Naslovna Blog Stranica 500

Polni odnos bez ljubavi

Drugi razlog je zatrovanost nekih mladih ljudi patrijarhalnim shvatanjima odnosa polova. Tako muškarci često misle da prema devojci i ne smeju pokazati osećanja ako žele sačuvati muški ugled, odnosno da moraju što pre devojku posedovati kako bi dokazali svoju muškost. U istom duhu vaspitane devojke smatraju da moraju prihvatiti takvo ponašanje svojih partnera i pomiriti se sa podređenošću svoje ženskosti i njenim iskorištavanjem od strane “voljenog” mladića.

Još jedan uzrok polnih odnosa bez ljubavi jest neurotičnost nekih devojaka i mladića. Jak osećaj manje vrednosti i nesigurnost u sebe podstiču neke ljude da potraže mogućnost potvrđivanja sebe i svoje vrednosti u nečemu u šta ne moraju uložiti puno napora i upornosti. Neurotici su često i erotofobi (grč. eros – ljubav, fobija – strah), plaše se ljubavi jer joj se ne osećaju doraslima.
Stvarna seksualna revolucija – dakle odbacivanje svega preživelog, bolesnog i pogrešnog u odnosu polova – ne sastoji se u tome da mladi ljudi bez mnogo ustručavanja stupaju u seksualne odnose. To su oni u većoj ili manjoj meri uvek radili. Prava seksualna revolucija sastojala bi se u tome da iz odnosa polova uklonimo sve ono što je u njemu neprirodno, bolesno i štetno po čoveka. Morali bismo ljubav učiniti nužnim sadržajem svake bliske veze između muškarca i žene.
Polni odnosi bez ljubavi povlače sa sobom određene posledice koje čoveka oštećuju, jer deluju negativno. Prva posledica polnih odnosa bez ljubavi jeste seksualni promisku-itet (lat. promiscuus – izmešan). Tako zovemo polni život u kom pojedinac često menja seksualnog partnera, stupajući sa njim samo u vrlo površnu, kratkotrajnu polnu vezu, ne unoseći u nju ni-kakva osećanja. Seksualni promiskuitet oštećuje čoveka jer mu ne dopušta da u polnom životu nađe sve ono što od njega očekuje. Svaki čovek, i primitivni i patrijarhalni, i neurotični i “savremeni”, teži za emotivnim doživljajem prisnog dodira s drugom polovinom, bez obzira što to često ili uopšte nikako ne želi priznati jer “ljubav ne postoji”. Zato je razočaran i nezadovoljan samim sobom što ga još više čini razdražljivim, nesnošljivim i agresivnim prema drugim ljudima.
To je neurotična projekcija agresivnosti prema sebi na svoju okolinu. Patrijarhalan muškarac se guši u seksualnom promiskuitetu jer je to tobože dokaz njegove velike muškosti, veštine zavođenja i njegovih “muških” prava. On se boji da bi ga “lepša polovina”, pri njegovom apsolutnom emocionalnom predavanju, mogla “pročitati”, uočiti slabe tačke i na kraju raniti pravo u njegovu ahilovu petu ili da bi ga mogla “držati u šaci”, zarobiti osećanjima, opteretiti ga obavezama. Zato ne dopušta da se bilo koja njegova veza učvrsti, tačnije da se obogati ljubavlju.
Poseban oblik seksualnog promiskuiteta je prostitucija. Prostituisana osoba pristupa polnom odnosu isključivo iz materijalne koristi, uz naplatu, a bez ikakve nagonske želje ili osećajne potrebe za partnerom. Ona prodaje svoje seksualne usluge, a to kupuje, odnosno prostituisanu osobu iskorištava, čovjek koji je sklon krajnjim oblicima seksualnog promiskuiteta. Prostitucija je socijalni i psihološko-pedagoški problem. Njena pojava je uvek u vezi sa životnim standardom, društvenim odnosima i s moralom određene zajednice.
Usled dužeg bavljenja ovim poslom, odnosno prodaje svog tela, prostituisana žena sve više propada i fizički i psihički. Seks sa muškarcem zapravo joj se gadi, ona prezire muškarce, a polnost gubi za nju životnu vrednost. Zato je prostitutka sa svojom mušterijom seksualno iz-uzetno hladna. Kad je muškarac uveren u njenu strastvenost, obmanut je veštinom njene glume, što je sastavni deo tog zanata. U kupljenim seksualnim odnosima, muškarac može odmah imati sve što želi.
Naprotiv, u normalnom polnom životu mora osvajati, često biti suzdržan i obziran. U odnosu sa prostitutkom muškarac je sebičan, na njeno zadovoljstvo se tu ne misli. Zato se takav muškarac teško navikne da u normalnoj polnoj vezi uzima u obzir i svoju partnerku i da se prilagođava i njenim potrebama. Prostitucija privikava muškarca na seksualni promiskuitet, pa mu je kasnije teško ostati veran jednoj ženi. On gubi osećaj odgovornosti prema ženi. Zbog svega toga prostitucija otežava stvaranje zdravih bračnih zajednica jer koči psihoseksualno dozrevanje muškarca.
Veza sa prostitucijom uvek je znak muškarčeve seksualne primitivnosti koja se svodi samo na neobuzdano iživljavanje nagonskih potreba. Prostitutkama obično odlaze sadistički i mazohistički nastrojeni ljudi koji se uzbuđuju tako što svojoj partnerki nanose bol ili je nastoje, u toku seksa, sami osetiti. To čine i oni koji kupovanjem ženskog tela nastoje sebi osigurati mogućnost da se iživljavaju na nastran način. Za prostitutkama posežu i muškarci koji se u svojoj polnoj ulozi osjećaju nesigurno. Kad su nesposobni osvojiti sebi ravnu ženu, kad se ne usuđuju pristupiti ženi na normalan način, kad nemaju strpljenja za razvijanje emocionalne veze sa ženom ili ne žele preuzeti nikakvu obavezu, onda beže tamo gdje je za seks dovoljan samo novac.
U ženi ne postoji urođena želja da se daje slučajnom prolazniku, a najmanje da to čini za novac. Naprotiv, žena više nego muškarac traži u polnoj vezi osećajnost, ljubav i vernost. Prostitucija je za ženu neprirodan oblik polnog ponašanja koji se kosi sa osnovnim svojstvima ženske psihe. Pokušavalo se dokazati da su prostitutke bića sa natprosečno jakim seksualnim nagonom, upravo neka nezasita stvorenja koje zajednica sa jednim muškarcem ne može zadovoljiti!? No tu apsurdnu tvrdnju pobija opštepoznata činjenica da su prostitutke sa svojim mušterijama hladne, a s muškarcem kojem se daju iz naklonosti nastoje održati trajniju polnu vezu.

 

Psiholog – psihoterapeut
Radmila Grujičić
Psiho Centar „Neuropmedica“
Jagodina
064 253 11 08
www.psihologija.autentik.net

Kome je DUŽINA važna?

Penis ili polni ud, kod muškarca zajedno sa mokraćnom cevi omogućava izlaz urina, ali predstavlja i završni deo semenovoda. Njegov razvoj i rast odvija se tokom celokupnog odrastanja i manje-više konačan izgled definiše se tokom puberteta. Prosečna veličina penisa u erekciji, kod odraslog muškarca posmatrano sa evropskim geografskim okvirom je između 9 i 18 cm. Ustvari može se smatrati da se sve ispod ispod 9 i preko 19 u pogledu veličine može da nosi i neku poteškoću – zdravstvenu, psihološku ili socijalnu ali ne obavezno naravno. Ovom matematikom se dolazi do podatka da bi prosek proseka mogao biti 14,5 cm.

Kod muškaraca crne rase suspenzorni ligament koji se nalazi u visini stidne kosti a zadužen je za erekciju , labaviji je nego kod muškaraca bele rase pa je položaj penisa tokom erekcije skoro vodoravan. Kod belaca taj ligament je čvršći pa je položaj penisa više pod oštrim uglom u odnosu na stomak što neznatno skraćuje njegovu dužinu. Listajući literaturu, ili slušajući velike „ribarske priče“ doći ćemo do podataka da pojedinim muškarcima veličina u erekciji može dostići 26-27..pa čak i 30 i kusur cm ali ali tu je već reč o makrofaliji ili mikrofaliji ukoliko govorimo o veličinama ispod gore navedenih prosečnih.

Prednosti u malim „Stvarima“
– bolja stimulacija G tačke
– bolja stimulacija klitorisa prilikom penetracije
– lakša manipulacija kod manuelne stimulacije
– prijatnije i kompletnije obostrano zadovoljstvo kod oralnih i analnih stimulacija.

Nedostatci u u malim „stvarima“
– Ne postiže se stimulacija vrata materice
– Neki položaji mogu biti dosta teško izvodljivi

Prednosti u većem
– Pritisakom i na vrat materice i stimulacija materice pojačava osećaj stimulacije prilikom penetracije
– Prilikom penetracije povlačenjem usnica dolazi do dodatne stimulacije klitorisa
– Maksimalna mogućnost eksperimentisanja položajima
– Pojačan osećaj uzbuđenja

Nedostaci
– Može izazvati bol, ograničiti stimulaciju a time i drastično umanjiti uzbuđenje
– Stalni pritisak vrata materice može biti veoma neprijatan
– Snažnom stimulacijom usnica moguće je izazvati povrede
– Analne i oralne stimulacije mogu biti izrazito neprijatne čak i traumatične
– Izbor položaja ipak mora biti prilagođen partnerki jer neki mogu biti veoma neprijatni.
Istraživanje na uzorku od 1000 žena od 18 – 50 godina na pitanje o važnosti dužine i obima prilikom odnosa pokazalo je sledeće:
20% – žena je reklo kako je dužina veoma važna
23 % – tvrdi da je najvažniji obim
59% – žena tvrdi da je veličina potpuno nevažna
54% – tvrdi da je obim nevažan
27% – je reklo da veličina prilikom seksualnog čina ne igra baš nikakvu ulogu
Zaključak iz navedenog je da žene veličinu tretiraju, vole i preferiraju prema uzoru na najčešće upražnjavanu a prema anketama više od 50 % veličinu smatra skoro potpuno nevažnom i da ona igra veoma malu ulogu prilikom seksualnog odnosa. Navedeno istraživanje nije ni ponudilo zaključak o poželjnoj veličini ni u pogledu dužine ni u pogledu obima. Zbog svega navedenog zaključak je da muškarci koji misle da se u tih nekoliko santimetara krije ključ njihove najveće hrabrosti ustvari mogu da budu potpuno spokojni i da ce njihovo samopouzdanje sigurno uticati na njihov seksualni život ali na tome mogu da porade i na 1000 drugih načina.

Antioksidanti i vitamini

0

Vitamini A, C, E: Vitamin C je mnogo bolji antioksidans od vitamina E, ali veoma brzo prolazi kroz organizam i treba ga uzimati više puta dnevno. Vitamin C se eliminiše iz organizma na isti način kao i višak šećera, pa ga treba uzimati najmanje dva sata pre ili posle obroka, prvog ujutru, ili poslednjeg uveče pred spavanje. Njega ne uzimati zajedno sa slatkim napicima. Vitamin E treba uzimati ujutru ili tokom dana, nikada uveče i ne uzimati ga sa Mg. Treba ga uzimati odvojeno od drugih vitamina. Vitamin A i D u većim količinama mogu biti toksični, što ne znači da ih treba izbegavati.

SOYGENOL 100: Ekstrakt grožđanih koščica i ekstrakt zelenog čaja. Povećava aktivnost vitamina C i E, predstavlja značajnu komponentu ćelijske membrane.

ČOKOLADA: Sadrži fenole i poboljšava antioksidativni efekat supstanci unetih hranom. 1,5 unca (1 unca = 28,349 gr) čokolade sadrži fenola koliko i 5 unci crvenog vina. Fenolna komponenta čokolade ispoljava isti ili cak veći antioksidativni efekat od crvenog vina. Primećeno je čak da fenoli čokolade menjaju efekat fenola vina. Crna čokolada (bez dodatka mleka) ima veće antioksidativno dejstvo od mlečne čokolade. Šećer i masnoće u čokoladi mogu delovati nepovoljno na jetru pa se čokolada ne preporučuje kao jedini izvor antioksidativnog dejstva KOENZIM Q 10. Preporučuje se 100 mg Co Q10 dnevno, a ima čak bolje dejstvo od vitamina E. Daje se kod neurodegenerativnih oboljenja, Parkinsonove bolesti, Huntigton-ove bolesti, ALS/MND miastenije gravis.

MELATONIN: Preporučuje se 100 mikM dnevno. Koristi se u terapiji Parkinsonove bolesti.

MASLINOVO ULJE: Sadrži nekoliko antioksidanata i bogato je “dobrim” mastima. Preporučuje se hladno ceđeno. Dodato salati poboljšava apsorpciju liposolubilnih vitamin. Prilikom kuvanja može se upotrebiti više puta, za razliku od drugih ulja koja na visokim temperaturama oslobađaju toksine i moraju se baciti nakon prve upotrebe. Dugim stajanjem smanjuje koristan efekat, a nakon upotrebe čuva se u frižideru.

FENOLI: Nalaze se u kori voća i povrća, posebno svetlog.

CRVENO VINO: Antioksidanti otkriveni u sastojcima crnog grožđa čije vino, sok, kožica, koščice štite od kancera, srčanih bolesti, reumatoidnog artritisa, katarakte kao i mnogih drugih hroničnih i degenerativnih oboljenja. Ekstrakt koščice crnog grođa – AKTIVIN – pokazuje super snažno antioksidativno svojstvo, daleko veće od vitamina C, E, beta karotena. Đus od crnog grožđa deluje trombolitički i prevenira nastana srčanih oboljenja. Koristi se kao dodatak masnoj hrani jer pomaže njeno varenje.

ČAJ – zeleni, crni. Crni čaj ima uglavnom sličan antioksidativni efekat zelenom čaju. Dodatak mleka neutrališe antioksidativno dejstvo čaja. Česta upotreba čajeva dodatno opterećuje funkciju jetre jer čaj sadrži kofeinsku komponentu i ne treba ga koristiti kao jedini izvor antioksidanata. Ekstrakt zelenog čaja ima 200 puta jače dejstvo na slobodne radikale od vitamina E.

Klinika “Hadži-Tanović”
Strahinjića Bana 17, Beograd
011 328 32 79
011 638 223

Bundeva jača organizam

0

Bundeva je naročiti diuretik i savetuje se ljudima sa reumatskim poremećajima, upalom mokraćnih puteva i bubrega. Lako se vari i zato bi trebalo da je jedu osobe koje imaju problema sa želucem. Žućkasto – narandžasto meso bundeve je bogato mineralima, vitaminima i biljnim vlaknima, a sve je to itekako potrebno organizmu.

Od mesa sirove bundeve možete pripremiti razna slatka ili slana jela, od predjela do glavnih jela. Pored mesa bundeve, veoma su korisne i suve semenke bundeve, koje se takođe mogu koristiti u pripremi jela. One imaju veliku hranljivu vrednost i bogate su fosforom, gvožđem, kalijumom i kalcijumom.

Podstiče rad creva
Ona je idealna u teranju vaših lenjih creva da prorade kako treba, jer 100 grama bundeve sadrži 1,3 grama biljnih vlakana. Bundeva takođe produžava osećaj sitosti i tako sprečava unošenje viška kalorija, u slučaju napada gladi.

Bundeva podmlađuje
Sto grama bundeve sadrži 599 mikrograma vitamina A time možete pokriti dobar deo dnevnih potreba za ovom dragocenom supstancom (700 mcg). Bundeva će pomoći u borbi protiv slobodnih radikala, koji su odgovorni za starenje ćelija.

Jača imunitet
Bundeva je sjajna za podizanje imuniteta. Ona obiluje beta – karotenom i drugim antioksidansima, vitaminom C i E, nekim važnim aminokiselinama i mineralima (posebno kalijumom i cinkom). Zato lekoviti sastojci iz bundeve štite organizam od alergija i infekcija (što je posebno važno u jesenjem i zimskom periodu), artritisa i oboljenja srca i krvotoka (arterioskleroze i srčanog infarkta).

Lako se vari i ne goji
Brinete o višku kilograma? Bundeva je saveznik u borbi protiv viška kilograma, npr. 100 grama bundeve pečene u rerni sadrži manje od 20 kalorija. Pored toga, njena vrlina je i da se lako vari. Pire od kuvane bundeve je idealna hrana za osobe koje imaju osetljiv stomak, čak i za sasvim malu decu.

Čisti kožu
Bundeva se odavno koristi da umirenje upaljene kože lica. Ona ima te sastojke koji utiču na regulaciju lojnih žlezda. Možete i kod kuće pripremiti masku za negu masne kože, ona će očistiti i suziti proširene pore kože lica. Napravite pire od bundeve, stavite ga na čisto lice, ostavite 15-ak minuta da deluje, i nakon toga isperite lice mlakom vodom.

Zdrave koštice
Ulje koje se pravi od koštica bundeve je odličan lek kada je reč o oboljenjima bubrega, mokraćne bešike i prostate. Njeni lekoviti sastojci jačaju muskulaturu bešike, smiruju procese upale i sprečavaju poremećaje u funkcionisanju mokraćnih organa. Od poremećaja u funkcionisanju prostate pati više od polovine muškaraca iznad šezdesete godine života. Dokazano je da sastojci bundeve daju izuzetne rezultate, pa se preporučuju čak i kod početnih stadijuma kancerogenih promena na prostati.
Naučno je dokazano da ako se uzima supena kašika koštica iz bundeve dnevno, ona ima preventivni uticaj na funkcije prostate i mokraćnih organa. Dok veća količina (npr. tri kašike dnevno) može da ublaži poremećaje koji nastaju kao posledica uvećane prostate.

Deca sa prevelikom težinom

0

Da li je moje dete gojazno

Ukoliko sumnjate da je vaše dete gojazno trebate se konsultirati sa vašim lekarom. On je najbolja osoba koja će oceniti da li vaše dete ima problem sa težinom tako što će izračunati da li je ona u granicama normale za tu uzrast i visinu. Slobodna procena se ne preporučuje jer deca rastu nepredvidljivim skokovima. Na primer za dečake je karakteristično da najpre povećaju težinu koja zatim ode u visinu. Zato je najbolje da vaš doktor odredi da li će vaše dete svoju težinu “izrasti” ili ne. Ukoliko lekar odredi da vam dete ima težinu koja je veća od normalne za taj uzrast zatražiće od vas da napravite promene u načinu ishrane i dnevnoj rutini

Kako pomoći svom detetu

Ključna reč je: podrška.
Najbolja stvar koju možete da uradite je da date do znanja svom debeljuškastom detetu da je sasvim u redu kakvu god kilažu imalo. Dečje doživljavanje sebe često je identično sa predstavom koju roditelji imaju o njemu. Ukoliko prihvatite svoje dete bez obzira na njegovu težinu, velika je verovatnoća da će i ono sebe bolje prihvatiti. Isto tako je važno da sa detetom razgovarate o težini i da mu dozvolite da vam ono prenese sopstvena razmišljanja i zabrinutost u vezi toga. Vaše dete najverovatnije zna mnogo bolje od svih drugih da ima problem sa težinom, zato ono što mu je potrebno nije stalno opominjanje već podrška, prihvatanje i ohrabrenje od strane roditelja.

Fizička aktivnost cele porodice

Najbolji način za zdravo postizanje i održavanje telesne težine su fizička aktivnost u kombinaciji sa zdravom hranom.
Evo nekoliko načina kako povećati fizičku aktivnost porodice:
Budite primer: Ako dete vidi da ste fizički aktivni, i da pri tom uživate velika je verovatnoća da će to prihvatiti i za sebe.
Planirajte familijarne aktivnosti koje uključuju duge šetnje, plivanje, vožnju bicikla. Na primer dogovorite šetnju nakon večere umesto gledanja televizije.
Vodite računa o mogućnostima vašeg deteta. Neka debela deca će se osećati neprijatno kod nekih fizičkih aktivnosti koja su im preteška. Pažljivo pronađite aktivnost koju će vaše dete prihvatiti i u kojoj će uživati, ne osećajući se pri tom neprijatno i posramljeno.
Neka vam cilj bude da smanjite vreme koje ukućani provode pored televizora ili uz kompjuter

Osnovi dečje ishrane

Povrće
Većina roditelja zna da bi povrće trebalo da bude važan deo ishrane njihovog deteta jer je ono dobar izvor vitamina, minerala i dijetnih vlakana. Na žalost, mnogo je roditelja kojima je dosta teško da privole decu da redovno jedu makar malo povrća, a još teže da to bude svakodnevno.

Koliko bi povrća dete trebalo da jede svakoga dana?

Postoji generalno pravilo da je dovoljno 3-5 porcija povrća dnevno, ali na osnovu piramide zdrave hrane, stručnjaci daju mnogo preciznije preporuke koje se baziraju na starosti i polu vašeg deteta.
2 – 3 godine – 1 šolja povrća dnevno
4 – 8 godina -1 1/2 šolje
9 – 13 godišnje devojčice – 2 šolje
9 – 13 godišnji dečaci – 2 1/2 šolje
14 – 18 godišnje devojčice – 2 1/2 šolje
14 – 18 godišnji dečaci – 3 šolje povrća svakog dana

Napominjemo da je mera, 1 šolja jednaka 250 dcl. Težina u gramima varira u odnosu na volumen povrća koje stane u jednu šolju, s tim da se pod 1 šoljom zelenog lisnatog povrća podrazumeva zapravo količina koja stane u dve šolje.

Ako vam je ipak draže da računate u “obrocima”, a ne u šoljama zapamtite da je jedan obrok jednak 1/2 šolje svežeg ili kuvanog povrća, 1 šolji lisnatog ili 1/2 šolje konzerviranog ili skuvanog zrnastog povrća. Obroci za manju decu su još manji, pa je obrok za decu od 2-3 godine jednak otprilike polovini obroka za odrasle.
U prilog ovom treba reći da bi deca trebala u toku nedelje da jedu raznovrsno povrće: tamno zeleno (brokule, zelje, spanać, zelena salata), narandžasto (šargarepu, tikvu, bundevu), suva sočiva i zrnasto povrće (kukuruz, grašak, pasulj) kao i drugo povrće (karfiol, celer, krastavac, paradajz, tikvice).

Kako navesti decu da jedu više povrća

Većina stručnjaka preporučuju da se počne rano tako što će se detetu što pre ponuditi širok izbor voća i po-vrća. Od pomoći će biti i ako:

-Date dobar primer tako što ćete i sami jesti povrće;
-Zajedno sa povrćem ponudite niskokalorične prelive i umake;
-Pomešate povrće sa hranom koju vaše dete već voli, na primer: kao nadev na pici, ili dodatak u sosu za špagete, ili u supi;
-Dozvolite deci da sama zasade svoje povrće ili idite zajedno na pijacu da ga kupite;

Sveze povrće servirate kao grickalice, na primer mladu šargarepu. Dajte deci mogućnost da biraju. U početku ponudite male obroke i imajte na umu da neki mali izbirljivci neće ni probati novo povrće sve dok ga ne vide najmanje 10 puta na tanjiru.

www.mojnutricionista.com

Kako čuvati namirnice

0

Idealna temperatura za svaku namirnicu
Različite namirnice treba držati na različitim temperaturama. Meso, sir i voće imaju svoju preporučenu temperaturu čuvanja. Na tabeli se može videti koliko dugo se mogu čuvati u frižideru.
Mesne prerađevine: Njih treba držati na četiri do šest stepeni, umotane u mastan papir. Ukoliko su isečeni, pojedite ih sto pre, najbolje u roku od dva-tri dana. Ako su u komadu, mogu da traju nešto duže (otprilike nedelju-dve).

Svež sir: On se lako kvari, pa ga držite u hladnijim delovima frižidera, u staklenim ili hermetički zatvorenim plastičnim posudama (ako je sir kupljen zajedno sa surutkom, ostavite ga u njoj). Čuvajte ga najduže pet-šest dana.

Sirevi sa tvrdom korom: Preporučena temperatura čuvanja je od šest do osam stepeni. Takve sireve je potrebno umotati u masnu hartiju ili vlažno platno. Ako planirate duže da ih čuvate, obavezno ih vakumirajte.

Sveže mleko: Mleko može da traje četiri dana, ukoliko ga stavite u deo frižidera gde je četiri stepena.

Riba: Očišćenu ribu stavite u najhladniji deo (na dva stepena). Neka bude u posudi koja je dobro zatvorena. Pojedite je u roku od tri dana. Plodovi mora imaju kraći rok trajanja (dan-dva).

Povrće: Potrebno je prvo oprati i osušiti voće i tek onda može da se čuva u frižideru. Čuva se u odgovarajućim fiokama, na temperaturi od šest do osam stepeni, u providnim plastičnim kesama. Lisnato povrće je najosetljivije, treba ga pojesti u roku od dva-tri dana. Čak i povrće koje može duže da se čuva treba pojesti što pre, jer s vremenom gubi vitamin C i folnu kiselinu.

Voće: Čuvajte ga u odgovarajucim fiokama, na temperaturi između šest i osam stepeni. Možete da ga stavite u papirne kese. Upotrebite ga u roku od tri-četiri dana.

Meso: Meso se lako kvari i vrlo često je uzrok trovanja hranom. Držite ga u najhladnijem delu frižidera (dva stepena) u pakovanju iz samoposluge ili hermetički zatvorenoj plastičnoj posudi. Mleveno meso bi trebalo čuvati najviše jedan dan, ono isečeno na šnicle dan-dva, a meso u komadu tri-četiri dana.

Umaci i slično: Umake koje ste sami pripremili čuvajte u najhladnijem delu frižidera, u staklenim ili keramičkim posudama. Što se tiče gotovih umaka, pridržavajte se uputstva na pakovanju. Nakon otvaranja, pojedite ih u roku od dve nedelje.

Plastika ili papir?
Kutije i tegle: Staklo najbolje čuva namirnice, ali mu je mana jer je lomljivo i teško. Alternativa: papir, plastika ili aluminijum.
Papir: Papir (mastan ili običan) za namirnice najbolje je rešenje za čuvanje mesnih prerađevina i sireva. Nemojte koristiti reciklirani papir, npr. novinsku hartiju, ona sadrži mnogo olova (ako se unese u velikoj količini, može da prouzrokuje razne poremećaje, kao što su hiperaktivnost i neurološki poremećaji).
Tvrda plastika: Plastične kutije od sladoleda su veoma pogodne za čuvanje namirnica na niskim temepraturama. Nisu, međutim, zgodne za masna i topla jela (kao sto su prilozi i umaci) zbog materijala od koga su napravljene (materijal ispusta ftalate i adipate, koji su opasni po zdravlje). Iz istog razloga ne preporučuje se da držite ulje i alkohol u plastičnim flašama.

Aluminijumska folija
Aluminijum podnosi i niske i visoke temperature (čak i do 600 stepeni Celzijusa) i štiti namirnice od svetla. Zato je pogodan za masne namirnice koje oksidiraju. Međutim, ne sme da se stavlja u mikrotalasnu rerun. Ako umotate u aluminijumsku foliju flašu sa maslinovim uljem, produžićete joj rok trajanja. Ne koristite aluminijumsku foliju za čuvanje previše kisele i slane hrane, da zajedno sa namirnicama u organizam ne biste uneli i tragove aluminijuma (koji je toksičan!).

Providna folija
O upotrebi PVC-a (vinila) u domaćinstvu se diskutuje godinama. Ftaltati i adipati, koji se dodaju plastici da bi bila elastična mogu da dospeju u namirnice koje su bogate mastima (puter, sirevi, mesne prerađevine) ili imaju masne delove na površini. Ako se oni talože u masnim naslagama u organizmu, navodno mogu da izazovu hormonske promene, endometriozu, smanjenu plodnost, oštećenja fetusa, bubrega i jetre. Manje štetne folije su folije od polietilena, na pakovanju obično piše „ne sadrži PVC“.

Masnoće dobre za zdravlje

0

Prof. dr Milika Ašanin, specijalista na Odeljenju za kardiologiju u Kliničkom centru Srbije, govori o tome koliko je bitno razlikovati zasićene i nezasićene masnoće u namirnicama. Veliku opasnost za nastanak i razvoj arterioskleroze predstavljaju ’’loše’’ masti koje se uglavnom nalaze u namirnicama životinjskog porekla kao što su svinjska mast ili loj. Međutim, ove masti neophodne su za normalno funkcionisanje organizma.

U namirnicama biljnog porekla kao i u masnoj ribi iz hladnih mora prisutne su nezasićene masne kiseline koje se još nazivaju i ’’dobre’’ masnoće. Pošto organizam ne može sam da ih sintetiše, onda je potrebno unositi ih hranom, među kojima su najpoznatije omega-3, omega-6 i neesencijalne masne kiseline.
Udruživanjem ove dve vrste masnoća nastaju druge polinezasićene masne kiseline koje su potrebne organizmu, poput arahidonske kiseline, EPA (eikosapentaenske kiseline) i DHA (dokozaheksaenske kiseline).
Omega-3 masne kiseline mogu se naći u pojedinim vrstama ribe kao što su skuša, sardina, tunjevina, bakalar, jezerska pastrmka, haringa, losos, kao i u mesu ljuskara, morskih sisara i ribljem ulju. Ovih kiselina ima i u biljkama kao što su laneno seme, žuta bundeva, uljane repice, soja i orasi. Omega-6 masne kiseline, međutim, mogu se naći u semenkama susama, suncokreta, lana, orasima i lešnicima.

Način ishrane ima veliki uticaj na ljudsko zdravlje. Studije su pokazale da češća upotreba omega-3 masnih kiselina kao i aktivni metaboliti ove kiseline EPA i DHA štite organizam od bolesti srca i arterioskleroze.
Omega-3 masne kiseline utiču na smanjenje nivoa holesterola ali i rizika od infarkta miokarda i moždanog udara, a koji može da nastane usled povećanog stvaranja antikoagulantnih i antiinflamatornih medijatora. Njihovo pozitivno delovanje na zdravlje očigledno je i kod nekih akutnih i hroničnih bolesti, kao što su alergije, artritis kao i različiti zapaljenski procesi. Osim što smanjuju proizvodnju upalnih komponenti, nova istraživanja su pokazala da štite od raka dojke, debelog creva i materice.

Tokom trudnoće i dojenja vrlo je važno uzimati omega-3 masne kiseline kako bi se doprinelo rastu i razvoju novorođenčeta. Njihovim uravnoteženim unosom poboljšava se funkcija nervnog, gastrointestinalnog i imunološkog sistema, kao i kvalitet kose, kože i noktiju.

Bezglutenska dijeta

0

Ku­va­nje od sa­mog po­čet­ka zah­te­va vre­me ali po­sto­je skra­će­ni pu­te­vi da po­sta­ne lak­še. Ku­puj­te bra­šno u ve­ćim ko­li­či­na­ma i pra­vi­te sa­mi svo­je me­ša­vi­ne. Ovo va­ži za me­ša­vi­ne za hleb, tor­te, ko­la­če itd. Na taj na­čin će­te se­bi do­sta olak­ša­ti. Kva­sac ne­moj­te do­da­va­ti do da­na ka­da će­te pe­ći.
Za pa­la­čin­ke, ma­fens, bi­skvi­te sve su­ve sa­stoj­ke mo­že­te sje­di­ni­ti una­pred i spa­ko­va­ti. U tom slu­ča­ju će vam tre­ba­ti ja­ja, teč­nost i ulje ka­da bu­de­te hte­li da pe­če­te.
Sa­ču­vaj­te bez­glu­ten­ski hleb ili ako vam ne­što ne uspe naj­bo­lje (ne ba­caj­te) pro­su­ši­te u peć­ni­ci sa­me­lji­te i na­pra­vi­te pre­zle. Za­mr­zni­te ih. Na­pra­vi­te so­so­ve u ko­ji­ma će uži­va­ti ce­la fa­mi­li­ja. Ko­ri­sti­te miks isto kao i pše­nič­no bra­šno pro­pr­ži­te ga na ulju i do­daj­te vo­de da do­bi­je­te gust sos, raz­re­di­te vo­dom, mle­kom ili za­me­nom za mle­ko.

Ako ne­ma­te ne­ki sa­sto­jak pro­baj­te za­me­nu:

1 red čo­ko­la­de-3 su­pe­ne ka­ši­ke ka­ka­oa + jed­na su­pe­na ka­ši­ka pu­te­ra
1 šo­lja mi­le­ra­ma-1 šo­lja jo­gur­ta
1 šo­lja ki­se­log mle­ka-1 šo­lja mle­ka + 1 ka­fe­na ka­ši­ka li­mu­no­vog so­ka ili sir­će­ta
1 šo­lja še­će­ra-1 šo­lja me­da (ko­ri­sti­te ¼  šo­lje ma­nje teč­no­sti u re­cep­ti­ma)
1 šo­lja sme­đeg še­će­ra-1 šo­lja kri­stal­nog
1 šo­lja ulja-1 šo­lja pu­te­ra ili mar­ga­ri­na
1 šo­lja pu­ter-1 šo­lja mar­ga­ri­na
1 šo­lja sme­đeg še­će­ra-1 šo­lja be­log še­će­ra
1 šo­lja sme­đeg pi­rin­ča­nog bra­šna-1 šo­lja be­log pi­rin­ča­nog bra­šna
xant­han gu­ma-gu­ar gu­ma
1 šo­lja mle­ka u pra­hu-1 šo­lja pi­rin­ča­nog ili so­ji­nog mle­ka u pra­hu

Kuvanje sa bezglutenskim brašnom

Za bez­glu­ten­ska bra­šna po­treb­no je ma­lo ve­žba­nja ali bu­di­te upor­ni jer će va­ši pe­če­ni pro­iz­vo­di bi­ti uku­sni kao i od pše­nič­nog, sle­di­te par jed­no­stav­nih pra­vi­la.

Za­to što bra­šna ne sa­dr­že glu­ten – le­plji­vi fak­tor, pe­če­ni pro­iz­vo­di ho­će da bu­du su­vi i da se dro­be uko­li­ko se ne do­da ne­ki dru­gi le­plji­vi fak­tor. Ovo mo­že da bu­de eks­tra be­lan­ce, bez­boj­ni že­la­tin, eks­tra kva­sac, za­me­na za ja­ja (ni­je od ja­ja) i do­da­tak xant­han gu­me ili gu­ar gu­me.
1.    Bez­glu­ten­ska bra­šna da­ju bo­lji pro­iz­vod ka­da su ko­ri­šće­ni u kom­bi­na­ci­ji
2.    Jed­na mo­že da  ko­ri­sti be­lo pi­ri­nač­no bra­šno i ta­pi­o­cu za  ko­la­če
3.    Sme­đe ili be­lo pi­rin­ča­no bra­šno plus krom­pi­rov skrob i ta­pi­o­ca za hleb
4.    Pi­ri­na­ča­no bra­šno plus so­ja u voć­nim ko­la­či­ma
5.    Krom­pi­rov skrob i ku­ku­ru­zni skrob za pi­ca te­sta

U ko­li­ko že­li­te da sma­nji­te ko­li­či­nu ja­ja ili ima­te aler­gi­ju na ja­ja kao za­me­nu u ne­kim re­cep­ti­ma mo­že­te da ko­ri­sti­te su­pe­nu ka­ši­ku la­ne­nog se­me­na ko­je pro­ku­va­te sa dve su­pe­ne ka­ši­ke vo­de, oko 15 mi­nu­ta i ko­ri­sti­te to pre­ma po­tre­bi (ovaj prin­cip naj­bo­lje uspe­va kao ve­znik u re­cep­ti­ma za po­ga­či­ce ili br­zi hleb). Ovaj na­čin za­me­ne mo­že­te da ko­ri­sti­te uko­li­ko ja­je slu­ži kao ve­ziv­no sred­stvo u re­cep­tu.

U re­cep­ti­ma 2 ili 3 ja­ja ima­ju ulo­gu kva­sca i ne­ke ko­la­če je do­sta te­ško na­pra­vi­ti. Po­sto­ji i za­me­na za ja­ja ko­je je u glav­nom na­pra­vlje­na od kom­bi­na­ci­je krom­pi­ro­vog skro­ba, ta­pi­o­ce i pra­ška za pe­ci­vo.

Ako se ja­je ko­ri­sti kao sred­stvo za po­di­za­nje te­sta (kva­sac) u tom slu­ča­ju mo­že­te da pro­ba­te da ga za­me­ni­te ka­fe­nom ka­ši­kom pra­ška za pe­ci­vo za sva­ko ja­je u re­cep­tu. U ko­la­či­ma ja­je mo­že­te da za­me­ni­te ka­fe­nom ka­ši­kom sir­će­ta.

Još je­dan od na­či­na je­ste da is­to­pi­te ka­fe­nu ka­ši­ku bez­boj­nog že­la­ti­na u 3 su­pe­ne ka­ši­ke vri­ju­će vo­de. Me­ša­ti dok se že­la­tin pot­pu­no ne is­to­pi, ma­lo pro­hla­di­ti da se steg­ne i po­tom umu­ti­ti dok ne po­sta­ne pe­na­sto-ovo za­me­nju­je jed­no ja­je.

Na­rav­no ni­šta ne mo­že u pot­pu­no­sti da za­me­ni ja­je. Kod re­ce­pa­ta za keks uglav­nom mo­že­te i da iz­ba­ci­te ja­je iz re­cep­tu­re. U tom slu­ča­ju do­daj­te ¼ ka­fe­ne ka­ši­ke vi­še so­de bi­kar­bo­ne i uve­ćaj­te za jed­nu su­pe­nu ka­ši­ku teč­no­sti i jed­nu ka­fe­nu ka­ši­ku ulja. Uko­li­ko iz­be­ga­va­te žu­man­ce za sva­ko ja­je do­daj­te jed­no be­lan­ce.

Ka­da poč­ne­te da ko­ri­sti­te sva ova bra­šna tre­ba da zna­te da ovu re­cep­tu­ru tre­ba da ko­ri­sti­te kao je­dan vo­dič vi sa­mi mo­že­te da eks­pe­ri­men­ti­še­te i kre­i­ra­te svo­je re­cep­te. Si­gur­no da će ne­ko od vas kre­i­ra­ti mno­ge do­bre re­cep­te i na taj na­čin po­mo­ći osta­lim maj­ka­ma i una­pre­di­ti kva­li­tet bez­glu­ten­skog ku­va­nja kod nas.

Ka­da poč­ne­te da pri­me­nju­je­te ovaj vid ku­va­nja kre­ni­te od jed­no­stav­ni­jih re­ce­pa­ta, pre­po­lo­vi­te ko­li­či­nu bez ob­zi­ra što sve pi­še, mo­že da se de­si da vam pr­vi put ne uspe. Re­ci­mo tem­pe­ra­tu­ra za­vi­si od špo­re­ta do špo­re­ta ako se ne po­stig­ne ade­kvat­na tem­pe­ra­tu­ra ko­lač mo­že da vam se pre­tvo­ri u gu­mi­ra­no te­sto. Raz­log to­ga je­ste što se ra­di sa skro­bom U slu­ča­ju da sta­vi­te ma­lo vi­še skro­ba mo­že da se de­si da vam re­cept ne uspe, sa vre­me­nom će te na­u­či­ti sve fi­ne­se i ma­le tri­ko­ve.

Tre­ba da zna­te da ka­da eks­pe­ri­men­ti­še­te da ume­sto pi­rin­ča­nog bra­šna u mik­su mo­že­te da sta­vi­te ku­ku­ru­zno u ne­kim re­cep­ti­ma, uku­si će bi­ti raz­li­či­ti ali će ve­ći­na re­ce­pa­ta us­pe­ti. Od­nos tre­ba da osta­ne isti u re­cep­ti­ma.

Za­me­na bi bi­la skrob sa skro­bom, bra­šno sa bra­šnom. Naj­bo­lje je pra­ti­ti re­cep­tu­ru ka­ko pi­še dok se ma­lo ne uve­žba­te i on­da poč­ne­te da is­pro­ba­va­te. U mik­so­ve mo­že­te da do­da­je­te i po ka­ši­ku helj­di­nog bra­šna, bra­šna od le­ble­bi­ja, su­vog gra­ška, pa­su­lja, ba­de­ma ra­di uku­sa i nu­tri­tiv­nih vred­no­sti.

Ka­da se u re­cep­tu spo­mi­nje ma­sno­ća mo­že­te da ko­ri­sti­te ulje, mar­ga­rin, pu­ter. Ka­da se u re­cep­tu spo­mi­nje ka­lup to vam je ve­li­ki pleh sa 6 ili 12 ka­lu­pa za po­ga­či­ce.

Ka­da u re­cep­tu ka­že­mo ma­fen to vam je u stva­ri jed­na vr­sta pe­ci­va ko­ja se u Ame­ri­ci i Ka­na­di pu­no ko­ri­sti za do­ru­čak iz­gle­da­ju kao po­ga­či­ce.

Re­cep­ti za pa­la­čin­ke su uglav­nom gu­sta te­sta ko­ja se sta­vlja­ju su­pe­nom ka­ši­kom i pe­ku se kao ma­li uštip­ci na ma­lo vre­log ulja. Po­sto­je i re­cep­te za tan­ke pa­la­čin­ke a raz­li­ko­va­će­te ih po gu­sti­ni te­sta i sa­stoj­ci­ma.

Za gu­šće pa­la­čin­ke od ve­li­ke po­mo­ći vam je spe­ci­ja­lan ti­ganj za tu vr­stu pa­la­či­na­ka. Raz­log za­što ima­te do­sta raz­li­či­tih re­ce­pa­ta za pa­la­čin­ke i istu vr­stu ko­la­ča je­ste da sa­gle­da­te sve mo­guć­no­sti mik­si­ra­nja i ko­ri­šće­nja raz­li­či­tih vr­sta bra­šna što vam da­je mo­guć­nost da sa­mi me­ša­te i ko­ri­sti­te bez­glu­ten­ska bra­šna i na taj na­čin ne za­vi­si­te od ku­pov­nih bez­glu­ten­skih me­ša­vi­na.

Kontaminacija

Ako ste paž­ji­vi u ve­zi va­še di­je­te i mi­sli­te da ne uno­si­te glu­ten mo­že se de­si­ti da i da­lje ose­ća­te simp­to­me. Po­sto­je mno­gi iz­vo­ri gde mo­že da do­đe do kon­ta­mi­na­ci­je:
•    u pro­dav­ni­ci zdra­ve hra­ne-ko­ri­ste se iste lo­pa­ti­ce
•    bez­glu­ten­ska bra­šna (ku­ku­ru­zno, so­ji­no i dr.) mo­gu da bu­du pa­ko­va­na kroz istu pa­ke­ri­cu kao i pše­nič­no, ječ­me­no, ra­že­no, ov­se­no
•    bra­šno mo­že da bu­de sa­mle­ve­no na mli­nu, na ko­jem se me­lju i bra­šna od ne­do­zvo­lje­nih ži­ta­ri­ca
•    po­je­di­ni in­du­strij­ski pro­iz­vo­di u pro­ce­su pro­iz­vod­nje ko­ri­ste istu opre­mu, me­ša­li­ce, tra­ke i dr.
•    u sop­stve­noj ku­hi­nji tre­ba da obra­ti­te pa­žnju na to­ster, ple­ho­ve, ka­lu­pe za ko­la­če, ma­ši­nu za pra­vlje­nje ba­ki­nog ko­la­ča i dr

Pro­iz­vo­di od ki­se­log mle­ka za pra­vi­lan rad cre­va

0

Ovi pro­iz­vo­di sa­dr­že po­god­ne tzv. start­ne kul­tu­re – mi­kro­or­ga­ni­zme pro­bi­o­ti­ke, kao ipre­bi­o­ti­ke ko­je u cre­vi­ma stva­ra­ju po­god­no okru­že­nje za ko­ri­sne crev­ne bak­te­ri­je, isto­vre­me­no spre­ča­va­ju­ći i uspo­ra­va­ju­ći na­sta­nak ne­po­god­nih crev­nih bak­te­ri­ja.

Mleč­ni še­ćer ko­ga sa­dr­že ovi na­pi­ci de­lu­je bla­go­tvor­no na crev­nu mi­kro­flo­ru. Osim to­ga ima i bla­go lak­sa­tiv­no dej­stvo što će po­mo­ći u re­gu­li­sa­nju ra­da cre­va.

Uko­li­ko pa­ti­te od ne­pra­vil­no­sti u ra­du cre­va nu­tri­ci­o­ni­sta pred­la­že:

Šejk za le­če­nje op­sti­pa­ci­je

U po­la šo­lji­ce jo­gur­ta si­pa­ti ka­ši­či­cu la­ne­nog se­me­na, sun­co­kre­to­vog se­me­na, i bun­de­vi­nog se­me­na. Osta­vi­ti da od­sto­ji 15 min. i po­pi­ti sva­ko ju­tro po­la sa­ta pre do­ruč­ka.

Viši dijetetičar – nutricionista
Jasminka Marčok