Naslovna Blog Stranica 309

Kako biti majka darovitog deteta

Iako se na fakultetima uči kako su i darovita deca – deca s posebnim potrebama, to u svakodnevnom životu niko ne šljivi. A roditeljima je teško, optužuju ih kako preteruju, stoga oni više i ne spominju što njihova deca mogu.

Moje dete je u odnosu na drugu decu u plusu. Neke stvari može više, brže, bolje. Puno više, brže, bolje. Znao je da prepozna sva slova i brojeve  s godinu i po dana dok još nije ni hodao kako treba, vozio je bicikl bez pomoćnih točkova s tri godine, počeo je čitati s četiri godine, govorio je tečno engleski pre odlaska u školu, svira nekoliko instrumenata, završio je osnovnu muzičku školu u uzrastu od osam godina.

Ali sve to se nije ispostavilo kako nikakav plus – upravo suprotno – jer nije poput ostalih i ne uklapa se u sistem. Za takvu decu društvo nema razumevanja ni interesa. Ako si talentovan i bez mogućnosti daljnjeg obrazovanja jer si sve iscrpeo pa su ti potrebni saveti, privatni učitelji ili putovanja, ma koga briga, samo si gnjavaža. Iako se na fakultetima uči kako su i darovita deca – deca s posebnim potrebama, to u svakodnevnom životu niko ne šljivi. A roditeljima je teško, optužuju ih kako preteruju, stoga oni više i ne spominju što njihova deca mogu. I na moje pohvale se izruguju, pa osim što se moram stideti, slušam svakakve komentare o apsolutnom njuhu i tome slično. Dok u paralelnom svemiru ljudi bivaju plaćeni za svoje inspirativne govore, savete i znanje, našem društvu nažalost nije u interesu stvaranje pametnih ljudi. Ovde niko ne želi da sluša o dobroj, uspešnoj i pametnoj deci. Sve do sada.

Naime, dobila sam predlog da napišem nešto o odgoju svog darovitog sina. Podstaknuta navedenim predlogom nakon deset godina, usudila sam se ukratko zapisati koje okolnosti po mom mišljenju i u mom slučaju doprinose razvoju darovitosti.

1.     Biti prisutan i zalivati ljubavlju

Prve dve godine nakon porođaja bila sam kod kuće i nisam radila. Bila sam maksimalno posvećena detetu i svim njegovim potrebama. Danas najveći deo posla odrađujem dok je ono u školi ili na nekim svojim aktivnostima kako bi nam onaj ostatak zajedničkog vremena bio proveden najkvalitetnije moguće. Makar samo zagrljeni ispod ćebeta ležimo na krevetu gledajući film ili čitajući knjige. Deci je ljubav jednako vreme.

2.     Strpljivo odgovarati na sva pitanja

Mama, imaju li bube kosti? Imaju li konji očnjake? Zašto je zec brza zivotinja? Zašto se vatra širi? Kako se radi igrica? Kako ide fis mol? Zašto postoji samo glavni grad, a ne i glavno selo? Zašto je krv crvene boje? Zašto je beba krvava kad se rodi? Jel to od ženske ili od bebe? Šta kad se rana zagnoji? Jel postoje naočare s kojima se može videti unutrašnjost tela? Kako se pravi jogurt? Kako se prave kočije? Zašto nokat raste? Zašto je teško trčati po uzbrdici? Imaju li neki reptili dlaku? Kako se pravi kalodont? Zašto lav ima grivu? Da li zmija ima mozak?

Kad ih nešto zanima, takva deca ne staju dok ne dobiju odgovor. Procenila sam kako je bolje sprijateljiti se s Guglom i naoružati se strpljivošću, nego uskratiti detetu odgovor zbog vlastitog komoditeta ili neznanja.

Sada već sam istražuje enciklopedije. I čita knjige non-stop. Doslovno moram da čupam knjigu iz njegovih ruku ili da je skrivam po kući. Jer će radije čitati, nego pisati domaći. Ne mogu mu ni zameriti kad on glasi: Napiši rečima broj 845 529. Dete kom je matematika jača strana tako nešto smatra kaznom. Ali školski sistem je zasebna tema.

3.     Uroniti u dečji svet

Na početku, dok to nisu postale trilogije od više hiljada stranica, rado sam čitala knjige koje je moj sin čitao. Njegova komunikacija sa mnom vrlo je bliska kad delimo iste interese i proživljavamo ista iskustva. Filmovi, koncerti, pozorišne predstave, društvene igre, sport, putovanja.

Međutim, ako želim da saznam neki odgovor moram da znam kako postaviti pitanje. Nikad nije upalilo samo: Kako je bilo u školi? Pa bih i dobijala jednostavno: Super. Treba ipak nešto malo bolje od toga, i to mi je dugo trebalo dok shvatim. Sad ga pitam što je bilo najsmešnije na času ili koja je neobična reč koju je danas čuo? Da sad nazovem učiteljicu što bi mi o tebi rekla? I tako dalje. Svaki dan nešto novo. Nije lako, moraš razmišljati. Ali je odličan trening za mozak.

4.     Obrazovati se

Nisam najpametnija i puno toga još uvijek ne znam, međutim dala sam sve od sebe i pročitala gomilu knjiga i članaka o darovitoj deci, roditeljstvu, prilagođavanju u vrtiću, načinima na koje deca uče. Magistrirala sam Rani i predškolski odgoj i obrazovanje, a krenula sam to studirati s 26 godina, taman u vreme kad je dete najviše moglo da prosperira od mog znanja, i svoje spoznaje sam primenjivala odmah u praksi. Na faksu sam s uživanjem žvakala probranu literaturu od koje bi deo obavezno morao da pročita i moj muž. Zajedno smo trenirali nove načine verbalizacije naših misli, ispravljali stare navike. Neke stvari vrede za svu decu, a darovitu neke zabrane mogu slomiti. Znate li koliko je važno za dečje samopouzdanje da se afirmativno izražavate? Ako želi samo da natoči vodu u čašu, a ima 3 godine i bokal s vodom je pretežak, treba uključiti tu moždanu vijugu koja će iskontrolisati jezik i ne reći: pazi, prolićeš. Jer tako mu zapravo određuješ šta će uraditi. Nego treba reći konkretno ono što želiš, recimo: stavi čašu na sredinu stola. S druge strane, “pa šta” ako dete i prolije vodu? Nakon dovoljnog broja ponavljanja postaće sasvim vešto u tome.

Koliko puta ste čuli ili možda i sami rekli: Pazi, pašćeš? Ne ne ne ne ne ne….

5.     Osigurati podsticajno okruženje

Ako roditelj imalo obraća pažnju na svoje dete shvatiće šta ga zanima. Moje je tako htelo da u rukama ima staru gitaru od svekrve, jedinu u kući, staru i dragu uspomenu, još kad je imao dve godine i bila je veća i teža od njega. I bilo je stresa i nervoza (moram priznati ovog puta ne s moje strane) jer bi se uvek nekako dočepao te gitare, čeprkao po štimu. Kako bih izbegla situaciju da se moram ljutiti na njega, jer on sad to ne sme dirati (pec gluposti), zamolila sam svekra da mu donese neku malu pa nek ju i razbije ako hoće. Ostalo je istorija.

6.     Motivisati

Kad se detetu nešto svidi, recimo film koji će pogledati nekoliko desetina puta, ili muzika numera koju ponovo sluša do iznemoglosti ili čita slikovnicu čije su se stranice već pohabale od listanja, očigledno je da mu se u tome nešto jako dopalo i treba malo razmisliti kako usmeriti dalje taj interes. Podignuti lestvicu, postaviti neki novi mentalni izazov. Za roditelja je važno uvek biti korak ispred svog deteta. Mogućnosti su beskonačne. Svom sinu nastojim da ponudim nešto dovoljno primamljivo kako bi svoju trenutnu zanimaciju dodatno iskoristio. Najčešće ne deluju molbe, ajde mi nešto odsviraj, nacrtaj, napiši, napravi. Tad, ako je i htio, baš neće. Stoga je na meni da smislim kako da ga motivišem da to ipak napravit. Kako odrasta, sitne ucene uzmiču pred dogovorima. Ucena bi kod nas izgledala: Odštampaj mi tu novu kompoziciju u Sibelijusu pa idemo da igramo badminton. Ili, završi sa pisanjem priče pa možeš da nastaviš s čitanjem. Napomena: čitanje je u njegovom slučaju vrlo strastveno i doslovce se pretvara u lutku na koncu s kojom mogu raditi šta hoću u zamenu za knjigu koja ga zanima. A dogovor: Pomozi mi da počistim kuću pa ćemo zajedno da gledamo film. Uvek pričam s njim kao sa razumnim bićem sebi ravnopravnim i usput dobijem divne uratke na koje smo svi ponosni, a do kojih možda ne bi došlo da sam ga samo pustila na miru.

7.     Osigurati druženje s vršnjacima

Deca vole društvo pa tako i moje dete. Obožava da provodi vreme sa svojim prijateljima. Nakon škole svaki dan provede barem sat vremena igrajući se u parku. Kad ga gledaš na igralištu, nema razlike između njega i bilo kojeg drugog razigranog cvrkutavog maštovitog stvorenja koje trči za loptom. Ponekad ga pustim u školu u kostimu zlatnog samuraja. Srce mu je tada veće od cele zgrade. Kažem – ponekad, jer da se on pita, nosio bi taj kostim dok mu ne dosadi, ali ja ne želim da mu se drugi smeju, zadirkuju ga i čudno gledaju. Mislim, ko dolazi u školu kostimiran?

Važno mu je da ima kućnog ljubimca. Ponosan je na našu macu koja ima 21 godinu, a trenutno u jogurtijeri grejemo jaja kako bi nam se izlegli pilići.

8.     Podsticati kreativno izražavanje

Ako do sada možda nije sasvim jasno, ovdje ću jasno istaknuti: Plej Stejšn nemamo. Tv imamo, skuplja prašinu jer program ne gledamo. Jutjub dokumentarce da. O svemiru, životinjama, muzici. Igrice igra samo preko vikenda, i to samo ako je ružno vreme, inače smo napolju, šetamo ili se igramo loptom.

Zato komponuje, čita, crta, glumi, svira, peva, pleše, skače, piše, slaže origami, lego kocke satima, fotografiše, mačuje se, planinari, pliva, vozi bicikl, igra badminton, karte, šah, eksperimentiše, improvizuje. Ponekad je manje više. S vremena na vreme bez najave sakrijem neku igračku i kad je nakon nekog vremena vratim, opet je interesantna poput nove.

S četiri godine napisao je u programu “Guitar” pro svoju prvu pesmu: Kad gitara peva. Sada s deset piše knjigu etida i komponuje numere za prvi autorski album.

9.     Razmišljati i planirati budućnost

Sve odluke u životu višekratno analiziram. Stalno promišljam. I posmatram. Najvažnije mi je da vidim dete srećno. Vidim kad cveta i kad vene, kad cvrkuće, kad je živahan, a kad umoran i razdražljiv, kad ima previše obaveza, a kad mu nedostaje podsticaja. Mnoge poteškoće proizlaze iz sasvim jednostavnog razloga: nije se dovoljno naspavao. Susrećemo se muž i ja s mnogim nedoumicama, mišljenja su nam često dijametralno suprotna, ali u važnim stvarima se slažemo i ti kontrasti valjda čine zlatnu sredinu. Srećna sam što imamo potporu dragih ljudi, posebno iz muzičkog sveta, koji zajedno s nama njeguju taj njegov talent. Neke smatramo članovima svoje porodice.

Može li se isplanirati sreća? Ne znam. Ni za šta od ovog nisam imala plan. Rešavala bih probleme kako bi se pojavljivali i u skladu sa svojom majčinskom intuicijom, a tako ću i dalje. Neki kažu kako je on odabrao mene da mu budem mama. Ne znam, ali sam najponosnija i tu ulogu obožavam.

Piše: Sandra Polić Živković, Rijeka izvor: detinjarije.com

ordinacija.tv   Foto: shutterstock

Recepti za sladolede od: Jagode, borovnice, maline, avokada, vanile, čokolade

Zašto “bacati” pare na skupe industriske sladolede kad za par minuta možete sami da ih napravite? Koju god tehniku da primenjujete kod pravljenja domaćih sladoleda važno je da znate da ne možete da pogrešite. Probudite kreativnost u sebi i započnite rashlađivanja!

Sladoled od jagoda

Sastojci:

– šolja jagoda

– 100 ml slatke pavlake

– četiri kašike kisele pavlake

– dve kašike šećera u prahu

– nekoliko kapi ekstrakta od vanile

Priprema :

Izmiksujte jagode u blenderu. Čvrsto umutite slatku pavlaku, pa dodajte šećer u prahu, ekstrakt od vanile, kiselu pavlaku i izmiksovane jagode. Sve dobro promešajte, pa smesu sipajte u posudu i ostavite četiri sata u zamrzivač na hlađenje. Sladoled dekorišite jagodama.

Sladoled od borovnice

Sastojci:

1,5 šolja borovnica

1 šolja grčkog jogurta

1 kašika kikiriki putera.

Priprema:

Najlakše je ako borovnice prethodno ostavite nekoliko sati u zamrzivač da se zamrznu. Zatim, smrznute bornovice, jogurt i puter ubacite u blender i meljete dok ne dobijete glatku masu (otprilike 1 minut). Ako masa nije dovoljno čvrsta i nema još uvek konzistenciju sladoleda. Ostavite u zamrzivaču da se zaledi.

Sladoled od malina

Sastojci:

2 šolje malina

1 šolja grčkog jogurta

1 kašikica meda ili sitne čokolade (po želji).

Priprema:

Prvo je bitno da voće (u ovom slučaju maline) prethodno ostavite nekoliko sati u zamrzivač da se zamrznu, najbolje preko noći. Zatim, smrznute maline, jogurt i med ubacite u blender i meljete dok ne dobijete glatku masu (otprilike 1 minut). Ako masa nije dovoljno čvrsta i nema još uvek konzistenciju sladoleda, ostavite je još 10-20 minuta u zamrzivač, pa poslužite sladoled.

Sladoled od avokada

Sastojci:

  • 2 avokada

  • 1 kašika soka od limete

  • 400g kondenzovanog mleka

  • 600ml slatke pavlake

  • 2 kašike kakao praha

Priprema:

Avokado oljuštite i zajedno sa sokom od limete i kondezovanim mlekom stavite u blender i izmutite da bude glatka masa. Izmutite zatim slatku pavlaku i pomešajte je sa prethodnom masom. Dobijenu masu podelite u dva dela. Jednu ostavite kakva jeste, a u drugu dodajte 2 kašike kakao praha, a ako vam se učini da sladoled nije dovoljno sladak slobodno dodajte i neku kašiku prah šećera.

Sladoled od vanile

Sastojci :

– 250 ml mleka
– 250 ml pavlake
– 100 g šećera u prahu
– četiri žumanceta
– dve kašičice ekstrakta od vanile

Priprema:

U šerpi zagrejati mleko do ključanja. U međuvremenu umutiti žumanca sa šećerom, pa ih postepeno umešati u mleko. Potom vratiti šerpu na štednjak, uz neprestano mešanje, dok se smesa ne zgusne. U ohlađeni krem umešati pavlaku i ekstrakt od vanile. Zalediti.

Sladoled od čokolade

Sastojci:

5 belanaca;

 10 supenih kašika šećera;

 5 žumanaca;

 5 dl slatke pavlake;

 1 vanilin šećer;

 3 dl mleka;

200 g crne čokolade;

100 grama lešnika.

Priprema:

Mleko staviti u šerpu da se dobro zagreje. U činiji umutiti žumance pa mu dodati šećer. U vrelo mleko umutite žumance i pustite da se smesa zgusne kao kada spremate puding. Sklonite sa ringle. Umutite posebno belance pa ga dodajte prohlađenoj smesi od mleka i žumanaca. Zatim umutite slatku pavlaku pa joj dodajte rastopljenu čokoladu. Sjedinite obe smese (jaja i mleko sa slatkom pavlakom i čokoladom). Sve dobro izmešajte pa preručite u činiju i po vrhu pospite seckanim lečnicima. Ostavite u zamrzivaču najmanje tri sata.

ordinacija.tv

Recepti za: Bademovo mleko, Kokosovo mleko, Mleko od brazilskog oraha, Mleko od semenki bundeve, Mleko od susama i Sojino mleko

Tek od skoro je poznato da mleka životinjskog porekla ne samo da sadrže mnogo manje kalcijuma nego što se mislilo, već i crpe postojeći iz kostiju. Iz životinjskog mleka organizam može da apsorbuje samo oko 25% hranljivih materija, dok se iz biljnog mogu apsorbovati u potpunosti.Biljno mleko predstavlja vodeni ekstrakt koštunjavog voća, žitarica, mahunarki. Ne sadrže laktozu, ni holesterol, te su dobra za dijabetičare, anemične osobe i srčane bolesnike. Sadrže manje masti, a više vitamina B i gvožđa u odnosu na kravlje.
Biljna mleka se jednostavno prave kod kuće i dobićete zdravo mleko bez dodataka šećera i konzervansa.

Rok upotrebe ovih mleka je 3-5 dana.

Bademovo mleko

Potrebno je:

  • 1 šolja sirovih badema

  • 3 šolje vode

  • malo morske soli

  • ½ svežeg limuna

Priprema:

Bademe staviti u posudu i preliti vodom, pa dodati prstohvat soli i sok od limuna.
Pokrijte kuhinjskom krpom i ostavite da odstoji minimum 12 sati na sobnoj temperaturi.
Zatim ocediti vodu, isprati bademe nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati prstohvat soli i 3 šolje vode, pa izblendirati.
Sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.

Kokosovo mleko

Potrebno je:

  • 200 g kokosovog brašna

  • 5 dl vode

  • 1 kašičica meda

  • 1 kašičica ekstrakta vanile

Priprema:

Sipajte kokosovo brašno u vrelu vodu (nikako ključalu).
Ostavite da odstoji dva sata na sobnoj temperaturi.
Zatim smesu sipati u blender i izblendirati.
Mleko procedite kroz gazu i dodajte ekstrakt vanile i med.
Mleko sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.

Mleko od brazilskog oraha

Potrebno je:

  • šolja sirovog brazilskog oraha

  • 3 šolje vode

  • malo morske soli

  • ½ limuna

Priprema:

Brazilski orah staviti u činiju i preliti vodom, pa dodati kašičicu morske soli i limunov sok.
Pokriti krpom i ostaviti da odstoji 3 sata na sobnoj temperaturi.
Zatim iscediti vodu, isprati orahe nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati 3 šolje vode i prstohvat soli.
Sve izblendirati.
Sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.

Mleko od semenki bundeve

Potrebno je:

  • šolja semenki bundeve

  • Malo morske soli

  • 3 šolje vode

  • ½ limuna

Priprema:

Semenke bundeve staviti u činiju i preliti vodom, pa dodati kašičicu morske soli i limunov sok.
Pokriti krpom i ostaviti da odstoji 8 sati na sobnoj temperaturi.
Zatim iscediti vodu, isprati semenke nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati 3 šolje vode i prstohvat soli.
Sve izblendirati.
Mleko čuvati u frižideru.

Mleko od susama

Potrebno je:

šolja sirovog susama
Litar vode
4-5 urmi
1 kašika vanile
prstohvat morske soli

Priprema:

Susam isprati nekoliko puta, pa staviti u činiju i preliti vodom.
Pokriti krpom i ostaviti da odstoji 12 sati.
Zatim iscediti vodu i staviti u blender sa urmama, vanilom i prstohvatom soli.
Izblendirati, pa dodati 3 šolje vode.
Ponovo upaliti blender.
Gotovo mleko sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.

Sojino mleko

Potrebno je:

Šolja soje
4dl vode
2 kašike meda
2 stapića vanile

Priprema:

Soju isprati i staviti u posudu.
Preliti vodom, pa pokriti krpom i ostaviti da odstoji 12 sati.
Zatim iscediti vodu, isprati nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati med, vanilu i 4 dl vode na kraju.
Sve izblendirati.
Smesu procediti kroz gazu.
Mleko sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.

 ordinacija.tv   Foto: shutterstock  Izvor: naturoza.rs

Psihologija oboljelih od multiple skleroze

Multipla skleroza je kronična autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava kod koje dolazi do demijelinizacije. Multipla skleroza kao i brojne ljudske bolesti (alergije, artritis, ulkus, astma) vezana je uz nefunkcioniranje imunološkog sustava. Pri poremećaju autoimunog sustava, limfociti (bijele krvne stanice) proizvode antitijela koje napadaju vlastite stanice i tkiva tijela kao da su strana supstanca.

Točan uzrok većini autoimunih bolesti nije dobro istražen, iako se poremećaj ponekad pojavljuje kao rezultat virusne ili bakteriološke infekcije. Nastanak i razvoj bolesti su pod utjecajem velikog broja genetskih, okolinskih, psiholoških faktora. Točan uzrok nije poznat, ali se zna da je stres sigurno jedan od pokretača. Medikamentozno liječenje autoimune bolesti generalno uključuje sprezanje imunološkog odgovora, obično kroz upotrebu steroida. Iz perspektive psihologije, one su često rezultat interakcije uma i tijela.

Simptomi se mogu promatrati kao oblik komunikacije između tijela i psihe, koji se obično odnosi na neravnotežu ili nekongruentnost u sustavu osobe. Ako je komunikacija prepoznata i ako je odgovoreno na pravi način pokrenut će se proces izlječenja prirodnim putem. Fizički simptom (kao npr. bol, tumor, loš imunološki sustav itd.) može biti komunikacija o nečemu «mehaničkom» kao loša prehrana i navike vježbanja. Može biti komunikacija o nečemu poput potrebe za promjenom u osobnoj okolini, odnosima, razini stresa ili reflektira neku vrstu «duhovne» krize. Polazeći od pretpostavljene mogućnosti da nalaženje višeg smisla kroz duhovnost dovesti do promjene na svim neurološkim razinama (prema Dilts, 1990)(od razine identiteta, vrijednosnog sustava i sustava uvjerenja do razine ponašanja).

Povijesni rascjep između duhovnosti i znanosti imao je značajne posljedice za svijet u kojem živimo, a koje su dosegle svoj vrhunac u kulturi dvadesetog stoljeća koja se zasniva na mehanicističkom shvaćanju stvarnosti. Jedna od najvećih žrtava ovog rascijepa je upravo medicina, u kojoj je duhovnost izgubila svoje važno mjesto na uštrb redukcionističkog shvaćanja čovjeka kao stroja.

Međutim, u posljednjih dvadesetak godina duhovnost se na velika vrata vraća u medicinu zahvaljujući velikom broju studija koje nedvojbeno dokazuju pozitivan učinak duhovnosti i religioznosti na ljudsko zdravlje.

U više navrata posljednjih je godina dokazan pozitivan učinak duhovnosti na mentalno zdravlje, posebice remisiju simptoma depresije te post-traumatskog stresnog poremećaja (American Journal of Psychiatry 1998).

2001 godine obrađeno je preko 1200 istraživačkih studija i 400 znanstvenih pregleda vezanih za duhovnost i ljudsko zdravlje. Pronađena je visoko pozitivna korelacija između duhovnosti te boljeg zdravlja u području kardiovaskularnih bolesti, cerebrovaskularnih bolesti, poremećaja imunološkog sustava, sučeljavanja sa kroničnim bolestima (MS, neoplastična oboljenja, itd. ), psihičkih oboljenja, te prevencije alkoholizma i pušenja

U kliničkim tretmanima danas se opet potiče holistički pristup, koji polazi sa stajališta da je za cjelokupno razumijevanje zdravlja i bolesti potrebno ne samo proučavati ljude kao pojedince, već i kao kompleksne sustave koji jesu u trajnoj interakciji sa svojom socijalnom i fizikalnom okolinom (Lipowski, 1977).

Čovjek nikada nije potpuno bolestan niti je ikada potpuno zdrav. Tjelesni simptomi često su znak da je tijelo dugo vremena izvan balansa i da je potrebno što prije poduzeti potrebne mjere kako bi se vratilo u balans, a kada je u prevelikom disbalansu nužno je potrebna pomoć i za tijelo i um.

Posljedice prevelikog i dugotrajnog disbalansa su tjelesni simptomi i tegobe koje umanjuju sposobnosti, onemogućujući nastavak istog stila života. To čini oboljelog frustriranim i tjeskobnim te on najčešće tek tada traži stručnu pomoć. Nakon ne rijetko dugotrajnih pregleda osobi se priopćuje dijagnoza. Jedan dio oboljelih počne kriviti sebe za svoju bolest. Tada oni počnu borbu protiv bolesti i osjećaja bespomoćnosti. Odluka nekih da prebace kompletnu odgovornost na sebe za svoju bolest i da ne traže pomoć ili prebaciti kompletnu odgovornost na medicinu kao profesiju i pasivno čekati na idealni lijek je jednako nekorisno. Oboljeli se najčešće identificiraju s dijagnozom te je doživljavaju kao “etiketu” ili čak “stigmu”. Kronično oboljeli često prihvate identitet «pacijenta» (npr. Ja sam multiplikaš).

Doživljaj sebe kao bolesne osobe otežava i na dubokoj razini sabotira ozdravljenje. Kritika i krivica na razini identiteta vodi depresiji što oslabljuje duh i imunološki sustav. Kako se doživljavamo utječe na imunološki sustav. Osoba mijenja sliku koju ima o sebi, doživljava se kao žrtva što često podržava i okolina. Najčešće ni ona niti bližnji nemaju informacije o nastanku, razvoju i načinu življenja s tom bolesti. Zbog toga oboljeli i bližnji traže informacije iz razne literature, časopisa, interneta itd. čime se upoznaju sa svim mogućim posljedicama te bolesti. Najgore su teški invaliditet i smrt. Fokus na najgore izaziva katastrofično mišljenje, strahove, predrasude. Tako sama dijagnoza često nosi težinu samoostvarivog proročanstva.

Osoba očekuje najgori ishod – štake, kolica, smrt, što općenito nije slučaj u razvoju multiple skleroze. Uvjerenja i vrijednosti imaju presudan utjecaj na zdravlje odnosno razvoj bolesti, osiguravaju motivaciju i dozvolu koja podržava ili inhibira sposobnosti, usmjeravaju ponašanje osobe, određuju kako vidimo sebe i druge, kako reagiramo, kakvo značenje dajemo našem iskustvu.

Osoba je često u potrazi za idealnim, svemoćnim lijekom i ne vjeruje da si ikako drugačije može pomoći. Njena ograničavajuća uvjerenja zbog toga inhibiraju akcije, filtriraju informacije i savjete stručnjaka.

Upravo beznadnost i bespomoćnost dovode do tjeskobe i depresije što ima za posljedicu slabljenje imunološkog sustava odnosno daljnji razvoj bolesti. Na bolest se može gledati kao gubitak ili prijetnju, neki je izbjegavaju ili potiskuju, no jedini koristan odnos prema bolesti je gledati ju kao izazov. Često se oboljeli fokusiraju isključivo na negativnosti okrivljavajući sebe ili druge za svoju situaciju izmjenjujući ulogu žrtve i progonitelja, te na taj način skupljaju osjećaj krivnje i nemoći. Osoba pokušava promijeniti sve oko sebe, postavljajući prevelike zahtjeve prema sebi i drugima. To predstavlja stalni zatvoreni krug optuživanja i samookrivljavanja. Premalo ljubavi i pažnje prema sebi, pretjerana potreba za savršenstvom i kontrolom sebe i drugih, nosi sa sobom stalna razočarenja i patnju što smanjuje imunitet i još više pogoršava bolest.

Liječenje uključuje interakciju koja stimulira prirodne procese oporavka i regeneracije u tijelu, umu i duši.

Liječenje počinje s vjerom u izlječenje. S vjerom i najgrublja metoda ili alat mogu producirati izlječenje, bez nje i najsofisticiranija metoda ili alat mogu obmanuti. Vjera u izlječenje je najbolje izražena u odnosu liječnika i obitelji prema oboljelom i bolesti. Dubina i intenzitet potrebnog odnosa poticati će ili susprezati proces izlječenja. Oboljeli najčešće već u startu zbog predrasuda i često krivog odnosa liječnika, gubi motivaciju i vjeru u izlječenje pa tako znatno umanjuje efekt farmakološke terapije. Gubitak vjere stvara osjećaj beznadnosti, bespomoćnosti i osoba zauzima pasivan stav i neminovan ishod.

Nastanak i razvoj bolesti pod utjecajem su velikog broja faktora – individualnih, psiholoških, socijalnih, fizičkih i duhovnih. Pitanje koje si treba postaviti je na što možemo utjecati i kako? Robert Dilts je razvio koncept nazvan «neurološke razine» koje predstavljaju koristan način razmišljanja o različitim razinama kontrole i utjecaja u području zdravlja.

Zdravlje utječe na svaku razinu, kao i što svaka razina utječe na zdravlje. Na zdravlje utječe okolina, ponašanje, misli, uvjerenja, vrijednosti, identitet i duhovnost.

Neurološke razine bolesti

Šesta razina: DUHOVNOST

Promjena na duhovnoj razini kreira nužnu promjenu na ostalim razinama. Stavljajući duhovnost na prvo mjesto dobiva se novi smisao, ljubav i snaga.

Peta razina: IDENTITET

Odgovara na pitanje: «Tko sam ja?». Identitet uključuje osobnu ulogu, misiju i/ili osjećaj sebe. Uključuje «Tko» izlječenja. Odnosi se na izlječenje duha. Identitet naš je osjećaj sebe, koji je izgrađen od najdubljih vrijednosti i uvjerenja koja definiraju našu misiju u životu. Kronično oboljeli često prihvate identitet «pacijenta», (npr. Ja sam multiplikaš). Doživljaj sebe kao bolesne osobe otežava i na dubokoj razini sabotira ozdravljenje. Kritika i krivica na razini identiteta vodi depresiji što oslabljuje imunitet. Kako se doživljavamo, znači naša slika o sebi utječe na naš imunološki sustav. Promjenom na duhovnoj razini, osoba mijenja i identitet odnosno sliku koju ima o sebi, doživljavajući sebe kao istinskog vjernika.

Četvrta razina: UVJERENJA I VRIJEDNOSTI

Odgovara na pitanje: «U što vjerujem? Što mi je u životu važno i prioritet?» Uvjerenja i vrijednosti osiguravaju potkrepu (motivaciju i dozvolu) koja podržava ili inhibira sposobnosti. Uključuje «Zašto» izlječenja. Odnosi se na izlječenje srca. Upravo uvjerenja i vrijednosti imaju presudan utjecaj na naše zdravlje odnosno razvoj bolesti. Vrijednosti su ono što nam je važno i poželjno u životu. Vrijednosti su primarni izvor motivacije i ako ljudi žive u skladu s njima osjećaju zadovoljstvo, harmoniju, ispunjenje, mir… Nije li tako ljudi se osjećaju nezadovoljnima, rastrganima, razočaranima, povrijeđenima… Oboljeli se najčešće osjeća bezvrijedno jer je prisiljena mijenjati radne navike i stil života.

Uvjerenja su principi koji usmjeravaju naše ponašanje, određuju kako vidimo sebe, kako reagiramo prema drugima i kakvo značenje dajemo našem iskustvu. Placebo reakcija ukazuje kako možemo liječiti sebe ako vjerujemo u efikasnost lijeka bez obzira ima li taj lijek ikakav fiziološki efekt ili ne. Ono što razmišljamo za naše tijelo je realno. Osnažujuća uvjerenja i afirmacije omogućuju motivaciju, sigurnost i ustrajnost u uspješnom sučeljavanju s bolešću. Uvjerenja imaju karakteristiku pokretanja samo-organizirajućih aktivnosti koje dovode do «samo-ostvarenja». Također, važno je imati osnažujuća uvjerenja vezana uz plan dostizanja cilja, one su duboke strukture koje mobiliziraju i oslobađaju sposobnosti i ponašanja potrebna za ostvarenje cilja i važan faktor u generiranju i osnaživanju naših planova. Ograničavajuća uvjerenja i predrasude nas sprječavaju u korištenju naših potencijala i poduzimanju akcija u dostizanju željenog stanja ili cilja. Osoba se neće promijeniti ukoliko ne vjeruje da je to moguće i da je ona za to sposobna. Zdravlje je vrijednost samo za sebe, ali i sredstvo za ostvarenje drugih vrijednosti. Ukoliko osoba nema dovoljno razloga ili nije svjesna zašto želi biti zdrava, koliko joj je to važno, što time može dobiti ili izgubiti to ima za posljedicu nedovoljnu motivaciju i ustrajnost ka ozdravljenju.

Prihvaćajući važnu ulogu duhovnosti u svom životu, doživljavajući sebe kao istinskog vjernika znači da oboljeli prihvaća i živi izabrane vrijednosti kao npr. ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost, krepost, te se prestaje osjećati bezvrijedno.

Osoba kroz nove vrijednosti mijenja svoj sustav temeljnih uvjerenja o sebi, drugima i svijetu. Ne doživljava više sebe kao „žrtvu“, niti u drugima traži „progonitelje“, prestaje biti opterećena sa bolešću, već se okreće ka rješenjima i vjeri. Na bolest više ne gleda kao na kaznu, ne okrivljava sebe i druge te ju doživljava kao izazov i kušnju. Oboljeli čestu potrebu za perfekcionizmom kao i pretjeranu kontrolom sebe i drugih otpušta i stvari koje su izvan njegove kontrole prepušta Svevišnjem, prestaje biti beznadna i nalazi mir. Osoba kroz vjeru, ljubav i ufanje kreira svoj životni stil, vjeruje u izlječenje i zna zašto želi biti zdrav, nalazi motivaciju da ustraje usprkos slabosti u sebi i okolini.

Treća razina: SPOSOBNOSTI I STRATEGIJE

Odgovara na pitanje koje su moje sposobnosti? Uključuje «Kako» izlječenja. Odnosi se na izlječenje uma. Sposobnosti vode i daju smjer ponašanju kroz mentalnu mapu, plan ili strategiju.

Najčešće je jedna od posljedica bolesti umanjenje i gubitak nekih od sposobnosti što ima za posljedicu pad samopouzdanja i osjećaja samoučinkovitosti. Stoga je nužno prepoznati i usmjeriti se na vlastite sposobnosti koje nisu umanjene bolešću već ih osoba može i voli koristiti. Treba se fokusirati na pozitivne aspekte novo nastale situacije, odnosno gledati na nju kao izazov i izvući maksimum. Važno je nastaviti raditi, ali prilagoditi posao svojim sposobnostima. Ukoliko osoba nema posao ili je morala prekinuti radni odnos važno je ostati aktivan, i mentalno i fizički, bilo kroz hobi ili neke druge aktivnosti. Strategije su habitualni način razmišljanja i reagiranja. Oboljeli odbacuje stare, nekorisne navike i strategije te usvaja nove osnažujuće navike i strategije u skladu sa novim vrijednostima i uvjerenjima

Druga razina: PONAŠANJE

Odgovara na pitanje Što želim učiniti? Ponašanja su specifične akcije ili reakcije pokrenute od osobe unutar okoline. Uključuje «Što» izlječenja. Odnosi se na izlječenje tijela.

Promjena na ovoj razini odnosno ponašanje, usklađeno je sa novim osnaženim identitetom, pripadajućim vrijednostima kojima se teži, podržavajućim uvjerenjima i adekvatnim sposobnostima odnosno strategijama. Oboljeli osvješćuje i mijenja nekorisna ponašanja prema sebi i drugima koje šteti zdravlju i usvaja za zdravlje korisno ponašanje. Svako ponašanje koje dovodi do stresa treba mijenjati.

Prva razina: OKOLINA

Okolina određuje vanjske mogućnosti ili prepreke na koje osoba treba reagirati.

Promjena na ovoj razini usmjerena je na prepoznavanje i uklanjanje izvora stresa u okolini oboljelog. Medicinska istraživanja podržavaju ono što naše tijelo intuitivno zna: ugodna okolina ubrzava oporavak. Faktori koji djeluju na zdravlje iz naše okoline su npr. kvaliteta i vrsta hrane, potrebni vitamini, medikamenti, životni prostor itd. Socijalna okolina je izuzetno važna. Čitav niz istraživanja ukazuju da socijalna podrška od obitelji, prijatelja, kolega i drugih oboljelom važnih ljudi čini enormni utjecaj na zdravlje. Usamljenost, izolacija i loši međuljudski odnosi značajno pogoršavaju stanje oboljelog. Oboljeli preispituje što želi i može promijeniti u svojoj fizičkoj i socijalnoj okolini kako bi živio u skladu sa svojim vrijednostima i uvjerenjima.

Kako si pomoći i prevenirati razvoj bolesti?

Total Balance Management (TBM®) metoda je napredni integrativni holistički model koji kombinira niz učinkovitih i znanstveno dokazanih tehnika iz područja psihoterapije, kvantne psihologije, hipnoterapije, psihoneurologije i fiziologije s garantiranim trenutno mjerljivim učincima za postizanje unutarnjeg balansa i zadovoljstva.

TBM® metoda ima za cilj dijagnosticirati, eliminirati i prevenirati emocionalne (negativne emocije) i mentalne blokade (iskrivljeno mišljenje), maksimizirati osobne i profesionalnie performanse i povećati osjećaj unutarnje dobrobiti..

Ove blokade mogu biti posljedica naizgled beznačajnih događaja kao negativan komentar od roditelja u djetinjstvu, ili kao katastrofični po život opasni događaji. Često smo „slijepi“ na činjenicu koliki utjecaj potisnute emocije imaju na naše psihofizički zdravlje i na naš svakodnevni život.

Kada se neugodno iskustvo dogodi, ono je pohranjeno u našem mozgu sa svim, mislima, osjećajima, prizorima, zvukovima i ostalim osjetima koji ga prate. Negativne misli i osjećaji traumatičnog događaja su „zarobljena“ u nervnom sustavu. TBM® radi dvije važne stvari. Prvo identificira emocionalnu i mentalnu blokadu, zatim „otključa“ negativnu memoriju i emociju pohranjenu u nervnom sustavu i na kraju pomaže mozgu da uspješno procesira iskustvo. Provedena istraživanja ukazuju kako je TBM® jednostavna, brza, sigurna i učinkovita metoda.

Koje su pozitivne promjene i ishodi TBM metode

  • negativne emocije su zamijenjene pozitivnim (mir, opuštenst…)

  • neugodne senzacije (pritisak, slabost…) su neutralizirane,

  • iracionalno mišljenje je transformirano u racionalno,

  • stresni doživljaj je transformiran u osnažujući

  • pasivno i agresivno ponašanje postaje asertivno

Tijekom tretmana dolazi do pozitivnih promjena od najdublje razine doživljavanja sebe, vrijednosti, uvjerenja i mišljenja do emocionalnih stanja i senzacija, te ponašanja prema sebi drugima i okolini.

Nakon tretmana se javlja duboki osjećaj opuštenosti, sigurnosti i unutarnjeg mira i zadovoljstva,

Dugotrajni pozitivni efekti TBM metode odnose se na sve razine blagostanja osobe, mentalne, emocionalne i fizičke, povećava se emocionalna stabilnost, samopoštovanje, unaprijeđuju odnosi prema sebi i drugima.

Zaključak

Pristup i tretman oboljelih od kroničnih psihosomatskih bolesti – multiple skleroze treba biti holistički jer bez vjere u ozdravljenje suspreže se proces ozdravljenja te izostaje željeni učinak medikamenata. Nastanak i razvoj bolesti su pod utjecajem velikog broja genetskih, okolinskih, psiholoških faktora. Točan uzrok nije poznat, ali se zna da je stres sigurno jedan od pokretača. Jedan od uzroka može biti jako duhovno otvrdnuće kao posljedica potiskivanja u djetinjstvu kao i bilo koji drugi potisnuti traumatski događaj. Unutarnji sukob na razini vrijednosti i uvjerenja, neusklađenost između želja, očekivanja i mogućnosti kao i neusklađeni perfekcionistički stresni stil života česti su pokretač i čimbenik i razvoja MS-a. Razvojem duhovne svijesti, osnaživanjem i življenjem vjere oboljeli usvaja osnažujući identitet, odnosno pozitivnu sliku o sebi, osnažujuća pozitivna uvjerenja o sebi, drugima, svijetu i životu, te eliminira ograničavajuća uvjerenja. Zauzima za razliku od pasivnog stava, osjećaja beznadnosti i bezvrijednosti, proaktivan stav s osjećajem smisla, vrijednosti i vjere. Oboljeli na osnovu jasnih vrijednosti i uvjerenja, strukturira oblikujući nove ciljeve i svakodnevne zadatke, unaprjeđuje načine upravljanja osjećajima, te usvaja nove strategije sučeljavanja sa stresom i zdrav stil života. Na kraju mijenja i unaprjeđuje ponašanje prema sebi i drugima s vjerom, ljubavlju i ufanjem.

Emocije su poput valova. Ne možete ih zaustaviti, ali možete odlučiti i naučiti na njima jahati“.

BORIS BLAŽINIĆ je profesor i sudski vještak za psihologiju, psihoterapeut, predavač, trener. Specijalizirao Transakcijsku analizu, NLP (DVNLP Trainer) i hipnoterapiju. Od Besser-Siegmund-Instituta licencirani Business, Mental, Work-Health Balance i Wingwave Coach. Završio program naprednih tehnika iz područja kvantne psihologije Quantum Entrainment kod Dr. Frank Kinslow-a. Gostovao je u preko 300 televizijskih i radio emisija afirmirajući razvoj ljudskih potencijala. Program Total Balance Management© je kao autor prezentirao na evropskoj i svjetskoj konferenciji kontrolora leta na Gran Canaria u Španjolskoj. Potpredsjednik je stručno-savjetodavnog tijela Saveza društva multiple skleroze Hrvatske i 20 godina aktivno volonterski pomaže razvoju potencijala i povećanju kvalitete života oboljelih od multiple skleroze. Koautor je knjige „Kako živjeti s multiplom sklerozom?“ i „Vjera i zdravlje”

ordinacija.tv   Foto: shutterstock Izvor ; dmsh.hr

Dijeta sa pomorandžama – Da za tri dana smršate tri kilograma

Ukoliko se budete pridržavali sledećeg plana ishrane, za tri dana možete da izgubite dva do tri kilograma

Prvi dan
Za doručak pojedite parče belog hleba, jednu pomorandžu, 100 g ovsenih pahuljica skuvanih u ključaloj vodi.
Ručak: 2 parčeta hleba sa mekinjama, parče lososa sa zelenom salatom i limunovim sokom. Nakon toga možete da se zasladite sa mešavinom od 100 g jogurta, jednom pomorandžom i jednom kašičicom meda.
Večera: mala porcija džigerice na malo ulja propržena sa šampinjonima, šaka malina (ili nekog drugog bobičastog voća) sa jogurtom, jedna pomorandža.

Drugi dan
Za doručak pojedite parče belog hleba sa tankim namazom putera, jedno bareno jaje i 100 ml soka od pomorandže.
Ručak: malo kuvane boranije, salata, hleb sa puterom i jedna pomorandža.
Večera: parče sušenog mesa, pire od krompira, izdinstane tikvice i šargarepa. Jedna čaša jogurta, 100 g svežeg ananasa i jedna pomorandža.

Treći dan
Za doručak pojedite dva parčeta hleba i putera, dva komadića sira i parče dinje.
Ručak: malo salate od cvekle, šargarepe i zelja, porciju pirinča sa govedinom, jedna pomorandža.
Večera: kuvana piletina sa paprikom, obareni prokelj i brokoli, jedna pomorandža.

Kako prenosi ženski portal Aliaco, dijete sa pomorandžama možete da se pridržavate ne više od dva puta mesečno. Ko je alergičan na citruse, nikako ne sme da primenjuje ovu dijetu, a ukoliko vam se pojavi crvenilo na koži, obratite se lekaru.

ordinacija.tv   Foto: shutterstock

Kako šminkom prekriti bubuljice, akne, fleke i ožiljke za par minuta

0

Bubuljice ni na čijem licu nisu privlačne, a osim što zanju da dosađuju tinejdžerima, često se okuraže te počnu da opsedaju i nešto starije. Devojke su tih dana u stanju da ne izlaze iz kuće, verujući da će tu malu jedva vidljivu tačkicu svi primetiti, a ni ne shvataju koliko su privilegovanije od muškaraca koji ne mogu da se šminkaju. Bubuljice su najčešće rezultat hormonalnog disbalansa, loše higijene, umora i stresa. Uglavnom brzo nestaju, što svakako nećete primetiti ako su gosti na vašem licu. Pošto ste nestrpljivi i nervozni kada ih vidite na sebi, otkrićemo vam kako da kamuflirate bubuljice i budete zadovoljni čak i ako vam je jedna izrasla na sred čela.

Umivati se zdravo je, voda nije skupa

Pre nego što opkolite bubuljicu šminkom, neophodno je da celo lice detaljno očistite. Osim brojnih preparata apoteke imaju i blage sapune na biljnoj bazi koji prijaju svim tipovima kože, ne iritiraju, ne maste niti isušuju. Parfimerije, pak, nude modernija rešenja, gelove i pene za umivanje lica. Međutim, ako primetite da vam ne odgovaraju, odmah prestanite da ih koristite.

Tek sada možete da iscedite aknu ili mitiser, ali nikako pre toga, dok su pore zatvorene, ruke prljave, a lice neočišćeno. Ako još uvek iz nje nema šta da izađe, crvena je i sveža, onda je treba isušiti. Na tržištu postoje brojni serumi za isušivanje bubuljica koji imaju pristojnu cenu i veoma dugo traju. Oni se nanose samo na kritično područje i tako ga štite od spoljnih bakterija i sprečavaju bujanje akni. A ako vam ni jedan od ovih kupljenih proizvoda ne odgovara, obratite se nekom studiju lepote gde se često spravljaju individualni preparati koji odgovaraju isključivo vašoj koži. Ako nigde ne žurite, pasta za zube takođe može pomoći u ovoj neprilici.

Misija: ujednačenje tena

Na red dolazi omiljeni deo – šminkanje. Žene često greše u pogledu količina pudera. To što ćete celu tubicu istisnuti na lice ne znači da ćete prekriti bubuljice , naprotiv, doći će još više do izražaja, a boja vašeg lica biće neprirodna i suviše različita od boje vrata i dekoltea. Zato, samo strpljivo i umereno.

Pre samog pudera, potrebno je da akne dodatno zamaskirate korektorom. Dovoljna će biti vrlo mala količina koju ćete dobro utrljati na tretirano mesto. E, tek sad stavljate puder. Setite se, samo umereno. Količina koju inače aplikujete biće sasvim dovoljna da vaš ten zablista, a da bubuljice niko i ne primeti, pa čak ni vi sami.

I, naravno, podrazumeva se da će puder biti u onoj boji koja je najpribližnija boji vaše kože, nikako svetliji niti tamniji kako tufna na vašem licu ne bi još više došla do izražaja, a vi postali nezadovoljniji, a ona primećenija od vas.

Prevencija

Kako biste sprečili nastanak novih akni i izbegli neujednačenost tena, morate voditi računa o načinu života uopšte. Osim što ćete redovno čistiti lice, veoma je važno i kako se hranite. Gazirana pića obilazite u širokom luku, a dnevna doza slatkiša ne bi trebalo da pređe jedan red čokolade. Ako je to ikako moguće, klonite se stresa, što će biti dobro ne samo za ten, već celukupan organizam. Ne dozvolite da vam leti koža izgori na suncu i nikako ne pipajte lice rukama svaki čas. Možda je lista zahteva predugačka, ali što pre počnete da štiklirate stavku po stavku, vaša koža biće sve lepša

   ordinacija.tv   Foto: shutterstock  Izvor: navidiku.rs

Čorba od koprive- Recept jeromonaha manastira Krušedol

Najbolje su u proleće, ali se mogu koristiti sve do kasne jeseni, ukoliko su listovi, tj. vrhovi biljke mladi. Važno: koprive se ne smeju pre kuvanja prati, jer postanu krute i ne mogu se dobro skuvati, već se “trebe,” tj. pažljivo se očiste od grančica, suvog lišća i bubica, a pre toga je bitno da se uberu sa čistog i zdravog mesta. Očišćene koprive se preliju vrelom vodom i puste da malo odstoje, a zatim se dobro ocede (ova voda se baca). Ovako pripremljena namirnica osnov je za spravljanje mnogih ukusnih i zdravih jela.

Sastojci:

Pola do kilogram poparenih kopriva,

 litar do dva vrele vode,

2 do 4 kašike kukuruzne prekrupe,

 so, biber, hren.

Način pripreme:

U vrelu vodu ubace se poparene koprive (ne smeju se seckati) i kuvaju se pola sata. Ocede se i baci se nekoliko kašika krupnog projinog brašna, pa se sve dobro izmeša i prognječi viljuškom ili pasirkom (ručnom) i prelije prethodnom vodom, doda se još malo i pusti da vri sledećih pola sata. Da bi se lišće i grančice koprive usitnili, čorba se “džurka” odnosno meša (miksa) jednom zaboravljenom narodnom kuhinjskom alatkom žurkalom. Na kraju se posoli i pobiberi. Ovako spremljena čorba je najbolja kada joj se, prema ukusu, a kada se malo prohladi, doda blago zakiseljeni rendani hren. Žurkalo se pravi od drenove grane, koja na kraju mora da ima bar pet-šest grančica. Treba izabrati pravu granu dužine tridesetak santimetara, a grančice odseći tako da na osnovnoj grani ostanu u dužini od pet santimetara. Pažljivo skinite koru i belu pokoricu, prokuvajte, osušite i blago nauljite alatku i dobili ste žurkalo. Upotreba: donji deo spusti se u čorbu, a gornji se drži među otvorenim dlanovima i trljanjem dlanova napred dobijete efekat vrlo svrsishodnog i zanimljivog miksera. Ovom alatkom možete da mešate razna variva, pokušajte isplatiće se, jer se dobijaju neponovljivi efekti. Takođe dobija se sasvim specifičan ukus hrane.

ordinacija.tv   Izvor: Srbski kuvar – Jerotije Draganovića, jeromonaha opštežiteljnog manastira Krušedola, Novi Sad, 1855 godina

Šta parovi koji imaju odličan seks rade drugačije u krevetu?

Biti potpuno otvoren i iskren u romantičnoj vezi nije najlakši zadatak. Možda mislite da znate sve o vašem partneru, ali da li biste bili iznenađeni podatkom da jako mali broj parova zaista zna nešto o njihovim fantazijama?

Ne brinite, vi ste u većini. Čak i u dugim vezama i odnosima, mi smo trenirani da naše najdublje seksualne fantazije krijemo. Svi ih imamo, svi imamo seksi sanjarenja ili scenarije. Međutim, postoji velika prepreka između naše sposobnosti da imamo fantazije i naše sposobnosti da ih podelimo s bilo kim.

Navodimo vam četiri stvari koje će najsrećnija i najzdravija većina seksualno avanturističkih parova uraditi da bi svoje seksualne fantazije podigli na viši nivo. Prevaziđite strahove i uživajte u spavaćoj sobi!

  1. Uvođenje novih ideja

Morate početi od nečega. To ne znači da treba odmah reći partneru neke „bezobrazne“ stvari, to znači da morate naći način da dozvolite partneru da iskaže svoje seksualne fantazije. Odličan način da se ovo uradi jeste da obavestite svog partnera da je on bitan deo vaše fantazije. Možete mu reći nešto ovako: „Imala sam najseksepilniji san sa tobom pre neki dan…“ ili: „Ponekad kada imamo seks zamišljam te kao…“

  1. Istražite svoje mogućnosti u fantazijama

Prvi korak je otvoren razgovor koji će podrazumevati eksplicitne detalje. Ispričajte jedno drugom svoje fantazije i otkrijte da li se vaši afiniteti poklapaju. Bilo da je u pitanju isprobavanje novih seksi igračaka ili uživanje u seksu na otvorenom, okušajte se u novim seksi avanturama u kojima ćete uživati.

  1. Dozvolite sebi da se smejete

Ovaj korak je jako bitan. Otkrivajući svoje seksualne fantazije možete učiniti da se osećate izuzetno osetljivo, a šta je jedan od najčešćih odgovora kada se osećamo nervozno ili nesigurno? To je sigurno smeh.

  1. Naučite da se prilagodite

Komunikacija može biti ključ za ispunjavanje aktivnog seksualnog života. Pametna ideja je razgovor o tome šta funkcioniše, a šta ne.

ordinacija.tv   Foto: shutterstock  izvor:kurir.rs

Biljke koje teraju komarce, moljce, mrave, miševe i muve iz stana, terase i dvorišta

Osim hemikalija, u borbi protiv komaraca mogu nam pomoći biljke koje ih teraju svojim mirisom. U svojim baštama, voćnjacima, dvorištima, balkonima ili terasama možemo da uzgajamo razne biljne vrste, koje će delovati na komarce, ali i druge štetne insekte. Ruzmarin, bosiljak, lavanda, neven, nana, matičnjak, timijan, kinesko grožđe, limunova trava, mačija trava, ageratum najbolji su izbor da se zaštitimo od komaraca.

Matičnjak i menta protiv komaraca

Matičnjak je biljka limunastog mirisa koja raste u obliku grmića i skromnih je zahteva. Može da raste na bilo kojoj zemlji iako najviše voli bogato tlo sa dobrom drenažom. Sunce ili senka, svejedno joj je, a odlična je jer se osim za teranje komaraca od nje može napraviti i čaj za smirenje, a obavezan je i dodatak hladnim, osvežavajućim koktelima.

Nanu ili metvicu je bolje posaditi u neku saksiju nego u zemlju jer se jako brzo širi i ubrzo može da zauzme celu baštu. I za nju je vrlo važna dobra drenaža, a voli bogato i vlažno zemljište. Osim komaraca, nana će svojim mirisom da otera mrave, buve i razne druge insekte. Buketići suve nane imaju neprijatan miris za miševe. Od listova se pravi osvežavajući čaj ili sirup, a idealna je i za soseve, hladne supe, pa i poslastice.

Bosiljak i limunska trava kao najmirisnija zaštita

Bosiljak je najmirisnija zaštita od komaraca, a ujedno i najukusnija zato posejte bosiljak u veliku posudu i nikad vam neće ponestati svežeg aromatičnog bilja za soseve, salate, namaze ili pesto. Pazite samo da saksija u koju ga sejete ima dobru drenažu te da biljka ima dovoljno sunca. Što češće berite vrhove stabljike jer ćete time podstaknuti njegov rast. Ukoliko vas komarac ugrize, protrljajte to mesto listovima bosiljka – smanjićete svrab.

Limunska trava odlikuje se osvežavajućim citrusnim mirisom i možemo je pronaći kao sastav mnogih repelenata protiv komaraca. Odlično uspeva u teglicama i može da posluži kao dekoracija na balkonu ili na stolu.

Neven

Neven je još jedna biljka koja svojim mirisom tera razne insekte. Ukoliko želite biljku koja će celo leto cvetati i ukrašavati prostor svojim cvetovima, onda je neven pravi izbor. U baštama i dvorištima neven se sam zasejava. Svojom mirisom će oterati  komarce, insekte i druge štetočine u zemljištu.

Ruzmarin

Saksija ruzmarina postavljena u blizini prozora ili vrata, ili pak posađena u uglu terase, sprečiće ulazak komaraca u stan ili kuću. Još je efikasniji kada je u cvetu. Često ga protresite kako bi oslobodio mirise od kojih će komarci bežati.

Ono što takođe odbija insekte je miris zapaljenog ruzmarina u kombinaciji sa suvim listovima žalfije koju takođe možete da posadite na balkonu ili prozorskoj dasci. Lišće ruzmarina će vam pomoći da ublažite svrab i otok od uboda komaraca.

Lavanda

Moćna lavanda je poznata kao biljka koja efikasno tera komarce, a s njima moljce i muve. S obzirom na jačinu i intenzitet njenog specifičnog mirisa, možete rezane cvetove i listove staviti u vazu, ili ih obesite u ugao balkona. Takođe, efikasno je i utrljati lavandino ulje u kožu, kako pre, tako i nakon uboda komarca.

Kinesko grožđe

Kinesko grožđe odlikuje se limunastim mirisom. To je višegodišnja biljka i štitiće vas od komaraca tokom više godina, a pošto naraste i do 10m možete je iskoristiti za formiranje mesta za odmor u hladovini krošnje.

Ageratum

Ageratum ili goruća ljubav je jednogodišnja cvetnica koja deluje na reproduktivne sposobnosti odraslih jedinki. Boja cvetova može da bude plava, bela ili ljubičasta. Cvetanje traje do prvih jesenjih mrazeva. Vaše dorište ili balkoni će biti zaštićeni od komaraca tokom dugog vremenskog perioda.

ordinacija.tv   Foto: shutterstock Izvor: agroklub.rs