Naslovna Blog Stranica 308

Povrede ramena: Do izlečenje kroz 7 faza rehabilitacije

Postoji 7 faza koje treba pokriti kako bi se efikasno rehabilitovali nakon povrede ramena i sprečile ponavljanje – a to su:

Faza 1 – Zaštita od rane povrede: saveti za olakšanje bolova i umanjenje upale

U ranoj fazi, najverovatnije nećete moći da potpuno podignete ruku ili udobno spavate. Naš prvi cilj je da vam pružimo aktivan odmor od stavova i pokreta koji izazivaju bol.

To znači da prestanete da izvodite pokret ili aktivnost koja je izazvala bol u ramenu i izbegavajte raditi bilo šta što uzrokuje bol unutar ramena.

Možda ćete morati da nosite remenik ili da Vam se zalepi kinezi traka ramena kako biste se oslobodili bolova. U nekim slučajevima to može značiti da morate spavati relativno uspravno ili uz pomoć jastuka. Vaš fizioterapeut će Vas pomoći.

Led je jednostavan i efikasan način za smanjenje bolova i otoka. Molim Vas da primenite 20-30 minuta svakih 2 do 4 sata tokom početne faze ili kada primete da je Vaša povreda topla ili vruća.

Antiinflamatorni lekovi (ako se tolerišu) i prirodne supstance, npr. arnika, mogu pomoći u smanjenju bolova i otoka. Međutim, najbolje je izbeći antiinflamatorne lekove tokom prvih 48 do 72 sata, jer tada  mogu podstaći dodatno krvarenje. Većina ljudi može tolerisati paracetamol kao lek za smanjenje bolova.

Dok poboljšate, pomoćno lepljenje kinezi traka će pomoći da se podrži povređeno meko tkivo i smanji prekomerno oticanje.

Vaš fizioterapeut će koristiti niz tehnika za ublažavanje bolova, uključujući mobilizaciju zgloba, masaže, akupunkturu ili ,,suve igle” ( dry needling), za pomoć tokom te bolne faze.

Faza 2: obnavljanje punog obima pokreta

Ako zaštitite povređene strukture manžetne rotatora adekvatno, povređena tkiva će zarastati. Upalne strukture, npr. tendonitis, burzitis, će se umiriti kada budu zaštićene od dodatnih oštećenja.

Simptomi vezani za burzitis ramena mogu trajati nekoliko nedelja da bi se poboljšali a tokom ovog vremena važno je stvoriti okruženje koje Vam omogućava brzo vraćanje u normalno funkcionisanje i sprečavanje ponovno pojavljivanje tegoba.

Važno je produžiti i orijentisati ožiljno tkivo putem zglobnih mobilizacija, masaža, istezanja ramenih mišića i laganih aktivnih vežbi.

U većini slučajeva, takođe ćete imati razvijenu kratkoročnu ili dugotrajnu zaštitnu zategnutost zglobne kapsule (obično zadnje strane) i nekih kompenzatornih mišića. Ove strukture treba istezati kako bi se omogućilo normalno kretanje.

Znaci da imate potpunu mekotkivnu pokretljivost podrazumeva da možete pokretati rame kroz potpun opseg pokreta. U ranoj fazi, ovo možda mora biti pasivno (od strane nekog drugog) npr. Vašeg fizioterapeuta. Kako se poboljšavate, moći ćete to učiniti sopstvenom snagom mišića.

Faza 3: Vraćanje skapularne kontrole

Vaše lopatica je osnova Vaših pokreta ramena i ruke.

Normalni pokret ove regije, poznat kao skapulo-humeralni ritam,  neophodan je za bezbolnu i snažnu funkciju ramena. Promena ove šeme pokreta rezultira uklještenjem i, kasnije, povredom.

Vaš fizioterapeut je stručnjak za procenu i korekciju vašeg skapulo-humeralnog ritma. Istraživači su identifikovali loš skapulo-humeralni ritam kao glavni uzrok nastanka uklještenja.

Odgovarajuće stabilizatorne vežbe su ključni sastojak za uspešnu rehabilitaciju, a Vaš fizioterapeut će moći da vas vodi kroz odgovarajuće vežbe za vašu lopaticu.

Faza 4: Vraćanje normalne funkcije sistemu vrat-lopatica-grudni koš-rame

U većini slučajeva, naročito hroničnim stanjima, potrebno je lečenje usmereno na vrat ili gornju stranu leđa kako bi olakšali bol, poboljšali pokretanje ramena i time zaustavili bol ili povrede koji se vraćaju.

Vaš vrat i gornji deo leđa (torakalna kičma) su veoma važni u rehabilitaciji bolova ramena i povreda. Disfunkcija vrata ili kičme ne samo da upućuje bol neposredno na Vaše rame, već može uticati na električnu energiju nerva, koja snabdeva Vaše mišiće uzrokujući slabost i promenjene obrasce kretanja. Bolne kičmene strukture, uzrokovane lošim položajem ili povredom, ne pružaju Vašem ramenu i mišićima  bezbolnu bazu za izvođenje pokreta.

Za specifičan savet da li vam je vrat ili gornji deo leđa povezan sa Vašim ramenim bolom, konsultujte se sa svojim fizioterapeutom za individualnu procenu i lečenje po potrebi.

Faza 5: Vraćanje snage mišićima rotatorne manžetne

Možda izgleda čudno da ne pokušavate da obnovite snagu Vaše rotatorne manžete sve do kasnije faze rehabilitacije. Međutim, ako je struktura povređena, moramo prirodi pružiti priliku da preduzmemo primarno zarastanje pre nego što opteretimo strukture vežbama protiv gravitacije i otpora.

Nakon toga, istraživači su otkrili važnost jačanja mišića rotatorne manžeta u uspešnom programu rehabilitacije. Ove vežbe trebaju napredovati kako u opterećenju, tako i u poziciji, kako bi se prilagodile specifičnosti povređenih tetiva mišića i u slučaju sekundarnih stanja, kao što je bursitis.

Vaš fizioterapeut će propisati najprikladniji program za Vas.

Faza 6: Vraćanje velike brzine, snage, propriocepcije i agilnosti

Ako je povreda ramena uzrokovana sportom, obično je to kod brzih aktivnosti, koje postavljaju ogromne sile na Vaše telo (kontraktilne i nekontraktilne) ili ponavljajuće aktivnosti.

Da biste sprečili ponavljanje povrede nakon vraćanja u sport, fizioterapeut će Vas voditi kroz vežbe  da biste sprečili ponavljanje i poboljšali svoje sportske performanse.

U zavisnosti od toga šta podrazumeva vaš sport ili način života, brzina, agilnost, propriocepcija, program će biti prilagođen tako da će Vas pripremiti za obuku specifičnu za sport.

Faza 7: Povratak na sport ili posao

U zavisnosti od zahteva izabranog sporta ili Vašeg posla, zahtevaćete specifične vežbe za određene sportove ili radove i napredni trening kako biste omogućili siguran i bezbolan povratak u izabrani sport ili na posao.

Fizioterapeut  će sa Vama diskutovati o ciljevima, vremenskim okvirima i trening planovima kako biste se optimizovali za potpuni povratak u sport ili posao.

Povrede nastale na radu često zahtevaju dogovor između Vašeg doktora i poslodavca.

Savršeni ishod će Vam omogučiti obavljanje aktivnosti punom brzinom, snagom, agilnošću i funkcijom s dodatnim znanjem da je temeljni program rehabilitacije smanjio vaše šanse za buduće povrede.

Ne postoji konkretan vremenski okvir za napredovanje od svake faze do naredne. Status rehabilitacije će biti određen mnogim faktorima tokom kliničke procene fizioterapeuta.

Takođe je važno napomenuti da se svaki napredak mora pažljivo pratiti jer pokušaj preuranjenog koraka do sledećeg nivoa može dovesti do povrede i frustracije.

Fizijatrik i Estetik – Centar za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju

Ivankovačka 8-10; 11000 Beograd Tel: 011/40-80-143; 063/355-085

https://fizijatrikiestetik.rs

ordinacija.tv   Foto: shutterstock

 

BOL U KOLENU: Uzroci, faktori rizika, dijagnoza, lečenje

Bol u kolenu je česta tegoba koja pogađa ljude svih uzrasta. Bol u kolenu može biti rezultat povrede, kao što je pucanje ligamenta ili oštećena hrskavica. Medicinska stanja – uključujući artritis, giht i infekcije – takođe mogu uzrokovati bol u kolenu.

Koji je mogući uzrok bola u kolenu?

Bol u kolenu nastaje zbog povrede kostiju ili neke druge strukture zgloba kolena, zapaljenskih procesa u zglobu kolena, artroze kolena ili iz nekih drugih uzroka.

  1. Povrede – Bol u kolenu može biti posledica povrede bilo koje od struktura zgloba kolena – ligamenti, tetive ili burze koje okružuju zglob kolena ili kosti, hrskavice I ligamenti koji učestvuju u formiranju samog zgloba. Neke od najčešćih povreda zgloba kolena koje se manifestuju bolom su:

    1. Povreda prednjeg ukrštajnog ligamenta je naročito česta kod ljudi koji igraju košarku, fudbal ili druge sportove koji zahtevaju iznenadne promene pravca. Sama povreda nastaje usled okretanja kosti natkolenice i potkolenice u suprotnim smerovima dok je puna težina tela oslonjena na nogu.

    2. Prelomi kostiju – Kosti kolena, uključujući čašicu (patela), mogu se slomiti tokom sudara motornih vozila ili padova. Ljudi čije su kosti oslabljene osteoporozom ponekad mogu izazvati prelom kolena jednostavno nepravilnim hodanjem.

    3. Povreda meniskusa – Zglob kolena se satoji od dva polumesečasta hrskavičava diska čija je uloga da amortizuje pokret u zglobu kolena. Povrede meniskusa su veoma česte u sportovima. Obično nastaju zbog naglih pokreta poput brzog okretanja ili iznenadnog zaustavljanja. Rezultat toga je okretanje kolena u suprotnom smeru što dovodi do prikleštenja i prsnuća tkiva meniskusa što na kraju rezultuje bolom u kolenu.

    4. Burzitis kolena – upalu burzi (malih suznih kesica u zglobu).

    5. Skakačko koleno – stanje koje nastaje zbog dugotrajnog oštećenja čašične veze koja vrši opružanje kolena.

  2. Mehanički uzrok -neki od primera mehaničkog uzroka bola u kolenu su:

    1. Ponekad povreda ili degeneracija kostiju ili hrskavice mogu uzrokovati da se komad kosti ili hrskavice odlomi i pluta u zajedničkom prostoru. Ovo ne može stvoriti nikakve probleme ako taj fragment ne ometa kretanje zgloba kolena. Problem se javlja kada su komadići većih dimenzija.

    2. Sindrom trenja iliotibijalne trake – Ovo se dešava kada čvrsta traka tkiva koja se proteže od spoljašnjeg dela kuka do spoljašnjeg dela kolena (iliotibijalna traka) postaje toliko čvrsta da se trlja o spoljšnji deo bedrene kosti. Trkači koji trče velike distance i biciklisti su posebno podložni sindromu iliotibijalne grupe.

    3. Bolni sindrom čašice kolena – Nastaje kao posledica nepravilnog kretanja čašice pri pokretima savijanja i opružanja kolena. Pacijenti sa bolnim sindromom čašice kolena imaju bolove sa prednje strane kolena koji se obično javlja u toku neke aktivnosti i često se pojačava kada se osobe spuštaju nizbrdo ili niz stepenice

  3. Artroza – degenerativna bolest zglobova koja se karakteriše propadanjem hrskavice. Bol se pojačava pri pokretima a smanjuje pri mirovanju.

  4. Reumatoidni artritis – Reumatoidni artritis je autoimunska bolest koja može da utiče na skoro svaki zglob u vašem telu, uključujući i kolena. Iako je reumatoidni artritis hronična bolest, ima tendenciju da varira u težini i bol u zglobu se može pojaviti i ponovo izgubiti.

  5. Giht – To je česta I složena upala zgloba koja može da zahvati bilo koju osobu. Odlikuje se iznenadnim, teškim napadima bola, oticanja, crvenila I osetljivosti u zglobovima.

  6. Septički artritis – Ponekad se zglobovi kolena mogu zaraziti, što dovodi do oticanja, bola i crvenila. Septički artritis se često javlja sa groznicom, i obično nema povrede pre početka bola. Septički artritis može brzo izazvati veliko oštećenje hrskavice kolena. Ako imate bolove u kolenu sa bilo kojim od ovih simptoma, odmah se obratite lekaru.

Koji su faktori rizika za bol u kolenu?

  • Višak kilograma – Prekomerna težina ili gojaznost povećavaju stres na zglobovima kolena, čak i tokom uobičajenih aktivnosti kao što su hodanje ili penjanje I silaženje niz stepenice. To dovodi do postepenog oštećenja I propadanja hrskavice zgloba.

  • Nedostatak fleksibilnosti ili snage mišića – Nedostatak snage i fleksibilnosti može povećati rizik od povreda kolena. Jaki mišići pomažu u stabilizaciji i zaštiti vaših zglobova, a fleksibilnost mišića vam može pomoći da postignete celi raspon pokreta.

  • Određeni sportovi ili zanimanja – Neki sportovi izazivaju veći pritisak na kolena od drugih. Alpsko skijanje sa krutim skijaškim čizmama i potencijalom za padove, košarka, fudbal, odbojka zbog konstantnih padova, povećavaju šansu za početak propadanja zgloba. Poslovi koji zahtevaju ponavljajući stres na kolenima, kao što su građevinarstvo, keramičar, takođe mogu povećati rizik.

  • Prethodna povreda – Ako imate raniju povredu kolena, veća je verovatnoća da ćete ponovo povrediti koleno.

Kako se postavlja dijagnoza?

Razgovorom lekar dobija informaciju o bolu u kolenu, I bliže informacije o preostalim tegobama koje mogu pratiti određene bolesti. Pregledom, lekar uočava I znake koji mogu pratiti oboljenja: Otok, bol, toplina i vidljive modrice. Lekar će pregledom utvrditi da li možete da pomerite potkolenicu u različitim pravcima I sl.

U većini slučajeva će se lekar opredeliti za dodatne dijagnostičke postupke kao što su:

  • Rendgen – Rendgen može pomoći u otkrivanju preloma kostiju i degenerativnih bolesti zglobova.

  • CT skener – on koristi rendgenske zrake iz različitih uglova, kombinuje ih pri čemu se dobija slika celog tela. CT skener može pomoći u dijagnostikovanju problema sa kostima i malim, jedva vidljivim prelomima. Posebna vrsta CT skeniranja može precizno identifikovati giht čak i kada zglob nije upaljen.

  • Ultrazvuk – Ova tehnologija koristi zvučne talase za izradu slika u realnom vremenu struktura mekog tkiva unutar i oko kolena. Lekar će možda poželeti da pomeri koleno u različite položaje tokom ultrazvuka da bi proverio da li ima specifičnih problema.

  • Magnetna rezonanca – MRI koristi radio talase i snažan magnet za stvaranje 3D slika unutrašnjosti kolena. Ovaj test je posebno koristan u otkrivanju povreda mekih tkiva kao što su ligamenti, tetive, hrskavice i mišići.

Laboratorija: Ako postoji sumnja na infekciju, lekar će tražiti ispitivanje markera zapaljenja koji se rade na osnovu analize krvi.

Lečenje:

Lečenje će pre svega zavisiti od uzroka bola u kolenu. Najčešće će se koristiti lekovi koji pomažu da se ublaži bol i leče osnovna stanja, kao što je reumatoidni artritis ili giht.

  • Fizikalna terapija:

Jačanje mišića oko kolena učiniće zglob stabilnijim. Vaš lekar može preporučiti fizikalnu terapiju ili različite vrste vežbi za jačanje na osnovu specifičnog stanja koje uzrokuje osećaj bola.u kolenu

U određenim uslovima, mogu se koristiti različite vrste ortoza kako bi se zaštitio i podržao zglob kolena.

U nekim slučajevima, lekar može predložiti ubrizgavanje lekova ili drugih supstanci direktno u zglob. Primeri uključuju:

  • Kortikosteroide Injekcije kortikosteroidnog leka u zglob kolena mogu pomoći da se smanji upala i olakša bol. Ove injekcije nisu efikasne u svim slučajevima.

  • Hijaluronska kiselina – Gusta tečnost, slična tečnosti koja prirodno podmazuje zglobove. Hijaluronska kiselina se može ubrizgati u koleno kako bi se poboljšala pokretljivost i ublažila bol. Iako su rezultati studije pomešani oko efikasnosti ovog tretmana, olakšanje se može očekivati nakon određenog perioda.

  • Plazma bogata trombocitima sadrži koncentraciju različitih faktora rasta koji smanjuju upalu i promovišu zaceljenje. Ove vrste injekcija imaju tendenciju da bolje funkcionišu kod ljudi čiji je bol u kolenu uzrokovan uganućem ili drugim povredama.

Ako postoji potreba za hirurškim lečenjem, najčešće to nisu operacije koje zahtevaju hitno delovanje.

Kako pacijent može sebi da pomogne kod reumatskih problema?

Zahvaljujući  preparatu ArthroCure reumatski bolovi koje osećate će se ublažiti, upale umanjiti, zglobovi će vam biti kao „podmazani“, kosti ojačane a vaša pokretljivost će se popraviti/povratiti.

Preparat ArthroCure sadrži 6 sastojaka: Glukozamin koji pomaže da se poveća pokretljivost zglobova i smanje bolovi. Tamjan ima snažno antiupalno delovanje i efikasno ublažava bol. Đavolja kandža osim što smanjuje upalu i bolove – pomaže i u izgradnji hrskavice u zglobovima. Zimzelen ima protivupalno, sedativno i analgetično delovanje. Rastavić sprečava gubitak koštane mase i smanjuje bolove. Kora bele vrbe ima protivupalno dejstvo i prirodni je analgetik i antipiretik.

 

Dr Gorica Janković specijalista fizijatrije i reumatologije

ordinacija.tv   Foto: shutterstock

 

Bol u laktu: Kako izlečiti bol u laktu, teniski lakat, golferski lakat … 

Zglob lakta predstavlja presudan faktor u normalnom funkcionisanju ruke svakodnevno. Anatomski gledano, on povezuje nadlakticu sa kostima podlaktice.

Po strukturi je složen zglob koji čine tri kosti: humerus (nadlaktica, ulna i radijus (podlaktica)). Pored kostiju zglob lakta čine: ligamenti, tetive i burze. Zbog velike angažovanosti zgloba lakta u svakodnevnim aktivnostima ili u određenim profesijama, dolazi do neretke pojave bola sa spoljne ili unutrašnje strane zgloba lakta.

Jedna od najčešćih pojava bola u laktu predstavlja sindrom prenaprezanja, koji se ispoljava kao teniski lakat ili golferski lakat, zavisno od mesta povrede. Da bi se sprečio ili izlečio bol u laktu, potrebno je konsultovati se sa stručnim medicinskim osobljem.

 Bol u laktu – faze i vrste povreda 

U zavisnosti od faze bol u laktu može biti u: 

  • akutnoj fazi

  • subakutnoj fazi

  • hroničnoj fazi

Bol u laktu može biti posledica povrede sledećih struktura:

  • povrede mišića, tetiva, ligamenata

  • povrede zglobne kapsule

  • povrede koštanog tkiva

Najčešće povrede/stanja zgloba lakta, koje stvaraju bol u laktovima su:

·        distorzija lakta

·        fraktura lakta

·        tendinitis lakta

·        burzitis lakta

·        ruptura lakta

·        lateralni epikondilitis lakta (teniski lakat)

·        medijalni epikondilitis lakta (golferski lakat)

·        artritis lakta

Procedura pri dijagnostikovanju povreda zgloba lakta i utvrđivanju uzroka bola kako bi se bol u laktu uspešno otklonio:

Evaluacija (procena) stanja bola u laktu

Individualan pregled koji vrši lekar i strukovni fizioterapeut sa ciljem utvrđivanja nastanka bolnog stanja. Primenom specijalizovanih autorskih testova za dijagnostikovanje uz antropometrijska merenja (obim pokreta, obim ekstremiteta, MMT ) utvrđuje se uzrok nastanka bolnog stanja. Cilj procene stanja jeste utvrđivanje medicinske fizioterapeutske dijagnoze.

Fizioterapeutska dijagnoza predstavlja temeljan izveštaj specijaliste strukovnog fizioterapeuta uz detaljan opis utvrđen prethodnom evaluacijom stanja.

Nakon utvrđivanja određene dijagnoze, određuje se individualni plan i program rehabilitacije u zavisnosti od tipa i stepena povrede. Primenom aparaturnih tehnika u kombinaciji sa manuelnim tehnikama vrši se sveobuhvatna rehabilitacija u cilju postizanja maksimalnog efekta lečenja.

Plan i program rehabilitacije

Svaka povreda ili bolno stanje tretira se individualno. U zavisnosti od vremena i načina nastanka bolnog stanja, razlikuje se plan i program lečenja.

U akutnoj fazi, kada je prisutan otok i bol u laktu, primenjuje se širok spektar aparaturnih tehnika, kao sto su Hilt laser, interferentne struje, tens i tecar aparat. Specifično dizajnirana antibol terapija primenom ovih aparata pokazala se veoma efikasna u otklanjanju bola kod akutnih stanja.

Fizijatrik i Estetik – Centar za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju

Ivankovačka 8-10; 11000 Beograd Tel: 011/40-80-143; 063/355-085

https://fizijatrikiestetik.rs

ordinacija.tv   Foto: shutterstock

Žene posle 40. godine: Život tek počinje!

Žene posle 40. Ko su one? Ranjive, pa čak  ponekad i bespomoćne. Naivne, pune poverenja, kao u trinaestoj.  Odavno su zaboravile grubu romantiku 15-godišnjakinja, entuzijazam 25-godišnjakinja, racionalnost onih  preko trideset.

Mnogo su videle. Posle su zažmurile. A posle otvorile oči i uvidele novi svet, novu sebe, novi život.  One ponovo veruju u bolje, jer se njima najgore, po pravilu,  već izdešavalo. One dobijaju najbolje, jer su sposobne dobro  uvideti tamo , gde ga drugi i ne primećuju. Imaju izoštren pogled, osetljiv sluh i nežne ruke. Pridržavaju se svega što je za njih najbolje.

One su lepe. Nisu simpatične. One su neverovatno lepe, zato što su postale svesne da imaju odlične zadnjice, privlačne grudi, lepe noge. One su naučile voleti svoje zadnjice, grudi, noge, tako da  svako može da se zaljubi u njih. Zaljubiti se u ono njihovo najbolje.

One znaju tajnu, te devojke posle 40. Dosta je njima fazona o „milionima“, „karijerama“ i „drustvenim statusima“. One sad tačno znaju da ono, što je najvažnije,  nije ono što se prikazuje na televiziji, što piše na internetu  i na statusima društvenih mreža. Važno  u životu je sam život: njegov ukus, boja, ritam, miris, sposobnost uživanja i radovanja u svakom danu.

Odavno su zaboravile  ustaljene fraze, taktiku zavođenja i spremanja haljina za izlazak.  Više nisu u fazi „aktivne potražnje“, već su pronašle ono što je bilo potrebno svih ovih godina – sebe, pravu sebe. I ispostavilo se da su takve prave  veoma interesantne i zanimljive svima. Pa, skoro  svima.

One ponovo mogu glasno jecati i smejati se. Već su prestale da nose „pancire “ društvenih normi ponašanja, zabrana i dozvola. One mrze vreme kada je trebalo ispravno držati leđa i glavu, šta god da se desi, vreme smeha kada im se plače i vreme tihog klimanja glavom, kada želiš udariti  što jače. Prestale su  da se suzdržavaju, izašle su na slobodu – žive, senzualne, besprekorne!

One žive isto kao što i dišu: nasilno, onda tiho, a zatim nežno, jedva čujno, zatim užurbano i bezobzirno. Dišu u ritmu zivota, u ritmu disanja. Napokon, posle 40-te one  uspevaju: živeti u istom vremenu sa životom.

Žene posle 40 – nisu tetke! One nose dugačke suknje zato što je to lepo. Nose i kratke suknje, i farmerke. I bižuteriju . Njima nema potrebe da dokazuju – „imam dijamante“. Bitno je da se njima sviđa. One ne žele da znaju o „modi“i „trendu ove sezone“.  Žele samo da bude lepo samo za njihove oči. One su trend same za sebe.

Žene posle 40. prestaju da broje kalorije. Zato što ljubav, interesovanje, pokret, strast, inspiracija pomažu mnogo bolje od fitnes centara i plastičnih hirurga. Pa da, to  i jeste razlog što su postale tako lepe.

One znaju da  cenu svaki minut,  svuda stižu na vreme, nigde ne kasne, jer nigde ne žure. One postižu. One se bore. One jednostavno- žive.  I tačno znaju, da čak i nakon još 40, biće još interesantnije!

 ordinacija.tv   Foto: shutterstock Izvor: uspesnazena.com

 

Šta uzrokuje riđu boju kose: Zbog čega su neke osobe riđokose, iako im roditelji nisu?

Znate li zbog čega su neke osobe riđokose, čak i kada nijedan od njihovih roditelja nije? Hoće li ova boja kose zaista nestati, kao što neki naučnici najavljuju? Ko su bile važne crvenokose osobe u istoriji? Saznajte sve o tome u tekstu koji sledi…

O crvenokosima su vladala najbizarnija verovanja: da su potomci Sotone, da svoju jedinstvenu boju kose i ranjivost od sunčeve svetlosti dobijaju ujedom vampira, koji im ipak nije isisao svu krv itd.

Danas, naučnici Septi Caput Capitis iz Edinburga nalaze da je ova boja rezultat nečega što se naziva melankortin 1 receptor ili MC1R. Svako od nas ima melankortin 1 receptore, ali su oni kod riđokosih mutirali.

Mutacija u MC1R takođe izaziva bleđu kožu zbog manje količine eumelanin pigmentacije i više feomelanin pigmentacije. To je genetička prednost ljudi koji žive u delovima sveta gde ima manje sunčeve svetlosti. Bleđa koža propušta više sunčeve svetlosti, što stimuliše proizvodnju vitamina D, koji zauzvrat sprečava oboljenja poput rahitisa.

 Kao što znaju svi oni koji su bili u društvu riđokosih, posedovanje kože koja neće da pocrni ima određene mane kada se pojavi Sunce. izložite bilo koju riđokosu osobu sunčevoj svetlosti određeno vreme i dobićete isti efekat kao kad stavite viljušku u mikrotalasnu. To dovodi do veće stope pojave raka kože i urođenih mana usled Sunca koje uništava folnu kiselinu u koži riđokosih.

Većina riđokosih ima dva mutirana MC1R gena, jedan od oca i drugi od majke. U slušaju da neko nosi samo jednu kopiju mutiranog MC1R, takva osoba će imati smeđu kosu i svetlu kožu, mada će ženske osobe insistirati na tome da su riđokose zbog toga što kada kosu direktno izlože sunčevoj svetlosti ona dobija nešto crveniju nijansu.

Taj mutirani MC1R gen je, takođe, recesivan. To znači da možete nositi jedan takav gen, a biti prirodno plavokosi ili crnokosi. Ljudi koji nose samo jednu kopiju važe za “nosioce” (poput onih koji nose bolest). Zbog toga se riđokose osobe mogu naći kod roditelja koji uopšte nisu sami riđokosi. Oba roditelja imaju funkcionalni MC1R gen i mutiranu verziju. U tom slučaju, postoji oko 25 odsto šansi da se dete rodi sa riđom kosom. Druge varijacije se, takođe, mogu dogoditi. Na primer, ukoliko jedan roditelj nosi dve kopije mutiranog MC1R gena, a druga strana ima samo jedan mutirani MC1R gen, postoji 50 odsto šansi da će dete biti riđokoso.

Interesantno je da se kroz istoriju, suprotno uvreženom mišljenju, crvenokosi ne nalaze samo u Severnoj Evropi. Zapravo, postojali su čitave grupe ljudi širom sveta koje su imale crvenu kosu. Od Rusije do Kine, određene semitske grupe i mnoge druge; postoje čak i dokumenta koja ukazuju da su neki urođenici u Africi imali svetlu crvenu kosu. Danas ipak, Škotska ima najveći procenat crvenokose populacije i to oko 13 odsto, a najveći broj riđokosih živi u Sjedinjenim Američkim Državama – oko 15.000.000!

Međutim, ako su na svetu postojale grupe riđokosih širom raznoraznih regiona, a danas ih nema, šta se desilo? Glavni razlog je mobilnost. Imamo tendenciju da se često krećemo. Zbog toga i činjenice da je riđokosi gen recesivan, iako se sam mutirani gen prenosi, dobijanje dve mutirane kopije neophodne za proizvodnju riđokosog deteta postalo je veoma retko. Pre povećane mobilnosti, grupe su imale prekomeran broj ljudi sa ovom genetskom mutacijom i nalazile su se na jednom mestu, tako da je bilo neminovno da se jedni sa drugima umnožavaju, pošto se niko nije kretao.

Prema jednom istraživanju Oksfordske fondacije za kosu iz 2007. koju je finansirala kompanija Procter & Gamble, želeći da poveća prodaju crvene farbe za kosu, riđokosi će veoma brzo nestati sa Zemlje. To se, međutim pokazalo kao potpuno netačno iz jednog prostog razloga – zbog toga što se mutirani gen još uvek prenosi čak i kada se riđokosi ne rađaju. Tako da će iako broj riđokosih bude opadao, potencijal “riđokosek deteta” uvek postojati u doglednoj budućnosti.

Čuvene riđokose osobe:

– Vinsent Van Gog

– Vinston Čerčil

– Galileo Galilej

– Emili Dikinson

– Ričard Lavlje Srce

– Erik Riđobradi

– Kraljica Elizabeta I

– Napoleon Bonaparta

– Tomas Džeferson

– Kralj David

– mitološki lik Ahila

Izvor: nationalgeographic.rs

“Živeli su srećno do kraja života”, ma važi

I sinoć je neka devojčica sa nežnim kovrdžama rasutim po jastuku zaspala uz mio majčin glas i priču o Nedođiji, uspavanoj lepotici i princu, patuljcima, princezi i žabi, lepoj sireni na dnu mora, bundevi i kočijama, magiji, vešticama, vukovima i zverima. Nesumnjivo da će brzo zaspati, a već sledeću noć će tržiti nastavak te uzbudljive priče o laži i istini, nesrećnim okolnostima i kosmičkoj pravdi, ljubavi i mržnji, iskonski dobrim junacima i pobedivim zloćama, carstvima u kojima je sve moguće samo ako dodate malo magije, moćnih napitaka i čarobnica.

Sve ove priče daju nadu o istini koja pobeđuje, o pravdi koja svakoga čeka iza ćoška, o princu ili savršenom muškarcu i ljubavi “do kraja života”, ali da je za sve ovo potrebno samo malo magije, neki čarobni napitak, jabuka, ogledalo, savet starice i njene čarobne kugle. Osim magijskih elemenata koji su neizostavni da bi se pravda dostigla, sve ove priče krcate su arhaičnim predrasudama i stereotipima. Bajke poput “Pepeljuge” i “Lepotice i zveri” često se uzimaju kao osnovni krivci za vaspitavanje posrnulih generacija koji kao po nekakvom modelu rastu u materijaliste koji tragaju za dobrom prilikom da se udaju. Priče poput ovih ne samo da afirmišu ideologiju sponzoruša, već ih podgrevaju čarolijama, jer ako ne ide “pridomljavanje princu” možete se poslužiti arsenalom mađija i vrački jer “cilj opravdava sredstvo”. Neki teoretičari pop kulture terete bajke za širenje mizoginijie (muškog seksizma) i rasizma u ovim delima za najmlađe. Kako su deca od najmlađeg uzrasta konzumenti ovakvih sadržaja, a znamo da su oni u tom periodu upijajući umovi, bajkoviti svet dobra i zla u velikoj meri oblikuje njihove stavove i dalja očekivanja u životu. Ideali koje bajke zastupaju mogu delovati razočaravajuće kada se bace na test u realnosti. Čak su i neke od filmskih zvezda (poput Kristen Bell i Keira Knightley) javno kritikovale bajke jer u mnogima su žene predstavljene kao siromašne, nesposobne i čekaju muškarca koji će ih spasiti i sa kojim bi rešile svoje materijalne probleme. Zato autori kritičkih tekstova i radova na ovu temu predlažu da bi roditelji deci trebalo da pričaju priče koje bi upravo dovodile u pitanje i osuđivale nametnute stereotipe.Ovo su neki od ideja koje se provlače kroz najpoznatije bajke i koje su naišle na najviše osuda:

Žene su pasivne i muškarac ih spasava

Pepeljuga, Snežana i Uspavana lepotica slične su ne samo po nestvarnoj lepoti, već i po tome što su imale sličnu sudbinu. Prelepi prinčevi su ih izvukli iz nesrećnih života i uveli u carstvo blagostanja. Svi ovi prinčevi za uzvrat traže isključivo nesebičnu ljubav junakinja.

Brak je nagrada

Živeti sa partnerom srećno i do kraja života, spada samo u ideal, naročito segment sa “srećno i do kraja života”. U ovom uobičajenom načinu završavanja bajki niko ne govori o bračnim krizama koje su možda junaci prebrodili, pa su ostali do kraja života, uprkos svemu. Ne, u bajkama je posle venčanja sve luk i voda do kraja života. Deca nakon ovakvih bajki izbacuju i roditelje iz priče o herojima, već umesto njih na pijedestal stavljaju imaginarne junake iz bajki, koje sa sazrevanjem zamenjuju raznim zvezdama sa televizije, da zapravo njihovi roditelji nikada ne zasluže mesto heroja. Roditleji i tako ne žive srećno po modelu bajki, oni otplaćuju kredite, svađaju se oko uobičajenih stvari, ili pak imaju sklonosti prema alkoholu, preljubi, ne tako retko i nasilničkom ponašanju. Ovde nećemo ni govoriti o parovima koji nisu želeli da svoje veze ozvaniče formalno ili koji nisu imali romantični svadbeni dan, kako to bajke nameću, pa su ostali izopšteni iz modela srećnih parova do kraja života.

Identični modeli

Kritike se upućuju na prototip po kome su svi dobri junaci fizički jako lepi. Niko nema ama baš nikakve nedostatke. Junakinje iz bajki preteče su barbi devojkama i junakinjama latino-američkih, turskih, indijskih serija. Sve su nestvarne lepote, savršene kože, bez viška kilograma, skladnog i izvajanog tela, fenomenalne kose, zuba, ruku, nogu, usana. Kao da ne postoji niko skromije lepote ko zaslužuje srećan život i voljenog partnera. Česte kritike upućuju se i na to što su junaci bajki dominantno bele rase.

Žene u kući (u kuću!)

Ženski junaci su smešteni u kući i rade samo fizičke poslove. Snežana može biti smeštena kod patuljaka, ali ako im rasprema kuću, Pepeljuga je u sopstvenoj kući – kućna pomoćnica svoje maćehe i zlih sestara, kao što u bajci “Lepotica i zver” otac šalje kćerku da radi u kući zveri kako bi spasio vlastiti život.

Žene su i negativci

Kada u bajku treba smestiti zlo, ono će takođe biti ženskog roda. Veštice su najustaljeniji primer, jer nigde nećete sresti zlog veštca. Pored toga, nema ni bezobraznog, nasilnog očuha, već je uvek maćeha izvor zla, kao što nećete sresti da je polubrat negativni junak, ali su to uvek grozne polusestre, u bajkama su uvek predstavljene kao ružne. Zato se ovim pričama spočitavaju želje da se žene inkriminišu u svakom pogledu.

Uloga bajki u prvi mah jeste da razvija imaginaciju, da podgreva maštu i da gradi neke nove svetove u glavama mališana. Između ostalog da daje veru u dobro. Međutim, ne treba zanemariti da se u bajkama provlače mnoge skrivene poruke, koje na određenom nivou utiču na formiranje svesti kod najmlađih, da im krive realnu sliku i dižu nivo očekivanja od života. Nedavni primer bajke bio je venčanje kraljevskog para (Megan Markl i princa Harija). Obična devojka, rođena u rasturenoj porodici srednjeg staleža postaje princeza i time “rešava sve svoje probleme”, kao i u svakoj bajci ima polusestre i polubraću koji je ne vole, tu su i zle žene koje je ne prihvataju i ne žele da do venčanja dođe. Međutim, ljubav pobeđuje sve, te se ona udaje za svog princa. Ovaj primer dao je nadu brojnim devojkama, uverio ih da bajke stvarno postoje, ali da one nisu dovoljno dobre, lepe i uporne da bi tu bajku same živele.

ordinacija.tv   Izvor: djurdjevak.com

Čuvarkuća pomaže kod upale zuba, uva, grla, kožnih bolesti, opekotina, nervnih smetnji…(RECEPTI)

Čuvarkuću je vrlo otporna biljka koja se može uzgajati u teglama ili na otvorenom. Dostupna je u različitim bojama, a naraste do dvadesetak centimetara. Gde god da je posadite nećete pogrešiti. Imaćete lep ukras, a uz to i lek nadohvat ruke. Zanimljivo je da čuvarkuća deluje i nakon zamrzavanja. To je logična posledica njene visoke tolerancije na hladnoću i sposobnosti preživljavanja u zimskim uslovima. Bere se od marta do oktobra, a ako je u tegli onda i tokom čitave godine.Trudnice i dojilje trebaju izbegavati cuvarkucu.

Sastav i lekovito delovanje čuvarkuće 

Čuvarkuća sadrži tanin, biljnu sluz, masno ulje, smolu, kalcijev malat, mravlju i jabučnu kiselinu. Moderna su istraživanja potvrdila da poseduje vrlo vredne kiseline, flavonoide i ugljikohidrate.

U narodnoj medicini koristi se zbog svojih antiupalnih, adstringentnih i diuretičkih svojstava. Primjenjuje se u obliku soka, obloga, masti, tinkture ili čaja.

Najbolji prirodni lek za uhobolju 

Čuvarkuća je stari narodni lek za uhobolju, oštećenja bubnjića i gubitak sluha. Njen sok rastvara višak skrućene smole u uhu i uopšteno smanjuje bol.

Mnogi su se uverili da deluje bolje nego kapi iz apoteke, a čak je i neki pedijatri preporučuju za decu. Da bi se njome lečili dovoljno je istisnuti 2 do 3 ml soka iz lista, ukapati u uvo, malo odležati i nakon nekoliko minuta pustiti da sok iscuri van iz uha.

Izvanredan lek za kožne bolesti i rane 

Čuvarkuća ima slično delovanje aloe veri, koja je poznata u lečenju različitih kožnih tegoba. Ova biljka se smatra jednim od najsigurnijih lekova za širok spektar kožnih bolesti. Zbog antiupalnih i antiseptičkih svojstava služi i kao odlična prva pomoć kod opekotina, uboda i ugriza, jer pruža brzo olakšanje i smirenje. Problematično mesto jednostavno premažite sokom čuvarkuće ili stavite oblog od prerezanog lista.

Sok čuvarkuće 

Sok čuvarkuće sadrži polisaharide i antibakterijske spojeve koji se uspešno bore protiv bakterija. Pomaže i kod nervnih smetnji, strahova i padavice, te protiv crijevnih parazita. Može se piti ili grgljati u slučaju bronhitisa, gnojne upale zuba, uva i grla. Preporučuje se kod zloćudnog tumora materice i usne šupljine. Pijte tri kašike soka na dan ili pojedite nekoliko listova ove biljke.

Čuvarkuća u medu 

Ova smesa uspešno leči miome i ciste na maternici te probleme sa štitnom žlezdom. Deluje detoksikacijski te se preporučuje nakon neumerenosti u jelu i piću. Pomiješana s vrućom vodom, smesa čuvarkuće i meda snižava temperaturu. Sameljite 750 g listova čuvarkuće i pomešajte ih s kilogramom meda.  Uzimajte jednu kašiku ujutro na prazan želudac i tokom dana jednu do dve kašičice.

Čaj od čuvarkuće 

Čaj od čuvarkuće izvrstan je kod obilnih menstruacija, menstrualnih grčeva, proliva i čireva. Kuvajte 10 g sveže ili 12 g osušene čuvarkuće 15 minuta u 250 ml vode. Procedite i pustite da se ohladi. Ujutro natašte popije čašicu čaja, a nakon toga svaki sat po jednu kašičicu čaja.

ordinacija.tv   Izvor: alternativa-za-vas.com

Zubni plak – Kako nastaje i kako se najlakše otklanja?

Zubni plak predstavlja bezbojnu lepljivu masu, koja se stvara na zubima i desnima, ali i fiksne i totalne proteze, kao i implanti, mostovi i krunice su podložni formiranju naslaga. Što znači da je dentalni plak nemoguće u potpunosti izbeći.

Čak i kada je vaše oralno zdravlje besprekorno, u ustima i dalje postoje bakterije koje zajedno sa proteinima i šećerima iz hrane formiraju plak na površini zuba. S obzirom da ovaj problem može da dovede do ozbilljnih posledica, poslednjih godina posvećuje mu se velika pažnja.

Međutim, zubni plak je poznat od davnina. To potvrđuju fosili zuba neandertalaca stari preko 50.000 godina. Pa su još u to doba ljudi nastojali da pomoću biljaka otklone ružne naslage na njima.

Tek krajem 19. veka dolazi do veće pažnje naučnika i lekara za zubni plak. Tome je doprinelo otkriće patogena koji uzrokuju mnoge sistemske infekcije usne duplje. Te je u periodu od 1880. do 1930. godine postavljanja i jasna dijagnoza biofilma na zubima.

Zašto nastaje zubni plak?

Zubna gleđ je pokrivena organskom opnom koja se naziva pelikula, a nastaje u roku od 30 minuta nakon pranja zuba. Upravo je sloj glikoproteina, koji se iz pljuvačke talože na površinu zuba, podloga za razvoj bakterija. Već par minuta od nastanka pelikule počinje njihova kolonizacija na površini zuba.

Za samo par sati oko 10 miliona različitih bakterija prekiva mm2 gleđi, i to u određenom redosledu. Naime, prvo se nastanjuju Streptococcus mutans i anaerobne bakterije. Da bi usledio lanac reakcija koje stvaraju razvoj i drugih vrsta bakterija i mikroorganizama. Ukoliko se taloženje nastavi u narednim danima dolazi do zadebljavanja pelikule i obrazovanja mekane naslage, tj. zubnog plaka.

Razlikuju se 2 vrste zubnog plaka. Supragingivalni se nalazi na kruni zuba, iznad desni i vidljiv je golim okom. Dok se subgibgivalni nalazi na korenu zuba, ispod ivice desni i teže je dostupan, pa ga sami pacijenti ne mogu uočiti.

Problemi koje može da izazove zubni plak

Brzina nastanka zubnog plaka zavisi od brojnih faktora. Sastav pljuvačke igra ključnu ulogu. Utvrđeno je da osobe čija pljuvačka sadrži visoke koncentracije kalcijuma, fosfora i drugih minerala su sklonije taloženju naslaga. Ne treba zanemariti ni ishranu. Ukoliko se ona najvećim delom zasniva na ugljenjim hidratima i kašastim i mekanim namirnicama brže će se formirati zubni plak.

Takođe, način pranja zuba, upotreba konca i rastvora za usta, ali i sam položaj zuba utiče na brzinu formiranja.

Da zubni plak ne treba olako shvatiti govori i podatak da 1 g sadrži oko 220 biliona bakterija, koje su izazivači ozbiljnih problema zuba i usne duplje.

Jedna od najčešćih posledica je nesanirana upala – gingivitis  koja dovodi do progresije bolesti. Zapaljenski proces prelazi na kost i nastaje parodontopatija.

Nesanirana upala desni prerasta u infekciju. Vremenom, parodontopatija dovodi do teških komplikacija, a u kranjem slučaju i do gubitka zuba.

Pod uticajem kiselina iz plaka dolazi do demineralizacije gleđi, koja uzrokuje karijes. A poslednjih godina je utvrđena veza između bakterija iz plaka i upale pluća kod starijih. Što je još jedan od razloga zašto je važno redovno skidanje kamenca.

Kako se uklanja zubni plak?

Pravilno pranje zuba je prvi korak u otklanjanju zubnog plaka. Preporučuje se da perete zube 3 puta dnevno, tokom 3 minuta, a konac za zube ili interdentalnu četkicu da koristite jednom dnevno. Na taj način otklonićete naslage sa teško dostupnih mesta.

S obzirom da ishrana utiče na brzinu formiranja, ograničite unos grickalica, slatkiša i zaslađenih napitaka, jer se njima hrane bakterije iz plaka. Umesto ove hrane u svoj jelovnik uvedite sveže voće i povrće.

Stomatološka ordinacija Lumident Studio

Hadži Milentijeva 85, Vračar, 11000 Beograd, Srbija

+381 65 30 47 208   +381 64 12 53 987

www.lumidentstudio.rs

Hrana za bolji rad štitne žlezde: Napravite domaće lekovite napitake i salatu

Najčešći problem štitne žlezde je hipotireoza ili stanje smanjenog stvaranja, izlučivanja i delovanja hormona štitne žlezde. Simptomi se manifestuju u obliku pospanosti, umora, opstipacije i debljanja.

Osim hipotireoze, pojavljuje se i hipertireoza, stanje povećane aktivnosti štitne žlezde čija je posledica prekomerno izlučivanje hormona štitne žlezde. Najčešći simptomi hipertireoze su slabost, umor, nepravilan rad srca, dijareja, gubitak kose i gubitak telesne težine.

Osim sintetičkim hormonima, funkciju štitne žlezde možete poboljšati uravnoteženom ishranom, koja uključuje mnogo biljne hrane i belančevina.

Evo namirnica koje povoljno utiču na rad štitne žlezde.

Sveže voće i povrće

Debljanje je među prvim simptomima hipotireoze. Niskokalorijska hrana i hrana visoke nutritivne vrednosti poput svežeg voća i povrća temelj su svakog uspešnog programa mršavljenja. Ako je moguće, uključite u svaki obrok sveže voće i povrće. Određene namirnice, kao što su borovnica, višnja, slatki  krompir i zelena paprika, bogate su antioksidansima, materijama poznatima po tome što smanjuju rizik od bolesti srca.

Integralne žitarice

Usporeno varenje i lenja creva čest su simptom hipotireoze. Namirnice od integralnih žitarica kao što su ovsene pahuljice, hleb, testenina i pirinač bogate su bitnim nutrijentima i vlaknima, što može pomoći u regulisanju rada creva . Međutim, vlakna mogu ometati apsorpciju sintetičkih hormona štitne žlezde. Ako su vam propisani, uzimajte lekove za štitnu žlezdu nekoliko sati pre ili posle konzumiranja hrane bogate  prehrambenim vlaknima.

Pasulj

Pasulj je značajan izvor energije, što može biti korisno ako hipotireoza uzrokuje iscrpljenost. Pasulj sadrži belančevine, antioksidanse, složene ugljene hidrate i mnoštvo vitamina i minerala. Bogat je i vlaknima, što može biti korisno, ako patite od sporog varenja.

Orašasti plodovi

Orasi, lešnici, bademi i brazilski orasi bogati su mineralom selenom, koji pomaže funkciji štitne žlezde. Možete jesti orašaste plodove samostalno ili pomiešane sa salatom ili jogurtom. Što se tiče brazilskih oraščića, dovoljan je jedan ili dva dnevno. Kod drugih orašastih plodova dovoljna je jedna šaka tih plodova dnevno.

Riba

Omega-3 masne kiseline čine masne ribe kao što su divlji losos, tuna ili srdela odličnima za ručak ili večeru. Hipotireoza koja nije prikladno kontrolisana može povisiti nivo LDL-a, zvanog i loš holesterol i povećati rizik od bolesti srca. Poznato je da omega-3 ublažuju upale, pomažu kod oslabljenog imuniteta, smanjuju rizik od srčanih bolesti. Riba je takođe dobar izvor selena, važnog za rad štitne žlezde.

Alge

Alge sadrže visoku koncentraciju joda, osnovnog sastojka potrebnog za funkciju štitne žlezde. Takođe nude obilje vlakana, kalcijuma i vitamina A, B, C, E i K. Možete ih jesti sa supama, salatama ili u sušiju. Pre nego što povećate unos joda konsultujte se s lekarom.

Recept za napitak za bolji rad štitne žlezde

Za bolji rad štitne žlezde isprobajte ovaj jednostavan i zdrav napitak. Brusnice su prirodni izvor joda, koji je vrlo važan za pravilan rad štitne žlezde. Vitamin C i antioksidansi iz soka od pomorandže i limuna održavaju štitnu žlezdu zdravom. Đumbir sadrži magnezijum koji takođe pomaže u kontroli funkcije štitne žlezde, a cimet smanjuje upalu i smanjuje opasnost od hipotireoze.

Sastojci:

100 ml vode

200 ml soka od brusnice

¼ kašičice đumbira u prahu

½ kašičice cimeta

¼ kašičice muskatnog oraščića

1 kašičica ceđenog soka od pomorandže

1 kašičice isceđenog soka od limuna

Priprema:

Zagrejte vodu, dodajte sok od brusnice i začine pa kuvajte 20 minuta. Sklonite sa ringle, ohladite i dodajte sok od pomorandže i limuna. Popijte u jednom danu.

Ukoliko želite bolji učinak, povećajte unos vitamina D, selena i vitamina B12.

Recept za napitak od oraha i meda za štitnu žlezdu

Sastojci:

– 40 komada zelenih ( mladih ) sitnih oraha

– 1 kg domaćeg meda

Priprema:

Dobro operite orahe, osušite, pa ih probodite iglom više puta, ili oštrim nožem napravite tanke useke u njima. Orahe stavite u teglu, prelijte ih medom i ostavite na otvorenom (izložene suncu). Ovaj proces treba da traje najmanje 40 dana, a zatim smesu procedite kroz cedaljku, pa tečnost prespite u staklenu flašu.

Konzumiranje:

Kura ovim napitkom traje dok ga ne potrošite, pijte svako jutro na tašte jednu rakijsku čašicu.

Recept za tonik koji deluju na rad štitne žlezde

Sastojci:

veza rotkvica

pola krastavca srednje veličine

2 stabljike celera

1 šargarepa

1 oljušten limun

prstohvat kelp alge u prahu (po želji)

Priprema:

Sve navedene sastojke operite dobro, usitnite i zatim izmiksajte u blenderu. Ovaj lekoviti napitak će ojačati vaše zdravlje i uticati pozitivno na rad štitne žlezde.

Pre upotrebe prirodnih lekova obavezno konsultujte svog lekara.

Kelj salata za bolji rad štitne žlezde

Kelj je bogat vitaminom A, zbog čega je idealna namirnica za održavanje zdravlja štitne žlezde, najvažnije žlezde u telu koja utiče na rad svih drugih organa. Ako dodate kelju još neke namirnice, dobićete megazdravu salatu, odnosno energetsku “bombu” koja pridonosi normalnom radu štitne žlezde.

Sastojci za salatu od kelja:

  • 1 kašičica meda

  • 1 glavica kelja (narezana)

  • 1 avokado iseckan na kockice

  • 1 kašičica morske soli

  • 1 i po kašika limunovog soka

  • pola do 1 kašike pahuljica od morskih algi

  • ¼ šoljica narendane šargarepe

  • ¼ šoljica tahinija

  • ¼ šoljica prženih semenki suncokreta

  • ¼ šoljica maslinovog ulja

  • ¼ šoljica vode

  • ¼ šoljica grožđica (po želji)

Priprema: 

Pomešajte med, maslinovo ulje, limunov sok, tahini i so i mešajte dok ne dobijete jednoličnu smesu, odnosno preliv za salatu. U posudu stavite kelj, šargarepu i pahuljice od algi. Prelijte prethodno napravljenim dresingom i ostavite da odstoji najmanje jedan sat. Zatim dodajte avokado, semenke suncokreta i grožđice. Savet: Salatu preko noći možete držati u frižideru. Kelj će omekšati, a i što se duže marinira, to će bolje upiti limunov sok. Količina je dovoljna za 3 do 4 porcije.

ordinacija.tv   Foto: shutterstock   Izvor: kiwi.hr zdravakrava.hr