NaslovnaLekariSaveti lekaraProf. dr Elka Stefanova: Ako dođe do povlačenja i usamljenosti slabi pamćenje

Prof. dr Elka Stefanova: Ako dođe do povlačenja i usamljenosti slabi pamćenje

Profesor dr Elka Stefanova, neurolog KCS, o mogućnostima da se očuvaju kognitivne funkcije i u poznim godinama: Ako dođe do povlačenja i usamljenosti onda je to veliki problem, jer tada čovek brže stari i propada

ZAŠTO neki ljudi već na ulasku u treće doba postaju dementni, a neki i duboku dočekaju “oštrog uma”, još ne postoji egzaktno objašnjenje. Jedino se zna da je starenje glavni faktor rizika za razvoj ove bolesti, ali ne kod svih. Prema nekim teorijama, demencija se, pre nego što počne ispoljavanje simptoma, razvija 12 godina, a po nekim mišljenjima čak 25 godina. Rizik da se postane dementan povećava se posle 65. godine života i raste na svakih pet godina. Najveći broj obolelih registruje se u 75, dok je posle 85. godine dementno čak 40 odsto starih.

U intervjuu za “Novosti” prof. dr Elka Stefanova, neurolog Kliničkog centra Srbije, kaže da čovek dostiže vrhunac u procesima učenja i pamćenja u 21. godini života i da se taj dobar nivo održava do 65. godine:

– Posle 65. godine može da se smanji kapacitet učenja, ali ne dolazi ni do kakvih oštećenja koja utiču na kognitivne funkcije. Dakle, i stariji ljudi mogu da uče potpuno normalno samo im je možda potreban veći broj ponavljanja. Aktivno učenje i pamćenje u značajnoj meri sprečavaju razvoj demencije.

* Da li hronične bolesti, koje su često pratilac starenja, utiču na sposobnost učenja i pamćenja?

– Stalno merenje krvnog pritiska, pravilna ishrana kod dijabetesa, problemi sa nesanicom ili druge hronične bolesti mogu da deluju u opštem smislu demotivišuće na osobu. Međutim, one ne sprečavaju da se “mozak vežba”, da se osoba druži sa porodicom, ali i prijateljima. Tako da su najvažnije dobra volja, zainteresovanost i radoznalost. To su ključne osobine koje utiču na očuvanje i vitalnost mentalnog zdravlja. Jedino je problem kada potoji oštećenje sluha i radikalno slabljenje vida, tako da bi ta stanja trebalo sprečiti i lečiti na odgovarajući način.

ZABORAVLjENO ZAUVEK * Koji simptomi upućuju na propadanje pamćenja? – Kada osoba ne može da se seti skorašnjih događaja, razgovora ili drugih ljudi znaci su da je demencija prisutna. Svima može da se dogodi da zaborave, ali dementnim osobama ništa ne može da pomogne da se sete onoga što su zaboravili. Takođe, demencija znači i javljanje problema u svakodnevnom funkcionisanju, kao što je popunjavanje uplatnice, odlazak u poštu ili banku. Vrlo brzo se gubi i ta operativna sposobnost.

* Zbog čega je onda tako visok procenat dementnih posle 85. godine?

– Nije sasvim poznato šta utiče na to da se kod nekoga razvije demencija, ali za sporadično javljanje demencije starost je najvažniji faktor rizika. Uglavnom, svega 2,5 odsto pacijenata je genetski predisponirano za ovu bolest. Ipak, ono što je poznato jeste da povlačenje u sebe, smanjivanje kontakata sa drugim ljudima, nespremnost na promene i nezaintersovanost u savladavanju novina i uopšte nezainteresovanost za svakodnevne događaje brže vodi u probleme sa učenjem i pamćenjem, tačnije u demenciju. Osobe koje u zrelim, pa i starijim godinama imaju mnogo obaveza, sporije stare u svakom smislu.

* Kako odlazak u penziju utiče na zainteresovanost za učenje, savladavanje novih veština?

– Kod nas dominira takav kulturološki fenomen da ljudi misle da kada odu u penziju završili su sa svim interesovanjima. U svetu ljudi planiraju čime će da se bave kada se penzionišu. Vrlo je važno i da se po prestanku rada uče nove stvari, savladavaju nove tehnike bez obzira na to o čemu je reč. Važno je da i u ovom periodu života čovek ima čemu da se posveti, da ga nešto motiviše. Svejedno da li je to briga o unucima, učenje stranog jezika ili odlazak na ples.

* Šta se dešava ako nije tako?

– Ako dođe do povlačenja i usamljenosti onda je to veliki problem, jer tada čovek brže stari i propada. Jako je bitno da ljudi budu svesni da starenje ne znači nužno bolest, već je i to period kada mogu da se dogode promene i čovek se suoči sa izazovima. Dakle, koliko je osoba spremna da koristi sve blagodeti života, u tolikoj meri može da sačuva vitalnost i dobro zdravlje.

* Postoje li lekovi ili preparati koji mogu da doprinesu očuvanju kognitivnih funkcija?

– Nijedna studija do sada nije pokazala da postoji nešto što bi moglo da prevenira demenciju, niti da prevenira propadanje, niti da produži život. Studija koja je trajala sedam godina, sa velikim dozama preparata i vitamina koji se preporučuju za bolje pamćenje, takođe je pokazala da nema efekta. Samo može da bude veća šteta nego korist.

* Koji su konkretni saveti za očuvanje oštrine uma?

– Važno je razvijanje novih sposobnosti, svakodnevno lagana fizička aktivnost, ishrana koja odgovara mediteranskoj trpezi, druženje i planiranje aktivnosti.

Izvor:novosti.rs

Poslednji tekstovi