Naslovna Blog Stranica 490

Lekovita svojstva Crnog sleza

Crni slez naćićete po razrušenim neposećenim zidovima, pored puteva, na napuštenim terenima, pored ograda. To je jednogodišnja biljka sa delimično puzavičastim stablom. Listovi su skoro okrugli, nazubljeni, a cvetovi roze boje su smešteni pojedinačno ili grupno u bazalnom delu sa unutrašnje strane lista. Sakupljaju se listovi, cvetovi i vazdušasta stabljika u periodu jun-septembar. Budući da se sušenjem gube lekoviti sokovi, najbolje je slez koristiti u što svežijem stanju, ali i sušena biljka ima svoju vrednost. Beli slez je zeljasta živopisna biljka, visoka 80-150 cm, razgranata i prekrivena mekanim, sitnim dlačicama. Koren je debeo, vretenast, žućkast spolja i beo iznutra, sa uzdužnim brazdama. Cveta od jula do septembra. Raste na vlažnim mestima,po nekad đubrenim, na navodnjavanim poljima, na obalama reka, najviše u dunavskom regionu.

Sakupljanje: Beru se cvetovi, listovi, sakuplja se i oguljeni koren. Cvetovi i listovi se beru bez drške u periodu jun-avgust. Suše se u senci, u provetrenim prostorijama, rasprostrti u tankom sloju. Posle sušenja, cvetovi se čuvaju u papirnim kesama (džakovima), ili fiokama obloženim hartijom, a listovi u džakovima od platna.
Koren se vadi kada dostigne dužinu od 10-15 cm, dakle najranije u drugoj godini života biljke. Ovo se obavlja u periodu mart-april ili oktobar-novembar.

Posle sakupljanja, koren se oguli (do belog sloja), zatim iseče na male komade koji se suše na suncu ili u ugrejanim prostorijama na 40°C. Pre sušenja ih ne treba prati. Posle sušenja, korenje se čuva u džakovima od platna ili hartije, u suvim prostorijama.

Uslovi za upotrebu: Cvetovi treba da budu rozikasto bele boje i da imaju čašicu. Listovi treba da imaju zelenu boju i dršku ne dužu od 2 cm. Ostatak stabljike se ne koristi. Oguljen koren treba da bude bele boje.

U istu svrhu i sa istim svojstvima se koristi i list i cvet kultivisanog sleza.

Farmakološko dejstvo: Sekretolitik (pospešuje lučenje sluzi), emoliens (sredstvo za omekšavanje), ekspektorans (za iskašljavanje), anti-inflamator (protiv zapaljenja disajnih organa, bubrega, želuca i creva).

Kod otvorenih rana, kupka od sleza i svežih listova bokvice može da bude delotvorna.

U slučaju raka grkljana, čak i kad dođe do afonije (gubitka glasa), slez može da ima veoma efikasno lekovito dejstvo. Mlakim čajem od sleza se ispira grlo u toku dana, a ostatak čaja se pomeša sa ječmenim brašnom i drži se u vidu obloga u predelu grkljana u toku noći. Dnevna količina čaja koju treba upotrebiti je 2,5 litra. Biljka se usitni i preko noći drži u hladnoj vodi (1 puna kašičica biljke na šolju od 250 ml). Ujutro se procedi i blago ugreje, i to tako što se šolja stavi u drugi, veći sud sa toplom vodom. Tečnost čuvati u termos-boci. Piju se 4 šolje dnevno. Sa ostatkom čaja ispirati grlo (gargarizma).

U slučaju smanjenog lučenja pljuvačke (suva usta), čaj od sleza treba često koristiti za ispiranje usta.

Način upotrebe:

– Infuzija: Jednu punu (supenu) kašiku dodati na 250 ml hladne vode; ostaviti da odstoji tokom noći, a zatim ujutru blago podgrejati (30-40°C).

– Kupka ruku i nogu: Jedna puna šaka sleza se potopi u sud sa 5 litara hladne vode. Pošto odstoji 12 sati, sledećeg dana se malo zagreje (30-40°C). Kupka traje 20 minuta.

– Oblog: Talog (ostatak) koji ostane od čaja se malo zagreje u vodi, pomeša se sa ječmenim brašnom i stavi na komad platna kojim se oblaže obolelo mesto.

Lekovita svojstva bokvice

Kod nas ona je vrlo česta i rasprostranjena i veoma je cenjena od davnina. Mogu se prepoznati dve vrste ove biljke ženska bokvica i glatka bokvica. Sve tri imaju istu lekovitu vrednost i u lecenju i korišćenju tretiraju iste probleme.

Sve tri vrste su zeljaste, živopisne, višegodišnje, samonikle. U zemlji imaju kratak rizom, iz kojeg izrastaju osnovni listovi oblikujući rozetu.

U našoj zemlji može se naći gotovo svuda.

Listove bokvice je najvažnije sakupljati u periodu april-septembar i sišiti raširene u tankim slojevima koje treba da se odigra bez promene prirodne boje. Ukoliko se boja nezdravo izmeni takve biljke nije dobro koristiti. Ženska bokvica se koristi cela, sa korenom – bez cvetnog izdanka.

Važno je korenje dobro oprati a biljka se suši raširena u tankim slojevima u prostorijama koje su dobro provetrene.

Posle sušenja biljke čuvati na tamnom, dobro provetrenom prostoru.

Farmakološko dejstvo:

Interno: Protiv dijaree (proliva), sredstvo za omekšavanje kože, zaustavlja krvarenje, uništava bakterije, za isceljenje rana, snižava nivo holesterola u krvi, smanjuje krvni pritisak.

Spolja: Antiseptik (protiv zaraznih klica).
Ima depurativno dejstvo (prečišćava krv) i zato je dragocena za osobe koje pate od plućne i bubrežne insufijencije (redukovane funkcije pluća i bubrega), ekcema, herpesa (groznice).

Kod bronhijalne astme, majčina dušica i bokvica, kombinovane u jednakim količinama, predstavljaju dobar lek.

U slučajevima bronhitisa i bronhijalne astme, čaj se priprema na sledeći način: 1 šolja hladne vode, kriška limuna (bez kore) i kašičica meda se ugreju do ključanja. Odmah pošto ugasimo vatru i prestanemo s kuvanjem, dodajemo 1 kašičicu gore pomenute mešavine (majčina dušica i bokvica) i ostavimo da odstoji pola minuta. Kod težih slučajeva, priprema se svež čaj 4 puta dnevno i pije se u retkim gutljajima.

Sirup od bokvice pročišćava krv od toksina. Uzima se po 1 kašičica pre jela u periodu od 3 nedelje. Sveži, oprani i izgnječeni listovi se stavljaju na posekotine, ogrebotine (površinske povrede kože i sluzokože), na mesto ujeda otrovnih insekata, pasa i zmija.

Za sprečavanje stvaranja žuljeva na nogama, u toku duge šetnje, može se staviti u cipele nekoliko listova. Efikasna je i kod malignih oboljenja žlezda: vranilova trava (mravinac), sveža ili osušena se stavi u maslinovo ulje. Flaša se napuni biljkom i preko nje se sipa ulje. Ostavi se da odstoji 10 dana na toplom mestu. Dobijeno ulje se stavlja na obolelo mesto, a preko toga se oblaže bokvica.

Kod gušavosti: Listove izgnječiti, pomešati sa solju i staviti na obolelo mesto.Oblaganje lišća u vidu kataplazme na otvorene rane ubrzava njihovo zarastanje, čak i kod starijih osoba. Kada na nogama pored otvorenih rana postoje i mesta zahvaćena upalom, potrebno je držati ih najpre u hladnom čaju od sleza, ili u dekoktu od preslice (rastavića). Oko rana treba namazati mast od nevena.

Listovi bokvice su preporučljivi i u lečenju tromboze.

Način upotrebe:

Infuzija: 1 punu kašičicu listova dodati na 250 ml vrele vode i ostaviti da odstoji pola sata i procediti.

Mešavina za čaj: Pomešati jednake količine bokvice i majčine dušice;
1 kašičicu mešavine dodati na 250 ml vrele vode.

Oprane i usitnjene sveže listove staviti na obolelo mesto.

Sirup: Dve pune šake opranog i iseckanog lišća se potopi u toliko vode tako da, kada se stavi na vatru, lišće ne zagori. Takođe, treba dodati i 30 g meda. Masu treba zagrevati na tihojvatri uz stalno mešanje, dok ne postane gušća i lepljiva. Dobijenu smesu sipati u flašu.

Peta nedelja trudnoće

0

Do ove nedelje, embrion je bio skup odredjenog broja ćelija, ali sada već počinje da dobija svoj oblik.

Počinje razvoj nervnog sistema, čulnih organa,  pluća, creva, želuca, jetre, koštanog tkiva, mišića, urinarnog sistema, i krvnih sudova i polnih organa.

Krajem ove nedelje, embrion je dugačak oko dva milimetra i svakog dana udvostruči svoju veličinu.

Embrionalni disk poprima oblik cilindra sa  šupljinom u koju će se smestiti  organi. Istovremeno, embrionalni disk se savija.

Na jednom kraju pojavljuje se ispupčenje koje će postati glava, a na drugom se oblikuje mali rep (kaudalni pupoljak), koji će najvećim delom nestati i od njega preostati samo trtična kost.

Srčana cev već pokazuje pokrete i uskoro će se iz nje nastati srce. U ovoj nedelji, kućni testovi na trudnoću već daju pozitivne rezultate, jer je nivo bHCG (horionski gonadotropin) dovoljan da je pokaže.

Ponekad žene instinktivno znaju da su trudne. Najverovatniji razlog za ovaj osećaj je priliv veće količine ženskih polnih hormona estrogena i progesterona, kao i sasvim novih hormona kao što su hPL – humani placentarni laktogen i hCG – humani horionski gonadotropin.

Tokom pete nedelje trudnoće javljaju se tzv. nesigurni znaci trudnoće. To su pre svega osetljive i napete dojke, kao i izostanak menstruacije Nije svaki izostanak krvarenja znak trudnoće, jer stres, ili neke bolesti mogu da prouzrokuju isto. Može se javiti osećaj pojačanog umora, kao i pritisak u karlici, kao i pojačan nagon za mokrenjem.

Četiri nedelje nakon poslednje menstruacije, u urinu se može otkriti hormon trudnoće, hCG.

Jesti ne znači brinuti se o broju kalorija. U trudnoći je važno pripremati i kuvati različita jela.  Jedite češće i manje (6 – 8 manjih obroka), jer takav način ishrane utiče na bolje varenje i potpuniju razgradnju hrane.

www.simptomi.rs

Trudnoća – Četvrta nedelja

0

Postepeno se razvijaju ćelije od kojih će kasnije nastati posteljica koja će hraniti Vašu bebu.

Na gornjoj površini embrionalnog diska se pojavljuje jedno udubljenje, koje se naziva primitivna pruga iz koga će se kasnije razviti lokomotorni sistem (mišići trupa i ekstremiteta, rebra, kičmeni pršljenovi).

Iz druge brazde koja se pojavljuje na gornjoj površini ovog diska razvija se nervni sistem. Embrion počinje polako da luči hormon bHCG (horionski gonadotropni hormon) koji je prisutan u telu majke i na njega reaguje većina kućnih testova za trudnoću.

Beba je već vidljiva golim okom, a veličine je 1mm. Počinju postepeno da se javljaju prvi simptomi trudnoće, medjutim oni su vrlo sični onim koji se javljaju pred menstruaciju (uvećanje grudi, promene raspoloženja).

S obzirom da je Vaša beba potpuno vezana na Vas i da svu hranu prima kroz Vaš krvotok, veoma je važno da se tokom trudnoće zdravo hranite.

Ako ste se i pre trudnoće zdravo i uravnoteženo hranili, u trudnoći nastupaju samo male promene. Dnevne potrebe u kalorijama rastu nakon 20. nedelje trudnoće i to za 200 – 300 kcal/dan. Daleko je važnije hraniti se zdravo, nego mnogo.

Izbegavajte hranu bogatu mastima i šećerom, koja ne sadrži važne prehrambene sastojke. Svež, meki sir, nepasterizirano i nekuvano mleko, salata od svežeg kupusa i razni namazi mogu biti zagađeni bakterijom listerija, koja izaziva listeriozu. Ova bolest može izazvati pobačaj, ili rađanje mrtvog deteta. Sirovo meso, ili jelo pripremljeno od sirovog mesa, kao i neoprano povrće i voće mogu uzrokovati toksoplazmozu – bolest koja može izazvati razne malformacije ploda.

www.simptomi.rs

Trudnoća – Treca nedelja

0

Od kraja prethodne i tokom ove nedelje pažnju posvetite vođenju ljubavi (najmanje svaki drugi dan) i time šansu da se oplodnja desi baš u ovom ciklusu podignite na maksimum. Neznatno povećanje telesne temperature u toku ove nedelje upućuje na ovulaciju.

Baš ovih dana jedan od 500 miliona spermatozoida tražeći jajnu ćeliju uvešće vas u čarobni svet materinstva „namala vrata“…pol deteta, boja njegovih očiju i druge telesne karakteristike već su određeni. Šestog dana nakon oplodnje, oplođena jajna ćelija koja je već počela da se umnožava će će se pričvrstiti na zid materice.

I sada ste stvarno trudni! Čestitamo.

Trudnoća – Druga nedelja

0

Nakon završetka menstrualnog krvarenja telo se lagano priprema za ovulaciju. Nivo polnih hormona u telu buduće mame se lagano uvećava sve do trenutka kada i dolazi do ovulacije. Maksimalan nivo polnih hormona ujedno i budi polnu želju i već u toku naredne nedelje bi trebalo da dođe do oplodnje.

Ovulacija je vreme plodnosti žene. Jajna ćelija je sposobna za oplodnju svega 4 sata nakon ovulacije ali životni vek spermatozoida je 72 sata što znaci da odnosi do tri dana pre ovulacije mogu biti „krivci“ i za oplodnju. Polni odnos u vreme ovulacije ne podrazumeva i sigurno začeće, ali šanse su oko 35 %.

Ishrana u ovo m životnom ciklusu može biti veoma važna zato smanjite unos nekvalitetnih šećera i masti i akcenat stavite na zdrave namirnice. Za dobar i odmeren unos voća i povrća biće vam zahvalan i vaš, i organizam vaše buduće bebe. Unos tečnosti će uticati na elastičnost kože, dobro varenje i cirkulaciju zato obratite pažnju da vode bude dovoljno ali nemojte preterivati.

Ukupno dobro opšte stanje pomoći će ne samo začeće i trudnoću već će uticati i na porođaj pa vreme koje imate pre začeća iskoristite i maksimalno se pripremite 9 meseci koji vas očekuju nisu ni malo za potcenjivanje.

Migrena – bolest žena

M­igr­ena je je­dna od na­jč­ešćih v­rsta gl­av­ob­olje k­oja dva do tri p­uta č­ešće p­og­ađa ž­ene n­ego m­uška­rce. To je v­er­ova­tno p­osl­ed­ica d­el­ov­anja ho­rm­ona, jer se m­igr­en­ozni n­ap­adi č­esto j­avlj­aju u v­ezi sa me­nstr­u­ac­ijom, u p­oče­tku, sr­ed­ini ili na kr­aju c­ikl­usa. M­igr­ene su zna­tno č­ešće u sre­dnjim g­od­in­ama n­ego u d­etin­jstvu i tr­ećem d­obu.

M­igr­ena pr­ati č­ov­eča­nstvo od da­vn­ina. U d­el­ima H­ip­okr­ata (460 – 370 g­od­ina pre Hr­ista) se n­al­azi opis m­igr­ene u v­idu b­ola u je­dnoj p­ol­ov­ini gl­ave, pr­ać­enog p­or­em­eć­ajem v­ida i p­ovr­ać­anjem. Kroz ist­or­iju m­uč­ila je mn­oge sla­vne li­čn­osti kao J­ul­ija c­ez­ara, Š­op­ena, Ča­jko­vskog, To­lst­oja, Ka­rla Mar­ksa, A­lfr­eda N­ob­ela, Si­gmu­nda Fro­jda, N­ičea…

K­ako n­ast­aje m­igr­ena

P­ost­oj­anje v­iše t­e­or­ija n­asta­nka m­igr­ene uk­az­uje na sl­ož­enost i n­ej­asnost nj­enog uzr­oka i m­eh­an­izma ra­zv­ij­anja b­ola. P­ost­oji m­ogu­ćnost da je m­igr­ena v­ask­ula­rna gl­av­ob­olja. Na­jpre se j­avi s­už­enje kr­vnih s­ud­ova k­oje iz­az­iva auru i n­ed­ovol­jnu k­ol­ič­inu k­is­e­on­ika u ć­el­ij­ama, a z­atim se kr­vni s­ud­ovi š­ire i j­avlja se bol. Bol se p­oj­ač­ava i­zl­uč­iv­anjem o­dr­eđ­enih su­psta­nci. Kod gl­av­ob­olja te­nz­i­onog t­ipa bol je p­osl­ed­ica ko­ntra­kc­ije m­iš­ića. Bol m­ože b­iti p­osl­ed­ica up­ale ž­iv­aca i d­el­ov­anja na z­id­ove kr­vnih s­ud­ova. I­st­iče se i v­ažnost d­el­ov­anja n­e­ur­otra­nsm­it­era 5-h­idro­ks­itri­pt­am­ina (p­osre­dnik u pr­en­osu n­adr­až­aja u m­ozgu), č­ija se k­ol­ič­ina sm­anj­uje u n­ap­adu m­igr­ene. Ima i st­ud­ija po k­oj­ima je m­igr­ena p­osl­ed­ica pr­om­ene a­kti­vn­osti h­ip­ot­al­am­usa. V­er­ova­tno će n­eka n­ov­ija i­str­až­iv­anja po­tp­uno o­bj­asn­iti m­eh­an­izam n­asta­nka m­igr­ene.

Uzr­oci m­igr­ene

P­ost­oje bro­jni fa­kt­ori i ko­mb­in­ac­ije tih fa­kt­ora k­oji m­ogu po­dst­aći p­oj­avu m­igr­ene. Stres m­ože b­iti uzrok kod mn­ogih lj­udi. M­eđ­utim, kod n­ekih se gl­av­ob­olja j­avi v­ike­ndom ili kad su na o­dm­oru, kad bi se oč­ek­iv­alo da su op­ušt­eni. I­nte­nzi­vne em­oc­ije kod n­ekih m­ogu b­iti kr­ivac za p­oj­avu ove j­ake gl­av­ob­olje. N­eki aut­ori i­st­iču da se m­igr­ena č­ešće j­avlja kod a­mb­ic­i­oznih, os­etlj­ivih i te­mp­er­ame­ntih os­oba k­oje s­ebi z­ad­aju mn­oge ob­av­eze. Pr­om­ena vr­em­ena, a­tm­osve­rskog pr­it­iska m­ože iz­azv­ati m­igr­enu, pre sv­ega v­etr­ov­ito, vl­ažno ili hla­dno vr­eme, kao i d­uže i­zl­ag­anje vr­uć­ini i su­ncu. Kod mn­ogih ž­ena je b­itan ho­rmo­nski ut­icaj pa se m­igr­ena j­avlja u o­dr­eđ­enom d­elu me­nstr­ua­lnog c­ikl­usa. P­oj­ed­ina hr­ana, p­ose­bno zr­eli s­ir­evi, č­ok­ol­ada, k­afa, a­lk­ohol, c­rno v­ino, g­ot­ova hr­ana (zbog s­ad­rž­aja m­on­on­atr­ijum gl­ut­am­in­ata), s­uh­om­esn­ati pr­oi­zv­odi, j­ezgr­asto v­oće i sl­ad­oled p­og­od­uju p­oj­avi gl­av­ob­olje. T­ak­ođe u v­ezi sa i­shr­anom i pr­esk­ak­anje obr­oka, post i k­ol­eb­anje n­ivoa š­eć­era kod d­rž­anja d­ij­ete u c­ilju m­rš­avlj­enja. P­uš­enje, i­zl­ag­anje d­el­ov­anju d­ima, j­aki m­ir­isi d­el­uju kao ok­idač, z­atim n­ed­ovol­jno sna i o­dm­ora, ali i pr­ed­ugo sp­av­anje, pr­ed­ugo gl­ed­anje TV-a, i­zl­ag­anje sv­etl­osti (ko­mpj­uter, light-show)… I dr­ugi fa­kt­ori k­oji r­em­ete č­ov­ekov ust­alj­eni ž­ivo­tni r­itam m­ogu iz­azv­ati m­igr­enu.

Kod sv­ake os­obe kao uzrok m­igr­ene m­ože da d­om­in­ira dr­ugi fa­ktor ili ko­mb­in­ac­ija o­dr­eđ­enih fa­kt­ora. Ne re­tko se i p­ored d­etal­jne an­al­ize ne m­ože n­aći uzrok m­igr­ene. Os­obe sa m­igr­enom tr­eba da i­zb­eg­av­aju ono što im iz­az­iva gl­av­ob­olju (ako je to m­og­uće) i da se tr­ude da v­ode što zdr­av­iji ž­ivot.

M­igr­ena r­em­eti kv­al­itet ž­iv­ota, p­og­ot­ovu ako se č­esto j­avlja. M­eđ­utim ova hr­oni­čna, p­on­avlj­aj­uća gl­av­ob­olja n­ije op­asna. Ne pre­dst­avlja sim­ptom n­eke dr­uge b­ol­esti. I­zm­eđu n­ap­ada b­ol­esnik n­ema n­ik­akve sim­pt­ome b­ol­esti. M­igr­ena se na­jč­ešće j­avlja pre dv­ad­es­ete g­od­ine, n­ek­ada još od d­etin­jstva. Re­tko se p­rvi put j­avlja p­osle p­ed­es­ete g­od­ine. Kod n­ekih m­ože tr­aj­ati od d­etin­jstva do st­ar­osti.

M­igr­ena bez aure

M­igr­enu bez aure k­ara­kt­er­iše pu­ls­ir­aj­ući bol, k­oji se j­avlja u je­dnoj str­ani gl­ave (h­em­ikr­an­ija), k­oji r­em­eti sv­ak­odne­vni ž­ivot. Na­jč­ešće p­oč­inje uj­utro i p­oj­ač­ava se pri f­izi­čkom n­ap­oru i kr­et­anju. Obi­čno se uz gl­av­ob­olju j­avlja bar je­dna od sl­ed­ećih t­eg­oba: mu­čn­ina i/ili p­ovr­ać­anje, os­etlj­ivost na sv­etlo i/ili na b­uku i/ili m­ir­ise. N­ep­osre­dno pre i za vr­eme n­ap­ada m­ože se z­ap­az­iti p­oj­ač­ana h­idr­at­ac­ija t­ela. Ako se ne l­eči, ovaj m­igr­en­ozni n­apad m­ože da tr­aje od 4 do 72 č­asa. N­ap­adi su p­er­i­odi­čni, ali n­isu r­edo­vni. I bez l­eč­enja su m­og­ući d­uži p­er­i­odi bez gl­av­ob­olje. Kod ž­ena sa ovim t­ipom gl­av­ob­olje za vr­eme tru­dn­oće n­ap­adi ili pr­est­aju ili su zna­tno r­eđi.

M­igr­ena sa aurom

Aura k­oja pre­dh­odi gl­av­ob­olji se i­sp­olj­ava na­jč­ešće kao sme­tnja u v­idu. Te sme­tnje m­ogu b­iti u o­bl­iku m­rlja u vi­dnom p­olju k­oje se p­ov­eć­av­aju, kao z­am­ućen vid, ili čak kao po­tp­uno sl­ep­ilo na je­dnom oku. M­ogu se j­av­iti i sv­etl­eće ta­čk­ice, zv­ezd­ice ili cik-cak l­in­ije. N­ek­ada su pr­isu­tni ut­rn­ulost i sl­abost u r­uci i n­ozi, ut­rn­ulost u je­dnoj str­ani l­ica, sme­tnje g­ov­ora, pr­om­ena ra­sp­ol­ož­enja, v­rt­ogl­av­ica i os­ećaj n­el­ago­dn­osti u gr­ud­ima. Aura obi­čno tr­aje oko p­ola s­ata, na­jd­uže do sat vr­em­ena, i n­akon nje se j­avlja gl­av­ob­olja, mu­čn­ina i osj­etlj­ivost na sv­etlo i/ili zvuk i/ili m­iris. N­ek­ada se gl­av­ob­olja j­avi k­asn­ije ili se n­apad z­av­rši s­amo aurom. Gl­av­ob­olja je na­jč­ešće je­dn­ostr­ana. M­ože se pr­oš­ir­iti i na dr­ugu str­anu gl­ave, ali je j­ača na onoj str­ani na k­ojoj je p­oč­ela. B­ol­esn­ici su ra­zdr­ažlj­ivi, os­eć­aju sl­abost, o­dg­ov­ara im s­am­oća. V­idi im se na l­icu da su b­ol­esni, jer su bl­edi po­db­uli sa i­zr­až­enim po­do­čnj­ac­ima. Ova v­rsta m­igr­ene tr­aje 8 do 24 s­ati.

Ko­mpl­ik­ov­ana m­igr­ena

Kod ko­mpl­ik­ov­anih m­igr­ena aura je pr­od­už­ena. I­sp­olj­ava se n­e­ur­ol­oškim i­sp­ad­ima u v­idu o­d­uz­et­osti je­dne str­ane t­ela, v­rt­ogl­av­ice, sme­tnje ra­vn­ot­eže, š­um­ov­ima u uš­ima, pa čak i p­or­em­eć­aj­ima sv­esti i i­sp­ad­ima p­oj­ed­inih m­ožd­anih ž­iv­aca.

M­igr­ena se m­ože j­av­iti u o­bl­iku tzv. m­igr­en­oznog st­at­usa. M­igr­en­ozni st­atus tr­aje d­uže od 72 s­ata, bez o­bz­ira na l­eč­enje. Gl­av­ob­olja je sta­lna ili sa pr­ek­id­ima kr­aćim od 4 s­ata. U t­oku m­igr­en­oznog st­at­usa, ist­ina re­tko, m­ože d­oći do m­ožd­anog ud­ara. N­e­ur­ol­oški i­spad se p­on­ekad m­ože z­ad­rž­ati d­an­ima (čak do 7 d­ana) n­akon pr­esta­nka b­ola.

Gl­av­ob­olja te­nz­i­onog t­ipa

Gl­av­ob­olja te­nz­i­onog t­ipa – ps­ih­om­igr­ena je p­osl­ed­ica ko­ntra­kc­ije (st­ez­anja) m­iš­ića. Tr­aje od p­ola s­ata do n­ed­elju d­ana. Ova gl­av­ob­olja m­ože da b­ude t­ol­iko č­esta da je ob­ol­eli m­ože im­ati 180 d­ana g­od­išnje. N­ek­ada je pr­isu­tna g­ot­ovo n­epr­eki­dno, ali n­ema uvek jak i­nte­nz­itet. Z­ove se i n­e­ur­oti­čna i str­esna gl­av­ob­olja, jer je p­osl­ed­ica d­ug­otra­jne n­ap­et­osti m­iš­ića gl­ave i vr­ata usl­ovlj­ene str­esom (ps­ihi­čkom n­ap­et­ošću). Bol se j­avlja u v­idu pr­it­iska, k­oji je na­j­izr­až­en­iji u pr­ed­elu č­ela, a m­ože u p­otil­jku. Os­obe k­oje im­aju ovu m­igr­enu bol os­eć­aju kao obruč k­oji im st­eže gl­avu. Osim b­ola m­ogu da im­aju mu­čn­inu (ali ne p­ovr­ać­aju), os­eć­aju p­un­oću u st­om­aku, st­ez­anje u g­rlu, l­up­anje s­rca, ra­zdr­ažlj­ivi su, t­eško se ko­nce­ntr­išu i sl­abo pa­mte.

Kod hr­oni­čne gl­av­ob­olje te­nz­i­onog t­ipa bol je pr­is­utan g­ot­ovo n­epr­eki­dno, ali n­ema uvek jak i­nte­nz­itet (v­ar­ira od g­ot­ovo n­epr­ime­tnog do i­z­uze­tno j­akog).

D­ija­gn­oza

D­ija­gn­oza se p­ost­avlja na osn­ovu n­e­ur­ol­oškog pr­egl­eda, osno­vnih l­ab­or­at­ori­jsko – b­i­oh­emi­jskih an­al­iza k­rvi, Do­ppler – s­on­ogr­af­ije kr­vnih s­ud­ova gl­ave i vr­ata, EEG (pr­oc­ena m­ožd­ane ci­rk­ul­ac­ije) i ren­dg­en­ogr­af­ija vra­tne ki­čme. N­ek­ada je p­otre­bna čak i ko­mpj­ut­er­iz­ov­ana t­om­ogr­af­ija m­ozga (CT) ili ma­gne­tna r­ez­ona­nca m­ozga (MRI). M­eđ­utim n­ije­dna m­et­oda s­ama ne m­ože s­igu­rno d­ija­gn­ost­ik­ov­ati m­igr­enu van n­ap­ada.

T­er­ap­ija m­igr­ene

Ako su m­igr­en­ozni n­ap­adi uč­est­ali sv­ak­odne­vno se k­or­iste l­ek­ovi k­oji tr­eba da spr­eče n­apad, a ako su re­tki l­eči se gl­av­ob­olja k­ada do nje d­ođe.

K­or­isti se ac­eti­ls­al­ici­lna k­is­el­ina obi­čno u ko­mb­in­ac­iji s bl­agim sre­dstv­ima za um­ir­enje ili s k­of­e­inom. Iako su bl­agi, kod n­ekih d­el­uju b­rzo i ef­ik­asno. Z­atim se pr­imj­enj­uju n­est­er­oi­dni a­nt­ir­e­um­at­ici, npr. ib­upr­ofen, d­ikl­of­enak i k­et­opr­ofen.

A­lk­al­o­idi r­až­ene gl­av­ice, tzv. e­rgot a­lk­al­o­idi, r­an­ije sm­atr­ani na­jsp­ec­ifi­čn­ijim sre­dstv­ima za l­eč­enje m­igr­ene, se uz­im­aju što pre, kod p­oj­ave aure, jer uz­eti u t­oku n­ap­ada d­el­uju zna­tno sl­ab­ije. L­oša str­ana ovih l­ek­ova se ogl­eda u t­ome što pri d­ug­otra­jnoj up­otr­ebi i s­ami m­ogu da iz­az­ovu gl­av­ob­olju, što za­ht­eva p­ose­bno l­eč­enje.

Ag­on­isti sp­ec­ifi­čnih s­er­ot­oni­nskih 5-HT 1 B/D r­ece­pt­ora, se k­or­iste kod os­oba kod k­ojih dr­ugi l­ek­ovi ne d­el­uju ili im iz­az­iv­aju n­ež­elj­ene efe­kte. Na t­rž­ištu su pr­isu­tni u o­bl­iku po­tk­ožnih i­nje­kc­ija, t­abl­eta, č­ep­ića i n­aza­lnog spr­eja. Iako re­tko, ipak d­aju n­ež­elj­ena de­jstva u o­bl­iku um­ora, v­rt­ogl­av­ice, p­osp­an­osti, b­ol­ova i t­rnj­enja u p­rs­ima i b­ol­ova u vr­atu.

Ako se m­igr­en­ozni n­apad j­avlja v­iše od tri p­uta m­ese­čno sv­ak­odne­vno se uz­im­aju l­ek­ovi iz gr­upe b­eta-bl­ok­at­ora, a­nt­id­epr­es­iva, d­ih­idr­oe­rg­ot­am­ina i sl. K­or­iste se pr­eve­nti­vno (u c­ilju spr­eč­av­anja m­igr­en­oznog n­ap­ada).

Kod te­nz­i­one gl­av­ob­olje, p­og­ot­ovu ako su pr­isu­tne i d­eg­en­er­ati­vne pr­om­ene na vra­tnom d­elu ki­čme d­osta se m­ože uč­in­iti m­et­od­ama f­iz­ika­lne m­ed­ic­ine. D­obri r­ezu­lt­ati u l­eč­enju m­igr­ene m­ogu se d­ob­iti i a­lte­rn­ati­vnim m­et­od­ama l­eč­enja: ak­upun­kt­urom, tra­nsk­ut­anom st­im­ul­ac­ijom ne­rva, h­om­e­ot­er­ap­ijom i t­er­ap­ijom p­om­oću ele­ktr­oma­gne­tnih p­olja.

Da li se m­igr­ena m­ože spr­eč­iti?

Za spr­eč­av­anje m­igr­ene je v­ažno v­od­iti zdrav i ha­rm­on­ičan ž­ivot. K­or­ist­iti n­eku od m­et­oda op­ušt­anja kao što su aut­og­eni tr­ening, j­oga, m­ed­it­ac­ija, bio-f­ee­dba­cka i sl. Na n­eke ok­id­ače m­igr­ene, kao što su m­et­er­ol­oški usl­ovi i ho­rm­oni, ne m­ože se ut­ic­ati. M­eđ­utim, tr­eba i­zb­eg­av­ati one k­oji m­ogu da se i­zbe­gnu kao p­oj­ed­ina hr­ana, n­epr­osp­av­ane n­oći, pr­ed­ugo i­zl­ag­anje sv­etlu

 

Nega lica etericnim uljima

0

Zi­ma tra­je i hlad­ni da­ni uti­ču na naj­i­zlo­že­ni­ji deo nas, a to je na­še li­ce. Na­i­me, li­ce tr­pi naj­ve­ći uti­caj tem­pe­ra­tur­nih raz­li­ka u zim­skim da­ni­ma, jer je­di­no je ono po­ne­kad ne­po­kri­ve­no i ne­za­šti­će­no, na­ro­či­to kad je na­po­lju mi­nus.

Za­to u ovim da­ni­ma, pri­u­šti­te se­bi jef­ti­ni­ju va­ri­jan­tu wel­lnes tret­ma­na li­ca kod svo­je ku­će. Vi­de­će­te ko­li­ko jed­na ma­ska od 20-ak mi­nu­ta mo­že da uči­ni do­brog za vas. Vr­lo ko­ri­sne, ne­gu­ju­će i pot­pu­no pri­rod­ne ma­ske za li­ce mo­že­te da na­pra­vi­te na jed­no­sta­van na­čin i vr­lo jef­ti­no. Ono što vam tre­ba je:  jo­gurt,  ma­sli­no­vo ulje, med, ba­na­na, ma­lo mla­kog ča­ja od ka­mi­li­ce i ete­rič­no ulje la­van­de.

La­van­da (La­van­du­la ve­ra) pri­ja svim ti­po­vi­ma ko­že, i vr­lo uspe­šno re­vi­ta­li­zu­je ko­žu. Isto­vre­me­no, la­van­da umi­ru­je i vr­lo opu­šta­ju­će de­lu­je.

Evo ka­ko tre­ba da iz­gle­da vaš kuć­ni wel­lnes  tret­man. Pre ne­go što poč­ne­te svoj ma­li ri­tual, po­bri­ni­te se za mir u ku­ći, jer je to za­i­sta neo­p­hod­no za uspeh. Is­klju­či­te TV, ra­dio, uti­šaj­te ili, ako mo­že­te, i is­klju­či­te te­le­fo­ne. Za­tvo­ri­te oči, za­bo­ra­vi­te na sve do­ga­đa­je oko vas, ko­li­ko god je to mo­gu­će, obra­ti­te pa­žnju na di­sa­nje… Opu­sti­te se i uži­vaj­te u svom ma­lom „pra­zni­ku“.

Li­ce umij­te ča­jem od ka­mi­li­ce. Čaj mo­že­te da upo­tre­bi­te i ume­sto to­ni­ka. Za vre­me uži­va­nja u aro­ma-ma­ska­ma, ke­si­ce ča­ja mo­že­te da sta­vi­te na oči kao oblo­ge.

Kad ste sve ovo ura­di­li pret­hod­no, vre­me je za ma­sku!A ma­ske za­vi­se od ti­pa va­še ko­že:

Ma­ska za me­šo­vi­tu,  ma­snu i ko­žu sa ak­na­ma

Ova ma­ska će umi­ri­ti iri­ti­ra­nu ko­žu, upi­će su­vi­šnu ma­sno­ću i isto­vre­me­no je ne­go­va­ti. La­van­da će sti­mu­li­sa­ti re­gu­li­sa­nje se­bu­ma. Ma­ska je pot­pu­no ne­žna i bla­ga, pa se mo­že ko­ri­sti­ti i sva­ki dru­gi dan. Ne­ma šan­se da pre­te­ra­te!

1 ka­ši­či­ca gu­stog jo­gur­ta
1 kap ete­rič­nog ulja la­van­de

Po­me­ša­ti i uma­si­ra­ti na či­sto li­ce. Po­sle 15 mi­nu­ta is­pra­ti mla­kom vo­dom.

 

Ma­ska za nor­mal­nu, su­vu i de­hi­dri­ra­nu ko­žu

Jo­gurt vra­ća vla­žnost ko­ži,  jer je u za­gre­ja­nim pro­sto­ri­ma br­zo gu­bi­mo. Ma­sli­no­vo ulje bo­ga­to je ese­ci­jal­nim ki­se­li­na­ma, za­slu­žnim za zdra­vlje i ob­na­vlja­nje će­li­ja, ta­ko da će ono od­lič­no na­hra­ni­ti ko­žu. La­van­da će re­gu­li­sa­ti pro­iz­vod­nju se­bu­ma – u ovom slu­ča­ju, pod­sti­če nje­go­vu pro­iz­vod­nju.

1 ka­ši­či­ca gu­stog jo­gur­ta
1 ka­ši­či­ca ma­sli­no­vog ulja
1 kap ete­rič­nog ulja la­van­de
2 – 3 ka­pi ča­ja od ka­mi­li­ce

Pro­me­ša­ti sa­stoj­ke i uma­si­ra­ti na či­sto li­ce. Po­sle 15 mi­nu­ta is­pra­ti mla­kom vo­dom.

Ovu ma­sku ko­ri­sti­ti 2 pu­ta ne­delj­no.

Ma­ska za zre­lu ko­žu

Ova me­ša­vi­na obi­lu­je hran­lji­vim sa­stoj­ci­ma i pra­vi je po­klon za zre­lu ko­žu, sklo­nu bo­ra­ma.
1 ma­nja ba­na­na
1 ka­ši­či­ca ma­sli­no­vog ulja
1 ka­ši­či­ca me­da
1 kap ete­rič­nog ulja la­van­de

Po­me­šaj­te sa­stoj­ke u žit­ku sme­su i na­ne­ti ma­sku na či­sto li­ce. Po­sle 20 mi­nu­ta ski­ni­te va­tom i is­pe­ri­te li­ce mla­kom vo­dom.  Kod na­ro­či­to iz­bo­ra­ne ko­že, po­želj­no je i ko­ri­sno la­ga­no utap­ka­ti ne­ko­li­ko ka­pi či­stog ma­sli­no­vog ulja.

Na­rav­no, tre­ba na­po­me­nu­ti da se ma­ske sta­vlja­ju na li­ce (osim oči­ju i oko njih) i na vrat!

Pri­rod­na ko­zme­ti­ka vra­ća ko­žu u nje­nu rav­no­te­žu. Po­sle re­dov­ne upo­tre­be ovih ma­ski, či­šće­nja ko­že i upo­tre­be uobi­ča­je­nih kre­ma, ko­ža je svi­len­ka­sta, glat­ka i zdra­va.

Isto­vre­me­no, ma­li kuć­ni ri­tu­a­li nas na­u­če da se­bič­no odvo­ji­mo vre­me za se­be, što je iz­u­zet­no va­žno za psi­ho­fi­zič­ko zdra­vlje i rav­no­te­žu sva­ke oso­be.

Mno­ga sa­vre­me­na is­tra­ži­va­nja go­vo­re o štet­no­sti naf­ti­nih de­ri­va­ta, emul­ga­to­ra, kon­zer­va­na­sa, mi­ne­ral­nih ulja i osta­lih sin­te­tič­kih sa­sto­ja­ka ko­mer­ci­jal­nih ko­zme­tič­kih pro­iz­vo­da, pa čak i onih naj­sku­pljih!

Za­to ove jed­no­stav­ne i jef­ti­ne ma­ske za li­ce pred­sta­vlja­ju pra­vi bi­ser i za­slu­žu­ju na­ziv pot­pu­no pri­rod­na ko­zme­ti­ka.

Problemi sa krajnicima

Ma­le žle­zde, ve­li­ke upa­le

Ton­zi­le (nep­ča­ni kraj­ni­ci) i ade­noid (tre­ći kraj­nik, fa­rin­ge­al­na ton­zi­la) su lim­fno tki­vo ko­je je slič­no osta­lim lim­fnim žle­zda­ma u na­šem te­lu. Oni su deo žle­zda­nog tki­va (Val­de­je­rov pr­sten) ko­je okru­žu­je zad­nji deo gr­la. Nep­ča­ni kraj­ni­ci se na­la­ze sa boč­ne stra­ne gr­la. Ka­da su zdra­vi, kraj­ni­ci su obič­no iste ve­li­či­ne i ru­ži­ča­ste bo­je kao i okol­na slu­zo­ko­ža. Na nji­ho­voj po­vr­ši­ni vi­de se ma­nji ure­zi ko­ji se zo­vu krip­te, i ne­kad mo­gu da iz­gle­da­ju du­bo­ke i da sa­dr­že gnoj ili ostat­ke hra­ne (de­tri­tus). Tre­ći kraj­nik se na­la­zi vi­so­ko u gr­lu iza no­sa i me­kog nep­ca i za raz­li­ku od nep­ča­nih kraj­ni­ka, ne mo­že la­ko da se vi­de kroz usta.

Ko­ja je ulo­ga kraj­ni­ka?

Kraj­ni­ci uče­stvu­ju u od­bra­ni or­ga­ni­zma od bak­te­ri­ja i vi­ru­sa stva­ra­ju­ći an­ti­te­la. Sma­tra se da je ta ulo­ga naj­va­žni­ja u to­ku pr­ve go­di­ne ži­vo­ta. Za sa­da ne po­sto­je do­ka­zi ko­ji bi po­dr­ža­li uvre­že­no mi­šlje­nje da je ulo­ga ovog lim­fnog tki­va zna­čaj­na u imu­ni­te­tu u ka­sni­jem uz­ra­stu. Sa­vre­me­ne me­di­cin­ske stu­di­je su po­ka­za­le da de­ca ko­joj mo­ra­ju da se ope­ra­tiv­no uklo­ne kraj­ni­ci, ne pa­te po­sle od sla­bi­jeg imu­ni­te­ta ni­ti su ma­nje ot­por­na na bo­le­sti. Da­nas već po­pu­lar­ni mit o to­me ka­ko kraj­ni­ci pred­sta­vlja­ju fil­ter za bak­te­ri­je, ni­je ta­čan.

Ka­da na­sta­nu akut­na za­pa­lje­nja

Ton­zi­li­ti­si na­sta­ju zbog in­fek­ci­je kraj­ni­ka ko­ju iza­zi­va­ju ne­ke od bak­te­ri­ja ili vi­ru­sa. Simp­to­mi akut­nog ton­zi­li­ti­sa su bol u gr­lu ko­ji se po­ja­vio na­glo ili po­ste­pe­no i naj­če­šće je pra­ćen po­vi­še­nom tem­pe­ra­tu­rom. Pa­ci­jent ote­ža­no gu­ta, mo­že da ima po­ja­ča­no lu­če­nje plju­vač­ke, bol u uvu pri gu­ta­nju i da ima ne­pri­ja­tan za­dah. Po­vr­ši­na kraj­ni­ka obič­no je cr­ve­na sa siv­ka­sto-be­lim se­kre­tom ili bez nje­ga. Lim­fne žle­zde na vra­tu mo­gu bi­ti uve­ća­ne.

Gnoj­na an­gi­na je po­se­ban ob­lik in­fek­ci­je iza­zvan strep­to­ko­kom. Ona mo­že da do­ve­de do ošte­će­nja sr­ča­nih za­li­sta­ka (re­u­mat­ska gro­zni­ca) ili bu­bre­ga (glo­me­ru­lo­ne­fri­tis). Ta­ko­đe mo­že da do­ve­de do ko­žnog osi­pa (skar­let­na gro­zni­ca), da br­zo iza­zo­ve upa­lu si­nu­sa, plu­ća i upa­lu sred­njeg uva.
In­fek­tiv­na mo­no­nu­kle­o­za je in­fek­ci­ja ko­ju zo­vu i bo­lest po­ljup­ca, jer se pre­no­si i po­ljup­cem. Vr­lo je va­žno da se zna da se če­sto u star­tu pre­vi­di da se ova in­fek­tiv­na bo­lest, iza­zva­na Ep­šen-Ba­ro­vim vi­ru­som, obič­no ma­ni­fe­stu­je kao ja­ka upa­la gr­la i kraj­ni­ka, a če­sto i lim­fnih žle­zda na vra­tu.

Ka­ko pre­po­zna­ti hro­nič­ne upa­le?

Ka­da se ra­di o kon­stant­noj upa­li kraj­ni­ka, po­na­vlja­ne in­fek­ci­je mo­gu da do­ve­du do for­mi­ra­nja ma­lih dže­po­va (krip­ti) u kraj­ni­ci­ma, ko­ji pred­sta­vlja­ju sta­ni­šte bak­te­ri­ja. Če­sto su u krip­ta­ma pri­sut­ne be­li­ča­ste, tvr­de na­sla­ge, osta­ci hra­ne i obič­no da­ju loš za­dah. Osim lo­šeg za­da­ha, one obič­no stva­ra­ju pa­ci­jen­tu ose­ćaj kao da mu se ne­što za­le­pi­lo za gr­lo.

Gnoj­ni otok, pe­ri­ton­zi­lar­ni ap­sces stvar de­po gno­ja iza kraj­ni­ka, ko­ji ih gu­ra ka nep­ča­noj re­si­ci. Gr­lo je ve­o­ma bol­no, pa­ci­jent ne mo­že da otvo­ri usta. Uko­li­ko se ne le­či, ova in­fek­ci­ja se ši­ri du­blje u vrat, mo­že da do­ve­de do op­struk­ci­je di­saj­nog pu­ta, pa i smrt­nog is­ho­da

Dr Jo­van Bu­ba­lo