Naslovna Blog Stranica 388

Znakovi koji ukazuju na oboljenje štitne žlezde

Pretpostavlja se da će se svaka peta žena u jednom razdoblju života susresti s poremećajem rada štitne žlezde, a broj oboljelih muškaraca sve je veći, tvrde stručnjaci.

Osim genetike, nastanak bolesti štitnjače uzrokuju stresan život, nepravilna ishrana i promene hormonskog statusa poput trudnoće i menopauze. Poremećaji u radu te važne žlezde danas su drugi po redu endokrini problem po učestalosti, nakon dijabetesa.

Prvi simptomi nepravilnog rada štitne žlezde, koja se nalazi u vratu ispod Adamove jabučice, jesu oticanje vrata, neobjašnjiv gubitak ili dobijanje na težini, ispadanje kose, kao i promene u nivou energije i raspoloženju.

Kako štitna žlezda kontroliše rad metabolizma, njen poremećaj može da rezultuje i problemima s plodnošću, ali i povišenim krvnim pritiskom, oštećenjem srca kao i psihičkim problemima u vidu depresije.

Najčešći oblici bolesti štitne žlezde su hipotireoza, kada luči premalo hormona, kao i hipertireoza, koju karakteriše preterano lučenje hormona. Kako su stanja i uzroci poremećaja drugačiji, tako su drugačiji i simptomi.

Dijagnostikovanje

Najčešće metode utvrđivanja bolesti je analiza hormona štitne žlezde u krvi.

Ako nivo hormona nije optimalan, obavlja se ultrazvučni pregled ovog organa.

Kod prisutnih čvorova u tkivu štitne žlezde radi se punkcija čvorova i scintigrafija.

U pojedinim slučajevima problem prolazi sam od sebe, dok je u većini slučajeva potrebna terapija lekovima.

Kod postojanja čvorova, kao i kod hipertireoze, koju nije moguće kontrolisati duže vreme, pristupa se operaciji štitne žlezde ili zračenju radioaktivnim jodom.

Hipotireoza

Najčešći uzrok nedovoljnog lučenja hormona štitne žlezde je autoimuna bolest Hašimotov sindrom koja se potvrđuje testiranjem antitela tiroidne peroksidaze (TPO) i tireoglobulina (Tg).

Autoimuna bolest može da postoji i ako nije prisutan poremećaj hormona, ali potrebno je da takvo stanje prati lekar jer i u tom slučaju mogu da postoje simptomi bolesti.

Simptomi:

  • Gojenje bez pojačanog unosa hrane
  • Zadržavanje vode u telu
  • Zatvor i tegobe sa varenjem
  • Stalan umor i manjak energije
  • Poremećaji menstrualnog ciklusa
  • Suva i perutava koža
  • Ispadanje kose
  • Pojava otoka na vratu tj. gušavosti
  • Povišen krvni pritisak
  • Osećaj udaranja srca
  • Osećaj hladnoće zbog usporenosti metabolizma
  • Depresija
  • Psihomotorna usporenost
  • Neplodnost

Lečenje hipotireoze najčešće se svodi na nadoknadu prirodnih hormona štitne žlezde sintetičkim, koji se piju svako jutro natašte, u zavisnosti od doze koja je potrebna telu.

Hipertireoza

Kod hipertireoze dolazi do pojačanog stvaranja hormona štitne žlezde, a najčešće je posledica autoimunog procesa tj. Gravesove bolesti. Ostali uzroci su čvorovi i poremećaj u radu hipofize. Simptomi su često jače izraženi nego kod hipotireoze.

Simptomi:

  • Ubrzan rad srca
  • Prekomerno znojenje
  • Neobjašnjiv gubitak težine uz velik apetit
  • Česte stolice
  • Subjektivan osećaj vrućine
  • Podrhtavanje ruku i mišića tela
  • Ispadanje kose
  • Krhki nokti
  • Otok na vratu
  • Nervoza i psihički nemir
  • Hiperaktivnost
  • Problemi s nesanicom
  • Poremećaj menstrualnog ciklusa
  • Problemi s vidom i buljavost očiju
  • Povišenje krvnog pritiska

Lečenje hipertireoze obuhvata terapiju antitireoidnim lekovima koji blokiraju stvaranje i otpuštanje hormona štitne žlezde, kao i betablokatorima koji usporavaju rad srca.

Kako terapija može da rezultuje nuspojavama poput smanjenja broja leukocita, ona nije doživotna.

Ako ne dođe do povlačenja bolesti, tada se pristupa lečenju radioaktivnim jodom, delimičnom ili potpunom uklanjanju štitne žlezde.

Na taj način telo se dovodi u hipotireozu, pa je potrebno nastaviti lečenje sintetičkim hormonima.

Izvor: express.hr

Dr Nebojša Radunović: Sve što je zapisano u genima možemo i da popravimo, i značajno da pokvarimo

Bebe koje se rode sa telesnom masom ispod utvrđene granice imaju veći rizik da kasnije u životu obole od nekih hroničnih bolesti.Istraživanja su pokazala da pojava kardioloških, imunoloških ili endokrinoloških poremećaja, prvenstveno zavisi od gena, ali i od sredine i uslova u kojima trudnica živi, načina ishrane i ponašanja. Ukoliko, recimo, buduća majka preteruje sa slatkišima, povećava se rizik da dete kasnije tokom života dobije dijabetes.

Zahvaljujući razvoju epigenetike, nauke koja se bavi proučavanjem ponašanja gena kod svakog pojedinca, stručnjaci su uvideli da informacije koje su zapisane u genima nisu nepromenljive, konačne, već da su podložne spoljašnjim uticajima i da možemo da ih menjamo: da ono što je dobro u genetskom zapisu, pod uticajem sredine može da postane loše, ili da ono što je loše, postane dobro. To je takozvano “fetalno programiranje”.Ako je majka dijabetičar, a pridržava se saveta i preporuka lekara, šanse da i beba nasledi bolest svode se na minimum.

– Telesna masa na rođenju ima suprotan odnos sa učestalošću kardiovaskularnih bolesti u odraslom dobu, odnosno što je masa na rođenju manja, to je rizik za pojavu bolesti veći – kaže u intervjuu akademik profesor dr Nebojša Radunović, ginekolog, načelnik Odeljenja humane reprodukcije Klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Srbije.

– Povezanost niske porođajne težine i kardiovaskularnih bolesti prvi je uočio epidemiolog Dejvid Barker, pa se ova hipoteza i naziva Barkerova.

Ovu hipotezu su mnogi proveravali, pa i lekari u Srbiji, zahvaljujući razvoju fetalne medicine.

– Uzimanjem krvi direktno iz pupčanika dok je beba još u majčinom stomaku, metodom kordocenteze, koja se kod nas razvijala paralelno sa centrima u Parizu i Londonu, došli smo na ideju 1989. godine da proverimo da li su bebe koje su sitnije tokom intrauterusnog razvoja zdrave ili imaju neku bolest koja čini da su sitnije. Otkrivali smo razne anomalije, ali i pojavu intrauterusnog zastoja u rastu bebe koji je uslovljen promenama epigenetike.

Šta su ova istraživanja pokazala?

– Analizom krvi sitnijih beba utvrdili smo da postoji poremećaj u odnosu jedne vrste lipoproteina, tačnije apolipoproteina B i A. Oni regulišu balans masti u okviru ugradnje u tkiva, a kod beba koje su bile sa intrauterusnim zastojem u rastu apolipoprotein B bio je drugačiji nego kod beba sa normalnom težinom. Nismo mogli da lečimo nastale promene, mogli smo samo da ih konstatujemo, jer je beba već dobila u genomu informaciju kako treba da se razvije. Ali, to nam je otkrivalo mogućnost da, čim se beba rodi, utičemo da promene dalje ne napreduju i da ta beba kasnije ne dobije hipertenziju ili neku težu kardiovaskularnu bolest.

Znači li to da nas epigenetika programira od trenutka nastanka fetusa?

– Epigenetika počinje da deluje od prvog momenta i pravi promene čim počnu da se stvaraju lipoproteini, a na ovaj porces utiču podneblje i okolina u kojoj živi majka. Recimo, žena koja ovde rodi sitnije dete, ako bi otišla na Severni pol tamo bi rodila bebu sa mnogo više masnog tkiva. To su te epigenetske promene.

Da li nekako možemo da utičemo na proces “fetalnog programiranja”?

– Promene koje nastaju ovim procesom ne moraju da budu apsolutni razlog za razvoj određenih bolesti. Bolest ne mora da se ispolji, ako neko ko zna da nosi rizik, pokuša promenama u načinu života da ga umanji. Zbog toga bebe koje su rođene kao sitnije, svrstavamo u rizičnu kategoriju. Deca sa intrauterusnim zastojem u razvoju su česta kod žena koje su pušači, hipertoničari, imaju neke kardiovaskularne bolesti, jer sve što remeti krvotok deluje da bebe budu sitnije.

Na koji način može da se odredi koji od sistema u bebinom organizmu je najviše pod rizikom?

– Kao produžetak Barkerove hipoteze urađena je studija o biohemijskim, imunološkim i endokrinološkim parametrima koji ukazuju koji od sistema je više uključen u određeni proces. Recimo, rizik od dijabetesa se povećava ako žene tokom trudnoće jedu mnogo ugljenih hidrata. Šećer koji majka unese dolazi i do bebe, a pošto ga ima u velikim količinama, opterećuje rad bebinog pankreasa koji radi ubrzano i povećanom snagom, za šta nije programiran od početka. Ćelije pankreasa bebe “sagore”, jer pokušavaju da prerade taj šećer.

Kakve su posledice toga?

– Beba se rađa sa mnogo manjim pankreasom nego što bi trebalo, i vrlo brzo se kod nje javlja dijabetes. Istovremeno beba u utrobi raste, na rođenju ima pet kilograma, pravi džin. Mi takve bebe zovemo džinovi na staklenim nogama, jer su veoma ranjive, i najmanja infekcija može da ih odnese. Onda se roditelji pitaju kako je moguće da umre beba od pet kilograma. Upravo zato što beba ne treba da ima pet kilograma.

Koja kilaža je normalna za bebu na rođenju?

– Prosek je od tri, do tri i po, eventulano 3,8 kilograma. To je idealna kilaža. Sve manje ili više od toga, nosi neke nepravilnosti.

Šta se smatra malom telesnom masom koja nosi rizik za razvoj hroničnih bolesti u odraslom dobu?

– Sve što je ispod 2,8 kilograma.

Koje savete dajete trudnicama čije bebe imaju malu telesnu masu kako bi se umanjio rizik od razvoja bolesti?

– Ako sumnjamo da je postoji zastoj u razvoju ploda, trudnici se savetuju češće kontrole, drugačija ishrana i način života. Na taj način pokušavamo da popravimo ono što se desilo intrauterino, jer verujemo da ako se beba stavi u bolje uslove, možda ima šanse da se njen razvoj vrati u normalu. To znači da trudnica ne treba da jede ni premalo ni previše, zlatna sredina je najvažnija, i ne bi trebalo u okruženju da ima pušače. Kada je reč o ishrani, savetuje se izbalansirano uzimanje proteina, ugljenih hidrata i masti, uz dosta povrća.

ŠTETAN UTICAJ PUŠENjA

Kakve mogu da budu posledice po bebu ako majka puši tokom trudnoće?

– Pušenje direktno šteti bebi i to na više načina: nema dovoljno kiseonika koji joj je neophodan da bi rasla, te su bebe mnogo sitnije, a čak i ako se samo puši u kući, imaju mnogo manju posteljicu. Takva posteljica je prošarana mnogobrojnim malim infarktima, i ona bebi ne daje dovoljno kiseonika i hrane.

NASTAVAK ISTRAŽIVANjA

Da li planirate da nastavite istraživanje beba sa malom telesnom masom na rođenju, koje ste započeli 1989. godine?

– Imam ideju da njih 40 pronađem i da im ponovo uradimo analize kako bismo utvrdili kakvi su im aktuelni nalazi lipoproteina. Nisam siguran da li ću u tome i uspeti, jer nam se u međuvremenu država raspala, ali ako uspem, to će biti prava senzacija. Nema mnogo ljudi koji su to radili i sada mogu analize da ponove. Voleo bih da te bebe vidim kakvi su sada ljudi.

Izvor: Novosti.rs | Autor: B. Laćarak

Najčešće greške prilikom nanošenja korektora

0

Ovo su najčešće greške koje mnoge od nas rade pri nanošenju korektora, i glavni razlozi zašto uglavnom nismo zadovoljne s konačnim izgledom proizvoda na licu.

Investirali ste u luksuzni korektor, ali čini vam se da baš i ne radi svoj posao? Pre nego što skupoceni komad kozmetike bacite u smeće, pitajte se znate li ga uopće ispravno koristiti. 

Birate previše svetao korektor

Ako birate izrazito svetle i pigmentirane korektore, sigurni smo u dve stvari. Prva, imate velike probleme s tamnim podočnjacima, i druga – grešite u izboru nijanse. Naime, biranje presvetlog i pregustog korektora će samo skrenuti dodatnu pažnju na neugledne tamne kolutove koji otkrivaju da ste sinoć loše spavali, a to sigurno ne želite. Umesto njih, odaberite tople, breskvaste nijanse tekućih korektora koje su maksimalno ton svetlije u odnosu na vašu boju kože, a bilo bi dobro i da imaju sitne, reflektirajuće čestice u sebi.

Ne fiksirate korektor

Nakon što ste svoj omiljeni korektor naneli na kožu, i zadovoljni ste kako izgleda, vreme je da ga fiksirate transparentnim proizvodom u kamenu ili prahu. Ovo će omogućiti da vam se korektor ne nabire u boricama i sitnim linijama tokom dana. Za nanošenje proizvoda za fiksiranje odaberite mekanu četkicu i nikako nemojte preagresivno povlačiti proizvod po licu jer ćete na kraju samo odstraniti dobar deo korektora. Lagani tapkajući potezi su najbolja metoda aplikacije.

Ne znate da odaberete pravu teksturu proizvoda za svoj problem

Postoji razlog zašto različite vrste korektora dolaze u različitim teksturama, i istina je da gotovo nikada nećete naći jedan korektor koji će odgovarati podočnjacima, mitiserima i svim drugim hiperpigmentacijama i hipopigmentacijama koje možete pronaći na svojem licu. Većina kamuflažnih i kremastih korektora sjajno će odgovarati mitiserima i eventualnom crvenilu lica, dok će lakše tekuće formule biti idealne za područje oko očiju.

Stavljate ga pre pudera

Postoje mnoge teorije o tome kako, kada i kojom tehnikom naneti korektor, ali većina profesionalaca će vam ipak predložiti da prvo stavite puder pa tek onda korektor. Zašto? Naime, ako se odlučite prvo aplicirati korektor, kasnije nanošenje BB kreme, pudera ili bilo kog sličnog proizvoda kojim ujednačavate svoj ten, dovešće vas do mrljanja korektora koji će time izgubiti svoj potencijal prekrivanja. Osim toga, ako koristite gušće pudere, mogli biste se začuditi koliko je vaša omiljena podloga u stanju izbrisati pigmentacije i druge sitne nepravilnosti na vašem licu, bez da uopšte i koristite korektor.

Koristite prst za nanošenje

Premda možete da koristiti prst za nanošenje korektora ispod očiju, ne možemo da vam preporučimo da isto radite sa prekrivanjem mitisera. Dobra četkica će pokriti svaku, pa i najmanju dubinu, a za sjajnu aplikaciju proizvoda trebaće vam vrlo precizna četkica za korektor. Ako je nemate, a želite isprobati ovu tehniku, dobar trik je i korištenje čiste i mekane četkice za nanošenje ruža.

izvor: fashion.hr

Kako se izboriti sa crvenilom na licu i “mrežom” kapilara

0

Kako se izboriti sa kuperozom, koja može da zahvati obraze, nos, bradu, čelo, vrat, dekolte. Javlja se kod deset odsto populacije, češće kod osoba svetlih očiju i tena.

Blago prirodno rumenilo na licu deluje simpatično, ali stalno crvenilo odaje utisak da nešto nije u redu. Kuperoza, kako se zove ova pojava, može biti izražena ne samo na obrazima, već i na nosu, bradi i čelu, vratu i dekolteu. Javlja se zbog poremećaja mikrocirkulacije i u estetskom smislu pogađa veliki broj ljudi.

– Kuperoza je termin koji se sve manje koristi, a označava crveno lice. Predstavlja početnu fazu rozacee (rosacea erythematosa) koju karakterišu vidljivo prošireni površni krvni sudovi koji formiraju mrežu, zbog čega i dolazi do crvenila. U početku se javlja na centralnim regijama lica, obrazima, ponekad čelu i kapcima, ali i na koži vrata i prsima. Nakon nekoliko meseci, crvenilo postaje trajno. Boja je zagasito crvena, sa vidljivim proširenim kapilarima. Intenzivnija je što je više vidljivih kapilara. Često je prisutna i suvoća kože – objašnjava dermatovenerolog profesor dr Radoš Zečević.

Koji su uzroci bolesti?

– Uzroci nisu potpuno jasni, ali se zna da se javlja kod povišene reakcije krvnih sudova na toplotu, kod konzumiranja začinjene hrane i alkohola, hroničnog izlaganja suncu. Zimi nastanku kuperoze pogoduju nagle promene temperature, jer je napolju hladno, a u prostorijama toplo, kao i česta konzumacija toplih napitaka. U svim situacijama dolazi do širenja kapilara i mogućeg crvenila praćenog osećajem žarenja i nelagodnosti.

Utiču li još neki faktori na nastanak kuperoze?

– Može da se javi i kod osoba koje su izložene uticaju polena i drugih pokretača alergija. Veliku ulogu igra genetika, kao i upotreba određenih kortikosteroida i u tom slučaju je to steroidni dermatitis. U početku, crvenilo je prolaznog karaktera, da bi tokom vremena postalo trajno. Kuperoza je češća kod osoba svetle puti, takozvanih keltskih tipova koji imaju svetle oči i ten, često sa pegicama.

Kako dolazi do poremećaja sitnih krvnih sudova?

– Kod osoba sa tankom ili slabom elastičnošću vremenom dolazi do trajnog širenja sitnih krvnih sudova, zbog čega se oni ispunjavaju sa više krvi. Kod normalne, zdrave kože, kapilari se šire i omogućavaju normalan dotok krvi u lice, kada je krvotok iz nekog razloga pojačan. Potom se skupljaju i vraćaju u izvorno stanje, što je kod krvnih sudova sa izgubljenom elastičnošću nemoguće. Oni nisu dovoljno snažni da se vrate u prvobitno stanje, već ostaju trajno rašireni dovodeći do kuperoze. Kod osoba srednje dobi ova pojava je češća, jer koža postaje tanja, pa su i krvni sudovi vidljiviji.

Da li češće obolevaju žene ili muškarci?

– Bolest je relativno česta i javlja se kod deset odsto populacije. Čak šest do sedam puta više kod žena, što ukazuje da u nastanku značajnu ulogu igraju hormoni. Javlja se posle 30. godine, kada se polako ulazi u srednje životno doba. Tada koža postaje i tanja, pa su i krvni sudovi vidljiviji. Kod muškaraca postoji i sklonost da kuperoza pređe u pravi oblik rozacee, što se prepoznaje po pojavi gnojanica i hipetrofiji tkiva vidljivoj po uvećanom nosu.

Na koji način se kuperoza leči?

– Ukoliko se lečenje započne u najranijoj fazi, u periodu kada crvenilo nije fiksirano već se javlja u naletima, bolest može uspešno da se kontroliše. Određenom terapijom onemogućava se da pređe u rozaceu. U tu svrhu služe određeni preparati koji obezbeđuju hidrataciju kože, kao i preparati sa zelenim pigmentom za dnevno prikrivanje crvenila. Ove dnevne kreme su najčešće komponovane tako da pored zelenog pigmenta obezbeđuju i fotoprotekciju i hidrataciju kože. Od lekova se uzimaju neselektivni betablokatori. Ukoliko postoji formirana mreža kapilara, može se primeniti i lečenje laserskim svetlom. Na ovaj način se trajno zatvaraju vidljivi kapilari. Nedostatak lečenja laserom je što izaziva bol koji se može otkloniti anesteticima, kao što i eventualno ostavlja manje ožiljke. Ali, problem se ne rešava suštinski jer se ne otklanja uzrok, već se samo zatvaraju vidljivi prošireni kapilari. Nakon izvesnog vremena, novi će se pojaviti.

Može li kuperoza da se spreči?

– Prevencija se svodi na izbegavanje provocirajućih faktora. Ne možemo promeniti tip kože, ali možemo da izbegavamo nepotrebno izlaganje izvorima toplote. Za vreme sunčanih dana trebalo bi da se koriste sve vrste zaštite, lica bi trebalo svakodnevno hidrirati odgovarajućim dnevnim i noćnim kremama, alkohol izbegavati, kao i jako začinjenu hranu i cigarete. Prestanak pušenja je izuzetno važan jer se sa duvanskim dimom unosi ugljen monoksid i manje kiseonika, što prvo dovodi do skupljanja, pa širenja sitnih krvnih sudova.

Kako da negujete kožu?

Osobe koje su zimi sklone kuperozi, obavezno bi trebalo da stavljaju zaštitne kreme pre izlaska iz kuće. Tokom hladnih i vetrovitih dana, koža je izložena nepovoljnim vremenskim uslovima, koji mogu dovesti do isušivanja, ljuspanja i iritacije. Nagle promene temperture prilikom ulaska iz hladnog u toplu prostoriju, mogu dovesti do pucanja kapilara, iritacije i crvenila, naročito kod osetljive, kuperozne kože. Zato je zimi neophodna dodatna i pravilna nega, da bi koža bila vlažna, meka i zdrava. Leti je važno da dnevna krema ima najmanje 15 zaštitni faktor. Trebalo bi biti oprezan sa pilinzima, kao i preparatima za čišćenje kože koji je isušuju, masnim kremama, proizvodima koji pospešuju cirkulaciju ili su na bazi voćnih kiselina. Lice se uveče obavezno čisti neagresivnim sredstvima kakva je miceralna voda.

Ne savetuje se da osobe sa kuperozom kod kuće stavljaju maske i tretiraju kožu. Kada biraju preparate za negu, obaveztno bi trebalo da se posavetuju sa stručnim licem i da koriste aktivne materije koje kožu umiruju, štite, normalizuju mikrocirkulaciju, smanjuju vidljivost proširenih kapilara i crvenilo.

Izvor: Novosti

Šta oblik usana govori o vama?

0

Oblik usana može da otkrije neke crte našeg karaktera, način na koji se ponašamo prema okolini, ljudima koji nas okružuju, a o tome je pislala i Džejn Haner, autorka knjige „The Wisdom of Your Face“.

Usne srednje veličine

Osobe čije usne nisu ni pune ni tanke već su srednje veličine i nedefinisane gornje usne, takozvanog Kupidonovog luka, vole samoću i  nisu zahtevne.

Usne sa zaobljenim lukom

Ukazuju na izuzetno ljubaznu osobu, pažljivu prema drugim ljudima.

Pune usne

Osobe sa prirodno punim usnama su saosećajne, posebno teže da budu dobri roditelji. Uvek stavljaju druge na prvo mesto, vole da su okrežene prijateljima i vole stabilne veze.

Tanke usne

Te osobe ne umeju da se opuste i vole da budu same. I u vezama traže da imaju vreme i prostor samo za sebe.

Usne pune u srednjem delu

Osobe sa usnama punijim u sredini koje bivaju tanje ka krajevima vole da budu u centru pažnje. Ovakve osobe su samoljubive i temperamentne, i kraljice su drame. Tanji krajevi usana govore o zabavnoj osobi.

Definisana gornja usna

Reč je o osobama veštim u komunikaciji. Mana im je što često ne razmišljaju šta govore, da li je to nešto lepo ili uvredljivo. Zato nije čudno što upadaju u nevolje.

Nedefinisana gornja usna

Osobe koje nemaju definisanu gornju liniju usne,  su odgovorne i ne brinu mnogo o sebi, nedostaje im samopouzdanja. Često nisu svesne da nisu one te koje moraju da reše baš svaki problem. Neretko ne znaju kako ne moraju baš oni rešiti svaki problem.

IZVOR: cosmopolitan.com

Kako da brzo izbacite nikotin iz organizma

Kada popušite cigaretu, nikotin cirkuliše u krvi u proseku od šest do osam sati. Većina tog nikotina se eliminiše urinom, ali potrebno je od 48 do 72 sata da se zaostali nikotin izbaci iz vašeg tela.

U tom procesu mogu da pomognu voda, pojedine vrste voća i povrća, pogotovo one koje sadrže dosta vitamina C. On je najpoznatija supstanca za izbacivanje nikotina iz krvotoka, jer poboljšava metabolizam i stvara bela krvna zrnca, ali pušači treba da unose znatno veću dozu ovog vitamina nego nepušači, do 2.000 miligrama.

Evo šta je najbolje za izbacivanje nikotina iz organizma:

  1. Voda – Nikotin dehidrira telo, pa je veći unos vode neophodan jer pomaže telu da izbaci nikotin.
  2. Kopriva – Ova biljka je puna gvožđa i korisna za dezinfekciju i odlična je u borbi protiv infekcije.
  3. Povrće – Konzumiranje većih količina celera, tikvica, pasulja, pa čak i krastavaca, može da smanji nikotinsku zavisnosti. Ne jedite mnogo slatkog povrća, sa mnogo šećera, jer prekomerna količina glukoze aktivira deo mozga odgovornog za uživanje i zadovoljstvo. Na taj način, glukoza može da podstakne želju za cigaretama.
  4. Pomorandže – Sadrže visok nivo vitamina C, pa nadoknađuju ovaj vitamin u telu pušača koji pušenje smanjuje. Konzumiranje narandže može ubrzati vaš metabolizam i smanjiti stres.
  5. Kivi – Kivi pomaže da se eliminiše nikotin iz tela i da se ono napuni vitaminima A, C i E koje pušenje smanjuje.
  6. Sok od šargarepe – Sok od šargarepe sadrži vitamine A, B, C, K koji pomažu da se eliminiše nikotin iz tela. Nikotin takođe šteti koži, a sok od šargarepe ima mnogo vitamina koji su dobri za kožu.
  7. Brokoli – Sadrži visok nivo vitamina B5 i C. Brokoli sadrži supstancu koja štiti pluća od oštećenja od toksina.
  8. Spanać – Bogat je vitaminima i folnom kiselinom, tako da je dobar za vaše telo i posebno dobar u tome da vam zgadi ukus duvana.

Smanjite zavisnost.

Pet recepata za zdrav smoothie doručak

Za dobar smoothie vam je potrebno voće, jogurt, mleko i po potrebi med. Uz uobičajeno sezonsko voće, nabavite i zaleđeno voće koje će se u blenderu pretvoriti u ukusan i zdrav napitak. Ukoliko ipak želite da koristite samo sveže voće, dodajte nekoliko kockica leda.

Još jedan bitan sastojak je grčki jogurt koji možete zameniti i običnim jogurtom, ali će vam tada smoothie biti nešto ređi. Ako vam smoothie nije dovoljno sladak, slobodno mu dodajte kašičicu meda.

Predstavljamo vam pet ideja za ukusan i zdrav smoothie.

Borovnice, banane i čia semenke

U blender stavite jednu i po šoljicu zaleđenih borovnica, jednu bananu koju ste prethodno zaledili, pola šoljice grčkog jogurta i dve kašike čia semenki. Sve zajedno miksajte dok ne dobijete ujednačenu smesu. Probajte smoothie, pa ako vam nije dovoljno sladak, dodajte kašičicu meda i još jednom izmiksajte.

Đumbir i kruška

U blenderu izmiksajte dve i po šoljice naseckane zaleđene kruške, pola šoljice grčkog jogurta, pola šoljice nemasnog mleka i jednu kafenu kašičicu izrendanog đumbira. Ako je potrebno, smoothie zasladite medom.

Krastavci, avokado i menta

U blender stavite jedan očišćeni avokado, pola većeg krastavca naseckanog na komadiće, pola šolje grčkog jogurta, šaku svežih listova mente, izrendanu koricu limuna i pet kockice leda. Izmiksajte dok ne dobijete homogenu smesu i po potrebi zasladite medom.

Maline, kakao i banana

U blenderu izmešajte dve šoljice zaleđenih malina, jednu zaleđenu bananu, pola šoljice grčkog jogurta, četvrtinu šoljice nemasnog mleka i dve velike kašike nezaslađenog kakaoa u prahu. Po potrebi zasladite medom.

Šumsko voće i ovas

U blender stavite dve šoljice zaleđenog šumskog voća, jednu i po šoljicu nemasnog mleka i četvtinu šoljice mlevenog ovsa. Sve dobro izmiksajte, a po potrebi dodajte malo meda.

Izvor:lepotaizdravlje.rs

Vežbe za zatezanje opuštene zadnjice

Ako svakog dana odvojite 10 minuta za vežbanje, već za mesec uočićete značajne promene u zategnutosti i izgledu mišića zadnjice. Kako jačanje ovih mišića uključuje i angažovanje donjih mišića leđa i nogu, vežbanjem se postiže bolje držanje tela i zdravlje uopšte.

Najjednostavnije i najefikasnije vežbe za zatezanje opuštene zadnjice su razne varijante čučnjeva, iskoraci i most.

U početku dok ne steknete kondiciju, svaku vežbu ponovite od pet do sedam puta, a kasnije povećavajte ovaj broj dok ne dostignete 25, maksimalno 30 ponavljanja. Kombinujte do tri vežbe tokom jednog treninga, da biste angažovali što više mišića u ovoj regiji.

Optimalno bi bilo da se ovom fizičkom aktivnošću pozabavite od tri do četiri puta nedeljno.

Više od toga može da bude opterećenje za mišiće, ali i teret za vežbača. Naravno, to se ne odnosi na kardio-trening, koji možete da radite ostalim danima, kako biste dostigli zacrtane ciljeve.

Čučnjevi

Zahtevaju mnogo energije, ciljano deluju na sve grupe mišića donjih leđa i podižu zadnjicu.

Običan – raskoračni stav, stopala su paralelna i u širini kukova. Ruke ispružite ravno ispred sebe, paralelno sa tlom. Spuštajte se zadnjicom prema dole, dok ne stignete gotovo u sedeću poziciju, ali pazite da kolena ne prelaze vrhove nožnih prstiju. Leđa su prava. Oslonac treba da bude na petama. Polako se podižite prema gore i nakon što se ispravite čvrsto zategnite mišiće zadnjice. Napravite tri seta ovih vežbi sa kratkom pauzom između. Trudite se da vežbu radite što sporije.

Sa šipkom – raskoračni stav, stopala su paralelna i u širini kukova. Uhvatite šipku tako da je gornji deo šake okrenut prema gore. Sa blago savijenim kolenima, i pravim leđima, podignite šipku na grudne mišiće. Laktovi su istureni napred, da šipka ne bi skliznula sa grudi. Blago savijajući kolena, spustite se dole dok butine ne budu paralelne sa podlogom. Uz izdah vratite se u početni položaj i zategnite zadnjicu i stomačne mišiće. Uradite tri serije po sedam ponavljanja. Obratite pažnju da se tokom vežbe ne naginjete napred i ne savijate vrat.

Sumo čučanj – raskoračni stav, stopala su nešto šire od širine kukova, stopala i kolena su okrenuta spolj. Prilikom pokreta, kolena idu preko vrhova prstiju, a ne unutra. Uz udah spuštajte se zadnjicom dole, do granice bola. Uz izdah vratiti se u početni položaj.

Iskorak

Ovom vežbom se oblikuje zadnjica. Stanite uspravo, stopala su spojena, ruke su na kukovima. Iskoračite jednom nogom napred, a kolenom druge se spuštajte prema tlu. Pazite da koleno noge koja je ispred ne prelazi vrh prstiju. Kada koleno noge koja je iza tela bude blizu podloge zadržite se u tom položaju nekoliko sekundi i lagano se vratite u početni položaj. Na kraju snažno stegnite mišiće zadnjice. Uradite od pet do sedam ponavljanja sa jednom nogom, pa uradite vežbu i sa drugom.

Most

Odlična vežba za zatezanje zadnjice. Lezite na leđa sa savijenim kolenima. Stopala su u širini kukova, a ruke su položene uz telo. Pete čvrsto oslonjene na tlo. Visoko podignite kukove i zadnjicu u vazduh ali da grudi i leđa ostanu na tlu. U najvišoj poziciji čvrsto zategnite mišiće zadnjice i ostanite tako pet sekundi. Zatim se spustite dole.

Teža varijanta ove vežbe je da se ruke podignu visoko u vazduh ili kada je podignuta zadnjica da približavate i odaljavate kolena.

izvor: novosti.rs

Vežbanje u kadi jača mišiće, nerve i pluća

Da bismo postigli vidljive rezultate, potrebno je vežbati bar dva-tri puta nedeljno. Prednost akvarobika u kupatilu jeste u tome što možete da ga radite u bilo koje doba dana, nezavisno od sezone.

Pravila za vežbanje:

  • Stavite na dno kade specijalnu gumenu prostirku da se ne biste okliznuli.
  • Ne vežbajte u vodi u koju ste prethodno sipali penu za kupanje.
  • Vežbajte samo kada ste sami kod kuće.
  • Ne vežbajte punog stomaka!

Način vežbanja:

  • Napunite kadu toplom vodom, opustite se i mirno lezite nekoliko minuta. Posle toga sledi vežbanje u trajanju od 10 minuta.
  • Uhvatite se rukama za ivice kade, polako podignite desnu nogu, zatim je lagano savijte u kolenu i privucite grudima. Isto to radite i levom nogom.
  • U sedećem položaju gurajte nogama suprotnu stranu kade. Ako je kada suviše velika, stavite neki predmet koji će vam poslužiti za pružanje otpora.
  • Podignite visoko jednu nogu, obuhvatite je obema rukama i privucite sebi. Isto to radite i drugom nogom.
  • Dok sedite, ispružite noge i podignite ruke iznad glave. Nagnite se napred trudeći se da dodirnete rukama nožne prste.
  • Svaku vežbu ponovite pet puta.

Izvor: lepotaizdravlje.rs