Sindrom propustljivih creva – kako ga ublažiti
Ukratko rečeno, sindrom propustljivih creva znači sledeće: ako spojevi između ćelija crevne sluzokože nisu čvrsto zatvoreni, već ostavljaju prostor (povećana propustljivost creva) to može omogućiti da mikrobi, produkti mikroba i strani antigeni prodru u sluzokožu creva i u čitav organizam. Posledica toga može biti reakcija imunog sistema i lučenje medijatora koji izazivaju upale.
Evo šta bi, po dr Aksu, moglo da ukazuje da neko možda ima problem sa povećanom propustljivošću creva:
Kokosovo ulje. Dr Aks preporučuje svakodnevnu konzumaciju kokosovog ulja. Ono ne samo da poboljšava varenje, već pomaže telu da apsorbuje kalcijum, magnezijum i vitamine rastvorljive u mastima. Kaprilna, kaprilična i laurinska masna kiselina koje sadrži kokosovo ulje pomažu da se unište štetne gljivice i bakterije, uključujući i kandidu, koje mogu da pogoršaju propustljivost creva. Kandida je posebno štetna, zato što smanjuje proizvodnju želudačne kiseline, što može dovesti do lošeg varenja I upala. Preporučuje se organsko, nerafinisano, hladno ceđeno kokosovo ulje.
Spušteni želudac – prevencija, simptomi
Svaki od trbušnih organa može, manje ili više, da se spusti sa svog mjesta, ali se to najčešće događa sa želucem. Kao najveći trbušni organ, koji naizmenično menja obim i koji u trbušnoj šupljini zauzima jedno od najviše položenih mesta, a pri tome se ne oslanja ni na kakav čvrst oslonac, želudac je najpodložniji poremećaju svog položaja.
Problem porodilja
Spušteni želudac javlja se naročito kod žena koje rano ustaju posle porođaja. Naime, izlaskom ploda i skupljanjem uterusa posle porođaja nastaje praznina u trbuhu. Ona izaziva izrazito smanjenje pritiska koji održava želudac u normalnom položaju. Zbog toga nastaje istezanje želuca i spuštanje njegove donje ivice prema maloj karlici.
Isto tako, težak fizički rad i brzo mršavljenje u žena i muškaraca uzrokuju gubitak masnog tkiva iz trbušne duplje. To je, opet, razlog smanjenja pritiska koji održava želudac u normalnom položaju. Na spuštanje trbušnih organa deluju i drugi uzroci, kao što su neuredna ishrana, preterano uzimanje hrane odedanput, loše varenje, neuredno pražnjenje creva itd.
Prepoznatljivi simptomi spuštenog želuca su osećaj ispunjenosti i težine u trbuhu, loše i sporo varenje, podrigivanje, pospanost itd. Bolesnici su obično nervozni, boje se jesti i mršave.
Oni posle uzimanja tečne hrane i vode osećaju težinu, pritisak, “bućkanje” i lupanje u predelu želuca. Čvrstu hranu, uglavnom, bolje podnose. Radiološkim pregledom odmah se vidi da je želudac izdužen i spušten ispod svog normalnog položaja. Jačina poremećaja ne odgovara uvek stepenu u kojem je želudac spušten. Jer, neki bolesnici podnose lakše spušten želudac, a drugi teže.
Lječenje spuštenog želuca obično traje duži period i bolesnik treba za to imati strpljenja. Radi lečenja ovog oboljenja treba delovati, s jedne strane, na trbušni zid, s druge, na sam želudac i, naposletku, na čitav organizam, naročito na nervni sistem.
Na trbušni zid može se utjecati na dva načina. Njega treba jačati gimnastikom, savijanjem tijela naprijed i nazad, na jednu i drugu stranu i podizanjem opruženih nogu u ležećem ili stojećem stavu. Ali, treba ga ojačati i svana nošenjem odgovarajućeg pojasa koji treba da bude širok i tako podešen da trbušne organe podiže naviše.
Kako delovati
Na spušteni želudac naročito povoljno se može delovati urednom ishranom i uzimanjem umerene količine hrane, bez mnogo tečnosti, dobrim žvakanjem, urednim pražnjenjem crijeva i potrebnim odmorom posle jela.
Treba jesti hranu koja ne izaziva tegobe, a to je, prije svega, ishrana bez grubog povrća, bez tečnih jela (supe, čorbe). Osobe sa spuštenim želucem trebaju izbegavati uzimanje vode za vrijeme i neposredno posle jela, već treba piti određenu količinu vode sat-dva pre jela. Ponekad je dobro uzimati vodu sa malo šećera ili bez šećera, u nekoliko navrata na pola sata razmaka.
Preventivne mere
Naravno, kao i u mnogim drugim slučajevima, u borbi protiv spuštenog želuca najvažnije su preventivne mere. Radi toga, treba na prvom mestu uticati na djecu da raznim vežbama, plivanjem i drugim sportovima što bolje ojačaju svoj trbušni zid. Treba ih navikavati, uostalom kao i odrasle, na urednu i umerenu ishranu. Žene za vreme trudnoće treba, ukoliko to lekar savetuje, da nose pojas koji će im pridržavati rastegnuti trbušni zid i uvećan trbuh.
Upala bubrega (Pijelonefritis) uzroci, simptomi, lečenje
Pijelonefritis ili upala bubrega, je ozbiljna bakterijska infekcija bubrega koja može biti akutna ili hronična.
Upala bubrega
Jedna od najčešćih bolesti bubrega, akutni pijelonefritis je iznenadna upala bubrega, koju uzrokuje bakterija. Pre svega je pogođena crevna oblast i bubrežna karlica ili nešto ređe bubrežne tubule.
Hronični pijelonefritis je trajno zapaljenje bubrega koje može ostaviti ožiljak na bubrezima i može voditi do hroničnog oštećenja bubrega. Ova bolest bubrega je najčešća kod pacijenata koji imaju predispozicije da im se vrati akutni pijelonefritis.
Uzroci upale bubrega
U ubedljivo najvećem broju slučajeva, upalu bubrega izaziva bakterija koja dolazi spolja i putuje kroz urinarni sistem kroz uretru do bešike, i na kraju iz bešike do bubrega. U tom slučaju je poznata kao rastuća infekcija. Ovo može objasniti zašto žene, čija uretra je kraća i bliže analnom otvoru, potencijalno izvoru bakterija, imaju četiru puta više zastupljenu infekciju bubrega nego muškarci.
Postoji i verovanje od strane doktora da se, ponekad, u mnogo ređem broju slučajeva, bakterijska infekcija koja izaziva pijelonefritis može razviti i u drugom delu tela, a zatim putem krvi doći i do bubrega.
Protok mokraće u suprotnom smeru, tj. unazad, je poznat kao refluks i može biti uzrokovan anatomskim defektom ili opstrukcijama. U prvom slučaju, umesto čvrstog kapka koji razdvaja bešiku i ureter, postoji široki otvor. Za vreme mokrenja dolazi do kontrakcija bešike, pa urin umesto u jednom smeru, teče u oba smera, ka spolja – kroz uretru i ka unutra kroz uretere (mokraćne kanale koji spajaju bešiku sa bubrezima). Ovaj defekt nije lako ispraviti, a oni koji ga imaju, su izloženi čestim infekcijama.
Opstrukcije koje uzrokuje refluks kod žena, su obično u formi suženja, ili ožiljka na tkivu, nastale od infekcije ili upale uretre. Kod mladih ljudi, ovakva suženja se javljaju ređe i obično su posledica polno prenosivih infekcija. Kod starijih ljudi, prostata je često odgovorna za prepreke koje ometaju pravilan tok urina.
Refluks može biti uzrokovan stavljanjem katetera ili instrumenata, kao što su cistoskopi zarad dijagnoze ili lečenja. Stavljanje bilo kog stranog tela u oblast gde postoji opstrukcija, nosi mnogo rizika od infekcije koja će biti još teža za lečenje.
Simptomi upale bubrega
Bez obzira na uzrok, simptomi akutnog bakterijskog pijelonefritisa su obično isti. Prvi simptomi su obično drhtaji, prožimanje drhtavice kroz celo telo, uz pratnju visoke temperature i bola zglobovima i mišićima, uključujući i bol u bokovima. Moguće je da simptomi uopšte ne skrenu pažnju na bubrege.
Nastala situacija može biti posebno zbunjujuća za decu, kada visoka temperatura može iznenada doneti mentalnu blokadu ili promenu mentalnog stanja, ili kod starijih, gde visoka temperatura može rezultirati zbunjenošću, ili infekcija može biti maskirana bolovima.
Mogu se javiti iritirajući simptomi: (bol koji peče tokom mokrenja, potreba za neodloložnim mokrenjem, ili učestalo mokrenje).
Kod akutnih infekcija, simptomi se razvijaju ubrzano, prvo se primećuje visoka temperatura, posle koje obično usledi promena boje mokraće, a zatim osetljivost u boku. Kako se upala bubrega razvija, javljaju se i bol, gubitak apetita, glavobolja i svi standardni znaci infekcije se razvijaju. Ovakva vrsta bola u bubregu se razlikuje od grčeva u stomaku, kao posledica kamena u bubregu, po tome što su kontinualni i ne javljaju se u talasima, ostaju u jednoj tački i pogoršavaju se ukoliko se osoba kreće.
Pacijenti sa hroničnim pijelonefritisom mogu imati akutne infekcije, pri čemu ponekad nema simptoma, ili simptomi mogu biti tako blagi da prođu neprimećeni. Ovo sa sobom nosi rizik da zapaljenje može napredovati polako i neprimećeno tokom mnogo godina, sve dok ne dođe do propadanja koje uzrokuje prestanak rada bubrega. Zato, hipertenzija (visoki krvni pritisak) ili anemija ili simptomi koji su povezani sa insuficijencijom bubrega, mogu biti prvi indikatori nevolje. Nažalost, kad se to desi, možda je već došlo do nepovratne štete.
Dijagnoza
Vaš fizijatar će uzeti medicinsku istoriju, uraditi fizički pregled, i preporučiti testove među kojima će verovatno biti analiza krvi i kultura krvi, analiza urina, urinokultura i verovatno ultrazvučna studija bubrega.
Lečenje bubrega
Terapija antibioticima koja će se prepisati zavisi od konkretnog mikroorganizma kojim je telo inficirano, koji se utvrđuje urinokulturom. U slučaju kada mikroorganizam ne može biti identifikovan, lečenje bubrega se obično sastoji od širokog spektra antibiotika. Simptomi mogu nestati posle nekoliko dana lečenja antibioticima. Iako urin postaje sterilan u roku od 48 sati do 72 sata od početka terapije, takva terapija traje 21 dan.
Pacijentima sa opasnim infekcijama ili faktorima komplikacije može biti potrebna hospitalizacija, makar na počeku lečenja. Kod nekih pacijenata, može biti neophodna hirurška operacija da bi se uklonile smetnje ili ispravile anatomske anomalije.
Terapija koja sledi posle operacije, uključuje uziimanje urinokulture tokom nekoliko nedelja posle završetka uzimanja lekova, kako bi se eliminisala mogućnost opstajanja infekcije.
Pacijenti koji su u visokom riziku od vraćanja infekcije urinarnog trakta i bubrega, kao što su oni koji duže koriste Folijev kateter, zahtevaju dugoročnu terapiju posle operacije.
Šta pitati doktora u vezi upale bubrega?
-
Šta je uzrok zapaljenja i infekcije?
-
Postoji li anatomski defekt ili opstrukcija, prepreka?
-
Može li taj defekt biti ispravljen?
-
Da li se prepisuje upotreba antibiotika?
-
Šta može biti urađeno da se minimizuje dalja infekcija?
-
Da li je hirurška operacija jedna od mogućnosti?
-
Postoji li rizik od eventualnog prestanka rada bubrega?
Prevencija
U nekim slučajevima, upala bubrega može biti sprečena pravovremenim prepoznavanjem i lečenjem manjih urinarnih infekcija koje, ako se ne leče, mogu uznapredovati u ovo, mnogo opasnije stanje.
Izvor: Health Central
Varičele – kako se leče ovčje boginje?
Varičele su jedna od najčešćih zaraznih bolesti dečijeg uzrasta između 1. i 7. godine života. Ovu osipnu groznicu prouzrokuje virus Varicella – Zoster iz grupe Herpes virusa. Izvor zaraze je osoba obolela od „ovčijih boginja” ili odrastao oboleo od Herpes – Zostera.
Najčešće se javlja u epidemijama, naročito u dečijim kolektivima, jer se lako prenosi: vazduhom, kapljičnim putem i neposrednim dodirom sa obolelim koji luči virus u sekretu disajnih puteva i sadržajem mehurića na koži.
Inkubacija traje 2 – 3 nedelje, a to je period od zaražavanja do pojave prvih simptoma boseti.
Početni stadijum varičele traje 1 – 2 dana i odlikuje se: malaksalošću, povraćanjem, glavoboljom, bolovima u mišićima i zglobovima, ne retko povišenom telesnom temperaturom, i tada je bolesnik već zarazan.
Sledi eruptivni stadijum varičele, tj. pojava vezikuloznog osipa – vezikula – vodeni mehurić, praćen svrabom. Ospa izbija na mahove, prvo na trupu, kosmatom delu glave i licu, zatim na rukama i nogama, može se javiti i na sluznicama usta i oka. Ovaj stadijum traje 5 – 8 dana, vodeni mehurić se zatim suši i pretvara u kraste. Ospa može biti retka ili obilna da prekriva gotovo čitavu kožu. Ovaj stadijum takođe može biti praćen povišenom temperaturom.
Zatim sledi stadijum povlačenja bolesti kada nestaju opšti simptomi varičele a na koži se nalaze sasušene vezikule, kraste, iza kojih ostaju mrlje bez pigmenta, ponekad plitki ožiljci uzrokovani bakterijskom infekcijom vodenih mehurića.
Bolest prolazi za 10 – 15 dana.
Komplikacije Varičele su retke: upala srednjeh uha, bronhitis, upala pluća i dr.
Lečenje se sprovodi: izolacijom obolelog i simptomatskim merama – svakodnevnim kupanjem, kupkama u rastvoru dezinficijensa(blagi rastvor hipermangana) kako bi se sprečila bakterijska superinfekcija, nežnim posušivanjem tela, talkiranjem(talk sa anestezinom) ili prskanjem penom Poxclin koja hladi i smiruje svrab, nekada oralnim antihistaminicima, po potrebi antipireticima(paracetamol), teži slučajevi su retki i leče se bolnički.
Sprečavanje obolevanja od Varičele zove se imunoprofilaksa i sprovodi se aktivno – vakcinacijom i pasivno – privremena zaštita gotovim antitelima.
U razvijenim zemljama sveta danas se sprovodi redovna vakcinacija protiv Varičele, a u ostalim zemljama vakcina se daje individualno prema odluci roditelja.
Postoji monovalentna vakcina protiv Varičele i tetravalentna MMRV.
Najnovije preporuke su da dete prvu vakcinu protiv Varičele dobije u uzrastu od 12. – 15. meseca života a drugu dozu u dobi od 4 – 6 godina života ili pre polaska u vrtić ili školu. Za decu iznad 13. godine života i odrasle savetuju se dve doze monovalentnom vakcinom.
Izvor: medikompoliklinika.com
Postoje lekovi koji zaustavljaju multipla sklerozu i do 70 odsto
U Srbiji trenutno ima 7.000 obolelih od multiple skleroze i utisak je da taj broj raste. Češće obolevaju žene i dominantno su to mlađe osobe, a prvi simptomi javljaju se i kod dece, kaže u razgovoru za Danas dr sc. med. Željko Krsmanović, načelnik kabineta za neurologiju na VMA u Beogradu.
* Šta je multipla skleroza?
– Multipla skleroza (MS) je dominantno inflamatorno (upalno), autoimuno oboljenje CNS (mozga i kičmene moždine) u kome dolazi do oštećenja mijelinske ovojnice nerava i njihovog posledičnog propadanja. To dovodi do oštećenja mozga i kičmene moždine na različitim mestima, a vremenom se javljaju i nova oštećenja. Grubo rečeno, u proseku, na pet oštećenja-plakova MS, dolazi jedna klinička manifestacija i zbog toga postoji velika razlika u simptomima bolesnika. Oboleli od multiple skleroze su potpuno drugačiji među sobom na osnovu simptoma. I ono što je važno teško je prognozirati kojim tokom će bolest dalje napredovati.
* Da li se lako dijagnostikuje, šta utiče na pojavu MS?
– Bitno je da se terapija što pre započne, sada već posle prvog napada mi možemo da postavimo dijagnozu i bitni su naravno kriterijumi na magnetnoj rezonanci. Mnogo se češće dijagnostikuje danas, nego što je to bilo pre 30 godina kada je to bilo teže.
Dokazano je da nedostatak vitamina D, pušenje, infekcija Epštajn Barovim virusom, kod osoba koje imaju genetsku predispoziciju za multiplu sklerozu, može dovesti do ove bolesti. U Srbiji 80 odsto populacije ima nedostatak vitamina D, a taj nedostatak utiče na mnoge procese u organizmu, čak i na stvaranje tumora.
Naučno je dokazano, vitamin D utiče na razvoj mozga, imamo situaciju da ljudi rođeni u određenim delovima godine imaju češće MS upravo zbog toga što majke nisu u zimskom periodu, dok su bile trudne, bile dovoljno izložene suncu. Tako i pacijenti najčešće početkom proleća imaju pogoršanja jer je to posledica nedostatka vitamina D tokom zime. Preporuka je svima da koriste profilaktične doze vitamina D, ali mora da se vodi računa jer prekomerno korišćenje može da bude toksično.
* Koji sve oblici MS postoje? Koji je najčešći?
– Statistički relapsno remitentni (RR) oblik multiple skleroze postoji kod 85 odsto do 90 odsto bolesnika. Kod ovog oblika bolesti pojavljuju se novi simptomi ili se pogoršavaju stari u trajanju do 30 dana, nakon čega sledi period oporavka. Vremenom se simptomi nakupljaju tako da neki bolesnici vremenom prelaze u sekundarno progresivni (SP) oblik bolesti. SP oblik karakterišu različiti vidovi invaliditeta. Srećom, pogotovu kod dobro lečenih bolesnika, ova faza se može značajno odložiti ili izbegnuti. Primarno progresivni (PP) oblik MS postoji kod 10 do 15 odsto obolelih kada bolest počinje odmah u vidu teže forme i problemima sa hodom.
* Kakvi su simptomi i kako se leči?
– U zavisnosti koji deo mozga je oštećen mogu se javiti različiti simptomi: problemi sa vidom, oštećenja govora, narušena koordinacija pokreta, izmenjena osetljivost različitih delova tela, problemi u seksualnoj funkciji i kontroli mokrenja, psihička izmenjenost, oštećenja hoda…Postoje više načina lečenja ove bolesti. Akutna pogoršanja (relapsi) leče se primenom visokih doza kortikosteroida u intravenskoj infuziji tokom tri do pet dana.
Od pre oko 25 godina primenjuju se lekovi koji povoljno modifikuju prirodni tok bolesti, smanjujući učestalost pogoršanja i usporavajući napredovanje bolesti. Mislim da je tu napravljen najveći progres u neurologiji uopšte. Od milenijumskog nihilizma do lečenja koje značajan broj bolesnika dovodi do stanja koje mi zovemo „free of disease“- nema novih pogoršanja, nema znakova progresije bolesti na pregledu magnetnom rezonancom.
* Postoji li trenutno lek koji može da zaustavi i(ili) poboljša stanje kod pacijenta?
– Postoje lekovi koji značajan procenat bolesnika mogu da dovedu u stanje „free of disease“. Takvi bolesnici zahvaljući plasticitetu nervnog sistema, odnosno mogućnost prilagođavanja mogu da imaju i poboljšano stanje. Iz oblasti terapije sprovodi se veliki broj istraživanja, pojavljuje se sve više novih lekova koji menjaju tok bolesti, ali na žalost ni jedan nije efikasan kod svih bolesnika. Kako se oboleli klinički značajno razlikuju, tako se i lekari trude da zauzmu individualizovan pristup.
* Šta konkretno znači „free of disease“?
– To znači da pacijent nema novih napada, a da se ne pojavljuju nova oštećenja. Mozak se prilagođava, zaobilazi oštećenja i vremenom pacijent se oseća bolje. Naravno, bez terapije to ne može.
* Da li postoje registrovani lekovi ili su svi eksperimentalni?
– Od 14 registrovanih lekova u SAD ili EU u Klinici za neurologiju Vojnomedicinske akademije imamo iskustvo u lečenju sa većinom od njih. Za naše uslove zavidan rezultat smo ostvarili zahvaljujući Fondu za socijalno osiguranje vojnih osiguranika, Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, donacijama. Ovi lekovi usporavaju bolest za okvirno 30 do 70 odsto. Uvek gledajući odnos između očekivane koristi za pacijenta i potencijalnih neželjenih dejstava koji se mogu desiti kod svih lekova i dodataka ishrani, trudimo se da zauzmemo personalizovani pristup.
* Pisalo se poslednjih meseci u medijima o Ocrealizumabu (Ocrevusu) koji se koristi u SAD za lečenje primarno progresivnih. Da li je stigao do nas?
– Okrelizumab u Klinici za neurologiju Vojnomedicinske akademije dajemo kod tri obolela sa agresivnim oblikom relapsno remitentne forme bolesti. Mi na žalost nemamo mogućnost da regrutujemo nove bolesnike. U međuvremenu je lek registrovan osim za relapsno remitentni oblik, tako i za primarno progresivni tok bolesti. Pacijenti su stabilno, a „ironija“ je da je jedna pacijentkinja nedavno odlučila da izvanredan lek, koji je basnoslovno skup, zameni lečenjem kanabisom. Neverovatno je kako informacije sa interneta kod medicinskih laika mogu da naprave zabludu. To je poseban problem. Naš zadatak je da pravilno informišemo pacijenta držeći se medicine zasnovane na dokazima, a pacijent ima zakonsko pravo da se ne leči.
* Koliko ustvari pomaže kanabis?
– Postoji simptomatska terapija koja ne utiče na tok bolesti, ali utiče na neke simptome bolesti. Kanabis je zvanično odobren za lečenje spasticiteta, to je ukočenost u nogama, kod neuropatskog bola, ali ne kao prva linija lečenja. Postoji indikacija za korišćenje kanabisa kod oštećenja nervnog sistema, ali se preporučuju preparati koji su registrovani, a bazirani na kanabisu. Neko se uhvati za to da je to lek za MS, pa imamo negativna iskustva sa onima koji preteraju lečeći se tako, da bi posle došli sa rezultatom magnetne rezonance gde se utvrdi da ima 10 novih aktivnih oštećenja.
* Rekli ste da ste imali iskustva sa većinom registrovanih lekova u SAD i EU. Koliko su efikasni ti lekovi novije generacije?
– Dovijamo se, polako raste broj pacijenata koji dobijaju terapiju. Primenjujemo Betaferon, Rebif, Avonex, Copaxone. Preko donacije nekoliko bolesnika dobija lek Gilenya, Aubagio. Do registracije lek se prati godinama, jer takav lek poput Ocrevusa bi mogao i do 70 odsto da zaustavi razvoj bolesti, ali i potencijalno ima mnogo veća neželjena dejstva u odnosu na lekove koji postoje već 25 godina, na primer interferon beta 1, koji praktično ima značajno manje potencijalno neželjene efekte.
* Kakva je situacija sa lekovima u Srbiji? Nedavno je objavljeno kako se u Srbiji leči svega 10 odsto pacijenata od MS, dok u susednoj Hrvatskoj, na primer, je taj procenat čak 50 odsto?
– Mi u Srbiji dobrano i neuporedivo zaostajemo za prosekom razvijenih zemalja u kojima procenat bolesnika koji dobijaju terapiju koja modifikuje prirodni tok bolesti dostiže 60 odsto, u Nemačkoj, na primer. Imam utisak da u Srbiji procenat lečenih polako raste, ali se svakodnevno suočavamo sa brojnim problemima zato što je terapija za multiplu sklerozu veoma skupa. Ali sa jedne strane imamo enormne troškove zato što mladi ljudi idu u invalidske penzije, koriste tuđu negu i pomoć, vreme bližnjih. Sa druge strane, brzo i efikasno lečenje bi ne samo držalo pacijente sa multiplom sklerozom u pokretu, omogućilo ostvarenje u poslovnom i roditeljskom smislu, već bi donelo i ogromne uštede našem društvu.
* Kakve su Vaše prognoze?
– Mislim da je u neurologiji u ovoj oblasti napravljen najveći progres, prvi lek je registrovan 1992, a sada već imamo lekove u svetu koji se koriste i koji zaustavljaju bolest i do 70 odsto. Za 25 godina smo došli od nule do toga da postoje lekovi koji zaustavljaju bolest i do 70 odsto. Moram da napomenem da je najjeftinija terapija za MS na godišnjem nivou kod nas i u svetu 10.000 evra i iskreno se nadam, da će konkurencija koja postoji među proizvođačima lekova, a koja raste, uticati na to da padne cena lekova i da će oni vremenom postati pristupačniji za više pacijenata.
Odvođenje venske krvi iz mozga
Dr Željko Krsmanović je pre tri godine doktorirao na temi Karakteristike venske drenaže CNS kod obolelih od MS (ultrazvučno, dijagnostičko ispitivanje). „Pregledao sam 200 obolelih, a na žalost stotine pacijenata je otišlo na intervenciju širenja krvnih sudova, što je vrlo agresivna intervencija, koju mi nismo preporučivali. Savet je bio da se sačeka dok svetske studije ne pokažu da li je to dobro ili ne. Na kraju, dobro dizajnirane svetske studije su prekinule zbog toga što su neželjena dejstva takvog lečenja bila značajno veća u odnosu na korist“, ističe dr Krsmanović. On kaže da je bilo i nekih koji su se osećali bolje, ali i pacijenata kojima su se posle intervencije pojavila nova oštećenja.
Preporuke
* Kakvi su saveti obolelim od MS što se tiče ishrane, vežbi?
– Fizikalni tretman i rehabilitacija. Ne postoje naučno potvrđena saznanja o ishrani koja se preporučuje, ali se saveti uglavnom odnose na preporuke o globalno prihvaćenim postulatima zdrave ishrane. Daju se preporuke da se u redovnu ishranu uključi riba i plodovi mora zbog omega masnih kiselina i redukuje unos mleka zbog bolje iskoristljivosti vitamina D koji se unosi hranom. Savetujemo bolesnicima da im pola sata dnevno makar ruke budu izložene suncu jer je to prirodni izvor vitamina D. Ukoliko su nivoi vitamina D u krvi niski preporučujemo da se u terapiju doda ovaj dodatak ishrani, vodeći računa da preteran unos ne dovede do toksičnih nivoa. Zabrana pušenja kako aktivnog, tako i pasivnog, se podrazumeva.
Izvor: danas.rs
Prirodni lekovi za multipla sklerozu
Multipla skleroza (MS) je neurodegenerativno obolenje koje prvenstveno zahvata belu masu centralnog nervnog sistema. Multipla skleroza zahvata aksone, dugačke produžetke nervne ćelije – pojedini delovi mijelinskog omotača aksona upalno reaguju i propadaju. Stoga se multipla skleroza smatra upalnom, demijelinizirajućom bolešću. Kad je određeni deo mijelinskog omotača upaljen i oštećen, prenošenje impulsa kroz akson je poremećeno, usporeno, isprekidano zbog čega poruke iz mozga dolaze na cilj sa zakašnjenjem, pogrešno ili ih uopšte nema. Od multiple skleroze u svetskoj populaciji boluje oko 1 milion ljudi i to uglavnom u razvijenim zemljama.
Lečenje – recepti:
– Rusomaču oprati, nasitno iseći, do grlića njome napuniti bocu i preliti rakijom od žita ili voćnom rakijom jačine 38-40%. Potom 10 dana bocu držati na suncu ili blizu grejnog tela. Ovu esenciju dva do tri puta dnevno utrljavati u obolele mišiće. Raspoređeno preko dana, gutljaj po gutljaj piti četiri šolje čaja od virka i dve od žalfije. Oprati sveže listove zečje soce (Oxalis acetosella) i iscediti ih u sokovniku. Šest sati dnevno, na svaki sat, piti tri do pet kapi razblaženih u čaju. Povoljno deluje i utrljavanje ulja od kantariona, kamilice i timijana. Na suncu nabrane cvetove ovih biljaka odvojeno staviti u boce i preliti hladno ceđenim maslinovim uljem (ono mora da prekrije biljku) i 10 dana držati na suncu ili na toplom mestu u kući. Sa cvetovima kantariona, kamilice i hajdučke trave postupiti isto kao sa rusomačom. Ovom esencijom trljati kičmu, zglobove i kukove. Za utrljavanje se preporučuje i koren od gaveza, opran, očišćen četkom, isitnjen i preliven 40%-nom rakijom. Ako je kičma ukočena, na krsta se stavlja oblog od tople kaše načinjene od gavezovog brašna. Ono se sa toplom vodom pomeša u kašu. Da bi se lakše mogla naneti na platno, doda joj se nekoliko kapi ulja. Osim toga, ujutro i uveče treba piti po šolju čaja od hajdučke trave i,još, u gutljajima,tri velike kašike šveden bitera razblaženog u biljnom čaju i raspoređenog na ceo dan. Više puta treba na potiljak stavljati i obloge od švedske grančice, i držati ih po četiri sata. Ne treba zaboraviti sedeće kupke od jelovih iglica, kantariona, kamilice, žalfije, hajdučke trave, timijana i rastavića, pošto sve ove biljke veoma povoljno deluju kod oduzetosti. Uzima se 100 g biljke za jednu kupku. Ona se uveče potopi u hladnu vodu, a sledećeg dana ugreje i doda vodi za kupanje. Ono traje 20 minuta, a voda treba da pokrije bubrege. Posle kupanja, u krevetu se pariti još jedan sat. Voda može da se upotrebi još dvaput tako što se ponovo sipa na biljke I ugreje. U toku jedne sedmice za kupke koristiti samo jednu vrstu biljke. Naročito su preporučljive potpune kupke od timijana, koje pozitivno utiču na mišiće i na tkivo, ali se ne smeju ispustiti iz vida ni potpune kupke od koprive koja ima tako čudesno dejstvo na prokrvljenost. U ovom slučaju se upotrebi 200 g za jednu kupku; sa biljkom se postupa isto kao kod sedeće kupke.I voda može da se upotrebi triput uzastopno. Srce mora da bude izvan vode. Nova i pozitivna iskustva postignuta su sa oblozima od listova mečje šape koji se skupljaju preko celog leta. Listovi mečje šape (u narodu poznate i kao medveđi dlan, popanak i paponjak – smatra se najboljom hranom za zečeve) se operu, oklagijom izgnječe na dasci, rasprostru po krevetskom čaršavu u koji se bolesnik umota, “upakuje” frotirskim ubrusom i ostavi da noć provede u krevetu. Ukoliko se bolesnik uznemiri ili oseti zatezanje na naročito osetljivim mestima, treba skinuti čaršav s njega. Međutim, oboleli većinom osećaju lekovitu moć koja struji iz listova mečje šape i mogu dobro zaspati.Veoma često dolazi do vidnog poboljšanja. Kod ove bolesti, koja se smatra neizlečivom, posebno je lekovito kobilje mleko. Mongoloidnu ili spastično oduzetu, odnosno retardiranu decu treba lečiti istim lekovitim biljkama koje su navedene u odeljcima o sušenju kosti i multiploj sklerozi. Izuzetno se preporučuje masiranje pomenutim esencijama i, pre svega, veoma osvežavajuće kupke sa lekovitim biljkama. U mnogim slučajevima spastične dece uzrok treba tražiti u ponašanju majke za vreme trudnoće. Pored cigareta, alkohola i opojnih droga,u to vreme treba izbegavati i crnu kafu. – Ovu terapiju treba sprovesti i kod dece koja imaju govorne smetnje i mane. U sva četiri slučaja važno je na potiljak stavljati obloge od švedske grančice.
– Skleroza multiplels leči se dijetom. Svu hranu jesti sasvim sirovu: povrće, korenasto bilje: peršun, mrkvu, rotkvu, kelerabuu, zelje i sl. Presno sveže mleko, mlečni proizvodi; sveže maslo, raženi ili Graham hleb, kuvana pšenica (koja se prethodno 10-12 sati natapa i jede bez šećera) bukov i hrastov plod oljušten, pržen, samleven i stavljen u mleko (jedna kašikica na šolju mleka). Pšenicu, raž, oljušten ječam (moraju biti iz poslednje žetve) u jednakim delovima staviti u poširoku posudu, zaliti vodom i ostaviti u umerenoj toploti. Drugi dan vodu odliti i preko noći ostaviti bez vode. Iduće večeri ponovo zaliti vodom. To ponavljati sve dok klice ne porastu 1-2 cm visine. Proces klijanja traje 6-8 dana. Nakon toga proklijano zrnevlje usuti u veće cedilo i isprati vodom, da se odstrane neželjene bakterije koje proizvode vrenje. Zrnevlje mora biti meko da se pod prstima može drobiti. Potrebnu dnevnu količinu pomešati sa zobenim pahuljicama, mlekom i grejati najviše do 40°C. Dnevna potreba je sledeća: klijavog semena 230 g, zobene pahuljice 70 g, hleba raženog ili Graham 120 g; voća, povrća, korenastog povrća – sve zajedno – jedan kg. Kravljeg, kozjeg ili ovčjeg mleka jednu litru, svežeg masla 30 g, jedno mekano kuvano jaje, oraha 60 g. Hrana mora biti sveža i bez soli. Kad se stanje bolesti popravi, može se jesti: naglo pečeno goveđe meso (koje je više sirovo) sirova slanina i čaša belog vina. Zabranjeno je jesti zelenu salatu, rabarbaru, špargle, karfiol i krompir u bilo kom obliku. Zabranjeno je uzimati alkohol, duvan, crnu kafu, šećer, so, ruski i kineski čaj, gorušicu, kiseline, biber i sve poslastičarske proizvode. Dobro je leti bos hodati po rosnoj detelini barem pola sata dnevno i krpom namočenom u vodi svako jutro telo jednu minutu dobro izmasirati, zatim se suvim pečkirom dobro istrljati.
– Svako jutro natašte uzima se jedna kašičica matičnog mleča (već sa medom razređenog kod pčelara). Svake godine 2-3 nedelje treba boraviti u jelovoj ili borovoj šumi u planini – barem na 700 metara nadmorske visine, šetati u šumi i duboko udisati 4 sekunde, zadržati disanje 4 sekunde i izdahnuti. To se ponavlja 5 minuta, više puta dnevno. Piti čaj ujutro natašte i uveče pre spavanja od zovinog lišća koje je brano pre cvetanja. Nekoliko listića na šolju vode kuvati 2-3 minute. Pije se tri nedelje redovno. Zatim se 8 dana ne pije. Tada se nastavlja sa čajem kamilice, koja se ne sme kuvati nego samo preliti ključalom vodom. Prati se u hladnoj vodi, izbegavati toplu i vruću vodu; noge ne izlagati suncu. Gimnasticirati na svežem vazduhu, ali se ne umarati. Jesti što više sirovu hranu: mleko, mrkvu naribanu; sve vrste žitarica (koje je potrebno 12 sati natapati u malo vode pre nego što se kuvaju). Kuvati ih u malo vode – više u pari – sve dok ne popucaju. Kupus slatki i kiseli treba sirovo jesti sa malo finog ulja. I ostalu hranu jesti što više u sirovom stanju.
Izvor; travarisrbije.com
Preporuke o ishrani za multiple sklerozu
Nastojala sam da sintetizujem veliku kolicinu informacija koje sam istraživala tokom protekle 2 godine u jednu stranu. To je to.
Smanjenje i cak eliminisanje simptoma MS-a može biti stvarnost. Ova stranica istice kako prehrana pravom hranom može znacajno pomoci da se poboljšaju simptomi MS-a i uspori napredak bolesti. Ja to zovem moja MS dijeta. Ona je sastavljena uz pomoc brojnih lekara i strucnjaka savetnika za ishranu, i meseci intenzivnog istraživanja. Pomoglo mi je da nastavim da živim skoro normalan život. Nadam se da ce i vama pomoci.
U krajnjem, moja stvarna inspiracija bila je da pomognem sebi. Koliko god sebicno da zvuci, ovo me podstaklo da procitam bezbroj knjiga, razgovaram sa mnogim strucnjacima i profesionalcima i provedem sate na internetu. Ali sada, moja strast je da delim ono što sam naucila, i da pomognem drugim ženama sa MS-om.
Sastavila sam MS dijetu za sebe, i vi treba tako da uradite. Koristila sam delice iz razlicitih izvora da bih sklopila MS dijetu. Verujem da deluje. Da, svakog dana još ucim, i dodavacu novosti stalno.
Zašto je ishrana važna za multiple sklerozu?
Hrana ima moc da leci, kao i da povredi. Kao ljudi koje je napala MS, potrebno je da se fokusiramo na hranu koja leci. Sve što stavimo u usta završava u našim celijama, mocnim fabrikama našeg tela.
Odredena hrana ce pomoci da fabrika radi efikasnije, dok ce druga hrana usporiti produktivnost i uzrokovati da neki delovi loše funkcioonišu. Takva je važnost uobicajenih izbora koje cinimo nekoliko puta dnevno kad odlucujemo šta cemo jesti.
Za ljude sa MS-om, ova odluka je cak još važnija nego za prosecnu osobu. Postoje odredene namirnice koje izgleda da uzrokuju alergijsku reakciju u telu i aktivišu imuni sistem. Sledi autoimuni napad, koji rezultira raznolikim simptomima multiple skleroze.
Pre nego što budemo raspravljali o pojedinacnim namirnicama i kako one uticu na naša tela, moramo brzo pogledati zašto telo reaguje negativno na odredene sastojke hrane. Naš stomak je obicno nepropustiljiv za delove hrane, sprecavajuci ih da produ u krvotok. U zdravom stomaku, postoje milioni mikroorganizama koji pomažu da hrana bude pravilno probavljena i pomognu da stomacni zid ostane lep i zdrav. Ipak, on može postati oštecen zbog upotrebe supstanci kao što su antibiotici, nesteroidni antiupalni lekovi, aspirin, alkohol i duvan.
Odredena hrana izaziva imuni odgovor.
Šecer i proizvodi od rafinisane harne su takode umešani u napredak multiple skleroze. To takode može biti uzrokovano kad zdrave bakterije u našem stomaku bivaju proterani od strane nezdravih bakterija. Ovo stanje nam se cesto objašnjava kao Kandida. Nažalost, mnogi od nas imaju propustljiv stomak s vremena na vreme, tako da svi treba da pažljivo slušamo naša tela da otkrijemo koja nas hrana cini cilim i zdravim, ili izazove osecaj naduvanosti i sporosti. Zdrava MS ishrana ce pomoci da se ovo što je više moguce minimizira.
Sindrom propustljivog stomaka – aktivacija imunog sistema.
Naš oštecen stomacni zid je sada propustljiv i pocne da pušta male delice neprovarene hrane u krvotok. Imuni sistem meša delove hrane sa napadacima i aktiviran je da napadne. Kad pojedete ponovu tu odredenu hranu, imuni sistem je pamti kao napadaca i zove trupe da pocnu napad. Osetljivost na hranu je tako stvorena. Istraživanja su otkrila da se imune celi je prvo aktiviraju u krvotoku, pre nego što produ kroz barijeru izmedu mozga i krvi i ucine štetu na nervnom sistemu. Samo jedno parcence hrane može uzrokovati ovu reakciju, tako da je najbolje potpuno eliminisati hranu koja bi vas mogla voditi do relapsa. Taj mali komadic „nicega“ zaista nije vredan toga!
Da li je ovo lek za MS?
Nema konkretnog dokaza da je izhrana „lek“ za MS – svi mi znamo da još ne postoji lek. Mnogi lekari nisu i dalje ubedeni da ishrana uopšte pomaže da se smanje simptomi i eksacerbacije (oprosticemo im na tome). Teškoca je što svako reaguje drugacije na to što ima multiple skleroze. Kao što su neki ljudi alergicni na odredenu hranu, a drugi nisu, ako se sledi ispravno MS dijeta to nije garancija da ce to delovati na vama. Ali, imate nešto da postignete sledeci je – vaše telo ce vas voleti zbog toga! Poboljšanje vašeg ukupnog zdravlja ce vam koristiti na nacine koje još niste zamislili. Možda vas nece „izleciti“, ali videcete drasticne rezultate i to vam mogu obecati. Verujem da svako ima veliku priliku da uspravno upravlja MS-om kroz ishranu. Kad jednom razumete da su stomak i MS su povezani, jasno je da zdrav stomak može smanjiti MS simptome. Dovoljan razlog da date tome šansu i zelepite za nju na duge staže , dok se ne pronade pravi lek.
I pre nego što predemo na detalje, zapamtite, ja nisam lekar, pa vas molim da se konsultujete sa profesionalcem o tome šta je dobro za vas – ja sam samo neko ko želi da podeli sa vama ono što je delovalo kod mene!
Hrana koju treba izbegavati – opasnosti za vašu MS dijetu
Ishrana kod obolelih od MS je vitalni elemenat odbrane tela protiv multiple sklroze. Hrana koja izaziva porasta simptoma kod mene, možda nije obavezno da ce to isto biti i kod nekog drugog. Ipak, preporucljivo je da presecete sa sledecom hranom najmanje 3 mieseca. To je dovoljno vremena za vaše telo da se oslobodi svih tragova te hrane i za vaš stomak da sam sebe dovede u red. Trebalo bi da je takode dovoljno vremena da vidite da li ima poboljšanja kod vas što se tice simptoma.
Neki ljudi mogu da ponovo uvedu tu hranu posle ovog perioda, a da ne dožive ozbiljan MS relaps. Ipak, vecina ljudi nalaze da im se pocnu vracati simptomi i da je potrebno da te namirnice trajno iskljuce iz ishrane. Svaka osoba je drugacija i morate pažljivo da slušate svoje telo i nacin na koji odgovora na ono što jedete.
Sledeci spisak je o skoro svoj hrani koju možda jedete kao deo normalne ishrane. Narocito sam izdvojila suplemente (dodatke ishrani) i to cu odvojeno da detaljnije obradim, tako da je ova hrana primarno o hrani koju treba i koju ne treba jesti kao deo MS dijete.
Izgleda da nema svaka od ove hrane isti negativni uticaj na svaku osobu sa MS-om.
1.Mlecni proizvodi (proizvodi od kravljeg mleka)
Hrana koju treba izbegavati:
mleko, puter, sir, mladi sir, sladoled, pavlaku, surutku u prahu
Istraživaci i nutricionisti sve više se uveravaju da upotreba kravljeg mleka ima ulogu u razvoju i trajanju MS-a. Istraživaci su otkrili visoku korelaciju izmedu konzumacije kravljeg mleka i MS-om u mnogim zemljama. Istraživanja vodena u Nemackoj i Kanadi su dala moguce razloge zašto je to tako. Brojni proteini kravljeg mleka izgleda da su meta imunih celija ljudi sa MS-om. Još dalja veza izmedu kravljeg mleka i MS-a su otkrica da odredeni proteini iz kravljeg mleka imitiraju deo proteina iz mijelinskog omotaca, kroz koji se inicira autoimuna reakcija, pa ga zaista treba iskljuciti iz ishrane.
Alternative iz MS dijete
Mleko od pirinca, badema (budite sigurni da su ti proizvodi 100% cisti, bez dodanih ulja, masnoca, ukusa ili drugih produkata), kokosovo mleko i kokosov krem. Sojini proizvodi su takode u opciju, ali ih jedite sa oprezom, pošto neki ljudi imaju negativnu reakciju na njih.
2.Gluten i pšenica
Hrana koju treba izbegavati:
Hleb (beo i crni) jecam, bulgur, kus-kus, ovas, testenine, biskviti, keksi, kolaci, raž.
Gluten je protein otkriven u ovoj hrani. Kod mnogo ljudi sa MS-om, ovaj protein izaziva aktivaciju imunog sistema, izazivajuci napad. Interesantno je primetiti da je pšenica osnovna hrana vecine zemalja u kojoj se MS cesto javlja. Ipak, u mnogima od tropskih zemalja, gde se MS bukvalno nije ni culo, to nije uobicajen usev.
Alternative iz MS dijete
Pirincani keksi, kukuruz u zrnu, hleb bez glutena, testenia bez glutena, kinoa, smedi / divlji / basmati pirinac, sladak krompir (ali minimalno, pošto vaš ideal treba da bude nizak nivo šecera), klipovi kukuruza.
3.Zasicene masnoce
Hrana koju treba izbegavati:
Crveno meso, puter, margarin, cokolada, mast, sir
Dr Roy Swank, verovatno najcuveniji istraživac o ishrani kod MS-a ima samo nešto da kaže o zasicenim mastima. Bila mu je data prilika da provede 5 godina istražujuci MS i otkrio je da je ishrana uticala na prognoze vezane za MS. Njegova kasnija otkrica postala su Swankova dijeta. Jedan od glavnih predloga ove dijete je eliminisanje zasicenih masti. Njegova teorija je da ljudi sa MS ne obraduju efikasno zasicene masti, što vodi do stvaranja ugrušaka ovih masnoca u krvotoku. Ovo na kraju vodi do kršenja barijere krv-mozak, dopuštajuci aktiviranim imunim celijama da predu i urade štetu. U dr Swankovom istraživanju o MS ishrani, ucesnici koji su bili disciplinovani kod upotrebe zasicenih masti videli su najdramaticniji napredak u njihovom stanju. Ipak, dr Terry Wahls, autor i lekar koja se oporavila od sekundarne progresivne multiple skleroze, dozvoljava neke zasicene masti groz meso životinja koje je hranjeno travom i divljac – ali pošto sam procitala Kinesku studiju, autora T Campbell-a, sledim više vegetarijanski pristup, pošto mislim da je sveukupno zdraviji.
Alternative iz MS dijete
Losos i druge uljane ribe, ekstra devicansko maslinovo ulje, kokosovo ulje, laneno ulje, štapici od rogaca (dostupni u nekim radnjama zdrave hrane), kakao i kokosovo ulje pomešano sa prirodnim zasladivacima.
4.Zagrejane masti
Hrana koju treba izbegavati:
Cips, prženi krompiri, pecene stvari, prženi orasi
Vecina masnoca menja svoju molekularnu strukturu kad se zagrevaju na visoke temperature. U ovom obliku, one ne mogu biti apsorbovane od strane tela i umesto toga cine štetu celijama. Kad kuvate, koristite masnocu kao što je kokosovo ulje, koje nije tako lako oštetiti zagrevanjem.
Alternative iz MS dijete
Peceno povrce poprskano sa maslinovim uljem kad se izvadi iz rerne, sirovi orašasti plodovi, dehidrirani orašasti plodovi (uz upotrebu dehidratora), kokice (napraviti ih u vazdušnom apaaratu i zatim poprskati maslinovim uljem).
Napomena o margarinu: iako ovaj proizvod nije tehnicki zasicena masnoca, izuzetno je nezdrav za jelo. Margarin sadrži trans-masne kiseline koje se ne mogu lako apsorbovati u telu. Zapravo, istraživanja pokazuju da trans-masne kiseline povecavaju upalu u telu. Margarin takode sadrži veštacke boje, inace bi izgledao kao mast za podmazivanje bicikala. To nije nešto što želite da vam se stavlja u telo!
5.Kofein
Hrana koju treba izbegavati:
Kafa, cokolada, skoro svi „normalni“ cajevi, ukljucujuci zeleni caj, energetski napici.
Istraživaci su našli dokaze koji sugerišu da bi kofein mogao biti loš za Multiple Sklerozu. Hormon adenozin je važan za regulisanje imunog sistema i zaustavljanje upalnih reakcija. Izgleda da kofein može da blokira receptor adenozina, i time smanji efikasnost adenozina za borbu protiv upala.
Alternative iz MS dijete
Kafa bez kofeina, štapici od rogaca, biljni cajevi, kao što je caj od nane, kamilice i vocni cajevi.
6.Rafinisana hrana (sa visokim nivoima šecera)
Hrana koju treba izbegavati:
Keksi, biskviti, slatkiši, šecerne table
Što više upotrebljavate rafinisanog šecera, više insulina mora vaše telo da proizvede da bi smanjio nivo šecera. Produženi nivoi podignutog nivoa insulina su dokazani da doprinose upali. Takode, ima negativan, degenerativan efekat na imuni sistem. Nemojte ni da pomišljate da šecer zamenite veštackim zasladivacima. Slatkoca veštackih zasladivaca zapravo navodi pankreas da stvara više isulina nego što to cini obican šecer. Preterano konzumiranje šecera je takode jedan od faktora koji utice na preterani razvoj kandide, što može da vodi do sindruma slabog stomaka.
Alternative iz MS dijete
Suvo voce (narocito sušeni mango i jagode), xylitol (prirodni zasladivac bez veštackih proizvoda), stevia, nektar od agave, med
Ima puno kolaca koji su bez glutena, mlecnih proizvoda i šecera koji se mogu kupiti u vecini supermarketa. Ipak, ne bih preporucila da previše cesto jedete ove proizvode. Otkricete da vecina sadrži zagrevane masnoce i trans masnoce i druge veštacke sastojke.
7.Mahunarke
Hrana koju treba potencijalno izbegavati
Bagrem, azuki pasulj, lucerka, crni pasulj, fava pasulj, puter pasulj, kaliko pasulj, kanavala pasulj, kanelini pasulj, rogac, kasija, leblebija, grašak, italijanski pasulj, socivo, sladic, mung pasulj, kikiriki ( to ukljucuje i ulje od kikirikija i kikiriki puter), pinto pasulj, soja u zrnu (ukljucujuci sojino ulje, brašno, crno sojino zrno i tofu), boranija, beli pasulj.
Ima mnogo konfuzije o tome koja hrana su zapravo mahunarke – verovatno ste bili jako iznenadeni nekima sa ovog spiska, i ja sam! Generalno, mahunarke su plodovi ili seme bilo cega što dolazi u mahuni. One su sjajan izvor energije i proteina, ali neki nutricionisti upozoravaju njihove MS pacijente o mahunarkama, dok ih drugi preporucuju. Pažljivo posmatrajte svoje simptome kad jedete mahunarke i ukinite ih ako se negativno osecate. Ja sam potpuno normalno koristila mahunarke u ishrani, ali pošto sam dodatno istraživala, odlucila sam da ih potpuno eliminišem, samo da bih bila na sigurnoj strani. Nekim MS pacijentima je dobro, pa zato kažem da su to mahunarke koje treba potencijalno izbegavati. Nisu svi pasulji mahunarke, niti su sve mahunarke pasulji, pa se uverite šta jedeta i šta mislite da jedete. Takode, kakao, vanila, kafa, crveni pasulj nisu mahunarke!
Narocito imajuci na umu boraniju, jedan od glavnih razloga zašto mahunarke treba izbegavati je taj što one sadrže lektine, koji sprecavaju da naše telo apsorbuje odredene nutricijente. Ipak, boranija sadrži uglavnom vlakna i veoma malu kolicinu lektina. Neki ljudi, koji izbegavaju mahunarke, i dalje jedu boraniju, i nalaze da ona na njih nema negativnog efekta. Ako osecate da su one i dalje bezbedne za jelo, probajte ih na neko vreme i vidite kako uticu na vas. Ja licno izbegavam sve mahunarke, da bih bila sigurna.
Alternative iz MS dijete
Kinoa, divlji / smedi / basmati pirinac (što nerafinisaniji to bolje), kukuruz, heljda, proso, amarant,
8.Pilići i jaja
Hrana koju treba izbegavati:
Pilici, jaja
Nisam ukljucila piletinu i jaja u svoj plan MS dijete. Neki profesionalci savetuju da se ne koriste, zbog sadržaja zasicenih masti. Drugi su srecni ako njihovi pacijenti 1-2 puta nedeljno jedu te namirnice. Ovo je slucaj gde vi treba da odlucite šta je dobro za vaše telo. Testirajte ih, i ako se vaši simptomi pogoršaju, iskljucite ih. Licno, odlucila sam da ih se odreknem.
Alternative iz MS dijete
Riba, orašasti plodovi, kinoa i drugi vegetarijanski proteini
9.Citrusno voce
Hrana koju treba potencijalno izbegavati
Klementine, limun, narandže, mandarine
Otkrila sam da ne reagujem dobro na citruse – oni direktno uticu na moje MS simptome. Ovo je slucaj i sa još nekim obolelima od MS-a, pa ako ste i vi, najbolje je potpuno ih izbegavati.
Alternative iz MS dijete
Svo drugo voce.
-
Hrana koju treba da prihvatite – novi način jedenja