Naslovna Blog Stranica 309

CONPROSTA FORTE – Odlični efekti kod uvećanja prostate, učestalog noćnog mokrenja, oslabljene potencije…

0

Conprosta Forte predstavlja novo osveženje za već prepoznatljiv preparat Conprosta – nakon 12 godina postojanja u našim apotekama zadobio je poverenje velikog broja pacijenata i lekara.

Odlični efekti u tretmanu dobroćudnog uvećanja prostate i upale prostate, kao i posledičnih neprijatnih simptoma pomenutih oboljenja kao što su:

  • učestalo noćno mokrenje

  • otežano i/ili nevoljno mokrenje

  • osećaj neispražnjenosti mokraćne bešike

  • bolovi u donjem delu stomaka

  • oslabljena potencija…

Indikacije:

  • BPH – benigna hiperplazija prostate

  • Akutni i hronični nebakterijski prostatitis

  • erektilna disfunkcija (oslabljena potencija)

Alkoholni ekstrakt čistog polena uljane repice (Brassica napus, Brassicaceae), uz dodatak vitamina E, inkorporiran u meku želatinoznu kapsulu.

Sastav 1 kapsule:

  • Suvi ekstakt polena uljane repice (Brassica napus)

  • Vitamin E

Aktivne supstance:

  • Kemferol – estrogeno, antiandrogeno, antiproliferativno i antiinflamatorno dejstvo

  • β-sitosterol – apoptotsko i antiproliferativno dejstvo

  • Auksin (EA10) – biljni hormon koji reguliše rast i diferencijaciju ćelija i ispoljava antiinflamatorno dejstvo

Conprosta Forte predstavlja jedno novo osveženje za već prepoznatljiv preparat za prostatu Conprosta koji je tokom 12 godina postojanja u našim apotekama zadobio poverenje velikog broja pacijenata i lekara, najviše zahvaljujući odličnim efektima kod osoba sa obolelom prostatom.

U cilju daljeg razvoja preparata nastala je potreba za komfornijim doziranjem, obzirom da je prvobitni oblik zahtevao uzimanje 3 tablete na svakih 8 sati.

Conprosta Forte predstavlja rezultat višegodišnjeg istraživanja koje je krunisano dobijanjem preparata iste efikasnosti, ali značajno jednostavnijeg doziranja i primene.

Dodatak vitamina E pozitivno, sa jedne strane, utiče na stabilnost preparata, a sa druge strane dodatno osnažuje antioksidativni potencijal Conproste Forte. Osim toga, činjenica da u sastav Conproste Forte ulazi ekstakt polena uljane repice, a ne čist polen, svela je na minimum alergogeni potencijal ovog preparata.

Conprosta Forte se uzima dva puta dnevno po jedna želatinozna kapsula sa mogućnošću da se nakon dva meseca terapije doza redukuje na jednu kapsulu dnevno.

Naručivanje klikom na https://www.itsbeo.co.rs/product/cayenne-40-000-stu/

POSEBNE POGODNOSTI ZA KUPOVINU PREKO https://www.itsbeo.co.rs/

Od čega sve imamo paničan strah: 25 fobija koje se lako leče

Nije retkost da ljudi imaju paničan strah kad treba da lete avionom, voze se liftom ili vide pauka ili zmiju. Ove fobije donekle imaju uporišta u realnosti a, uz malu pomoć psihoterapeuta, relativno lako se leče.

Međutim, nećete verovati čega se sve ljudi na ovom svetu ne plaše.

Globofobija

U pitanju je paničan strah od balona. Zapravo, ovi ljudi se mahom ne plaše samih balona kao takvih, već toga što oni mogu da eksplodiraju, puknu, probuše se ili se izduvaju.

Ombrofobija

Dok neki ljudi vole da plešu na kiši ili pljusku, drugi imaju fobiju od ove atmosferske pojave. Imajući u vidu posledice od katastrofalnih poplava koje su nas nedavno snašle, potpuno ih razumemo.

Geniofobija

Verovali ili ne, neke osobe ne mogu da podnesu pogled na tuđu viličnu kost. Da, dobro ste čuli, kada bi se one pitale, svako na ovom svetu nosio bi šal ili maramu i brižljivo prikrivao mandibulu od javnosti.

Tripofobija

Vrlo čudni strahovi od svih mogućih vrsta rupa i rupica. Napadi panike posebno su snažni kad osoba ugleda pčelinju košnicu, mravinjak, ali ubrzan rad srca i preznojavanje javljaju se i pri samu pomisao na sunđer, pa čak i ispucali medeni-kolačić!

Pogonofobija

Ovo je strah od bradatih ljudi (i žena). Odlična fobija koja može da vam posluži kao izgovor da ne učite u školi. Kroz istoriju je većina naučnika i mislilaca imalo bradu, a samim tim vi niste u stanju ni da pamtite njihove teorije i zakone.

Ipopotomonstroseskvipedaliofobija

Kao što sama reč kaže, u pitanju je paničan strah od predugačkih termina.

Lipofobija

Moderan strah od kojeg pate mnoge manekenke, ali i sve druge žene kojima je stalo do vitke linije – fobija od masnoća u hrani.

Genufobija

Ovo je strah od kolena ili klečanja. Sasvim razuman strah svih nekadašnjih đaka koji su morali da umesto ukora kleče na kukuruzima.

Sangvivorifobija

U pitanju je fobija od vampira, ali i od svih drugih krvopija. Ljudi koji pate od nje, najverovatnije vam svoj strah neće priznati. Logično, plaše se da niste direktan potomak grofa Drakule i da ćete ih zaraziti vampirizmom.

Ergofobija

Mnogi bi rekli da je ovo jedna tipično crnogorska fobija. Reč je o strahu od ma kakve vrste rada! Simpatičan izgovor za lenčarenje, zar ne?

Emetofobija

Niko ne voli da kad mu je muka, a još manje da povraća. Međutim, neki ljudi imaju histeričan napad pri samu pomisao da im se tako nešto desi. Kako li oni podnose horor mamurluka, bolje da ne znate.

Arahibutirofobija

Eh, stvarno svašta! Zamislite da imate fobiju od toga da vam se puter-kikiriki zalepi za nepce.

Triskaidekafobija

Dobri stari strah od baksuznog broja 13.

Nomofobija

Panična situacija novog doba: strah od toga da ste makar i na pet minuta razdvojeni od svog mobilnog telefona ili da vam je iscurela baterija. Užas, primorani ste da komunicirate s ljudima u svojoj okolini!

Ankraofobija

Ko je ikada u životu mesecima lečio upalu sinusa ili uva, potpuno će shvatiti što neko ima fobiju čak i od najmanjeg vetrićka. A da ne pričamo o promaji u gradskom prevozu!

Efebifobija

U njihovo vreme to nije bilo tako. Zato, nije ni čudo što se ovi ljudi panično plaše mladosti!

Ksantofobija

Kako li je samo tužan život onima koji nisu u stanju da uživaju u pogledu na sunce, maslačak ili limun na stolu. Oni se jednostavno plaše svega što je žuto.

Mirmekofobija

Ah, taj strašni mrav! Neki ljudi veruju da on može da ih pojede!

Turafobija

E, ovo je stvarno teško razumeti. Zašto bi se iko, pobogu, plašio sira!

Antofobija

Ili cveća, osim baš ako nema alergiju na polen?

Hilofobija

Oni ne vide ni šumu, ni drveće, već jednog velikog monstruma čak i u drvenom tronošcu.

Tetrafobija

Iako je fobija od broja 4 daleko ređa nego ona od broja 13, i ona postoji.

Omfalofobija

Za ove ljude su tinejdžerke s probušenim pukom noćna mora! Mah, ne mora ni da bude probušen, samo da je vidljiv.

Skriptofobija

Još jedan zgodan izgovor za školarce da ne moraju da rade pismene zadatke. U pitanju je fobija od pisanja na javnom mestu ili pred drugim ljudima.

Penterafobija

Svako ko je ikada bio u braku potpuno će razumeti što neki ljudi idu po potvrdu od psihijatra, samo da ne bi više morali da se viđaju sa svojom svekrvom ili taštom. Od majke vaše srodne duše je najlakše steći fobiju!

Izvor:telegraf.rs

Lubenica je lek za: Srce, krvne sudove, bubrege, žuč, jetru, imuni sistem, reguliše krvni pritisak…(RECEPTI)

0

Prijatan i osvežavajući ukus lubenice prvi su otkrili narodi pustinje Kalahari u Africi. U 13. veku Maori su je doneli u Evropu. Danas je na planeti uzgajaju svi narodi gde može da uspeva, ali u proizvodnji prednjači Kina. Uopšte nije slučajno što je ovako rasprostranjena. Po ukusu i hranljivoj vrednosti poredi se sa najboljim vrstama voća.

Pored upotrebe u svežem stanju, plodovi mogu da se prerade u sirupe, sokove, džemove, slatko, dok se iz semena ekstrahuje kvalitetno ulje bogato vitaminom D. Uneta u svežem stanju otklanja umor, popravlja raspoloženje i starih i mladih, daje energiju i radni elan.
Preporučuje se i u ishrani ljudi sa bolestima srca, krvnih sudova, bubrega, žuči i jetre. Veoma je korisna kod obolelih od hroničnog hepatitisa. Takođe, olakšava tegobe osobama sa kamenjem u žuči, bubrezima ili bešici, utiče na njihovo rastvaranje i izbacivanje, uz istovremeno sprečavanje stvaranje novih kalcifikata. Konzumiranjem lubenice olakšava se metabolizam, normalizuje crevna flora i peristaltika.

Ovakvo delovanje postiže zahvaljujući kompleksnom sadržaju važnih sastojaka. Na prvom mestu, bogatstvu vodom koja ide do čak 93 odsto, dok šećera ima između šest i 14 odsto. Sadrži i obilje minerala i vitamina, a vrlo malo belančevina. Od vitamina najviše ima karotena, vitamina grupe B i nšto malo C.
Međutim, ukoliko osoba pojede dnevno pola kilograma lubenice, zadovoljiće potrebe organizma i u vitaminu C. Od minerala najviše ima kalijuma, magnezijuma, fosfora, kalcijuma, cinka, gvožđa i bakra. Dobar je izvor i likopena. Zbog svega navedenog lubenica predstavlja izvanrednu dijetetsku i lekovitu namirnicu.

Ali i pokretača oslabljenog libida. Na ovo ukazuju naučnici, tvrdeći da lubenica sadrži sastojke koji u krvnim sudovima izazivaju efekat sličan vijagri. “Što ih više proučavamo, sve nam je jasnije kako ovaj neobični plod prirodno podstiče ljudsko telo”, izjavio je dr Bim Patil, direktor Centra za voće i povrće sa teksaškog univerziteta.

Delotvorni sastojci, poznati kao fitonutrijenti, sadrže likopen, betakaroten i novootkrivenu supstancu citrulin, koja ima poseban značaj. Upravo je sposobnost citrulina usmerena na opuštanje krvnih sudova i delovanje slično vijagri.

Prilikom konzumiranja citrulin se, posredstvom određenih enzima, preobražava u arginin. A arginin je aminokiselina, čudotvornog delovanja na srce i krvotok, kao i na sveukupni imuni sistem organizma.

On, takođe, podstiče protok mokraće uklanjanjem amonijaka i drugih otrovnih jedinjenja iz ljudskog organizma.

Lubenica obiluje vitaminima i mineralima

Vitamin A – Ovaj vitamin je važan za zaštitu zdravlja očiju, a njegova svojstva pomažu u smanjenju slobodnih radikala u telu.

Vitamin C – Svi znamo da je potreban za jačanje imuniteta, ali vitamin C će takođe ubrzati zarastanje rana, sprečiti oštećenja ćelija, poboljšati zdravlje zuba i desni.

Vitamin B6 – Vitamin B6 je potreban za sintezu serotonina i norepinefrina (noradrenalina) koji su zaslužni za vaše dobro raspoloženje.

Likopen – I dok veliki broj ljudi misli da je paradajz najbolji izvor likopena, lubenica ga sadrži u najvećoj koncentraciji, u odnosu na bilo koje drugo voće ili povrće. Likopen smanjuje rizik od nastanka kardiovaskularnih bolesti i makularne degeneracije.

Kalijum – Ako niste ljubitelj banana, kalijum možete potražiti i u lubenici. Pomaže u oporavku mišića, poboljšava funkcionisanje mozga i nivo elektrolita vraća u ravnotežu. Takođe će pomoći u smanjenju nivoa krvnog pritiska.

 Aminokiseline – Lubenica sadrži aminokiseline arginin i citrulin. One su potrebne za održavanje zdravlja arterija i celokupnog kardiovaskularnog sistema, a takođe poboljšavaju cirkulaciju.

Voda – Lubenicu čini oko 92% vode, što znači da je odličan izbor za hidrataciju.

U čemu je sve moć lubenice, osim neodoljivog ukusa?

Jača imunitet

Ono što lubenicu čini svojevrsnim lekom protiv bolova i zapaljenja je likopen, karotenoidni pigment koji lubenici daje crvenu boju. Likopen ublažava zapaljenja, a deluje i kao antioksidant.

Razlog čestih oboljenja može biti sporo regenerisanje ćelija u telu koje dodatno usporavaju pušenje, stres ili okolina, u svim tim okolnostima pomaže lubenica kao i svo drugo antiinflamatorno voće sa likopenom.

Vitaminska voda sa lubenicom

  • 2 šolje iseckanih kockica od lubenice

  • 1 iseckana limeta

  • 1 iseckan limun

  • 1 Iseckan grejp

  • 1 iseckan krastavac

  • 12 listića nane

  • Šolja kockica leda

  • Hladna voda

Iseckano voće staviti u bokal i preliti vodom do vrha. Ostaviti da prenoći u frižideru. Može se konzumirati dva-tri dana.

Leči i regeneriše telo

Osim likopena, lubenica ima kolin koji pomaže pri ublažavanju hroničnih zapaljenja. Kolin kao i likopen deluje antiinflamatorno, čisti organizam od toksina i pomaže pri regeneraciji ćelija. Kolin još pomaže našem telu pri spavanju, opušta mišiće, podstiče učenje i pamćenje.

Letnji smoothie sa lubenicom i narandžama

  • 2 šargarepe

  • 1 manji paradajz

  • Šolja iseckane lubenice

  • Pola zamrznute banane

  • Pola narandže

  • 4-6 kockica leda

Sve izblendirati dok se ne stvori ujednačena tečnost. smoothie popiti odmah.

Osvežava i hidratizuje

Dnevno, našem telu je potrebno 20-30 posto tečnosti za pravilno funkcionisanje organizma. Leti su te potrebe znatno veće zbog visokih temperatura koje podstIču znojenje i gubljenje tečnosti. Tečnost se može nadoknaditi i hranom, a vrlo je važno da organizam bude hidratizovan, jer već pri prvom osećanju žeđi organizam trpi posledice.

Tako lubenica može biti preko potreban letnji saveznik jer je podjednako hrana i voda prepuna dobrih elektrolita koji pomažu telu da pravilno funkcioniše.

Jednostavan smoothie sa lubenicom

Izblendirajte krišku lubenice, nekoliko kocki leda. Dobijenu tečnost sipajte bokal i dodajte litru vode.

Regeneracija mišića

Sok od lubenice se pokazao kao efikasan u ublažavanju upale mišića i podsticanju bržeg oporavka pre svega sportista. Nutricionisti veruju da je to zahvaljujući i aminokiselinama koje lubenica ima, konkretno L-citrulinu.

Kremasti smoothie od bademovog ili kokosovg mleka sa lubenicom

  • 1 šolja iseckane lubenice

  • Šolja bademovog mleka ili kosovog

  • Kašika meda ili javorovof sirupa

Sve izblendovati, sipati i popiti odmah.

Energija za bolje sportske performanse

Voćni šećer, odnosno zdravi ugljeni hidrati koje lubenica ima u visokom broju idealni su kao energija koja podstiče sportske performanse. Jači zglobovi i veća snaga za trčanje mogu takođe biti mogući uz citrulin. Osim toga, infuzovana voda sa lubenicom daje potrebne elektrolite kako bi mišići pravilno funkcionisali.

 Osvežavajući napitak sa lubenicom i limetom  

  • 4 šolje seckane lubenice

  • 2 šolje kokosove vode

  • 2 isceđene limete

  • Kisela voda

Izblendovati lubenicu i kokosovu vodu sa sokom od limete. Sipati u čašu i preliti mineralnom vodom.

Čišćenje i regeneracija kože

Prva pomoć za lepšu kožu od lubenice stiže uz pomoć vitamina A koji je preko potreban za proizvodnju zaštitnog sloja kože – sebuma. Osim vitamina A, tečnost od koje se sastoji lubenica blagotvorno utiče na organizam, a elementi koji se nalaze u njoj čiste i kožu od nakupljenih toksina koji stvaraju nepravilnosti na koži.

Detoks voda sa lubenicom

  • 2-3 šolje iseckane lubenice

  • Pola svežeg krastavca

  • 6-8 listića nane

  • 2 šolje kockica leda

  • Litra vode 

Sipajte sve sastojke u bokal i prelijte vodom. Ostavite da odstoji par sati u frižideru i pijte po čašu svako jutro.


Regeneracija kose i kože

Vitamin A je takođe zaslužan za rast tkiva celog tela uključujući kožu i kosu. Tako lubenica obezbeđuje dovoljno tečnosti koja čisti toksine iz tela, krivce za nepravilnosti na koži, dok vitamini i minerali obezbeđuju regeneraciju i zaštitni sloj.

Lubenica i jagode

  • Jedan manji sveži krastavac

  • Šolja svežih jagoda

  • Pola šolje lubenice

  • Prstohvat badema i lešnika

  • Dve šolje bademovog mleka

  • Šolja kockica leda

Sve izblendovati i popiti odmah.

Zdravije srce

Količina likopena koju lubenica ima efikasno štiti ćelije od oštećenja i pomaže u smanjenju rizika od srčanih oboljenja.

Salata sa fetom borovnicama i lubenicom

  • 2 kriške iseckane lubenice bez semenki

  • 1 šolja borovnica

  • Pola šolje izmrvljene fete

  • Listići nane

  • 2 limete za dresing

Sve pomešati u dubljoj činiji i preliti sokom od limete. Jesti odmah.

Smanjuje hipertenziju i reguliše krvi pritisak

Ekstrakt lubenice čak pomaže u regulisanju hipertenzije i smanjenju krvnog pritiska kod ljudi sa poremećajem u ishrani, tvrde još sa Purdue univerziteta.

Letnja salata sa bobičastim voćem i lubenicom

  • 4 šolje lubenice iseckane na kockice

  • Šaka jagoda, borovnica i malina

  • Sok od jednog limuna 

Sve pomešati u dubljoj činiji i preliti sokom od limuna. Ostaviti da se ohladi pre serviranja.

Pravilno varenje

Iako prepuna vode i znatnog broja vlakana, oni koji vode računa o ishrani ne treba da se zbog toga oslone isključivo na lubenicu. Iako može da učini sitim brzo, lubenica i dalje ima nezanemarljivu količinu šećera. Lubenicu treba koristiti kao hranu koja hidratizuje i leči, ali je i dalje potrebno voditi računa to bude umereno.

Slana salata sa lubenicom

  • Polovina srednje lubenice (ohlađene, očišćene od semenki i iseckane na kocke)

  • Šaka listova sveže nane,

  • Iseckana  1/2 šolje Feta sira

    Za preliv:

  • 2 kašike soka od limete ili limuna

  • 4 kašike devičanskog maslinovog ulja

Iseckane komade lubenice pomešajte sa prelivom i nanom, i na kraju dodajte Feta sir.

Na šta još treba da obratimo pažnju kada je u pitanju lubenica?

  • Najzdravija je ona koja je potpuno sazrela, jarko zelena spolja i još jarkije crvena iznutra. Što crvenija lubenica to je veća količina likopena koji nam izuzetno pogodi.

  • Zeleni deo ispod crvenog je takođe jestiv, a možda je on čak i zdraviji od crvenog jer sadrži nešto više aminokiselina

  • Koštice se mogu jesti i kao užina ako ih ispečete u rerni i dodate malo soli

Kako pronaći idealno zrelu lubenicu?

  • Lupkanjem lubenice možete otkriti koliko je zrela. Ako čujete odjek šupljeg predmeta to je znak da je lubenica prezrela. A ako je zvuk tup onda je taman zrela.

  • Zrela lubenica je teška, a nezrela lagana za svoju veličinu

  • Lubenica ima i dve, kao male kašike, na peteljci. Kada se one uvijaju, lubenica je zrela.

  • Lubenica ima podelu” na “muške i “ženske”. Ženska je slađa, ona ima veći cvet (to je kružić na vrhu).

Sezona lubenica traje skoro do kraja avgusta, to je period kada su one najslađe i najcrvenije. Idealno slatku lubenicu je teško pronaći, ali je njena crvena boja jasan znak njene lekovitosti.

Lubenica je idealno letnje povrće, užina i osveženje, hrana od koje naš organizam dobija godišnju dozu prekopotrebnih nutrijenata koji regenerišu i obogaćuju naše telo.

Izvor:  novosti.rs  stil.kurir.rs   organicnet.co

Letnja šminka koja se neće otopiti i razmazati na vašem licu!

Devojke bi radije na ulicu izašle gole nego bez šminke. Zbog toga smo ovih dana primorane da se po vrelom danu šetamo sa razmazanom šminkom. Da biste sprečile takvo pojavljivanje poslušajte naše savete za šminkanje

Stiglo nam je dugoočekivano leto a sa njim i “paklene” temperature koje nimalo ne imponuju našem damskom izgledu. Većina nas ovih dana šeta razmazanu i otopljenu šminku na licu koja deluje po malo prljavo i neuredno. Zbog toga vam predlažemo neke načine šminkanja u ovim vrelim letnjim danima.

Počnite s osnovom

 Ujutro umijte lice čistom mlakom vodom i obrišite čistim peskirom. Nemojte koristiti nikakve sapune za lice koji najčešće isušuju lice i podstiču lojne žlezde da proizvode još više sebuma koji masti kožu. Nakon toga nanesite laganu hidratantnu kremu koja u sebi ima zaštitni faktor ili ako imate posebno odvojenu kremu, nanesite je nakon što se hidratantna krema upila.Ako ste u mogučnosti kupite kvalitetnu kremu sa zaštitnim faktorom za lice. Nakon što se obe kreme upiju, koža ne sme biti masna, ali ni suva.

Podloga – temeljni puder

Ako je ikako moguće nemojte nanositi temeljni puder, koji zatvara pore i onemogućuje koži da leti diše. Umesto toga, nabavite hidratantnu kremu u boji, koja je mnogo laganija i pogodnija za letnje mesece, a na vašem licu nakon nekog vremena neće se početi zgrušavati ili topiti.

Ukoliko pak ne možete bez temeljnog pudera, nanesite ga u tankom sloju po sredini lica i izbegavajte krajeve. Takođe, nemojte koristiti teške pudere kojima je ulje baza, nego voda. Nije na odmet da bude vodootporan. Takođe, nabavite puder koji je lagan i proziran i ne daje veštački izgled, ali će vam prekriti nedostatke na koži.

Istaknite svoje prednosti

Ukoliko još niste, nabavite bronzer u prahu! Naime, bronzer će vam u letnjim mesecima na preplanulom licu dati lep prirodan izgled. Sa širokom četkicom za puder nanesite ga na čelo, jagodične kosti, nos i bradu. Takođe, nanesite bronzer na vrat i eventualno na područje dekoltea, ukoliko imate otvoreniju odeću. Ako vam se pak vide uši, nanesite malo bronzera i na njih.

Sjajno leto

Većina stručnjaka za šminku preporučuje vrlo laganu i prozračnu šminku za leto, ali možda će vam se zbog toga činiti pomalo dosadna i jednolična. Imajte na umu da ako i ne nanosite teški i debeli sloj pudera ili ostale šminke, možete itekako zasijati.

Na oči nanesite svetle i sjajne boje leta – zelene, plave, srebrne i zlatne nijanse, zatim boje breskve, svetloljubičaste i tako dalje… Za veče preporučuju se te iste nijanse, ali intenzivnije nanete.

Na obraze možete staviti i svetloružičaste i zlatne tonove rumenila… Zaboravite na teške i tamne ruževe. Dovoljan je hidratantni ruž ili sjaj u boji kože ili čak pak samo „stick“ za negu usana.

Još nekoliko praktičnih saveta

Prilikom nanošenja hidratantne kreme na lice (i kreme za sunčanje), nemojte ju nanositi na same kapke, jer će vam zbog vrućine nakon nekoliko sati senka izgledati očajno. Umesto kreme stavite „prajmer“ za oči, odnosno baznu senku, koje omogućava da vaša prava senka drži duže, izgleda lepše, te sprečava njegovo nakupljanje na kapcima.

Nakon što ste naneli „prajmer“, nanesite olovku za oči, malo senke i maskaru. Izbegavajte debele crne crte nacrtane s tušem na oči, jer će vam šminka izgledati preterana i teška. Preporučujemo neka vam sva šminka bude vodootporna, jer ćete izbeći njeno topljenje i mrljanje na vrućini.

Izvor:kodren.com

Akademik Prof. dr Nebojša Radunović: Muški infertilitet- nepravilnosti u produkciji ili funkciji spermatozoida

Kao što je slučaj kod ženskog infertiliteta i muški infertilitet je multifaktorijalan. U 30-50% slučajeva steriliteta javljaju se nepravilnosti u produkciji ili funkciji spermatozoida.
Hormonski poremećaji, bolest, trauma, opstrukcija reproduktivnih kanala i seksualna disfunkcija mogu privremeno ili trajno uticati na kvalitet spermograma i sprečiti začeće. Muški infertilitet se može uspešno tretirati u više od polovine svih slučajeva terapijom lekovima, operacijama, a asistiranom reprodukcijom (metodom mikrofertilizacije- ICSI) problem muškog infertiliteta je sasvim rešiv, osim u slučajevima potpunog odsustva produkcije spermatozoida.

Seksualne navike:

Optimalno vreme seksualnih odnosa je sredina menstrualnog ciklusa, a najefikasnija učestalost odnosa u tom periodu je na 48 sati, zbog činjenice da preživljavanje spermatozoida u normalnom cervikalnom mukusu i unutar cervikalnih kripti iznosi približno 2 dana. Ova učestalost osigurava pokretne spermatozoide u periodu od 24 časa, u toku koga jajna ćelija može da bude oplođena.

Traženje uzroka infertiliteta obično počinje sa muškarcem iz razloga što su pregledi i testiranja muškarca manje komplikovani. Veoma je važna tačna dijagnoza.
Detaljan pregled i uzimanje medicinske i hirurške istorije su neophodni iz razloga što hronične bolesti, povreda karlice, dečje bolesti, operacije abdomena ili reproduktivnih organa, upotreba droga i lekova, mogu uticati na fertilitet.
Pregledom se mogu utvrditi nepravilnosti muških reproduktivnih organa (varikocela, odsustvo vas deferensa, tumor), hormonski poremećaji (slabije razvijeni reproduktivni organi, uvećano tkivo grudi), ili manjak testosterona.
Uslovi koji uzrokuju muški infertilitet mogu biti prisutni pri rođenju (kongenitalni) ili se mogu naknadno razviti (stečeni).

Uzroci infertiliteta:

– defekt ili opstrukcija u reproduktivnom sistemu (kriptorhizam, anorhizam),
– bolest (cistična fibroza, anemija srpastih ćelija, seksualno prenosive bolesti),
– hormonska disfunkcija,
– infekcija (prostatitis, epididimitis, orhitis),
– povreda testisa,
– lekovi (za visok krvni pritisak, artritis),
– poremećaji metabolizma,
– retrogradna ejakulacija (stanje u kojem seme ide nazad u bešiku tokom ejakulacije),
– sistemske bolesti (visoka temperatura, infekcije, bolesti bubrega…),
– karcinom testisa,
– varikocela (proširene vene unutar mošnica)

Neki agensi spoljašnje sredine mogu ometati normalnu produkciju spermatozoida: toksini okoline, neki lekovi (steroidi), izloženost povišenoj temperaturi, jonizujućem zračenju, teškim metalima, nekim organskim rastvorima i pesticidima. Kofein, nikotin, alkohol i droge takođe su toksični agensi.

Spermogram

Iako analiza kvaliteta semena nije test fertiliteta, pažljivo izvršena analiza je indikator statusa muškog reproduktivnog hormonskog ciklusa, spermatogeneze (produkcije spermatozoida) i potencije reproduktivnog trakta. Nalaz spermograma varira vremenom kod različitih uzoraka istog muškarca. Ovo je slučaj i kod fertilnih i kod infertilnih muškaraca. Varijacije su u broju, pokretljivosti i morfologiji spermatozoida. Iz ovog razloga neophodno je uraditi dva do tri spermograma u razmaku od nekoliko nedelja.

Pošto sve faze razvoja spermatozoida ukupno traju oko 74 dana (preko dva meseca), bolest koja je bila prisutna tokom prve faze formiranja spermatozoida, može ugroziti zrele spermatozoide, bez obzira na čovekovo zdravlje u vreme rađenja spermograma.

Ejakulat se čuva na sobnoj temperaturi. Neposredno nakon ejakulacije seme se nalazi u polutečnom stanju. U prvih 10-30 minuta od ejakulacije seme pod uticajem enzima prostate (proteaze i amilaze) prelazi u tečno stanje, pri čemu se spermatozoidi oslobađaju i distribuišu kroz uzorak. Ova prirodna promena u konzistenciji semena naziva se likvefakcija i kompletna je u toku 60 minuta. Kada je likvefakcija završena, uzorak se ispituje pod mikroskopom.

Kriterijumi za uredan nalaz semena

Svetska Zdravstvena Organizacija (World Health Organization- WHO) usvojila je 2010. sledeće vrednosti za uredan nalaz spermograma:

Ukupan volumen ejakulata > 1, 5 ml

Koncentracija spermatozoida ≥ 15 miliona/ml

Ukupan broj spermatozoida ≥ 39 miliona/ejakulatu

Ukupna pokretljivost (progresivna i neprogesivna) ≥ 40% 

Procenat progresivno pokretnih spermatozoida  ≥ 32%

Morfologija:  ≥ 4% normalnih formi

Vitalnost ≥ 58% živih spermatozoida

Leukociti ≤ 1 milion/ml

pH > 7,2

Normalan volumen ejakulata je 1,5-6ml. Volumen  manji od 1,5 ml se može pojaviti usled retrogradne ejakulacije, delimične opstrukcije ejakulatornih kanala ili oštećenja prostate. Volumen znatno veći od 6 ml najčešći je zbog dugog perioda apstinencije.

Najoptimalnija dužina apstinencije je 3-5 dana. Kraća može negativno uticati na volumen i broj spermatozoida, a duža može umanjiti njihovu pokretljivost.
Prisustvo više od 1 milion leukocita u mililitru semena može ukazivati na infekciju, što takođe doprinosi infertilitetu.
Pokretljivost spermatozoida zavisi od godina, zdravlja, dužine apstinencije, izloženosti visokoj temperaturi ili toksinima. Razlikujemo pokretne (rapidno i progresivno pokretni), pokretne u mestu (neprogresivno pokretni) i nepokretne spermatozoide.

Analiza spermograma:

Normozoospermia –  koncentracija spermatozoida, procenat progresivno pokretnih, i procenat normalnih formi je iznad donjih referentnih vrednosti
Oligozoospermia – koncentracija spermatozoida je manja od referentne vrednosti (<15mil/ml)
Asthenozoospermia – progresivna pokretljivost spermatozoida je manja od referentne vrednosti (32%)
Teratozoospermia – procenat normalnih formi spermatozoida je manji od referentne vrednosti (<4%)
Azoospermija – odsustvo spermatozoida u ejakulatu

Dodatni testovi u okviru spermograma, koji mogu da nam ukažu na upalu ili oboljenje prostate, epididimisa ili seminalnih vezikula, podrazumevaju merenje zinka i kisele fosfataze (prostata), alfa glukozidaze (epididimis) i fruktoze (šećer porekom iz seminalnih vezikula).

 Imunološko ispitivanje infertiliteta

Kod pacijenata sa neobjašnjivim infertilitetom i kod pacijentata sa smanjenom pokretljivošću spermatozoida, radi se imunološko ispitivanje koje podrazumeva testove na prisustvo antispermatozoidnih antitela (imunovezujući test i MAR test-mešana antiglobulinska reakcija).

Organizam u mladosti „uči“ da prepozna svoja tkivna antitela i imunološki ne reaguje na njih (imunološka tolerancija). Zreli spermatozoidi se stvaraju relativno kasno u životu muškarca (u pubertetu), pa kod nekih ovi mehanizmi mogu zakazati, i spermatozoidi mogu biti prepoznati kao strana tela u organizmu od strane imunog sistema muškarca. Kao rezultat počinju da se stvaraju antitela na sopstvene spermatozoide (npr. zbog učestale infekcije epididimisa i prostate, povreda testisa i sl.). Antitela se luče u tečnost prostate i seminalnih vezikula u slučajevima kada se naruši prirodna barijera (usled infekcije, traume, vazektomije, varikocele i sl.) koja u normalnim uslovima štiti spermatozoide od imunoglobulina krvi. Ovo ne mora uvek da dovede do infertiliteta, ali može doći do smanjene mogućnosti začeća zbog pojave aglutinacije (slepljivanja) spermatozoida i nemogućnosti njihovog slobodnog kretanja ili vezivanja za receptore na površini jajne ćelije (normalan kontakt se ostvaruje receptorima na vrhu glave spermatozoida, a ako ih nema ili su prekriveni antitelima, izostaje interakcija polnih ćelija). Slepljivanje spermatozoida može biti tipa glava-glava, glava-rep, rep-rep i ukazuje na prisustvo spermatozoidnih antitela u semenu. Takođe, postoje i aloantitela na spermatozoide –  nalaze se pretežno u krvotoku žene imunizovane antitelima spermatozoida. Antitela se mogu detektovati u serumu i seminalnoj plazmi.
Ako nivo antitela prevazilazi 80%, zajedno sa manjim brojem, pokretljivošću ili lošijom morfologijom spermatozoida, indikacija je za ICSI proceduru.

Pored spermograma, u detekciji uzroka muškog infertiliteta rade se:

bakteriološki testovi na prisustvo hlamidije, mikoplazme i ureaplazme
hormonske analize (FSH, LH, prolaktin, testosteron, inhibin)
genetske analize (u indikovanim slučajevima) – kada je broj spermatozoida manji od 5 mil/ml, kod azoospermije, u cilju ispitivanja abnormalnosti u broju hromozoma, kod ispitivanja poremećaja strukture Y hromozoma.

Obrada ejakulata

Cilj obrade semena je izdvajanje morfološki normalnih, progresivno pokretnih spermatozoida od abnormalnih i nepokretnih spermatozoida, leukocita, epitelnih ćelija i masnih kiselina (prostaglandina) u semenu, koji mogu ometati njihovu pokretljivost. Ovim se takođe koncentriše seme, što povećava šansu za začećem. Postupak obrade je identičan za IUI, IVF i ICSI.

PESA, TESA/TESE

U slučaju azoospermije odn. odsustva spermatozoida u ejakulatu, postoji mogućnost dobijanja spermatozoida hirurškim putem. Ovako dobijeni spermatozoidi mogu se koristiti samo za ICSI metodu u okviru VTO postupka.

PESA–(eng. percutaneous epididymal sperm aspiration) aspiracija spermatozoida iz epididimisa
TESA–(eng . testicular sperm aspiration)- aspiracija spermatozoida iz testisa
TESE–(eng. testicular sperm extraction) ekstrakcija spermatozoida iz testisa, odn. hirurška biopsija testisa

Krioprezervacija

Krioprezervacija (zamrzavanje) ejakulata se savetuje u sledećim okolnostima: usled opadanja kvaliteta semena, pre planirane hemoterapije, u postupcima hirurškog dobijanja spermatozoida (PESA/TESA/TESE), ukoliko partner nije prisutan u vreme aspiracije folikula, u situacijama kada postoji psihička blokada davanja ejakulata „na zahtev” u trenutku rađenja VTO postupka.

Zamrzavanje se vrši u strogo kontrolisanim uslovima, a zamrznuti spermatozoidi se čuvaju u cryo-tubama/cryo-slamčicama u tečnom azotu na -196°C.

Akademik Prof. dr Nebojša Radunović

Intermedicus BIS- Lečenje steriliteta i Vantelesna oplodnja

Bulevar Zorana Đinđića 45 i, 11000 Beograd

Tel: (+381 11) 311-45-37

Mob: (+381 69) 555-12-12

intermedicusbis.rs

Do kakvih sve posledica može dovesti otežano gutanje hrane?

Disfagija predstavlja poremećaj gutanja  hrane i zadržavanja u ustima iste. Nastaje kao posledica poremećaja neuroloških, mišićnih, anatomskih i fizioloških procesa koji sprečavaju normalan akt gutanja. Rano otkrivanje poremećaja gutanja je od velikog značaja, jer nedovoljno unošenje neophodnih količina tečnosti, proteina, masti, ugljenih hidrata, minerala i vitamina dovodi do gubitka telesne težine, brzog zamora, malaksalosti i pospanosti.

Koji su simptomi Disfagije?

Teškoće pri započinjanju gutanja, pojava kašalja  ili gušenje pri  gutanju hrane, osećaj zastoja hrane u grlu, bol u predelu grudi, nazalna ili oralna regurgitacija, slinavljenje, otežano disanje, otežan govor ili promuklost. Upale pluća su često su posledica aspiracije hrane u toku jela.

Kako  reagovati  prema pacijentu koji ima problem sa gutanjem?

Pacijentima sa otežanim gutanjem treba posvetiti posebnu pažnju. Psihička priprema pacijenta i porodice  veoma je bitna zbog posebnog načina pripremanja hrane. U toku hranjenja neophodno je strpljenje osobe koja hrani pacijenta kao i moralna podrška pacijentu.

Kako hraniti pacijenta sa otežanim gutanjem ?

Neposredno pre hranjenja pacijenta postaviti u polusedeći položaj sa savijenim vratom ka bradi, ovaj položaj održati u toku jela I pola sata posle jela.
Kod pacijenata koji  otežano gutaju neophodno je da hrana bude meka ili  kašasta.
Hraniti  pacijenta kašičicom , pri tom pratiti akt gutanja.
Hrana ne sme da bude previše vruća niti previše hladna, učiniti je prijatnom za bolesnika.
Od velike važnosti je nadoknada tečnosti, ako nemože da pije po gutljaj iz čaše , pacijentu davati tečnost putem kašičice.
Preporučuje se uzimanje gaziranih  pića  jer povoljno deluju na kontrakcije farinksa.
Pri hranjenju jako je važno da pacijent ne aspirira –udahne hranu koju jede.
Nakon hranjenja od velike važnosti je nega usne duplje zbog mogućnosti zaostajanja  hrane u usnoj duplji, kao i higijena  proteze.

Pacijenima sa otezanim gutanjem treba posvetiti posebnu paznju . Kod osoba koje se zamaraju ili imaju smetnje u gutanju sa normalnom ishranom, hrana mora  biti iseckana ili pasirana i ne previse gusta. Birati samo hranu koju možete ispasirati tako da ne predstavlja problem bolesniku  pri konzumaciji.

Ukoliko pacijent sa otezanim gutanjem mora da leži , potrebno je da glava bude pod uglom od najmanje 45°. Nakon hranjenja potrebno je da pacijent bude u tom polozaju 30 -60 minuta.

Koji načini ishrane su još mogući ?

Ukoliko problem sa disfagijom dovodi do značajnog gubitka na težini usled neadekvatnog uzimanja hrane, neophodno je obezbediti ispravan način unošenja hrane.
Plasiranje nazogastrične sonde – specijalnog creva koji se ubacuje kroz nos  i ide u želudac ili plasiranje  perkutane endoskopske gastrostrostome – kroz otvor u nivou želuca, omogućava dugoročno rešenje problema pri isharani pacijenta.
Postavljanje nazogastrične sonde  može biti neprijatno za pacijenta, ali je bezbolno. Pacijent  treba da bude adekvatno pripremljen, a uz anesteziju nosa dobija i posebne instrukcije o tome kako da sarađuju sa operatorom u toku postupka.
Ukoliko pacijent ima prepreku u predelu jednjaka, ili na bilo koji način ne toleriše nazogastričnu sondu, koriste se druge metode kojima se omogućava ishrana direktno preko želuca tj. enteralna ishrana.

 

Klinika za neurologiju

klinicki centar Srbije

Zova je lek za bronhitis, kašalj, astmu, šećernu bolest, reumatska oboljenja (RECEPTI)

Stari Prusi su vjerovali da njihov bog Kait živi pod drvetom zove, dok se u Tirolu zova sadila na groblju. Ukoliko drvo sljedeće godine procvijeta to znači da je duša umrloga otišla u raj. Zova se koristi u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze, šećerne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja

Sambucus nigra, odnosno zova ili bazga je samonikla biljka u obliku grma ili nižeg drveta od 3 do 10 m visine. Cvijeta sitnim žućkastobijelim cvijetovima koji su sakupljeni u krupne štitaste cvasti prijatnog mirisa. Listovi su neparno perasti s nazubljenim rubovima. Cvijeta od aprila do juna, a potom se na mjestima cvijetova stvaraju plodovi-bobice koje su u početku zelene, a dozrijevaju u avgustu.

Zova raste na rubovima šuma i osunčanim djelovima šume, na zapuštenim mjestima i u blizini naselja.

Porijeklom je iz Evrope, ali je danas rasprostranjena širom svijeta.

U ljekovite svrhe koristi se cvijet, a nešto ređe plod (zreo) list i kora. Cvijetovi sadrže etarsko ulje sa oko 40 materija: flavonoidi, glikozidi, hlorogenska kiselina, sluz, tanini, pektini i dr. U plodu su prisutni glikozidi, tanini, malo etarskog ulja, šećer, voćne kiseline, vitamin C, vitamini B kompleksa i dr. Sličnog sastava su i listovi. Svi djelovi su bogati mineralnim materijama (gvožđe, natrijum, kalijum) i njihovim solima.

Čaj od cvijetova zove koristi se u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze, šećerne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja. Naročito je značajna upotreba zove kod snižavanje telesne teperature, jer podstiče rad znojnih žljezda, a djeluje i kao diuretik.

U jednoj studiji koja je objavljena u Journal of Alternative Complemantary Medicine, dokazano je djelovanje zove kod influenze tipa B (grip). Pacijenti koji su koristili ekstrakt zove mnogo brže su se oporavili od ostalih pacijenata koji su bili dio ove studije. Ova studija objavljena 2004. pokazala je da su kod 93% pacijenata koji su koristili ovaj ekstrakt u roku od dva dana simptomi bolesti nestali, dok je kod drugih pacijenata oporavak trajao šest dana.

Zova se koristi kod svih virusnih infekcija. Listovi ove biljke su otrovni i nisu jestivi, kao ni plodovi dok su zeleni zbog otrovnog glikozida. Plod se upoterbljava kao laksans i sredstvo za pojačano mokrenje i znojenje, zatim kod neuralgije i išijasa. Plodovi se za unutrašnju upotrebu mogu koristiti tek kada sazre i skuhaju se. Od ovih bobica se mogu spravljati džemovi i marmelade. U našoj tradicije od zove se spravlja i sirup, odnosno sok.

U tradicionalnoj kineskoj medicini od zove se spravlja vino koje se koristi protive reumatizma i traumatoloških povrijeda.

U Njemačkoj se prave jogurti sa plodovima i cvijetovima zove, a u Italiji i Austiji cvijetovi zove se kuvaju ili prže, a potom posipaju šećerom u prahu ili cimetom, te se tako služe kao dezerti.

U Slovačkoj se od grana zove prave flaute, odnosno frule, a sličan instrument se pravi i u Mađarskoj.

Zova se nekada vezivala konjima za rep, jer njen miris rastjeruje muhe.

U zimsko doba kada se drvo ili žbun zove osuši na njemu se stvara gljiva koja se zove Judino uho (Auricularia auricula-judae), koja je izuzetno ljekovita. Tako se zove jer nevjerovatno podsjeća na ljudsko uho, a po vjerovanjima Juda se objesio o drvo zove. Gljiva se koristi kao lijek za poboljšanje krvotoka, kao i kod krvarenja. Smanjuje nivo holesterola i triglicerida u krvi.

Ljekoviti preparati i kulinarski specijaliteti od zove

Čaj
Čaj od cvijetova zove koristi se u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, početne upale pluća, kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze i svih reumatskih bolesti. Potrebno je da cvijetovi pri sušenju zadrže svoju boju. Ukoliko pocrne nisu za upotrebu.
Dvije kašičice sušenog cvijeta prelije se šoljom vruće, proključale vode i ostavi da stoji 10 minuta. Procijediti i zasladiti po želji. Piju se dvije šolje čaja na dan.

Čaj od kore grana i stabla biljke koristi se za otklanjanja poteškoća pri mokrenju, smetnji pri radu bubrega i bešike, za izlučivanje tečnosti iz organizma,kod edema. Takođe reguliše i stolicu. Za čaj se koristi unutrašnji dio kore, dok se spoljašnji ostruže i baci. Koristi se jedna mala, ravna kašičica na šolju vode. Potrebno je biti veoma oprezan kod doziranja jer se u kori nalazi otrovni glikozid. Pije se jedna šolja dnevno u većim razmacima gutljaj po gutljaj.

Čaj od lišća zove koristi se kod šećerne bolesti, bolesti jetre, bubrega, pluća i crijeva, za čišćenje krvi. Listovi se beru tek kada se potpuno razviju i suše se na promaji. Na šolju ključale vode ide 6 do 7 listića, koji se kuhaju desetak minuta. Ocijediti i piti u razmacima. Listovi zove nisu jestivi zbog otrovnog glikozida.

Sirup (sok)
Sviježi cvijetovi zove (tek procvijetali, nikako precvjetali) otkinu se sa peteljke te potope u vodu.  Na 1l prokuhane i ohlađene vode stavi se 20 cvijetova. Ostavi se da odstoji 24h. Procijedi se kroz gazu, a zatom se doda 700 g šećera i jedan limun i limuntus. To se ostavi da stoji još 24 sata. Potrebno je povremeno promiješati kako bi se šećer bolje rastopio. Nakon što je odstojalo sipa se u flaše. Moze da stoji do godinu dana, a ukoliko su cvijetovi ubrani u pravo vrijeme sirup će biti kvalitetniji. Pije se razblažen.

Džem od bobica zove
Potrebno je : 1 kg zrelog ploda zove, 700ml vode, 1 kg šećera, 1 kašika limunovog soka, 1 kašičica mljevenog cimeta
Plodove oprati i kuvati dok ne omekšaju, a zatim ispasirati (izgnječiti), potom procijediti. Vodu i šećer prokuhati, dodati procijeđeni sok od bobica i kuhati 45 minuta. Kada počne da se zgušnjava, dodati limunov sok i cimet i kratko prokuhati. Odmah sipati u tegle i dobro zatvoriti.

Slatki liker od zove
Za 1 l likera potrebno je 300 g bobica crne zove, 300 g šećera, 1 kašičica limuntusa, 125 ml vode,  250 ml alkohola (96%, iz apoteke)
Zova se pomiješa sa šećerom i limuntusom i ostavi da odstoji 3 sata. Sve zajedno se stavi da se kuha kratko dok ne počne da vri (ne smije vriti), nalije se voda i sipa u flašu. Doda se alkohol, a flaša zatvori i ostavi da odstoji na sunčanom mjestu nedelju dana. Poslije toga liker se procijedi kroz gazu i naspe u flašu u kojoj će stajati.

Pohovana zova
Pripremi se masa za pohovanje: 7 kašika brašna, 1 dl piva, 2 žumanjka, snijeg od dva bjelanca i so. Umiješa se žumance, pivo, so i brašno, a potom doda snijeg od bjelanaca i so. Oprane i osušene cvijetove zove uvaljati u brašno,a potom i u tjesto za pohovanje i spustiti u zagrijano ulje te lagano ispohovati. Ovo jelo se može jesti slano, ali ukoliko želimo možemo ga posuti šećerom u prahum ili u smjesu za pohovanje dodati dvije kašike šećera. Za četiri osobe uzeti osam cvijetova zove.

Stara vjerovanja u magijske moći zove

Zovi su u našem narodu pripisivane mnoge magijske moći. Smatrana je za sveto ili demonsko drvo. Vjerovalo se da u njenim krošnjama žive vile i iz tog razloga loša je sreća ukoliko neko posiječe drvo zove.

U pojedinim krajevima zova je sađena u okolini štala i obora kao zaštita od zlih sila i vještica. Smatra se i da nije dobro zaspati pod zovom jer njeni opojni mirisi mogu potpuno da ’’ izokrenu svijest’’ onoga koji spava.

Stari Prusi su vjerovali da njihov bog Kait živi pod drvetom zove, dok se u Tirolu zova sadila na groblju. Ukoliko drvo sljedeće godine procvijeta to znači da je duša umrloga otišla u raj.

U starom Rimu, lica statua bogova o velikim praznicima premazivana su bojom od bobica zove.

Po starom srpskom običaju, na Badnje veče grančice zove se potapaju u ulje i pale se, jer se vjeruje da se tim plamenom plaše i rastjeruju vještice i demoni.

U narodu se kaže da  tamo gdje raste zova ima podzemnih voda, te da je to mjesto pogodno za kopanje bunara. Legende o magijskoj moći zove još uvijek su prisutne, pa se u nekim krajevima ona siječe jer se vjeruje da se ispod nje okupljaju vještice.

Bilo da je sveto ili demonsko drvo, činjenica je da je zova veoma ljekovita biljka i da je puno korištena u narodnoj medicini. Ljekovita je kod plućnih bolesti, kašlja i gripa, kod reumatskih oboljenja, problema sa urinarnim traktom.

Izvor: frontslobode.ba

Da li su oči “prozori duše”- Kako oči otkrivaju naše misli i emocije

Da su oči “prozori duše” dokazali su još davno grčki filozofi baveći se fiziognomikom, drevnom metodom pomoću koje se samo na osnovu crta lica može otkriti nečiji karakter.

Današnja istraživanja pokazuju da iz očiju možemo iščitati čak više od 55 posto misli i emocija, da u njima možemo prepoznati istinu i laž, nečiju nameru, želju, strah, samopouzdanje…
Stručnjaci kažu da su oči ogledalo i razuma i ljubavi, i da se u njihovom izrazu može mnogo toga otkriti bez ijedne izgovorene reči.
O tome kako nas oči otkrivaju, šta mogu, a šta ne mogu da sakriju, kako komuniciraju, kako se pogledi mogu dešifrovati… razgovarali smo s psihologom i psihoterapeutom Renatom Senić, www.psihoterapijsketeme.rs.
– Oči mogu da otkriju i najmanje promene na telu i u stavu drugih ljudi. Budući da većina nije svesna toga, vešt sagovornik lako može da nasluti o čemu se radi. U očima ne možemo bukvalno “pročitati” tuđe misli, ali možemo imati naznake o osećajima osobe s kojom smo u kontaktu. Ovi minimalni znakovi menjaju se iz trenutka u trenutak, a svako može da ih bude svestan ukoliko obraća pažnju na njih. Istraživanja su pokazala da su neke od tih promena povezane s našim nesvesnim i da uvek možemo da ih prepoznamo, kao što je promena veličine zenice koja ukazuje na zainteresovanost sagovornika, skretanje pogleda koje je povezano sa promenom fokusa pažnje, kao i kontakt očima koji, takođe, može ukazivati na interesovanje, stidljivost ili uplašenost. Signali očiju mogu da otkriju i o čemu osoba razmišlja. Što se tiče pogleda, neka od osnovnih pravila kažu da ako prilikom konverzacije gledamo gore i desno, najverovatnije razmišljamo o budućnosti. Ukoliko nam pogled ode na stranu, moguće je da se trudimo da smislimo odgovor, odnosno da se prisetimo nekog događaja u prošlosti. Kada razmišljamo šta se odigralo juče ili u nekom davnijem trenutku, kada pokušavamo nečeg da se setimo, oči se pozicioniraju u gornjem levom uglu. S druge strane, spušten pogled uglavnom povezujemo sa stidljivošću ili izbegavanjem razgovora. A pogled spušten dole, ili ako ga naginjemo na desno znači da razmišljamo o tome šta ćemo reći, odnosno stvaramo priču u svojim mislima, dok pogled nadole i levo ukazuje na prisećanje o sopstvenim osećanjima.

Koji su to sve načini na koje oči komuniciraju?

– Pored već navedenog, postoji još mnogo poruka koje možemo „pročitati“ iz očiju. Svetlucave oči ukazuju na snažne emocije, negativne ili jake i pozitivne, koje su odraz likovanja i pobede. Sužene i skupljene oči otkrivaju patnju i bol, dok širom otvorene oči služe zaplašivanju. Nefokusiran pogled koji luta ukazuje na to da je naš sagovornik “odlutao” u mislima i da ne obraća pažnju na nas, a spušten pogled na skromnost ili potčinjenost, a često i na stid. Treptanje otkriva tajnovitost i najmoćnije je sredstvo privlačenja tuđe pažnje i želje da se podeli tajna.

Zašto su oči bitne za izbor partnera?

– U poređenju s ostalim primatima, jedino ljudi imaju beonjaču. Međutim, beonjača je različitih dimenzija kod muškaraca i žena. Dok muškarci imaju generalno veće oči, žene imaju veće beonjače. Iako su mnogi nesvesni ove činjenice, ona se često koristi prilikom zavođenja, flertovanja. Žene koje žele da zavedu muškarca imaće širom otvorene oči, one znaju da kontaktom očima mogu da aktiviraju muškarčevu pažnju, ali je manje poznata činjenica da na taj isti način one bude i muškarčeve hormone.
Muškarci su zainteresovani za zdrave i mlade žene. To je genetski uticaj na naše ponašanje, jer se zna da mlade žene imaju veće šanse da rode zdravo potomstvo, a oči velikih beonjača i dugih trepavica su odličan pokazatelj dobrog zdravlja žene.
S godinama se menja veličina ušiju i nosa, oni rastu, a oči ostaju gotovo iste veličine, pa tako kod starijih žena izgledaju male u poređenju sa ušima ili nosem. Žene su svesne te činjenice, pa dok su mlađe šminkom ističu oči, a kao starije nose puštenu kosu kako bi prekrile uši. Ovi “trikovi” ostavljaju izuzetan vizuelni utisak na muškarce, ne menjaju se još od davnina, a ni do danas nema odgovora zašto nam je nešto privlačno a nešto odbojno, i tako iz generacije u generaciju.


Kako to oči razotkrivaju nečija razmišljanja i osećanja?

– Ne možemo čitati tuđe misli, ali možemo prilično dobro otkriti emocije koje naš sagovornik oseća i na osnovu toga pretpostaviti o čemu bi mogao da razmišlja. Možemo otkriti, na primer, da li pokušava da izmisli „neku priču za nas“, da li neposredno govori to što misli ili smišlja šta će reći, da li to o čemu pričamo evocira njegove uspomene, ili bi radije bio s nekim drugim, nekim iz prošlosti, nego s nama „sada i ovde“… Možemo praviti takve zaključke, mada, koliko god oči otkrivale, nismo sposobni da čitamo tuđe misli. Ako neko želi da vas slaže, da ne bude iskren, ako je vešt u tome, najverovatnije će to i učiniti.

Direktan pogled očima prvi je kontakt koji uspostavljamo u svakom odnosu, pre ijedne izgovorene reči. Da li samo na osnovu toga možemo znati u kom pravcu će se taj odnos i razviti?
– Direktan pogled otkriva veličinu zenica, a mnogo puta istraživana i potvrđena činjenica je da se zenice našeg sagovornika šire kada je zainteresovan za nas ili ono što pričamo. Ovo je veoma lako prepoznatljivo, samo treba obratiti pažnju. Kada vas neko gleda dok pričate i taj pogled je konstantan, najverovatnije vas sluša s pažnjom i ima pozitivno mišljenje o onome o čemu pričate. Širom otvorenih očiju vas gleda vaš zaljubljeni partner, a najbolje ćete videti efekat raširenih zenica kada zabavljate neko dete jer deca najneposrednije reaguju. Odrasli ljudi ponekad teže da sakriju emocije, međutim dok izraz lica mogu da kontrolišu, veličinu zenica ne mogu i upravo one mogu da pokažu nečija razmišljanja. Ukoliko je sagovorniku dosadna naša priča, ne samo da zenice neće biti raširene, već će svoju dosadu pokazati i držanjem tela, ma koliko želeo da prikrije tu činjenicu. Kada ljudima nije zanimljiva nečija priča oni najčešće imaju odsutan pogled, postaju nemirni, glava im je povijena po strani.

Kako oči flertuju, koje sve signale možemo da šaljemo pogledom?

– Metafore koje koristimo u govoru nisu slučajno skovane baš na taj način, poput onih “ne skidati pogled s nekoga”, ili “skidati nekoga pogledom”? Kada ne skidamo pogled s nekoga, znači da ga gledamo širom otvorenih očiju, da flertujemo s njim. Naše lice je u skladu s našim emocijama, jer obavezno odašiljemo i blagi osmeh. Ono što je najvažnije, naše misli su u skladu s našim izgledom, jer sami sebi govorimo šta želimo i to naš sagovornik može da oseti. Kada osećamo snažnu želju za nekim, dok ga posmatramo razmišljamo o tome, i tada sagovornik može da ima utisak da ga skidamo pogledom. Srećom (ili nažalost) i ovo se može uvežbati i time se može manipulisati.
Ako želite da vam priđe osoba koja vam se dopada možete se svesno ponašati na ovaj način, jer gledanje uz smešak i mišljenje o određenoj temi šalju poruku baš kakvu želite.
Kada sebi ponavljate poruke koje su povezane s vašim željama ili zavođenjem, vaše držanje i telesni stav se organizuju tako da izgledate zavodnički i pozivajuće. I tada su mnogo veće šanse da dobijete ono što želite. S druge strane, ukoliko gledate nekog i smešite mu se dok vam kroz glavu prolaze misli da ta osoba nije, niti će biti zainteresovana za vas, sami sebi umanjujete šansu za uspeh, jer vaše misli utiču na vaš telesni stav i mogu odavati znakove nesigurnosti.

SIGNALI FLERTOVANJA
Šta se može videti u pogledu i pokretu zavodnice, a šta u pogledu i stavu zavodnika?
– Postoje tajni seksualni signali koje odašiljete i koje treba da razumete kada neko flertuje s vama. Slično kao i kada su u pitanju ostali znakovi neverbalne i telesne komunikacije, ovi signali se mogu uvežbati i slati svesno i namerno, ali u najvećem broju slučajeva spontane komunikacije se šalju instinktivno.

* Podizanje obrva – kada ugledamo nekog ko nam se dopada naše obrve se izviju u luk nagore. Takođe, ako je osoba zainteresovana za nas, ona će izvijanjem svojih obrva odgovoriti. Nije čudno ako niste nikad primetili ovaj znak, jer se uglavnom ne odigrava svesno, a uz to traje otprilike samo petinu sekunde. Stručnjaci tvrde da je podizanje obrve najneposredniji znak pozdravljanja između ljudi, manifestuje se brzo i kratko i može se dogoditi da osoba koja vam se dopada ni ne stigne da ga vidi. Ako želite da kontrolišete situaciju, najbolje bi bilo da sačekate da vam se pogledi sretnu, a da zatim blago izvijete obrve.

* Treptanje – kako se zenice šire kada smo zainteresovani za nekoga, tada veća količina svetlosti ulazi u naše oči što izaziva treptanje. Pokušajte da češće trepćete kada vam se neko dopadne. Ako je dopadanje uzajamno, druga osoba će nesvesno težiti da usaglasi broj treptaja sa vašim i ovo će uticati na povećanje privlačnosti između vas dvoje.

* Odazivanje – ovo je obrazac koji razlikuje dobar flert od odličnog flerta. Ništa vas neće tako dobro povezati s drugom osobom kao kada se odazivate na njeno ponašanje. To znači da se ponašate u skladu s ponašanjem druge osobe, da radite sve što ona radi, pa ako se ona nagne prema vama kao da hoće da vam kaže nešto važno uradite to isto ili ako se distancira kao da bi pričala nešto zvanično, nadovežite se na njeno ponašanje. Teorija koja stoji iza principa “odazivanja” kaže da mi volimo ljude koji su nam slični. Ako se neko ponaša na isti način kao i mi, lako stičemo utisak da nam je sličan, da je u istom raspoloženju, pa čak i da misli iste stvari kao i mi. Postoje dva ograničenja ovog principa. Prvo se odnosi na to da odgovarate samo na pozitivne znakove govora tela. A drugo se odnosi na to da je mnogo bolje i prirodnije da uskladite duh pokreta s vašim sagovornikom, nego da ga bukvalno oponašate. Kao pravilo možete usvojiti da sačekate oko 50 sekundi pre nego što ispratite pokret vašeg sagovornika.

* Podešavanje – obratite pažnju u kom su položaju stopala i ruke osobe koja vam se dopada. Ljudska bića teže da podešavaju svoje pokrete i položaj tela prema osobi za koju su zainteresovana. Ako nam se neko dopada, najčešće ćemo usmeriti naš pogled, ali i telo prema njemu. Ovaj stav utiče na drugu osobu, iako ona nije svesna zašto se to dešava.

BOJA OTKRIVA LJUBAVNI KARAKTER
Kada gledamo oči sagovornika važno je i da umemo da ih analiziramo ako hoćemo nešto više da saznamo o toj osobi. Tako, psiholozi tvrde da se u očima može otkriti i ljubavni karakter, način na koji volimo, dajemo i primamo emocije.

* Plave oči otkrivaju veoma atraktivne i harizmatične osobe koje bi sve učinile za ljubav. Osećajne su, pomalo i stidljive, pa često imaju problem sa opuštanjem u vezi.

* Osobe sa smeđim očima veoma su strastvene u ljubavi, a kada je reč o prioritetima, porodica im je uvek na prvom mestu, emotivni su i vezani za decu na poseban način. Njima se u ljubavi uvek može verovati, veoma su kreativni i znaju da priređuju lepa iznenađenja. Osobe sa tamnosmeđim očima vole da dominiraju u vezi, a poznati su i kao dobri ljubavnici.

* Zelenooke osobe karakteriše vernost, ali i ljubomora. Sklone su brzom vezivanju i postojanim ljubavima. S obzirom na to da su vrlo radoznali, vole da eksperimentišu u ljubavi, ali i da zavode i uživaju u flertu i avanturama.

* Osobe sa sivim očima deluju prefinjeno i veoma su izbirljive kada je ljubav u pitanju. Veoma su nežne i uvek spremne da podrže partnera, tako da se na njih može osloniti u svakoj situaciji. Zrelo razmišljaju o ljubavi i retko kada se kaju zbog svojih postupaka.

Izvor:novosti.rs

Rejnoova bolest – bledi utrnuli prsti, uzroci, lečenje

Rejnoova bolest označava cirkulatorni poremećaj.  Pogađa simetrično prste šaka i stopala i može, preko čitavog niza lokalnih simptoma, voditi od jednostavnog osećaja utrnulog prsta pa sve do gangrene prstiju.

Bolest ima hronični tok (tok bolesti traje više meseci), koji se odlikuje, barem u početku, fazama napada. Rejnoovov sindrom i  Rejnoovova bolest su  patološka stanja obeležena vazospazmima i posledičnim simptomima, ali je sindrom povezan s drugim bolestima (skleroderma, sistemski eritemski lupus, itd.)  i često ima buran tok, dok bolest nije udružena ni sa kakvim drugim oblikom bolesti i obično ima benigan tok.

Uzroci

Rejnoovov sindrom se ubraja među tzv. “neurovaskularne sindrome” ili “funkcionalne sindrome” udova.  Odnosno,  sindrome vezanim za loše funkcionisanje određenih struktura, u ovom slučaju nervnih, a da ne postoje organske promene, tj. promene vidljive makroskopski (golim okom) ili na histološkoj analizi (uz pomoć mikroskopa).

Bolest može biti latentna sve dok neki podstičući uzrok ne otkrije njeno postojanje. U stanjima prepoznavanja veliku važnost imaju:

  • hladnoća: kod nekih od tih pacijenata

  • emocija: čak i na temperaturama iznad 20° C bilo kakva emocija može izazvati napad. Pokazalo se, ipak, da mnogi od tih bolesnika obično imaju emotivan temperament;

  • hormonalni činioci: ženski pol je pogođen oko 10 puta češće od muškog pola. Osim toga, obično se simptomi pojavljuju nakon puberteta da bi nestali ili se ublažili s menopauzom. Rejnoovov sindrom je dosta redak i pogađa pretežno žene u dobi mlađoj od 40 godina.

Kako se prepoznaje

Bolest je obeležena prisutnošću tzv. “Rejnoovog fenomena” i  sastoji se od dve uzastopne faze: prva se naziva ishemična ili sinkopalna faza, dok se druga naziva asfiktična faza.

Tokom prve faze jedan ili više prstiju jedne ili obe šake (retko stopala) postaju intenzivno bledi s udruženim “osećajem utrnulog prsta” ili bolnošću.

Nakon nekoliko minuta prelazi se na drugu fazu, gde ti isti prsti postaju cijanotični (modro prebojeni)  da bi zatim postali crvenkasti, dok se pacijent žali na osećaj pečenja ili nešto poput bockanja iglicama.

Malo pomalo, kako prolazi vreme, šake tih pacijenata poprimaju karakterističan izgled. Naime, najpre se javljaju znojenja, zatim se jagodice stanjuju, a prsti postaju vretenasti, dok se nokti smanjuju u širinu, a distalna falanga (najdistalnija kost prstiju) radiografski postaje osteolitična (pofozna). Na kraju se, iako zapravo retko, može stići do nekrotičnih lezija i do ulceracija i izuzetno do gangrene.

Rejnoovov sindrom se može pojaviti npr. kao profesionalna bolest kod radnika koji koriste pneumatski čekić, kod klesara, daktilografa, pijaniste; u najvećem delu tih slučajeva su kontinuirane vibracije kojima su podvrgnuti prsti, one koje dovode do bolesti, uzrokovane mikrolezijama mijelinske ovojnice nervnih vlakana.

Ispitivanja

Mogući su neki imunološki testovi. U diferencijalnom smislu, u odnosu na druge bolesti, može se pribeći i određivanju brzine nervnog provođenja u gornjim udovima. Korisna može biti i arteriografija okrajina pri temperaturi okruženja. nakon izlaganja hladnoći i nakon davanja lekova koji blokiraju simpatičku inervaciju.

Tretman

Što se tiče Rejnoove bolesti, potrebno je da se pacijent uveri da se radi o benignom obliku, čije se manifestacije ograničavaju na već poznate simptome. Potrebno je ohrabriti bolesnika, zato što, nažalost, se ne raspolaže sa sigurnim sredstvima za izlečenje. Predlažu se obično određene preventivne mere ili farmakološka terapija.

  • Pravila zdravog razuma

Reč je  o higijenskim merama. Preporučljivo je da bolesnik izbegava izlaganje hladnoći i ozledama, ne samo prstiju nego i celog tela.

  • Farmakološka terapija

Ne treba naravno preterati, jer su manifestacije benigne, te lek ne sme biti gori od bolesti. Prepisuju se uglavnom lekovi koji poboljšavaju stanje pacijenta, bez izazivanja sekundarnih negativnih učinaka. Uspešna terapijska sredstva su prilično ograničena. Opšta pravila koja se trebaju poštovati prilikom uzimanja ovakve vrste lekova su:

    1. nikad ne koristiti opasan proizvod i  tretirati  pacijente isključivo kojima je to potrebno;

    2.  sprovoditi terapiju jedino u toku zimskog perioda,

    3.  prekinuti tretman u slučaju trudnoće.

  • Hirurško lečenje

Hirurško lečenje se sastoji od simpatektomije (hirurške procedure podvezivanja ili presecanja nervnih vlakana) koja je preporučena u  slučaju kada smetnja postane zabrinjavajuća. Najviše korišćen zahvat je gornja torakalna simpatektomija koja se sastoji od prekida nervnih puteva koji su zahvaćeni fenomenom, pomoću odstranjenja nekih nervnih ganglija.  Na početku, nakon operacije, može doći do znatnog poboljšanja ali  često se nakon nekog vremena simptomatologija može ponovo javiti. U nekim slučajevima, osim toga, hirurški zahvat može čak pogoršati stanje, kao kod sklerodermije, u kojoj je kontraindikovan.