Naslovna Blog Stranica 312

Trešnje: Jačaju imuni sistem, krvnu sliku, kosti, prijaju srcu, štite od raka, smanjuju bolove, ubrzavaju mršavljenje…(recepti)

0

Trešnje jačaju imuni sistem, krvnu sliku, kosti, prijaju srcu i krvotoku, kao i stomaku. Manje je poznato da se trešnje smatraju i prirodnim sredstvom za ublažavanje reume. Naime, trešnje smanjuju nivo mokraćne kiseline i na taj način umiruju upalu zglobova i bolove.

Zbog osobine da eliminišu višak mokraćne kiseline, trešnje su idealan saborac za one koji pate od gihta ili artritisa.

Smatra se čak da je 20 trešanja 10 puta delotvornije od aspirina. Takođe, ističe se da trešnje imaju i izuzetno antiinfektivno delovanje i da kao bogata riznica antioksidanasa usporavaju dejstvo uzročnika starenja.

Iako je sastav trešanja presudan za njihovu hranljivost i uticaj na zdravlje, važna je i njihova boja. U tamnijim trešnjama nalazi se više antocijanidina, koji ima kozmetičko dejstvo.

Fitohemikalije odgovorne za tamnu boju trešanja jačaju vezivno tkivo i sprečavaju nastanak bora tako što uništavaju štetne enzime koji kožu čine starom i naboranom. Takođe, trešnje se smatraju efikasnim u sprečavanju formiranja i taloženja celulita.

Inače, bez obzira na boju, trešnje pomoću zaštitnih kiselina i voćnog šećera podstiču rad stomaka, creva i gušterače i time poboljšavaju varenje. Tome doprinosi i bogati udeo vlakana koje sadrže.

Trešnje utiču i na eliminaciju viška vode iz organizma i zato rasterećuju srce i krvotok i aktiviraju jetru i bubrege.

Osim toga, bakteriološke supstance u trešnjama sprečavaju stvaranje zubnih naslaga i tako mogu da spreče nastanak karijesa i probleme sa desnima.

Šaka trešanja na dan doprinosi relaksaciji posle napornog rada i poboljšava koncentraciju. Onima koji pate od kamena u bubrezima ili mokraćnim kanalima dobro će doći čaj od peteljki trešanja. U litri vode skuvajte šaku prosušenih peteljki i pijte u toku dana nezaslađeno.

Predstavljamo vam devet dobrobiti trešanja:

  1. Štite od raka

Plodovi trešnje bogati su luteinom, zeaksantinom i beta-karotenom – jedinjenjima koji su poznati “čistači” slobodnih radikala, potvrđenih uzročnika raka.

U njima je takođe obilno prisutan i kvercetin, biljni pigment iz skupine flavonoida. Prema rezultatima mnogobrojnih istraživanja ovo jedinjenje zbog svojih snažnih antikancerogenih svojstava značajno doprinosi prevenciji raka.

Ako uzmemo u obzir činjenicu da se kvercetin nalazi i u medu, jabukama i luku – namirnicama koje se nalaze na samom vrhu lestvice najzdravijih namirnica, tada opravdano i trešnje možemo smatrati voćem neprocenjive vrednosti.

  1. Čuvaju srce i krvne sudove

Kalijum sakriven unutar slatkih trešnjinih bobica značajno doprinosi zdravlju srca. Studije su pokazale da konzumacija namirnica bogatih ovim mineralom može biti od koristi u regulisanju krvnog pritiska, srčanih otkucaja i električne aktivnosti u srcu.

Doktor Paskal Strazulo sa Univerziteta u Napulju potvrđuje:

Rezultati mnogih istraživanja podržavaju preporuku za povećavanjem potrošnje hrane bogate kalijumom, kako bi se sprečile kardiovaskularne bolesti.

I magnezijum doprinosi očuvanju srčanih funkcija. On pomaže u regulaciji srčanih otkucaja, smanjuje rizik od srčanog udara te pospešuje oporavak nakon srčanog udara.

Steroli – biljni sastav iz trešanja – pomaže na prirodan način da se snizi holesterol.

Utvrđeno je da konzumacija namirnica bogatih ovim sastavima može smanjiti vrednosti LDL (lošeg holesterola) i do 20%.

  1. Pomažu kod upala

Trešnje su poznate po svojoj sposobnosti ublažavanja upala. Istraživači s Državnog univerziteta u Mičigenu otkrili su da antocijanini, sastav koji daje trešnjama njihovu crvenu boju, ima snažno protuupalno delovanje.

Studija je pokazala da ovi sastavi imaju sposobnost inhibirati enzime koji igraju ključnu ulogu u proizvodnji prostaglandina – prirodnih hemikalija koje učestvuju u upali.

Studija sa Univerziteta Kalifornija u Davisu otkrila je da redovna konzumacija trešanja tokom 28 dana dovodi do smanjenja biohemijskih znakova upale u krvi.

Izveden je zaključak da konzumiranje trešanja može pomoći protiv hroničnih bolesti kao što su giht, artritis, fibromialgija (bolno stanje mišića), sportskih ozleda i mnogih sličnih zdravstvenih tegoba.

  1. Smanjuju bolove i vraćaju snagu

Plodovi trešnje ili njihov sok imaju sposobnost smanjenja ili u potpunosti otkloniti bolove te fizičku i mentalnu iscrpljenost.

Istraživanje sprovedeno na Oregon Health and Science University of America utvrdilo je da su sportisti koji su pili sok od trešanja pre trke na duge staze imali blaže bolove u mišićima nakon trke, za razliku od ostalih učesnika.

Istraživanje Univerziteta u Londonu pokazalo je da se ispijanjem soka od trešnje može u roku od 24 sata povratiti čak 90% snage izgubljene tokom sportskih aktivnosti ili napornog fizičkog rada.

Prema tvrdnjama stručnjaka, 20 trešanja delotvornije je od jedne tablete aspirina.

  1. Čiste bubrege i mokraćne kanale

Trešnje su odličan diuretik što znači da pospešuju izlučivanje mokraće. Osim plodova trešnje u narodnoj se medicini već decenijama koriste i peteljke. Od njih se pripremaju čajevi koji se koriste za otapanje bubrežnih kamenaca, čišćenje mokraćnih puteva, za pojačano izlučivanje mokraće kao i za upalu bubrega i mokraćnih kanala.

Za pripremu čaja operite i sitno naseckajte šaku peteljki, a potom ih stavite u litru zavrele vode i kuvajte oko dve minute.

Ostavite čaj da odstoji 15 minuta, a zatim ga procedite. Pijte u gutljajima tokom dana.

  1. Čuvaju zdravlje kostiju

Ovo supervoće smatra se izvrsnim izvorom minerala bora, koji izuzetno povoljno utiče na zdravlje i kvalitet kostiju.

Tu je i kalcijum čiji nedostatak vremenom može dovesti do gubitka koštane mase.

Minerali bakar i magnezijum prisutni u plodovima trešnje takođe su od velike važnosti za zdravlje kostiju.

Osim toga magnezijum je neophodan za apsorpciju kalcijuma i njegovu ugradnju u kosti, što ga čini ključnim faktorom u prevenciji osteoporoze i lomova kostiju.

  1. Ublažavaju nervozu i razdražljivost

Nervoza, razdražljivost, glavobolja, nemiran san i slične tegobe mogu se javiti kao posledica neuravnoteženosti hormona, viška stresa i nezdravih životnih navika. Za prevenciju i eliminaciju ovih problema odlično prirodno rešenje može biti melatonin prisutan u trešnjama.

Ovaj hormon što ga luči epifiza ima umirujuće delovanje na neurone u mozgu, smiruje živčani sistem, pomaže vam da lakše i mirnije spavate.

Osim što ima blago smirujuće dejstvo, melatonin prema nekim studijama može biti od koristi i kod opekotina od sunca, sindroma iritabilnog creva i epilepsije.

  1. Pospešuju mršavljenje

Trešnje imaju vrlo malo masnoća i niskokalorične su. Sto grama trešanja ima svega 63 kalorije. Sadrže visoki deo vode koja povećava nivo energije i ubrzava metabolizam. Zahvaljujući vlaknima i pektinu ovi plodovi doprinose osećaju sitosti.

Istraživači Univerziteta Mičigen tvrde da antocijanini iz tamnih trešanja mogu smanjiti količinu masnih naslaga na stomaku te sniziti nivo holesterola i šećera u krvi.

Tiamin, riboflavin i vitamin B6 sadržani u trešnjama od vitalnog su značaja za metabolizam i pretvaranje hranjivih supstanci u energiju, što ide u prilog onima koji nastoje smršati.. Ukratko – trešnja je prijatelj vaše linije!

  1. Doprinose mladenačkom izgledu

Zahvaljujući svom sastavu trešnje vam mogu pomoći u nastojanju da usporite pojavu znakova starenja kao što su bore, celulit, suvoća kože, kose..

Dobar su izvor vitamina A, u obliku beta-karotena koji ima važnu ulogu u mnogim funkcijama organizma. Beta-karoten pospešuje rast kostiju i zuba, održava kožu zdravom i štiti od infekcija. Neophodan je i za zdravlje očiju i očuvanje dobrog vida.

Trešnje, sok od trešanja kao i čaj od njihovih peteljki u narodnoj medicini primjenjuju se za negu i obnovu suve kože te za uklanjanje podočnjaka.

RECEPTI SA TREŠNJAMA

Sok od trešanja

Sok od trešanja jača srčani mišić i obolele krvne sudove.Trešnjin sok je takođe dobar za čišćenje organizma. Za idealan detoks najbolje je par dana jesti samo zdravo voće, a preporučuje se i sveže ceđen sok od trešnje. Ovo je idealan način detoksikacije i terapija za čišćenje celokupnog organizma od štetnih materija, a posebno toksina.

Priprema:

On se pravi od zgnječenih voćki koje se samo ostave da odstoje tokom noći, a ujutru se procede kroz lanenu krpu. Na punu čašu soka dodajte pola čaše šećera u prahu, malo cimeta i nekoliko karanfilića. Sve se dobto izmeša, pa se odlaže da odstoji 4 dana na suncu ili na nekom toplom mestu. Nakon toga se dobijeni sok od trešnje sipa u odgovarajuće staklene flaše i konzumira po potrebi i želji.

Slatko od trešanja

Od trešanja možete praviti razne domaće proizvode, pa i slatko, a evo i kako:

Sastojci:

  • 1 kg trešanja bez koštica

  • 1 kg smeđeg šećera

  • ½ limuna

  • 1 šipka vanile ili 1 kesica vanilin šećera

  • 2 dl vode

Slatko od trešanja priprema:

Stavite šećer i vodu u veću šerpu da se kuvaju 10-ak minuta, pa u to ubacite očišćene trešnje. Ostavite da se ovo kuva dok sirup ne počne da se zgušnjava (sirup treba da bude malo ređi od meda). Kada se sirup zgusne, ubacite izrezan limun i kuvajte još 2-3 minuta. Potom sklonite sa vatre, pokrijte šerpu vlažnom krpom i ostavite da se ohladi. Kad se slatko od trešanja ohladi, sipajte ga u tegle.

Kompot od trešanja recept

Još jedan zdrav domaći proizvod koji možete napraviti od trešanja jeste kompot.

Sastojci:

  • 5 kg trešanja

  • 500 g šećera

  • 1 kesica konzervansa

  • Nekoliko zrnca karanfilića

  • 2 l vode

Priprema:

Trešnje dobro operite i očistite ih od peteljki. Složite ih u oprane i sterilisane tegle i nalijte ih unapred skuvanim sirupom od vode, šećera i karanfilića (konzervans razblažite u sirupu). Tegle dobro zatvorite, stavite u dublju šerpu sa toplom vodom, sačekajte da voda provri i kuvajte još 15 minuta. Nakon toga isključite ringlu i ostavite tegle da se skroz ohlade.

Marmelada od trešanja

Domaća marmelada od šećera je veoma ukusna poslastica koju možete napraviti kod kuće.

Sastojci:

  • 1 kg šećera

  • 600-700 g šećera

  • Sok od ½ limuna

  • Cimet (po želji)

Priprema:

Trešnje dobro operite i očistite ih od koštica. Potom ih stavite u šerpu u kojoj ćete kuvati džem i pospite ih šećerom. Najbolje je da prvo sipate 300-400 grama šećera. Pokrijte šerpu ostavite da odstoji preko noći. Sutradan prelijte voće sokom od pola limuna i stavite na tihu vatru da se kuva. Ako smatrate da treba, možete dodati preostalu količinu šećera. Dok smesa vri na tihoj vatri, skidajte penu koja se stvara.

U međuvremenu sterilišite tegle u rerni. Kada je džem gotov, sipajte ga u vrele tegle. Tegle dobro zatvorite (najbolje prvo celofanom, pa zatvaračem). Zatim ih poređajte u veću šerpu, na čije ste dno prvo stavili kuhinjsku krpu. Nalijte vodom tegle do grlića i ostavite ih da provru na tihoj vatri. Nakon što provri, ostavite da vri još 10-15 minuta. Kad se potpuno ohlade, čuvajte ih na hladnom mestu.

Čaj od peteljki trešanja za bubrege

Čaj od peteljki trešanja je veoma dobar za burege. Pomaže otapanju kamenca i čišćenju mokraćnih puteva od peska. Podstiče obilnije mokrenje, pa samim tim i čišćenje mokraćnih kanala.

Peteljke treba osušiti, iseckati ih što sitnije i dobro oprati. Stavite ih u ključalu vodu i prokuvajte 2 minuta. Nakon toga ih sklonite u stranu, dobro procedite i pijte čaj dok je još topao.

Čaj od peteljki trešanja protiv impotencije

Uzmite 30 grama sitno iseckanih trešnjinih peteljki i kuvajte ih 2 minuta u 1 litru vode. Napitak dobro procedite i pijte ga dok je još topao. Preporučena doza je 3 puta dnevno nakon jela (2,5 dl).

Izvor: ordinacija.tv Alternativa za vas : Novosti

Bukovača: Za dijabetes, imuni sistem, kardiovaskularne probleme, zaustavlja rast ćelija tumora i ublažava posledice hemoterapije

0

Blagotvorna dejstva Bukovača prvo su otkrili Kinezi, gde se danas najčešće koristi sušena ili u prahu, a Evropljani su počeli da je upotrebljavaju krajem prošlog veka. Najnovija istraživanja su pokazala da je osim toga što je jestiva,bukovača izuzetno blagotvorno deluje na ljudski organizam.Bukovača, jedna je od onih izuzetno ukusnih gljiva koje možemo naći samonikle u prirodi, ali ih možemo i vrlo uspešno uzgajati.

Tokom cele godine je ugrožen naš imuni sistem. Javljaju se anemije, povišen holesterol i trigliceridi, lumbago i ukočenost udova. Priroda nam baš u pravo vreme poklanja gljivu koja će nam kao dijetetski dodatak pomoći da ublažimo ili otklonimo ove tegobe,to je naravno, bukovača.

Sadrži sve esencijalne amniokiseline, sa izuzekom triptofana, zatim vitamine: B1, B2, B5, B6, B7, vitamin P i mnoge minerale, jod, selen, natrijum, kalijum, cink,fosfor, gvožđe. Pored toga sadrži i Hlorofil koji ubrzava regeneraciju ćelija. Takođe u svom sastavu ima vlakna cerealije koja vezuju i izbacuju iz organizma sve nagomilane štetne materije.

Proteini iz bukovače su po svom sastavu vrlo slični životinjskim. Pored toga sadrži i veliki procenat ugljenih hidrata i samo oko 4% masti.Glavni nosioci lekovitosti kod pečuraka su složeni šećeri – polisaharidi. Među njima, najvažniji je Beta 1,3/1-6-glukan, koji se nalazi i u bukovači.

Pomaže snižavanju nivoa holesterola i triglicerida u serumu. Ako se osušena bukovača dodaje u količini 4% ukupnoj dnevnoj ishrani, nivo holesterola će za dva meseca opasti za 65-80% (Bobek at all 1993.). Slovačka Republika je pomogla kliničku studiju Naučnog Instituta Ministarstva Zdravlja Slovačke u istraživanju bukovače kao antioksidanta i prirodnog sredstva za snižavanje holesterola i triglicerida. Bukovače mogu pomoći onima koji imaju kardiovaskularne probleme.

Antitumorna aktivnost ovog Beta-glukana je izuzetno snažna. Ona se ispoljava na zaustavljanju rasta tumora, bilo da se gljiva kao takva konzumira ili da se koristi ekstrakt, tj. preparat u kome je sadržan ovaj polisaharid. Doze od 0,1 mg/kg do 0,2mg/kg Beta-glukana pokazuju izuzetno značajan efekat inhibicije tumora (Yoshioka 1984,National Cancer Research Institute, Tokyo Japan).

Stimulacija imunog sistema posredstvom Beta-glukana u sprezi sa određenom terapijom znatno skraćuje vreme bolesti i daje mnogo veće šanse za oporavak. Tako da je u nekim zemljama postala nezamenljiva u preventivnoj zaštiti zdravlja.

Dijabetes: Preporučuje se dijabetičarima jer snižava nivo šećera u krvi.

Snižava holesterol: Polisaharidi iz ovih pečurki utiču na redukciju masnoća u krvi, pre svega na loš holesterol i trigleciride.

Zaustavlja ćelije tumora: Beta-glukan koji se nalazi u bukovači zaustavlja rast ćelija tumora i ublažava posledice hemoterapije.

Jača imuni sistem: Zahvaljujući osobinama koje sadrže, ove gljive jačaju organizam, čine ga otpornijim na mnoge bolesti i ubrzavaju oporavak.

Saveti za pravilno korišćenje: Bukovača se nikada ne secka, već se cepka na tračice. Jela od pečurki ne treba podgrevati jer se time povećava količina nitrata, koji se u organizmu pretvaraju u toksične materije nitrite.

Recepti

POHOVANA BUKOVAČA

Gljive bukovače su vrlo ukusne ako se, kao bečki odrezak umoče u jaja i mrvice, što stvara koru koja čuva sočnost i aromu gljive.
Sastojci:0,25 kg bukovača, 1 jaje, so, brašno,   mrvice, ulje, tartar umak, limun.
Priprema:Očišćene gljive posoliti i pobiberitii.  Uvaljati u brašno, jaja i mrvice. Pohovati u vrućem ulju. Servirati s limunom i tartar umakom paradajzom ili zelenom salatom.

PAPRIKAŠ OD BUKOVAČE

Sitno seckani luk stavi se u vrelu masnoću i dinsta dok ne postane staklast. Zatim se dodaju već očišćene i iseckane gljive, malo se prodinsta i doda se brašno. Dinsta se, uz mešanje. Kada brašno ne porumeni doda se mljevena paprika, nalije se topla voda, posoli, začini začinskim biljem po želji i kuva još pola sata.

UMAK OD BUKOVAČA

Sastojci: 30 dkg crnog luka, 7dkg ulja, 3 češnjaka belog luka, 60 dkg gljiva, 20 dkg pavlake, 2 kašike mrvica, 1 kašika vegete, 3 dkg senfa, peršun, kim, biber, belo vino.
Priprema:Gljive operite, iseckajte na listiće,na ulju lagano ispržite luk, dodajte iseckane gljive, vegetu, biber i dinstajte oko 15 min. Nakon toga dodajte mrvice, seckani beli luk, senf, peršun, kim i kiselu pavlaku. Kad se prokuva tada dodajte belo vino, a prema potrebi i soli. (dok se dinstaju luk i gljive može se prema potrebi dodati vode u malim količinama) Ovo se jelo može servirati uz testo, knedle, krompir, pirinač,meso itd.

ČORBA OD BUKOVAČE

Potrebno je: malo maslaca,1 glavica crnog luka ili 1 vez mladog luka, 250-300 gr. bukovače ,malo brašna,kocka supe,začin, biber, kisela pavlaka ili mleko, seckan peršun.
Na malo maslaca (ili ulja) propržiti sitno iseckan luk pa dodati sitno seckane pečurke. Par komada, neka budu celi komadi, prodinstati dok ne ispari tečnost koju puste pečurke. Dodati 1 kašičicu brašna.Naliti vodom i dodati običnu kocku supe,malo bibera i začina po potrebi.Kuvati na tihoj vatri oko pola sata. Pred kraj dodati 1 dcl mleka ili 2 kašike kisele pavlake.Posuti sa seckanim peršunom.

PEČENE GLJIVE SA KISELOM PAVLAKOM

Sastojci:
1/2 kg gljiva, 1 velika kašika maslaca, sok od 1/2 limuna, 2 velike kašike kisele pavlake, so i biber po želji.
Priprema:
Zagrejati rernu na 150° C. Namazati posudu za pečenje maslacem. Složiti gljive u jednom sloju, posoliti, pobiberiti i preliti limunovim sokom i pavlakom. Peći 30 minuta i poslužiti.

BUKOVAČE NA ŽARU

1 kg gljiva, so, biber, beli luk, sitno seckani peršun.

Gljive operite i posušite. Pre pečenja na gril potopite ih u maslinovo ulje, beli luk, so, biber i seckani peršun. Ocedite ih i pecite dok porumene.Bukovače na žaru kombinujte s umakom od bukovača sa sirom

UMAK OD BUKOVAČA SA SIROM
40 dkg gljiva, 10 dkg tvrdog sira za rezanje, 5 dcl mleka (može sojino), 4 kašike maslaca, 3 kašike brašna,2 kašike limunovog soka, 2 kašike slatke paprike, so, biber.

Gljive očistimo i iseckamo na tanke listiće. Na polovici maslaca dinstamo gljive dok puste vodu, dodamo limunov sok, promešamo i držimo na toplom. Od preostalog maslaca i brašna napravimo laganu zapršku, dodamo mleko, promešamo, dodamo papriku, so,biber I kraće vreme kuvamo. Tada dodamo izdinstane gljive, pustimo da proključa, dodamo na kockice izrezan sir i uz mešanje kuvamo 1-2 minute.

 Izvor: ordinacija.tv ;bukovaca.com

Kajsija: Ubijaja rak bolje od hemoterapije, poboljšava vid, jača kosti, za srce, kod mršavljenja (recepti)

0

Kajsija pripada porodici ruža (Rosaceae) i rodu biljaka Prunus kao i drugo koštunjavo voće u koje spadaju badem, breskva, višnja i šljiva. Poreklom je sa teritorije današnje severoistočne Kine ali je zahvaljujući Rimljanima došla do Evrope i zauvek osvojila taj prostor.

Kajsija se danas gaji širom sveta i nema osobe koja može odoleti njenom karakterističnom i vrhunskom ukusu njenih zlatnih plodova. Osim u svežem obliku koji se najčešće sreće početkom juna, plodovi kajsije relativno često se mogu naći u suvom ili kuvanom obliku. U toku procesa obrade može doći do gubitka hranljivih materija pa je najbolje konzumirati ih sveže.

Semenke kajsije se koriste za ekstrakciju ulja koje ispoljava veliki broj pozitivnih efekata na zdravlje i zbog toga je još od davnina bilo cenjeno kao zlato. U naturopatiji se veruje da semenke kajsije imaju laetril ili vitamin B17 koji leči rak, ali to nikada nije dokazano.

Nutritivna vrednost kajsija

Kajsije su izuzetno hranljiva namirnica, predstavljaju dobar izvor vitamina C, K, A, E, vitamina B kompleksa, naročito vitamina B3, osim toga, sadrže i druge vitamine ali u nešto nižim koncetracijama. Sarže dosta minerala kao što su kalijum, mangan, bakar i fosfor. Osim minerala i vitamina, dobar su izvor vlakana.

Kajsije za eliminaciju efekata slobodnih radikala

Kajsije sadrže veliku količinu jedinjenja sa snažnim antioksidativnim delovanjem, između ostalih tu spadaju vitamini A i C. Svi efekti koje kasija ostvaruje na zdravlje čoveka dobro su dokumentovani i naučno su zasnovani. Osim vitamina, sadrži polifenolna jedinjenja kao što su flavonoidi. Pokazano je da ljudi koji unose umerene količine hrane bogate flavonoidima imaju smanjen rizik od nastanka srčanih oboljenja.

Postoji niz jedinjenja u kajsijama koja efikasno sprečavaju nastanak strukturnih i funkcionalnih oštećenja ćelija ili genetskog materijala, neka od najaktivnijih koji se sreću su:

  • Proantocijanidini

  • Katehini

  • Epikatehini

  • Kvercetin

  • Galna kiselina

  • Kafena kiselina

  • Ferulinska kiselina

Čuvaju kožu

Kombinacija vitamina C, A i fitonutrijenata iz kajsija garantuje savršeno zdravu kožu. A antioksidansi iz ove voćke usporavaju i proces starenja.

Pomažu kod mršavljenja

Dijetetska vlakna iz ovog voća poboljšavaju probavni sistem i tako podstiču rad metabolizma. Kajsije su odličan izbor za međuobrok za one koji su na dijeti, jer brzo zastite, a nemaju puno kalorija.

Jačaju kosti

Kalcijum je potreban kako bi se kosti razvile i ostale zdrave, a kajsija ga sadrži u velikim količinama. Bez dovoljno kalijuma kalcijum se ne može pravilno apsorbovati u organizmu, a kajsije i njega sadrže u velikoj količini.

Odlične za srce

Kad je voće puno vlakana, pomaže pri snižavanju holesterola, što znači da štiti srce. Kalijum koji sadrži ovo voće održava zdrave nivoe elektrolita i tako pomaže radu srčanih mišića. Suve kajsije su bogate kalijumkarbonatom potrebnim za ljude koji pate od raznih srčanih problema, posebno aritmije.

Čuvaju vid

Kajsije su bogate karotenoidima i ksantofilima, fitonutrijentima za koje naučnici veruju da sprečavaju nastanak oštećenja oka koje je povezano sa starenjem. Lutein je jedno od tih jedinjenja za koje je pokazano da sprečava nastanak oštećenja mrežnjače koje je uzrokovano faktorima okoline kao što je ultraljubičasto zračenje. Pokazano je da redovan unos kajsije sprečava gubitak vida starenjem.

Umanjuju štetan efekat zapaljenja

Stalno zapaljenje niskog intenziteta može biti uzrokovano pušenjem i neadekvatnom ishranom. Pokazano je da ovaj vid zapaljenja može biti uzročnik velikog broja bolesti današnjice. Studije su pokazale da kajsije mogu sprečiti nastanak zapaljenja zbog toga što sadrže veliku količinu katehina, bioflavonoida za koje je pokazano da ispoljavaju antiinflamatorni (protivupalni) efekat. Samo jedna prosečna kajsija sadrži oko 5 grama ovog fitonutrijenta.

Ova jedinjenja osim antiinflamatornog dejstva ostvaruju i niz pozitivnih efekata na opšte zdravlje što je danas glavni predmet proučavanja naučnika. Ispitivanja su pokazala da katehini inhibiraju enzim ciklooksigenazu koji je u organizmu odgovoran za nastanak inflamacije, sličan mehanizam dejsva imaju i antiinflamatorni lekovi.

Čuvaju sistem za varenje hrane

Kajsije su dobar izvor vlakana i zbog toga se preporučuju osobama koje imaju problema sa varenjem ili imaju poremećen mikrobiom. Povećavaju zapreminu stolice, ubrzavaju peristaltiku i stimulišu lučenje enzima koji  olakšavaju varenje hrane i na taj način sprečavaju nastanak opstipacije.

Osim toga, oko polovina ukupnih vlakana je rastvornog tipa što znači da redovan unos ovog voća može pomoći u regulaciji nivoa holesterola kod osoba koje ne paze na ishranu.

Košpice kajsije ubijaju rak bolje od hemoterapije

Pojavu raka prouzrokuje nedostatak vitamina B17 u organizmu. Kako biste ga nadomestili i samim tim sprečili rak, lekari smatraju da uz minimalno 7 košpica kajsije na dan rak nestaje.

O delotvornosti vitamina B17 u lečenju raka govorilo se još u praistorijskom Egiptu, ali nikada ništa zvanično nije bilo dokazano. Prvo sistematsko proučavanje vitamina B17 datira sa početka prošlog veka, kada je hemičar Bohn naveo primer da se tokom destilacije vode od gorkih badema, oslobađa hidrocijanična kiselina koja ubija ćelije kancera.

Ali pošto se istraživanje smatralo nepotpunim, ubrzo je ova hipoteza naišla na zabranu od strane države. Poslednjih 35 godina, razne farmaceutske kompanije su pokrenule inicijativu detaljnijeg ispitivanja uticaja vitamina B17.

Dr Ernst Krebs je postavio šemu dejstva vitamina B17 i zajedno sa dr Džonom Ričardsonom iz San Franciska, dokazao da vitamin B17 100% onemogućava formiranje raka i ubijanje postojećeg. Ovaj antikancerogeni faktor poznat je kao “Laetril terapija”. Najveća koncentracija ovog vitamina pronađena je u košpicama kajsije.

Ukoliko jedete sedam košpica kajsije na dan, nikada nećete dobiti rak, dok svakodnevno unošenje B vitamina direktno kroz jednu narandžu, neće imati to dejstvo.

Košpice kajsije sadrže najveću koncentraciju vitamina B17 na planeti. U njegovom molekulu se nalaze dve jedinice šećera, jedna cijanida i jedna benzadelhida, koji se u ljudskom organizmu oslobađaju, nailazeći samo na maligne ćelije. Kancerogenoj ćeliji je šećer neophodan za rast i održavanje. Ona je bogata enzimom betaglikozidazom i u spoju sa cijanidom i benzadelhidom iz jezgra stvara vrlo otrovno jedinjenje hidrocijanid (HCN). Tako se ćelija raka truje i uništava.

Enzim betaglikozidazon se u ostalim, zdravim, ćelijama tela nalazi u izuzetno malim količinama, pa praktično ne dolazi do trovanja zdravih ćelija organizma.

Rak voli šećer, a cijanid u jezgru košpice upravo je okružen njime. Rak jede šećer, ali truje se cijanidom. Vrlo je važno da se ćelije raka navedu da jedu samo šećer sa cijanidom i da unošenje svakog drugog šećera treba eliminisati.

Vitamin B17 ne sastoji se samo u košpicama kajsija, već ga ima u gorkom bademu, grašku, košpicama šljive, jabuke, nektarine, kruške, trešnje, limuna, kupina, malina, jagoda i drugih. Drvo gorkog badema je zabranjeno u SAD.

Kada je reč o kancerogenom tumoru, u skoro svim slučajevima u kojima se konzumirao vitamin B17 , rak se smanjio. Postojala je dilema da li nastaviti sa hemoterapijom ili posvetiti se samo lečenju vitaminom B17. Rezultati su pokazali da oni koji su nastavili sa hemoterapijom su imali loš završetak. Ipak, lekari savetuju obolele pacijente da nastave kombinaciju hemoterapije i vitamina B17, što se danas smatra njihovom najvećom greškom. Maligni tumori su samo malim delom kancerogeni. Kada kancerogeni deo izumre, tumor se smanji samo za onaj deo koji je bio kancerogen.

Koliko količine košpica je neophodno da unesemo u toku dana?

Optimalna količina predstavlja oko 13g. Prodavnice ne prodaju sirove košpice kajsije, ali zato je Uprava za kontrolu lekova i prehrambenih proizvoda (FDA) poslednjih godina izdejstvovala da vitamin B17 bude i tamo dostupan.
Takođe, vitamin B17 možete nabaviti u obliku tableta, gde se jedna ili dve tablete (100mg) smatraju prihvatljivom zamenom.

Izumitelj vitamina B 17 ističe da minimalno 7 košpica na dan ili 1 do 3 tablete na dan onemogućavaju pojavu raka u telu tokom celog životnog veka.

Dovoljno je samo da košpice dobro sažvaćete i natopite pljuvačkom, i neka odstoje malo u ustima, pa onda progutati. Košpice se mogu jesti u kombinaciji sa medom i sosom od jabuka.

RECEPTI SA KAJSIJOM

Sok od kajsija

Sastojci:

  • 1 kg kajsija

  • 150 g šećera

Priprema

Kajsije očistiti od koštica. Zatim skuvati kajsije i dodati šećer. Kuvati sat vremena. Onda ih procediti. Na pasirci (kašikom gnječiti skuvanu smesu). Smesu ostaviti da se ohladi i piti.

 

Slatko od kajsija

Sastojci:

  • 1 kg kajsije

  • 1 kg šećera

  • 1/2 limuna

  • 1 šipka vanile

Priprema

Da dragi moji sezona je kajsija i spremanja slatka i džema. Slatko od kajsija je pravi delikates i ne zovu ga džabe jedno od četiri slatka u gospodskoj grupi. Bar je moja baka tako smatrala. Slatko od kajsija se znalo da mora da ima soft koji nije previše gust, a da bude dobro ukuvan, a sama kajsija cela i čvrsta. I naravno boja ćilibara ili svetlo jarko narandžasta. Nikako tamna. Mera je kilo na kilo. Šta to znači? Pa to vam je kilogram očišćenih kasija sa kilogramom šećera. I obično kod sitne kajsije otpadne na tri kilograma nečišćenih oko kilogram otpada. Pa prema tome se ravnajte. Za čvrstinu kajsija zaslužan je kreč tj. krečna voda u koju se potapaju očišćene kajsije. Potapaju se na samo dva do tri minuta i onda ih isperete u 4 vode. A krečna voda se sprema tako što se 250gr negašenog kreča doda u 2l vode pa kad se rastvori doda se još dva litra. Kada se voda izbistri odlije se u neki sud i u to se potope kajsije. Postoji i ona jednostavnija metoda takođe vrlo uspešna jer soda bikarbona je isto kao i kreč karbonat. 2 kašike na litar vode razmutiti pa ostaviti 15 do 20 minuta. Oprati u dve vode.

U šerpu od minimum 4l koja je šireg prečnika stavite kilogram šećera pa prelijte sa 2dl vode. Špinujte šećer dok ne bude kao ređi med. To je otprilike posle desetak do petnaest minuta ali vi proverite tako što će te drvenom varjačom da zahvatite i da kroz vazduh onako isipate. Ako lako sklizne a da se ne oteže previše a opet da bude onako gušće tada je gotovo. Dodajte kajsije i nikako nemojte da mešate. To sam od bake naučila. Dodajte pola kesice limontusa i šipku vanile. Sitnim ali dinamičnim pokretima drmajte šerpu da se sjedine kajsije sa šećerom. Kada provri smanjite vatru vodeći računa da vam ne iskipi jer može čas da se to desi. Penu još ne skidate. Ta prva pena biće baš velika ali će vremenom solidno da splasne.

Kada splasne pola otprilike onda polako skidate penu sa površine. I dalje se ne meša ništa. I tako što češće drmajte šerpu da bi se pena skupila na sredini da se lakše pokupi. I stalno skupljajte penu. Slatko se kuva sat do sat i po zavisi od šporeta. Kako ćete videti da je gotovo. Kada stavite na tacnu malo softa da se ohladi otezaće se ali ne skroz. Ovde ne važi ona kap koja se baš oteže kao kod šljiva ili dunja. Jer još malo će da se zgusne u tegli tokom vremena pa ne bi valjalo da bude previše. Izvadite šipku vanile i dodajte 3 kriške limuna. Limun predhodno operite u sodi bikarboni čisto zbog korice.Pokvasite pamučnu ili lanenu krpu, dobro iscedite i stavite preko šerpe onako da ušuškate sa strane. Tako treba da prenoći. Hladno slatko stavite u hladne tegle. Zatvorite i odložite na mesto predviđeno za zimnicu. Vodite računa da vam poklopci budu novi. Eto i to je sva mudrost oko slatka od kajsija. Pa prijatno dragi moji i slobodno pitajte ako vam nešto nije jasno.

Džem od kajsija

Sastojci:

  • 3 kg kajsija

  • 900 g šećer kristal

  • 3 kesice vanilin šećera

  • 1 g konzervansa

Priprema

Kajsije oprati hladnom vodom i očistiti od koštica.

U dublju, veću šerpu, ređati red kajsija, red šećera. Ovako složene kajsije ostaviti malo da odstoje, da kajisje polako puste svoj sok.

Šerpu staviti na ringlu, na najjaču temperaturu dok ne provri. Kada provri, potrebno je smanjiti temperaturu ringle i kuvati 45 minuta uz stalno mešanje.

Na polovini kuvanja, skloniti šerpu sa ringle i kajsije dobro usitniti štapnim mikserom. Vratiti na ringlu i nastaviti kuvanje.

Nakon 45 minuta šerpu skloniti sa ringle, i nastaviti sa mešanjem, brzim pokretima 45-60 minuta, kako bi džem dobio dovoljnu gustinu i lepu narandžastu boju. Pred sam kraj mešanja, dodati na vrh male kašičice konzervansa, otprilike oko 1 g konzervansa i dobro promešati.

Staklene tegle sterilisati u rerni na 100 C oko 20-30 minuta u zavisnosti od rerne. Topao džem sipati u tople tegle. Vratiti u rernu na 50 C na još 20-30 minuta. Nakon toga izvaditi, dobro zatvoriti poklopcem i čuvati na hladnom i tamnom mestu.

Voćni jogurt

Sastojci:

  • 1 l vode

  • 1 l jogurta 2.8 %

  • 300 g kajsija sitno seckanih

  • 15 kašika šećera

  • 3 kesice pudinga od vanile

Priprema

Vodu i šećer staviti da provri. Razmutiti puding sa malo vode i skuvati sa vodom i ostaviti 10 minuta da se prohladi. Mutiti žicom, uliti jogurt i dodati voće. Spremljeni puding sipati u manje posude i ostaviti da se ohladi. Može se praviti od bilo kog voća.

 

Pita sa kajsijama

Sastojci:

  • 500 g kora za pitu

  • 1 kg kajsija

  • 100 g šećera

  • 2 vanilin šećera

  • po potrebi ulje

Priprema

Ova pita je toliko jednostavna za pripremu, gotova za čas. Kajsije očistiti od koštica, posuti sa šećerom i vanilin šećerom, lagano izmešati. Uzimati po dve kore, posuti sa malo ulja, i na jedana kraj kora ređajte gusto zbijene kajsije. Urolati i tako redom ređajte u podmazanu tepsiju dok ne iskoristite sve kore. Rernu zagrejati na 180 stepeni. Peći pitu dok lepo ne porumeni, kajsije će prilikom pečenja pustiti sok. Ja preporučujem da se ova pita jede hladna, posuta sa smeđim šećerom po ukusu, ili uz sladoled od vanile.

Tart sa kajsijama

Sastojci

Kora:

  • 250 g brašna

  • 70 g masti

  • 1 kašika meda

  • 50 ml mleka

  • 100 g šećera

  • 1 jaje

  • 1/2 kašičice sode bikarbone

Fil:

  • 400 ml mleka

  • 125 g maslaca ili margarina

  • 200 g šećera

  • 1 kesica puding vanila

  • 1 kašika gustina

  • 1 tegla kompota od kajsija

  • 10 g želatina

  • 200 ml soka od kompota

Priprema

Izmutiti viljuškom mast, jaje, med i šećer. U posebnu posudu sipati brašno i sodu bikarbonu, a potom umešati izmućenu smesu pa uz postepeno dodavanje mleka umesiti testo. Odložiti testo na 30 minuta u frižider, a zatim ga razviti oklagijom i prebaciti u podmašćen kalup za tart prečnika 28 cm.

Testo izbockati viljuškom preko njega položiti papir za pečenje, a na papir sipati malo pirinča da se testo ne bi podiglo prilikom pečenja.

Staviti pleh u zagrejanu rernu na 7-8 minuta. Nakon toga skloniti papir i pirinač pa vratiti kalup u rernu jos 2-3 minuta da se zarumeni gornji deo.

Odvojiti 100 ml mleka, u njemu razmutiti puding i gustin, a ostatak staviti da se kuva. Dodati šećer u mleko i margarin isečen na kockice. Kada se sve lepo istopi i mleko provri ukuvati puding i gustin. Vruć fil sipati preko tarta i lepo poravnati.

Preko njega poredjati kajsije iz kompota. Zelatin preliti sa 3 kašike vode i ostaviti da nabubri

Za to vreme 200 ml soka iz kompota staviti da se zagreje do tačke ključanja.Skloniti posudu s vatre pa umešati želatin

Kada se smesa sa želatinom ohladi i polako počne da se steže sipati je preko kajsija.

Dobro ohladiti i onda posluziti

 

Nepečena torta sa kajsijama

Sastojci

Za pripremu podloge:

  • 180 g mlevenog keksa

  • 2 kašike meda

  • 4 kašike rastopljenog putera

Za krem:

  • 350 ml gustog jogurta

  • 250 ml slatke pavlake

  • 1 kesica pudinga sa ukusom slatke pavlake

  • 500 ml mleka

  • 4 kašike šećera

  • 1 kesica želatina

  • 300 g kajsija

  • 300 gr kajsija

Za dekoraciju:

  • 2 kutije piškota

Priprema

Sjedinite mleveni keks, med i istopljen puter pa rasporedite na dvo okruglog kalupa prečnika 26 cm pa stavite u frižider da se stegne.

Želatin prelijte sa 4 kašike hladne vode i ostavite da nabubri. Puding skuvajte po uputstvu sa kesice (500 ml mleka + 4 kašike šećera). Kada želatin nabubri, nakon 10 minuta otopite ga i sipajte u skuvani puding. Ostavite da se ohladi.

Polovinu voća izblendirajte i sjedinite sa jogurtom i skuvanim pudingom. Preostalo voće iseckajte a polovinu dodajte u krem, a drugu polovinu ostavite za dekoraciju torte.

Slatku pavlaku izmiksajte i dodajte u krem.

Sipajte u kalup preko smese od keksa i poravnajte.

Ostavite u frižider da se ohladi i stegne. Izvadite iz frižidera, skinite obruč I oko torte poređajte piškote pa ih povežite mašnom. Prelijte po želji istopljenom čokoladom.

Izvor: ordinacija.tv ;bastabalkana.com;srbijadanas.com; recepti.com

Boranija: Regulator dijabetesa, jača imunitet, vid, oporavlja kosti, srce, sprečava rak (recepti)

0

Mnoge prednosti koje u svrhu zdravlja poseduje zelena boranija iznenađuju, jer je ova mahunasta biljka u stanju je da ponudi mnogo više nego što se obično misli! Zelena boranija je puna antioksidanata i esencijalnih hranljivih materija. Sadržaj ove biljke uključuje vlakna, proteine,omega 3 masne kiseline, kalcijum, gvožđe, flavonoide i karotenoide. Kao takva, zelena boranija pruža brojne prednosti koje su veoma dobre za naše telo i um.

Ovo je 8 najvažnijih benefita koje pruža zelena boranija:

 Regulacija dijabetesa
Otkriveno je da zelena boranija, kao i ostale mahunarke, pomažu u kontroli dijabetesa regulisanjem nivoa šećera u krvi. Studije su otkrile da ova vrsta biljaka ima hipoglikemijski efekat na pacijente sa dijabetesom. Ovo je sjajno otkriće, jer je u prošlosti bilo teško pronaći prirodne regulatore dijabetesa. Pošto se ovo medicinsko stanje mora stalno pratiti i njime redovno upravljati, dodavanje zelene boranije u ishranu dijabetičara može biti od velike pomoći.

Zdravije kosti
Kalcijum je gotovo beskoristan u smislu jakih kostiju ako se ne nalazi u kombinaciji sa vitaminom K. Naše telo ne može da proizvede proteine koji dozvoljavaju kostima da prihvataju i koriste kalcijum bez ovog vitamina. Osim toga, vitamin K smanjuje gubitak mineralnih materija na minimum upravljanjem našeg metabolizma kostiju. Šoljica zelene boranije sadrži skoro 20 odsto preporučene dnevne doze vitamina K.

 Prevencija raka debelog creva
Nekoliko studija povezalo je konzumiranje zelene boranije sa prevencijom nastanka polipa na debelom crevu. Za ove polipe poznato je da vode do karcinoma. Istraživanja su takođe pokazala da povećanje unosa ove mahunarke smanjuje šanse za kolorektalni kancer, kao i za ponovnu pojavu adenoma. Vlaknima bogata biljka pomaže da naš sistem za varenje bude pravilan, što smanjuje pritisak na crevni trakt. Njene korisne osobine pokazale su se efikasnim u prevenciji raka debelog creva i drugih digestivnih karcinoma.

Jačanje imuniteta
Jedna od glavnih prednosti zelene boranije je njen visok nivo antioksidantnog sadržaja. Mahunarke su prepune karotenoida i flavonoida. Od karotenoida su prisutni lutein i beta-karoten, dok su flavonoidi koji se nalaze u zelenoj boraniji katehin, epikatehin, kempferol i kvercetin. U prednosti ovih antioksidanata ubraja se njihova sposobnost da smanjuju mogućnost nastanka moždanog udara, kao i borba protiv slobodnih radikala koji dovode do brojnih bolesti.

 Dobar vid
Karotenoidi zeaksantin i lutein u zelenoj boraniji korisni su za naš vid. Oni zajedno deluju kako bi smanjili šanse za nastanak makularne degeneracije. Sa zadovoljavajućim nivoima karotenoida u našem organizmu sprečava se pogoršanje vida tako što se smanjuje stres na unutrašnjem oku dok se štiti ukupna funkcija vida i očiju.

 Zdravlje srca
Kao što je već rečeno, zelena boranija je bogata vlaknima, što značajno smanjuje količinu holesterola u našem telu redukujući njegovu reabsorpciju kroz žučnu kiselinu. Ova dobrobit vlakana pomaže u održavanju holesterola na zavidnom nivou. Kalijum u mahunarkama takođe pomaže u održavanju krvnog pritiska na normali, što pomaže da naše srce bude duže zdravo.

Stomačni problemi
Mnogo ljudi u savremenom dobu pati od stomačnih problema, a veoma često je krivac tome što se u organizam ne unosi dovoljno vlakana. Prednosti zelene boranije uključuju njen diuretički efekat na sistem organa za varenje. Bogata vlaknima, ona podstiče prirodni protok urina i redovnu stolicu, čime se telo oslobađa od štetnih toksina. Ostale bolesti čije se tegobe olakšavaju hranljivim
sastojcima u zelenoj boraniji su razna oboljenja creva, hemoroidi, zatvor i čirevi. U jednoj porciji zelene boranije moguće je pribaviti i 15 odsto preporučenog dnevnog unosa vlakana, što ovu mahunastu biljku čini odličnom hranom za pravilno funkcionisanje stomačnih organa.

 Fetalni razvoj
Folna kiselina pronađena u zelenoj boraniji pomaže u razvoju fetusa, zbog čega je veoma važno jesti ovo povrće tokom trudnoće. Hranljivi sastojci u zelenoj boraniji od vitalnog su značaja za pravilan razvoj bebinog srca, mozga i respiratornog sistema. Osim toga, zelena boraniji deluje i na sprečavanju mogućih defekata neuronske cevi kod fetusa.

RECEPTI SA BORANIJOM

Salata od boranije

Jednostavna i jeftina salata koja može da se pravi kako do sveže, tako i od zamrznute boranije.

Potrebno je:

  • 1/2 kg boranije,

  • 4 kašike maslinovog ulja

  • jabukovo sirće po ukusu,

  • 1 kašika senfa,

  • 1 čen belog luka,

  • 1 vezica peršunovog lista,

  • so i biber po ukusu.

Priprema:

Boraniju operite, očistite, tj. isecite joj krajeve i nasecite na manje komade. Ako koristite boraniju iz zamrzivača, onda ste uštedeli vreme za taj prvi, najduži i najdosadniji korak.

Očišćenu boraniju skuvajte u što manje vode. U činiju za salatu sitno iseckajte beli luk (može i više ako volite) i vezicu peršunovog lista. Dodajte senf, maslinovo ulje, sirće, so i biber po ukusu. Preliv za salatu dobro izmešajte i dodajte skuvanu i prohlađenu boraniju. Sve zajedno još jednom promešajte i poslužite.

Vinogradarska boranija

Osnovno kod ovakvih jela, osim kuvanja na otvorenoj vatri je da se napravi jelo od onoga što imaš. Ovog puta osnovni sastojak je boranija.

Potrebno je:

  • 1 kg zelene boranije (otprilike),

  • 1 crni luk,

  • nekoliko čenova belog luka,

  • 1 krompir,

  • 1-2 šargarepe,

  • 1 manja tikvica,

  • 3-4 sveža paradajza,

  • malo aleve paprike,

  • so, biber,

  • malo ulja,

  • začini po želji, npr. peršunov ili celorov list i sl.

U  kazančetu na otvorenoj vatri (ili u običnoj šerpi na šporetu) na malo ulja kratko propržite sitno iseckan crni luk. Dodajte mu očišćenu boraniju i iseckani beli luk i dinstajte (što znači uz dolivanje po malo vode) da boranija malo odmekne, desetak minuta najviše.

Zatim dodajte svo ostalo povrće iseckano na otprilike jednake kocke. Sipajte oko 3 dl vode, tek toliko da sve bude prekriveno vodom (da ogrezne), poklopite i krčkajte na tihoj vatri, polako nekih 30 minuta ili dok se svo povrće ne skuva.

Čušpajz od boranije

Klasično domaće, starinsko, obično jelo koje može da se kuva i u sezoni tj. leti ili u kasno proleće, kao i u sred zime kada se koriste zalihe iz zamrzivača. Ipak mislim da je varivo, cušpajz, ili kako se to kod nas u Vojvodini kaže čušpajz od boranije ipak najbolje kada se pravi od sveže, mlade boranije. Jelo koje nije ni supa, ali nije ni paprikaš, kuvana boranija na ovaj način, je nešto između.

Idealno jelo za tople dane, kuvano bez mesa, ali ko bez njega ne može, uz varivo od boranije odlično idu ćufte ili pohovano meso, čak i “‘leba u jaje” je odličan prilog.

Potrebno je:

  • 1 kg boranije,

  • jedna glavica luka,

  • kašika masti,

  • 1 sveža paprika,

  • 1 svež paradajz,

  • vezica peršunovog lista,

  • jedno jaje,

  • so i biber.

Za zapršku:

  • kašika masti,

  • kašika brašna,

  • kašika sitne mlevene crvene paprike,

  • 1-2 čena belog luka.

Priprema:

Boraniju očistite, tj. isecite joj krajeve i po potrebi isecite na manje komade, i sve operite.

Crni luk sitno iseckajte i propržite na malo masti. Kada se luk zastakli, dodajte očišćenu boraniju, svežu papriku i paradajz. Posolite i pobiberite i sa malo vode dinstajte boraniju dok ne omekša, uz stalno mešanje i dolivanje vode po potrebi.

Kad se boranija skuva, napravite klasičnu zapršku od masti, brašna i aleve paprike i sitno iseckanog belog luka. Zapršku sipajte u skuvanu boraniju. Uz stalno mešanje dolijte i malo vode dok ne dobijete željenu gustinu variva. Na kraju, dodajte umućeno jedno jaje sa iseckanim peršunovim listom, sve se promešajte i jelo je gotovo.

Ako volite kiselije jelo, u umućeno jaje možete dodati i malo jabukovog sirćeta ili kisele pavlake ili soka od paradajza, po želji.

 Izvor: ordinacija.tv ;bastabalkana.com; kuvarancije.com

Ananas kod: Upale pluća, viška kilograma,  upale mišića, osteoporoze, bržeg zarastanja rana (recepti)

0

Pored brojnih dijeta koje se baziraju upravo na unošenju ananasa uz svaki obrok, ovu voćku treba jesti i zbog njenog lekovitog dejstva. Ananas pored ubrzavanja metabolizma i činjenice da vam pomaže da se oslobodite za kratko vreme viška kilograma sadrži moćan antikancerogeni sastojak, pokazala su skorija istraživanja. Ipak, kako bi ova voćka ušla u široku primenu protiv ove opake bolesti potrebno je još istraživanja.

Ananas kao jedan od sastojaka u ishrani, veoma je bitan za sprečavanje pojave upale mišića. Ananas predstavlja prevenciju upali mišića zahvaljujući enzimu pod nazivom bromelin. Zbog prisustva ovog enzima u ananasu, ananas se ubraja u red namirnica koje se posebno preporučuju za konzumiranje posle treninga odnosno posle fizičke aktivnosti, kada je telo podložno mogućoj upali mišića, uzrokovanoj prekomernim naporom. Takođe, upravo ovaj pomenuti enzim koji je sadržan u ananasu deluje na metabolizam tako što pospešuje sagorevanje masti u organizmu i zbog toga se još jednom ova namirnica preporučuje u ishrani, ovog puta sa ciljem, ako želite da se oslobodite viška kilograma. Na gubitak i smanjenje kilograma, istovremeno utiču i voćne kiseline i prisustvo vitamina C u ananasu koji takođe uzrokuju topljenje masti.

U ananasu je sadržan i vitamin B, koji poboljšava normalan rad i funkciju nervnog sistema i doprinosi boljem i zdravijem izgledu kože, kose i noktiju.

Određeni sastojci iz ananasa kao što je mangan, sprečavaju nastajanje osteoporoze.

Ananas takođe snižava krvni pritisak, normalizuje probavu i sprečava pojavu retke stolice ili je uklanja.

Brojni lekari konzumiranje ove magične voćke preporučuju kod bržeg zarastanja rana, odnosno kod brojnih povreda, bolova u mišićma i kod uganuća. Ananas je dobar za ljudski organizam jer potpomaže održavanju čvrstine kostiju, ali verovali ili ne ublažava bore na licu i podstiče regeneraciju kože.

Ananas treba jesti ako imate upalu pluća, ali se savetuje i kod grebanja u grlu i kod anoreksije.

Ananas je najbolje konzumirati u svežoj i termički ne obrađenoj varijanti pripreme, jer se svakom termičkom obradom, zaleđavanjem, kuvanjem, pa čak i konzerviranjem gube njegova prirodna svojstva i umanjuje se njegovo dejstvo koje smo nabrojali.

Kako prepoznati zreo i dobar ananas?

Evo nekoliko saveta koji će Vam pomoći da se ne snebivate ispred tezge sa voćem nego da odaberete kvalitetan i zreo ananas kao da to radite svaki dan…

Moramo priznati da veći deo nas, nažalost, ne može da se pohvali da često kupuje svež ananas. U principu, ni onaj konzervirani ne kupujemo baš svaki dan pa šta onda tek reći za svež. Posledica toga su naravno brojne nedoumice koje imamo kada je ova voćka u pitanju, a koje nas, u retkim momentima kada i pomislimo da je kupimo, uglavnom odvrate od te namere.

Najpouzdaniji metod je da jednom rukom pridržite ananas, a drugom nežno povučete jedan od centralnih listova. Ukoliko ga lako iščupate, to je siguran znak da je ananas zreo.

Ako vam nije prijatno da ovo uradite na sred marketa ili pijace, evo i drugog načina, mada ne toliko pouzdanog kao prvi.

Dobro osmotrite ananas na koji ste se nameračili. Zreo ananas ćete prepoznati po jarkoj boji ploda i tamno zelenim listovima. Ako su listovi braonkasti, a plod flekav ili mutan, bolje izaberite neki drugi.

Ako je odabrani ananas prošao ovu vizuelnu kontrolu, pređite na sledeći nivo – uzmite ga u ruke i pažljivo ga opipajte. Trebalo bi da bude debeljuškast i nekako „težak za svoju veličinu“. Površina mora delovati mekana, ali nikako ne sme da se ulubljuje pod prstima.

I na kraju, pomirišite ga s donje strane, tamo gde su peteljke. Trebalo bi da miriše prijatno i slatkasto i – na ananas.

Sok od ananasa

Sastojci:

– 1 ananas
– 1 kašičica lanenog ulja
– 2 dl hladne vode
– Malo soka od limuna ili limete (po želji )

Sveži, zreli ananas rashladite u frižideru. Očistite ga i isecite na kockice, pa ih ubacite u blender, dodajte kašičicu lanenog ulja i vodu. Sve zajedno izmiksajte i čuvajte u frižideru , a po želji dodajte malo soka od limuna ili limete ili razblažite vodom .

Čizkejk od ananasa

Recept za ovaj osvežavajući kolač je vrlo jednostavan: 300 g mlevenog keksa izmešajte sa 125 g maslaca i 100 ml mleka, pa formirajte koru. Dobro umutite 300 g krem sira sa 100 g šećera i čašom kisele pavlake, pa dodajte 250 ml umućene slatkle pavlake. Rasporedite fil preko kore i stavite u frižider da se stegne.

Za to vreme prokuvajte 500 g očišćenog ananasa sa 100 g šećera, pa dodajte 1,5 kesicu želatina pomešanog sa malo ananasovog soka. Prohladite, pa rasporedite preko fila od sira. Neka se dobro ohladi u frižideru, pa poslužite uz sok od ananasa.

Karamelizovani ananas ražnjići

Neodoljiva poslastica: Očistite ananas i isecite ga na komadiće, pa svaki komadić dobro uvaljajte u šećer i poređajte na štapiće. U dubljem tiganju rastopite dve kašike putera, pa stavite ražnjiće da se prže oko 15 minuta. Tokom prženja ih okrećite i pazite da ne izgori. Ove voćne ražnjiće po želji možete poslužiti uz sladoled, a još bolji ukus ćete dobiti ako sladoled prelijete sosom koji je ostao u tiganju nakon prženja.

Šejk od ananasa

Ukusni ananas smuti je pravo osveženje za organizam! Šoljicu očišćenog ananasa iseckanog na kockice izmiksujte u blenderu sa 200 ml grčkog jogurta. Za dodatni ukus, odozgo dodajte malo orašastih plodova i ukrasite listićem mente. Osim što će vas osvežiti i zasititi, ovaj napitak će vam ubrzati metabolizam!

Šnicle u sosu od ananasa

Ispržite šnicle na uobičajen način, pa u toj masnoći propržite komadiće ananasa nekoliko minuta. Dodajte 100 ml vode i 100 ml mleka i malo đumbira u prahu. Ostavite da vri 2-3 minuta, pa dodajte 500 ml slatke pavlake. Neka se kuva još nekoliko minuta, pa vrućim sosom od ananasa prelijte šnicle. Ako ste ljubitelj egzotičnih začina, tokom pripreme umaka možete dodati i kašičicu karija. Poslužite uz komadiće svežeg ananasa, povrće po želji i pomfrit.

Tart od ananasa

Napravite koru: Pomešajte 300 g brašna, 100 g šećera i kašičicu praška za pecivo, pa dodajte 150 g otopljenog putera. Sjedinite i formirajte koru u kalupu za tart i ostavite da se hladi u frižideru.

Pripremite fil: 200 ml kisele pavlake izmešajte sa 100 g šećera i dve kašičice vanilin šećera. Dodajte konzervu iseckanog ananasa (oko 250 g ploda, sok odlijte), dobro sjedinite i rasporedite preko kore.

Zapecite 10-15 minuta, pa izvadite i poređajte polovine kolutića ananasa u krug i vratite da se peče još 15 minuta. Uživajte!

 Izvor: ordinacija.tv:kodren.com

Voće dugovečnosti: Zaustavlja rast ćelija raka, leči dijabetes, smanjuje holesterol

0

Voće lu han guo (Siraitia grosvenorii), poznata u Kini i kao „voće dugovečnosti“, već se vekovima koristi u Kini zalečenje različitih bolesti, od respiratornih infekcija do digestivnih problema.

Mnogi znaju da je ovo voće zdrava zamena za šećer i da ima pozitivne efekte na smanjenje nivoa holesterola. Međutim, najnovije istraživanje ukazuje na to da ova voćka može navodno da izleči i rak.

Treba napomenuti da su japanski istraživači početkom 21. veka otkrili da određene supstance u ovom voću inhibiraju rast ćelija raka kod miševa. Od tada su sprovedene brojne studije koje idu u prilog ovom voću. Kineska studija iz aprila ove godine je otkrila da jedinjenje mogrozid V iz lu han guoa izaziva apoptozu ćelija rakai dovodi do zaustavljanja njihovog ćelijskog ciklusa.

Studija iz 2015. godine je otkrila da jedinjenje mogrol, biometabolit iz lu han guoa, ima antikancerozna svojstva i da smanjuje rast ćelija kod leukemije. Studija iz 2011. godine je otkrila da jedna varijanta voća lu han guo po imenu Momordica grosvenorii ima antiupalna i antikancerozna svojstva. Kineska studija iz 2008. godine je dokazala antidijabetska svojstva lu han guoa i otkrila da mogrozid V imaantioksidativna svojstva.

Izgleda da antikancerozna svojstva u ovom voću imaju hemijske supstance koje se nazivaju mogrozidi. Tu spadajumogrol, mogrozid V i 11-oksomogrozid. Mogrozidi su jedinjenja koja daju sladak ukus ovom voću, a istovremeno su odgovorni i za uništavanje raka. Ako se uzme u obzir činjenica da su istraživači dokazali da povećani unos šećera izaziva širenje raka, lu han guo je voćka koja može da uspori rak, kao i da ga izleči.

Istraživači navode da mogrozidi spadaju u grupu jedinjenja kukurbitanskih glikozida, koji su prisutni i u gorkoj dinji, a koji dokazano deluju protiv raka i regulišu imuni sistem.

Inače, prvi glikozid ikada otkriven je bio amigdalin 1830. godine. Amigdalin je jaka supstanca koja uništava rak a koja je prisutna u jezgrima koštica kajsije.

Istraživači još uvek nisu sigurni da li je isceljujuće svojstvo vezano za kukurbitansku ili glikozidnu grupu, ali jedna stvar je sigurna: lu han guo je najbolji prirodni niskokalorični zaslađivač koji se danas može naći na tržištu i ima veoma pozitivan efekat na dijabetes, što može ukazati na to da deluje i protiv raka.

Izvor: ordinacija.tv ;beograd.in

Oboljenja štitne žlezde: Kako ih otkriti na vreme – simptomi

Osećate se umorno, ugojili ste se ili smršali par kilograma, imate problema sa spavanjem? Uzrok mogu biti brojne stvari, uključujući i oboljenja štitne žlezde.

Broj ljudi s oboljenjem štitne žlezde na svetu veći je od broja ljudi koji boluju od astme ili srčanih oboljenja. Štitna žlezda je endokrina žlezda leptirastog oblika, težine oko 28 grama i nalazi se u prednjem delu vrata, ispod Adamove jabučice kod muškaraca.

Pogledajte koje sve vrste oboljenja štitne žlezde postoje i kako da prepoznate njihove simptome:

  1. Hipertireoza (preaktivna štitna žlezda)

Pacijenti s hipertireozom se osećaju nervozno, iritabilno i drhtavo. Mogu imati simptome ubrzanog rada srca, preteranog znojenja, osetljivosti na toplotu, proređivanja kose, gubitka težine, čestu potrebu za pražnjenjem creva i neredovne menstrualne cikluse. Ovi simptomi mogu da idu i uz gušavost (uvećanje štitne žlezde).

  1. Hipotireoza (neaktivna štitna žlezda)

Simptomi hipotireoze uključuju usporavanje telesnih funkcija, misaonih aktivnosti, depresiju, zimogrožljivost, zatvor, slabost mišića, abnormalne menstrualne cikluse i usporavanje metabolizma, što vodi do umerenog dobijanja na težini. Neki pacijenti takođe imaju i gušavost. Međutim, mnogi pacijenti s hipotireozom nemaju simptome, pa je testiranje krvi izuzetno važno.

  1.  Gušavost i izrasline

Većina izraslina (čvorova na štitnoj žlezdi) je bezbolno, pa ih najčešće otkriju doktori prilikom opipavanja vrata pacijenata na rutinskom pregledu. Veći čvorovi, koje ljudi najčešće primete dok se briju ili šminkaju, izazivaju poteškoće prilikom gutanja i disanja ili promuklost. U retkim slučajevima ovi čvorići mogu izazvati hipertireozu.

Većina ljudi s gušavošću nisu ni svesni svog problema dok izraslina ne postane dovoljno velika da mogu da je osete ili vide. Ove izrasline mogu narasti do neverovatnih veličina pre nego što izazovu simptome kao što su otežano disanje i gutanje ili promene u glasu.

  1. Rak štitne žlezde

Pacijenti obično nemaju nikakve simptome, a rak se otkriva kao čvorić ili izraslina prilikom pregleda vrata ili ultrazvukom, CT ili MRI skeniranjem koji se izvode za nevezane zdravstvene probleme. U retkim slučajevima rak štitne žlezde izaziva bol, poteškoće u gutanju i promuklost.

Žene mnogo češće oboljevaju od raka štitne žlezde od muškaraca. Većina tipova kancera može biti u potpunosti odstranjena operacijom i stope preživljavanja su prilično visoke.

Zbog čega je teško dijagnostikovati oboljenja štitne žlezde?    

S obzirom da su brojni od pojedinačnih simptoma oboljenja štitne žlezde izuzetno rasprostranjeni, mnogi ljudi koji boluju od poremećaja štitne žlezde ostaju nedijagnostikovani zbog toga što je lekarima teško da precizno utvrde problem ukoliko se simptomi ne posmatraju iz šire perspektive.

Zbog ovoga je izuzetno važno da posetite svog lekara ukoliko sumnjate da imate problem sa štitnom žlezdom. Na svu sreću, za većinu oboljenja štitne žlezde postoje efikasni tretmani, od lekova do operacija.

Izvor: intertim.net; ordinacija.tv

Kako se leči: Bol u peti, stopalu, i Ahilovoj tetivi

U slučaju bola u stopalu važno je specijalnim pregledima i snimcima (Ultrazvuk, RTG i eventualno snimci stopala magnetnom rezonancom) utvrditi iz kojih, od brojnih struktura, potiče bol. (zglobovi, tetive, fascije, mišići, burze, nervi). To su bol u peti, petni trn, Mortonov neurom, bol u Ahilovoj tetivi, sindrom tarzalog kanala, bolnost zglobova, plantarni fasciitis, metatarzalgija (metatarsalgia),… U početku lečenje podrazumeva upotrebu analgetika i fizikalni tretman.  Da bi fizikalni tretman bio što uspešniji poželjno je pre njegovog početka  maksimalno obezboliti pacijenta. Tek u slučaju teških rezistentnih tegoba indikovano je operativno lečenje i uglavnom se radi o minimalno invazivnim operacijama.

Kada se precizno odredi šta uzrokuje bol u stopalu  može se sprovesti specifično lečenje. Nažalost često se uzok bola ne utvrdi, pa izostane i uspeh lečenja. Tada se obično okrive za prezistentan bol u stopalu: ravna stopala, starost pacijenta, gojaznost, loše držanje, psihičko stanje, druge hronične bolesti… Sve ovo ne može biti izgovor da se ne sprovede uspešno lečenje.

Uzrok bola se može lečiti savremenim lekovima, ali često, kad nam pacijenti dodju, lekovi  i fizikalno lečenje već nisu dali rezultate. U tom slučaju indikovane su interventne metode lečenja bola u stopalu. One podrazumevaju da se lek aplikuje tačno u izvor bola ili njegovu neposrednu okolinu ili da se na izvor bola deluje nekom drugom interventnom metodom (stimuliše, zagreje, uništi, dekomprimuje,…). Budući da su izvori bola često manji od 1 cm, da ih je više, da su u dobini, i da se oko njih nalaze važne strukture potrebno ih je, tokom intervencije, prikazati ultrazvučnim snimanjem. Tokom tog snimanja prati se dolazak igle ili drugog instrumenta i ubrizgavanje leka tačno u izvor bola. Ovo se najčešće vrši  na ultrazvučnim aparatima posebnih performansi, posebnim iglama. Ove intervencije zato ne treba mešati sa tzv “blokadama” ili davanjem koktela jer se one rade naslepo i uvek je pitanje da li je lek dat na pravo mesto. Često je dovoljno da se promaši i nekoliko milimetara pa da intervencija ne uspe. To što lekar ima veliko iskustvo ne znači da može da sigurno aplikuje lek bez simultanog snimanja.

Ove intervencije se rade ambulantno, nisu bolne, a bol se odmah smanjuje. Sve, zajedno sa pregledom, traje oko 1 do 1,5 sat i nakon toga pacijent može otići kući.  Za dugotrajniji efekat potrebno je obično uraditi 1-3 interventne procedure sa razmakom od nekoliko nedelja. Ni finasijski efekat nije beznačajan jer je njihova cena manja od višenedeljnog fizikalnog tretmana, a pogotovo manja od banjskog lečenja ili operativnog lečenja.

Kod preko 80% pacijenta koji imaju uporne i intenzivne bolove u regijama stopala  možemo savremenim lekovima ili, u težim slučajevima, posebnim interventnim  ambulantnim procedurama zaustaviti odmah bol i kontrolisati ga.  Zbog toga ove procedure uvek treba probati pre eventualnog operativnog lečenja.

Izvor:bolnicasvetiluka.in.rs; ordinacija.tv

Šampinjoni: Podižu imunitet, štite od carcinoma, bakterija i virusa

Ove popularne i ukusne gljive koristimo za pripremu gotovo svih jela, od pizza do salata i umaka. Međutim, osim izvrsnog ukusa, bele gljive krase i brojni hranjivi sastojci koji gode zdravlju. Istraživanja su pokazala da šampinjoni podstiču aktivnost kritičnih ćelija u imunološkom sistemu organizma.

Dobra je vest da su istraživači dokumentovali kako šampinjoni podstiču imunološki sistem povećavajući proizvodnju proteina koji se bore s uzročnicima bolesti. Iste gljive imaju pozitivan uticaj na ćelije imunološkog sistema klasificirane kao dendritičke ćelije.

A one mogu proizvesti bele krvne ćelije poznate kao T-ćelije koje su odlučujuće za jak i zdrav imunitet. Dendritičke ćelije deaktiviraju i uništavaju mikroorganizme poput bakterija i virusa ili antigena. Štaviše, dendritičke ćelije mogu igrati važnu ulogu u borbi protiv raka.

Protiv raka dojke

Uz to, naučnici su utvrdili da je efekat podizanja imuniteta zahvaljujući šampinjonima povezan s njihovom količinom – dakle, više gljiva – izraženiji imunološki odgovor. Manje je poznato da popularna i cenom dostupna gljiva može biti vrlo korisna u prevenciji i terapiji raka dojke. Stručnjaci veruju kako je konzumacijom samo 100 grama šampinjona dnevno moguće suzbiti rast tumora dojke kod žena.

Kalorije i nutritivna vrednost

U 100 g sirovih šampinjona nalazi se samo – 26 kcal, a to što je proteinima jedna od najbogatijih vrsta gljiva stavlja ga na popis vrlo poželjnih namirnica kojima se mogu hraniti i osobe s posebnim programima u prehrani poput osoba obolelih od dijabetesa. Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Agricultural and Food Chemistry osvrnulo se na nutritivne karakteristike 6 vrsta gljiva, od kojih su tri vrste šampinjona.

Pokazalo se da su gljive, sveže i kuvane, u različitim godišnjim dobima, dobar izvor prehrambenih vlakana, uključujući hitin, za koga se veruje da smanjuje nivo holesterola u krvi, te beta-glukan, koji blagotvorno deluje na zdravlje kardiovaskularnog sistema. Šampinjoni još sadrže vitamine D i B grupe, nešto vitamina E i provitamina A, te dosta kalijuma, fosfora, gvožđa i drugih elemenata potrebnih ljudskom organizmu.

Iz svega ovog proizilazi da su šampinjoni prikladan i vrlo jeftin način zdrave ishrane. Slobodno možemo reći da je retka hrana koja se može na tako različite načine spremati, istovremeno imati dobar ukus i imati visoku hranjivu vrednost kao što to imaju gljive.

Priprema, kupovina i čuvanje

Pečurke koje ostanu od ručka nije dobro ostavljati u frižideru za sutradan jer oksidiraju, a mogu promeniti i aromu. Isto tako podgrevanje jela sa pečurkama nije preporučljivo, a nije poželjno ni obrađivati ih u mikrotalasnoj pećnici. Prilikom kupovine svakako izbegavajte šampinjone koji su izgubili vlagu ili su premekani na dodir, te imaju oštećenja na površini. Birajte one koji imaju čvrstu strukturu.

Kod šampinjona ispiranje vodom i nije toliko efikasno, kao što je slučaj i sa mnogim drugim jestivim gljivama, već se savetuje da se brišu vlažnom krpom ili kuhinjskim papirom. Ako ih sve ne iskoristite dok su sveži, ne brinite – možete ih nekoliko dana sačuvati u frižideru, najbolje u papirnatoj vrećici zamotanoj u vlažnu krpu jer ćete tako održati njihovu vlažnost i svežinu.

Izvor:namirnice.ba

www.ordinacija.tv