Tek od skoro je poznato da mleka životinjskog porekla ne samo da sadrže mnogo manje kalcijuma nego što se mislilo, već i crpe postojeći iz kostiju. Iz životinjskog mleka organizam može da apsorbuje samo oko 25% hranljivih materija, dok se iz biljnog mogu apsorbovati u potpunosti.Biljno mleko predstavlja vodeni ekstrakt koštunjavog voća, žitarica, mahunarki. Ne sadrže laktozu, ni holesterol, te su dobra za dijabetičare, anemične osobe i srčane bolesnike. Sadrže manje masti, a više vitamina B i gvožđa u odnosu na kravlje.
Biljna mleka se jednostavno prave kod kuće i dobićete zdravo mleko bez dodataka šećera i konzervansa.
Rok upotrebe ovih mleka je 3-5 dana.
Bademovo mleko
Potrebno je:
-
1 šolja sirovih badema
-
3 šolje vode
-
malo morske soli
-
½ svežeg limuna
Priprema:
Bademe staviti u posudu i preliti vodom, pa dodati prstohvat soli i sok od limuna.
Pokrijte kuhinjskom krpom i ostavite da odstoji minimum 12 sati na sobnoj temperaturi.
Zatim ocediti vodu, isprati bademe nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati prstohvat soli i 3 šolje vode, pa izblendirati.
Sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.
Kokosovo mleko
Potrebno je:
-
200 g kokosovog brašna
-
5 dl vode
-
1 kašičica meda
-
1 kašičica ekstrakta vanile
Priprema:
Sipajte kokosovo brašno u vrelu vodu (nikako ključalu).
Ostavite da odstoji dva sata na sobnoj temperaturi.
Zatim smesu sipati u blender i izblendirati.
Mleko procedite kroz gazu i dodajte ekstrakt vanile i med.
Mleko sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.
Mleko od brazilskog oraha
Potrebno je:
-
šolja sirovog brazilskog oraha
-
3 šolje vode
-
malo morske soli
-
½ limuna
Priprema:
Brazilski orah staviti u činiju i preliti vodom, pa dodati kašičicu morske soli i limunov sok.
Pokriti krpom i ostaviti da odstoji 3 sata na sobnoj temperaturi.
Zatim iscediti vodu, isprati orahe nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati 3 šolje vode i prstohvat soli.
Sve izblendirati.
Sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.
Mleko od semenki bundeve
Potrebno je:
-
šolja semenki bundeve
-
Malo morske soli
-
3 šolje vode
-
½ limuna
Priprema:
Semenke bundeve staviti u činiju i preliti vodom, pa dodati kašičicu morske soli i limunov sok.
Pokriti krpom i ostaviti da odstoji 8 sati na sobnoj temperaturi.
Zatim iscediti vodu, isprati semenke nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati 3 šolje vode i prstohvat soli.
Sve izblendirati.
Mleko čuvati u frižideru.
Mleko od susama
Potrebno je:
šolja sirovog susama
Litar vode
4-5 urmi
1 kašika vanile
prstohvat morske soli
Priprema:
Susam isprati nekoliko puta, pa staviti u činiju i preliti vodom.
Pokriti krpom i ostaviti da odstoji 12 sati.
Zatim iscediti vodu i staviti u blender sa urmama, vanilom i prstohvatom soli.
Izblendirati, pa dodati 3 šolje vode.
Ponovo upaliti blender.
Gotovo mleko sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.
Sojino mleko
Potrebno je:
Šolja soje
4dl vode
2 kašike meda
2 stapića vanile
Priprema:
Soju isprati i staviti u posudu.
Preliti vodom, pa pokriti krpom i ostaviti da odstoji 12 sati.
Zatim iscediti vodu, isprati nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati med, vanilu i 4 dl vode na kraju.
Sve izblendirati.
Smesu procediti kroz gazu.
Mleko sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.
ordinacija.tv Foto: shutterstock Izvor: naturoza.rs
Multipla skleroza je kronična autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava kod koje dolazi do demijelinizacije. Multipla skleroza kao i brojne ljudske bolesti (alergije, artritis, ulkus, astma) vezana je uz nefunkcioniranje imunološkog sustava. Pri poremećaju autoimunog sustava, limfociti (bijele krvne stanice) proizvode antitijela koje napadaju vlastite stanice i tkiva tijela kao da su strana supstanca.
Točan uzrok većini autoimunih bolesti nije dobro istražen, iako se poremećaj ponekad pojavljuje kao rezultat virusne ili bakteriološke infekcije. Nastanak i razvoj bolesti su pod utjecajem velikog broja genetskih, okolinskih, psiholoških faktora. Točan uzrok nije poznat, ali se zna da je stres sigurno jedan od pokretača. Medikamentozno liječenje autoimune bolesti generalno uključuje sprezanje imunološkog odgovora, obično kroz upotrebu steroida. Iz perspektive psihologije, one su često rezultat interakcije uma i tijela.
Simptomi se mogu promatrati kao oblik komunikacije između tijela i psihe, koji se obično odnosi na neravnotežu ili nekongruentnost u sustavu osobe. Ako je komunikacija prepoznata i ako je odgovoreno na pravi način pokrenut će se proces izlječenja prirodnim putem. Fizički simptom (kao npr. bol, tumor, loš imunološki sustav itd.) može biti komunikacija o nečemu «mehaničkom» kao loša prehrana i navike vježbanja. Može biti komunikacija o nečemu poput potrebe za promjenom u osobnoj okolini, odnosima, razini stresa ili reflektira neku vrstu «duhovne» krize. Polazeći od pretpostavljene mogućnosti da nalaženje višeg smisla kroz duhovnost dovesti do promjene na svim neurološkim razinama (prema Dilts, 1990)(od razine identiteta, vrijednosnog sustava i sustava uvjerenja do razine ponašanja).
Povijesni rascjep između duhovnosti i znanosti imao je značajne posljedice za svijet u kojem živimo, a koje su dosegle svoj vrhunac u kulturi dvadesetog stoljeća koja se zasniva na mehanicističkom shvaćanju stvarnosti. Jedna od najvećih žrtava ovog rascijepa je upravo medicina, u kojoj je duhovnost izgubila svoje važno mjesto na uštrb redukcionističkog shvaćanja čovjeka kao stroja.
Međutim, u posljednjih dvadesetak godina duhovnost se na velika vrata vraća u medicinu zahvaljujući velikom broju studija koje nedvojbeno dokazuju pozitivan učinak duhovnosti i religioznosti na ljudsko zdravlje.
U više navrata posljednjih je godina dokazan pozitivan učinak duhovnosti na mentalno zdravlje, posebice remisiju simptoma depresije te post-traumatskog stresnog poremećaja (American Journal of Psychiatry 1998).
2001 godine obrađeno je preko 1200 istraživačkih studija i 400 znanstvenih pregleda vezanih za duhovnost i ljudsko zdravlje. Pronađena je visoko pozitivna korelacija između duhovnosti te boljeg zdravlja u području kardiovaskularnih bolesti, cerebrovaskularnih bolesti, poremećaja imunološkog sustava, sučeljavanja sa kroničnim bolestima (MS, neoplastična oboljenja, itd. ), psihičkih oboljenja, te prevencije alkoholizma i pušenja
U kliničkim tretmanima danas se opet potiče holistički pristup, koji polazi sa stajališta da je za cjelokupno razumijevanje zdravlja i bolesti potrebno ne samo proučavati ljude kao pojedince, već i kao kompleksne sustave koji jesu u trajnoj interakciji sa svojom socijalnom i fizikalnom okolinom (Lipowski, 1977).
Čovjek nikada nije potpuno bolestan niti je ikada potpuno zdrav. Tjelesni simptomi često su znak da je tijelo dugo vremena izvan balansa i da je potrebno što prije poduzeti potrebne mjere kako bi se vratilo u balans, a kada je u prevelikom disbalansu nužno je potrebna pomoć i za tijelo i um.
Posljedice prevelikog i dugotrajnog disbalansa su tjelesni simptomi i tegobe koje umanjuju sposobnosti, onemogućujući nastavak istog stila života. To čini oboljelog frustriranim i tjeskobnim te on najčešće tek tada traži stručnu pomoć. Nakon ne rijetko dugotrajnih pregleda osobi se priopćuje dijagnoza. Jedan dio oboljelih počne kriviti sebe za svoju bolest. Tada oni počnu borbu protiv bolesti i osjećaja bespomoćnosti. Odluka nekih da prebace kompletnu odgovornost na sebe za svoju bolest i da ne traže pomoć ili prebaciti kompletnu odgovornost na medicinu kao profesiju i pasivno čekati na idealni lijek je jednako nekorisno. Oboljeli se najčešće identificiraju s dijagnozom te je doživljavaju kao “etiketu” ili čak “stigmu”. Kronično oboljeli često prihvate identitet «pacijenta» (npr. Ja sam multiplikaš).
Doživljaj sebe kao bolesne osobe otežava i na dubokoj razini sabotira ozdravljenje. Kritika i krivica na razini identiteta vodi depresiji što oslabljuje duh i imunološki sustav. Kako se doživljavamo utječe na imunološki sustav. Osoba mijenja sliku koju ima o sebi, doživljava se kao žrtva što često podržava i okolina. Najčešće ni ona niti bližnji nemaju informacije o nastanku, razvoju i načinu življenja s tom bolesti. Zbog toga oboljeli i bližnji traže informacije iz razne literature, časopisa, interneta itd. čime se upoznaju sa svim mogućim posljedicama te bolesti. Najgore su teški invaliditet i smrt. Fokus na najgore izaziva katastrofično mišljenje, strahove, predrasude. Tako sama dijagnoza često nosi težinu samoostvarivog proročanstva.
Osoba očekuje najgori ishod – štake, kolica, smrt, što općenito nije slučaj u razvoju multiple skleroze. Uvjerenja i vrijednosti imaju presudan utjecaj na zdravlje odnosno razvoj bolesti, osiguravaju motivaciju i dozvolu koja podržava ili inhibira sposobnosti, usmjeravaju ponašanje osobe, određuju kako vidimo sebe i druge, kako reagiramo, kakvo značenje dajemo našem iskustvu.
Osoba je često u potrazi za idealnim, svemoćnim lijekom i ne vjeruje da si ikako drugačije može pomoći. Njena ograničavajuća uvjerenja zbog toga inhibiraju akcije, filtriraju informacije i savjete stručnjaka.
Upravo beznadnost i bespomoćnost dovode do tjeskobe i depresije što ima za posljedicu slabljenje imunološkog sustava odnosno daljnji razvoj bolesti. Na bolest se može gledati kao gubitak ili prijetnju, neki je izbjegavaju ili potiskuju, no jedini koristan odnos prema bolesti je gledati ju kao izazov. Često se oboljeli fokusiraju isključivo na negativnosti okrivljavajući sebe ili druge za svoju situaciju izmjenjujući ulogu žrtve i progonitelja, te na taj način skupljaju osjećaj krivnje i nemoći. Osoba pokušava promijeniti sve oko sebe, postavljajući prevelike zahtjeve prema sebi i drugima. To predstavlja stalni zatvoreni krug optuživanja i samookrivljavanja. Premalo ljubavi i pažnje prema sebi, pretjerana potreba za savršenstvom i kontrolom sebe i drugih, nosi sa sobom stalna razočarenja i patnju što smanjuje imunitet i još više pogoršava bolest.
Liječenje uključuje interakciju koja stimulira prirodne procese oporavka i regeneracije u tijelu, umu i duši.
Liječenje počinje s vjerom u izlječenje. S vjerom i najgrublja metoda ili alat mogu producirati izlječenje, bez nje i najsofisticiranija metoda ili alat mogu obmanuti. Vjera u izlječenje je najbolje izražena u odnosu liječnika i obitelji prema oboljelom i bolesti. Dubina i intenzitet potrebnog odnosa poticati će ili susprezati proces izlječenja. Oboljeli najčešće već u startu zbog predrasuda i često krivog odnosa liječnika, gubi motivaciju i vjeru u izlječenje pa tako znatno umanjuje efekt farmakološke terapije. Gubitak vjere stvara osjećaj beznadnosti, bespomoćnosti i osoba zauzima pasivan stav i neminovan ishod.
Nastanak i razvoj bolesti pod utjecajem su velikog broja faktora – individualnih, psiholoških, socijalnih, fizičkih i duhovnih. Pitanje koje si treba postaviti je na što možemo utjecati i kako? Robert Dilts je razvio koncept nazvan «neurološke razine» koje predstavljaju koristan način razmišljanja o različitim razinama kontrole i utjecaja u području zdravlja.
Zdravlje utječe na svaku razinu, kao i što svaka razina utječe na zdravlje. Na zdravlje utječe okolina, ponašanje, misli, uvjerenja, vrijednosti, identitet i duhovnost.
Neurološke razine bolesti
Šesta razina: DUHOVNOST
Promjena na duhovnoj razini kreira nužnu promjenu na ostalim razinama. Stavljajući duhovnost na prvo mjesto dobiva se novi smisao, ljubav i snaga.
Peta razina: IDENTITET
Odgovara na pitanje: «Tko sam ja?». Identitet uključuje osobnu ulogu, misiju i/ili osjećaj sebe. Uključuje «Tko» izlječenja. Odnosi se na izlječenje duha. Identitet naš je osjećaj sebe, koji je izgrađen od najdubljih vrijednosti i uvjerenja koja definiraju našu misiju u životu. Kronično oboljeli često prihvate identitet «pacijenta», (npr. Ja sam multiplikaš). Doživljaj sebe kao bolesne osobe otežava i na dubokoj razini sabotira ozdravljenje. Kritika i krivica na razini identiteta vodi depresiji što oslabljuje imunitet. Kako se doživljavamo, znači naša slika o sebi utječe na naš imunološki sustav. Promjenom na duhovnoj razini, osoba mijenja i identitet odnosno sliku koju ima o sebi, doživljavajući sebe kao istinskog vjernika.
Četvrta razina: UVJERENJA I VRIJEDNOSTI
Odgovara na pitanje: «U što vjerujem? Što mi je u životu važno i prioritet?» Uvjerenja i vrijednosti osiguravaju potkrepu (motivaciju i dozvolu) koja podržava ili inhibira sposobnosti. Uključuje «Zašto» izlječenja. Odnosi se na izlječenje srca. Upravo uvjerenja i vrijednosti imaju presudan utjecaj na naše zdravlje odnosno razvoj bolesti. Vrijednosti su ono što nam je važno i poželjno u životu. Vrijednosti su primarni izvor motivacije i ako ljudi žive u skladu s njima osjećaju zadovoljstvo, harmoniju, ispunjenje, mir… Nije li tako ljudi se osjećaju nezadovoljnima, rastrganima, razočaranima, povrijeđenima… Oboljeli se najčešće osjeća bezvrijedno jer je prisiljena mijenjati radne navike i stil života.
Uvjerenja su principi koji usmjeravaju naše ponašanje, određuju kako vidimo sebe, kako reagiramo prema drugima i kakvo značenje dajemo našem iskustvu. Placebo reakcija ukazuje kako možemo liječiti sebe ako vjerujemo u efikasnost lijeka bez obzira ima li taj lijek ikakav fiziološki efekt ili ne. Ono što razmišljamo za naše tijelo je realno. Osnažujuća uvjerenja i afirmacije omogućuju motivaciju, sigurnost i ustrajnost u uspješnom sučeljavanju s bolešću. Uvjerenja imaju karakteristiku pokretanja samo-organizirajućih aktivnosti koje dovode do «samo-ostvarenja». Također, važno je imati osnažujuća uvjerenja vezana uz plan dostizanja cilja, one su duboke strukture koje mobiliziraju i oslobađaju sposobnosti i ponašanja potrebna za ostvarenje cilja i važan faktor u generiranju i osnaživanju naših planova. Ograničavajuća uvjerenja i predrasude nas sprječavaju u korištenju naših potencijala i poduzimanju akcija u dostizanju željenog stanja ili cilja. Osoba se neće promijeniti ukoliko ne vjeruje da je to moguće i da je ona za to sposobna. Zdravlje je vrijednost samo za sebe, ali i sredstvo za ostvarenje drugih vrijednosti. Ukoliko osoba nema dovoljno razloga ili nije svjesna zašto želi biti zdrava, koliko joj je to važno, što time može dobiti ili izgubiti to ima za posljedicu nedovoljnu motivaciju i ustrajnost ka ozdravljenju.
Prihvaćajući važnu ulogu duhovnosti u svom životu, doživljavajući sebe kao istinskog vjernika znači da oboljeli prihvaća i živi izabrane vrijednosti kao npr. ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost, krepost, te se prestaje osjećati bezvrijedno.
Osoba kroz nove vrijednosti mijenja svoj sustav temeljnih uvjerenja o sebi, drugima i svijetu. Ne doživljava više sebe kao „žrtvu“, niti u drugima traži „progonitelje“, prestaje biti opterećena sa bolešću, već se okreće ka rješenjima i vjeri. Na bolest više ne gleda kao na kaznu, ne okrivljava sebe i druge te ju doživljava kao izazov i kušnju. Oboljeli čestu potrebu za perfekcionizmom kao i pretjeranu kontrolom sebe i drugih otpušta i stvari koje su izvan njegove kontrole prepušta Svevišnjem, prestaje biti beznadna i nalazi mir. Osoba kroz vjeru, ljubav i ufanje kreira svoj životni stil, vjeruje u izlječenje i zna zašto želi biti zdrav, nalazi motivaciju da ustraje usprkos slabosti u sebi i okolini.
Treća razina: SPOSOBNOSTI I STRATEGIJE
Odgovara na pitanje koje su moje sposobnosti? Uključuje «Kako» izlječenja. Odnosi se na izlječenje uma. Sposobnosti vode i daju smjer ponašanju kroz mentalnu mapu, plan ili strategiju.
Najčešće je jedna od posljedica bolesti umanjenje i gubitak nekih od sposobnosti što ima za posljedicu pad samopouzdanja i osjećaja samoučinkovitosti. Stoga je nužno prepoznati i usmjeriti se na vlastite sposobnosti koje nisu umanjene bolešću već ih osoba može i voli koristiti. Treba se fokusirati na pozitivne aspekte novo nastale situacije, odnosno gledati na nju kao izazov i izvući maksimum. Važno je nastaviti raditi, ali prilagoditi posao svojim sposobnostima. Ukoliko osoba nema posao ili je morala prekinuti radni odnos važno je ostati aktivan, i mentalno i fizički, bilo kroz hobi ili neke druge aktivnosti. Strategije su habitualni način razmišljanja i reagiranja. Oboljeli odbacuje stare, nekorisne navike i strategije te usvaja nove osnažujuće navike i strategije u skladu sa novim vrijednostima i uvjerenjima
Druga razina: PONAŠANJE
Odgovara na pitanje Što želim učiniti? Ponašanja su specifične akcije ili reakcije pokrenute od osobe unutar okoline. Uključuje «Što» izlječenja. Odnosi se na izlječenje tijela.
Promjena na ovoj razini odnosno ponašanje, usklađeno je sa novim osnaženim identitetom, pripadajućim vrijednostima kojima se teži, podržavajućim uvjerenjima i adekvatnim sposobnostima odnosno strategijama. Oboljeli osvješćuje i mijenja nekorisna ponašanja prema sebi i drugima koje šteti zdravlju i usvaja za zdravlje korisno ponašanje. Svako ponašanje koje dovodi do stresa treba mijenjati.
Prva razina: OKOLINA
Okolina određuje vanjske mogućnosti ili prepreke na koje osoba treba reagirati.
Promjena na ovoj razini usmjerena je na prepoznavanje i uklanjanje izvora stresa u okolini oboljelog. Medicinska istraživanja podržavaju ono što naše tijelo intuitivno zna: ugodna okolina ubrzava oporavak. Faktori koji djeluju na zdravlje iz naše okoline su npr. kvaliteta i vrsta hrane, potrebni vitamini, medikamenti, životni prostor itd. Socijalna okolina je izuzetno važna. Čitav niz istraživanja ukazuju da socijalna podrška od obitelji, prijatelja, kolega i drugih oboljelom važnih ljudi čini enormni utjecaj na zdravlje. Usamljenost, izolacija i loši međuljudski odnosi značajno pogoršavaju stanje oboljelog. Oboljeli preispituje što želi i može promijeniti u svojoj fizičkoj i socijalnoj okolini kako bi živio u skladu sa svojim vrijednostima i uvjerenjima.
Kako si pomoći i prevenirati razvoj bolesti?
Total Balance Management (TBM®) metoda je napredni integrativni holistički model koji kombinira niz učinkovitih i znanstveno dokazanih tehnika iz područja psihoterapije, kvantne psihologije, hipnoterapije, psihoneurologije i fiziologije s garantiranim trenutno mjerljivim učincima za postizanje unutarnjeg balansa i zadovoljstva.
TBM® metoda ima za cilj dijagnosticirati, eliminirati i prevenirati emocionalne (negativne emocije) i mentalne blokade (iskrivljeno mišljenje), maksimizirati osobne i profesionalnie performanse i povećati osjećaj unutarnje dobrobiti..
Ove blokade mogu biti posljedica naizgled beznačajnih događaja kao negativan komentar od roditelja u djetinjstvu, ili kao katastrofični po život opasni događaji. Često smo „slijepi“ na činjenicu koliki utjecaj potisnute emocije imaju na naše psihofizički zdravlje i na naš svakodnevni život.
Kada se neugodno iskustvo dogodi, ono je pohranjeno u našem mozgu sa svim, mislima, osjećajima, prizorima, zvukovima i ostalim osjetima koji ga prate. Negativne misli i osjećaji traumatičnog događaja su „zarobljena“ u nervnom sustavu. TBM® radi dvije važne stvari. Prvo identificira emocionalnu i mentalnu blokadu, zatim „otključa“ negativnu memoriju i emociju pohranjenu u nervnom sustavu i na kraju pomaže mozgu da uspješno procesira iskustvo. Provedena istraživanja ukazuju kako je TBM® jednostavna, brza, sigurna i učinkovita metoda.
Koje su pozitivne promjene i ishodi TBM metode
-
negativne emocije su zamijenjene pozitivnim (mir, opuštenst…)
-
neugodne senzacije (pritisak, slabost…) su neutralizirane,
-
iracionalno mišljenje je transformirano u racionalno,
-
stresni doživljaj je transformiran u osnažujući
-
pasivno i agresivno ponašanje postaje asertivno
Tijekom tretmana dolazi do pozitivnih promjena od najdublje razine doživljavanja sebe, vrijednosti, uvjerenja i mišljenja do emocionalnih stanja i senzacija, te ponašanja prema sebi drugima i okolini.
Nakon tretmana se javlja duboki osjećaj opuštenosti, sigurnosti i unutarnjeg mira i zadovoljstva,
Dugotrajni pozitivni efekti TBM metode odnose se na sve razine blagostanja osobe, mentalne, emocionalne i fizičke, povećava se emocionalna stabilnost, samopoštovanje, unaprijeđuju odnosi prema sebi i drugima.
Zaključak
Pristup i tretman oboljelih od kroničnih psihosomatskih bolesti – multiple skleroze treba biti holistički jer bez vjere u ozdravljenje suspreže se proces ozdravljenja te izostaje željeni učinak medikamenata. Nastanak i razvoj bolesti su pod utjecajem velikog broja genetskih, okolinskih, psiholoških faktora. Točan uzrok nije poznat, ali se zna da je stres sigurno jedan od pokretača. Jedan od uzroka može biti jako duhovno otvrdnuće kao posljedica potiskivanja u djetinjstvu kao i bilo koji drugi potisnuti traumatski događaj. Unutarnji sukob na razini vrijednosti i uvjerenja, neusklađenost između želja, očekivanja i mogućnosti kao i neusklađeni perfekcionistički stresni stil života česti su pokretač i čimbenik i razvoja MS-a. Razvojem duhovne svijesti, osnaživanjem i življenjem vjere oboljeli usvaja osnažujući identitet, odnosno pozitivnu sliku o sebi, osnažujuća pozitivna uvjerenja o sebi, drugima, svijetu i životu, te eliminira ograničavajuća uvjerenja. Zauzima za razliku od pasivnog stava, osjećaja beznadnosti i bezvrijednosti, proaktivan stav s osjećajem smisla, vrijednosti i vjere. Oboljeli na osnovu jasnih vrijednosti i uvjerenja, strukturira oblikujući nove ciljeve i svakodnevne zadatke, unaprjeđuje načine upravljanja osjećajima, te usvaja nove strategije sučeljavanja sa stresom i zdrav stil života. Na kraju mijenja i unaprjeđuje ponašanje prema sebi i drugima s vjerom, ljubavlju i ufanjem.
Emocije su poput valova. Ne možete ih zaustaviti, ali možete odlučiti i naučiti na njima jahati“.
BORIS BLAŽINIĆ je profesor i sudski vještak za psihologiju, psihoterapeut, predavač, trener. Specijalizirao Transakcijsku analizu, NLP (DVNLP Trainer) i hipnoterapiju. Od Besser-Siegmund-Instituta licencirani Business, Mental, Work-Health Balance i Wingwave Coach. Završio program naprednih tehnika iz područja kvantne psihologije Quantum Entrainment kod Dr. Frank Kinslow-a. Gostovao je u preko 300 televizijskih i radio emisija afirmirajući razvoj ljudskih potencijala. Program Total Balance Management© je kao autor prezentirao na evropskoj i svjetskoj konferenciji kontrolora leta na Gran Canaria u Španjolskoj. Potpredsjednik je stručno-savjetodavnog tijela Saveza društva multiple skleroze Hrvatske i 20 godina aktivno volonterski pomaže razvoju potencijala i povećanju kvalitete života oboljelih od multiple skleroze. Koautor je knjige „Kako živjeti s multiplom sklerozom?“ i „Vjera i zdravlje”
ordinacija.tv Foto: shutterstock Izvor ; dmsh.hr
Ukoliko se budete pridržavali sledećeg plana ishrane, za tri dana možete da izgubite dva do tri kilograma
Prvi dan
Za doručak pojedite parče belog hleba, jednu pomorandžu, 100 g ovsenih pahuljica skuvanih u ključaloj vodi.
Ručak: 2 parčeta hleba sa mekinjama, parče lososa sa zelenom salatom i limunovim sokom. Nakon toga možete da se zasladite sa mešavinom od 100 g jogurta, jednom pomorandžom i jednom kašičicom meda.
Večera: mala porcija džigerice na malo ulja propržena sa šampinjonima, šaka malina (ili nekog drugog bobičastog voća) sa jogurtom, jedna pomorandža.
Drugi dan
Za doručak pojedite parče belog hleba sa tankim namazom putera, jedno bareno jaje i 100 ml soka od pomorandže.
Ručak: malo kuvane boranije, salata, hleb sa puterom i jedna pomorandža.
Večera: parče sušenog mesa, pire od krompira, izdinstane tikvice i šargarepa. Jedna čaša jogurta, 100 g svežeg ananasa i jedna pomorandža.
Treći dan
Za doručak pojedite dva parčeta hleba i putera, dva komadića sira i parče dinje.
Ručak: malo salate od cvekle, šargarepe i zelja, porciju pirinča sa govedinom, jedna pomorandža.
Večera: kuvana piletina sa paprikom, obareni prokelj i brokoli, jedna pomorandža.
Kako prenosi ženski portal Aliaco, dijete sa pomorandžama možete da se pridržavate ne više od dva puta mesečno. Ko je alergičan na citruse, nikako ne sme da primenjuje ovu dijetu, a ukoliko vam se pojavi crvenilo na koži, obratite se lekaru.
Bubuljice ni na čijem licu nisu privlačne, a osim što zanju da dosađuju tinejdžerima, često se okuraže te počnu da opsedaju i nešto starije. Devojke su tih dana u stanju da ne izlaze iz kuće, verujući da će tu malu jedva vidljivu tačkicu svi primetiti, a ni ne shvataju koliko su privilegovanije od muškaraca koji ne mogu da se šminkaju. Bubuljice su najčešće rezultat hormonalnog disbalansa, loše higijene, umora i stresa. Uglavnom brzo nestaju, što svakako nećete primetiti ako su gosti na vašem licu. Pošto ste nestrpljivi i nervozni kada ih vidite na sebi, otkrićemo vam kako da kamuflirate bubuljice i budete zadovoljni čak i ako vam je jedna izrasla na sred čela.
Umivati se zdravo je, voda nije skupa
Pre nego što opkolite bubuljicu šminkom, neophodno je da celo lice detaljno očistite. Osim brojnih preparata apoteke imaju i blage sapune na biljnoj bazi koji prijaju svim tipovima kože, ne iritiraju, ne maste niti isušuju. Parfimerije, pak, nude modernija rešenja, gelove i pene za umivanje lica. Međutim, ako primetite da vam ne odgovaraju, odmah prestanite da ih koristite.
Tek sada možete da iscedite aknu ili mitiser, ali nikako pre toga, dok su pore zatvorene, ruke prljave, a lice neočišćeno. Ako još uvek iz nje nema šta da izađe, crvena je i sveža, onda je treba isušiti. Na tržištu postoje brojni serumi za isušivanje bubuljica koji imaju pristojnu cenu i veoma dugo traju. Oni se nanose samo na kritično područje i tako ga štite od spoljnih bakterija i sprečavaju bujanje akni. A ako vam ni jedan od ovih kupljenih proizvoda ne odgovara, obratite se nekom studiju lepote gde se često spravljaju individualni preparati koji odgovaraju isključivo vašoj koži. Ako nigde ne žurite, pasta za zube takođe može pomoći u ovoj neprilici.
Misija: ujednačenje tena
Na red dolazi omiljeni deo – šminkanje. Žene često greše u pogledu količina pudera. To što ćete celu tubicu istisnuti na lice ne znači da ćete prekriti bubuljice , naprotiv, doći će još više do izražaja, a boja vašeg lica biće neprirodna i suviše različita od boje vrata i dekoltea. Zato, samo strpljivo i umereno.
Pre samog pudera, potrebno je da akne dodatno zamaskirate korektorom. Dovoljna će biti vrlo mala količina koju ćete dobro utrljati na tretirano mesto. E, tek sad stavljate puder. Setite se, samo umereno. Količina koju inače aplikujete biće sasvim dovoljna da vaš ten zablista, a da bubuljice niko i ne primeti, pa čak ni vi sami.
I, naravno, podrazumeva se da će puder biti u onoj boji koja je najpribližnija boji vaše kože, nikako svetliji niti tamniji kako tufna na vašem licu ne bi još više došla do izražaja, a vi postali nezadovoljniji, a ona primećenija od vas.
Prevencija
Kako biste sprečili nastanak novih akni i izbegli neujednačenost tena, morate voditi računa o načinu života uopšte. Osim što ćete redovno čistiti lice, veoma je važno i kako se hranite. Gazirana pića obilazite u širokom luku, a dnevna doza slatkiša ne bi trebalo da pređe jedan red čokolade. Ako je to ikako moguće, klonite se stresa, što će biti dobro ne samo za ten, već celukupan organizam. Ne dozvolite da vam leti koža izgori na suncu i nikako ne pipajte lice rukama svaki čas. Možda je lista zahteva predugačka, ali što pre počnete da štiklirate stavku po stavku, vaša koža biće sve lepša
Najbolje su u proleće, ali se mogu koristiti sve do kasne jeseni, ukoliko su listovi, tj. vrhovi biljke mladi. Važno: koprive se ne smeju pre kuvanja prati, jer postanu krute i ne mogu se dobro skuvati, već se “trebe,” tj. pažljivo se očiste od grančica, suvog lišća i bubica, a pre toga je bitno da se uberu sa čistog i zdravog mesta. Očišćene koprive se preliju vrelom vodom i puste da malo odstoje, a zatim se dobro ocede (ova voda se baca). Ovako pripremljena namirnica osnov je za spravljanje mnogih ukusnih i zdravih jela.
Sastojci:
Pola do kilogram poparenih kopriva,
litar do dva vrele vode,
2 do 4 kašike kukuruzne prekrupe,
so, biber, hren.
Način pripreme:
U vrelu vodu ubace se poparene koprive (ne smeju se seckati) i kuvaju se pola sata. Ocede se i baci se nekoliko kašika krupnog projinog brašna, pa se sve dobro izmeša i prognječi viljuškom ili pasirkom (ručnom) i prelije prethodnom vodom, doda se još malo i pusti da vri sledećih pola sata. Da bi se lišće i grančice koprive usitnili, čorba se “džurka” odnosno meša (miksa) jednom zaboravljenom narodnom kuhinjskom alatkom žurkalom. Na kraju se posoli i pobiberi. Ovako spremljena čorba je najbolja kada joj se, prema ukusu, a kada se malo prohladi, doda blago zakiseljeni rendani hren. Žurkalo se pravi od drenove grane, koja na kraju mora da ima bar pet-šest grančica. Treba izabrati pravu granu dužine tridesetak santimetara, a grančice odseći tako da na osnovnoj grani ostanu u dužini od pet santimetara. Pažljivo skinite koru i belu pokoricu, prokuvajte, osušite i blago nauljite alatku i dobili ste žurkalo. Upotreba: donji deo spusti se u čorbu, a gornji se drži među otvorenim dlanovima i trljanjem dlanova napred dobijete efekat vrlo svrsishodnog i zanimljivog miksera. Ovom alatkom možete da mešate razna variva, pokušajte isplatiće se, jer se dobijaju neponovljivi efekti. Takođe dobija se sasvim specifičan ukus hrane.
ordinacija.tv Izvor: Srbski kuvar – Jerotije Draganovića, jeromonaha opštežiteljnog manastira Krušedola, Novi Sad, 1855 godina
Biti potpuno otvoren i iskren u romantičnoj vezi nije najlakši zadatak. Možda mislite da znate sve o vašem partneru, ali da li biste bili iznenađeni podatkom da jako mali broj parova zaista zna nešto o njihovim fantazijama?
Ne brinite, vi ste u većini. Čak i u dugim vezama i odnosima, mi smo trenirani da naše najdublje seksualne fantazije krijemo. Svi ih imamo, svi imamo seksi sanjarenja ili scenarije. Međutim, postoji velika prepreka između naše sposobnosti da imamo fantazije i naše sposobnosti da ih podelimo s bilo kim.
Navodimo vam četiri stvari koje će najsrećnija i najzdravija većina seksualno avanturističkih parova uraditi da bi svoje seksualne fantazije podigli na viši nivo. Prevaziđite strahove i uživajte u spavaćoj sobi!
-
Uvođenje novih ideja
Morate početi od nečega. To ne znači da treba odmah reći partneru neke „bezobrazne“ stvari, to znači da morate naći način da dozvolite partneru da iskaže svoje seksualne fantazije. Odličan način da se ovo uradi jeste da obavestite svog partnera da je on bitan deo vaše fantazije. Možete mu reći nešto ovako: „Imala sam najseksepilniji san sa tobom pre neki dan…“ ili: „Ponekad kada imamo seks zamišljam te kao…“
-
Istražite svoje mogućnosti u fantazijama
Prvi korak je otvoren razgovor koji će podrazumevati eksplicitne detalje. Ispričajte jedno drugom svoje fantazije i otkrijte da li se vaši afiniteti poklapaju. Bilo da je u pitanju isprobavanje novih seksi igračaka ili uživanje u seksu na otvorenom, okušajte se u novim seksi avanturama u kojima ćete uživati.
-
Dozvolite sebi da se smejete
Ovaj korak je jako bitan. Otkrivajući svoje seksualne fantazije možete učiniti da se osećate izuzetno osetljivo, a šta je jedan od najčešćih odgovora kada se osećamo nervozno ili nesigurno? To je sigurno smeh.
-
Naučite da se prilagodite
Komunikacija može biti ključ za ispunjavanje aktivnog seksualnog života. Pametna ideja je razgovor o tome šta funkcioniše, a šta ne.
ordinacija.tv Foto: shutterstock izvor:kurir.rs
Osim hemikalija, u borbi protiv komaraca mogu nam pomoći biljke koje ih teraju svojim mirisom. U svojim baštama, voćnjacima, dvorištima, balkonima ili terasama možemo da uzgajamo razne biljne vrste, koje će delovati na komarce, ali i druge štetne insekte. Ruzmarin, bosiljak, lavanda, neven, nana, matičnjak, timijan, kinesko grožđe, limunova trava, mačija trava, ageratum najbolji su izbor da se zaštitimo od komaraca.
Matičnjak i menta protiv komaraca
Matičnjak je biljka limunastog mirisa koja raste u obliku grmića i skromnih je zahteva. Može da raste na bilo kojoj zemlji iako najviše voli bogato tlo sa dobrom drenažom. Sunce ili senka, svejedno joj je, a odlična je jer se osim za teranje komaraca od nje može napraviti i čaj za smirenje, a obavezan je i dodatak hladnim, osvežavajućim koktelima.
Nanu ili metvicu je bolje posaditi u neku saksiju nego u zemlju jer se jako brzo širi i ubrzo može da zauzme celu baštu. I za nju je vrlo važna dobra drenaža, a voli bogato i vlažno zemljište. Osim komaraca, nana će svojim mirisom da otera mrave, buve i razne druge insekte. Buketići suve nane imaju neprijatan miris za miševe. Od listova se pravi osvežavajući čaj ili sirup, a idealna je i za soseve, hladne supe, pa i poslastice.
Bosiljak i limunska trava kao najmirisnija zaštita
Bosiljak je najmirisnija zaštita od komaraca, a ujedno i najukusnija zato posejte bosiljak u veliku posudu i nikad vam neće ponestati svežeg aromatičnog bilja za soseve, salate, namaze ili pesto. Pazite samo da saksija u koju ga sejete ima dobru drenažu te da biljka ima dovoljno sunca. Što češće berite vrhove stabljike jer ćete time podstaknuti njegov rast. Ukoliko vas komarac ugrize, protrljajte to mesto listovima bosiljka – smanjićete svrab.
Limunska trava odlikuje se osvežavajućim citrusnim mirisom i možemo je pronaći kao sastav mnogih repelenata protiv komaraca. Odlično uspeva u teglicama i može da posluži kao dekoracija na balkonu ili na stolu.
Neven
Neven je još jedna biljka koja svojim mirisom tera razne insekte. Ukoliko želite biljku koja će celo leto cvetati i ukrašavati prostor svojim cvetovima, onda je neven pravi izbor. U baštama i dvorištima neven se sam zasejava. Svojom mirisom će oterati komarce, insekte i druge štetočine u zemljištu.
Ruzmarin
Saksija ruzmarina postavljena u blizini prozora ili vrata, ili pak posađena u uglu terase, sprečiće ulazak komaraca u stan ili kuću. Još je efikasniji kada je u cvetu. Često ga protresite kako bi oslobodio mirise od kojih će komarci bežati.
Ono što takođe odbija insekte je miris zapaljenog ruzmarina u kombinaciji sa suvim listovima žalfije koju takođe možete da posadite na balkonu ili prozorskoj dasci. Lišće ruzmarina će vam pomoći da ublažite svrab i otok od uboda komaraca.
Lavanda
Moćna lavanda je poznata kao biljka koja efikasno tera komarce, a s njima moljce i muve. S obzirom na jačinu i intenzitet njenog specifičnog mirisa, možete rezane cvetove i listove staviti u vazu, ili ih obesite u ugao balkona. Takođe, efikasno je i utrljati lavandino ulje u kožu, kako pre, tako i nakon uboda komarca.
Kinesko grožđe
Kinesko grožđe odlikuje se limunastim mirisom. To je višegodišnja biljka i štitiće vas od komaraca tokom više godina, a pošto naraste i do 10m možete je iskoristiti za formiranje mesta za odmor u hladovini krošnje.
Ageratum
Ageratum ili goruća ljubav je jednogodišnja cvetnica koja deluje na reproduktivne sposobnosti odraslih jedinki. Boja cvetova može da bude plava, bela ili ljubičasta. Cvetanje traje do prvih jesenjih mrazeva. Vaše dorište ili balkoni će biti zaštićeni od komaraca tokom dugog vremenskog perioda.
ordinacija.tv Foto: shutterstock Izvor: agroklub.rs
Zdravlje vašeg partnera je u istoj meri kao i vaše važno za proces začeća, stoga postoje određeni koraci koje i muškarac treba da napravi u okviru pripreme za začeće. Evo koraka koji će pomoći da rad na bebi što pre ima pozitivan ishod:
Lekarski pregled – izuzetno važan korak u pripremi za začeće
Na lekarskom pregledu će se utvrditi da li su reproduktivni organi muškarca zdravi i spremni za svoj doprinos začeću. Takođe, bilo kakve bolesti koje su hronične ili psihosomatske treba staviti pod kontrolu i o njima obavestiti lekara, kao i o korišćenju bilo kakvih lekova ili prirodnih preparata. Ukoliko lekar posumnja na bilo kakve probleme uputiće vašeg partnera na dalje analize i ispitivanja.
Genetski skrining može biti takođe veoma bitan, posebno ukoliko postoji istorija naslednih bolesti ili ako postoje neki drugi razlozi koji stvaraju rizike za pojavu određenih oboljenja kod vaše bebe. Ovaj skrining se obavlja na osnovu uzorka sperme iz koga se izdvajaju spermatozoidi, a potom se proverava njihov kvalitet, tj. traga se za eventualnim hromozomskim anomalijama koje mogu dovesti do razvoja određenih oboljenja.
Ukoliko muškarac duže vreme koristi određene lekove za hronične bolesti (antacidi, antidepresanti, lekovi za regulisanje krvnog pritiska…) ili pak ukoliko je u skorije vreme koristio antibiotike, sve se to može odraziti na trenutni ili dugotrajniji kvalitet sperme, stoga je važno porazgovarati sa doktorom o aktuelnim terapijama i mogućim alternativama pojedinim lekovima.
Adekvatan unos vitamina i minerala
Određeni nutrijenti u velikoj meri pozitivno utiču na reproduktivni sistem muškarca, a to su pre svega:
Cink: Pored toga što povećava broj spermatozoida, cink poizitivno utiče i na genetski materijal sadržan u njima, nivo hormona, seksualnu želju, ali i na pravilnu izgradnju spermatozoida (cinkom je obložen spoljašnji sloj repa spermatozoida bez koga su oni nepokretljivi). Zato je važno konzumirati hranu bogatu cinkom ili uzimati određene suplemente kojima će muškarac moći da nadomesti potrebnu količinu ovog minerala. Cink se najlakše apsorbuje iz mesa (svinjetina, govedina, jagnjetina), ali ne treba zanemariti i ostale važne izvore cinka: koštunjavo voće (seme bundeve, bademi, kikiriki, indijski orah), žitarice, pšenične klice, jaja, mleko, povrće (spanać, boranija, grašak, pasulj), morski plodovi (rakovi, jastog, ostrige, tuna), pivski kvasac.
Selen: Pored toga što je zaslužan za povećanje broja spermatozoida, ovaj mineral je zaslužan i za smanjenje broja abnormalnih spermatozoida. Selen je bitan za njihovu građu, kao i za sintezu testosterona. Selen je i jedan od jačih antioksidanata, zato je bitan za imuni sistem. Najviše ga ima u sledećim namirnicama: pivski kvasac, pšenične klice, brazilski orah, plodovi mora, teleća džigerica, jaja, crveno meso, riba (bakalar i tuna), beli luk, soja, puter.
Vitamin B12: Neka istraživanja su dokazala uticaj ovog vitamina na povećanje pokretljivosti i broj spermatozoida. Ukoliko želite da povećate unos ovog nutrijenta trebalo bi da unosite što više hrane životinjskog porekla budući da ga u njoj ima najviše: govedina, svinjetina, džigerica, jaja, mleko i svi mlečni proizvodi, riba. Ljudi na veganskoj ili vegetarijanskoj ishrani naročito treba da povedu računa kako ne bi bili u deficitu ovog važnog vitamina, koji se, u nešto manjoj meri nalazi još i u: klicama žitarica, soji, cvekli, susamu, lešniku, pivskom kvascu.
Vitamin C: Baš kao i vitamin B12, i vitamin C pomaže povećanju pokretljivosti i broja spermatozoida, ali i onemogućava grupisanje spermatozoida što za začeće može predstavljati veliki problem, već pomaže njihovoj sposobnosti pojedinačnog plivanja. Ovaj vitamin je prilično rasprostranjen u namirnicama biljnog porekla: paprika, kelj, karfiol, keleraba, spanać, luk vlašac, peršun, ren, šipak, ribizla, citrusno voće (limun, grejpfrut, pomorandža).
Pored ovih nutrijenata bitno je i povećanje unosa masnih i amino kiselina. Folna kiselina je kao i kod žena, takođe važna i za muškarce, stoga je ne treba zanemariti.
Kontrolisanje zavisnosti – za začeće je važna
Ono što je svakako nepovoljno za oba partnera je konzumacija duvana, narkotika i alkohola, jer sve ove supstance oštećuju spermu i negativno utiču na kvalitet spermatozoida, kao i na nivo testosterona.
Povećana konzumacija alkohola dovodi do smanjene sposobnosti apsorpcije cinka koji u velikoj količini utiče u izgradnji spermatozoida, naročito njihovog repa koji je od velikog značaja za njihovu pokretljivost, a od nje zavisi i sama oplodnja jajne ćelije. Nedostatak cinka često dovodi i do povećanja abnormalnih spermatozoida, koji nisu u stanju da oplode jajnu ćeliju, koji se zajedno sa jajnom ćelijom razviju u plod koji ne može da se održi pa dolazi do pobačaja, ili pak koji su nosioci određenih hromozomskih abnormalnosti. Budući da alkohol smanjuje i nivo testosterona, samim tim smanjuje i libido kod muškaraca.
Kada su u pitanju narkotici, a posebno marihuana koja je najrasprostranjenija, opšte je poznat njihov poguban uticaj na ljudski organizam nakon dugotrajnog korišćenja. Kada je u pitanju marihuana, ona zbog svoje prirodne aktivne supstance – THC-a, loše utiče na broj spermatozoida i njihov volumen, a može dovesti i do prebrzog plivanja spermatozoida pri čemu oni pre vremena potroše energiju koja im je potrebna da bi stigli do jajne ćelije i da bi je oplodili.
Što se tiče duvana i nikotina koji se nalazi u njemu, studije su pokazale da nikotin negativno deluje na erekciju kod muškaraca, budući da smanjuje protok krvi kroz celokupno telo, a samim tim i kroz muške genitalije što dovodi do problema sa erekcijom. U kombinaciji sa nikotinom deluju i karbon monoksid, etilen gas, izopren, acetaldehid, i svi zajedno pomažu produbljivanju ovog problema.
Planiranje deteta je mnogima najveći motiv da se jednom za svagda reše loših navika. Ukoliko vam je teško, znajte da niste sami. Razgovor sa bliskim ljudima, kao i sa ljudima koji su se uspešno izborili sa odvikavanjem ili sa psihologom koji ima tehnike i alate za borbu sa zavisnošću, mogu vam veoma pomoći.
Izbegavanje štetnih faktora iz okruženja
Istraživanja dokazuju da muškarci koji su na poslu izloženi otrovnim supstancama mogu imati probleme sa plodnošću. Ovo se pre svega odnosi na rukovanje sa pesticidima, rad u štampariji, rad sa metalima, hemikalijama, izloženost radijaciji i sl.
Najopasniji su svakako teški metali poput olova, živa, kadmijuma, arsena, aluminijuma, zatim insekticidi, pesticidi, hrana tretirana antibioticima i hormonima, hidrokarboni (etilbenzin, benzin, toluen, iksilen). Olova ima u: bojama, glaziranim keramičkim proizvodima, kablovima, limu, olovnim akumulatorima. Žive ima u: termometrima, barometrima, toplomerima, elektrodama, sredstvima za zaštitu biljaka. Izloženost toksičnim materijama može negativno uticati na broj i kvalitet spermatozoida i povećati rizik od pobačaja i defekata na rođenju. Zato je važno koliko god je to moguće umanjiti ove uticaje preduzimanjem odgovarajućih mera zaštite (nošenjem zaštitne odeće, maski i sl.).
Bez obzira da li se radi o terapiji zračenjem ili nekom pasivnijem obliku zračenja (poput računara ili drugih prenosivih uređaja), svaki oblik zračenja je štetan, i to nimalo zanemarljivo. Radijacija utiče na deobu ćelija i njihov kvalitet. Ukoliko je potrebno sprovesti terapije zračenjem najbitnije je napomenuti doktoru i radiologu da partneri rade na začeću, pa će lekar odlučiti da li je terapija neophodna ili će sprovesti dodatne mere zaštite. Zbog čestog korišćenja prenosivih računara koji emituju zračenje, važno je znati da nikako ne treba držati laptop u svom krilu jer na taj način, pored nepotrebnog povećavanja temperature testisa, oni se izlažu i zračenju što zajedno može ozbiljno narušiti kvalitet sperme.
Muškarci koji koriste anaboličke steroide takođe mogu biti izloženi problemu sa valjanom produkcijom sperme.
Regulisanje telesne težine
Gojaznost itekako utiče na plodnost muškarca, posebno nakon što je u određenim studijama utvrđeno da telesna težina od već devet kilograma viška može da poveća rizik od neplodnosti za 10%. Zato bi muškarac trebalo da reguliše svoju telesnu težinu pre nego što sa vama krene da radi na začeću. Višak masti u organizmu dovodi do pretvaranja muškog hormona – testosterona, u ženski hormon – estrogen, što smanjuje broj spermatozoida i negativno utiče na njihov kvalitet. Masne naslage utiču i na smanjenje libida kod muškaraca, ali i na začepljenje arterija na penisu. U jednom istraživanju u kome je ispitano više od 400 parova koji su radili na začeću došlo se do zaključka da su muškarci sa većim indeksom telesne mase imali smanjen nivo ejakulacije, odnosno smanjenu zapreminu ejakulata.
Spoljna temperatura testisa
Testisi se sa razlogom nalaze izvan tela, jer spermi ne prija temperatura viša od temperature tela, štaviše ona od nje mora biti niža. Stoga bi muškarac trebalo da izbegava tople kupke, saune, usku odeću, držanje prenosivih uređaja (mobilnih telefona, laptopa, tableta) blizu reproduktivnih organa. Sintetički donji veš se takođe ne preporučuje jer on može dodatno povećati temperaturu testisa.
Čuvanje od povreda
Prilikom bavljenja bilo kakvom vrstom sporta koji sa sobom nosi rizik od povrede genitalija muškarac treba da bude siguran da su mu svi reproduktivni organi zaštićeni i da je rizik od bilo kakve povrede sveden na minimum. Preterana vožnja bicikla i pritisak sedišta takođe mogu nepovoljno uticati na arterije i nerve, a uska oprema koja steže genitalije može da poveća temperaturu testisa u kombinaciji sa trenjem prilikom vožnje, stoga su biciklisti i jahači posebno izloženi riziku. S druge strane, kod muškaraca koji često dižu veliki teret (bilo zbog sporta ili posla) mogu se pojaviti i proširene vene u predelu genitalija. Ukoliko oseti bilo kakve nelagodnosti u predelu genitalija, muškarac treba da potraži savet doktora.
Važnost smanjenja stresa
Itekako smo svesni toga da se izvori stresa nalaze svuda oko nas i da predstavljaju konstantnu pretnju za zdravlje svakog pojedinca. Takođe smo svesni da je nemoguće rešiti se stresa u potpunosti, ali ono što možemo učiniti za sebe, za zdrav odnos između partnera, kao i za svoje potomstvo, jeste da smanjimo njegovo prisustvo koliko god smo u mogućnosti. Do začeća najlakše dolazi kada smo potpuno opušteni u trenutku seksualnog odnosa, bez ikakvog planiranja, kalkulisanja i već očekivanog razočaranja. Ovakve vrste pritiska ne mogu doneti ništa dobro niti jednom od partnera, već će samo dovesti do zahlađenja odnosa sada kada vam je to najmanje potrebno. Uvek je dobar izbor pronaći bilo kakav vid relaksacije ili vratiti se nečemu što vas je nekada ispunjavalo, a za šta dugo niste imali vremena.
U odraslom se krije dete, večito dete, koje se još uvek formira, nikad kompletno, kome su potrebni stalna nega, pažnja i odgajanje. To je deo ljudske ličnosti, koji želi da se razvija do celovitosti. Međutim, čovek našeg vremena udaljen je od ove celovitosti kao nebo od zemlje. U nejasnoj slutnji svog defekta, on se dočepao vaspitavanja deteta i oduševljava se dečijom psihologijom na osnovu omiljene pretpostavke, da nešto u njegovom sopstvenom vaspitanju i dečjem razvoju mora da nije pošlo za rukom, nešto što se može iskoreniti do sledeće generacije.
Ova namera je, doduše, dostojna hvale, ali je osuđena na neuspeh, zbog psihološke činjenice da na detetu ne mogu korigovati nijednu grešku koju još uvek i sam činim. Deca, naravno, nisu toliko glupa kako mi mislimo.
Ona i suviše dobro primećuju šta je pravo, a šta nije. Andersenova bajka o kraljevoj novoj odeći sadrži besmrtnu istinu. Koliko roditelja mi je najavilo pohvalnu nameru da svoju decu poštede iskustava koja su sami morali da dožive u detinjstvu. A kada sam ih upitao: “Ali, da li ste sigurni da ste sami prevazišli ove greške?”, oni su bili potpuno ubeđeni u to da je kod njih ovo oštećenje odavno korigovano.
Međutim, u stvarnosti nije bilo tako. Ukoliko su, kao deca, bili odgajani suviše strogo, utoliko su oni svoju decu kvarili neukusnom, neverovatnom tolerancijom, ako su njima u detinjstvu bila uporno skrivana izvesna životna područja, ova su sada sopstvenoj deci otkrivana isto tako mučno i prosvetiteljski. Oni su, dakle, zapadali u drugu krajnost. Sve što želimo da promenimo kod dece, trebalo bi, pre svega, možda pažljivo da proverimo: da to nije nešto što bi bilo bolje promeniti u sebi, na primer, naš pedagoški entuzijazam.
Možda je on namenjen nama. Možda pogrešno procenjujemo pedagošku potrebu, jer bi nas mogla neprijatno podsetiti na to da smo samo još na neki način deca i da nam je u velikoj meri potrebno vaspitavanje.
Karl Gustav Jung, “O razvoju ličnosti”
1...308309310...508Stranica 309 od ukupno 508
