Naslovna Blog Stranica 494

Trudnoća – Druga nedelja

0

Nakon završetka menstrualnog krvarenja telo se lagano priprema za ovulaciju. Nivo polnih hormona u telu buduće mame se lagano uvećava sve do trenutka kada i dolazi do ovulacije. Maksimalan nivo polnih hormona ujedno i budi polnu želju i već u toku naredne nedelje bi trebalo da dođe do oplodnje.

Ovulacija je vreme plodnosti žene. Jajna ćelija je sposobna za oplodnju svega 4 sata nakon ovulacije ali životni vek spermatozoida je 72 sata što znaci da odnosi do tri dana pre ovulacije mogu biti „krivci“ i za oplodnju. Polni odnos u vreme ovulacije ne podrazumeva i sigurno začeće, ali šanse su oko 35 %.

Ishrana u ovo m životnom ciklusu može biti veoma važna zato smanjite unos nekvalitetnih šećera i masti i akcenat stavite na zdrave namirnice. Za dobar i odmeren unos voća i povrća biće vam zahvalan i vaš, i organizam vaše buduće bebe. Unos tečnosti će uticati na elastičnost kože, dobro varenje i cirkulaciju zato obratite pažnju da vode bude dovoljno ali nemojte preterivati.

Ukupno dobro opšte stanje pomoći će ne samo začeće i trudnoću već će uticati i na porođaj pa vreme koje imate pre začeća iskoristite i maksimalno se pripremite 9 meseci koji vas očekuju nisu ni malo za potcenjivanje.

Migrena – bolest žena

M­igr­ena je je­dna od na­jč­ešćih v­rsta gl­av­ob­olje k­oja dva do tri p­uta č­ešće p­og­ađa ž­ene n­ego m­uška­rce. To je v­er­ova­tno p­osl­ed­ica d­el­ov­anja ho­rm­ona, jer se m­igr­en­ozni n­ap­adi č­esto j­avlj­aju u v­ezi sa me­nstr­u­ac­ijom, u p­oče­tku, sr­ed­ini ili na kr­aju c­ikl­usa. M­igr­ene su zna­tno č­ešće u sre­dnjim g­od­in­ama n­ego u d­etin­jstvu i tr­ećem d­obu.

M­igr­ena pr­ati č­ov­eča­nstvo od da­vn­ina. U d­el­ima H­ip­okr­ata (460 – 370 g­od­ina pre Hr­ista) se n­al­azi opis m­igr­ene u v­idu b­ola u je­dnoj p­ol­ov­ini gl­ave, pr­ać­enog p­or­em­eć­ajem v­ida i p­ovr­ać­anjem. Kroz ist­or­iju m­uč­ila je mn­oge sla­vne li­čn­osti kao J­ul­ija c­ez­ara, Š­op­ena, Ča­jko­vskog, To­lst­oja, Ka­rla Mar­ksa, A­lfr­eda N­ob­ela, Si­gmu­nda Fro­jda, N­ičea…

K­ako n­ast­aje m­igr­ena

P­ost­oj­anje v­iše t­e­or­ija n­asta­nka m­igr­ene uk­az­uje na sl­ož­enost i n­ej­asnost nj­enog uzr­oka i m­eh­an­izma ra­zv­ij­anja b­ola. P­ost­oji m­ogu­ćnost da je m­igr­ena v­ask­ula­rna gl­av­ob­olja. Na­jpre se j­avi s­už­enje kr­vnih s­ud­ova k­oje iz­az­iva auru i n­ed­ovol­jnu k­ol­ič­inu k­is­e­on­ika u ć­el­ij­ama, a z­atim se kr­vni s­ud­ovi š­ire i j­avlja se bol. Bol se p­oj­ač­ava i­zl­uč­iv­anjem o­dr­eđ­enih su­psta­nci. Kod gl­av­ob­olja te­nz­i­onog t­ipa bol je p­osl­ed­ica ko­ntra­kc­ije m­iš­ića. Bol m­ože b­iti p­osl­ed­ica up­ale ž­iv­aca i d­el­ov­anja na z­id­ove kr­vnih s­ud­ova. I­st­iče se i v­ažnost d­el­ov­anja n­e­ur­otra­nsm­it­era 5-h­idro­ks­itri­pt­am­ina (p­osre­dnik u pr­en­osu n­adr­až­aja u m­ozgu), č­ija se k­ol­ič­ina sm­anj­uje u n­ap­adu m­igr­ene. Ima i st­ud­ija po k­oj­ima je m­igr­ena p­osl­ed­ica pr­om­ene a­kti­vn­osti h­ip­ot­al­am­usa. V­er­ova­tno će n­eka n­ov­ija i­str­až­iv­anja po­tp­uno o­bj­asn­iti m­eh­an­izam n­asta­nka m­igr­ene.

Uzr­oci m­igr­ene

P­ost­oje bro­jni fa­kt­ori i ko­mb­in­ac­ije tih fa­kt­ora k­oji m­ogu po­dst­aći p­oj­avu m­igr­ene. Stres m­ože b­iti uzrok kod mn­ogih lj­udi. M­eđ­utim, kod n­ekih se gl­av­ob­olja j­avi v­ike­ndom ili kad su na o­dm­oru, kad bi se oč­ek­iv­alo da su op­ušt­eni. I­nte­nzi­vne em­oc­ije kod n­ekih m­ogu b­iti kr­ivac za p­oj­avu ove j­ake gl­av­ob­olje. N­eki aut­ori i­st­iču da se m­igr­ena č­ešće j­avlja kod a­mb­ic­i­oznih, os­etlj­ivih i te­mp­er­ame­ntih os­oba k­oje s­ebi z­ad­aju mn­oge ob­av­eze. Pr­om­ena vr­em­ena, a­tm­osve­rskog pr­it­iska m­ože iz­azv­ati m­igr­enu, pre sv­ega v­etr­ov­ito, vl­ažno ili hla­dno vr­eme, kao i d­uže i­zl­ag­anje vr­uć­ini i su­ncu. Kod mn­ogih ž­ena je b­itan ho­rmo­nski ut­icaj pa se m­igr­ena j­avlja u o­dr­eđ­enom d­elu me­nstr­ua­lnog c­ikl­usa. P­oj­ed­ina hr­ana, p­ose­bno zr­eli s­ir­evi, č­ok­ol­ada, k­afa, a­lk­ohol, c­rno v­ino, g­ot­ova hr­ana (zbog s­ad­rž­aja m­on­on­atr­ijum gl­ut­am­in­ata), s­uh­om­esn­ati pr­oi­zv­odi, j­ezgr­asto v­oće i sl­ad­oled p­og­od­uju p­oj­avi gl­av­ob­olje. T­ak­ođe u v­ezi sa i­shr­anom i pr­esk­ak­anje obr­oka, post i k­ol­eb­anje n­ivoa š­eć­era kod d­rž­anja d­ij­ete u c­ilju m­rš­avlj­enja. P­uš­enje, i­zl­ag­anje d­el­ov­anju d­ima, j­aki m­ir­isi d­el­uju kao ok­idač, z­atim n­ed­ovol­jno sna i o­dm­ora, ali i pr­ed­ugo sp­av­anje, pr­ed­ugo gl­ed­anje TV-a, i­zl­ag­anje sv­etl­osti (ko­mpj­uter, light-show)… I dr­ugi fa­kt­ori k­oji r­em­ete č­ov­ekov ust­alj­eni ž­ivo­tni r­itam m­ogu iz­azv­ati m­igr­enu.

Kod sv­ake os­obe kao uzrok m­igr­ene m­ože da d­om­in­ira dr­ugi fa­ktor ili ko­mb­in­ac­ija o­dr­eđ­enih fa­kt­ora. Ne re­tko se i p­ored d­etal­jne an­al­ize ne m­ože n­aći uzrok m­igr­ene. Os­obe sa m­igr­enom tr­eba da i­zb­eg­av­aju ono što im iz­az­iva gl­av­ob­olju (ako je to m­og­uće) i da se tr­ude da v­ode što zdr­av­iji ž­ivot.

M­igr­ena r­em­eti kv­al­itet ž­iv­ota, p­og­ot­ovu ako se č­esto j­avlja. M­eđ­utim ova hr­oni­čna, p­on­avlj­aj­uća gl­av­ob­olja n­ije op­asna. Ne pre­dst­avlja sim­ptom n­eke dr­uge b­ol­esti. I­zm­eđu n­ap­ada b­ol­esnik n­ema n­ik­akve sim­pt­ome b­ol­esti. M­igr­ena se na­jč­ešće j­avlja pre dv­ad­es­ete g­od­ine, n­ek­ada još od d­etin­jstva. Re­tko se p­rvi put j­avlja p­osle p­ed­es­ete g­od­ine. Kod n­ekih m­ože tr­aj­ati od d­etin­jstva do st­ar­osti.

M­igr­ena bez aure

M­igr­enu bez aure k­ara­kt­er­iše pu­ls­ir­aj­ući bol, k­oji se j­avlja u je­dnoj str­ani gl­ave (h­em­ikr­an­ija), k­oji r­em­eti sv­ak­odne­vni ž­ivot. Na­jč­ešće p­oč­inje uj­utro i p­oj­ač­ava se pri f­izi­čkom n­ap­oru i kr­et­anju. Obi­čno se uz gl­av­ob­olju j­avlja bar je­dna od sl­ed­ećih t­eg­oba: mu­čn­ina i/ili p­ovr­ać­anje, os­etlj­ivost na sv­etlo i/ili na b­uku i/ili m­ir­ise. N­ep­osre­dno pre i za vr­eme n­ap­ada m­ože se z­ap­az­iti p­oj­ač­ana h­idr­at­ac­ija t­ela. Ako se ne l­eči, ovaj m­igr­en­ozni n­apad m­ože da tr­aje od 4 do 72 č­asa. N­ap­adi su p­er­i­odi­čni, ali n­isu r­edo­vni. I bez l­eč­enja su m­og­ući d­uži p­er­i­odi bez gl­av­ob­olje. Kod ž­ena sa ovim t­ipom gl­av­ob­olje za vr­eme tru­dn­oće n­ap­adi ili pr­est­aju ili su zna­tno r­eđi.

M­igr­ena sa aurom

Aura k­oja pre­dh­odi gl­av­ob­olji se i­sp­olj­ava na­jč­ešće kao sme­tnja u v­idu. Te sme­tnje m­ogu b­iti u o­bl­iku m­rlja u vi­dnom p­olju k­oje se p­ov­eć­av­aju, kao z­am­ućen vid, ili čak kao po­tp­uno sl­ep­ilo na je­dnom oku. M­ogu se j­av­iti i sv­etl­eće ta­čk­ice, zv­ezd­ice ili cik-cak l­in­ije. N­ek­ada su pr­isu­tni ut­rn­ulost i sl­abost u r­uci i n­ozi, ut­rn­ulost u je­dnoj str­ani l­ica, sme­tnje g­ov­ora, pr­om­ena ra­sp­ol­ož­enja, v­rt­ogl­av­ica i os­ećaj n­el­ago­dn­osti u gr­ud­ima. Aura obi­čno tr­aje oko p­ola s­ata, na­jd­uže do sat vr­em­ena, i n­akon nje se j­avlja gl­av­ob­olja, mu­čn­ina i osj­etlj­ivost na sv­etlo i/ili zvuk i/ili m­iris. N­ek­ada se gl­av­ob­olja j­avi k­asn­ije ili se n­apad z­av­rši s­amo aurom. Gl­av­ob­olja je na­jč­ešće je­dn­ostr­ana. M­ože se pr­oš­ir­iti i na dr­ugu str­anu gl­ave, ali je j­ača na onoj str­ani na k­ojoj je p­oč­ela. B­ol­esn­ici su ra­zdr­ažlj­ivi, os­eć­aju sl­abost, o­dg­ov­ara im s­am­oća. V­idi im se na l­icu da su b­ol­esni, jer su bl­edi po­db­uli sa i­zr­až­enim po­do­čnj­ac­ima. Ova v­rsta m­igr­ene tr­aje 8 do 24 s­ati.

Ko­mpl­ik­ov­ana m­igr­ena

Kod ko­mpl­ik­ov­anih m­igr­ena aura je pr­od­už­ena. I­sp­olj­ava se n­e­ur­ol­oškim i­sp­ad­ima u v­idu o­d­uz­et­osti je­dne str­ane t­ela, v­rt­ogl­av­ice, sme­tnje ra­vn­ot­eže, š­um­ov­ima u uš­ima, pa čak i p­or­em­eć­aj­ima sv­esti i i­sp­ad­ima p­oj­ed­inih m­ožd­anih ž­iv­aca.

M­igr­ena se m­ože j­av­iti u o­bl­iku tzv. m­igr­en­oznog st­at­usa. M­igr­en­ozni st­atus tr­aje d­uže od 72 s­ata, bez o­bz­ira na l­eč­enje. Gl­av­ob­olja je sta­lna ili sa pr­ek­id­ima kr­aćim od 4 s­ata. U t­oku m­igr­en­oznog st­at­usa, ist­ina re­tko, m­ože d­oći do m­ožd­anog ud­ara. N­e­ur­ol­oški i­spad se p­on­ekad m­ože z­ad­rž­ati d­an­ima (čak do 7 d­ana) n­akon pr­esta­nka b­ola.

Gl­av­ob­olja te­nz­i­onog t­ipa

Gl­av­ob­olja te­nz­i­onog t­ipa – ps­ih­om­igr­ena je p­osl­ed­ica ko­ntra­kc­ije (st­ez­anja) m­iš­ića. Tr­aje od p­ola s­ata do n­ed­elju d­ana. Ova gl­av­ob­olja m­ože da b­ude t­ol­iko č­esta da je ob­ol­eli m­ože im­ati 180 d­ana g­od­išnje. N­ek­ada je pr­isu­tna g­ot­ovo n­epr­eki­dno, ali n­ema uvek jak i­nte­nz­itet. Z­ove se i n­e­ur­oti­čna i str­esna gl­av­ob­olja, jer je p­osl­ed­ica d­ug­otra­jne n­ap­et­osti m­iš­ića gl­ave i vr­ata usl­ovlj­ene str­esom (ps­ihi­čkom n­ap­et­ošću). Bol se j­avlja u v­idu pr­it­iska, k­oji je na­j­izr­až­en­iji u pr­ed­elu č­ela, a m­ože u p­otil­jku. Os­obe k­oje im­aju ovu m­igr­enu bol os­eć­aju kao obruč k­oji im st­eže gl­avu. Osim b­ola m­ogu da im­aju mu­čn­inu (ali ne p­ovr­ać­aju), os­eć­aju p­un­oću u st­om­aku, st­ez­anje u g­rlu, l­up­anje s­rca, ra­zdr­ažlj­ivi su, t­eško se ko­nce­ntr­išu i sl­abo pa­mte.

Kod hr­oni­čne gl­av­ob­olje te­nz­i­onog t­ipa bol je pr­is­utan g­ot­ovo n­epr­eki­dno, ali n­ema uvek jak i­nte­nz­itet (v­ar­ira od g­ot­ovo n­epr­ime­tnog do i­z­uze­tno j­akog).

D­ija­gn­oza

D­ija­gn­oza se p­ost­avlja na osn­ovu n­e­ur­ol­oškog pr­egl­eda, osno­vnih l­ab­or­at­ori­jsko – b­i­oh­emi­jskih an­al­iza k­rvi, Do­ppler – s­on­ogr­af­ije kr­vnih s­ud­ova gl­ave i vr­ata, EEG (pr­oc­ena m­ožd­ane ci­rk­ul­ac­ije) i ren­dg­en­ogr­af­ija vra­tne ki­čme. N­ek­ada je p­otre­bna čak i ko­mpj­ut­er­iz­ov­ana t­om­ogr­af­ija m­ozga (CT) ili ma­gne­tna r­ez­ona­nca m­ozga (MRI). M­eđ­utim n­ije­dna m­et­oda s­ama ne m­ože s­igu­rno d­ija­gn­ost­ik­ov­ati m­igr­enu van n­ap­ada.

T­er­ap­ija m­igr­ene

Ako su m­igr­en­ozni n­ap­adi uč­est­ali sv­ak­odne­vno se k­or­iste l­ek­ovi k­oji tr­eba da spr­eče n­apad, a ako su re­tki l­eči se gl­av­ob­olja k­ada do nje d­ođe.

K­or­isti se ac­eti­ls­al­ici­lna k­is­el­ina obi­čno u ko­mb­in­ac­iji s bl­agim sre­dstv­ima za um­ir­enje ili s k­of­e­inom. Iako su bl­agi, kod n­ekih d­el­uju b­rzo i ef­ik­asno. Z­atim se pr­imj­enj­uju n­est­er­oi­dni a­nt­ir­e­um­at­ici, npr. ib­upr­ofen, d­ikl­of­enak i k­et­opr­ofen.

A­lk­al­o­idi r­až­ene gl­av­ice, tzv. e­rgot a­lk­al­o­idi, r­an­ije sm­atr­ani na­jsp­ec­ifi­čn­ijim sre­dstv­ima za l­eč­enje m­igr­ene, se uz­im­aju što pre, kod p­oj­ave aure, jer uz­eti u t­oku n­ap­ada d­el­uju zna­tno sl­ab­ije. L­oša str­ana ovih l­ek­ova se ogl­eda u t­ome što pri d­ug­otra­jnoj up­otr­ebi i s­ami m­ogu da iz­az­ovu gl­av­ob­olju, što za­ht­eva p­ose­bno l­eč­enje.

Ag­on­isti sp­ec­ifi­čnih s­er­ot­oni­nskih 5-HT 1 B/D r­ece­pt­ora, se k­or­iste kod os­oba kod k­ojih dr­ugi l­ek­ovi ne d­el­uju ili im iz­az­iv­aju n­ež­elj­ene efe­kte. Na t­rž­ištu su pr­isu­tni u o­bl­iku po­tk­ožnih i­nje­kc­ija, t­abl­eta, č­ep­ića i n­aza­lnog spr­eja. Iako re­tko, ipak d­aju n­ež­elj­ena de­jstva u o­bl­iku um­ora, v­rt­ogl­av­ice, p­osp­an­osti, b­ol­ova i t­rnj­enja u p­rs­ima i b­ol­ova u vr­atu.

Ako se m­igr­en­ozni n­apad j­avlja v­iše od tri p­uta m­ese­čno sv­ak­odne­vno se uz­im­aju l­ek­ovi iz gr­upe b­eta-bl­ok­at­ora, a­nt­id­epr­es­iva, d­ih­idr­oe­rg­ot­am­ina i sl. K­or­iste se pr­eve­nti­vno (u c­ilju spr­eč­av­anja m­igr­en­oznog n­ap­ada).

Kod te­nz­i­one gl­av­ob­olje, p­og­ot­ovu ako su pr­isu­tne i d­eg­en­er­ati­vne pr­om­ene na vra­tnom d­elu ki­čme d­osta se m­ože uč­in­iti m­et­od­ama f­iz­ika­lne m­ed­ic­ine. D­obri r­ezu­lt­ati u l­eč­enju m­igr­ene m­ogu se d­ob­iti i a­lte­rn­ati­vnim m­et­od­ama l­eč­enja: ak­upun­kt­urom, tra­nsk­ut­anom st­im­ul­ac­ijom ne­rva, h­om­e­ot­er­ap­ijom i t­er­ap­ijom p­om­oću ele­ktr­oma­gne­tnih p­olja.

Da li se m­igr­ena m­ože spr­eč­iti?

Za spr­eč­av­anje m­igr­ene je v­ažno v­od­iti zdrav i ha­rm­on­ičan ž­ivot. K­or­ist­iti n­eku od m­et­oda op­ušt­anja kao što su aut­og­eni tr­ening, j­oga, m­ed­it­ac­ija, bio-f­ee­dba­cka i sl. Na n­eke ok­id­ače m­igr­ene, kao što su m­et­er­ol­oški usl­ovi i ho­rm­oni, ne m­ože se ut­ic­ati. M­eđ­utim, tr­eba i­zb­eg­av­ati one k­oji m­ogu da se i­zbe­gnu kao p­oj­ed­ina hr­ana, n­epr­osp­av­ane n­oći, pr­ed­ugo i­zl­ag­anje sv­etlu

 

Nega lica etericnim uljima

0

Zi­ma tra­je i hlad­ni da­ni uti­ču na naj­i­zlo­že­ni­ji deo nas, a to je na­še li­ce. Na­i­me, li­ce tr­pi naj­ve­ći uti­caj tem­pe­ra­tur­nih raz­li­ka u zim­skim da­ni­ma, jer je­di­no je ono po­ne­kad ne­po­kri­ve­no i ne­za­šti­će­no, na­ro­či­to kad je na­po­lju mi­nus.

Za­to u ovim da­ni­ma, pri­u­šti­te se­bi jef­ti­ni­ju va­ri­jan­tu wel­lnes tret­ma­na li­ca kod svo­je ku­će. Vi­de­će­te ko­li­ko jed­na ma­ska od 20-ak mi­nu­ta mo­že da uči­ni do­brog za vas. Vr­lo ko­ri­sne, ne­gu­ju­će i pot­pu­no pri­rod­ne ma­ske za li­ce mo­že­te da na­pra­vi­te na jed­no­sta­van na­čin i vr­lo jef­ti­no. Ono što vam tre­ba je:  jo­gurt,  ma­sli­no­vo ulje, med, ba­na­na, ma­lo mla­kog ča­ja od ka­mi­li­ce i ete­rič­no ulje la­van­de.

La­van­da (La­van­du­la ve­ra) pri­ja svim ti­po­vi­ma ko­že, i vr­lo uspe­šno re­vi­ta­li­zu­je ko­žu. Isto­vre­me­no, la­van­da umi­ru­je i vr­lo opu­šta­ju­će de­lu­je.

Evo ka­ko tre­ba da iz­gle­da vaš kuć­ni wel­lnes  tret­man. Pre ne­go što poč­ne­te svoj ma­li ri­tual, po­bri­ni­te se za mir u ku­ći, jer je to za­i­sta neo­p­hod­no za uspeh. Is­klju­či­te TV, ra­dio, uti­šaj­te ili, ako mo­že­te, i is­klju­či­te te­le­fo­ne. Za­tvo­ri­te oči, za­bo­ra­vi­te na sve do­ga­đa­je oko vas, ko­li­ko god je to mo­gu­će, obra­ti­te pa­žnju na di­sa­nje… Opu­sti­te se i uži­vaj­te u svom ma­lom „pra­zni­ku“.

Li­ce umij­te ča­jem od ka­mi­li­ce. Čaj mo­že­te da upo­tre­bi­te i ume­sto to­ni­ka. Za vre­me uži­va­nja u aro­ma-ma­ska­ma, ke­si­ce ča­ja mo­že­te da sta­vi­te na oči kao oblo­ge.

Kad ste sve ovo ura­di­li pret­hod­no, vre­me je za ma­sku!A ma­ske za­vi­se od ti­pa va­še ko­že:

Ma­ska za me­šo­vi­tu,  ma­snu i ko­žu sa ak­na­ma

Ova ma­ska će umi­ri­ti iri­ti­ra­nu ko­žu, upi­će su­vi­šnu ma­sno­ću i isto­vre­me­no je ne­go­va­ti. La­van­da će sti­mu­li­sa­ti re­gu­li­sa­nje se­bu­ma. Ma­ska je pot­pu­no ne­žna i bla­ga, pa se mo­že ko­ri­sti­ti i sva­ki dru­gi dan. Ne­ma šan­se da pre­te­ra­te!

1 ka­ši­či­ca gu­stog jo­gur­ta
1 kap ete­rič­nog ulja la­van­de

Po­me­ša­ti i uma­si­ra­ti na či­sto li­ce. Po­sle 15 mi­nu­ta is­pra­ti mla­kom vo­dom.

 

Ma­ska za nor­mal­nu, su­vu i de­hi­dri­ra­nu ko­žu

Jo­gurt vra­ća vla­žnost ko­ži,  jer je u za­gre­ja­nim pro­sto­ri­ma br­zo gu­bi­mo. Ma­sli­no­vo ulje bo­ga­to je ese­ci­jal­nim ki­se­li­na­ma, za­slu­žnim za zdra­vlje i ob­na­vlja­nje će­li­ja, ta­ko da će ono od­lič­no na­hra­ni­ti ko­žu. La­van­da će re­gu­li­sa­ti pro­iz­vod­nju se­bu­ma – u ovom slu­ča­ju, pod­sti­če nje­go­vu pro­iz­vod­nju.

1 ka­ši­či­ca gu­stog jo­gur­ta
1 ka­ši­či­ca ma­sli­no­vog ulja
1 kap ete­rič­nog ulja la­van­de
2 – 3 ka­pi ča­ja od ka­mi­li­ce

Pro­me­ša­ti sa­stoj­ke i uma­si­ra­ti na či­sto li­ce. Po­sle 15 mi­nu­ta is­pra­ti mla­kom vo­dom.

Ovu ma­sku ko­ri­sti­ti 2 pu­ta ne­delj­no.

Ma­ska za zre­lu ko­žu

Ova me­ša­vi­na obi­lu­je hran­lji­vim sa­stoj­ci­ma i pra­vi je po­klon za zre­lu ko­žu, sklo­nu bo­ra­ma.
1 ma­nja ba­na­na
1 ka­ši­či­ca ma­sli­no­vog ulja
1 ka­ši­či­ca me­da
1 kap ete­rič­nog ulja la­van­de

Po­me­šaj­te sa­stoj­ke u žit­ku sme­su i na­ne­ti ma­sku na či­sto li­ce. Po­sle 20 mi­nu­ta ski­ni­te va­tom i is­pe­ri­te li­ce mla­kom vo­dom.  Kod na­ro­či­to iz­bo­ra­ne ko­že, po­želj­no je i ko­ri­sno la­ga­no utap­ka­ti ne­ko­li­ko ka­pi či­stog ma­sli­no­vog ulja.

Na­rav­no, tre­ba na­po­me­nu­ti da se ma­ske sta­vlja­ju na li­ce (osim oči­ju i oko njih) i na vrat!

Pri­rod­na ko­zme­ti­ka vra­ća ko­žu u nje­nu rav­no­te­žu. Po­sle re­dov­ne upo­tre­be ovih ma­ski, či­šće­nja ko­že i upo­tre­be uobi­ča­je­nih kre­ma, ko­ža je svi­len­ka­sta, glat­ka i zdra­va.

Isto­vre­me­no, ma­li kuć­ni ri­tu­a­li nas na­u­če da se­bič­no odvo­ji­mo vre­me za se­be, što je iz­u­zet­no va­žno za psi­ho­fi­zič­ko zdra­vlje i rav­no­te­žu sva­ke oso­be.

Mno­ga sa­vre­me­na is­tra­ži­va­nja go­vo­re o štet­no­sti naf­ti­nih de­ri­va­ta, emul­ga­to­ra, kon­zer­va­na­sa, mi­ne­ral­nih ulja i osta­lih sin­te­tič­kih sa­sto­ja­ka ko­mer­ci­jal­nih ko­zme­tič­kih pro­iz­vo­da, pa čak i onih naj­sku­pljih!

Za­to ove jed­no­stav­ne i jef­ti­ne ma­ske za li­ce pred­sta­vlja­ju pra­vi bi­ser i za­slu­žu­ju na­ziv pot­pu­no pri­rod­na ko­zme­ti­ka.

Problemi sa krajnicima

Ma­le žle­zde, ve­li­ke upa­le

Ton­zi­le (nep­ča­ni kraj­ni­ci) i ade­noid (tre­ći kraj­nik, fa­rin­ge­al­na ton­zi­la) su lim­fno tki­vo ko­je je slič­no osta­lim lim­fnim žle­zda­ma u na­šem te­lu. Oni su deo žle­zda­nog tki­va (Val­de­je­rov pr­sten) ko­je okru­žu­je zad­nji deo gr­la. Nep­ča­ni kraj­ni­ci se na­la­ze sa boč­ne stra­ne gr­la. Ka­da su zdra­vi, kraj­ni­ci su obič­no iste ve­li­či­ne i ru­ži­ča­ste bo­je kao i okol­na slu­zo­ko­ža. Na nji­ho­voj po­vr­ši­ni vi­de se ma­nji ure­zi ko­ji se zo­vu krip­te, i ne­kad mo­gu da iz­gle­da­ju du­bo­ke i da sa­dr­že gnoj ili ostat­ke hra­ne (de­tri­tus). Tre­ći kraj­nik se na­la­zi vi­so­ko u gr­lu iza no­sa i me­kog nep­ca i za raz­li­ku od nep­ča­nih kraj­ni­ka, ne mo­že la­ko da se vi­de kroz usta.

Ko­ja je ulo­ga kraj­ni­ka?

Kraj­ni­ci uče­stvu­ju u od­bra­ni or­ga­ni­zma od bak­te­ri­ja i vi­ru­sa stva­ra­ju­ći an­ti­te­la. Sma­tra se da je ta ulo­ga naj­va­žni­ja u to­ku pr­ve go­di­ne ži­vo­ta. Za sa­da ne po­sto­je do­ka­zi ko­ji bi po­dr­ža­li uvre­že­no mi­šlje­nje da je ulo­ga ovog lim­fnog tki­va zna­čaj­na u imu­ni­te­tu u ka­sni­jem uz­ra­stu. Sa­vre­me­ne me­di­cin­ske stu­di­je su po­ka­za­le da de­ca ko­joj mo­ra­ju da se ope­ra­tiv­no uklo­ne kraj­ni­ci, ne pa­te po­sle od sla­bi­jeg imu­ni­te­ta ni­ti su ma­nje ot­por­na na bo­le­sti. Da­nas već po­pu­lar­ni mit o to­me ka­ko kraj­ni­ci pred­sta­vlja­ju fil­ter za bak­te­ri­je, ni­je ta­čan.

Ka­da na­sta­nu akut­na za­pa­lje­nja

Ton­zi­li­ti­si na­sta­ju zbog in­fek­ci­je kraj­ni­ka ko­ju iza­zi­va­ju ne­ke od bak­te­ri­ja ili vi­ru­sa. Simp­to­mi akut­nog ton­zi­li­ti­sa su bol u gr­lu ko­ji se po­ja­vio na­glo ili po­ste­pe­no i naj­če­šće je pra­ćen po­vi­še­nom tem­pe­ra­tu­rom. Pa­ci­jent ote­ža­no gu­ta, mo­že da ima po­ja­ča­no lu­če­nje plju­vač­ke, bol u uvu pri gu­ta­nju i da ima ne­pri­ja­tan za­dah. Po­vr­ši­na kraj­ni­ka obič­no je cr­ve­na sa siv­ka­sto-be­lim se­kre­tom ili bez nje­ga. Lim­fne žle­zde na vra­tu mo­gu bi­ti uve­ća­ne.

Gnoj­na an­gi­na je po­se­ban ob­lik in­fek­ci­je iza­zvan strep­to­ko­kom. Ona mo­že da do­ve­de do ošte­će­nja sr­ča­nih za­li­sta­ka (re­u­mat­ska gro­zni­ca) ili bu­bre­ga (glo­me­ru­lo­ne­fri­tis). Ta­ko­đe mo­že da do­ve­de do ko­žnog osi­pa (skar­let­na gro­zni­ca), da br­zo iza­zo­ve upa­lu si­nu­sa, plu­ća i upa­lu sred­njeg uva.
In­fek­tiv­na mo­no­nu­kle­o­za je in­fek­ci­ja ko­ju zo­vu i bo­lest po­ljup­ca, jer se pre­no­si i po­ljup­cem. Vr­lo je va­žno da se zna da se če­sto u star­tu pre­vi­di da se ova in­fek­tiv­na bo­lest, iza­zva­na Ep­šen-Ba­ro­vim vi­ru­som, obič­no ma­ni­fe­stu­je kao ja­ka upa­la gr­la i kraj­ni­ka, a če­sto i lim­fnih žle­zda na vra­tu.

Ka­ko pre­po­zna­ti hro­nič­ne upa­le?

Ka­da se ra­di o kon­stant­noj upa­li kraj­ni­ka, po­na­vlja­ne in­fek­ci­je mo­gu da do­ve­du do for­mi­ra­nja ma­lih dže­po­va (krip­ti) u kraj­ni­ci­ma, ko­ji pred­sta­vlja­ju sta­ni­šte bak­te­ri­ja. Če­sto su u krip­ta­ma pri­sut­ne be­li­ča­ste, tvr­de na­sla­ge, osta­ci hra­ne i obič­no da­ju loš za­dah. Osim lo­šeg za­da­ha, one obič­no stva­ra­ju pa­ci­jen­tu ose­ćaj kao da mu se ne­što za­le­pi­lo za gr­lo.

Gnoj­ni otok, pe­ri­ton­zi­lar­ni ap­sces stvar de­po gno­ja iza kraj­ni­ka, ko­ji ih gu­ra ka nep­ča­noj re­si­ci. Gr­lo je ve­o­ma bol­no, pa­ci­jent ne mo­že da otvo­ri usta. Uko­li­ko se ne le­či, ova in­fek­ci­ja se ši­ri du­blje u vrat, mo­že da do­ve­de do op­struk­ci­je di­saj­nog pu­ta, pa i smrt­nog is­ho­da

Dr Jo­van Bu­ba­lo

Refleksologija

0

Briga o zdravlju odvajkada je zaokupljala pažnju ljudi u svim oblicima organizovanja ljudskog drustva. I u današnje vreme , karakteristično po neslućenom razvoju i dostignućima savremene medicine, pažnju ljudi plene ne samo aktuelna nova saznanja u zastiti zdravlja već i saznanja i praksa zdravstvene zaštite drevne medicine čije se terapeutske metode u mnogome razlikuju od savremenih , posebno kada je reč o primeni medikameata zasnovanih na razvoju hemije. Pri tome posebnu radoznalost izazivaju brojni istorijski pisani podaci o veoma efikasnim načinima i postupcima izlečenja i najtežih oblika bolesti , za koje savremena medicina nema objašnjenja.
Refleksologija predstavlja prastari medicinski sistem zdravstvene zaštite , jačanja  i očuvanja zdravlja ljudi svestrano korišćen pre više hiljada godina od mnogih sada već davno iščezlih civilizacija , kako u dijagnostici tako i u terapiji raznih bolesti i drugih poremećaja zdravlja. Vremenom sa nestankom starih civilizacija refleksologija je potiskivana , poprimajući nekad druge oblike i zaboravljena da bi sa razvojem savremene medicine skoro iščezla. Tek krajem  IX  i početkom XX veka , zahvaljujući traganjima istaknutih medicinskih poslanika  ( Dr. William Fitzgerald, Dr.Edwin Bowers, Dr.Eunic Ingham i dr.) refleksologija biva ponovo otkrivena , da bi njen razvoj u današnje vreme dostigao u svetu značajan nivo i zapažene uspehe , zadobijajući sve veći broj pristalica . Danas se sve više praktikuje i koristi kao dodatna komplementarna metoda lečenja raznovrsnih oboljenja i  stanja ali i kao samostalna metoda ukoliko prilike i okolnosti oboljenja na to upućuju.

Najkraće rečeno, refleksologija kao sistem lečenja bolesti , zaštite i jačanja zdravlja temelji se kao i njemu slična akumpuktura  ili akupresura  na spoznaji o postojanju odbrambenih imunoloških mehanizama i sila kojima su po prirodnom toku stvari snabdeveni svi organi savršeno i veličanstveno sazdanog čovečijeg organizma , koji mehanizmi se u zadatim okolnostima aktiviraju i besprekorno dirigovani odrađuju svoje zadatke. Refleksologija je ovladala brojnim tehnikama masaže koje se sprovode u blagoj i prijatnoj formi na precizno određenim tačkama na stopalu te se putem nervnog sistema stimulišu odbrambeni potencijali oslabljenih ili  obolelih organa što ojačava imunološki sistem i pomaže u procesu izlečenja bolesti i jačanju zdravlja.

Ova metoda lečenja polazi od iskustvenog saznanja da se na stopalama i dlanovima nalaze refleksne zone ( otuda i naziv refleksologija) svih organa i delova tela , te  da životna energija teče kroz  telo određenim nervnim putanjama  (meridijanima) kojima su povezani svi organi čovečijeg tela, čiji se nervni završetci nalaze u određenim tačkama stopala. Fokusiranom masažom ovih tačaka postiže se izlečenje prirodnim putem , poboljšava se i normalizuje protok krvi , limfe i hormona. Poboljšava se proces metabolizma  i postiže potrebna eliminacija štetnih materija iz organizma pri čemu se postiže skoro potpuna opuštenost i organizam se oslobađa napetosti. Smatra se ustvari da se masažom odgovarajuće refleksne tačke na stopalu šalju impulsi uz meridijan i stimuliše rad obolelog organa koji zatim putem autonomnog nervnog sistema šalje poruku mozgu čiji  odgovarajući centar počinje da deluje iz našeg genetskog zapisa u cilju ozdravljenja. Na ovakav način se postiže izlečenje prirodnim putem bez primene i delovanja hemijskih sredstava za koje se u praksi pokazalo da poseduju i veoma negativna štetna dejstva.

Današnja iskustva u primeni refleksologije su pokazala da ova metoda veoma uspešno deluje u otklanjanju bolova u predelu leđa, migrenu, artritis, sterilitet , poremećaj spavanja , problem sistema za varenje, poremećaj rada hormona, te na stresom izazvana stanja poremećenog zdravlja. Primenjiva je za sve uzraste.

Refleksologija je posebno efikasna u području preventivne zdravstvene zaštite, što je veoma značajno obzirom na jednostavnost i ne škodljivost terapeutskih tehnika. Pri ovome neophodno je imati u vidu stalno povećanje štetnih uticaja okoline , zagađenost pijaće vode, hemijski dodatci hrani, loš kvalitet vazduha , skoro svakodnevna stresna stanja, stanja iscrpljenosti i drugo. Stres je neizbežan ali postaje problem ukoliko ne uspevamo da se njime nosimo, posebno ako je posledica težih problema, frustracije, velike brižnosti i briga, te prevelikog zamora. Kada se nad stresom izgubi kontrola , telesni odbrambeni mehanizmi slabe , sto pogoduje nastanku različitih oboljenja , nekada i fatalnih. Smatra se da je više od 75 % od svih bolesti uzrokovano stresom. Tretmanom refleksologije deluje se na sve organe i delove tela zbog čega se skoro svi pacijenti nakon završene masaže osećaju opušteno, odmorno i vitalno sa pojačanim mentalnim sposobnostima i povećanom koncentracijom. Zbog svega toga može se bez preterivanja reći da refleksologija doprinosi poboljšanju kreativnosti i produktivnosti.

Tatjana Lazarov

Saveti nutricionste za dobar san

Ve­čer­nja i noć­na bor­ba za san is­cr­plju­je mno­ge, a jed­na od po­sle­di­ca je gu­bi­tak kon­cen­tra­ci­je. Osim psi­ho­lo­ških uzrok ne­sa­ni­ce po­sto­je i pot­pu­no fi­zič­ki, kao što je loš na­čin ži­vo­ta, sma­nje­no kre­ta­nje, pre­vi­še ci­ga­re­ta, pre­ka­sno le­ga­nje i mo­žda naj­vi­še po­gre­šne na­vi­ke u is­hra­ni: je­de­mo pre­ka­sno i pre­o­bil­no pre od­la­ska na spa­va­nje.

Za­pra­vo, ni­je do­volj­no pro­me­ni­ti sa­mo ve­če­ru, već ce­lo­kup­nu is­hra­nu, ko­ja mo­ra bi­ti ra­zno­vr­sna i urav­no­te­že­na, od­no­sno, mo­ra da sa­dr­ži do­volj­ne ko­li­či­ne svih po­treb­nih sa­sto­ja­ka (še­će­ra, ma­sno­će, mi­ne­ral­nih so­li, be­lan­če­vi­ne  i vo­de, ali i ma­nje vi­ta­mi­na iz gru­pe B, po­što oni re­me­te san). I ne­struč­na di­je­ta za mr­ša­vlje­nje ko­ja osta­vlja ose­ćaj gla­di ome­ta san – te­že se za­spi na pra­zan že­lu­dac, a glad mo­že da vas pro­bu­di no­ću. Za­to za ma­li obrok pre spa­va­nja uvek po­je­di­te ne­ko od ‘’ do­zvo­lje­nih ‘’ la­ga­nih je­la, ume­sto što gric­ka­te ne­kon­tro­li­sa­ne ko­li­či­ne ‘’ ne­zdra­ve ‘’ hra­ne uve­če uz te­le­vi­zor ili raz­go­vor. Ume­re­no op­te­re­ćen pro­bav­ni si­stem bi­će ta­ko za­do­vo­ljan do ju­tra!
Mno­gi gre­še kad uve­če uzmu pi­će za la­ku noć, uve­re­ni da će ih al­ko­hol uspa­va­ti. Na­pro­tiv on sa­mo pod­sti­če rad sr­ca i že­lu­ca, te­lo se na­glo za­gre­je i uop­šte de­lu­je uz­bu­đu­ju­će, a ne umi­ru­ju­će. To po­go­to­vo va­ži za mo­zak. Slič­no, uosta­lom, de­lu­ju i ja­ko za­či­nje­na je­la kao i ona sla­na. Ma­sna, ta­ko­đe jer to­li­ko op­te­re­te sto­mak da ome­ta­ju san.
Op­šte je po­zna­to da uve­če ne va­lja pi­ti ka­fu, ko­ka–ko­lu, in­dij­ski čaj i je­sti čo­ko­la­du. Do­du­še, ima oso­ba ko­je ni ja­ka, ka­sno po­pi­je­na ka­fa ne raz­bu­đu­je, ali ne re­a­gu­ju svi isto. Po­zna­to je da ne­ke čak raz­bu­đu­je i ka­mi­li­ca, ina­če po­zna­ta po umi­ru­ju­ćem de­lo­va­nju.
Ni po­mo­ran­dže ne va­lja je­sti uve­če, i to zbog vi­so­kog sa­dr­ža­ja vi­ta­mi­na C I li­mun­ske ki­se­li­ne, ko­ji de­lu­ju osve­ža­va­ju­će i za­to se pre­po­ru­ču­ju za do­ru­čak!
Dok ne­ka je­la i na­mir­ni­ce ome­ta­ju san, dru­ga po­ma­žu da bo­lje za­spi­te. Ni­je sa­mo pri­ča da šo­lji­ca vru­ćeg mle­ka pre spa­va­nja umi­ru­je. Na san, za­pra­vo na mo­zak, de­lu­je se­ro­to­nin, ko­jeg još na­zi­va­ju ‘’ hor­mo­nom  ras­po­lo­že­nja ‘’. On pod­sti­če opu­šta­nje mi­ši­ća, ši­ri krv­ne su­do­ve, sni­ža­va krv­ni pri­ti­sak, po­ma­že po­ti­ski­va­nje uz­bu­đe­nja i jed­no­stav­no stva­ra ose­ćaj pri­jat­no­sti . A, na iz­lu­či­va­nje tog hor­mo­na de­lu­je iz­me­đu osta­log, i sa­stav zva­ni trip­to­fan, ami­no­ki­se­li­ne ko­je ima u ja­ji­ma, go­ve­di­ni i svi­nje­ti­ni, sar­de­la­ma i ri­bi – li­stu, a po­seb­no mno­go u mle­ku i sve­žim mleč­nim pro­iz­vo­di­ma. Za­to je šo­lji­ca to­plog mle­ka za­i­sta pri­rod­no sred­stvo za uspa­vlji­va­nje (to­pli­na po­ve­ća­va ši­re­nje krv­nih su­do­va i ujed­no uče­tvo­ro­stru­ču­je iz­lu­či­va­nje trip­to­fa­na). Uz to mle­ko sa­dr­ži kal­ci­jum i brom, dva mi­ne­ra­la umi­ru­ju­ćeg de­lo­va­nja .
Slič­no de­lu­ju i sve­ži mleč­ni pro­iz­vo­di (sve­ži kra­vlji sir i jo­gurt) dok su tvr­di, fer­me­ti­ra­ni si­re­vi, bo­ga­ti na­tri­ju­mom ko­ji raz­bu­đu­je.

Op­šta bol­ni­ca Ša­bac

Sinusitis

Si­nu­zi­tis je uglav­nom bo­lest od ko­je pa­te od­ra­sli, ma­da od nje mo­gu obo­le­ti i de­ca.

Pred­u­slo­vi za do­bi­ja­nje si­nu­zi­ti­sa
Uko­li­ko va­še de­te ima aler­gi­ju, pre­hla­du, grip ili bak­te­rij­sku in­fek­ci­ju gor­njih di­saj­nih pu­te­va ono ima pred­u­slov da do­bi­je si­nu­zi­tis.

Simp­to­mi si­nu­zi­ti­sa su za­če­pljen nos, po­ja­ča­na se­kre­ci­ja obič­no ze­len­ka­ste bo­je, ose­ćaj pri­ti­ska i bol u pod­ruč­ju si­nu­sa (naj­če­šće uju­tru), umor, is­cr­plje­nost, ka­šlja­nje i po­vi­še­na tem­pe­ra­tu­ra. Me­sto bo­la uka­zu­je ko­ji je si­nus naj­vi­še za­hva­ćen upa­lom. Bol se mo­že ma­ni­fe­sto­va­ti čak i u vra­tu, zu­bu, oku ili uhu. Simp­to­mi su slič­ni simp­to­mi­ma pre­hla­de ali bo­lest du­že tra­je i ima vi­še simp­to­ma.

Šta su si­nu­si i gde se na­la­ze?
Si­nu­si su šu­plji­ne ko­je se na­la­ze u ko­sti­ma li­ca. Po­sto­je če­ti­ri pa­ra si­nu­sa: 1. iz­nad oči­ju, 2. na sre­di­ni ja­go­dič­ne ko­sti, is­pod oka, 3. u ko­re­nu no­sa, iz­me­đu oči­ju, i 4. u gor­njem de­lu no­sa, iza oči­ju. Sva­ka ova šu­plji­na je otvo­re­na i spo­je­na sa no­snom šu­plji­nom.

Unu­tra­šnjost svih si­nu­sa je ob­lo­že­na slu­zni­com ko­ja je ista kao ona u no­su. S ob­zi­rom da su si­nu­si spo­je­ni sa no­som sva­ka pre­hla­da ili aler­gi­ja ko­ja uzro­ku­je upa­lu i ote­če­nost slu­zni­ce no­sa to isto či­ni i sa slu­zni­com u si­nu­si­ma. Na­te­če­na slu­zni­ca (bi­lo usled aler­gi­je ili in­fek­ci­je) i sluz ko­ja se go­mi­la u no­su ome­ta­ju pro­tok va­zdu­ha kao i sli­va­nje se­kre­ci­je ko­ju nor­mal­no pro­iz­vo­di slu­zni­ca u si­nu­si­ma. Ti­me se blo­ki­ra otvor si­nu­sa, spre­ča­va se nje­go­va ven­ti­la­ci­ja, i one­mo­gu­će­no je iz­jed­na­ča­va­nje pri­ti­ska i dre­ni­ra­nje. Si­nus se pu­ni sa slu­zi i to iza­zi­va bol. Osim to­ga si­nus ko­ji je is­pu­njen sa slu­zi ko­ja se ne mo­že dre­ni­ra­ti po­god­no je tle za na­sta­nak bak­te­rij­ske in­fek­ci­je – od­no­sno si­nu­zi­ti­sa.

Si­nu­zi­tis se de­li na akut­ni (ko­ji tra­je kre­će od 3-8 ne­de­lja), hro­nič­ni (od 3 me­se­ca pa do vi­še go­di­na), i re­ci­di­vi­ra­ju­ći (ne­ko­li­ko na­pa­da u to­ku go­di­ne).

Akut­ni si­nu­zi­tis – naj­če­šće ga uzro­ku­ju bak­te­ri­je ili vi­ru­si, a mno­go re­đe glji­vi­ce. Bak­te­ri­je pne­u­mo­ko­ki i strep­to­ko­ki, ko­je su u ma­njem pro­cen­tu pri­sut­ni na slu­zni­ci gor­njih di­saj­nih pu­te­va kod ve­li­kog bro­ja zdra­vih lju­di, naj­če­šće uzro­ku­ju akut­ni si­nu­zi­tis. Na­i­me, ka­da do­dje do upa­le i oto­ka slu­zni­ce ote­ža­na je ven­ti­la­ci­ja i dre­ni­ra­nje si­nu­sa pa ume­sto da se bak­te­ri­je i vi­ru­si u no­su iz­ba­cu­ju stal­nim sli­va­njem se­kre­ta one se na­pro­tiv u no­su i si­nu­su za­dr­ža­va­ju i mno­že i ta­ko se po­ste­pe­no raz­vi­ja in­fek­ci­ja i bol u vi­du pri­ti­ska.

Hro­nič­ni si­nu­zi­tis je obič­no po­sle­di­ca če­stih akut­nih upa­la si­nu­sa, na­ro­či­to ako upa­le ni­su le­če­ne. Simp­to­mi su isti kao kod akut­nog si­nu­zi­ti­sa, sa­mo su bla­ži i du­že tra­ju, te zbog to­ga ga ni­je la­ko di­jag­no­sti­ko­va­ti. Naj­če­šće ga uzro­ku­ju gram-ne­ga­tiv­ne i ana­e­rob­ne bak­te­ri­je i glji­vi­ce. De­ca ko­ja su sklo­na ast­mi ili bo­lu­ju od aler­gi­ja če­sto obo­lje­va­ju i od hro­nič­nog si­nu­zi­ti­sa.

Pre­ven­ci­ja
• što ra­ni­je za­po­če­ti pra­vil­no le­či­ti pre­hla­de, grip i dru­ge in­fek­ci­je di­saj­nog si­ste­ma,
• le­či­ti aler­gij­sku bo­lest,
• pre­te­ra­no ener­gič­nim iz­du­va­va­njem no­sa mo­že­te uba­ci­ti bak­te­ri­je u si­nu­se
• ko­ri­sti­te u svom do­mu ovla­ži­vač va­zdu­ha
• iz­be­ga­va­ti za­di­mlje­ne pro­sto­ri­je i za­ga­đe­ne sre­di­ne
• iz­be­ga­va­ti ku­pa­nje u ba­ze­ni­ma sa hlo­ri­sa­nom vo­dom

Ka­ko se di­jag­no­sti­ku­je si­nu­zi­tis?
Te­ško je di­ajg­no­sti­ko­va­ti si­nu­zi­tis u nje­go­voj po­čet­noj fa­zi za­to što simp­to­mi pod­se­ća­ju na one kod obič­ne pre­hla­de (za­pu­šen nos, sli­va­nje se­kre­ta niz ždre­lo i ma­lak­sa­lost). Me­đu­tim, kod pre­hla­de simp­to­mi se po­vla­če po­sle 5-7 da­na dok simp­to­mi kod si­nu­zi­ti­sa (uko­li­ko se ne le­či) mo­gu da tra­ju či­ta­vih 3-8 ne­de­lja. Osim to­ga kod si­nu­zi­ti­sa se če­sto ja­vlja bol na li­cu i tem­pe­ra­tu­ra.
Naj­jed­no­stav­ni­ji na­čin da se usta­no­vi da li se ra­di o si­nu­zi­ti­su je per­ku­si­jom (lup­ka­njem) ili pri­ti­ska­njem u pre­de­lu si­nu­sa. Uko­li­ko to iza­zi­va bol oni su naj­ve­ro­vat­ni­je u in­fek­ci­ji. Po­treb­no je ura­di­ti i Rtg pa­ra­na­zal­nih šu­plji­na. Da­le­ko naj­po­u­zda­ni­ji na­čin di­jag­no­sti­ko­va­nja si­nu­zi­ti­sa je CT si­nu­sa, od­no­sno mag­net­na re­zo­nan­ca (uko­li­ko se sum­nja na tu­mor ili glji­vič­no obo­lje­nje).

Le­če­nje
Le­če­nje je usme­re­no u dva prav­ca:
a) da se ubla­že simp­to­mi, i
b) da se le­či in­fek­ci­ja.

Simp­to­mi se ubla­ža­va­ju ka­pi­ma za nos (ko­ji sma­nju­ju ote­če­nost i ne sme­ju se ko­ri­sti­ti du­že od 3-5 da­na), fi­zi­o­lo­škim ras­tvo­rom, in­ha­la­ci­ja­ma i ovla­ži­va­či­ma slu­zni­ca u spre­ju.

U ve­ći­ni slu­ča­je­va in­fek­ci­ja ce pro­ći i bez uzi­ma­nja le­ko­va. Me­đu­tim, ako se uzi­ma­ju le­ko­vi in­fek­ci­ja ce br­že pro­ći i da­le­ko su ma­nje šan­se da se do­bi­je hro­nič­ni si­nu­zi­tis. Od­go­va­ra­ju­ćim an­ti­bi­o­ti­ci­ma se le­či sa­ma in­fek­ci­ja i to u tra­ja­nju od 10-14 da­na. Kod hro­nič­nog si­nu­zi­ti­sa le­če­nje tra­je 3-4 ne­de­lje.

Uko­li­ko le­ko­vi ne po­ma­žu pri­me­nju­je se ope­ra­tiv­no le­če­nje.
Da­nas se naj­če­šće iz­vo­di en­do­skop­ska ope­ra­ci­ja si­nu­sa, pri­li­kom ko­je se pri­rod­ni otvo­ri si­nu­sa po­ve­ća­va­ju da bi se si­nus bo­lje dre­ni­rao.

Čest uzrok če­stih akut­nih upa­la si­nu­sa mo­že bi­ti tre­ći kraj­nik, ko­ji se u tom slu­ča­ju mo­ra od­stra­ni­ti. De­vi­ja­ci­ja no­sne pre­gra­de ili po­lip u no­su mo­gu ta­ko­đe bi­ti uzrok si­nu­zi­ti­sa (jer i oni spre­ča­va­ju ven­ti­la­ci­ju i dre­ni­ra­nje si­nu­sa) pa u tom slu­ča­ju tre­ba ope­ri­sa­ti no­snu pre­gra­du od­no­sno iz­va­di­ti po­lip iz no­sa.

Uko­li­ko vam se va­še de­te po­ža­li da ga bo­li gla­va u pre­de­lu če­la i li­ca, uko­li­ko du­že vre­me­na ima za­pu­šen nos is­pu­njen gu­stim se­kre­tom, i uko­li­ko se ose­ca ma­lak­sa­lo, po­treb­no je da se od­mah obra­ti­te ORL spe­ci­ja­li­sti ra­di od­go­va­ra­ju­ćeg le­če­nja.

Dr Žu­tic

Za­pa­lje­nja sle­pog cre­va

Pred­sta­vlja naj­če­šće hit­no hi­rur­ško obo­lje­nje i zah­te­va neo­d­lo­žno ope­ra­tiv­no le­če­nje. Obič­no se ma­ni­fe­stu­je bo­lo­vi­ma u do­njem de­snom kva­dran­tu tr­bu­ha ko­ji zra­če ka de­snoj pre­po­ni i mo­gu bi­ti pra­će­ni po­vi­še­nom te­le­snom tem­pe­ra­tu­rom, muč­ni­nom, po­vra­ća­njem i po­re­me­ća­jem pra­žnje­nja.

Na­ziv “sle­po cre­vo”, ko­jim se na­rod slu­ži ne od­go­va­ra na­zi­vu ko­jim se le­ka­ri slu­že. Le­ka­ri na­zi­va­ju sle­pim cre­vom onaj deo de­be­log cre­va ko­ji se kao ke­sa, sle­po, za­vr­ša­va i u ko­ji ula­zi tan­ko cre­vo. Ono, pak, što na­rod na­zi­va sle­pim cre­vom, to je je­dan cre­vu­ljak ko­ji iz­la­zi iz de­be­log cre­va na me­stu gde u nje­ga ula­zi tan­ko cre­vo. Za­pa­lje­nje sle­pog cre­va, ka­ko se obič­no u na­ro­du ka­že, u stva­ri je za­pa­lje­nje cre­vulj­ka. Po­što je na­ziv “za­pa­lje­nje sle­pog cre­va” uobi­ča­jen, to će­mo se mi tim na­zi­vom slu­ži­ti.

U do­njem de­lu tr­bu­ha, sa de­sne stra­ne, na­la­zi se po­če­tak de­be­log cre­va, iz ko­ga iz­la­zi sle­po cre­vo, ko­je, naj­če­šće vi­si pre­ma kar­li­ci, ali mo­že ima­ti i dru­gi po­lo­žaj. Du­ži­na sle­pog cre­va je pro­seč­no 8 cm, a de­blji­na 7 mm. Sle­po cre­vo je za čo­ve­ka ne­po­tre­ban osta­tak iz pro­šlo­sti, ko­ji ne igra ni­ka­kvu ulo­gu u nje­go­vom or­ga­ni­zmu.

Pre­ma svom po­lo­ža­ju i du­ži­ni, sle­po cre­vo mo­že bi­ti po­ve­za­no sa svim or­ga­ni­ma na de­snoj stra­ni tr­bu­šne šu­plji­ne.

Za­pa­lje­nje sle­pog cre­va mo­že bi­ti akut­no i hro­nič­no.

Akut­no za­pa­lje­nje sle­pog cre­va na­sta­je de­lo­va­njem za­ra­znih kli­ca na slu­zo­ko­ži sle­pog cre­va. Od slu­zo­ko­že, gno­je­nje se ši­ri da­lje, dok ne do­đe do spolj­ne op­ne cre­va; nju gnoj na­gri­ze i stvo­ri otvor, kroz ko­ji se gnoj iz šu­plji­ne sle­pog cre­va iz­li­je u slo­bod­nu tr­bu­šnu šu­plji­nu. Iz­li­va­njem gno­ja u slo­bod­nu šu­plji­nu tr­bu­ha na­sta­je akut­no za­pa­lje­nje tr­bu­šne ma­ra­mi­ce.

Du­go se ve­ro­va­lo da ra­zna stra­na te­la, kao ko­šti­ce od vo­ća i po­vr­ća itd. ula­skom u sle­po cre­vo iza­zi­va­ju nje­go­vo za­pa­lje­nje. Sem to­ga, u sle­pom cre­vu se če­sto stva­ra­ju ka­men­či­ći od stvrd­nu­tog crev­nog sa­dr­ža­ja, pa se i za njih ve­ro­va­lo da iza­zi­va­ju za­pa­lje­nje sle­pog cre­va. Ali to iz­gle­da ni­je tač­no, jer u ogrom­nom bro­ju slu­ča­je­va ima­mo za­pa­lje­nje sle­pog cre­va bez ika­kvih stra­nih te­la ili ka­men­či­ća. Uzrok za­pa­lje­nju su bak­te­ri­je ko­jih ima u cre­vi­ma, ali ni­je po­zna­to za­što te bak­te­ri­je kod po­je­di­nih oso­ba iza­zi­va­ju za­pa­lje­nje sle­pog cre­va, a kod dru­gih ne.

Za­pa­lje­nje sle­pog cre­va po­ja­vlju­je se naj­če­šće u do­ba od 10. do 30. go­di­ne ali akut­no za­pa­lje­nje sle­pog cre­va mo­gu do­bi­ti i sa­svim ma­la de­ca a i lju­di u du­bo­koj sta­ro­sti.

Kod za­pa­lje­nja sle­pog cre­va bo­lo­vi su uvek pra­će­ni ga­đe­njem i po­vra­ća­njem. Sto­li­ca je uglav­nom za­dr­ža­na. Ima slu­ča­je­va, ali ret­ko, da pri pr­vim bo­lo­vi­ma do­đe do na­glog pro­li­va.

Tok bo­le­sti mo­že bi­ti raz­li­čit. Na­pad se mo­že sti­ša­ti, bol po­ste­pe­no pre­sta­je, tem­pe­ra­tu­ra pad­ne i bo­le­snik po­či­nje da se opo­ra­vlja; na­pad je pro­šao bez lo­ših po­sle­di­ca. Sle­de­ći na­pad za­pa­lje­nja sle­pog cre­va mo­že usko­ro do­ći, sa po­nov­nim bo­lo­vi­ma i po­na­vlja­njem svih po­me­nu­tih zna­ko­va obo­lje­nja. Po­ne­kad se na­pad ne po­na­vlja po ne­ko­li­ko me­se­ci.

U dru­gim slu­ča­je­vi­ma, bo­lo­vi su od po­čet­ka ja­ki i ne pre­sta­ju. U to­ku ne­ko­li­ko sa­ti, ili po­sle jed­nog do dva da­na, do­la­zi do pr­ska­nja sle­pog cre­va i do za­gno­ja­va­nja ce­le tr­bu­šne šu­plji­ne, što je po ži­vot bo­le­sni­ka naj­o­pa­sni­je. Mo­me­nat kad pr­sne sle­po cre­vo pra­ćen je naj­ja­čim bo­lom i ose­ća­njem kao da je nož za­bo­den u tr­buh.

Zna­ci hro­nič­nog za­pa­lje­nja sle­pog cre­va su te­ško­će u pro­ba­vi, ko­je se ja­vlja­ju po­vre­me­no a iz­ra­že­ne su u za­dr­ža­noj sto­li­ci, ose­ća­nju pu­no­će u že­lu­cu po­sle je­la, gu­blje­nju ape­ti­ta, pod­ri­gi­va­nju i na­dra­ža­ju na po­vra­ća­nje.

Dr Jugoslav Ajtic

Vi­ta­mi­ni u trud­no­ći

Gvo­žđe – da ne bi­ste ose­ća­li umor. Na­mir­ni­ce u ko­ji­ma ima naj­vi­še gvo­žđa ži­vo­tinj­skog po­re­kla su: svinj­ska, pi­le­ća, go­ve­da dži­ge­ri­ca, ostri­ge. Na­mir­ni­ce ko­je ni­su ži­vo­tinj­skog po­re­kla a sa­dr­že ve­li­ke ko­li­či­ne ap­sor­tiv­nog gvo­žđa su: žit­ne ce­re­a­li­je, ku­va­ni pa­sulj i gra­šak, so­či­vo, se­men­ke bun­de­ve. Ne­što sla­bi­ji ali do­bar iz­vor gvo­žđa su: go­ve­di­na, ću­re­ti­na, škam­pi, sar­di­ne, pe­če­ni krom­pir za­jed­no sa lju­skom, kon­zer­vi­sa­ne špar­gle. Trud­ni­ce ne bi tre­ba­lo da pre­vi­še če­sto je­du dži­ge­ri­cu jer ona sa­dr­ži do­sta vi­ta­mi­na A ko­ji mo­že da ško­di be­bi.

Vi­ta­min C – za bo­lju ap­sorb­ci­ju gvo­žđa. Na­mir­ni­ce ko­je u kom­bi­na­ci­ji sa na­mir­ni­ca­ma ko­je su bo­ga­te gvo­žđem po­bolj­ša­va­ju ap­sorp­ci­ju gvo­žđa su: ci­tru­si (po­mo­ran­dža, li­mun, grej­pfrut), ja­go­de, bro­ko­li, pa­ra­dajz, pa­ra­dajz sok, krom­pir, ze­le­ne i cr­ve­ne pa­pri­ke, be­lo vi­no.

Vi­ta­min B9 (fol­na ki­se­li­na) i Kal­ci­jum – za­to što su neo­p­hod­ni za pra­vi­lan raz­voj ner­vnog si­ste­ma i ko­sti­ju be­be. Unos fol­ne ki­se­li­ne mo­ra po­če­ti od po­ja­ve že­lje za de­te­tom i na­sta­vi­ti se do kra­ja trud­no­će. Na­mir­ni­ce naj­bo­ga­ti­je vi­ta­mi­nom B9 su ze­le­na sa­la­ta, ze­le­no li­sna­to po­vr­će (na pri­mer spa­nać), pla­vi si­re­vi (rok­for), ja­ja.

Bilj­na vlak­na – pro­tiv za­tvo­ra, ko­ji je če­sta po­ja­va kod trud­ni­ca. Uglav­nom su za­stu­plje­na u in­te­gral­nim ži­ta­ri­ca­ma i u ko­ri se­men­ki, vo­ća i le­gu­mi­no­za, u vo­ću kao što su šlji­ve , in­te­gral­nom pi­rin­ču, ov­se­nim i pi­rin­ča­nim me­ki­nja­ma.

Jod – uče­stvu­je u raz­vo­ju ne­u­ro­na. Ne­do­sta­tak po­ve­ća­va opa­snost od ma­le te­ži­ne na ro­đe­nju i mo­že da iza­zo­ve po­re­me­ćaj u in­te­lek­tu­al­nom raz­vo­ju be­be. Što se ti­če bu­du­će ma­me, ne­do­sta­tak jo­da se pri­ka­zu­je kroz pro­ble­me sa štit­nom žle­zdom. Plo­do­vi mo­ra (ostri­ge, dag­nje) sa­dr­že ve­li­ku ko­li­či­nu jo­da. Je­di­te ih što vi­še pre trud­no­će, jer u trud­no­ći ove na­mir­ni­ce spa­da­ju u ri­zič­nu gru­pu. Jod se na­la­zi i u dru­gim pro­iz­vo­di­ma (mle­ko, jo­gurt, ja­ja). Ko­nač­no, upo­tre­ba so­li obo­ga­će­ne jo­dom, ta­ko­đe pred­sta­vlja do­dat­ni unos.

Vi­ta­min D i Kal­ci­jum – ako je u trud­no­ći is­hra­na si­ro­ma­šna kal­ci­ju­mom i vi­ta­mi­nom D, fe­tus će ih ap­sor­bo­va­ti iz maj­či­nih ko­sti­ju i zu­ba. Ovaj pro­blem je na­ro­či­to iz­ra­žen kod že­na ko­je se po­ra­đa­ju iz­me­đu fe­bru­a­ra i ju­na., po­što se do ta­da is­cr­plju­ju za­li­he vi­ta­mi­na D na­pra­vlje­ne to­kom pret­hod­nog le­ta.
Vi­ta­mi­na D ima u ma­snoj ri­bi, ja­ji­ma, ži­vin­skom me­su, pu­te­ru i mleč­nim pro­iz­vo­di­ma. Trud­ni­ce tre­ba da se po­sa­ve­tu­ju sa svo­jim le­ka­rem da li od 6 me­se­ca trud­no­će tre­ba da uzi­ma­ju am­pu­le vi­ta­mi­na D

Ome­ga-3 ma­sne ki­se­li­ne – Ove dra­go­ce­ne ma­sne ki­se­li­ne su ve­o­ma va­žne, jer or­ga­ni­zam ne mo­že da ih pro­iz­ve­de. U kr­vi trud­ni­ca do­pri­no­se br­žem raz­vo­ju fe­tu­sa. Ipak, tu po­sto­ji jed­no ogra­ni­če­nje. Na­i­me, ne­ke vr­ste ri­ba hlad­nih vo­da sa­dr­že vi­sok ni­vo ži­ve ko­ja je štet­na za fe­tus i no­vo­ro­đen­če. Za­to ne­moj­te da je­de­te krup­ne sku­še, jer ve­li­ke ri­be aku­mu­li­ra­ju vi­še ži­ve od dru­gih. Ina­če, trud­ni­ce ne tre­ba da je­du vi­še od 350 gr ku­va­ne ri­be ne­delj­no. Po­red ma­sne ri­be ome­ga-3 ma­sne ki­se­li­ne ima u ulja­noj re­pi­ci, ora­ho­vom ulju i se­me­nu la­na

Dr Mi­ro­ljub Dži­kić
Spe­ci­ja­li­sta gi­ne­ko­lo­gi­je i aku­šer­stva
017/427-111 063/7752-662