Dijabetes melitus tip 1 javlja se najčešće u ranom detinjstvu i mladosti i često je praćen ketoacidozom, ozbiljnom komplikacijom šećerne bolesti s kojom se suočavaju osobe čije telo ostaje bez insulina. Ova komplikacija je opasna po život, a praćena je povraćanjem, bolovima u trbuhu, otežanim disanjem, malaksalošću i poremećajem svesti.
Dijabetes tipa 1 najčešće nije nasledan
Za razliku od dijabetesa tipa 2, kod koga postoji jasna porodična anamneza, samo pet odsto obolele dece ima dijabetes tipa 1 u porodici i to u prvom ili drugom stepenu srodstva.
Takođe, ako prvo dete oboli od tipa 1, verovatnoća da će drugo dete oboleti je svega od dva do tri odsto. Ili, ako majka ima dijabetes, njeno dete ima svega dva odsto šanse da ga dobije. Dok, od oca koji ima ovu bolest, ima šest odsto šanse da je nasledi. Interesantno je da se dijabetes melitus tip l javlja kod dece koja nisu gojazna, često je praćen gubitkom težine uz kratko trajanje simptoma kao što su pojačana žeđ i često mokrenje.
– Dijabetes tip 1 nastaje zbog autoimunog oštećenja pankreasnih beta ćelija, često usled virusnih infekcije. Gledate televiziju Ordinacija
Saveti lekara 24h
Kod ovog dijabetesa nasledni faktor je manje izražen nego kod dijabetesa tip 2. Primarni poremećaj u tipu 1 je smanjeno lučenje ili potpuno odsustvo lučenja insulina uzrokovano uništenjema beta ćelija pankreasa. Za razliku od tipa 1, gde nema insulinske sekrecije, tip 2 karakteriše poremećena insulinska sekrecija, hiperinsulinizam i insulinska rezistencija – objašnjava prof. dr Vesna Dimitrijević Srećković, internista endokrinolog Klinike za endokrinologiju, dijabetes i metaboličke poremećaje KCS.
Naša sagovornica kaže da je u porastu pojava dijabetesa kod dece, i da bi zbog toga trebalo obratiti pažnju na pojedine parametre u urinu i krvi, koji mogu da ukažu na postojanje ove bolesti, ali i na simptome.
Prvi simptomi ukažu na dijabetes tipa 1 kod dece su: žeđ, učestalo mokrenje, pojačan apetit, osećaj umora, gubitak telesne težine – naglašava doktorka.
Kako se leči
Kada se govori o dijabetesu tip 1, jedini pravi lek je insulin. Zato se ovaj tip šećerne bolesti i naziva insulin-zavisni dijabetes.
Kod nekih pacijenata primena dve doze insulina, pred doručak i večeru, može da dovede do postizanja dobre regulacije šećera u krvi, ali se najčešće primenjuju četiri doze, takozvana intenzivirana insulinska terapija.
Ova terapija podrazumeva primenu brzodelujućih insulina pred obroke (doručak, ručak i večeru) i večernju dozu u 21 sat dugodelujućeg insulina. Pacijentima na insulinskoj terapiji savetuje se da rade profile glikemije najmanje jednom nedeljno (pred obroke, dva sata posle obroka u 24 sata i tri sata ujutru) na osnovu kojih se koriguje doza insulina. Na primer, ako su visoke vrednosti šećera ujutru treba povećati večernju dozu insulina ili ako se zapazi hipoglikemija (pad šećera pred zoru, praćen hladnim preznojavanjem, lupanjem srca) treba smanjiti večernju dozu – savetuje doktorka.
Šta deca sa dijabetesom treba da jedu?
NE – Deci sa dijabetesom nemojte davati: groždje, smokve, šljive, banane, beli hleb i proizvode od belog brašna, svinjsko meso ograničiti, prženo, pohovano, krekere, perece, smoki.
DA – Mediteranska ishrana bogata složenim ugljenim hidratima iz voća, povrća, žitarica, maslinovim uljem i omega 3 kiselinama iz morskih riba, više porcija voća i povrća dnevno, hleb od celog zrna, integralni hleb, pirinač, pasulj, sočivo, špageti od durum testa, bareno jaje svako drugi dan, piletina, ćuretina, teletina, barena i dinstana jela, pečenje u rerni i na pari, ponekad roštilj, orasi, bademi, lešnici, do dve šake dnevno.
5 zakonitosti za roditelje:
* Informišite se o simptomima niskog i visokog nivoa glukoze u krvi – kako ih prepoznati i šta činiti u tim situacijama.
* Redovno merite nivo glukoze u krvi i čim dete dovoljno poraste, naučite ga da to radi samo.
* Naučite dete da samo sebi ubrizgava injekcije čim dovoljno odraste – obično je to kada napuni devet godina.
* Redovno odlazite kod lekara, posebno ako se dete razboli iz bilo kog razloga – verovatno je potrebno prilagoditi terapiju.
* Obavestite zaposlene u školi i drugove deteta o tome da vaše dete ima dijabetes i o simptomima niskog nivoa glukoze u krvi i šta treba da urade ako to primete.
Postoje stvari za koje očekujete da budu različite za muškarce i žene – pubertet, dlake na licu, menstruacija, mogućnost rađanja – ali način na koji polovi doživljavaju medicinske promene takođe mogu biti prilično različiti. Ukratko, simptomi dijabetesa se kod jednih i drugih doživljavaju zbog različitih hormona. Kod žena se dijabetes može manifestovati u obliku infekcija i hormonalnih neravnoteža koje često utiču na reproduktivni sistem.
Znati prepoznati simptome je način kako da ostanete zdravi.
Simptomi jedinstveni za žene:
Iako je dijabetes stanje koje utiče na nivo šećera u krvi, pojavljuje se u ženskom telu na načine na koje možda ne biste očekivali – kao recimo u vašim reproduktivnim organima.
Dijabetes može povećati nivo hormona, što objašnjava zašto može imati uticaj na reproduktivne organe. Iako ove situacije nisu siguran znak da imate dijabetes, to bi ipak mogli biti rani znakovi upozorenja.
-
Vaginalna infekcija
Ako osetite peckanje oko vagine, osećate bol tokom odnosa ili mokrenja, vidite gusti beli sekret ili bilo kakav osip, mogli biste da imate infekciju.
To se može dogoditi kada je telo preopterećeno šećerom u krvi, a ako se vraća više puta u roku od godinu dana, to bi mogao biti simptom većeg problema poput dijabetesa.
-
Infekcija mokraćnih puteva
Dijabetes često utiče na prirodnu sposobnost imunološkog sistema da se bori protiv infekcije. Takođe može uzrokovati da se bešika potpuno isprazni, što ponekad dovodi do infekcije mokraćnih puteva kod žena. Može se i primetiti stalno mokrenje i peckanje kad se oseti potreba.
-
Sindrom policističnih jajnika
Budući da sindrom policističkih jajnika može telu otežati učinkovito korištenje insulina, on može biti i faktor rizika za (i na kraju simptom) dijabetes, posebno za žene starije od 40 godina.
Simptomi kod žena i muškaraca
Neki simptomi dijabetesa su podjednaki kod muškaraca i žena. Gledate televiziju Ordinacija
Saveti lekara 24h
Za dijabetes tipa 1 uobičajeno se pojavljuju u detinjstvu, ali za tip 2 mogu se manifestovati kod starijih odraslih osoba.
Neke stvari na koje treba paziti su:
– učestalo mokrenje
– stalna glad ili žeđ
– preterani umor
– ukočenost u rukama ili nogama
– zamagljen vid
– ekstremno mršavljenje
Posebno za osobe s dijabetesom tipa 2, ovi simptomi mogu doći iznimno sporo i onda ih je teško uočiti.
Ako znate da imate porodičnu anamnezu ili ako vam je dijagnostifikovan predijabetes, pažljivo pratite nivo šećera u krvi i zatražite česte kontrole kod lekara.
Simptomi dijabetesa pokazuju se drugačije kod žena nego kod muškaraca.
Iako oba pola mogu osetiti promene u apetitu, umor, ukočenost tela i zamagljen vid, žene mogu primetiti probleme reproduktivnog zdravlja koji signalizuju dublji problem.
Ako imate česte vaginalne infekcije, infekcije mokraćnih puteva ili sindrom policističnih jajnika trebali biste pažljivo da obratite pažnju na svoje telo zbog drugih znakova dijabetesa.
Ako ste zabrinuti obratite se porodičnom lekaru i zatražite testiranje nivoa šećera u krvi da vidi imate li dijabetes ili ste u riziku za njegov razvoj. Ako se započne na vreme, stanje se može brzo lečiti – a u zavisnosti od vrste dijabetesa, možda ćete poništiti njegove učinke.
Opšte je poznato da sve bolesti bubrega počinju sa tihim simptomima koje je teško identifikovati. Baš iz tog razloga, kod većine ljudi bolest se dijagnostifikuje veoma kasno.
Ovih 12 narednih simptoma najlakše ćete uočiti, da biste na vreme utvrdili postojanje nekih promena na ovim organima:
-
Promene u uriniranju
Prvi znak bolesti bubrega može se manifestovati u tome koliko često i koliko količinski urinirate. Takođe možete primetiti i promenu u boji urina, ona može postati tamnija nego inače.
-
Bol tokom uriniranja
Bol, pečenje i česta potreba za odlaskom do toaleta uglavnom su prvi znaci urinarne infekcije. A ukoliko se ne leči, ona se može proširiti na bubrege i izazvati ozbiljniju bolest.
: Stock
-
Krv u urinu
Ukoliko primetite tragove krvi u urinu, obavezno posetite svog lekara. Pojava krvi gotovo sigurno ukazuje na oštećenje bubrege a u najtežim slučajevima može biti i simptom raka bešike.
-
Penasta mokraća
Previše mehurića odnosno pene u mokraći takođe može značiti oboljenje bubrega ili bešike.
-
Naduvenost i otoci
Ako funkcija bubrega oslabi, jedna količina tečnosti može dospeti u razne delove tela. Gledate televiziju Ordinacija
Saveti lekara 24h
Ako primetite oticanje nogu, zglobova ili naduvenost u licu i šakama, obratite se lekaru.
-
Umor i slabost
Zdravi bubrezi luče hormon eritropoetin koji pomaže u proizvodnji kiseonika. Oštećen bubreg stvara manje ovog hormona što na kraju dovodi do smanjenja crvenih krvnih zrnaca, koji kasnije uzrokuju umor i slabost.ock
-
Vrtoglavica i manjak koncentracije
Usled nepravilne funkcije bubrega, manje kiseonika stiže u mozak a samim tim i neke moždane funkcije mogu biti usporene.
-
Osećaj konstantne hladnoće
Bolest bubrega može izazvati anemiju čiji su simptomi osećaj hladnoće bez obzira na to kolika je temperatura u mestu u kom boravite.
-
Svrab i iritacija kože
Nagli osip, iritacija i preterani svrab su simptomineke vrste bolesti bubrega. Nepravilno funkcionisanje bubrega doprinosi nagomilavanju otpadnih produkata i toksina u organizmu, što dovodi do mnogih problema sa kožom.
-
Metalni ukus u ustima
Bolest bubrega može izazvati neprijatan ukus u ustima. To se dešava zato što slabo funkcionisanje bubrega dovodi do povećanja nivoa uree u krvi. Urea utiče na stvaranje amonijaka u pljuvačci koji izaizva metalni ukus.
-
Mučnina i povraćanje
Pošto bubrezi nisu u stanju da filtriraju štetne toksine iz krvi, ovo dovodi do akumulacije prekomerne količine azota u krvotoku. Ovo dalje stimuliše gastrointestinalne mukoze i izaziva mučninu i povraćanje.
-
Otežano disanje
Kratak dah takođe može biti znak bolesti bubrega. Nepravilno funkcionisanje bubrega dovodi do dodatnog nagomilavanja tečnosti u plućima. Otežano disanje može se javiti kao posledica anemije izazvane problemima sa bubrezima.
Bolesti srca kod dece mnogo su češće nego što se misli, a njihovo kliničko ispoljavanje često je naizgled prikriveno, te zavisi od uzrasta deteta i od vrste srčane bolesti.
Urođene srčane mane (USM)
Urođene srčane mane (USM) retko se mogu dijagnostifikovati odmah po rođenju, jer se tada šum ne čuje, simptoma najčešće nema, a prenatalna dijagnostika (ekspertski ultrazvuk) iziskuje vrhunsko poznavanje kardiologije od strane ginekologa ili pak fetalnu ehokardiografiju koju radi isključivo ekspertski kardiolog. Čak ni ako su ovi uslovi ispunjeni, neke USM se ne vide odmah posle rođenja i uredan nalaz prenatalng ultrazvučnog pregleda ne znači automatski isključenje USM kod dece. Šum kod dece obično se javlja između 2 i 8 nedelje života, međutim, neke srčane mane mogu dati ovaj šum već u prvim danima i satima života, dok druge i ne dovode do stvaranja šuma. Osim manje brojnih kritičnih srčanih mana koje idu sa dramatičnom kliničkom slikom u prvim danima i nedeljama života, kliničko ispoljavanje bolesti srca kod dece najčešće je podmuklo i zahteva iskustvo i dobro poznavanje dečje kardiologije od strane pedijatra, ali i sumnju roditelja koji decu dovode na pregled.
Zamaranje
Zamaranje pri uzimanju obroka, znojenje po glavi i slabije napredovanje na telesnoj masi, mogu biti jedni klinički simptomi bolesti srca. Ovi simptomi ne moraju uvek biti jako izraženi. Gledate televiziju Ordinacija
Saveti lekara 24h
Čini se da je obilno znojenje po glavi, najprisutniji simptom kod dece sa USM. Ponekad roditelji primećuju da pri podoju ili uzimanju obroka, beba diše ubrzano, da se znoji. Deca sa bolesnim srcem mogu imati kliničke simptome astme, neretko se dešava da se takva deca leče inhalcijama. Učestale infekcije disajnih puteva takođe prate bolesti srca. Dešava se da se tek nakon kardiološkog pregleda ustanovi da dete u stvari ima bolest srca, a da je plućna simptomatologija samo sekundarna manifestacija kardiološkog problema. Kod starije dece znaci srčane bolesti mogu biti loše podnošenje napora, zamaranje. Zamaranje može biti posebno izraženo pri penjanju na stepenice ili uzbrdo, kada se deca “brzo zadišu” ostaju bez daha. Ovakva deca mogu odavati utisak da su “stalno umorna”. Poremećaji srčanog ritma često se očituju kao napadi lupanja srca koji trajau nekoliko minuta, a često se sponatno povuku, mogu početi u potpunom miru i često se prvi put ispoljavalju kod veće dece, adolescenata i tnejdžera, pa i odraslih ljudi. Značajno je u tim trenutcima izmeriti puls, što se može učiniti aparatom za ručno merenje pritiska. Kardiolog će na osnovu brzine pulsa tako imati sliku o težini poremćaja ritma i poduzeće neophodne korake koji su presudno bitni u ovoj grupi srčanih bolesti.
Neke srčane mane, koje nazivamo cijanogenim, u prvoj godini života daju napade plavljenja (cijanoze) koja je najviše izražena na usnama, sluzokoži usne duplje, obrazu. Ove epizode koje zovemo cijanogene krize mogu nastati sponatno, nakon plača, tokom kupanja, posle sisanja i defekacije i predstavljaju ozbiljan alarm za roditelje jer govore u prilog teškog oboljenja srca.
Upalne bolesti srca
Upalne bolesti srca u najvećem broju slučaja ne daju posebne kardiološke simptome. Ipak kod manje dece, produžena febrilnost, ubrzano disanje i temperatura i neproporcionalno ubrzna srčana radnja mogu probuditi sumnju na srčanu osnovu bolesti. Kod starije dece javlja se još i nagli umor, neretko i srčana bol koja je najčešće lokalizovana iza grudne kosti, zrači u vrat, rame i levu ruku i može biti praćena lošim opštem stanjem deteta. Miokardtis (upala srčanog mišića) i perikarditis (upala srčane marmice) najčešće nastaju u sklopu običnih virusnih infekcija, kao njihova komplikacija.
Kod reumatske grozice, koju izaziva streptokok (izazivač upale ždrela) koja najteže pogađa srce, mogu se javiti i bolovi u zglobovima, otok zglobova, kožne promene, potkožni čvorići, promena ponašanja deteta i druge karkateristične promene.
Glavobolja, bolovi u očima, slabiji vid, mogu biti znaci povišenog arterisjkog pritiska. Kod manje dece otkrivanje hipertenzije je teže, jer se bebe ne žale na ovakvu simptomatologiju. Kod beba hipertenzija se najčešće ispoljava odbijanjem uzimanja obroka, uznemirenošču, a u težim situacijama i povraćenjem. Rano otkrivanje arterijske hipertenzije kod dece je posebno važno, jer nelečena hipertenzija, ma kakvog uzroka bila, dovodi do trajnog oštećenja srca, bubrega, krvnih sudova, očiju i drugih organa.
Iako se USM češće javljaju u porodicama gde neko već ima srčanu manu, smatra se da većina dece sa srčanim manama nemaju članove porodice obolele od srčanih bolesti.
Šum na srcu
Veoma je bitno da se svaki sumnjiv šum koji se primeti u detinjstvu na srcu, ispita od strane dečjeg kardiologa. Ehokardiografija je potpuno bezbolna i neštetna metoda kojom se sa gotovo 100% učinkom isključuje i potvrđuje postojanje USM. Smatra se da svaki šum na srca, barem jedanput treba ehokardiografski ispitati. Rano preporznavanje urođenih srčanih mana ključ je u njihovom lečenju. Ako se na vreme otkriju, gotovo sve USM su izlečive, ali ako se to ne desi može doći do razvoja plućne hipertenzije, gde stradju krvini sudovi pluća i gde se povećava pritisak u srcu i plućima, te takvo stanje više nije izlečivo. Olako shvatanje bolesti srca kod dece može imati fatalne posledice, zato je zlatni standard svaku sumnju na bolest srca temljno ispitati, redovno kontrolisati, a ako je potrebno medikamentozno i/ili hirurški lečiti. Na sreću, kao što je već rečeno danas je večina bolesti srca kod dece potpuno izlečiva, ako se otkrije na vreme.
Dr Tomislav Vajs, dečiji kardiolog
Priča se dosta o novim nalazima, da IQ novih generacija počinje da pokazuje znake opadanja. Uzrok je uglavnom pronalažen u manje kreativnom načinu života, čitanju knjiga ili pisanju rukom.
Ne bih se zadržavao na dosta puta ponovljenim dokazima da mobilni telefoni smanjuju kognitivne sposobnosti mozga. Možda jedino vredi pomenuti, da slično vredi i za pisanje rukom.
Neki misle da kuckanje po tastaturi, često u vidu skraćenica (npr.LOL) ili samo stikera, čini pisanje rukom izlišnom. Naučnici sa Merkator instituta u Kelnu su u opsežnim studima pokazali da je neophodno da đaci koriste i tastaturu kompjutera, kao i pisanje rukom
Kako kaže direktor instituta Michael-Becker Mrotzek, pisanje je fina motorna aktivnost koja pozitivno utiče na razvoj mozga. Iako je kuckanje na tastaturi brže, a i čitljivije pisanje rukom ima bolje efekte na razvoj mozga.
Kod pisanja rukom, informacije se razlažu na najmanje delove, a potom sintetišu u reči i rečenice. Gledate televiziju Ordinacija
Saveti lekara 24h
Kod kucanja na tastaturi, često postoji i autokorekt,koji smanjuje mogućnost greške (ali i smanjuje pažnju). U jednom ispitivanju, jedna trećina školske dece u osnovnim škoalama u Nemačkoj ima probleme da piše rukom tečne i razumljive rečenice.
Ali, jedno istraživanje iz SAD (Mount Sinai Icahn School of medicine ) i Švedske (Karlstad Universit) pokazuje mnogo ozbiljniji uzrok sniženja IQ.
U prvom ovakvom ispitivanju, pokazali su da izlaganje određenim hemijskim prizvodima tokom trudnoće smanjuje IQ u dece uzrasta 7 godina. U studiji su analizirani podaci SELMA studije, gde su u 718 trudnica merene koncentracije 26 hemijskih produkata u svakodnevnoj primeni u domaćinstvu u krvi i urinu.
Najčešće su dokazivani ozloglašeni bisfenol A, ftalati, pesticid. O lošim efektima hormonski aktivnih supstanci iz plastike sam već pisao više puta, kao o njihovom negativnom uticaju na razvoj pola kod muškaraca (koji se može dokazati skraćenjem četvrtog prsta kod dečaka). Ovo je prvi put da je dokazan loš efekat ovih hemikalija na razvoj mozga dece (posebno dečaka). Posebno je zabrinjavajuće da je najlošiji efakat imao bisfenol F (koji je zamena za ozloglašeni bisfenol A).
Autor: Prof. dr Branimir Nestorović
ordinacija.tv Izvor: banenestorovic.blogspot.com
Jedan od najboljih i najcenjenijih pulmologa i alergologa prof. dr Branimir Nestorović otkriva koje su najveće zablude u lečenju dece od alergija.
Deca lakše dobijaju alergiju od odraslih jer je njihov organizam u razvoju, kaže dr Nestorović.
“Mi smo učili da je alergija nasledna i da svaki treći čovek ima te gene za nasleđivanje alergije. Verovali smo da kada dođe do 30 odsto alergije u populacija to je to. Tu je plato. Ali plato je davno probijen kao što ste videli. Gledate televiziju Ordinacija
Saveti lekara 24h
Dobijaju je i starije osobe, ali iskreno omladinci mog tipa, ovi što imaju sedu kosu ređe dobijaju alergije. Ali ljudi u tridesetim i četrdesetim godinama prvi dobijaju alergije”, rekao je dr Nestorović gostujući na RTS.
Simptomi alergije
“Kad imaš alergiju curi ti nos, kijaš itd… Onda su davani uputnici pacijentima da oni opišu šta njima smeta. Njima uopšte ne smeta kijanje i curenje nosa. Njima najviše smeta nesanica i osećaj zamora koji imaju tokom dana. Kao i poremećaj koncentracije. Alergijska reakcija deluje i na mozak. Ti pacijenti slabo spavaju, pokazuju poremećaj, pažnje i koncentracije… U danima kada ima dosta polena ima mnogo saobraćajnih nesreća, ima dosta samoubistava kod onih koji su alergični”, upozorava dr Nestorović.
Prema njegovim rečima na prvu niko ne reaguje jer simptomi liče na nešto drugo – na prehladu.
“Onda uzme neki lek za prehladu a lekovi za prehladu sadrže lekove za alergiju. I onda mu bude bolje ali on misli da je prehlada jer mu je bolje a u stvari se radi o alergiji”.
Kožne probe – zlatni standard
“Alergija je ozbiljna bolest. Na samom početku ljudi koji su se bavili alergijom zvali su to – alergijska bolest pa smo mi to razbili na alergiju, astmu, ekcem… Sada shvatamo sve više da je to sistemska bolest. I onda se opet vraćamo na taj termin – alergijska bolest. Medicina je tu interesantna ona na svakih 100 godina napravi krug pa se vrati na početak”, kaže dr Nestorović.
Ističe da su kožne probe dan danas zlatni standard.
“Kad vi odredite antitela u krvi to ne znači da ono nešto radi već samo znači da je tu. Ali kad uradite kožnu probu onda imate antitelo, ćeliju za koju je ono vezano i krvne sudove koji reaguju na ubod”, kaže on.
Prema njegovim rečima ljudi su alergični na relativno mali broj stvari.
“Ako se radi o inhalatornim alergenima to su kućna prašina, polen i eventualno neka dlaka mačke ili psa. Kod nas nas trenutno “razbija” polen breze. Breza je postala kod nas dominantna. Ambrozija standardno uništava one koji su alergični na nju u avgustu, septembru i polovinom oktobra. Jedna ambrozija stvara sedam milijardi polenovih zrna za jednu sezonu. Jedna biljka. A vama treba za simptome 15 polenovih zrna u kubnom metru vazduha. Prema tome, jedna biljka je dovoljna da zagadi jedan ceo region. A mi ih imamo… Ko se šeta Novim Beogradom može da je vidi… Mi gajimo ambroziju najkvalitetniju u Evropi. Nismo ranije imali ambroziju. Ona je importovana biljka iz Amerike. Ambrozija se širi kao šumski požar. Video sam je na Ostrogu, video sam je na Kopaoniku, došla je do Skandinavije… Čudno se ponaša, kao vanzemaljac”, objašnjava dr Nestorović.
Jačanje imuniteta suplementima
“Pojačanje imuniteta je jedna popularna floskula koja je potpuno besmislena. Naš imunitet je takav kakav je. Kad ga pojačate suplementima vi nadrljate ko žuti. Zato što kad pojačate imunitet vi dobijete autoimune bolesti, ozbiljne bolesti. Ono što mi možemo da radimo je da nadoknadimo ono što nemamo u ishrani”, kaže dr Nestorović.
Objašnjava da možemo da uzimamo suplemente da ispravimo naše greške u ishrani.
“Suplementi sami po sebi nisu loši pod uslovom da sadrže nešto. Suplementi su regulisani posebnim zakonom, oni nisu lekovi. Proizvođač suplementa nije dužan da garantuje sastav, ne mora unutra da bude ništa. Proizvođač samo garantuje da nećeš da se otruješ kad ga jedeš. Ono što stvarno koristi za alergiju su antioksidansi ali prirodni“.
Terapije biljkama – da ili ne?
“Kad se radi o biljkama radi se o korenu, o listu… ne radi se o polenu. To vam je kao što ljudi imaju zabludu za med. Kao alergičan sam na polen pa ne smem med. To nije tačno. Postoje samo dva izuzetka a to su kamilica i ambrozija. Kamilicija je iz veoma srodne biološke porodice kao i ambrozija, oni koji su alergični na ambroziju kad uzmu kamilicu mogu da imaju ozbiljne alergijske reakcije. Zabaleženi su čak i smrtne reakcije”
O belom luku…
“Beli luk je potpuno naučnofantastična biljka. On je antitumorski agens, najbolji antibiotik na svetu…Beli luk je toliko jaka supstanca da ih beli luk drži odvojeno. U jednom čenu drži alin a u drugom čenu drži enzim alinazu. Vi kad pojedete dva čena oni se spoje i nastaje aktivna supstanca.”
… i antialegrijskoj posteljini
Antialergijska posteljina je dobra za one koji prodaju antialergijsku posteljinu. Mi grinje ne možemo da eliminišemo ali možemo da im smanjimo broj. Za početak možemo da izbacimo debele tepihe. Iz tih tepiha ne možemo da izbacimo nikako grinje. Sećam se jednom došli neki gastarbajteri iz Beča, dete im alergično na grinje.
– Morate da izbacite tepih, kažem im.
– Da izbacim tepih? Pa 2.000 šilinga sam ga platila. Ću da izbacim dete u drugu sobu.
Ističe da kad je vuneni tepih debeo 5 sanitimetara možete da mu radite šta god hoćete, ne možete da izbacite grinje.
“Grinje podnose temperaturu do 56 stepeni, u zamrzivaču na – 18 preživljavaju do 3 nedelje. Ubija ih samo suvoća vazduha. Čim je vlažnost vazduha 40 odsto one prestaju da se razmnožavaju. Za one koji su alergični na grinje zato mogu da koriste one aparate za izvlačenje vlažnosti vazduha”, rekao je dr Nestorović i dodao:
“Mi stalno zanemarujuemo uticaj psihe na lečenje naših pacijenata. Doktori obično kažu ovako – daću ti ovaj lek a ako ne pomogne dođi da ti prepišem nešto drugo. To je gotovo, neće mu pomoći. U startu si mu već rekao da mu neće pomoći. Kad pacijentima dajem terapiju ja im kažem – ovo je fantastična terapija, ovo će da bude fenomenalno. I često i bude tako. Ja se ne stidim toga da lažem pacijente ako je to za njihovo dobro. Nije to maliciozna laž već ona laž da ih stimuliše da uzimaju terapiju i da veruju u terapiju.”
Kikiriki najveće zlo
“Kad bih mogao zabranio bih kikiriki u svakom obliku. On je nešto najstrašnije što se moglo dogoditi ljudima. Uglavnom u sebi ima zasićene masne kiseline, apsorbuje gomilu teških metala, on sadrži supstance koje inhibiraju razne hormone npr aromatazu. Aromataza je hormon koji razgrađuje testosteron kod muškaraca.
Treba uzimati lešnike i bademe jer su prirodni izvori omega 3 kiselina. Dovoljno je uzeti pšet lešnika ili badema i uneli ste potrebnu dnevnu dozu omega 3 kiselina. Ali ste uzeli na najbolji mogući način.”
U zimskom periodu problemi sa disajnim putevima su učestaliji, a svi oni koji imaju taj problem sve češće se oslanjaju na inhalatornu terapiju koja omogućava bezbolnu primenu lekova u kućnim uslovima.
I dok je nekada za ovaj postupak bila dovoljna posuda sa toplom tečnošću i peškir, danas se za ovu terapiju koriste aparati koji pretvaraju tečnosti u čestice aerosol – inhalatori, a efikasnost zavisi kako od karakteristika aparata, tako i od pacijenta.
Kompresorski se uglavnom koriste za lečenje oboljenja donjih disajnih puteva, astme prvenstveno.
Ultrazvučni inhalatori aerosol stvaraju treperenjem kristala kvarca i koriste se uglavnom u lečenju oboljenja gornjih disajnih puteva (sinuzitis), ili hroničnih oboljenja donjeg (bronhiektazije, hronična opstruktivna bolest pluća, cistična fibroza).
Kako se primenjuje inhalatorna terapija?
U ove aparate mogu da se stavljaju različiti lekovi, a najčešće se primenjuju preparati za širenje bronhija. Njihovo dejstvo traje oko četiri sata, tako da inhalacije mogu da se ponavljaju posle tog perioda, a ukoliko je napad astme veoma težak, inhalacije mogu da se daju i na dva sata.
“Ne bi trebalo davati visoke doze jer se tako izbegavaju neželjena dejstva (lupanje srca, drhtanje mišića itd), a lek se može davati češće” objašnjava profesor dr Branimir Nestorović.
Obično se savetuje pet kapi spalmotila ili aloprola za predškolsku decu, a 10 kapi za stariju decu ili odrasle, ili šest kapi beroduala za manju decu, a osam do deset za stariju decu i odrasle.
Lekovi za širenje bronhija ne bi trebalo da se koriste duže od sedam dana, jer posle toga mogu da imaju neželjena dejstva. Pauza bi trebalo da traje bar sedam dana do sledećeg korišćenja. Ukoliko su potrebne česte inhalacije, neophodno je da se uvede neka vrsta preventivne terapije.
“Deci do tri godine sa astmom danas se kao osnovni način dugotrajnog lečenja radi inhalacija pulmikortom (inhalirani steroid u obliku rastvora)”, kaže dr Nestorović i dodaje: “Veoma je važno da se posle inhalacija detetu da da popije tečnost, da se lek ispere iz usta, kako ne bi dobilo gljivičnu infekciju. Kod lekova ove vrste najvažnije je da se primenjuju preporučene doze, jer je u tom slučaju mogućnost neželjenih dejstava minimalna. Gledate televiziju Ordinacija
Saveti lekara 24h
Čim je dete dobro, potrebno je smanjiti dozu i broj inhalacija, a najčešće se počinje sa dve inhalacije dnevno, a potom se smanjuje na jednu, jutarnju.”
Često se, posebno odraslima sa hroničnim oštećenjima pluća, daju lekovi za razređivanje sekreta (najčešće fluimucil). On je u ovom obliku izuzetno efikasan, ali ima jednu neprijatnu nuspojavu, pojačava kašalj. Kao lek za razređivanje sekreta može da se koristi i koncentrovani rastvor soli (npr. tropostotni ili 7,5-procentni rastvor kuhinjske soli).
Ovakav način lečenja je posebno koristan kod cistične fibroze. Ponekad kao sporedno dejstvo može da se javi povišena telesna temperatura, koja prolazi nakon sat vremena bez ikakve terapije.
Način disanja prilikon terapije
I način disanja utiče na količinu leka koja će dospeti do pluća. Pacijent bi trebalo da diše sporo i duboko, a ukoliko je reč o deci treba ih smiriti da ne plaču (jer se time smanjuje prodiranje leka u pluća).
Inhalacije se mogu raditi preko maske za lice ili nastavka za usta.
Ukoliko se koristi maska, treba disati na usta, jer najveći broj čestica koji dospeva u nos ne prolazi dalje
Šta ne bi trebalo stavljati u inhlator?
Ne bi trebalo u inhalatore stavljati razblažene rastvore, naročito ne destilovanu vodu, jer mogu da provociraju teške napade astme.
Doskora su se i mnogi biljni ekstrakti koristili u lečenju bolesti disajnih puteva, ali je početkom godine Evropska agencija za lekove i lekovita sredstva zabranila primenu ovih preparata preko električnih inhalatora.
“Biljni preparati (posebno nana kod hroničnog kašlja ili eterična ulja kod infekcija sinusa i bronhija) mogu da se primenjuju na tradicionalan način inhalacijama ključale vode sa peškirom preko glave”, objašnjava profesor dr Nestorović.
Poslednjih godina mi je žao što sem kao većina lekara, izbegavao matematiku. Iako mi je čudno izgledala priča o teoriji svega, magičnoj formuli koja izražava sva dešavanja u Svemiru, poslednjih godina matematika je ukazala na neke univerzalne principe.
Češki matematičar Petr Šeba je jednog dana 1999 sedeo u Meksiku i posmatrao vozače autobusa umestu Cuernavaca, u Meksiku. Primetio je mladiće koji su vozačima dodavali papiriće, za koje sui m oni davali novac. Saznao je da vozači plaćaju mladiće da ih obaveštavaju o vremenu polaska prethodnog autobusa. Ako je prethodni prošao skoro, vozač je vozio sporo, da bi se do dolaska na sledeću stanicu skupilo više putnika. Gledate televiziju Ordinacija
Saveti lekara 24h
Ako je bio davno, vozač je išao brže, da stigne pre onog iza.
Ovo mu je izgledalo slično fenomenu koji se u kvantnoj fizici opisuje kao kvantni sistemi haosa. Ubedio je mladiće da mu daju ceduljice nekoliko dana, a kada je podatke ubacio u kompjuter dobio je rezultate koji su se poklapali sa rezultatima ekspreimenta u kvantnoj fizici.
U kasnijim godinama, sličan matematički obrazac je otkriven u brojnim drugim sistemima. Ova pojava se naziva fenomenom univerzalosti i može da objasni promene klime na Zemlji ili programe na Intenetu.
U svakom spektru, iako su podaci slučajno rasporedjeni, vidi se isti obrazac. Posle dve bliske linije (dogadjaja), dolazi do nastajanja razmaka. Ovaj fenomen se može izraziti jednostavnom matematičkom formulom. Možemo predvideti ponašanje sledeće linije (dogadjaja), ako poznajemo formula po kojoj se organizuju.
Zašto se kompleksni sistemi ponašaju na ovaj način nije poznato. Ipak, kako kaže Van Vu, matematičar sa Jejla, “liči da se radi o prirodnom zakonu”.
Od kristalne rešetke vode do strukture interneta, postoji predvidljiv način ponašanja elemanata u kompleksnoj matrici sistema. Zanimljivo, što je sistem kompleksniji, to je obrazac čvršći i predvidljiviji. To je kao ponašanje velikog broja ljudi u istoj prostoriji, ukoliko nešto zajedno rade, ličnost pojedinca nije od velikog značaja. U malim grupama, pojedinac i njegova uloga su znatno izraženiji.
Teško je definisati slučajnost, ali se ona podvrgava principima simetrije i univerzalnosti.
Simetrija označava da ukoliko se neki dogašaj ponovi mnogo puta, ishod će biti skoro uvek fifti/fifti (kao kada bacate novčlć desetak minuta, na kraju je rezultat da li će pasti na jednu ili drugu stranu isti ili skoro isti).
Univerzalost govori da ukoliko je ishod nekog događaja posledica različitih izvora slučanosti, detalji mehanizma kojim se on dogodio nisu važni (tri puta sam čitao ovu rečenicu).
Na primer, ponašanje svih tečnosti se može opisati jednom, jednostavnom formulom. Još 1827 Škotski botaničar Robert Brown je posmatrajući polenova zrna pod mikroskopom, uočio njihovo haotično kretanje u tečnosti (koje je po njemu dobilo ime Braunovo kretanje).
Fenomen su objasnili 1905. godine nezavisno Albert Einstein i Marian Smoluchowski: molekuli u tečnosti vibriraju, udarajući mikroskopske čestice. Ovo stvara nasumično kretanje. Iako je kretanje sasvim slučajno, može se izračunati verovatnoća kretanja pojedinačne čestice.
Ponašanje čestica se može opisati istom formulom koja objašanjava kretanje toplote kroz tela, Joseph Fourierovom toplotnom jednačinom.
Braunovo kretanje je univerzalno.
Francuski matematičar Louis Bachelier je zapazio isti obrazac kada je proučavao finansijski sistem. Sa velikom verovatnoćom se može izračunati kretanje akcija na berzi na osnovu pomenute formule. Ponašanje atoma se opisuje istim formulama. Nije nam jasno zašto se obrazac slučajno-ali ipak pravilno javlja u kompleksnim sistemima. Ipak, jasno je da se Svemir pokorava zakonima matematike.
Proučavanje plazme na ekstremno visokim temperaturama ili gasa na apsolutnoj nuli, ukazuju na isti princip univerzalnosti.
Složeni sistem se ponaša kao fraktalni (pisao sam o fraktalima u ranije postu), skoro identično u različitim prostorno/vremenskim uslovima. Ponašanje se ponekad može opisati kao umnožak veoma jednostavnih brojeva, kao što su 12 ili −13.
Još 1941. je ruski matematičar Andrej Kolmogorov opisao kako se ponaša kafa, kada je mešate da se brže ohladi. On je pokazao da veliki vrtlog tečnosti stvara manje vrtloge, a ovi još manje itd.
Smanjenje energetskog nivoa se odigrava u stepenicama od −53. Ovo fraktalno ponašanje materije mi znamo intuitivno, kada želite da neka tečnost bude ravnomerno zaslađena, mešate je.
Da li se život može opisati matematičkim modelom?
Iako to ne izgleda moguće na prvi pogled, setimo se da smo načinjeni od atoma, koji se pokoravaju prinipcu univerzalnosti. Svaki elektron u našeom telu ima iste matematičke osobine, -1, ½ i 1!
Nemamo druga svojstva, osim onih koji se mogu opisati matematički. Uzmimo na primer izračunavanje brzine metabolizma, koje se ponaša kao prethodno opisan princip hlađenja kafe. Za svako udvostručvanje mase organizma, metaboličke potrebe rastu za ¾ (ovo važi za 27 redova veličine, od bakterije do slona).
Slična skala se može primeniti na dužinu života, brzinu rasta, dužinu DNK, visinu drveća ili masu mozga. Sve ove osobine se menjaju kao umnožak ¼ (ovo se naziva “alomerička skala jedne čevrtine”).
Na primer, brzina disanja se izražava kao površina tela pomnožena sa ¼. Iako je svaki organizam nastao i razvijao se u savim drugačijim uslovima, sa drugačijom genetikom njihov razvoj se podvrgava jednostavnom matematičkom modelu. Da li nam ovo ukazuje da možemo da dođemo matematički do pojma svesti, koji nam za sada izmiče empirijskim isptraživanjima?
Da li nas matematički model može odvesti do Tvorca? Čeka nas uzbudljiv period.
Autor: Prof. dr Branimir Nestorović
ordinacija.tv Izvor: banenestorovic.blogspot.com
Najpoznatiji dečiji lekara na našim prostorima Branimir Nestorović govorio je o autizmu, njegovom nastanku, ali i svim posebnostima ovih mališana.
Postoji mnogo neistraženih bolesti i devijacija kod dece kojima se nauka ne bavi. Jedan od tih fenomena jeste nagli porast autizma kod dece koji je uočen u celom svetu.
Prof. dr Branimir Nestorović je u emisiji “Zdravo” otkrio koji su dokazani moždani deformiteti kod dece koja imaju ovaj poremećaj, ali i koje su njihove prednosti u odnosu na ostale ljude.
“To je fenomen koji je izuzetno redak, ne znamo mnogo toga o njemu. Dosta se priča o raznim uzrocima, a narocito se govori o naslednim faktorima”, istakao je doktor Nestorović i dodao da on smatra da nasledni faktori nemaju nikakav značaj ni za jednu bolest.
“Sklonost ka obolevanju jeste nasledna, ali suštinski su važni raznovrsni uticaji sredine”, rekao je profesor.
Ipak. kako kaže on, uzroci mogu biti svakakvi, od preteranog broja ultrazvučnih pregleda u trudnoci, primena paracetamola, kao i efekata hebicida. Gledate televiziju Ordinacija
Saveti lekara 24h
Svi ovi činioci mogu dovesti kod određenog broja dece sa genetskim osnovama pojavu autizma.
Ne samo navedeno, već i izlaganje drugim štetnim faktorima, takođe može biti uzročnik.
“Neki pominju teške metale, živu, aluminijum, a neki to povezuju sa vakcinama. Dakle, vidimo da postoji neko generalno oštecenje mozga. Mi pretpostavljamo da se radi o zapaljenju centralnog nervnog sistema”, rekao je profesor Nestorovic i dodao da je jedna studija pokazala da je primećena aktivacija mikroglije.
Osobe sa autizmom se smatraju za visoko inteligentne, uprkos njihovim mentalnim oštecenjima.
“Ona baca novo svetlo na tu bolest (autizam), jer do sada je to shvatano kao neki oblik psihoze, nekog psihickog poremećaja. Znamo da postoji zapaljenje niskog intenziteta, a taj proces remeti proces u mozgu koji nazivamo okresivanje“, istakao je profesor.
Dete kada se rodi u svom nervnom sistemu ima ogroman broj razlicitih veza izmedu neurona i sam proces sazrevanja, učenja sastoji se u tome da se te veze smanjuju.
“Kao i ljude kada pustite u park, oni ce šetajuci utabati određene puteve. Pa tako i mozak utabava odredene puteve i dovodi do toga da u jednom momentu nešto naucite. Mozak će tako početi da funkcioniše da određeni način. Ipak, ako imatezapaljenje niskog stepena, svi ovi procesi se neće dešavati na ovakav način, jer se ti mehanizmi ne uhodavaju.”
Profesor Nestotović govori i da je autizam širokog sprektra, a sposobnosti mozga su neverovatne. Autistična deca poseduju velike sposobnosti koje obični ljudi nemaju, pa je tako naveo nekoliko primera dece koja su natprosečno inteligentna.
“Jedan mali dečak se smatra najvećim živim matematičarem na svetu – bavi se intuitivnom matematikom. Znači, on ništa ne računa, samo kada vidi brojeve oni su se sami pojavljuju u glavi”, istakao je Branimir Nestorović i dodao da je i najveći matematičar svih vremena Ramanužan bolovao od autizma, a uprkos tome je napisao knjigu iz matematike koju niko do sada nije dešifrovao.
“Priča se da kada ta knjiga bude dešifrovana, znaćemo sve o kosmosu i svim neistraženim pitanjima.”
Kako kaže doktor da je primer najpoznatijeg matematicara, koji je izračunao za pola sekunde brže računsku operaciju od kompjutera, pokazatelj da ukoliko ne koristite jedan deo mozga imaćete hiperaktivaciju drugih nervnih delova.
“Može se desiti da neka druga aktivnost bude izuzetno izražena, na primer vizuelne sposobnosti. Postoji gomila takve dece, koja su izuzetno darovita.”
Pulmolog Nestorović je istakao da je jedan mladic toliko bio vešt u svojim vizuelnim sposobnostima da je nacrtao mapu Londona, koja je bila preciznija nego Guglova. Taj mladic sada živi od svog vizuelnog pamćenja jer, šta god da vidi, bar jednom, može da nacrta.
Autisticna deca pored svih ovih veština imaju i telepatske sposobnsti – mogu da predviđaju stvari.
Ukoliko oni počnu da govore i da razvijaju veštine kao i svi ostali, njihove super sposobnosti se smanjuju.
1...269270271...503Stranica 270 od ukupno 503