Naslovna Blog Stranica 354

Akademik prof. dr Dragan Micić: Sredstva za mršavljenje na bazi diuretika imaju efekat sunđera

ČAK 1,7 milijardi ljudi na svetu je gojazno. U Srbiji, svaka peta osoba pati od ove bolesti koja je poprimila razmere epidemije, a godišnje između 40 i 60 pacijenata mora da se operiše kako bi spaslo život i zdravlje.

U razgovoru, za “Novosti”, akademik profesor dr Dragan Micić, šef Katedre za endokrinologiju na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i predsednik Srpskog udruženja za proučavanje gojaznosti, objašnjava da ovo oboljenje ide “ruku pod ruku” sa dijabetesom, hipertenzijom, problemima sa začećem, pa čak i nekim formama karcinoma. Naglim gubitkom kilograma problem se ne rešava.

– Naše telo je takvo da, kada jednom izgubite kilograme, organizam panično pokušava da ih vrati, i mora da prođe vreme da se to promeni. Sredstva koja se reklamiraju, a koja su na nivou diuretika, funkcionišu kao efekat sunđera. Kilograme naglo izgubite, ali se oni naglo i vrate, jer telo teži da se vrati u stanje pre početka gubitka kilograma – kaže profesor Micić.

* Koliko gojaznih ljudi ima u Srbiji?

– Prema poslednjim istraživanjima Instituta za javno zdravlje, u Srbiji 35,1 odsto osoba ima prekomernu telesnu težinu, 21,2 odsto osoba su gojazne, dok 40,4 odsto ima normalnu težinu. Kada su u pitanju deca njih 8,3 odsto do 15, 5 odsto ima višak kilograma, a 3,7 do 15,2 odsto je gojazno.

* Da li se taj broj i dalje povećava?

– Ne zaostajemo za epidemijom koja se pojavila u celom svetu. Po broju gojaznih, sada se nalazimo negde na sredini lestvice. Ipak, najviše zabrinjavaju prognoze, kojima se najavljuje sve veći porast gojaznih.

* Kako je došlo do takve epidemije?

– Promenom životnog stila sedamdesetih godina, ljudi su počeli da unose mnogo više kalorija nego što im je realno potrebno, a da se pritom mnogo manje kreću. Fizički se ne troše i uglavnom sede, ali jedu iz zadovoljstva. Rešenje nije vezano samo za teretane i fitnes centre, već za jednostavne aktivnosti kao što je šetnja, koja se preporučuje pet puta nedeljno po 15 do 30 minuta, uz blago znojenje.

* Dakle, hedonizam je kriv za gojaznost?

– Tu treba razumeti patogenezu. U nervnom sistemu imamo centar za kontrolu unosa hrane. U idealnim uslovima, koliko potrošimo – toliko unesemo. Ono što nam “kvari sreću” je hedonistički centar, koji posle dobre hrane stvara prijatan osećaj pospanosti i blaženstva. To nas tera da nastavimo da uzimamo hranu, iako nam nije potrebna. Kada razgovarate sa gojaznim pacijentima, svi će priznati da je hedonizam krivac za to što jedu previše. Danas smo pod stresom više nego ikada, pa nam unos nezdrave i ukusne hrane brzinski podiže nivo serotonina, “hormona sreće”.

* Za koje bolesti je gojaznost “okidač”?

– Generalno, gojaznost povećava mortalitet, ponekad za 30 do 40 odsto. Postoji udružena epidemija, pri čemu gojaznost zapravo prethodi dijabetesu, hipertenziji, poremećaju metabolizma, čak i nekim formama karcinoma. Ono što je malo poznato, to je da gojaznost može da dovede do poremećaja u reproduktivnom zdravlju, kako kod muškaraca, tako i kod žena. Pokazalo se da što je kvalitet sperme lošiji, to je muškarac gojazniji.

* Gojaznost u detinjstvu takođe može da ostavi posledice?

– Postoji izreka da je gojazno dete budući gojazan čovek. Ako ste rano postali gojazni, to će ostaviti posledice i povećati rizik da budete gojazni i tokom kasnijeg života.

* Kako se ovaj problem rešava u svetu? Postoji li nešto efikasno?

– U Americi, gde je 60 odsto ljudi gojazno, farmaceutska industrija pokušava da reši problem medikamentima, kojih trenutno ima pet na tržištu. Oni su usmereni ka centralnom nervnom sistemu i funkcionišu tako što smanjuju apetit i povećavaju energetsku potrošnju. Ipak, ne dobijaju se kroz redovno zdravstveno osiguranje, jer bi to bili ogromni troškovi za državu. U nekim zemljama postoje različite inicijative, recimo, pokušaj da se ograniči količina šećera u napicima, jer se smatra da je to jedan od uzroka epidemije. Jedan gradonačelnik Istanbula, koji je bio arhitekta, zatražio je da se ne sme napraviti nijedan novi kvart, ukoliko nema biciklističku stazu. Takve mere mogu dugoročno da pomognu.

* Jesu li neke konkretne mere preduzete u našoj zemlji, kako bi se sprečila dalja epidemija?

– Mislim da je održana tribina u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti prošle godine probudila pažnju javnosti i Ministarstva zdravlja, nakon čega se aktivnije radi na prevenciji. Pokrenuta je akcija da se vrati užina u škole, koja je propisana i koja je kalorijski dobro podešena, umesto da deca kupuju brzu hranu koja je prava kalorijska bomba. U pojedinim školama to je već regulisano. Nadam se da će tako biti svuda. Osim toga, postoje inicijative nevladinih organizacija i Ministarstva sporta da se u gradskim parkovima vrate tereni za decu, da mogu da igraju košarku, rukomet, fudbal. Ceo svet se bori protiv gojaznosti i nije jednostavno da se taj problem reši.

* Šta sa onima kojima dijeta i aktivnost ne pomognu?

– U Kliničkom centru Srbije bavimo se i barijatrijskom hirurgijom. Ona može da pomogne osobama koje su životno ugrožene i primenjuje se u relativno malom broju slučajeva. Postoje stoga indikacije za to: indeks telesne mase iznad 40 ili iznad 35 uz postojanje komorbiditeta. Činjenica da pacijent svim prethodnim merama nije izgubio na težini takođe predstavlja indikaciju. Operacija nije magični postupak, već se životni stil mora drastično promeniti i nakon intervencije.

POSLE 50. SVE SE “LEPI”

* Zašto mnogi s godinama postaju deblji, da li je taloženje kilograma posledica starenja?

– Prirodan proces je dobijanje po pola kilograma godišnje nakon 50. godine života. To znači da ćete tokom jedne decenije dobiti pet kilograma više. Pa sledeće decenije, još pet. Zbog toga u srednjem i starijem životnom dobu treba voditi više računa o ishrani nego u mladosti.

INDEKS

* Kako da proverimo da li pripadamo grupi gojaznih prema zvaničnim merilima?

– Indeks telesne mase se dobija ako svoje kilograme podelite sa kvadratom svoje telesne visine, izražene u metrima. Tako dobijate svoj broj i ukoliko je on od 20 do 25, to znači da imate normalnu telesnu masu. Brojevi od 25 do 30 pokazuju povećanu težinu, dok sve preko 30 znači gojaznost.

Izvor;novosti.rs

Prof. dr Elka Stefanova: Ako dođe do povlačenja i usamljenosti slabi pamćenje

Profesor dr Elka Stefanova, neurolog KCS, o mogućnostima da se očuvaju kognitivne funkcije i u poznim godinama: Ako dođe do povlačenja i usamljenosti onda je to veliki problem, jer tada čovek brže stari i propada

ZAŠTO neki ljudi već na ulasku u treće doba postaju dementni, a neki i duboku dočekaju “oštrog uma”, još ne postoji egzaktno objašnjenje. Jedino se zna da je starenje glavni faktor rizika za razvoj ove bolesti, ali ne kod svih. Prema nekim teorijama, demencija se, pre nego što počne ispoljavanje simptoma, razvija 12 godina, a po nekim mišljenjima čak 25 godina. Rizik da se postane dementan povećava se posle 65. godine života i raste na svakih pet godina. Najveći broj obolelih registruje se u 75, dok je posle 85. godine dementno čak 40 odsto starih.

U intervjuu za “Novosti” prof. dr Elka Stefanova, neurolog Kliničkog centra Srbije, kaže da čovek dostiže vrhunac u procesima učenja i pamćenja u 21. godini života i da se taj dobar nivo održava do 65. godine:

– Posle 65. godine može da se smanji kapacitet učenja, ali ne dolazi ni do kakvih oštećenja koja utiču na kognitivne funkcije. Dakle, i stariji ljudi mogu da uče potpuno normalno samo im je možda potreban veći broj ponavljanja. Aktivno učenje i pamćenje u značajnoj meri sprečavaju razvoj demencije.

* Da li hronične bolesti, koje su često pratilac starenja, utiču na sposobnost učenja i pamćenja?

– Stalno merenje krvnog pritiska, pravilna ishrana kod dijabetesa, problemi sa nesanicom ili druge hronične bolesti mogu da deluju u opštem smislu demotivišuće na osobu. Međutim, one ne sprečavaju da se “mozak vežba”, da se osoba druži sa porodicom, ali i prijateljima. Tako da su najvažnije dobra volja, zainteresovanost i radoznalost. To su ključne osobine koje utiču na očuvanje i vitalnost mentalnog zdravlja. Jedino je problem kada potoji oštećenje sluha i radikalno slabljenje vida, tako da bi ta stanja trebalo sprečiti i lečiti na odgovarajući način.

ZABORAVLjENO ZAUVEK * Koji simptomi upućuju na propadanje pamćenja? – Kada osoba ne može da se seti skorašnjih događaja, razgovora ili drugih ljudi znaci su da je demencija prisutna. Svima može da se dogodi da zaborave, ali dementnim osobama ništa ne može da pomogne da se sete onoga što su zaboravili. Takođe, demencija znači i javljanje problema u svakodnevnom funkcionisanju, kao što je popunjavanje uplatnice, odlazak u poštu ili banku. Vrlo brzo se gubi i ta operativna sposobnost.

* Zbog čega je onda tako visok procenat dementnih posle 85. godine?

– Nije sasvim poznato šta utiče na to da se kod nekoga razvije demencija, ali za sporadično javljanje demencije starost je najvažniji faktor rizika. Uglavnom, svega 2,5 odsto pacijenata je genetski predisponirano za ovu bolest. Ipak, ono što je poznato jeste da povlačenje u sebe, smanjivanje kontakata sa drugim ljudima, nespremnost na promene i nezaintersovanost u savladavanju novina i uopšte nezainteresovanost za svakodnevne događaje brže vodi u probleme sa učenjem i pamćenjem, tačnije u demenciju. Osobe koje u zrelim, pa i starijim godinama imaju mnogo obaveza, sporije stare u svakom smislu.

* Kako odlazak u penziju utiče na zainteresovanost za učenje, savladavanje novih veština?

– Kod nas dominira takav kulturološki fenomen da ljudi misle da kada odu u penziju završili su sa svim interesovanjima. U svetu ljudi planiraju čime će da se bave kada se penzionišu. Vrlo je važno i da se po prestanku rada uče nove stvari, savladavaju nove tehnike bez obzira na to o čemu je reč. Važno je da i u ovom periodu života čovek ima čemu da se posveti, da ga nešto motiviše. Svejedno da li je to briga o unucima, učenje stranog jezika ili odlazak na ples.

* Šta se dešava ako nije tako?

– Ako dođe do povlačenja i usamljenosti onda je to veliki problem, jer tada čovek brže stari i propada. Jako je bitno da ljudi budu svesni da starenje ne znači nužno bolest, već je i to period kada mogu da se dogode promene i čovek se suoči sa izazovima. Dakle, koliko je osoba spremna da koristi sve blagodeti života, u tolikoj meri može da sačuva vitalnost i dobro zdravlje.

* Postoje li lekovi ili preparati koji mogu da doprinesu očuvanju kognitivnih funkcija?

– Nijedna studija do sada nije pokazala da postoji nešto što bi moglo da prevenira demenciju, niti da prevenira propadanje, niti da produži život. Studija koja je trajala sedam godina, sa velikim dozama preparata i vitamina koji se preporučuju za bolje pamćenje, takođe je pokazala da nema efekta. Samo može da bude veća šteta nego korist.

* Koji su konkretni saveti za očuvanje oštrine uma?

– Važno je razvijanje novih sposobnosti, svakodnevno lagana fizička aktivnost, ishrana koja odgovara mediteranskoj trpezi, druženje i planiranje aktivnosti.

Izvor:novosti.rs

Prof. dr Ljubić: Poremećaj funkcije štitaste žlezde može imati posledice na plodnost i muškaraca i žena

Neplodnost u braku mogu da izazovu brojni faktori, između ostalog i neodgovarajuća funkcija štitaste žlezde – tiroide. Osim toga, smanjena funkcija štitaste žlezde povećava rizik od spontanog pobačaja i prevremenog porođaja, a izazva i komplikacije koje štetno utiči na razvoj mozga fetusa. Ukoliko duže od šest meseci do godinu dana bezuspešno pokušavate da ostanete trudini, zamolite lekara da proveri nivo hormona štitaste žlezde i vama i vašem partneru. Jer da bi se održala normalna funkcija testisa i jajnika neophodno je da tiroidea pravilno funkcioniše. Ako ona proizvodi previše (povećanafunkcija) ili premalo (smanjena funkcija) hormona, to negativno utiče na plodnost.

HIPERTIREOZA KOD MUŠKARACA…

Nastaje kada tiroidna žlezda u krvotok luči višak hormona. Iako to nije tako čest slučaj, muškarci mogu da obole iz više razloga, uključujući Gravesovu bolest, predoziranje tirodinim hromonima kod terapije hipotireoze, zbog previše joda u ishrani, nodusa ili zapaljenja tiroidne žlezde (poznatog kao tireoodotos). Ako imate problem sa plodnošću a u isto vreme ste nervozni, razdražljivi, imate ubrzan rad srca, slabost u mišićima, pojačano znojenje, drhtanje ruku, gubite na težini, osetljiviji ste na toplotu, recite to svom lekaru.

Smanjena funkcija štitaste žlezde (hipotireoza) usporava metabolizam i na više načina je povezana sa plodnošću. Kao prvo, smanjuje libido i dovodi do erektilne disfunkcije. Takode, hipotireoza ima negativan uticaj na morfologiju spermatozoida. Simptomi su: umor, mentalna konfuzija, slaba koncentracija i pamćenje, depresija, povećana osetljivost na hladnoću, povećanje telesne težine i suva koža.

… I ŽENA

Hipertireoza je do osam puta zastupljenija kod žena i može da izazove poremećaj u ovulaciji, neredovan ciklus i teškoće pri začeću ili iznošenju trudnože do kraja. Na problem sa lučenjem štitne žlezde mogu da ukažu nezdrav gubitak težine, slabost, razdražljivost, ubrzan rad srca…

Žene sa hipotireozom mogu da imaju povremeno i slabo menstrualno krvarenje. Pojedine se susreću i sa izostankom ciklusa. Kadatiroidna žlezda ima smanjenu funkciju, nivo prolaktina, hormona koji stimuliše proizvodnju majčinog mleka nakon porodaja, može da zadrži ovulaciju. Ukoliko se ne leči, stanje se pogoršava tokom trudnoće. Pored toga što utiče na fetus, može da dovede do dugoročnih problema sa štitnom žlezdom majke, a i kod novorodenčeta u toku života. Hipotireoza se leči hormonima koji funkcionišu identično onim koje proizvodi štitna žlezda. Terapijom se obično poboljšava ili normalizuje nepravilnost u menstrualnom ciklusu, odnosno abnormalnost spermatozoida i erektilna disfunkcija kod muškaraca. Na taj način im se vraća plodnost. Ukoliko hipotireoza proizilazi iz nedostatka joda, lekar će preporučiti suplemente joda kao dodatak ishrani.

LEČENJE

Ako se ustanovi da imate hipertireozu, lečenje može da obuhvati lekove, terapiju radioaktivnim jodom ili operaciju. Kod žena terapija radioaktivnim jodom pre začeća obično eliminiše potrebu za antitiroidnim lekovima. Iz prevenitivnih razloga, tek šest meseci nakon terapije radioaktivnim jodom žena treba da nastavi s pokušajima da zatrudni. Za muškarce je dovoljno da sačekaju četiri meseca.

Ako imate problem sa plodnošću a u isto vreme ste nervozni, razdražljivi, imate ubrzan rad srca, slabost u mišićima, pojačano znojenje, drhtanje ruku, gubite na težini, osetljiviji stenatoplotu, recite to svom lekaru

Simptomi hipotireoze su:

Umor, mentalna konfuzija, slaba koncentracija i pamćenje, depresija, povećana osetljivost na hladnoću, povećanje telesne težine i suva koža

Jod od vitalnog značaja

Svetska zdravstvena organizacija nedostatak joda dovodi u vezi sa neplodnošću jer je ovaj element povezan sa zdravom proizvodnjom tiroidnih hormona, koji su od vitalnog značaja za plodnost i začeće. Potrebno je uzimati suplemente joda od trenutka kad počne da se planira trudnoća, tokom nje i perioda dojenja, ali samo po preporuci i pod nadzorom lekara. Zene u reproduktivnom periodu dnevno treba da uzimaju u proseku 150 mikrograma joda.

Korak napred u lečenju steriliteta

Vantelesna oplodnja daje veliku nadu parovima u borbi za dobijanje potomstva. Ali ovaj postupak predstavlja izazov, i fizički i emocionalni. Naime, početni segment vantelesne oplodnje jeste stimulisanje ovulacije kako bi se dobio veći broj jajnih ćelija. Za to se koriste hormoni hipofize koji podstiču jajnike na produkciju. Ovi hormoni mogli su da se daju samo u obliku injekcija, i to u proseku dva do četiri puta dnevno. Iskustva pacijentkinja i nas lekara govore da je upravo svakodnevno primanje većeg broja injekcija jedan od glavnih razloga teškog podnošenja terapije. Zato pomaci u ovoj oblasti, poput elonva terapije, imaju višestruku korist i prednost ističe prof. dr Aleksandar Ljubić, stručnjak na polju vantelesne oplodnje i lečenja steriliteta. Ova najsevremenija metoda, koja se odskora primenjuje i kod nas, pomaže da stimulacija jajnih ćelija prode jednostavnije, komfornije i bezbolnije. Naime, elonva metoda podrazumeva da se samo jednom aplikacijom postiže adekvatan nivo tog hormona u krvi pacijentkinje, dovoljan za period od sedam dana. Kako ističe prof. dr Ljubić, kod trećine pacijentkinja to je dovoljno za postizanje zrelosti ćelija bez ikakve dodatne terapije.

Česta pitanja

Koliko su česti problemi tiroidne žlezde kod muškarca?

  • Pošto žene pet do osam puta češće imaju problema sa štitastom žlezdom, ovaj poremećaj se često zanemaruje kao mogući uzrok neplodnosti muškarca.

Kakva je veza između erektilne disfunkcije i tiroidne žlezde?

  • Erektilna disfunkcija može da upozorava na ozbiljne probleme, kao što su srčana oboljenja ili poremaćaji u radu tiroidne žlezde. Na primer, hipotireoza i hipertireoza podjednako mogu da izazovu umor, što utiče na smanjenu seksualnu želju i erektilnu snagu. Ako testovi pokažu hormonski disbalans, odgovarajuće lečenje vratiće normalnu seksualnu funkciju a time i plodnost.

Na koji način poremećaja funkcije štitaste žlezde utiče na plodnost?

  • Test za proveru funkcije tiroidne žlezde potrebno je uraditi naročito ako neko u porodici ima tu vrstu problema. Hormonski disbalans usled povećanog (hipertireoza) ili sniženog nivoa (hipotireza) tiroidnih hormona može da omete ovulaciju, što dovodi do neplodnosti.

Da li je moguće da imam problem sa funkcijom štitaste žlezde iako su rezulta ti analize krvi normalni?

  • Apsolutno je moguće ako se TSH i FT4 koriste kao jedini pokazatelji pravilne funkcije tiroidne žlezde. Da bi se postavila pravilna dijagnoza, potrebno je uraditi dodatne testove, te ispitati i snimiti tiroidnu žlezdu.

Je li bezbedno da uzimam lekove za poremećaj funkcije tiroidne žlezde dok pokušavam da zatrudnim?

  • Jeste. Nije bezbedno da ne uzimate lekove ukoliko su potrebni. Sintetički oblik tiroidnog hormona dovodi nivo tiroidnih homorna u normalne granice. Ovaj način lečenja je bezbedan i ne predstavlja pretnju razvoju deteta.

Kada se funkcija tiroide vrati na normalu i kada zatrudnim mogu li da prestanem sa uzimanjem lekova?

  • Ne. Kada prestanete sa uzimanjem propisanog leka, hipotireoza će se opet pojaviti, a ona tokom trudnoće može dovesti do brojnih komplikacija. Nedostatak tireoidnog hormona nepovoljno utiče na razvoj mozga i rast fetusa, može da bude uzork nedovoljne težine bebe na rodenju i radanja mrtvorodenčeta. Uvek se konsultujte sa endokrinologom pre početka i prestanka uzimanja terapije. Uz malo izuzetaka, hipotireoidizam traje čitav život i zbog toga morate nastaviti sa uzimanje propisane terapije, uz obaveznu konsultaciju sa specijalistom.Iz preventivnih razloga, tek šest meseci nakon terapije radioaktivnim jodom žena treba da nastavi s pokušajima da zatrudni

 Profesor dr Aleksandar Ljubić

spec. ginekologije i akušerstva,

Prof.dr Goran Barišić: Karcinom debelog creva može da se operiše i laparoskopski

U Srbiji svake godine od raka debelog creva oboli oko 4.500 ljudi. U zavisnosti od stadijuma bolesti, pacijenti po medicinskom protokolu prolaze put od zračenja, operacije do primanja hemoterapije. Savremena hirurgija omogućava da se, sem klasične hirurške intervencije, mogu obavljati i laparoskopske operacije, koje spadaju u manje invazivne intervencije i posle kojih se pacijent brže oporavi.

Prof. dr Goran Barišić, iz Klinike za digestivnu hirurgiju – Prve hirurške klinike Kliničkog centra Srbije, pojašnjava da laparoskopska hirurgija podrazumeva izvođenje operacije pomoću specijalne kamere i instrumentima koji se u trbušnu duplju uvode kroz male otvore (5 do 12 milimetara), pri čemu se tok operacije posmatra na ekranu. Cilj laparoskopske hirurgije je maksimalna redukcija hirurške traume, kako bi bolesnici imali što manje bolova i neugodnosti posle operacije i da bi se što pre oporavili i vratili uobičajenim aktivnostima. Ovo se postiže pre svega izbegavanjem velikog reza na trbušnom zidu, koji je najčešće neophodan u većini klasičnih operacija debelog creva.

– Često se misli da laparoskopska hirurgija isključuje postojanje hirurškog reza odnosno rane. U nekim slučajevima, kad je organ koji se odstranjuje mali (na primer u slučaju žučne kese ili slepog creva) nije potreban hirurški rez jer se organ vadi iz trbušne duplje kroz neki od otvora napravljenih za plasiranje instrumenata ili kamere. Kod većine laparoskopskih operacija debelog creva neophodan je mali rez koji se najčešće pravi iznad pubične kosti (kao kod carskog reza), kako bi se kroz taj otvor izvadio deo debelog creva. Zbog manje hirurške traume znatno je smanjen postoperativni bol, bolja je postoperativna plućna funkcija, brže se uspostavlja rad creva, tako da pacijenti već prvog dana posle operacije mogu da piju tečnost, a potom i da uzimaju hranu. Zbog toga je oporavak brži, pa je i ležanje u bolnici nekoliko dana kraće – naglasio je dr Barišić.

Brojne studije su dokazale da se laparoskopskim pristupom može uraditi onkološki ispravna, odnosno radikalna operacija, što znači da su šanse za izlečenje iste kao i u klasičnoj hirurgiji. Nažalost, nije uvek moguće operaciju obaviti laparoskopskim putem. To zavisi od više faktora, od kojih su najznačajniji vezani za bolesnika, odnosno njegovu telesnu konstituciju, vrstu bolesti, veličinu i položaj tumora, da li je karcinom metastazirao, da li je osoba ranije imala neku operaciju… Važan faktor je i znanje i iskustvo hirurškog tima.

– Nekada se operacija započne laparoskopski, ali se zbog teškog, najčešće neočekivano komplikovanog operativnog nalaza, mora završiti na klasičan način. Zato je preoperativna dijagnostika izuzetno važna u proceni i odabiru načina lečenja. Da bi se laparoskopska hirurgija uspešno obavila, neophodno je, pored dobre tehničke opremljenosti, imati i posebno edukovan tim koji, pored hirurga, uključuje i radiologe, anesteziologe, patologe, onkologe. To se pre svega odnosi na laparoskopsku hirurgiju raka završnog dela debelog creva, odnosno rektuma. Kao i u klasičnoj, laparoskopska hirurgija rektuma je potpuno drugačija od hirurgije kolona, jer je znatno teža i kompleksnija, pre svega zbog skrivenog položaja rektuma i njegovih složenih odnosa sa važnim organima i neurovaskularnim strukturama u maloj karlici – pojašnjava dr Barišić.

Ove operacije mogu dovesti do brojnih posledica, kao što su nemogućnost kontrole stolice, impotencija, poremećaji ejakulacije i mokrenja, što drastično narušava kvalitet života bolesnika. Stoga se u nekim razvijenim zemljama hirurgijom karcinoma rektuma mogu baviti samo iskusni kolorektalni hirurzi u specijalizovanim centrima koji su tehnički i kadrovski opremljeni za izvođenje ovakvih zahvata.

– Inicijalni troškovi laparoskopskih operacija nešto su veći u odnosu na klasične zbog specijalne opreme i instrumenata neophodnih za izvođenje laparoskopskih operacija, ali kada se tome doda brži oporavak bolesnika, kraće ležanje u bolnici i brži povratak na posao, razlike u troškovima nisu tako značajne. U našoj zemlji se laparoskopska hirurgija debelog creva sve više radi, zahvaljujući boljoj tehničkoj opremljenosti i edukaciji kadrova. Na Prvoj hirurškoj klinici praktično se obavlja duže od 10 godina – dodao je dr Barišić.

Pored svih operacija raka debelog creva, laparoskopskim putem se operišu i benigne bolesti debelog creva, kao što su inflamatorne bolesti creva, divertikuloza, hronična opstipacija, prolaps, odnosno ispadanje debelog creva, materice, vagine i mokraćne bešike…

Izvor:politika.rs

Prof.dr Slavković: Gustina kostiju otkriva prve znake osteoporoze

Osteoporoza sve češće se javlja kod žena bez vidljivih simptoma posle 50. godine, pa pre nego što ova bolest kostiju uznapreduje, čineći ih krhke i sklone prelomu, najbolja prevencija je pregled gustine kostiju.

Kada je u pitanju ova bolest, jedina validna metoda za njeno otkrivanje jeste merenje gustine kostiju, kaže prof. dr Slobodan Slavković, specijalista ortopedije. Prema njegovim rečima, od osteoporoze češće obolevaju žene.

– S obzirom na to da je ova bolest u vezi s menopauzama i smanjenjem hormona u ogranizmu, žene su rizičnija grupa kada je osteoporoza u pitanju. Čim procesi menopauze počnu, svaka žena treba da uradi kontrolu merenja gustine kostiju – savetuje prof. dr Slavković.

Izostanak bilo kakvih simptoma glavni je krivac uznapredovanja ove bolesti. Kako doktor Slavković kaže, onog momenta kada pacijent oseti simptome – bolest je već uzela maha. Kada uznapreduje proces osteoporoze, počinju bolovi u kičmi, predelima kuka… A kada bolovi krenu – svaka trauma, pad u sobi, na ravnom – vrlo lako dovode do preloma.

– Pacijenti uglavnom dolaze jako kasno. Lekovi ne mogu da vrate izgubljeni kalcijum kostima, ali mogu da uspore proces njegove eliminacije. Postoji grupa lekova za ovu bolest, ti lekovi se zovu bifosfonati i oni usporavaju razgrađivanje i uklanjanje koštane mase – priča dr Slavković.

Osim lekova, kod osteoporoze je veoma bitno korigovati određene životne navike. Ono što svaki doktor savetuje jeste eliminacija pušenja i kafe, više kretanja.

– Pešačenje je jedna od najuspešnijih prevencija osteoporoze. Takođe, potrebno je unositi više kalcijuma, mlečnih proizvoda. Umereno sunčanje i vitaminski protektori su takođe veoma važni – kaže doktor Slaković.

Žene u predmenopauzi trebalo bi da unose najmanje 1.000 miligrama kalcijuma dnevno. Glavni izvor kalcijuma su mleko i mlečni proizvodi, kao i zeleno povrće.

Za prevenciju osteoporoze bitan je unos vitamina D. Kada je u pitanju njegovo dnevno doziranje, doktori savetuju svakodnevan unos 800 internacionalnih jedinica (IU) vitamina D.

Dve metode ispitivanja

Gustina kostiju se meri snimanjem kostiju i za to postoje dve metode. Prva je DEXA metoda, snimanjem rendgen zracima na kuku i kičmi. Druga metoda je merenje ultrazvučnim aparatom na podlaktici i potkolenici.

Izvor: blic.rs

Najbolji prirodni lekovi protiv osteoporoze

0

Posledice osteoporoze, obolenja koje naročito pogađa žene, ali ni muškarci nisu imuni (samo obolevaju u znatno manjem procentu), su brojne. Osteoporoza donosi razne poteškoće: bol u donjem delu kičme, gubitak visine, pognuto držanje i povećan rizik od fraktura, posebno kuka. Faktori rizika su, osim porodične istorije bolesti, i suvišno uzimanje mesa, kofeina, šećera, rafinisanih ugljenih hidrata ili fosfata u gaziranim pićima. Dodatni uzroci su česta upotreba alkohola, pušenje i dugo sedenje.

Zato je veoma važna edukacija stanovništva, redovne zdravstvene kontrole i preventiva, naročito za žensku populaciju nakon reproduktivnog životnog doba. Žene imaju visok rizik od obolevanja od osteoporoze nakon menopauze zbog smanjenog nivoa estrogena, ženskog hormona koji pomaže u održavanju koštane mase.  Mršave, sitne žene najviše su izložene riziku dobijanja tog oboljenja.

Osteopenija je stanje kostiju koje prethodi pojavi osteoporoze. Termin osteopenija koristi se za definisanje gustoće kostiju koja je manja od normalne. Kod osteoporoze gustoća kostiju je toliko niska da postoji ozbiljna opasnost od preloma čak i pod uobičajenim okolnostima. U nekim slučajevima kosti postaju toliko krhke da se mogu prelomiti tokom svakodnevnih aktivnosti. Takav gubitak koštane mase karakterističan je za starije osobe, a izraženiji je kod žena nego kod muškaraca i to u periodu postmenopauze. Lečenje je najbolje početi sa pojavom osteopenije.

Na prvom mestu, neophodno je povećati unos kalcijuma i redovno se izlagati sunčevim zracima da bi se organizmu obezbedila dovoljna količina vitamina D, jer su ovo dva najbitnija faktora koja održavaju zdravlje kostiju i podižu nivo gustoće kostiju. Zatim sledi magnezijum koji podstiče apsorpciju kalcijuma. Ako njega nema dovoljno, može se desiti da najveći deo unešenog kalcijuma jednostavno “prođe” kroz organizam. Naročito je zeleno lisnato povrće bogat izvor izvor vitamina K, beta karotina, vitamina C, kalcijuma i magnezijuma. Vitamin K je odgovoran za formiranje osteokalcina, proteina koji povećava količinu kalcijuma koji je uključen u mineralizaciju kostiju.

Optimalni unos kalcijuma je 1000 mg do 1500 mg dnevno. Kad nivo kalcijuma u krvi padne, simptomi koji se osete su grčevi u mišićima, nesanica, premor, karijes i povišeni krvni pritisak.

Mnogi naučnici upozoravaju da konvencionalni lekovi za lečenje osteoporoze nisu samo skupi, nego imaju i opasne nuspojave. Naučno je potvrđeno da nuspojave uključuju povećani rizik od frakture kuka i nekrozu (odumiranje kosti) vilice. Bisfosfonati, na primer, dovode do poremećaja normalne strukture kosti.  Bisfosfonati blokiraju osteoklaste – stanice, koje razgrađuju stare kosti i prave mesto za stvaranje novih kostiju. Kao rezultat toga, nove kosti se grade povrh starih, umesto da se razgradi i zameni stara kost. Osim toga, nedavna istraživanja su pokazala da bisfosfonati uzrokuju opasnu srčanu aritmiju, koja može biti smrtna.

Testovi za mjerenje gustoće kostiju na žalost nisu tako precizni. Oni mere samo gustoću, ali ne i kvalitet kostiju.

U borbi sa osteoporozom nezaobilazna je redovna fizička aktivnost, koja je uostalom poželjna u svakom životnom dobu. Fizičkom aktivnošću se poboljšava mišićna masa koja će pomoći funkcionisanje koštanog sistema. Vremenom se smanjuje koštana masa, ali i mišićna masa ako se redovno ne vežba. Kao odgovor na vežbu, kosti se počinju ponovno formirati. Za prevenciju i lečenje osteoporoze možete koristiti različite vežbe, ali dizanje tegova se pokazalo posebno delotvorno za formiranje snažnih kostiju.

Poznati su brojni narodni lekovi za ublažavanje i smanjenje poroznosti koštanog sistema. Uvek treba imati na umu da je osteoporoza nastala u dužem periodu pa ni lečenje ne može pokazati odmah rezultate. Upornost će sigurno dovesti do pozitivnih rezultata.

Za lečenje osteoporoze kuka najbolje su se pokazale biljke: piskavica, kantarion, kopriva, hajdučka trava, ruzmarin, kleka, zova, breza, iglice bora.

Za lečenje osteoporoze rebara najbolje su se pokazale biljke: plućnjak, kantarion, kleka, iglice bora.

Za lečenje osteoporoze kičme i ramena najbolje su se pokazale biljke: breza, orahov list, cvet divljeg kestena, orahov list, pelin, hajdučka trava, iglice jele i bora.

Trava piskavica je najbolja za izgradnju kostiju a laneno seme je odličan izvor estrogena.

Evo još nekih predloga u borbi sa osteoporozom.

– Dobro skuvajte pileće šije tako da kosti postanu potpuno meke. Pri kuvanju kostiju ne treba dodavati nikakve začine čak ni so. Prethodno skinite meso sa kostiju i možete ga upotrebite u druge svrhe. Ovako pripremljene raskuvane kosti će na prirodan način popuniti vaše kosti prirodnim, organskim kalcijumom. Uz to treba što više piti sveže ceđenog soka od limuna ili pomorandže koji će omogućiti bolje usvajanje kalcijuma u organizmu.

– Uzmite veći broj kokošijih jaja i njihove ljuske. Skinite sa unutrašnjeg dela ljuske tanku opnu, pa ljuske sameljite u mlinu za kafu, da se pretvore u fini prah. Svakog jutra  našte srca popijte po četvrtinu kafene kašičice ovog praha, zajedno sa sveže isceđenim sokom od limuna ili pomorandže. Ovo je odličan izvor organski vezanog kalcijuma, koji naš organizam bolje usvaja, kada se uzima zajedno sa prirodnim vitaminom C iz voća. Koristi se za prevenciju osteoporoze, za jačanje kostiju  i poboljšanje kvaliteta noktiju i kose. Naročito se preporučuje ženama starijim od 40 godina.

– Napravite čaj od jedne kašike sušenog rastavića i 6 sušenih plodova šipka koje ćete preliti čašom proključale vode i ostaviti da odstoji poklopljeno 30 minuta. Nakon toga procedite čaj i popijte ga u malim gutljajima. Ako pijete tokom 3 nedelje po jednu šolju ovog čaja, popunićete rezerve kalcijuma u organizmu, koje su dragocene u borbi protiv osteoporoze.

– Za povećanje koštane mase i jačanje kostiju jedite što češće pihtije od svinjskih papaka. Papke kuvajte toliko dugo, dok se kosti sasvim ne raskuvaju. Kada se ohlade, skinite i odbacite masnoću. Nemojte ih soliti. Pihtije će obnoviti vaše kosti i hrskavicu.

– Poznat je starogrčki lek koji možete napraviti od 10 kašika mlevenih semenki lana, 5 kašika mlevenog susama, 5 kašika mlevenih semenki bundeve, 5 kašika mlevenih zrna pšenice, 5 kašika semena suncokreta, 3 kašike suvog grožđa i 1 kg livadskog meda. Sve sastojke treba dobro pomešati drvenom kašikom, zatim staviti u teglu. Uzima se po jedna kašika pre doručka i jedna pre ručka.

– Razmutite 2 kašičice jabukovog sirćeta (što mutnijeg) u čaši vode i dodajte kašičicu meda. Lekoviti napitak treba uzimati svako jutro.

Sirova hrana je pokazala izvanredne rezultate u lečenju mnogih bolesti među kojima je i osteoporoza. Na primer, sirov kelj sadrži ogromne količine najkvalitetnijeg kalcijuma, koji se lako ugrađuje u kosti.

Ako želite da unosite manje proteina, a više hranljivih sastojaka koji pomažu u sprečavanju osteoporoze, evo lekovitih biljaka koje vam u tome mogu pomoći:

Kupus glavičar – bor pomaže u podizanju nivoa estrogena u krvi, a estrogen je blagotvoran kod očuvanja kostiju. Kupus prednjači po sadržaju bora među lisnatim povrćem.

Maslačak – je bogat i kalcijumom. Samo 10 grama osušenih izdanaka maslačka mogu da obezbede više nego jedan miligram bora i 200 miligrama kalcijuma. Maslačak je takođe dobar izvor silicijuma, koji pomaže jačanju kostiju.

Avokado – je bogat izvor provitamina D, a može i da pomogne organizmu da ugradi kalcijum u kost. Neki ljudi izbegavaju avokado zato što je prilično bogat mastima. Avokado je takođe bogat vitaminom E, koji je blagotvoran za srce.

Soja i druge mahune – žene na vegeterijanskom režimu ishrane imaju nižu učestalost osteoporoze i fraktura od onih koje jedu meso. Osobe koje jedu više mesa, izlučuju više kalcijuma preko mokraće. Mahune su dobar izvor proteina, ali ne dovode do velikog gubitka kalcijuma u mokraći kao meso. Pored toga, soja i druge mahune sadrže genistin, biljni estrogen koji se ponaša kao ženski polni hormon u organizmu. Farmaceutska estrogenska zamena pomaže da se sačuva kost i spreče bolest srca, ali to takođe povećava rizik od raka dojke.

Crni biber – sadrži 4 jedinjenja delotvorna protiv osteoporoze.

Rastavić – istraživanja navodi na zaključak da silicijum pomaže u sprečavanju osteoporoze i da se koristi za lečenje frakture kostiju. Rastavić spada među najbogatije biljne izvore ovog minerala, u obliku monosilicijske kiseline, koju organizam može lako da koristi. Starenje i niski nivoi estrogena smanjuju sposobnost organizma da apsorbuje silicijum.

Peršun – je obdaren borom. Treba otprilike sto grama osušenog peršuna da se obezbedi 3 mg bora, koji se smatra delotvornim u podizanju nivoa estrogena. Peršun je takođe među najboljim izvorima fluora, još jednog ojačivača kostiju.

Brokoli – je najbolje konzumirati u sirovom stanju kao salatu, pa tek onda pržen na malo ulja ili obaren na pari, s obzirom na to da termičkom obradom gubi važne sastojke. Obilje minerala, kalcijuma, magnezijuma, kalijuma i gvožđa, svrstava ga na vrh top-liste namirnica za očuvanje zdravlja kostiju, ali i zdravlja generalno. Treba kupovati samo brokoli koji ima zelenu boju, sa čvrstim i kompaktnim cvetovima. Dobro odabran svež plod može da se čuva u otvorenoj plastičnoj kesi u frižideru, najduže nedelju dana. Pere se neposredno pre pripreme. U zamrzivaču očišćen i zamrznut može da se očuva i do godinu dana. Prilikom pripreme, brokoli treba kuvati u ključaloj posoljenoj vodi, najduže pet do šest minuta. Na taj način očuvaće se većina korisnih sastojaka, kao i hrskav i lep ukus.

Susam – predstavlja jedan od najkorisnijih dodataka u ishrani protiv osteoporoze, dok se susamovo ulje smatra izuzetno kvalitetnim, pa se često koristi kao zamena za maslinovo. U njemu je u velikim količinama prisutan kalcijum, mangan, bakar, magnezijum i selen. Dovoljno je jednu supenu kašiku ovog semena potopiti u 0,5 decilitra jogurta i ostaviti da prenoći. Ujutru sve treba pojesti na prazan stomak, a postupak ponavljati u kontinuitetu.

Banana – može da zameni kompletan obrok a može i samo da dopuni ishranu. Delotvorna je protiv osteoporoze jer obiluje mineralima kalijumom, manganom, magnezijumom, fosforom, kao i folnom kiselinom. U banani se nalaze i vitamini odgovorni za očuvanje gustine kostiju. Velika prednost daje se sušenim bananama koje poboljšavaju metabolizam i sve korisne sastojke sadrže u koncentrovanom obliku.

Kruška – utiče na regulaciju insulina i nakon što je pojedete, duže ćete imati osećaj sitosti, budući da prirodno reguliše nivo šećera u krvi. Zbog toga je i savršena namirnica ako želite skinuti višak kilograma. Ona je odličan izvor vlakana. Jedna kruška srednje veličine ima oko 100 kalorija i šest grama vlakana. Vlakna u svakodnevnoj ishrani dobro deluju na regulaciju nivoa holesterola, odnosno preventivno deluju na bolesti srca i krvnih sudova, ali i sprečavaju nadutost. Poput ostalog voća možete računati i na kruške kao odličan izvor raznih minerala i vitamina poput C, K, B2, B3 i B6, kao i kalcijuma, magnezijuma, kalijuma, bakra i mangana. Kruške sadrže i mineral bor, a on pospešuje apsorpciju kalcijuma. Zato se naglašava da su kruške idealne za prevenciju osteoporoze.

Još nešto možete preduzeti da ne dođe do oštećenja kostiju – uklonite u kući sve potencijalne opasnosti:

– sklonite klizave prostirke, kablove sa poda kao i ostale predmete koji bi mogli da uzrokuju saplitanje i padove,

– osvetlite dovoljno sve prostore naročito stepenište i ulaze,

– izbegavajte hodanje po ledu ili mokrim i klizavim površinama.

Izvor: daliznas.com

Prirodna terapija: Najpoznatiji domaći lek za štitnu žlezdu!

0

Medicina danas nudi hormonsku terapiju koju nikako ne treba zanemariti, a prirodne metode lečenja koje ćemo u nastavku teksta izneti treba koristiti samo kao pomoćna sredstva u cilju što bržeg i uspešnijeg lečenja

Štitna (tireoidna) žlezda ima veoma bitnu i složenu funkciju u našem organizmu, a tu spada održavanje normalnog metabolizma svih ćelija, utiče na pravilnu apsorpciju glikoze, sintezu belančevina, zatim na frekvenciju srčane aktivnosti, a samim tim na cirkulaciju krvi u organizmu i još dosta toga. Na osnovu toga, ova žlezda je direktno odgovorna za pravilan fizički i mentalni razvoj i stanje organizma.

  Poremećaj rada štitne žlezde spada u najčešće hormonalne poremećaje i zastupljeniji je kod žena nego kod muškaraca. Kada su oboljenja štitne žlezde u pitanju, ne mora uvek da bude poremećena njena funkcija, već može doći do uvećanja, pojave čvorića na njoj, kao i malignih oboljenja.

Kod poremećaja lučenja hormona postoje dva oblika bolesti i to hipertireoza (stanje povećane funkcije) i hipotireoza (stanje smanjene funkcije). Razloga za to ima mnogo, a najčešće su: nepravilna ishrana, neuredan život, hronična nervoza i stres, preterani napor tokom dužeg vremenskog perioda i naravno nasledni faktor.

Lečenje obolele štitne žlezde je dugotrajan proces i treba ga ozbiljno shvatiti. Medicina danas nudi hormonsku terapiju koju nikako ne treba zanemariti, a prirodne metode lečenja koje ćemo u nastavku teksta izneti koristiti samo kao pomoćna sredstva u cilju što bržeg i uspešnijeg lečenja, naravno uz konsultaciju sa lekarem. Kada je ova bolest u pitanju, prirodni lekovi dolaze do izražaja i zauzimaju svoje mesto najčešće tek nakon lečenja uz pomoć savremene medicine, a to zbog toga što se često dešava da se pacijenti i godinama posle uspešno završenog lečenja u određenim situacijama ne osećaju sasvim dobro.

Prirodno lečenje smanjene funkcije štitne žlezde

Kada je u pitanju smanjena funkcija štitne žlezde, potrebno je uzimati namirnice bogate jodom, a to su: morska riba, dagnje, jastog, morske alge, riblje ulje i obavezno jodirana so.

U našem narodu je za ovaj poremećaj od davnina najpoznatiji prirodni lek liker od oraha. Za liker se upotrebljavaju zeleni orasi jer su veoma bogati jodom. Pravi se tako što se oko 40 komada vrlo mladih oraha (dok su još mali i u ljusci), zaseče nožem (kako bi bolje ispustili sokove), stavi u veću staklenu posudu i prelije sa 2 l domaće komove rakije. Zatim se doda šećera po želji (ne previše). Posuda se dobro zatvori i ostavi da odstoji na suncu 6 nedelja. Nakon toga se procedi i nalije u flaše. Liker od oraha (orahovinu) piti svako jutro na prazan stomak, jednu malu rakijsku čašicu.

 Prirodno lečenje povećane funkcije štitne žlezde

Za lečenje povećane funkcije štitne žlezde pomoći će čaj i obloge od ivanjskog cveća. Čaj pripremiti na uobičajen način, jednu malu kašiku ivanjskog cveća preliti jednom šoljom ključale vode i ostaviti da odstoji svega nekoliko minuta. Piti tri puta dnevno. Uporedo ispirati grlo (grgorati) sa nešto jačim čajem od ove biljke, što češće u toku dana.

Da bi efekat lečenja bio još bolji, na vratu gde se nalazi štitna žlezda, stavljati obloge od ivanjskog cveća (najbolje svežeg). Oblog se priprema tako što se cela biljka (u obliku malog buketića), samo na kratko prelije ključalom vodom i odmah stavi na maramicu. Kada se malo prohladi, držati oblog na vratu, tako što je biljka prislonjena direktno na kožu, oko sat vremena više puta dnevno. Ako je moguće, bolje bi bilo da bolesnik za to vreme miruje u krevetu.

 Ovaj prirodni lek pomoći će i kod uvećane štitne žlezde (gušavosti)

U poslednje vreme sve više se prica o tome kako biljka aronija, pored mnogobrojnih lekovitih svojstava reguliše i rad štitne žlezde. Nalikuje borovnici i, mada je slabije poznata, može se naći i u našoj zemlji. Često se dešava da žene u periodu menopauze imaju poremećaj hormona štitne žlezde, pa se u oba slučaja (i kod smanjene i kod povećane funkcije), preporučuje upotreba čajeva od biljaka koje regulišu nivo hormona u organizmu, kao što su žalfija i bela imela.

Izvor: priroda-leci-sve.com

Kako ukloniti bradavice prirodnim lekovima

0

Bradavice su izuzetno uporne, brzo se šire i često su bolne. Najbolje ih je ukloniti što pre, a mnogi prirodni lekovi mogu se naći u svakom domu. Takođe, dok se na bradavicu stavljaju spoljašnji oblozi, treba piti magnezijum, jer će tako njihovo uklanjanje biti efikasnije.

Crni luk treba iseckati, posoliti i ostaviti do ujutru da pusti sok. Tom tečnošću treba dva puta dnevno mazati bradavicu.

Beli luk blagotvorno deluje na mnoge kožne probleme. Nekoliko češnja treba zgnječiti i kada se napravi glatka masa naneti je na bradavicu, ostaviti da stoji tri-četiri sati, pa isprati vodom. Tokom dana ponavljati postupak dok ne otpadnu.

Belance je odličan lek koji pomaže da se bradavice na koži sasuše i otpadnu, dokazano tvrdi tradicionalna medicina. Da bi se postigao dobar efekat potrebno je više puta u toku dana bradavicu namazati belancetom od jajeta. Nije loše i zaštititi obolelo mesto ukoliko je izloženo dodirima da se belance ne bi brzo skidalo. Postupak ponavljati sve dok se bradavica potpuno ne osuši i sama otpadne. Vreme potrebno za to zavisi od veličine i mesta na kojem se bradavica nalazi. Jedno jaje može koristiti više vremena samo ga treba zaštititi od uticaja vazduha da ne bi izgubilo vlagu. Najbolje je prekriti ga plastičnom kesom.

Morska voda je najbolji prirodni lek protiv bradavica kao i mnogih drugih kožnih oboljenja kao što je zarastanje rana i slično. So, jod i drugi minerali koji se u njoj nalaze isušuju ove neprijatne izrasline na telu. Da bi se na ovaj nacin oslobodili bradavica potrebno je što više vremena boraviti u morskoj vodi i rezultat ce biti vidljiv. Kada se boravi na plaži treba maramicu natopiti morskom vodom i držati je na mestu gde se nalazi bradavica. Najčešće je desetak dana dovoljno da se postigne izlečenje.

Sok od listova i cvetova maslacka mazati svaki dan na bradavice. Pocece da tamne i na kraju otpasti ne ostavljajuci ožiljke.

Mazati bradavice ujutro i uvece ricinusovim uljem, sve dok ne nestanu.

Propolis namazati na bradavicu zatim to mesto dobro prelepiti flasterom da ne ulazi vazduh. Tako drzati 2-3 dana bez skidanja. Ponavljati proces dok se ne unisti i koren bradavice. U međuvremenu dobro je sastrugati deo izgrizene bradavice da bi kasnije propolis bolje delovao na koren.

Čuvarkuca je dobro poznat narodni lek, ali kremu od nje nije lako napraviti. Supena kašika soka od čuvarkuće se pomeša sa čašom vode i 200 grama svinjske masti. Ova smesa se greje na šporetu dok se ne ujednači, a zatim sipa u čistu teglu. Sa ovom kremom se bradavice mažu nekoliko puta dnevno.

Rosopas ili rusa trava je biljka koja efikasno uklanja bradavice, ali cveta tek od maja do avgusta. Ova zemljasta biljka voli hladna i vlažna mesta. Od rosopasa se napravi sok i njime mažu bradavice. Ima baktericidno svojstvo, pomaže i kod žuljeva, ekcema, hemoroida, a leči i probavni trakt.

Limun se pokazao kao veoma koristan za bradavice, a najjednostavnije je obolelo mesto obaviti kriškom i posle 20 minuta isprati običnom vodom. Postupak se ponavlja nekoliko puta tokom dana. Nekoliko kriški mogu da se stave i u jabukovo sirće, jer i to dokazano pomaže.

Ananas može da pomogne oko manjih bradavica, a sok se nanosi na obolelo mesto.

Smokvino mleko mnogi smatraju otrovnim, ali kod bradavica pomaže. Iz lista ili peteljke se iscede kapi i nanose na bradavicu dok ne otpadne.

Prirodni lekovi koji će vam pomoći da rešite problem zapušenog nosa

0

Kod začepljenog nosa nije problem samo disanje. Ovu pojavu uvek prati osećaj iritacije i frustracija, jer nije uvek lako osloboditi se suvišnog sekreta.

Gusta sluz konstantno kaplje, a izbacivanje pomoću papirne ili pamučne maramice može pružiti olakšanje na vrlo kratak period, a ponekad takva solucija uopšte ne funkcioniše.

Zapušen nos neretko remeti i obavljanje svakodnevnih zadataka, a normalno spavanje tokom cele noći postaje nemoguća misija.

U ovakvoj situaciji, čini vam se da jedino u medikamentima možete naći spas, ali nije tako. Postoji mnogo bolja, zdravija, jeftinija i brža solucija.

Začepljen nos je veoma često stanje i svako od nas se makar tokom zimske sezone borio sa upaljenim sinusima i gustim sekretom.

Dobra vest je da zapušen nos nije teška i ozbiljna bolest, već poremećaj koji se lako može rešiti primenom prirodnih lekova.

Loša vest je da začepljenje može biti dosadno i dugotrajno, tako da je neophodno krenuti što pre sa tretmanima.

Većina prirodnih lekova je bezbedno za upotrebu kod male dece i ne izazivaju nikakva neželjena dejstva.

Zbog čega se nos začepi?

Pojava zapušenog nosa, odnosno nazalne kongestije, dešava se kada se unutar nosa stvori prevelika količina sluzi. Tu se nalazi ogromna mreža krvnih sudova, koji se neprestano otvaraju i zatvaraju.

Kada nos stimuliše ili iritira neka materija ili pojava, to utiče i na nervni sistem i dolazi do ulaza veće količine krvi u nos.

Krvni sudovi u sinusima postaju upaljeni, a tkiva unutar nosa otiču, što dovodi do povećane sekrecije.

Otok sprečava da sluz izađe napolje, pa se disajni putevi blokiraju.

Najčešći uzrok prekomerne produkcije gustog sekreta je upala sinusa, što se može iskazati i kao efekat nekih alergija, gripa, prehlade, promene vremena ili udisanja isparenja koje mogu izazvati iritacije.

Ponekad, nazalna kongestija se javlja uz neka oboljenja, poput virusnih infekcija, alergijskog rinitisa, trudničkog rinitisa ili atopijskog rinitisa.

Simptomi koji se javljaju zajedno sa začepljenjem nosa

·        KIJAVICA

Uobičajena refleksna pojava koja čisti grlo od sluzi koja se sliva iz sinusa. Kašalj koji traje manje od 3 nedelje je akutni kašalj, od 3 do 8 nedelja je subakutni, a duži od 8 nedelja hronični kašalj.

·        GLAVOBOLJA

Začepljenje nosa, pogotovo kad traje već duže vreme, izaziva bolove u glavi – konkretno u predelu čela. Ti bolovi mogu negativno da utiču na fokus i koncentraciju.

Prirodni lekovi za zapušen nos

1. Crni luk kao prirodni lek za zapušen nos

Od davnina, crni luk se smatra jednim od najsnažnijih prirodnih antibiotika. Fenolne komponente imaju jako antibakterijsko i antivirusno dejstvo. Što su mu miris i aroma jači, bogatiji je antioksidansima, a samim tim i zdraviji.

Najbolje je konzumirati ga sirovog. Lečenje crnim lukom ne oštećuje sluzokožu nosa i ne izaziva zavisnost. Pogodan je i za primenu kod male dece.

Oljuštite jednu glavicu crnog luka i presecite je na pola. Uzmite jednu polovinu i pokušajte da kroz nos udišete njen miris narednih 5 minuta. Ponovite po potrebi.

2. Ulje eukaliptusa kao savršen lek za zapušen nos

Pravi se od svežih listova biljke eukaliptus. Veoma korisno kod poteškoća sa gornjim disajnim putevima kao što su sinusitis i začepljen nos. Savršen je lek za prehladu, grip i infekcije koje se često javljaju zimi.

Umiruje i pomaže kod nesanice, koja se često javlja kod osoba sa blokiranim disajnim putevima.

Miris je blag i osvežavajuć, pa se može primeniti i kod lečenja male dece.

Sipajte tri kapi ulja eukaliptusa u kadu sa kupkom. Lezite u kadu i boravite u njoj narednih 15 minuta. Ponoviti svaki dan uveče pred spavanje.

3. Jabukovo sirće za čišćenje sluzi

Kada se pravi od čistih, organskih sastojaka, može značajno da ojača vaš imunitet i generalno da poboljša vaše zdravlje. Rastvara sluz koja se nagomilava po telu, pa čak i u nosu.

Rešava problem začepljenih i upaljenih sinusa i ublažava sve simptome koji ga prate.

Nakon tretmana jabukovim sirćetom, vaši disajni kanali će ponovo normalno funkcionisati.

Pomešajte dve kašičice jabukovog sirćeta sa soljom tople vode. Dodajte kašičicu meda. Piti tri puta dnevno.

4. Limun olakšava izbacivanje sekreta iz nosa

Bogat je antioksidansima i jedan je od najpoznatijih izvora vitamina C. Olakšava izbacivanje sekreta iz nosa. Smanjuje upalu krvnih sudova unutar nosa, zahvaljujući visokoj koncentracije askorbinske kiseline.

Upotreba limuna u ishrani vam garantuje jak imunitet i brz metabolizam, a postoje i naučni dokazi da ovo citrusno voće smanjuje rizik od srčanog udara i pojave kancera.

Dve kašike limunovog soka pomešajte sa pola kašičice crnog mlevenog bibera i vrlo malo soli.

Nanesite smešu unutar nosnih šupljina. Dejstvo ćete osetiti nakon par minuta.

5. Paradajz sprečava taloženje sekreta

Plod svežeg paradajza je prepun vitamina C i antioksidanasa zahvaljujući sastojku koji se zove likopen. Zbog toga, paradajz je savršen za jačanje oslabljenog imunološkog sistema, ali i za otvaranje sinusa i blokiranih disajnih puteva.

Smanjuje gustinu sluzi i tako olakšava njeno izbacivanje. Umiruju upaljene krvne sudove, pa samim tim sprečavaju dalje taloženje sekreta unutar nosnih šupljina.

U šolju soka od cđenog paradajza dodajte kašiku pasiranog belog luka i kašičicu soli. Dobro promešati pa popiti. Pijte ovaj napitak dva puta dnevno.

6. Bosiljak kao lek za zapušen nos

Inhalacija mirisa bosiljka, ali i konzumacija ove biljke u vidu začina, čaja ili bilo kog drugog oblika, sprečiće taloženje sekreta i pomoći će vam da izbacite količinu koja je začepila vaš nos.

Ublažićete i glavobolju, nesanicu i mučninu. Bosiljak možete gajiti kod kuće ili u stanu, u saksiji ili u baašti i koristiti ga po potrebi.

Uberite 4-5 svežih listića bosiljka, sažvaćite ih dobro, pa progutajte. Raditi ovo jednom ujutru pre doručka i jednom uveče nakon večere.

Dodatne metode za brzo uklanjanje sekreta iz zapušenog nosa

·        TOPLA KOMPRESIJA

Jedan od tradicionalnih načina lečenja koji svako može primeniti, bez obzira na godine i uzrok začepljenja nosa.

Toplota otvara sinusne šupljine i olakšava izbacivanje sekreta.

Ublažava se upala unutar nozdrva i olakšanje dolazi veoma brzo nakon tretmana.

Oslobodićete se osećaja bola, pulsiranja i pritiska, a vratiće se normalno disanje i komfor.

Potopite čist peškirić u toplu vodu i ocedite višak tečnosti. Stavite peškir na lice tako da prekriva nos i čelo. Držite nekoliko minuta pa ponavljajte proceduru po potrebi.

·        OVLAŽIVAČ VAZDUHA

Uređaj pretvara vodu u vlagu, koja polako ispunjava vazduh u sobi i olakšava disanje osobama sa nazalnom kongestijom. Umiruju se iritirana tkiva i otečeni krvni sudovi u sinusima.

Sekret postaje ređi i lakše se izbacuje, pa se i disanje vraća u normalu.

Ne treba preterivati sa njihovim korišćenjem, jer prevelika koncentracija vlage može da izazove kontraefekat.

Maksimalna dozvoljena vlažnost vazduha sme da bude 50%.

Najbolje bi bilo da ovlaživač stavite u sobu u kojoj spavate. Tako ćete lakše zaspati i provesti mirnu noć, što je nemoguće sa problemom zapušenog nosa.

·        TUŠIRANJE TOPLOM VODOM

Dok se tuširate, udišete isparenja koja pročišćavaju nozdrve od sluzi.

Sekret će se prorediti i lakše izbaciti napolje, upala krvnih sudova će se ublažiti, a vi ćete ponovo moći da dišete bez ikakvih smetnji.

Trudite se da doboko dišete. Budite pažljivi sa temperaturom vode, da se ne opečete. Ponovite 3-4 puta dnevno.

SPEČITE PONOVO ZAČEPLJENJE NOSA

VODITE RAČUNA O HIDRATACIJI. Pijte dosta vode koje ne sme biti previše hladna. Minimalni unos je 8 do 10 čaša dnevno.

Konzumiranjem tople umesto rashlađene vode ćete smanjiti gustinu sluzi i pritisak u sinusima, pa samim tim će nestati i upala krvnih sudova u nosu.

Osim vode, pijte svaki dan i dosta čaja sa medom ili cimetom, sveže ceđenog soka bogatog vitaminom C i jedite toplu supu i čorbe.

SPAVAJTE BEZ PREKIDA. Sad kada ste konačno počeli malo da dišete na nos, treba vam dosta odmora nakon neprospavanih noći. Stavite dodatni jastuk pod glavu.

Pre spavanja isključite televizor i mobilni telefon i nemojte piti kafu.

Preporuka za odrasle osobe je minimum 7 sati noćnog sna, a pokušajte da organizujete taj period tako da uvek u isto vreme ležete u krevet i ustajete iz njega.

JEDITE ZAČINJENU HRANU. Dodavanje začina koji jelima daju ljutinu, poput crnog bibera, čilija, rena i kajenske paprike, takođe može smanjiti gutinu sekreta u nosu.

Osim što ćete rešiti problem zapušenog nosa, poboljšaćete rad srca, izgubićete suvišne kilograme i smanjićete rizik za razvoj tumora i kardiovaskularnih bolesti.

OČUVAJTE IMUNOLOŠKI SISTEM JAKIM. Jedite namirnice bogate vitaminom C i obezbedite dovoljno zaliha vitamina D tako što ćete svakodnevno provesti oko 30 minuta na suncu.

Unosite organsku hranu, pogotovo sveže voće i povrće. Redovno vežbajte ili makar idite u šetnju oko pola sata dnevno.

KADA SE OBRATITI LEKARU?

U većini slučajeva, zapušen nos nije razlog za brigu. Ipak, postoje situacije kod kojih treba da potražite savet lekara.

Ako simptomi traju duže od 10 dana, neophodan vam je lekarski pregled.

Dodatni simptomi koji mogu signalizirati nešto ozbiljnije i zahtevaju hitan odlazak u ordinaciju jesu: zelena boja sekreta, bolovi u licu i ušima, visoka temperatura i stezanje u grudima.

Pronađite olakšanje na prirodan način i brzo ćete pročistiti nos od guste sluzi

Nazalna kongestija je neugodna i remeti normalan način života, ali neki od efektnih prirodnih tretmana će vam sigurno doneti olakšanje.

Na ovaj način, neće doći do dehidratacije, skratićete trajanje prehlade ili gripa i smanjićete intezitet simptoma.

Nemojte da trpite blokadu nosa i da čekate da prođe sama od sebe.

Iako je ona uglavnom bezopasna, ipak postoji opasnost od komplikacija poput infekcije uha i sinusa.

Lečenje je jednostavno i ubrzo ćete moći ponovo normalno da dišete i funkcionišete.

Izvor: prirodnolecenje.com