Hrana za bolji rad štitne žlezde: Napravite domaće lekovite napitake i salatu
Najčešći problem štitne žlezde je hipotireoza ili stanje smanjenog stvaranja, izlučivanja i delovanja hormona štitne žlezde. Simptomi se manifestuju u obliku pospanosti, umora, opstipacije i debljanja.
Osim hipotireoze, pojavljuje se i hipertireoza, stanje povećane aktivnosti štitne žlezde čija je posledica prekomerno izlučivanje hormona štitne žlezde. Najčešći simptomi hipertireoze su slabost, umor, nepravilan rad srca, dijareja, gubitak kose i gubitak telesne težine.
Osim sintetičkim hormonima, funkciju štitne žlezde možete poboljšati uravnoteženom ishranom, koja uključuje mnogo biljne hrane i belančevina.
Evo namirnica koje povoljno utiču na rad štitne žlezde.
Sveže voće i povrće
Debljanje je među prvim simptomima hipotireoze. Niskokalorijska hrana i hrana visoke nutritivne vrednosti poput svežeg voća i povrća temelj su svakog uspešnog programa mršavljenja. Ako je moguće, uključite u svaki obrok sveže voće i povrće. Određene namirnice, kao što su borovnica, višnja, slatki krompir i zelena paprika, bogate su antioksidansima, materijama poznatima po tome što smanjuju rizik od bolesti srca.
Integralne žitarice
Usporeno varenje i lenja creva čest su simptom hipotireoze. Namirnice od integralnih žitarica kao što su ovsene pahuljice, hleb, testenina i pirinač bogate su bitnim nutrijentima i vlaknima, što može pomoći u regulisanju rada creva . Međutim, vlakna mogu ometati apsorpciju sintetičkih hormona štitne žlezde. Ako su vam propisani, uzimajte lekove za štitnu žlezdu nekoliko sati pre ili posle konzumiranja hrane bogate prehrambenim vlaknima.
Pasulj
Pasulj je značajan izvor energije, što može biti korisno ako hipotireoza uzrokuje iscrpljenost. Pasulj sadrži belančevine, antioksidanse, složene ugljene hidrate i mnoštvo vitamina i minerala. Bogat je i vlaknima, što može biti korisno, ako patite od sporog varenja.
Orašasti plodovi
Orasi, lešnici, bademi i brazilski orasi bogati su mineralom selenom, koji pomaže funkciji štitne žlezde. Možete jesti orašaste plodove samostalno ili pomiešane sa salatom ili jogurtom. Što se tiče brazilskih oraščića, dovoljan je jedan ili dva dnevno. Kod drugih orašastih plodova dovoljna je jedna šaka tih plodova dnevno.
Riba
Omega-3 masne kiseline čine masne ribe kao što su divlji losos, tuna ili srdela odličnima za ručak ili večeru. Hipotireoza koja nije prikladno kontrolisana može povisiti nivo LDL-a, zvanog i loš holesterol i povećati rizik od bolesti srca. Poznato je da omega-3 ublažuju upale, pomažu kod oslabljenog imuniteta, smanjuju rizik od srčanih bolesti. Riba je takođe dobar izvor selena, važnog za rad štitne žlezde.
Alge
Alge sadrže visoku koncentraciju joda, osnovnog sastojka potrebnog za funkciju štitne žlezde. Takođe nude obilje vlakana, kalcijuma i vitamina A, B, C, E i K. Možete ih jesti sa supama, salatama ili u sušiju. Pre nego što povećate unos joda konsultujte se s lekarom.
Recept za napitak za bolji rad štitne žlezde
Za bolji rad štitne žlezde isprobajte ovaj jednostavan i zdrav napitak. Brusnice su prirodni izvor joda, koji je vrlo važan za pravilan rad štitne žlezde. Vitamin C i antioksidansi iz soka od pomorandže i limuna održavaju štitnu žlezdu zdravom. Đumbir sadrži magnezijum koji takođe pomaže u kontroli funkcije štitne žlezde, a cimet smanjuje upalu i smanjuje opasnost od hipotireoze.
Sastojci:
100 ml vode
200 ml soka od brusnice
¼ kašičice đumbira u prahu
½ kašičice cimeta
¼ kašičice muskatnog oraščića
1 kašičica ceđenog soka od pomorandže
1 kašičice isceđenog soka od limuna
Priprema:
Zagrejte vodu, dodajte sok od brusnice i začine pa kuvajte 20 minuta. Sklonite sa ringle, ohladite i dodajte sok od pomorandže i limuna. Popijte u jednom danu.
Ukoliko želite bolji učinak, povećajte unos vitamina D, selena i vitamina B12.
Recept za napitak od oraha i meda za štitnu žlezdu
Sastojci:
– 40 komada zelenih ( mladih ) sitnih oraha
– 1 kg domaćeg meda
Priprema:
Dobro operite orahe, osušite, pa ih probodite iglom više puta, ili oštrim nožem napravite tanke useke u njima. Orahe stavite u teglu, prelijte ih medom i ostavite na otvorenom (izložene suncu). Ovaj proces treba da traje najmanje 40 dana, a zatim smesu procedite kroz cedaljku, pa tečnost prespite u staklenu flašu.
Konzumiranje:
Kura ovim napitkom traje dok ga ne potrošite, pijte svako jutro na tašte jednu rakijsku čašicu.
Recept za tonik koji deluju na rad štitne žlezde
Sastojci:
veza rotkvica
pola krastavca srednje veličine
2 stabljike celera
1 šargarepa
1 oljušten limun
prstohvat kelp alge u prahu (po želji)
Priprema:
Sve navedene sastojke operite dobro, usitnite i zatim izmiksajte u blenderu. Ovaj lekoviti napitak će ojačati vaše zdravlje i uticati pozitivno na rad štitne žlezde.
Pre upotrebe prirodnih lekova obavezno konsultujte svog lekara.
Kelj salata za bolji rad štitne žlezde
Kelj je bogat vitaminom A, zbog čega je idealna namirnica za održavanje zdravlja štitne žlezde, najvažnije žlezde u telu koja utiče na rad svih drugih organa. Ako dodate kelju još neke namirnice, dobićete megazdravu salatu, odnosno energetsku “bombu” koja pridonosi normalnom radu štitne žlezde.
Sastojci za salatu od kelja:
-
1 kašičica meda
-
1 glavica kelja (narezana)
-
1 avokado iseckan na kockice
-
1 kašičica morske soli
-
1 i po kašika limunovog soka
-
pola do 1 kašike pahuljica od morskih algi
-
¼ šoljica narendane šargarepe
-
¼ šoljica tahinija
-
¼ šoljica prženih semenki suncokreta
-
¼ šoljica maslinovog ulja
-
¼ šoljica vode
-
¼ šoljica grožđica (po želji)
Priprema:
Pomešajte med, maslinovo ulje, limunov sok, tahini i so i mešajte dok ne dobijete jednoličnu smesu, odnosno preliv za salatu. U posudu stavite kelj, šargarepu i pahuljice od algi. Prelijte prethodno napravljenim dresingom i ostavite da odstoji najmanje jedan sat. Zatim dodajte avokado, semenke suncokreta i grožđice. Savet: Salatu preko noći možete držati u frižideru. Kelj će omekšati, a i što se duže marinira, to će bolje upiti limunov sok. Količina je dovoljna za 3 do 4 porcije.
ordinacija.tv Foto: shutterstock Izvor: kiwi.hr zdravakrava.hr
Kako biti majka darovitog deteta
Iako se na fakultetima uči kako su i darovita deca – deca s posebnim potrebama, to u svakodnevnom životu niko ne šljivi. A roditeljima je teško, optužuju ih kako preteruju, stoga oni više i ne spominju što njihova deca mogu.
Moje dete je u odnosu na drugu decu u plusu. Neke stvari može više, brže, bolje. Puno više, brže, bolje. Znao je da prepozna sva slova i brojeve s godinu i po dana dok još nije ni hodao kako treba, vozio je bicikl bez pomoćnih točkova s tri godine, počeo je čitati s četiri godine, govorio je tečno engleski pre odlaska u školu, svira nekoliko instrumenata, završio je osnovnu muzičku školu u uzrastu od osam godina.
Ali sve to se nije ispostavilo kako nikakav plus – upravo suprotno – jer nije poput ostalih i ne uklapa se u sistem. Za takvu decu društvo nema razumevanja ni interesa. Ako si talentovan i bez mogućnosti daljnjeg obrazovanja jer si sve iscrpeo pa su ti potrebni saveti, privatni učitelji ili putovanja, ma koga briga, samo si gnjavaža. Iako se na fakultetima uči kako su i darovita deca – deca s posebnim potrebama, to u svakodnevnom životu niko ne šljivi. A roditeljima je teško, optužuju ih kako preteruju, stoga oni više i ne spominju što njihova deca mogu. I na moje pohvale se izruguju, pa osim što se moram stideti, slušam svakakve komentare o apsolutnom njuhu i tome slično. Dok u paralelnom svemiru ljudi bivaju plaćeni za svoje inspirativne govore, savete i znanje, našem društvu nažalost nije u interesu stvaranje pametnih ljudi. Ovde niko ne želi da sluša o dobroj, uspešnoj i pametnoj deci. Sve do sada.
Naime, dobila sam predlog da napišem nešto o odgoju svog darovitog sina. Podstaknuta navedenim predlogom nakon deset godina, usudila sam se ukratko zapisati koje okolnosti po mom mišljenju i u mom slučaju doprinose razvoju darovitosti.
1. Biti prisutan i zalivati ljubavlju
Prve dve godine nakon porođaja bila sam kod kuće i nisam radila. Bila sam maksimalno posvećena detetu i svim njegovim potrebama. Danas najveći deo posla odrađujem dok je ono u školi ili na nekim svojim aktivnostima kako bi nam onaj ostatak zajedničkog vremena bio proveden najkvalitetnije moguće. Makar samo zagrljeni ispod ćebeta ležimo na krevetu gledajući film ili čitajući knjige. Deci je ljubav jednako vreme.
2. Strpljivo odgovarati na sva pitanja
Mama, imaju li bube kosti? Imaju li konji očnjake? Zašto je zec brza zivotinja? Zašto se vatra širi? Kako se radi igrica? Kako ide fis mol? Zašto postoji samo glavni grad, a ne i glavno selo? Zašto je krv crvene boje? Zašto je beba krvava kad se rodi? Jel to od ženske ili od bebe? Šta kad se rana zagnoji? Jel postoje naočare s kojima se može videti unutrašnjost tela? Kako se pravi jogurt? Kako se prave kočije? Zašto nokat raste? Zašto je teško trčati po uzbrdici? Imaju li neki reptili dlaku? Kako se pravi kalodont? Zašto lav ima grivu? Da li zmija ima mozak?
Kad ih nešto zanima, takva deca ne staju dok ne dobiju odgovor. Procenila sam kako je bolje sprijateljiti se s Guglom i naoružati se strpljivošću, nego uskratiti detetu odgovor zbog vlastitog komoditeta ili neznanja.
Sada već sam istražuje enciklopedije. I čita knjige non-stop. Doslovno moram da čupam knjigu iz njegovih ruku ili da je skrivam po kući. Jer će radije čitati, nego pisati domaći. Ne mogu mu ni zameriti kad on glasi: Napiši rečima broj 845 529. Dete kom je matematika jača strana tako nešto smatra kaznom. Ali školski sistem je zasebna tema.
3. Uroniti u dečji svet
Na početku, dok to nisu postale trilogije od više hiljada stranica, rado sam čitala knjige koje je moj sin čitao. Njegova komunikacija sa mnom vrlo je bliska kad delimo iste interese i proživljavamo ista iskustva. Filmovi, koncerti, pozorišne predstave, društvene igre, sport, putovanja.
Međutim, ako želim da saznam neki odgovor moram da znam kako postaviti pitanje. Nikad nije upalilo samo: Kako je bilo u školi? Pa bih i dobijala jednostavno: Super. Treba ipak nešto malo bolje od toga, i to mi je dugo trebalo dok shvatim. Sad ga pitam što je bilo najsmešnije na času ili koja je neobična reč koju je danas čuo? Da sad nazovem učiteljicu što bi mi o tebi rekla? I tako dalje. Svaki dan nešto novo. Nije lako, moraš razmišljati. Ali je odličan trening za mozak.
4. Obrazovati se
Nisam najpametnija i puno toga još uvijek ne znam, međutim dala sam sve od sebe i pročitala gomilu knjiga i članaka o darovitoj deci, roditeljstvu, prilagođavanju u vrtiću, načinima na koje deca uče. Magistrirala sam Rani i predškolski odgoj i obrazovanje, a krenula sam to studirati s 26 godina, taman u vreme kad je dete najviše moglo da prosperira od mog znanja, i svoje spoznaje sam primenjivala odmah u praksi. Na faksu sam s uživanjem žvakala probranu literaturu od koje bi deo obavezno morao da pročita i moj muž. Zajedno smo trenirali nove načine verbalizacije naših misli, ispravljali stare navike. Neke stvari vrede za svu decu, a darovitu neke zabrane mogu slomiti. Znate li koliko je važno za dečje samopouzdanje da se afirmativno izražavate? Ako želi samo da natoči vodu u čašu, a ima 3 godine i bokal s vodom je pretežak, treba uključiti tu moždanu vijugu koja će iskontrolisati jezik i ne reći: pazi, prolićeš. Jer tako mu zapravo određuješ šta će uraditi. Nego treba reći konkretno ono što želiš, recimo: stavi čašu na sredinu stola. S druge strane, “pa šta” ako dete i prolije vodu? Nakon dovoljnog broja ponavljanja postaće sasvim vešto u tome.
Koliko puta ste čuli ili možda i sami rekli: Pazi, pašćeš? Ne ne ne ne ne ne….
5. Osigurati podsticajno okruženje
Ako roditelj imalo obraća pažnju na svoje dete shvatiće šta ga zanima. Moje je tako htelo da u rukama ima staru gitaru od svekrve, jedinu u kući, staru i dragu uspomenu, još kad je imao dve godine i bila je veća i teža od njega. I bilo je stresa i nervoza (moram priznati ovog puta ne s moje strane) jer bi se uvek nekako dočepao te gitare, čeprkao po štimu. Kako bih izbegla situaciju da se moram ljutiti na njega, jer on sad to ne sme dirati (pec gluposti), zamolila sam svekra da mu donese neku malu pa nek ju i razbije ako hoće. Ostalo je istorija.
6. Motivisati
Kad se detetu nešto svidi, recimo film koji će pogledati nekoliko desetina puta, ili muzika numera koju ponovo sluša do iznemoglosti ili čita slikovnicu čije su se stranice već pohabale od listanja, očigledno je da mu se u tome nešto jako dopalo i treba malo razmisliti kako usmeriti dalje taj interes. Podignuti lestvicu, postaviti neki novi mentalni izazov. Za roditelja je važno uvek biti korak ispred svog deteta. Mogućnosti su beskonačne. Svom sinu nastojim da ponudim nešto dovoljno primamljivo kako bi svoju trenutnu zanimaciju dodatno iskoristio. Najčešće ne deluju molbe, ajde mi nešto odsviraj, nacrtaj, napiši, napravi. Tad, ako je i htio, baš neće. Stoga je na meni da smislim kako da ga motivišem da to ipak napravit. Kako odrasta, sitne ucene uzmiču pred dogovorima. Ucena bi kod nas izgledala: Odštampaj mi tu novu kompoziciju u Sibelijusu pa idemo da igramo badminton. Ili, završi sa pisanjem priče pa možeš da nastaviš s čitanjem. Napomena: čitanje je u njegovom slučaju vrlo strastveno i doslovce se pretvara u lutku na koncu s kojom mogu raditi šta hoću u zamenu za knjigu koja ga zanima. A dogovor: Pomozi mi da počistim kuću pa ćemo zajedno da gledamo film. Uvek pričam s njim kao sa razumnim bićem sebi ravnopravnim i usput dobijem divne uratke na koje smo svi ponosni, a do kojih možda ne bi došlo da sam ga samo pustila na miru.
7. Osigurati druženje s vršnjacima
Deca vole društvo pa tako i moje dete. Obožava da provodi vreme sa svojim prijateljima. Nakon škole svaki dan provede barem sat vremena igrajući se u parku. Kad ga gledaš na igralištu, nema razlike između njega i bilo kojeg drugog razigranog cvrkutavog maštovitog stvorenja koje trči za loptom. Ponekad ga pustim u školu u kostimu zlatnog samuraja. Srce mu je tada veće od cele zgrade. Kažem – ponekad, jer da se on pita, nosio bi taj kostim dok mu ne dosadi, ali ja ne želim da mu se drugi smeju, zadirkuju ga i čudno gledaju. Mislim, ko dolazi u školu kostimiran?
Važno mu je da ima kućnog ljubimca. Ponosan je na našu macu koja ima 21 godinu, a trenutno u jogurtijeri grejemo jaja kako bi nam se izlegli pilići.
8. Podsticati kreativno izražavanje
Ako do sada možda nije sasvim jasno, ovdje ću jasno istaknuti: Plej Stejšn nemamo. Tv imamo, skuplja prašinu jer program ne gledamo. Jutjub dokumentarce da. O svemiru, životinjama, muzici. Igrice igra samo preko vikenda, i to samo ako je ružno vreme, inače smo napolju, šetamo ili se igramo loptom.
Zato komponuje, čita, crta, glumi, svira, peva, pleše, skače, piše, slaže origami, lego kocke satima, fotografiše, mačuje se, planinari, pliva, vozi bicikl, igra badminton, karte, šah, eksperimentiše, improvizuje. Ponekad je manje više. S vremena na vreme bez najave sakrijem neku igračku i kad je nakon nekog vremena vratim, opet je interesantna poput nove.
S četiri godine napisao je u programu “Guitar” pro svoju prvu pesmu: Kad gitara peva. Sada s deset piše knjigu etida i komponuje numere za prvi autorski album.
9. Razmišljati i planirati budućnost
Sve odluke u životu višekratno analiziram. Stalno promišljam. I posmatram. Najvažnije mi je da vidim dete srećno. Vidim kad cveta i kad vene, kad cvrkuće, kad je živahan, a kad umoran i razdražljiv, kad ima previše obaveza, a kad mu nedostaje podsticaja. Mnoge poteškoće proizlaze iz sasvim jednostavnog razloga: nije se dovoljno naspavao. Susrećemo se muž i ja s mnogim nedoumicama, mišljenja su nam često dijametralno suprotna, ali u važnim stvarima se slažemo i ti kontrasti valjda čine zlatnu sredinu. Srećna sam što imamo potporu dragih ljudi, posebno iz muzičkog sveta, koji zajedno s nama njeguju taj njegov talent. Neke smatramo članovima svoje porodice.
Može li se isplanirati sreća? Ne znam. Ni za šta od ovog nisam imala plan. Rešavala bih probleme kako bi se pojavljivali i u skladu sa svojom majčinskom intuicijom, a tako ću i dalje. Neki kažu kako je on odabrao mene da mu budem mama. Ne znam, ali sam najponosnija i tu ulogu obožavam.
Piše: Sandra Polić Živković, Rijeka izvor: detinjarije.com
ordinacija.tv Foto: shutterstock
Recepti za sladolede od: Jagode, borovnice, maline, avokada, vanile, čokolade
Zašto “bacati” pare na skupe industriske sladolede kad za par minuta možete sami da ih napravite? Koju god tehniku da primenjujete kod pravljenja domaćih sladoleda važno je da znate da ne možete da pogrešite. Probudite kreativnost u sebi i započnite rashlađivanja!
Sladoled od jagoda
Sastojci:
– šolja jagoda
– 100 ml slatke pavlake
– četiri kašike kisele pavlake
– dve kašike šećera u prahu
– nekoliko kapi ekstrakta od vanile
Priprema :
Izmiksujte jagode u blenderu. Čvrsto umutite slatku pavlaku, pa dodajte šećer u prahu, ekstrakt od vanile, kiselu pavlaku i izmiksovane jagode. Sve dobro promešajte, pa smesu sipajte u posudu i ostavite četiri sata u zamrzivač na hlađenje. Sladoled dekorišite jagodama.
Sladoled od borovnice
Sastojci:
1,5 šolja borovnica
1 šolja grčkog jogurta
1 kašika kikiriki putera.
Priprema:
Najlakše je ako borovnice prethodno ostavite nekoliko sati u zamrzivač da se zamrznu. Zatim, smrznute bornovice, jogurt i puter ubacite u blender i meljete dok ne dobijete glatku masu (otprilike 1 minut). Ako masa nije dovoljno čvrsta i nema još uvek konzistenciju sladoleda. Ostavite u zamrzivaču da se zaledi.
Sladoled od malina
Sastojci:
2 šolje malina
1 šolja grčkog jogurta
1 kašikica meda ili sitne čokolade (po želji).
Priprema:
Prvo je bitno da voće (u ovom slučaju maline) prethodno ostavite nekoliko sati u zamrzivač da se zamrznu, najbolje preko noći. Zatim, smrznute maline, jogurt i med ubacite u blender i meljete dok ne dobijete glatku masu (otprilike 1 minut). Ako masa nije dovoljno čvrsta i nema još uvek konzistenciju sladoleda, ostavite je još 10-20 minuta u zamrzivač, pa poslužite sladoled.
Sladoled od avokada
Sastojci:
-
2 avokada
-
1 kašika soka od limete
-
400g kondenzovanog mleka
-
600ml slatke pavlake
-
2 kašike kakao praha
Priprema:
Avokado oljuštite i zajedno sa sokom od limete i kondezovanim mlekom stavite u blender i izmutite da bude glatka masa. Izmutite zatim slatku pavlaku i pomešajte je sa prethodnom masom. Dobijenu masu podelite u dva dela. Jednu ostavite kakva jeste, a u drugu dodajte 2 kašike kakao praha, a ako vam se učini da sladoled nije dovoljno sladak slobodno dodajte i neku kašiku prah šećera.
Sladoled od vanile
Sastojci :
– 250 ml mleka
– 250 ml pavlake
– 100 g šećera u prahu
– četiri žumanceta
– dve kašičice ekstrakta od vanile
Priprema:
U šerpi zagrejati mleko do ključanja. U međuvremenu umutiti žumanca sa šećerom, pa ih postepeno umešati u mleko. Potom vratiti šerpu na štednjak, uz neprestano mešanje, dok se smesa ne zgusne. U ohlađeni krem umešati pavlaku i ekstrakt od vanile. Zalediti.
Sladoled od čokolade
Sastojci:
5 belanaca;
10 supenih kašika šećera;
5 žumanaca;
5 dl slatke pavlake;
1 vanilin šećer;
3 dl mleka;
200 g crne čokolade;
100 grama lešnika.
Priprema:
Mleko staviti u šerpu da se dobro zagreje. U činiji umutiti žumance pa mu dodati šećer. U vrelo mleko umutite žumance i pustite da se smesa zgusne kao kada spremate puding. Sklonite sa ringle. Umutite posebno belance pa ga dodajte prohlađenoj smesi od mleka i žumanaca. Zatim umutite slatku pavlaku pa joj dodajte rastopljenu čokoladu. Sjedinite obe smese (jaja i mleko sa slatkom pavlakom i čokoladom). Sve dobro izmešajte pa preručite u činiju i po vrhu pospite seckanim lečnicima. Ostavite u zamrzivaču najmanje tri sata.
ordinacija.tv
Recepti za: Bademovo mleko, Kokosovo mleko, Mleko od brazilskog oraha, Mleko od semenki bundeve, Mleko od susama i Sojino mleko
Tek od skoro je poznato da mleka životinjskog porekla ne samo da sadrže mnogo manje kalcijuma nego što se mislilo, već i crpe postojeći iz kostiju. Iz životinjskog mleka organizam može da apsorbuje samo oko 25% hranljivih materija, dok se iz biljnog mogu apsorbovati u potpunosti.Biljno mleko predstavlja vodeni ekstrakt koštunjavog voća, žitarica, mahunarki. Ne sadrže laktozu, ni holesterol, te su dobra za dijabetičare, anemične osobe i srčane bolesnike. Sadrže manje masti, a više vitamina B i gvožđa u odnosu na kravlje.
Biljna mleka se jednostavno prave kod kuće i dobićete zdravo mleko bez dodataka šećera i konzervansa.
Rok upotrebe ovih mleka je 3-5 dana.
Bademovo mleko
Potrebno je:
-
1 šolja sirovih badema
-
3 šolje vode
-
malo morske soli
-
½ svežeg limuna
Priprema:
Bademe staviti u posudu i preliti vodom, pa dodati prstohvat soli i sok od limuna.
Pokrijte kuhinjskom krpom i ostavite da odstoji minimum 12 sati na sobnoj temperaturi.
Zatim ocediti vodu, isprati bademe nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati prstohvat soli i 3 šolje vode, pa izblendirati.
Sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.
Kokosovo mleko
Potrebno je:
-
200 g kokosovog brašna
-
5 dl vode
-
1 kašičica meda
-
1 kašičica ekstrakta vanile
Priprema:
Sipajte kokosovo brašno u vrelu vodu (nikako ključalu).
Ostavite da odstoji dva sata na sobnoj temperaturi.
Zatim smesu sipati u blender i izblendirati.
Mleko procedite kroz gazu i dodajte ekstrakt vanile i med.
Mleko sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.
Mleko od brazilskog oraha
Potrebno je:
-
šolja sirovog brazilskog oraha
-
3 šolje vode
-
malo morske soli
-
½ limuna
Priprema:
Brazilski orah staviti u činiju i preliti vodom, pa dodati kašičicu morske soli i limunov sok.
Pokriti krpom i ostaviti da odstoji 3 sata na sobnoj temperaturi.
Zatim iscediti vodu, isprati orahe nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati 3 šolje vode i prstohvat soli.
Sve izblendirati.
Sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.
Mleko od semenki bundeve
Potrebno je:
-
šolja semenki bundeve
-
Malo morske soli
-
3 šolje vode
-
½ limuna
Priprema:
Semenke bundeve staviti u činiju i preliti vodom, pa dodati kašičicu morske soli i limunov sok.
Pokriti krpom i ostaviti da odstoji 8 sati na sobnoj temperaturi.
Zatim iscediti vodu, isprati semenke nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati 3 šolje vode i prstohvat soli.
Sve izblendirati.
Mleko čuvati u frižideru.
Mleko od susama
Potrebno je:
šolja sirovog susama
Litar vode
4-5 urmi
1 kašika vanile
prstohvat morske soli
Priprema:
Susam isprati nekoliko puta, pa staviti u činiju i preliti vodom.
Pokriti krpom i ostaviti da odstoji 12 sati.
Zatim iscediti vodu i staviti u blender sa urmama, vanilom i prstohvatom soli.
Izblendirati, pa dodati 3 šolje vode.
Ponovo upaliti blender.
Gotovo mleko sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.
Sojino mleko
Potrebno je:
Šolja soje
4dl vode
2 kašike meda
2 stapića vanile
Priprema:
Soju isprati i staviti u posudu.
Preliti vodom, pa pokriti krpom i ostaviti da odstoji 12 sati.
Zatim iscediti vodu, isprati nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati med, vanilu i 4 dl vode na kraju.
Sve izblendirati.
Smesu procediti kroz gazu.
Mleko sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.
ordinacija.tv Foto: shutterstock Izvor: naturoza.rs
Psihologija oboljelih od multiple skleroze
Multipla skleroza je kronična autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava kod koje dolazi do demijelinizacije. Multipla skleroza kao i brojne ljudske bolesti (alergije, artritis, ulkus, astma) vezana je uz nefunkcioniranje imunološkog sustava. Pri poremećaju autoimunog sustava, limfociti (bijele krvne stanice) proizvode antitijela koje napadaju vlastite stanice i tkiva tijela kao da su strana supstanca.
Točan uzrok većini autoimunih bolesti nije dobro istražen, iako se poremećaj ponekad pojavljuje kao rezultat virusne ili bakteriološke infekcije. Nastanak i razvoj bolesti su pod utjecajem velikog broja genetskih, okolinskih, psiholoških faktora. Točan uzrok nije poznat, ali se zna da je stres sigurno jedan od pokretača. Medikamentozno liječenje autoimune bolesti generalno uključuje sprezanje imunološkog odgovora, obično kroz upotrebu steroida. Iz perspektive psihologije, one su često rezultat interakcije uma i tijela.
Simptomi se mogu promatrati kao oblik komunikacije između tijela i psihe, koji se obično odnosi na neravnotežu ili nekongruentnost u sustavu osobe. Ako je komunikacija prepoznata i ako je odgovoreno na pravi način pokrenut će se proces izlječenja prirodnim putem. Fizički simptom (kao npr. bol, tumor, loš imunološki sustav itd.) može biti komunikacija o nečemu «mehaničkom» kao loša prehrana i navike vježbanja. Može biti komunikacija o nečemu poput potrebe za promjenom u osobnoj okolini, odnosima, razini stresa ili reflektira neku vrstu «duhovne» krize. Polazeći od pretpostavljene mogućnosti da nalaženje višeg smisla kroz duhovnost dovesti do promjene na svim neurološkim razinama (prema Dilts, 1990)(od razine identiteta, vrijednosnog sustava i sustava uvjerenja do razine ponašanja).
Povijesni rascjep između duhovnosti i znanosti imao je značajne posljedice za svijet u kojem živimo, a koje su dosegle svoj vrhunac u kulturi dvadesetog stoljeća koja se zasniva na mehanicističkom shvaćanju stvarnosti. Jedna od najvećih žrtava ovog rascijepa je upravo medicina, u kojoj je duhovnost izgubila svoje važno mjesto na uštrb redukcionističkog shvaćanja čovjeka kao stroja.
Međutim, u posljednjih dvadesetak godina duhovnost se na velika vrata vraća u medicinu zahvaljujući velikom broju studija koje nedvojbeno dokazuju pozitivan učinak duhovnosti i religioznosti na ljudsko zdravlje.
U više navrata posljednjih je godina dokazan pozitivan učinak duhovnosti na mentalno zdravlje, posebice remisiju simptoma depresije te post-traumatskog stresnog poremećaja (American Journal of Psychiatry 1998).
2001 godine obrađeno je preko 1200 istraživačkih studija i 400 znanstvenih pregleda vezanih za duhovnost i ljudsko zdravlje. Pronađena je visoko pozitivna korelacija između duhovnosti te boljeg zdravlja u području kardiovaskularnih bolesti, cerebrovaskularnih bolesti, poremećaja imunološkog sustava, sučeljavanja sa kroničnim bolestima (MS, neoplastična oboljenja, itd. ), psihičkih oboljenja, te prevencije alkoholizma i pušenja
U kliničkim tretmanima danas se opet potiče holistički pristup, koji polazi sa stajališta da je za cjelokupno razumijevanje zdravlja i bolesti potrebno ne samo proučavati ljude kao pojedince, već i kao kompleksne sustave koji jesu u trajnoj interakciji sa svojom socijalnom i fizikalnom okolinom (Lipowski, 1977).
Čovjek nikada nije potpuno bolestan niti je ikada potpuno zdrav. Tjelesni simptomi često su znak da je tijelo dugo vremena izvan balansa i da je potrebno što prije poduzeti potrebne mjere kako bi se vratilo u balans, a kada je u prevelikom disbalansu nužno je potrebna pomoć i za tijelo i um.
Posljedice prevelikog i dugotrajnog disbalansa su tjelesni simptomi i tegobe koje umanjuju sposobnosti, onemogućujući nastavak istog stila života. To čini oboljelog frustriranim i tjeskobnim te on najčešće tek tada traži stručnu pomoć. Nakon ne rijetko dugotrajnih pregleda osobi se priopćuje dijagnoza. Jedan dio oboljelih počne kriviti sebe za svoju bolest. Tada oni počnu borbu protiv bolesti i osjećaja bespomoćnosti. Odluka nekih da prebace kompletnu odgovornost na sebe za svoju bolest i da ne traže pomoć ili prebaciti kompletnu odgovornost na medicinu kao profesiju i pasivno čekati na idealni lijek je jednako nekorisno. Oboljeli se najčešće identificiraju s dijagnozom te je doživljavaju kao “etiketu” ili čak “stigmu”. Kronično oboljeli često prihvate identitet «pacijenta» (npr. Ja sam multiplikaš).
Doživljaj sebe kao bolesne osobe otežava i na dubokoj razini sabotira ozdravljenje. Kritika i krivica na razini identiteta vodi depresiji što oslabljuje duh i imunološki sustav. Kako se doživljavamo utječe na imunološki sustav. Osoba mijenja sliku koju ima o sebi, doživljava se kao žrtva što često podržava i okolina. Najčešće ni ona niti bližnji nemaju informacije o nastanku, razvoju i načinu življenja s tom bolesti. Zbog toga oboljeli i bližnji traže informacije iz razne literature, časopisa, interneta itd. čime se upoznaju sa svim mogućim posljedicama te bolesti. Najgore su teški invaliditet i smrt. Fokus na najgore izaziva katastrofično mišljenje, strahove, predrasude. Tako sama dijagnoza često nosi težinu samoostvarivog proročanstva.
Osoba očekuje najgori ishod – štake, kolica, smrt, što općenito nije slučaj u razvoju multiple skleroze. Uvjerenja i vrijednosti imaju presudan utjecaj na zdravlje odnosno razvoj bolesti, osiguravaju motivaciju i dozvolu koja podržava ili inhibira sposobnosti, usmjeravaju ponašanje osobe, određuju kako vidimo sebe i druge, kako reagiramo, kakvo značenje dajemo našem iskustvu.
Osoba je često u potrazi za idealnim, svemoćnim lijekom i ne vjeruje da si ikako drugačije može pomoći. Njena ograničavajuća uvjerenja zbog toga inhibiraju akcije, filtriraju informacije i savjete stručnjaka.
Upravo beznadnost i bespomoćnost dovode do tjeskobe i depresije što ima za posljedicu slabljenje imunološkog sustava odnosno daljnji razvoj bolesti. Na bolest se može gledati kao gubitak ili prijetnju, neki je izbjegavaju ili potiskuju, no jedini koristan odnos prema bolesti je gledati ju kao izazov. Često se oboljeli fokusiraju isključivo na negativnosti okrivljavajući sebe ili druge za svoju situaciju izmjenjujući ulogu žrtve i progonitelja, te na taj način skupljaju osjećaj krivnje i nemoći. Osoba pokušava promijeniti sve oko sebe, postavljajući prevelike zahtjeve prema sebi i drugima. To predstavlja stalni zatvoreni krug optuživanja i samookrivljavanja. Premalo ljubavi i pažnje prema sebi, pretjerana potreba za savršenstvom i kontrolom sebe i drugih, nosi sa sobom stalna razočarenja i patnju što smanjuje imunitet i još više pogoršava bolest.
Liječenje uključuje interakciju koja stimulira prirodne procese oporavka i regeneracije u tijelu, umu i duši.
Liječenje počinje s vjerom u izlječenje. S vjerom i najgrublja metoda ili alat mogu producirati izlječenje, bez nje i najsofisticiranija metoda ili alat mogu obmanuti. Vjera u izlječenje je najbolje izražena u odnosu liječnika i obitelji prema oboljelom i bolesti. Dubina i intenzitet potrebnog odnosa poticati će ili susprezati proces izlječenja. Oboljeli najčešće već u startu zbog predrasuda i često krivog odnosa liječnika, gubi motivaciju i vjeru u izlječenje pa tako znatno umanjuje efekt farmakološke terapije. Gubitak vjere stvara osjećaj beznadnosti, bespomoćnosti i osoba zauzima pasivan stav i neminovan ishod.
Nastanak i razvoj bolesti pod utjecajem su velikog broja faktora – individualnih, psiholoških, socijalnih, fizičkih i duhovnih. Pitanje koje si treba postaviti je na što možemo utjecati i kako? Robert Dilts je razvio koncept nazvan «neurološke razine» koje predstavljaju koristan način razmišljanja o različitim razinama kontrole i utjecaja u području zdravlja.
Zdravlje utječe na svaku razinu, kao i što svaka razina utječe na zdravlje. Na zdravlje utječe okolina, ponašanje, misli, uvjerenja, vrijednosti, identitet i duhovnost.
Neurološke razine bolesti
Šesta razina: DUHOVNOST
Promjena na duhovnoj razini kreira nužnu promjenu na ostalim razinama. Stavljajući duhovnost na prvo mjesto dobiva se novi smisao, ljubav i snaga.
Peta razina: IDENTITET
Odgovara na pitanje: «Tko sam ja?». Identitet uključuje osobnu ulogu, misiju i/ili osjećaj sebe. Uključuje «Tko» izlječenja. Odnosi se na izlječenje duha. Identitet naš je osjećaj sebe, koji je izgrađen od najdubljih vrijednosti i uvjerenja koja definiraju našu misiju u životu. Kronično oboljeli često prihvate identitet «pacijenta», (npr. Ja sam multiplikaš). Doživljaj sebe kao bolesne osobe otežava i na dubokoj razini sabotira ozdravljenje. Kritika i krivica na razini identiteta vodi depresiji što oslabljuje imunitet. Kako se doživljavamo, znači naša slika o sebi utječe na naš imunološki sustav. Promjenom na duhovnoj razini, osoba mijenja i identitet odnosno sliku koju ima o sebi, doživljavajući sebe kao istinskog vjernika.
Četvrta razina: UVJERENJA I VRIJEDNOSTI
Odgovara na pitanje: «U što vjerujem? Što mi je u životu važno i prioritet?» Uvjerenja i vrijednosti osiguravaju potkrepu (motivaciju i dozvolu) koja podržava ili inhibira sposobnosti. Uključuje «Zašto» izlječenja. Odnosi se na izlječenje srca. Upravo uvjerenja i vrijednosti imaju presudan utjecaj na naše zdravlje odnosno razvoj bolesti. Vrijednosti su ono što nam je važno i poželjno u životu. Vrijednosti su primarni izvor motivacije i ako ljudi žive u skladu s njima osjećaju zadovoljstvo, harmoniju, ispunjenje, mir… Nije li tako ljudi se osjećaju nezadovoljnima, rastrganima, razočaranima, povrijeđenima… Oboljeli se najčešće osjeća bezvrijedno jer je prisiljena mijenjati radne navike i stil života.
Uvjerenja su principi koji usmjeravaju naše ponašanje, određuju kako vidimo sebe, kako reagiramo prema drugima i kakvo značenje dajemo našem iskustvu. Placebo reakcija ukazuje kako možemo liječiti sebe ako vjerujemo u efikasnost lijeka bez obzira ima li taj lijek ikakav fiziološki efekt ili ne. Ono što razmišljamo za naše tijelo je realno. Osnažujuća uvjerenja i afirmacije omogućuju motivaciju, sigurnost i ustrajnost u uspješnom sučeljavanju s bolešću. Uvjerenja imaju karakteristiku pokretanja samo-organizirajućih aktivnosti koje dovode do «samo-ostvarenja». Također, važno je imati osnažujuća uvjerenja vezana uz plan dostizanja cilja, one su duboke strukture koje mobiliziraju i oslobađaju sposobnosti i ponašanja potrebna za ostvarenje cilja i važan faktor u generiranju i osnaživanju naših planova. Ograničavajuća uvjerenja i predrasude nas sprječavaju u korištenju naših potencijala i poduzimanju akcija u dostizanju željenog stanja ili cilja. Osoba se neće promijeniti ukoliko ne vjeruje da je to moguće i da je ona za to sposobna. Zdravlje je vrijednost samo za sebe, ali i sredstvo za ostvarenje drugih vrijednosti. Ukoliko osoba nema dovoljno razloga ili nije svjesna zašto želi biti zdrava, koliko joj je to važno, što time može dobiti ili izgubiti to ima za posljedicu nedovoljnu motivaciju i ustrajnost ka ozdravljenju.
Prihvaćajući važnu ulogu duhovnosti u svom životu, doživljavajući sebe kao istinskog vjernika znači da oboljeli prihvaća i živi izabrane vrijednosti kao npr. ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost, krepost, te se prestaje osjećati bezvrijedno.
Osoba kroz nove vrijednosti mijenja svoj sustav temeljnih uvjerenja o sebi, drugima i svijetu. Ne doživljava više sebe kao „žrtvu“, niti u drugima traži „progonitelje“, prestaje biti opterećena sa bolešću, već se okreće ka rješenjima i vjeri. Na bolest više ne gleda kao na kaznu, ne okrivljava sebe i druge te ju doživljava kao izazov i kušnju. Oboljeli čestu potrebu za perfekcionizmom kao i pretjeranu kontrolom sebe i drugih otpušta i stvari koje su izvan njegove kontrole prepušta Svevišnjem, prestaje biti beznadna i nalazi mir. Osoba kroz vjeru, ljubav i ufanje kreira svoj životni stil, vjeruje u izlječenje i zna zašto želi biti zdrav, nalazi motivaciju da ustraje usprkos slabosti u sebi i okolini.
Treća razina: SPOSOBNOSTI I STRATEGIJE
Odgovara na pitanje koje su moje sposobnosti? Uključuje «Kako» izlječenja. Odnosi se na izlječenje uma. Sposobnosti vode i daju smjer ponašanju kroz mentalnu mapu, plan ili strategiju.
Najčešće je jedna od posljedica bolesti umanjenje i gubitak nekih od sposobnosti što ima za posljedicu pad samopouzdanja i osjećaja samoučinkovitosti. Stoga je nužno prepoznati i usmjeriti se na vlastite sposobnosti koje nisu umanjene bolešću već ih osoba može i voli koristiti. Treba se fokusirati na pozitivne aspekte novo nastale situacije, odnosno gledati na nju kao izazov i izvući maksimum. Važno je nastaviti raditi, ali prilagoditi posao svojim sposobnostima. Ukoliko osoba nema posao ili je morala prekinuti radni odnos važno je ostati aktivan, i mentalno i fizički, bilo kroz hobi ili neke druge aktivnosti. Strategije su habitualni način razmišljanja i reagiranja. Oboljeli odbacuje stare, nekorisne navike i strategije te usvaja nove osnažujuće navike i strategije u skladu sa novim vrijednostima i uvjerenjima
Druga razina: PONAŠANJE
Odgovara na pitanje Što želim učiniti? Ponašanja su specifične akcije ili reakcije pokrenute od osobe unutar okoline. Uključuje «Što» izlječenja. Odnosi se na izlječenje tijela.
Promjena na ovoj razini odnosno ponašanje, usklađeno je sa novim osnaženim identitetom, pripadajućim vrijednostima kojima se teži, podržavajućim uvjerenjima i adekvatnim sposobnostima odnosno strategijama. Oboljeli osvješćuje i mijenja nekorisna ponašanja prema sebi i drugima koje šteti zdravlju i usvaja za zdravlje korisno ponašanje. Svako ponašanje koje dovodi do stresa treba mijenjati.
Prva razina: OKOLINA
Okolina određuje vanjske mogućnosti ili prepreke na koje osoba treba reagirati.
Promjena na ovoj razini usmjerena je na prepoznavanje i uklanjanje izvora stresa u okolini oboljelog. Medicinska istraživanja podržavaju ono što naše tijelo intuitivno zna: ugodna okolina ubrzava oporavak. Faktori koji djeluju na zdravlje iz naše okoline su npr. kvaliteta i vrsta hrane, potrebni vitamini, medikamenti, životni prostor itd. Socijalna okolina je izuzetno važna. Čitav niz istraživanja ukazuju da socijalna podrška od obitelji, prijatelja, kolega i drugih oboljelom važnih ljudi čini enormni utjecaj na zdravlje. Usamljenost, izolacija i loši međuljudski odnosi značajno pogoršavaju stanje oboljelog. Oboljeli preispituje što želi i može promijeniti u svojoj fizičkoj i socijalnoj okolini kako bi živio u skladu sa svojim vrijednostima i uvjerenjima.
Kako si pomoći i prevenirati razvoj bolesti?
Total Balance Management (TBM®) metoda je napredni integrativni holistički model koji kombinira niz učinkovitih i znanstveno dokazanih tehnika iz područja psihoterapije, kvantne psihologije, hipnoterapije, psihoneurologije i fiziologije s garantiranim trenutno mjerljivim učincima za postizanje unutarnjeg balansa i zadovoljstva.
TBM® metoda ima za cilj dijagnosticirati, eliminirati i prevenirati emocionalne (negativne emocije) i mentalne blokade (iskrivljeno mišljenje), maksimizirati osobne i profesionalnie performanse i povećati osjećaj unutarnje dobrobiti..
Ove blokade mogu biti posljedica naizgled beznačajnih događaja kao negativan komentar od roditelja u djetinjstvu, ili kao katastrofični po život opasni događaji. Često smo „slijepi“ na činjenicu koliki utjecaj potisnute emocije imaju na naše psihofizički zdravlje i na naš svakodnevni život.
Kada se neugodno iskustvo dogodi, ono je pohranjeno u našem mozgu sa svim, mislima, osjećajima, prizorima, zvukovima i ostalim osjetima koji ga prate. Negativne misli i osjećaji traumatičnog događaja su „zarobljena“ u nervnom sustavu. TBM® radi dvije važne stvari. Prvo identificira emocionalnu i mentalnu blokadu, zatim „otključa“ negativnu memoriju i emociju pohranjenu u nervnom sustavu i na kraju pomaže mozgu da uspješno procesira iskustvo. Provedena istraživanja ukazuju kako je TBM® jednostavna, brza, sigurna i učinkovita metoda.
Koje su pozitivne promjene i ishodi TBM metode
-
negativne emocije su zamijenjene pozitivnim (mir, opuštenst…)
-
neugodne senzacije (pritisak, slabost…) su neutralizirane,
-
iracionalno mišljenje je transformirano u racionalno,
-
stresni doživljaj je transformiran u osnažujući
-
pasivno i agresivno ponašanje postaje asertivno
Tijekom tretmana dolazi do pozitivnih promjena od najdublje razine doživljavanja sebe, vrijednosti, uvjerenja i mišljenja do emocionalnih stanja i senzacija, te ponašanja prema sebi drugima i okolini.
Nakon tretmana se javlja duboki osjećaj opuštenosti, sigurnosti i unutarnjeg mira i zadovoljstva,
Dugotrajni pozitivni efekti TBM metode odnose se na sve razine blagostanja osobe, mentalne, emocionalne i fizičke, povećava se emocionalna stabilnost, samopoštovanje, unaprijeđuju odnosi prema sebi i drugima.
Zaključak
Pristup i tretman oboljelih od kroničnih psihosomatskih bolesti – multiple skleroze treba biti holistički jer bez vjere u ozdravljenje suspreže se proces ozdravljenja te izostaje željeni učinak medikamenata. Nastanak i razvoj bolesti su pod utjecajem velikog broja genetskih, okolinskih, psiholoških faktora. Točan uzrok nije poznat, ali se zna da je stres sigurno jedan od pokretača. Jedan od uzroka može biti jako duhovno otvrdnuće kao posljedica potiskivanja u djetinjstvu kao i bilo koji drugi potisnuti traumatski događaj. Unutarnji sukob na razini vrijednosti i uvjerenja, neusklađenost između želja, očekivanja i mogućnosti kao i neusklađeni perfekcionistički stresni stil života česti su pokretač i čimbenik i razvoja MS-a. Razvojem duhovne svijesti, osnaživanjem i življenjem vjere oboljeli usvaja osnažujući identitet, odnosno pozitivnu sliku o sebi, osnažujuća pozitivna uvjerenja o sebi, drugima, svijetu i životu, te eliminira ograničavajuća uvjerenja. Zauzima za razliku od pasivnog stava, osjećaja beznadnosti i bezvrijednosti, proaktivan stav s osjećajem smisla, vrijednosti i vjere. Oboljeli na osnovu jasnih vrijednosti i uvjerenja, strukturira oblikujući nove ciljeve i svakodnevne zadatke, unaprjeđuje načine upravljanja osjećajima, te usvaja nove strategije sučeljavanja sa stresom i zdrav stil života. Na kraju mijenja i unaprjeđuje ponašanje prema sebi i drugima s vjerom, ljubavlju i ufanjem.
Emocije su poput valova. Ne možete ih zaustaviti, ali možete odlučiti i naučiti na njima jahati“.
BORIS BLAŽINIĆ je profesor i sudski vještak za psihologiju, psihoterapeut, predavač, trener. Specijalizirao Transakcijsku analizu, NLP (DVNLP Trainer) i hipnoterapiju. Od Besser-Siegmund-Instituta licencirani Business, Mental, Work-Health Balance i Wingwave Coach. Završio program naprednih tehnika iz područja kvantne psihologije Quantum Entrainment kod Dr. Frank Kinslow-a. Gostovao je u preko 300 televizijskih i radio emisija afirmirajući razvoj ljudskih potencijala. Program Total Balance Management© je kao autor prezentirao na evropskoj i svjetskoj konferenciji kontrolora leta na Gran Canaria u Španjolskoj. Potpredsjednik je stručno-savjetodavnog tijela Saveza društva multiple skleroze Hrvatske i 20 godina aktivno volonterski pomaže razvoju potencijala i povećanju kvalitete života oboljelih od multiple skleroze. Koautor je knjige „Kako živjeti s multiplom sklerozom?“ i „Vjera i zdravlje”
ordinacija.tv Foto: shutterstock Izvor ; dmsh.hr
Dijeta sa pomorandžama – Da za tri dana smršate tri kilograma
Ukoliko se budete pridržavali sledećeg plana ishrane, za tri dana možete da izgubite dva do tri kilograma
Prvi dan
Za doručak pojedite parče belog hleba, jednu pomorandžu, 100 g ovsenih pahuljica skuvanih u ključaloj vodi.
Ručak: 2 parčeta hleba sa mekinjama, parče lososa sa zelenom salatom i limunovim sokom. Nakon toga možete da se zasladite sa mešavinom od 100 g jogurta, jednom pomorandžom i jednom kašičicom meda.
Večera: mala porcija džigerice na malo ulja propržena sa šampinjonima, šaka malina (ili nekog drugog bobičastog voća) sa jogurtom, jedna pomorandža.
Drugi dan
Za doručak pojedite parče belog hleba sa tankim namazom putera, jedno bareno jaje i 100 ml soka od pomorandže.
Ručak: malo kuvane boranije, salata, hleb sa puterom i jedna pomorandža.
Večera: parče sušenog mesa, pire od krompira, izdinstane tikvice i šargarepa. Jedna čaša jogurta, 100 g svežeg ananasa i jedna pomorandža.
Treći dan
Za doručak pojedite dva parčeta hleba i putera, dva komadića sira i parče dinje.
Ručak: malo salate od cvekle, šargarepe i zelja, porciju pirinča sa govedinom, jedna pomorandža.
Večera: kuvana piletina sa paprikom, obareni prokelj i brokoli, jedna pomorandža.
Kako prenosi ženski portal Aliaco, dijete sa pomorandžama možete da se pridržavate ne više od dva puta mesečno. Ko je alergičan na citruse, nikako ne sme da primenjuje ovu dijetu, a ukoliko vam se pojavi crvenilo na koži, obratite se lekaru.
ordinacija.tv Foto: shutterstock
Kako šminkom prekriti bubuljice, akne, fleke i ožiljke za par minuta
Bubuljice ni na čijem licu nisu privlačne, a osim što zanju da dosađuju tinejdžerima, često se okuraže te počnu da opsedaju i nešto starije. Devojke su tih dana u stanju da ne izlaze iz kuće, verujući da će tu malu jedva vidljivu tačkicu svi primetiti, a ni ne shvataju koliko su privilegovanije od muškaraca koji ne mogu da se šminkaju. Bubuljice su najčešće rezultat hormonalnog disbalansa, loše higijene, umora i stresa. Uglavnom brzo nestaju, što svakako nećete primetiti ako su gosti na vašem licu. Pošto ste nestrpljivi i nervozni kada ih vidite na sebi, otkrićemo vam kako da kamuflirate bubuljice i budete zadovoljni čak i ako vam je jedna izrasla na sred čela.
Umivati se zdravo je, voda nije skupa
Pre nego što opkolite bubuljicu šminkom, neophodno je da celo lice detaljno očistite. Osim brojnih preparata apoteke imaju i blage sapune na biljnoj bazi koji prijaju svim tipovima kože, ne iritiraju, ne maste niti isušuju. Parfimerije, pak, nude modernija rešenja, gelove i pene za umivanje lica. Međutim, ako primetite da vam ne odgovaraju, odmah prestanite da ih koristite.
Tek sada možete da iscedite aknu ili mitiser, ali nikako pre toga, dok su pore zatvorene, ruke prljave, a lice neočišćeno. Ako još uvek iz nje nema šta da izađe, crvena je i sveža, onda je treba isušiti. Na tržištu postoje brojni serumi za isušivanje bubuljica koji imaju pristojnu cenu i veoma dugo traju. Oni se nanose samo na kritično područje i tako ga štite od spoljnih bakterija i sprečavaju bujanje akni. A ako vam ni jedan od ovih kupljenih proizvoda ne odgovara, obratite se nekom studiju lepote gde se često spravljaju individualni preparati koji odgovaraju isključivo vašoj koži. Ako nigde ne žurite, pasta za zube takođe može pomoći u ovoj neprilici.
Misija: ujednačenje tena
Na red dolazi omiljeni deo – šminkanje. Žene često greše u pogledu količina pudera. To što ćete celu tubicu istisnuti na lice ne znači da ćete prekriti bubuljice , naprotiv, doći će još više do izražaja, a boja vašeg lica biće neprirodna i suviše različita od boje vrata i dekoltea. Zato, samo strpljivo i umereno.
Pre samog pudera, potrebno je da akne dodatno zamaskirate korektorom. Dovoljna će biti vrlo mala količina koju ćete dobro utrljati na tretirano mesto. E, tek sad stavljate puder. Setite se, samo umereno. Količina koju inače aplikujete biće sasvim dovoljna da vaš ten zablista, a da bubuljice niko i ne primeti, pa čak ni vi sami.
I, naravno, podrazumeva se da će puder biti u onoj boji koja je najpribližnija boji vaše kože, nikako svetliji niti tamniji kako tufna na vašem licu ne bi još više došla do izražaja, a vi postali nezadovoljniji, a ona primećenija od vas.
Prevencija
Kako biste sprečili nastanak novih akni i izbegli neujednačenost tena, morate voditi računa o načinu života uopšte. Osim što ćete redovno čistiti lice, veoma je važno i kako se hranite. Gazirana pića obilazite u širokom luku, a dnevna doza slatkiša ne bi trebalo da pređe jedan red čokolade. Ako je to ikako moguće, klonite se stresa, što će biti dobro ne samo za ten, već celukupan organizam. Ne dozvolite da vam leti koža izgori na suncu i nikako ne pipajte lice rukama svaki čas. Možda je lista zahteva predugačka, ali što pre počnete da štiklirate stavku po stavku, vaša koža biće sve lepša
ordinacija.tv Foto: shutterstock Izvor: navidiku.rs
Čorba od koprive- Recept jeromonaha manastira Krušedol
