Kako da grudi ostanu lepe i posle dojenja
Svakako, “mlitave” grudi, koje “vise”, nisu nimalo privlačne. No, da li ta bojazan može da se otkloni?
Stručnjaci su ustanovili da grudi mogu da se opuste bez obzira da li žena doji ili ne. Period u kojem dolazi do toga, u velikoj meri zavisi od anatomije dojki, životnih navika žene i genetskih predispozicija. Ipak, novija istraživanja pokazuju da taj proces može znatno da se odgodi i uspori, pre svega pravilnom negom i odgovarajućim vežbama.
Ukorenjene zablude
Italijanski naučnici su ustanovili da nema razlike u opuštenosti grudi kod žena koje su dojile i onih koje nisu. Nakon obimne studije, organizovane u Napulju, istraživači su došli do saznanja da je svaka treća srednjoškolka uverena kako dojenje utiče na oblik grudi. Svakako da su ukorenjene zablude bile jače od savremenih shvatanja. U nastavku istraživanja, razgovarali su sa 500 žena, koje su prvi put osetile radost majčinstva. Oko 30 odsto nije nikada dojilo svoju decu, četvrtina ih je dojila do uzrasta deteta od tri meseca, a nešto manje od polovine je dojilo bebu duže od tri meseca, ali ne više od devet meseci. Razlog koji su navodile zašto nisu duže dojile bebu – jeste veličina „korpice“ grudnjaka pre trudnoće i dobijanje na težini tokom trudnoće. Grudi su se, naime, promenile kod svih majki.
Dojenje ne uništava grudi
Rezultate pomenute studije je potvrdilo i Američko udruženje plastičnih hirurga. Oni su sproveli istraživanje u kojem su učestvovale žene koje su pre plastične operacije bile trudne barem jednom. Oko 85 odsto žena je dojilo, u proseku, devet meseci. Brajan Rinker, član udruženja i autor studije, naveo je da – uprkos tome što su grudi sa svakom trudnoćom bile sve opuštenije, to se nije dešavalo zbog dojenja!
Američki plastični hirurzi su tokom istraživanja došli do zaključka da više od dojenja na opuštenost grudi utiče: indeks telesne težine, broj trudnoća, veličina grudi pre trudnoće, pušenje i starost tokom graviditeta. Što su žene starije u trenutku začeća, grudi se teže odupiru trajnijim promenama. Činjenica je da dojenje predstavlja jedan od najmanje značajnih faktora koji utiču na opuštenost grudi.
Pravi razlozi promena
U stvari, grudi se menjaju zbog same trudnoće. Promena na njima se događa u trenutku kada žena zatrudni – mlečne žlezde već tokom trudnoće dožive brojne promene. Bez obzira da li žena doji ili ne, njene grudi proizvode mleko. U proseku, ženske grudi tokom trudnoće budu veće za jednu do dve korpice. Ako majka iz nekog razloga ne doji, mleko prestane da se proizvodi nekoliko nedelja nakon porođaja. U svakom slučaju, radi se o postepenom povećanju grudi, koje se ubrzo nakon prestanka dojenja vraćaju u prvobitan oblik. Neke žene čak izgube na veličini za celu korpicu!? No, grudima se vrati veličina, ali ne nužno i oblik. Ako žena postepeno odbija odojče od grudi, veća je mogućnost da se dojke lagano, bolje „prilagode“ i povrate lep oblik.
Kako do lepih grudi?
Ranija tvrdnja da opuštanje grudi ne može u potpunosti da se izbegne nakon porođaja, očigledno nije istinita. Ako zanemarimo plastične operacije, koje su krajnji pokušaj da se stvari vrate u normalu, postoje znatno manje agresivne mere pomoću kojih se može osigurati da grudi ostanu lepe i čvrste. Izbalansiranom ishranom, marljivim vežbama i redovnom negom, sigurno ćete postići cilj – čvrste i lepe grudi.
♦ Vežbe za učvršćivanje grudnih mišića
Odgovaraju svim ženama, a posebno su korisne za pripadnice lepšeg pola koje imaju veće grudi, jer „dodatni mišići“ omogućavaju potporu grudima. Jačanje prsnog dela će pomoći ili potpuno sprečiti bolove u kičmi, koji su česta propratna pojava uz velike grudi.
Proizvodi za negu grudi
Korišćenje proizvoda za negu grudi i dekoltea se preporučuje pri promeni godišnjih doba, posle perioda dojenja (po završetku laktacije) i tokom dijeta za mršavljenje.
Preporučuje se da svaki dan desetak minuta posvetite jednostavnim vežbama za stimulisanje i jačanje mišićnog tkiva (posebno sa manjim tegovima i loptom). Vežbama treba da se deluje na tri područja: leđa (jer “podizanje” grudi nije moguće bez pravilnog držanja tela), ruke i ramena. Razliku ćete primetiti posle mesec-dva, ako vežbate svakog dana. Nakon toga, dovoljno je da vežbate dva puta nedeljno, radi održavanja postignutih rezultata.
Aktivnosti poput plesa, strečinga, pilatesa, joge i plivanja su idealne da ispravite leđa i poboljšate držanje.
♦ Masaža
Stručnjaci savetuju masažu grudi kremama koje sadrže puno vitamina E – on će se pobrinuti da koža ostane čvrsta i zategnuta. Takođe je dobra masaža prirodnim uljima, koje će koži dati poseban sjaj i potrebnu vlažnost. Prilikom masaže treba izbegavati bradavice, a pokreti treba da budu kružni, u obliku „osmice“. Dekolte se masira nežnim pokretima na gore.
♦ Ishrana
U svakodnevnu ishranu uključite mnogo integralnih žitarica, voća i povrća. Smanjite unos rafinisanih ugljenih hidrata i zasićenih masti, kojih ima u brzoj hrani.
Izvor: yumama.com
APEL NAUČNIKA: Mobilni telefoni nas ubijaju pre vremena!
Biolozi i zdravstveni stručnjaci iz celog sveta, od Rusije i Irana pa sve do Sjedinjenih Država, apeluju na Ujedinjene nacije, Svetsku zdravstvenu organizaciju i nacionalne vlade da razviju stroge propise o uređajima i mobilnim telefonima, tvrdeći da stvaraju štetna elektromagnetna polja.
Naučnici iz 39 zemalja sveta sastavili su 2.000 dokumenata o zdravlju i biološkim dejstvima nejonizujućeg zračenja, sastavnog dela spektra elektromagnetnog polja. Čak 190 naučnika potpisalo je međunarodni apel upućen Ekološkom programu UN.
U pismu upućenom nadležnim institucijama oni navode da uređaji poput mobilnih telefona povećavaju opasnost od raka, genetskih oštećenja, promena u reproduktivnom sistemu, kao i smanjenja sposobnosti učenja i pamćenja.
“Bez uvijanja, oni uništavaju žive ćelije u našem telu i prevremeno ubijaju mnoge od nas”, kaže dr Martin Blank sa Katedre za fiziologiju i celularnu biofiziku Univerziteta Kolumbije.
“Stvorili smo nešto što nam nanosi štetu i izmiče kontroli. Pre nego što je Edison izmislio sijalicu, u našem okruženju je bilo veoma malo elektromagnetnog zračenja. Današnji nivo je mnogo puta veći nego što je prirodno i rapidno raste zbog svih novih uređaja koji emituju zračenje”, tvrdi on.
Usled širokorasprostranjenog korišćenja mobilnih telefona, broj slučajeva raka mozga kod mladih ljudi povećao se za više od tri puta. Naučnici ukazuju na činjenicu da nekontrolisano korišćenje radio-frekvencijskog zračenja u mobilnim telefonima i bežičnom internetu dovodi do krize javnog zdravlja. Blank ističe da su komisije koje utvrđuju standarde bezbednosti gluve na upozorenja biologa i naučnika i da ignorišu biološke činjenice.
“Mi smo zaista deo velikog biološkog eksperimenta bez naše saglasnosti. Da bismo zaštitili sebe, našu decu i ekološki sistem, moramo smanjiti izlaganje zračenju uvođenjem dodatnih zaštitnih propisa”, kaže on.
Naučnici su zatražili od Ekološkog programa UN (UNEP) da “imenuje i finansira nezavisnu multidisciplinarnu komisiju koja će ispitati razloge ‘za’ i ‘protiv’ alternitiva sadašnjoj praksi koje bi značajno smanjile izlaganje ljudi radio-frekvencijskom zračenju i zračenju ekstremno niskih frekvencija”.
Izvor: balkanspress.com
Lek protiv raka se krije u našim baštama
U mnogim zemljama širom sveta ovaj cvet je simbol nade u borbi protiv kancera, ali sada naučnici kažu da baš ovaj čest stanovnik mnogih bašta može da igra mnogo konkretniju ulogu – u izlečenju od raka. Reč je o narcisu.
Naime, istraživanje sprovedeno u belgijskom Université libre de Bruxelles pokazalo je da alkaloid iz ovog cveta blokira proizvodnju proteina koje tumori koriste da bi rasli što više.
U pitanju je alkaloid hemantamin, terapeutski molekul prirodnog porekla. U grupu ovakvih molekula spadaju i morfijum, kinin i efedrin. Ovaj alkaloid podstiče stabilizaciju proteina i pomaže eliminaciju ćelija tumora time što se vezuje uz ribozome odgovorne za sintezu proteina.
I sami naučnici kažu da je otkriće sjajno, ali da je tek u začetku i da će morati još mnogo da se istražuje dok ne budu sasvim sigurni kako će uključiti narcis u borbu protiv raka. Pritom i upozoravaju da, ukoliko bi vam palo na pamet da samostalno pokušate da koristite narcis u zdravstvene svrhe, razmislite još jednom – ako njegovu stabljiku žvaćete i jedete, dolazi do osipa i nesvestice.
Bolje se strpite, a naučnici kažu da će uskoro pronaći način da primene ovo otkriće.
Izvor: Žena Blic
Koja vas prirodna hemija pretvara u seksualnu zver?
Muškarci su jednostavna bića. Kod njih testosteron rešava stvar. To već i ptice na grani znaju. Kod žena, naravno, ništa nije tako jednostavno. Istražili smo koji sve hormoni kod žena utiču na seksualnu uzbuđenost i spremnost na akciju.
Tri su glavne grupe polnih hormona: progesteron, estrogen i androgeni (u koje spada i testosteron). Čini se da progesteron nema neku značajniju ulogu u seksualnoj motivaciji žena. Istina, prevelike doze progesterona mogu dovesti do simptoma nalik PMS-u, što je zasigurno ubojica seksualne želje.
Druga dva hormona su, pak, prepoznati sudionici ženske seksualne fiziologije. Estrogen (uz ostale važne funkcije koje obavlja u organizmu, poput zaštite kostiju, krvožilnog sustava i procesa pamćenja) je zadužen za vlaženje vagine kada je žena uzbuđena. Takođe omogućava prokrvljenost tkiva ženskih genitalija. Bez estrogena, vaginalni snošaj, pa i sama stimulacija erogenih zona poput bradavica i klitorisa, bili bi bolni.
Međutim, i kod žena – ništa bez testosterona. Mnogi ga pogrešno smatraju muškim hormonom, ali testosteron se također proizvodi u ženskom organizmu, naravno u mnogo manjim količinama nego u muškom, ali bez njega nema ni libida.
To najbolje mogu potvrditi žene kojima su kirurškim zahvatom izvađeni jajnici (glavni izvor testosterona u ženskom organizmu), a kod kojih redovno dolazi do potpunog gubitka seksualne želje. Druga su istraživanja pokazala da razina testosterona kod žena utječe na to koliko će ona često masturbirati, imati seksualne maštarije ili aktivno tražiti seks.
Neki kliničari uspješno liječe nedostatak libida kod žena nadomjescima testosterona. Međutim, valja imati na umu da testosteron zasigurno nije jedini faktor o kojem ovisi koliki će biti ženski libido.
Ta se terapija preporučuje samo kod klinički sniženih razina testosterona: ako ga u organizmu žene već ima dovoljno, njegovom dodatnom primjenom će se postići samo negativni učinci, od kojih (uz oštećenje jetre) valja spomenuti uglavnom vrlo neseksipilne promjene na ženskom tijelu, poput povećane dlakavosti na licu, akni, produbljenja glasa i gubitka kose. Naravno, ni jedna od tih promjena neće dovesti do željenog cilja: češće seksualne aktivnosti.
Izvor: nezavisne.com
Razlozi zbog kojih žene varaju partnere
Jedno od najnovijih istraživanja pokazalo je da su žene u braku podjednako neverne kao muškarci. Šta je uzrok ovome?
I dok muškarci i dalje “vode” kada su bračne prevare u pitanju, žene im se polako ali sigurno približavaju.
Sudeći prema najnovijem istraživanju koje je sproveo Nacionalni centar za istraživanje mišljenja Univerziteta u Čikagu, od 1990. do 2010. godine procenat nevernih supruga porastao je za čitavih 40 odsto!
Naime, oko 15 odsto udatih žena priznalo je da je bilo neverno, dok je isto potvrdilo 21 odsto muškaraca.
Ali, stručnjaci nisu iznenađeni. Oni su odavno uzeli u obzir ovih 6 glavnih “krivaca” za neprimereno žensko ponašanje:
Finansijska nezavisnost
Ovo je razlog broj 1 – žene varaju svoje partnere jer su danas imaju veću finansijsku nezavisnost. Veliki broj žena zna da neće snositi nikakve negativne posledice ukoliko se desi da neverstvo dovede do razvoda.
Samo jedan klik je dovoljan
Razvoj tehnologije i urbana sredina učinili su da prevara postane lakše nego ikada. Kada je komunikacija u pitanju, ženama su na usluzi mobilni telefoni i društvene mreže, život u gradskoj sredini omogućava veću privatnost (male su šanse da će neko primetiti gde se kreću), a izbor slobodnih muškaraca na radnom mestu predstavlja dodatno iskušenje.
Neverstvo se drugačije definiše
Razvoj tehnologije omogućio je da seksualna hemija i emocionalna intimnost koji se javljaju među preljubnicima prođu neopaženo jer nema fizičkog kontakta, što je jedna od glavnih odlika neverstva. Mnogi koji pribegavaju ovakvom ponašanju to ne vide kao problem, međutim, jedno istraživanje pokazalo je da 85 odsto žena i 74 odsto muškaraca seksting (engl. “sexting”, kreiranje i slanje poruka i/ili fotografija sa eksplicitnim sadržajima seksualne prirode elektronskim putem ) smatra neverstvom.
I dame vole i žele – seks
Vekovima je u zapadnoj kulturi bilo zastupljeno mišljenje da je potreba za seksom kod muškaraca intenzivnija, i da je zbog toga ženama lakše da budu monogamne. Takođe, mit je da žene nisu u stanju da jasno razdvoje ljubav od seksa, i da im je seks potreban samo kada žele da da se povežu sa partnerom na emocionalnom nivou.
Prevara je danas kulturološki prihvatljivija
Pre sedamdesetih, bilo je široko zastupljeno mišljenje da seks za žene predstavlja bračnu dužnost. Popularna kultura, a naročito filmovi, negovali su zabludu da žene koje pribegavaju seksu van braka postaju lude i suicidne. Od 1970. do 2006. godine prosečan broj seksualnih partnera žena povećao se sa 1,8 na 3,3. Za muškarce, taj broj ostao je, otprilike, isti – sa 11,8 na 11,6. Faktori koji su tome doprineli su ekonomska nezavisnost, veća sloboda žene u društvu i oralna kontracepcija. Sa dolaskom hormonskih pilula šezdesetih godina, žene su postale mnogo manje zabrinute po pitanju neželjenog začeća – mogle su slobodnije da istraže svoju seksualnost, što je rezultovalo i većom stopom bračnog neverstva.
Devojke, jednostavno, žele da se zabavljaju
Ni dame nisu imune na dosadu koja se u braku javlja usled rutine, pogotovo ako fizička intimnost trpi zbog porodičnih i poslovnih obaveza. Afere su primamljive upravo zato što predstavljaju fantaziju, lišenu svih onih problema koje brak u realnom životu donosi sa sobom – niko nakon strastvene noći neće zamišljati kako njegov partner kupi prljave čarape s poda, ili obavlja neke druge “neugledne” bračne dužnosti.
Izvor:superzena.rs
Šta se dešava vašem telu kada se zaljubite
Svima nam je dobro poznat onaj osećaj kada se jave leptirići u stomaku i kad proradi hemija u nama – da, to je kad se zaljubimo i kad nam taj neko preokupira misli i prožima sva osećanja.
Međutim, ono što je interesantno jeste da to stanje zaljubljenosti prouzrokuje čitav niz promena i stanja u našem organizmu, za koja nikad ne bismo pomislili da sa tim imaju ikakve veze.
Evo kako sve zaljubljenost utiče na vaš organizam.
Oslobađa vas fizičkog bola
Nauka je dokazala sledeće – tokom ljubavnog zagrljaja i u momentima kada se osećamo zaljubljeno do ušiju u našem mozgu se oslobađa hormon oksitocin, koji čini da se osećamo smireno i spokojno, i na primer samo 10-20 sekundi jednog takvog zagrljaja može značajno da ublaži različite bolove koje osećamo, pogotovo glavobolju.
Štaviše, samo ako gledate u fotografiju voljene osobe, bol će se ublažiti, odnosno ljubav će u ovom slučaju delovati kao analgetik, i vašem će mozgu slati samo pozitivne senzacije, što će upravo i uticati na smanjenje bola.
Čuva srce
Istraživanja su pokazala da zaljubljenost, suprotno onom što ste možda mislili, smiruje otkucaje srca! To je zapravo odlično za kardiovaskularni sistem, pa ljubav tako štiti vaše srce u stresnim situacijama.
Već pomenuti oksitocin, poznat kao hormon ljubavi, utiče na regulaciju krvnog pritiska, smanjuje osećaj anksioznosti, i sprečava nastanak depresivnih stanja.
Leči insomniju
Zaljubljenost i ovde ima svoju veliku ulogu, i to isto zbog hormona čije lučenje ovo stanje podstiče. Okitocin, ali i endorfin, oneomogućavaju porast kortizola, koji je poznat kao hormon stresa, pa samim tim posredno utiču i na dobar san.
Takođe intimnost u vezi i vođenje ljubavi dokazano su jedan od najuticajnijih faktora koji su zaslužni za kvalitetno spavanje.
Produžava životni vek
Istraživanja su pokazala da oni pojedinci koji su u dugim i stabilnim vezama i brakovima, koji su povezani i jako se vole, duže žive.
Pokazalo se da je njihovo opšte zdravstveno stanje znatno bolje nego kod onih koji nemaju sreće u ljubavi.
Deluje kao terapija
Stručnjaci kažu da nema te medicinske terapije koja neće biti efikasnija ako pored sebe imate nekog u koga ste ne samo zaljubljeni, već i ko vas voli i podržava.
Često se ispostavilo da su upravo ljubav koju neko dobija od partnera, i osećaj sreće koji ta ljubav prouzrokuje, zaslužni za nečiji oporavak, bilo da se radi o mentalnom stanju poput depresije, ili pak o fizičkom.
Stoga, ona izreka da ljubav leči dobija svoj puni smisao.
Izvor: mogujatosama.rs
Kamilica: Šta sve može najstariji lek narodne medicine!
Kamilica svima je dobro poznata biljka za koju se može reći da nema kuće u kojoj se ne nalazi. Drugi nazivi za nju su kamomila, maternjak, telenak… To je jednogodišnja biljka sa stabljikom visine 20 do 50 santimetara. Listovi su joj sitni, a cvetovi, koji se nalaze na vrhovima grančice, u sredini su žuti, oivičeni belim jezičastim laticama.
Kako postoji više sličnih vrsta, pravu možemo prepoznati po tome što je unutar cveta šuplja, a ne ispunjena kao kod divlje vrste ili bele rade. Cvet kamilice poznat je i po prijatnom mirisu. Biljka dobro uspeva na zapuštenom neplodnom zemljištu, poljima i uz puteve.
Smatra se da je stari Egipat postojbina kamilice i veruje se da je bila posvećena suncu. U jednom starom engleskom časopisu kamilica se spominje kao jedna od devet svetih biljaka.
Kamilica je jedan od najstarijih lekova narodne medicine. Još davne 1570. godine o njenom lekovitom dejstvu Hieronimus Bok je zapisao: “Bez tog cveta, te sasvim obične kamilice, ne može se ništa postići jer nema korisnije lekovite biljke od cveta kamilice koju upotrebljavamo za sve bolesti”!
Terapijska upotreba ove biljke je česta i raznovrsna ne samo u narodnoj već i u naučnoj medicini. Njena velika prednost je što nije ni otrovna ni škodljiva. Kamilica je jedno od najboljih sredstava za lečenje zapaljenja kože i sluzokože. Pomaže i kod opekotina, rana i čireva. Korisna je za klistiranje, zapiranje i ispiranje polnih organa i ojedenih mesta. Kamilica se upotrebljava i za ispiranje očiju, usta, nosa i ušiju, kao i svih osetljivih organa. Korisna je i kod svih oboljenja creva i želuca, grčeva, upale debelog creva, nadutosti, kao i kod oboljenja bubrega, jetre i žuči. Pomaže i u lečenju razdražljivosti, nesanice, nervnih oboljenja i reumatizma.
Zanimljivo je da kamilica može da se koristi i u obliku tinkture i eteričnog ulja. Tinktura (rastvor cvetnih glavica kamilice u alkoholu), može da se upotrebljava za ispiranje usta kod upalnih procesa ili česte pojave afti. Eterično ulje od kamilice jedno je od najdelikatnijih i veoma je pogodno za decu. Ima široku primenu u farmaciji, kozmetici i parfimeriji. Koristi se u aromaterapiji za lečenje grčeva, glavobolje, akni, ublažavanje opekotina, snižavanje temperature i lečenje depresije. Pomaže kod alergija, anemije, konjunktivitisa, upaljenih tetiva i zglobova, kao i bolova u mišićima.
Kako kod nas kamilica ima široku primenu, mnogima će koristiti savet Predraga Spasića, inženjera poljoprivrede u Garden centru, kako biljku pravilno osušiti da bi se sačuvala sva lekovita i ostala korisna svojstva:
“List i cvet kamilice treba pažljivo sušiti, najbolje na belom papiru, na otvorenom prostoru, negde u senci. Proces traje 10-12 dana. Ako je cvet krt na dodir to je znak da je kamilica dobro osušena. Tada je treba staviti u provetrene platnene vrećice da bi mogla da diše. Osušenu kamilicu nikako ne treba stavljati u najlon ili PVC vrećice jer bi mogla da se ubuđa, naročito ako nije dobro osušena. Do upotrebe, najbolje je držati je u ostavi u platnenim vrećicama.
Za lepšu kožu
Dovoljno je jednom nedeljno umiti se čajem od kamilice da bi koža lica izgledala negovano, a time i lepše.
Lek za smirenje
Kašiku kamilice preliti sa dva decilitra ključale vode, zatim poklopiti i ostaviti da stoji 15 minuta, a oni koji žele jači čaj, sat vremena.
Otvara apetit
Dve kašike kamilice preliti sa dva decilitra ključale vode, promešati, poklopiti i ostaviti sat vremena da odstoji, a zatim procediti. Čaj piti hladan i nezaslađen pola sata pre jela. Čaj od kamilice nikad se ne kuva jer ona sadrži eterična ulja koja bi u tom slučaju isparila!
Zaustavlja opadanje kose
Ko ima problema sa opadanjem kose poželjno je da prilikom ispiranja upotrebljava čaj od kamilice (četiri kašike biljke preliti litrom kipuće vode, posle 10 minuta procediti i sačekati da se prohladi). Kosa postaje puna i sjajna. Može se koristiti i za pozlaćivanje plave kose ili da crna ili smeđa kosa dobiju svetliji ton.
Opuštajuća kupka
Dve šake kamilice preliti vrelom vodom i ostaviti malo da odstoji, a zatim procediti i dodati vodi u kadi. Već posle dvadesetak minuta koliko dejstvo kupke traje, primećuju se promene u raspoloženju.
Ublažava menstrualne tegobe
Punu kašiku kamilice preliti sa 2,5 decilitra vrelog mleka, procediti i tople obloge staviti na stomak. Bolovi će ubrzo nestati.
izvor: politika.rs
Hronični bronhitis – uzroci, simptomi, lečenje
Hronični bronhitis je vrsta opstruktivne bolesti pluća sa hroničnim tokom i prouzrokovan je zapaljenjem bronhija, važnim delom disajnih puteva u plućima. Emfizem pluća i astma su takođe hronične opstruktivne bolesti pluća.
Sva ova stanja rezultuju delimično ili potpuno blokiranim disajnim putevima i u znatnoj meri otežavaju disanje. Većina pacijenata kod kojih se razvio hronični bronhitis je bila izložena zagađenom vazduhu u svojim domovima ili na radnim mestima tokom dugog perioda. Taj vazduh može biti zagađen zbog dima cigareta, hemijskih zagađivača, metala, prašine ili nekih drugih zagađivača. Pacijent koji boluje od hroničnog bronhitisa počinje da pokazuje simptome kroz postepeno pogoršanje hroničnog kašlja sa belim ili obojenim ispljuvkom i to se javlja uglavnom oko 40. do 50. godine života. Mnogi pacijenati ne počinju lečenje u ovoj fazi bolesti misleći da to nije ozbiljno stanje. U njihovim 50-tim i 60-tim godinama života počinju da traže pomoć lekara jer im isprekidani dah predstavlja ozbiljnu smetnju pri aktivnostima. Dijagnoza hroničnog bronhitisa se postavlja na osnovu pacijentove istorije simptoma, rentgenskog pregleda grudnog koša, kao i testova funkcije pluća. Često pacijenti sa hroničnim bronhitisom imaju i pridružene i astmu i emfizem zajedno sa bronhitisom. Pošto hronični bronhitis ostavlja trajne ožiljke na plućima, jako je važno da pacijenti sa ovim simptomima na vreme posete doktora i započnu lečenje. Lečenje za cilj ima sprečavanje daljeg pogoršanja simptoma tako što će pacijent prestati da puši, da izbegava zagađene prostorije kao i druge pokretače simptoma (poput infekcija). Odgovarajuća ishrana i vežbe disanja takođe mogu pomoći pacijentu sa hroničnim bronhitisom da vodi aktivan i produktivan život.
Pacijenti sa hroničnim bronhitisom moraju biti sigurni da razumeju svoj plan lečenja i prate instrukcije svog lekara ako primete bilo kakve promene u odnosu na uobičajene simptome.
Zapaljenje na nivou pluća
Zašto se razvija hronični bronhitis?
Hronični bronhitis je zapaljenje u nivou velikih disajnih puteva u plućima, obično prouzrokovan konstantnom iritacijom. Uzrok ove iritacije je najčešće dim cigareta, ali se hronični bronhitis može takođe razviti i ako je pacijent duže vrem izložen zagađivačima vazduha kao što su hemijska isparenja ili prašina. Zapaljenje i otok disajnih puteva uzrokuju povećanje produkcije mukusa, što dovodi do produktivnog kašlja sa ispljuvkom. Hronični bronhitis se definiše kao prisustvo produktivnog kašlja tokom tri meseca u toku godine, dve godine zaredom. Kod hroničnog bronhitisa, razmena vazduha je blokirana usled prisustva mukusa i otoka u nivou disajnih puteva. Produktivni kašalj kod ovih pacijenata je rezultat prisustva mukusa. Nažalost, ovaj mukus takođe predstavlja odličnu sredinu za razvoj infekcija. Tokom ovih infekcija, ispljuvak kod pacijenata (inače bezbojan) postaje beo, žut ili zelen i skraćuje se dah. Istorija simptoma kod pacijenata kao i rezultati pregleda se koriste kod dijagnostifikovanja hroničnog bronhitisa. Ovi pacijenti obično prvo primete jutarnji kašalj, i eventualno se žale na kašalj koji traje tokom čitavog dana. Kako se dato stanje pogoršava, sve više se skraćuje dah i pacijent mora da radi vežbe kako bi se to usporilo. Rendgenski pregled grudnog koša pomaže da se isključe stanja sa sličnim simptomima, kao što su kancer ili tuberkuloza. Testovi disanja, takođe poznati kao testovi funkcije pluća, obezbeđuju značajne informacije o veličini zapaljenja i da li su prisutni astma ili emfizem. Ovi testovi takođe prate efikasnost lekova koji se koriste za lečenje opstruktivne bolesti pluća i detektuju bilo kakvo pogoršanje ili poboljšanje stanja.
Lečenje: Prvi korak kod lečenja je izbegavanje svih iritacija pluća, uključujući pušenje cigareta i zagađeni vazduh. Najvažniji korak za pušače sa hroničnim bronhitisom je prestanak pušenja. Neophodno je izbeći izlaganje prašini ili isparenjima na radnom mestu. Ove mere zaštite obično smanje simptome. Pacijentma sa bronhitisom se savetuje da izbegavaju korišćenje proizvoda u obliku aerosola (sprejevi) i da nose zaštitne maske u prisustvu jakih isparenja. Kako su pacijenti sa hroničnim bronhitisom rizični po pitanju komplikacija kod gripa, važna je vakcinacija protiv gripa jednom godišnje. Pneumokokna vakcina se takođe daje pacijentima sa hroničnim bronhitisom da bi se sprečila pneumokokna upala pluća. Treba se pridržavati pravilne ishrane i odgovarajućeg programa vežbi pošto mnogi pacijenti moraju da poboljšaju otpornost organizma. Pneumolog može prepisati i program oporavka da bi se pomoglo ojačanje disajnih mišića prirodnim putem. Pacijent posebno treba obratiti pažnju na povećanje ili smanjenje količine ispljuvka, promenu boje i gustine ispljuvka, otekle zglobove, loše spavanje, preterani umor kao i značajno skraćenje daha.
Upotreba bronhodilatatora: Hronični bronhitis može trajno oštetiti tkivo pluća. Bilo kako bilo, pacijenti često imaju olakšanje zbog upotrebe bronhodilatatora koji se uzimaju oralno ili se direktno inhaliraju u pluća. Ovi lekovi šire vazdušne puteve i olakšavaju disanje. U bronhodilatatore spadaju lekovi kao što su metaproterenol, albuterol, terbutalin, pirbuterol i teofilin. Kod nekih pacijenata, oralni ili inhalirani kortikosteroidi mogu pomoći kod lečenja zapaljenja pluća. Antibiotici se često koriste kada se usled infekcije jave simptomi kao što su pojačan kašalj, promene u sputumu, kratak dah, groznica. Da bi se sprečilo isušivanje mukusa, treba unositi što više tečnosti.
