“Živeli su srećno do kraja života”, ma važi
I sinoć je neka devojčica sa nežnim kovrdžama rasutim po jastuku zaspala uz mio majčin glas i priču o Nedođiji, uspavanoj lepotici i princu, patuljcima, princezi i žabi, lepoj sireni na dnu mora, bundevi i kočijama, magiji, vešticama, vukovima i zverima. Nesumnjivo da će brzo zaspati, a već sledeću noć će tržiti nastavak te uzbudljive priče o laži i istini, nesrećnim okolnostima i kosmičkoj pravdi, ljubavi i mržnji, iskonski dobrim junacima i pobedivim zloćama, carstvima u kojima je sve moguće samo ako dodate malo magije, moćnih napitaka i čarobnica.
Sve ove priče daju nadu o istini koja pobeđuje, o pravdi koja svakoga čeka iza ćoška, o princu ili savršenom muškarcu i ljubavi “do kraja života”, ali da je za sve ovo potrebno samo malo magije, neki čarobni napitak, jabuka, ogledalo, savet starice i njene čarobne kugle. Osim magijskih elemenata koji su neizostavni da bi se pravda dostigla, sve ove priče krcate su arhaičnim predrasudama i stereotipima. Bajke poput “Pepeljuge” i “Lepotice i zveri” često se uzimaju kao osnovni krivci za vaspitavanje posrnulih generacija koji kao po nekakvom modelu rastu u materijaliste koji tragaju za dobrom prilikom da se udaju. Priče poput ovih ne samo da afirmišu ideologiju sponzoruša, već ih podgrevaju čarolijama, jer ako ne ide “pridomljavanje princu” možete se poslužiti arsenalom mađija i vrački jer “cilj opravdava sredstvo”. Neki teoretičari pop kulture terete bajke za širenje mizoginijie (muškog seksizma) i rasizma u ovim delima za najmlađe. Kako su deca od najmlađeg uzrasta konzumenti ovakvih sadržaja, a znamo da su oni u tom periodu upijajući umovi, bajkoviti svet dobra i zla u velikoj meri oblikuje njihove stavove i dalja očekivanja u životu. Ideali koje bajke zastupaju mogu delovati razočaravajuće kada se bace na test u realnosti. Čak su i neke od filmskih zvezda (poput Kristen Bell i Keira Knightley) javno kritikovale bajke jer u mnogima su žene predstavljene kao siromašne, nesposobne i čekaju muškarca koji će ih spasiti i sa kojim bi rešile svoje materijalne probleme. Zato autori kritičkih tekstova i radova na ovu temu predlažu da bi roditelji deci trebalo da pričaju priče koje bi upravo dovodile u pitanje i osuđivale nametnute stereotipe.Ovo su neki od ideja koje se provlače kroz najpoznatije bajke i koje su naišle na najviše osuda:
Žene su pasivne i muškarac ih spasava
Pepeljuga, Snežana i Uspavana lepotica slične su ne samo po nestvarnoj lepoti, već i po tome što su imale sličnu sudbinu. Prelepi prinčevi su ih izvukli iz nesrećnih života i uveli u carstvo blagostanja. Svi ovi prinčevi za uzvrat traže isključivo nesebičnu ljubav junakinja.
Brak je nagrada
Živeti sa partnerom srećno i do kraja života, spada samo u ideal, naročito segment sa “srećno i do kraja života”. U ovom uobičajenom načinu završavanja bajki niko ne govori o bračnim krizama koje su možda junaci prebrodili, pa su ostali do kraja života, uprkos svemu. Ne, u bajkama je posle venčanja sve luk i voda do kraja života. Deca nakon ovakvih bajki izbacuju i roditelje iz priče o herojima, već umesto njih na pijedestal stavljaju imaginarne junake iz bajki, koje sa sazrevanjem zamenjuju raznim zvezdama sa televizije, da zapravo njihovi roditelji nikada ne zasluže mesto heroja. Roditleji i tako ne žive srećno po modelu bajki, oni otplaćuju kredite, svađaju se oko uobičajenih stvari, ili pak imaju sklonosti prema alkoholu, preljubi, ne tako retko i nasilničkom ponašanju. Ovde nećemo ni govoriti o parovima koji nisu želeli da svoje veze ozvaniče formalno ili koji nisu imali romantični svadbeni dan, kako to bajke nameću, pa su ostali izopšteni iz modela srećnih parova do kraja života.
Identični modeli
Kritike se upućuju na prototip po kome su svi dobri junaci fizički jako lepi. Niko nema ama baš nikakve nedostatke. Junakinje iz bajki preteče su barbi devojkama i junakinjama latino-američkih, turskih, indijskih serija. Sve su nestvarne lepote, savršene kože, bez viška kilograma, skladnog i izvajanog tela, fenomenalne kose, zuba, ruku, nogu, usana. Kao da ne postoji niko skromije lepote ko zaslužuje srećan život i voljenog partnera. Česte kritike upućuju se i na to što su junaci bajki dominantno bele rase.
Žene u kući (u kuću!)
Ženski junaci su smešteni u kući i rade samo fizičke poslove. Snežana može biti smeštena kod patuljaka, ali ako im rasprema kuću, Pepeljuga je u sopstvenoj kući – kućna pomoćnica svoje maćehe i zlih sestara, kao što u bajci “Lepotica i zver” otac šalje kćerku da radi u kući zveri kako bi spasio vlastiti život.
Žene su i negativci
Kada u bajku treba smestiti zlo, ono će takođe biti ženskog roda. Veštice su najustaljeniji primer, jer nigde nećete sresti zlog veštca. Pored toga, nema ni bezobraznog, nasilnog očuha, već je uvek maćeha izvor zla, kao što nećete sresti da je polubrat negativni junak, ali su to uvek grozne polusestre, u bajkama su uvek predstavljene kao ružne. Zato se ovim pričama spočitavaju želje da se žene inkriminišu u svakom pogledu.
Uloga bajki u prvi mah jeste da razvija imaginaciju, da podgreva maštu i da gradi neke nove svetove u glavama mališana. Između ostalog da daje veru u dobro. Međutim, ne treba zanemariti da se u bajkama provlače mnoge skrivene poruke, koje na određenom nivou utiču na formiranje svesti kod najmlađih, da im krive realnu sliku i dižu nivo očekivanja od života. Nedavni primer bajke bio je venčanje kraljevskog para (Megan Markl i princa Harija). Obična devojka, rođena u rasturenoj porodici srednjeg staleža postaje princeza i time “rešava sve svoje probleme”, kao i u svakoj bajci ima polusestre i polubraću koji je ne vole, tu su i zle žene koje je ne prihvataju i ne žele da do venčanja dođe. Međutim, ljubav pobeđuje sve, te se ona udaje za svog princa. Ovaj primer dao je nadu brojnim devojkama, uverio ih da bajke stvarno postoje, ali da one nisu dovoljno dobre, lepe i uporne da bi tu bajku same živele.
ordinacija.tv Izvor: djurdjevak.com
Čuvarkuća pomaže kod upale zuba, uva, grla, kožnih bolesti, opekotina, nervnih smetnji…(RECEPTI)
Čuvarkuću je vrlo otporna biljka koja se može uzgajati u teglama ili na otvorenom. Dostupna je u različitim bojama, a naraste do dvadesetak centimetara. Gde god da je posadite nećete pogrešiti. Imaćete lep ukras, a uz to i lek nadohvat ruke. Zanimljivo je da čuvarkuća deluje i nakon zamrzavanja. To je logična posledica njene visoke tolerancije na hladnoću i sposobnosti preživljavanja u zimskim uslovima. Bere se od marta do oktobra, a ako je u tegli onda i tokom čitave godine.Trudnice i dojilje trebaju izbegavati cuvarkucu.
Sastav i lekovito delovanje čuvarkuće
Čuvarkuća sadrži tanin, biljnu sluz, masno ulje, smolu, kalcijev malat, mravlju i jabučnu kiselinu. Moderna su istraživanja potvrdila da poseduje vrlo vredne kiseline, flavonoide i ugljikohidrate.
U narodnoj medicini koristi se zbog svojih antiupalnih, adstringentnih i diuretičkih svojstava. Primjenjuje se u obliku soka, obloga, masti, tinkture ili čaja.
Najbolji prirodni lek za uhobolju
Čuvarkuća je stari narodni lek za uhobolju, oštećenja bubnjića i gubitak sluha. Njen sok rastvara višak skrućene smole u uhu i uopšteno smanjuje bol.
Mnogi su se uverili da deluje bolje nego kapi iz apoteke, a čak je i neki pedijatri preporučuju za decu. Da bi se njome lečili dovoljno je istisnuti 2 do 3 ml soka iz lista, ukapati u uvo, malo odležati i nakon nekoliko minuta pustiti da sok iscuri van iz uha.
Izvanredan lek za kožne bolesti i rane
Čuvarkuća ima slično delovanje aloe veri, koja je poznata u lečenju različitih kožnih tegoba. Ova biljka se smatra jednim od najsigurnijih lekova za širok spektar kožnih bolesti. Zbog antiupalnih i antiseptičkih svojstava služi i kao odlična prva pomoć kod opekotina, uboda i ugriza, jer pruža brzo olakšanje i smirenje. Problematično mesto jednostavno premažite sokom čuvarkuće ili stavite oblog od prerezanog lista.
Sok čuvarkuće
Sok čuvarkuće sadrži polisaharide i antibakterijske spojeve koji se uspešno bore protiv bakterija. Pomaže i kod nervnih smetnji, strahova i padavice, te protiv crijevnih parazita. Može se piti ili grgljati u slučaju bronhitisa, gnojne upale zuba, uva i grla. Preporučuje se kod zloćudnog tumora materice i usne šupljine. Pijte tri kašike soka na dan ili pojedite nekoliko listova ove biljke.
Čuvarkuća u medu
Ova smesa uspešno leči miome i ciste na maternici te probleme sa štitnom žlezdom. Deluje detoksikacijski te se preporučuje nakon neumerenosti u jelu i piću. Pomiješana s vrućom vodom, smesa čuvarkuće i meda snižava temperaturu. Sameljite 750 g listova čuvarkuće i pomešajte ih s kilogramom meda. Uzimajte jednu kašiku ujutro na prazan želudac i tokom dana jednu do dve kašičice.
Čaj od čuvarkuće
Čaj od čuvarkuće izvrstan je kod obilnih menstruacija, menstrualnih grčeva, proliva i čireva. Kuvajte 10 g sveže ili 12 g osušene čuvarkuće 15 minuta u 250 ml vode. Procedite i pustite da se ohladi. Ujutro natašte popije čašicu čaja, a nakon toga svaki sat po jednu kašičicu čaja.
ordinacija.tv Izvor: alternativa-za-vas.com
Zubni plak – Kako nastaje i kako se najlakše otklanja?
Zubni plak predstavlja bezbojnu lepljivu masu, koja se stvara na zubima i desnima, ali i fiksne i totalne proteze, kao i implanti, mostovi i krunice su podložni formiranju naslaga. Što znači da je dentalni plak nemoguće u potpunosti izbeći.
Čak i kada je vaše oralno zdravlje besprekorno, u ustima i dalje postoje bakterije koje zajedno sa proteinima i šećerima iz hrane formiraju plak na površini zuba. S obzirom da ovaj problem može da dovede do ozbilljnih posledica, poslednjih godina posvećuje mu se velika pažnja.
Međutim, zubni plak je poznat od davnina. To potvrđuju fosili zuba neandertalaca stari preko 50.000 godina. Pa su još u to doba ljudi nastojali da pomoću biljaka otklone ružne naslage na njima.
Tek krajem 19. veka dolazi do veće pažnje naučnika i lekara za zubni plak. Tome je doprinelo otkriće patogena koji uzrokuju mnoge sistemske infekcije usne duplje. Te je u periodu od 1880. do 1930. godine postavljanja i jasna dijagnoza biofilma na zubima.
Zašto nastaje zubni plak?
Zubna gleđ je pokrivena organskom opnom koja se naziva pelikula, a nastaje u roku od 30 minuta nakon pranja zuba. Upravo je sloj glikoproteina, koji se iz pljuvačke talože na površinu zuba, podloga za razvoj bakterija. Već par minuta od nastanka pelikule počinje njihova kolonizacija na površini zuba.
Za samo par sati oko 10 miliona različitih bakterija prekiva mm2 gleđi, i to u određenom redosledu. Naime, prvo se nastanjuju Streptococcus mutans i anaerobne bakterije. Da bi usledio lanac reakcija koje stvaraju razvoj i drugih vrsta bakterija i mikroorganizama. Ukoliko se taloženje nastavi u narednim danima dolazi do zadebljavanja pelikule i obrazovanja mekane naslage, tj. zubnog plaka.
Razlikuju se 2 vrste zubnog plaka. Supragingivalni se nalazi na kruni zuba, iznad desni i vidljiv je golim okom. Dok se subgibgivalni nalazi na korenu zuba, ispod ivice desni i teže je dostupan, pa ga sami pacijenti ne mogu uočiti.
Problemi koje može da izazove zubni plak
Brzina nastanka zubnog plaka zavisi od brojnih faktora. Sastav pljuvačke igra ključnu ulogu. Utvrđeno je da osobe čija pljuvačka sadrži visoke koncentracije kalcijuma, fosfora i drugih minerala su sklonije taloženju naslaga. Ne treba zanemariti ni ishranu. Ukoliko se ona najvećim delom zasniva na ugljenjim hidratima i kašastim i mekanim namirnicama brže će se formirati zubni plak.
Takođe, način pranja zuba, upotreba konca i rastvora za usta, ali i sam položaj zuba utiče na brzinu formiranja.
Da zubni plak ne treba olako shvatiti govori i podatak da 1 g sadrži oko 220 biliona bakterija, koje su izazivači ozbiljnih problema zuba i usne duplje.
Jedna od najčešćih posledica je nesanirana upala – gingivitis koja dovodi do progresije bolesti. Zapaljenski proces prelazi na kost i nastaje parodontopatija.
Nesanirana upala desni prerasta u infekciju. Vremenom, parodontopatija dovodi do teških komplikacija, a u kranjem slučaju i do gubitka zuba.
Pod uticajem kiselina iz plaka dolazi do demineralizacije gleđi, koja uzrokuje karijes. A poslednjih godina je utvrđena veza između bakterija iz plaka i upale pluća kod starijih. Što je još jedan od razloga zašto je važno redovno skidanje kamenca.
Kako se uklanja zubni plak?
Pravilno pranje zuba je prvi korak u otklanjanju zubnog plaka. Preporučuje se da perete zube 3 puta dnevno, tokom 3 minuta, a konac za zube ili interdentalnu četkicu da koristite jednom dnevno. Na taj način otklonićete naslage sa teško dostupnih mesta.
S obzirom da ishrana utiče na brzinu formiranja, ograničite unos grickalica, slatkiša i zaslađenih napitaka, jer se njima hrane bakterije iz plaka. Umesto ove hrane u svoj jelovnik uvedite sveže voće i povrće.
Stomatološka ordinacija Lumident Studio
Hadži Milentijeva 85, Vračar, 11000 Beograd, Srbija
+381 65 30 47 208 +381 64 12 53 987
www.lumidentstudio.rs
Hrana za bolji rad štitne žlezde: Napravite domaće lekovite napitake i salatu
Najčešći problem štitne žlezde je hipotireoza ili stanje smanjenog stvaranja, izlučivanja i delovanja hormona štitne žlezde. Simptomi se manifestuju u obliku pospanosti, umora, opstipacije i debljanja.
Osim hipotireoze, pojavljuje se i hipertireoza, stanje povećane aktivnosti štitne žlezde čija je posledica prekomerno izlučivanje hormona štitne žlezde. Najčešći simptomi hipertireoze su slabost, umor, nepravilan rad srca, dijareja, gubitak kose i gubitak telesne težine.
Osim sintetičkim hormonima, funkciju štitne žlezde možete poboljšati uravnoteženom ishranom, koja uključuje mnogo biljne hrane i belančevina.
Evo namirnica koje povoljno utiču na rad štitne žlezde.
Sveže voće i povrće
Debljanje je među prvim simptomima hipotireoze. Niskokalorijska hrana i hrana visoke nutritivne vrednosti poput svežeg voća i povrća temelj su svakog uspešnog programa mršavljenja. Ako je moguće, uključite u svaki obrok sveže voće i povrće. Određene namirnice, kao što su borovnica, višnja, slatki krompir i zelena paprika, bogate su antioksidansima, materijama poznatima po tome što smanjuju rizik od bolesti srca.
Integralne žitarice
Usporeno varenje i lenja creva čest su simptom hipotireoze. Namirnice od integralnih žitarica kao što su ovsene pahuljice, hleb, testenina i pirinač bogate su bitnim nutrijentima i vlaknima, što može pomoći u regulisanju rada creva . Međutim, vlakna mogu ometati apsorpciju sintetičkih hormona štitne žlezde. Ako su vam propisani, uzimajte lekove za štitnu žlezdu nekoliko sati pre ili posle konzumiranja hrane bogate prehrambenim vlaknima.
Pasulj
Pasulj je značajan izvor energije, što može biti korisno ako hipotireoza uzrokuje iscrpljenost. Pasulj sadrži belančevine, antioksidanse, složene ugljene hidrate i mnoštvo vitamina i minerala. Bogat je i vlaknima, što može biti korisno, ako patite od sporog varenja.
Orašasti plodovi
Orasi, lešnici, bademi i brazilski orasi bogati su mineralom selenom, koji pomaže funkciji štitne žlezde. Možete jesti orašaste plodove samostalno ili pomiešane sa salatom ili jogurtom. Što se tiče brazilskih oraščića, dovoljan je jedan ili dva dnevno. Kod drugih orašastih plodova dovoljna je jedna šaka tih plodova dnevno.
Riba
Omega-3 masne kiseline čine masne ribe kao što su divlji losos, tuna ili srdela odličnima za ručak ili večeru. Hipotireoza koja nije prikladno kontrolisana može povisiti nivo LDL-a, zvanog i loš holesterol i povećati rizik od bolesti srca. Poznato je da omega-3 ublažuju upale, pomažu kod oslabljenog imuniteta, smanjuju rizik od srčanih bolesti. Riba je takođe dobar izvor selena, važnog za rad štitne žlezde.
Alge
Alge sadrže visoku koncentraciju joda, osnovnog sastojka potrebnog za funkciju štitne žlezde. Takođe nude obilje vlakana, kalcijuma i vitamina A, B, C, E i K. Možete ih jesti sa supama, salatama ili u sušiju. Pre nego što povećate unos joda konsultujte se s lekarom.
Recept za napitak za bolji rad štitne žlezde
Za bolji rad štitne žlezde isprobajte ovaj jednostavan i zdrav napitak. Brusnice su prirodni izvor joda, koji je vrlo važan za pravilan rad štitne žlezde. Vitamin C i antioksidansi iz soka od pomorandže i limuna održavaju štitnu žlezdu zdravom. Đumbir sadrži magnezijum koji takođe pomaže u kontroli funkcije štitne žlezde, a cimet smanjuje upalu i smanjuje opasnost od hipotireoze.
Sastojci:
100 ml vode
200 ml soka od brusnice
¼ kašičice đumbira u prahu
½ kašičice cimeta
¼ kašičice muskatnog oraščića
1 kašičica ceđenog soka od pomorandže
1 kašičice isceđenog soka od limuna
Priprema:
Zagrejte vodu, dodajte sok od brusnice i začine pa kuvajte 20 minuta. Sklonite sa ringle, ohladite i dodajte sok od pomorandže i limuna. Popijte u jednom danu.
Ukoliko želite bolji učinak, povećajte unos vitamina D, selena i vitamina B12.
Recept za napitak od oraha i meda za štitnu žlezdu
Sastojci:
– 40 komada zelenih ( mladih ) sitnih oraha
– 1 kg domaćeg meda
Priprema:
Dobro operite orahe, osušite, pa ih probodite iglom više puta, ili oštrim nožem napravite tanke useke u njima. Orahe stavite u teglu, prelijte ih medom i ostavite na otvorenom (izložene suncu). Ovaj proces treba da traje najmanje 40 dana, a zatim smesu procedite kroz cedaljku, pa tečnost prespite u staklenu flašu.
Konzumiranje:
Kura ovim napitkom traje dok ga ne potrošite, pijte svako jutro na tašte jednu rakijsku čašicu.
Recept za tonik koji deluju na rad štitne žlezde
Sastojci:
veza rotkvica
pola krastavca srednje veličine
2 stabljike celera
1 šargarepa
1 oljušten limun
prstohvat kelp alge u prahu (po želji)
Priprema:
Sve navedene sastojke operite dobro, usitnite i zatim izmiksajte u blenderu. Ovaj lekoviti napitak će ojačati vaše zdravlje i uticati pozitivno na rad štitne žlezde.
Pre upotrebe prirodnih lekova obavezno konsultujte svog lekara.
Kelj salata za bolji rad štitne žlezde
Kelj je bogat vitaminom A, zbog čega je idealna namirnica za održavanje zdravlja štitne žlezde, najvažnije žlezde u telu koja utiče na rad svih drugih organa. Ako dodate kelju još neke namirnice, dobićete megazdravu salatu, odnosno energetsku “bombu” koja pridonosi normalnom radu štitne žlezde.
Sastojci za salatu od kelja:
-
1 kašičica meda
-
1 glavica kelja (narezana)
-
1 avokado iseckan na kockice
-
1 kašičica morske soli
-
1 i po kašika limunovog soka
-
pola do 1 kašike pahuljica od morskih algi
-
¼ šoljica narendane šargarepe
-
¼ šoljica tahinija
-
¼ šoljica prženih semenki suncokreta
-
¼ šoljica maslinovog ulja
-
¼ šoljica vode
-
¼ šoljica grožđica (po želji)
Priprema:
Pomešajte med, maslinovo ulje, limunov sok, tahini i so i mešajte dok ne dobijete jednoličnu smesu, odnosno preliv za salatu. U posudu stavite kelj, šargarepu i pahuljice od algi. Prelijte prethodno napravljenim dresingom i ostavite da odstoji najmanje jedan sat. Zatim dodajte avokado, semenke suncokreta i grožđice. Savet: Salatu preko noći možete držati u frižideru. Kelj će omekšati, a i što se duže marinira, to će bolje upiti limunov sok. Količina je dovoljna za 3 do 4 porcije.
ordinacija.tv Foto: shutterstock Izvor: kiwi.hr zdravakrava.hr
Kako biti majka darovitog deteta
Iako se na fakultetima uči kako su i darovita deca – deca s posebnim potrebama, to u svakodnevnom životu niko ne šljivi. A roditeljima je teško, optužuju ih kako preteruju, stoga oni više i ne spominju što njihova deca mogu.
Moje dete je u odnosu na drugu decu u plusu. Neke stvari može više, brže, bolje. Puno više, brže, bolje. Znao je da prepozna sva slova i brojeve s godinu i po dana dok još nije ni hodao kako treba, vozio je bicikl bez pomoćnih točkova s tri godine, počeo je čitati s četiri godine, govorio je tečno engleski pre odlaska u školu, svira nekoliko instrumenata, završio je osnovnu muzičku školu u uzrastu od osam godina.
Ali sve to se nije ispostavilo kako nikakav plus – upravo suprotno – jer nije poput ostalih i ne uklapa se u sistem. Za takvu decu društvo nema razumevanja ni interesa. Ako si talentovan i bez mogućnosti daljnjeg obrazovanja jer si sve iscrpeo pa su ti potrebni saveti, privatni učitelji ili putovanja, ma koga briga, samo si gnjavaža. Iako se na fakultetima uči kako su i darovita deca – deca s posebnim potrebama, to u svakodnevnom životu niko ne šljivi. A roditeljima je teško, optužuju ih kako preteruju, stoga oni više i ne spominju što njihova deca mogu. I na moje pohvale se izruguju, pa osim što se moram stideti, slušam svakakve komentare o apsolutnom njuhu i tome slično. Dok u paralelnom svemiru ljudi bivaju plaćeni za svoje inspirativne govore, savete i znanje, našem društvu nažalost nije u interesu stvaranje pametnih ljudi. Ovde niko ne želi da sluša o dobroj, uspešnoj i pametnoj deci. Sve do sada.
Naime, dobila sam predlog da napišem nešto o odgoju svog darovitog sina. Podstaknuta navedenim predlogom nakon deset godina, usudila sam se ukratko zapisati koje okolnosti po mom mišljenju i u mom slučaju doprinose razvoju darovitosti.
1. Biti prisutan i zalivati ljubavlju
Prve dve godine nakon porođaja bila sam kod kuće i nisam radila. Bila sam maksimalno posvećena detetu i svim njegovim potrebama. Danas najveći deo posla odrađujem dok je ono u školi ili na nekim svojim aktivnostima kako bi nam onaj ostatak zajedničkog vremena bio proveden najkvalitetnije moguće. Makar samo zagrljeni ispod ćebeta ležimo na krevetu gledajući film ili čitajući knjige. Deci je ljubav jednako vreme.
2. Strpljivo odgovarati na sva pitanja
Mama, imaju li bube kosti? Imaju li konji očnjake? Zašto je zec brza zivotinja? Zašto se vatra širi? Kako se radi igrica? Kako ide fis mol? Zašto postoji samo glavni grad, a ne i glavno selo? Zašto je krv crvene boje? Zašto je beba krvava kad se rodi? Jel to od ženske ili od bebe? Šta kad se rana zagnoji? Jel postoje naočare s kojima se može videti unutrašnjost tela? Kako se pravi jogurt? Kako se prave kočije? Zašto nokat raste? Zašto je teško trčati po uzbrdici? Imaju li neki reptili dlaku? Kako se pravi kalodont? Zašto lav ima grivu? Da li zmija ima mozak?
Kad ih nešto zanima, takva deca ne staju dok ne dobiju odgovor. Procenila sam kako je bolje sprijateljiti se s Guglom i naoružati se strpljivošću, nego uskratiti detetu odgovor zbog vlastitog komoditeta ili neznanja.
Sada već sam istražuje enciklopedije. I čita knjige non-stop. Doslovno moram da čupam knjigu iz njegovih ruku ili da je skrivam po kući. Jer će radije čitati, nego pisati domaći. Ne mogu mu ni zameriti kad on glasi: Napiši rečima broj 845 529. Dete kom je matematika jača strana tako nešto smatra kaznom. Ali školski sistem je zasebna tema.
3. Uroniti u dečji svet
Na početku, dok to nisu postale trilogije od više hiljada stranica, rado sam čitala knjige koje je moj sin čitao. Njegova komunikacija sa mnom vrlo je bliska kad delimo iste interese i proživljavamo ista iskustva. Filmovi, koncerti, pozorišne predstave, društvene igre, sport, putovanja.
Međutim, ako želim da saznam neki odgovor moram da znam kako postaviti pitanje. Nikad nije upalilo samo: Kako je bilo u školi? Pa bih i dobijala jednostavno: Super. Treba ipak nešto malo bolje od toga, i to mi je dugo trebalo dok shvatim. Sad ga pitam što je bilo najsmešnije na času ili koja je neobična reč koju je danas čuo? Da sad nazovem učiteljicu što bi mi o tebi rekla? I tako dalje. Svaki dan nešto novo. Nije lako, moraš razmišljati. Ali je odličan trening za mozak.
4. Obrazovati se
Nisam najpametnija i puno toga još uvijek ne znam, međutim dala sam sve od sebe i pročitala gomilu knjiga i članaka o darovitoj deci, roditeljstvu, prilagođavanju u vrtiću, načinima na koje deca uče. Magistrirala sam Rani i predškolski odgoj i obrazovanje, a krenula sam to studirati s 26 godina, taman u vreme kad je dete najviše moglo da prosperira od mog znanja, i svoje spoznaje sam primenjivala odmah u praksi. Na faksu sam s uživanjem žvakala probranu literaturu od koje bi deo obavezno morao da pročita i moj muž. Zajedno smo trenirali nove načine verbalizacije naših misli, ispravljali stare navike. Neke stvari vrede za svu decu, a darovitu neke zabrane mogu slomiti. Znate li koliko je važno za dečje samopouzdanje da se afirmativno izražavate? Ako želi samo da natoči vodu u čašu, a ima 3 godine i bokal s vodom je pretežak, treba uključiti tu moždanu vijugu koja će iskontrolisati jezik i ne reći: pazi, prolićeš. Jer tako mu zapravo određuješ šta će uraditi. Nego treba reći konkretno ono što želiš, recimo: stavi čašu na sredinu stola. S druge strane, “pa šta” ako dete i prolije vodu? Nakon dovoljnog broja ponavljanja postaće sasvim vešto u tome.
Koliko puta ste čuli ili možda i sami rekli: Pazi, pašćeš? Ne ne ne ne ne ne….
5. Osigurati podsticajno okruženje
Ako roditelj imalo obraća pažnju na svoje dete shvatiće šta ga zanima. Moje je tako htelo da u rukama ima staru gitaru od svekrve, jedinu u kući, staru i dragu uspomenu, još kad je imao dve godine i bila je veća i teža od njega. I bilo je stresa i nervoza (moram priznati ovog puta ne s moje strane) jer bi se uvek nekako dočepao te gitare, čeprkao po štimu. Kako bih izbegla situaciju da se moram ljutiti na njega, jer on sad to ne sme dirati (pec gluposti), zamolila sam svekra da mu donese neku malu pa nek ju i razbije ako hoće. Ostalo je istorija.
6. Motivisati
Kad se detetu nešto svidi, recimo film koji će pogledati nekoliko desetina puta, ili muzika numera koju ponovo sluša do iznemoglosti ili čita slikovnicu čije su se stranice već pohabale od listanja, očigledno je da mu se u tome nešto jako dopalo i treba malo razmisliti kako usmeriti dalje taj interes. Podignuti lestvicu, postaviti neki novi mentalni izazov. Za roditelja je važno uvek biti korak ispred svog deteta. Mogućnosti su beskonačne. Svom sinu nastojim da ponudim nešto dovoljno primamljivo kako bi svoju trenutnu zanimaciju dodatno iskoristio. Najčešće ne deluju molbe, ajde mi nešto odsviraj, nacrtaj, napiši, napravi. Tad, ako je i htio, baš neće. Stoga je na meni da smislim kako da ga motivišem da to ipak napravit. Kako odrasta, sitne ucene uzmiču pred dogovorima. Ucena bi kod nas izgledala: Odštampaj mi tu novu kompoziciju u Sibelijusu pa idemo da igramo badminton. Ili, završi sa pisanjem priče pa možeš da nastaviš s čitanjem. Napomena: čitanje je u njegovom slučaju vrlo strastveno i doslovce se pretvara u lutku na koncu s kojom mogu raditi šta hoću u zamenu za knjigu koja ga zanima. A dogovor: Pomozi mi da počistim kuću pa ćemo zajedno da gledamo film. Uvek pričam s njim kao sa razumnim bićem sebi ravnopravnim i usput dobijem divne uratke na koje smo svi ponosni, a do kojih možda ne bi došlo da sam ga samo pustila na miru.
7. Osigurati druženje s vršnjacima
Deca vole društvo pa tako i moje dete. Obožava da provodi vreme sa svojim prijateljima. Nakon škole svaki dan provede barem sat vremena igrajući se u parku. Kad ga gledaš na igralištu, nema razlike između njega i bilo kojeg drugog razigranog cvrkutavog maštovitog stvorenja koje trči za loptom. Ponekad ga pustim u školu u kostimu zlatnog samuraja. Srce mu je tada veće od cele zgrade. Kažem – ponekad, jer da se on pita, nosio bi taj kostim dok mu ne dosadi, ali ja ne želim da mu se drugi smeju, zadirkuju ga i čudno gledaju. Mislim, ko dolazi u školu kostimiran?
Važno mu je da ima kućnog ljubimca. Ponosan je na našu macu koja ima 21 godinu, a trenutno u jogurtijeri grejemo jaja kako bi nam se izlegli pilići.
8. Podsticati kreativno izražavanje
Ako do sada možda nije sasvim jasno, ovdje ću jasno istaknuti: Plej Stejšn nemamo. Tv imamo, skuplja prašinu jer program ne gledamo. Jutjub dokumentarce da. O svemiru, životinjama, muzici. Igrice igra samo preko vikenda, i to samo ako je ružno vreme, inače smo napolju, šetamo ili se igramo loptom.
Zato komponuje, čita, crta, glumi, svira, peva, pleše, skače, piše, slaže origami, lego kocke satima, fotografiše, mačuje se, planinari, pliva, vozi bicikl, igra badminton, karte, šah, eksperimentiše, improvizuje. Ponekad je manje više. S vremena na vreme bez najave sakrijem neku igračku i kad je nakon nekog vremena vratim, opet je interesantna poput nove.
S četiri godine napisao je u programu “Guitar” pro svoju prvu pesmu: Kad gitara peva. Sada s deset piše knjigu etida i komponuje numere za prvi autorski album.
9. Razmišljati i planirati budućnost
Sve odluke u životu višekratno analiziram. Stalno promišljam. I posmatram. Najvažnije mi je da vidim dete srećno. Vidim kad cveta i kad vene, kad cvrkuće, kad je živahan, a kad umoran i razdražljiv, kad ima previše obaveza, a kad mu nedostaje podsticaja. Mnoge poteškoće proizlaze iz sasvim jednostavnog razloga: nije se dovoljno naspavao. Susrećemo se muž i ja s mnogim nedoumicama, mišljenja su nam često dijametralno suprotna, ali u važnim stvarima se slažemo i ti kontrasti valjda čine zlatnu sredinu. Srećna sam što imamo potporu dragih ljudi, posebno iz muzičkog sveta, koji zajedno s nama njeguju taj njegov talent. Neke smatramo članovima svoje porodice.
Može li se isplanirati sreća? Ne znam. Ni za šta od ovog nisam imala plan. Rešavala bih probleme kako bi se pojavljivali i u skladu sa svojom majčinskom intuicijom, a tako ću i dalje. Neki kažu kako je on odabrao mene da mu budem mama. Ne znam, ali sam najponosnija i tu ulogu obožavam.
Piše: Sandra Polić Živković, Rijeka izvor: detinjarije.com
ordinacija.tv Foto: shutterstock
Recepti za sladolede od: Jagode, borovnice, maline, avokada, vanile, čokolade
Zašto “bacati” pare na skupe industriske sladolede kad za par minuta možete sami da ih napravite? Koju god tehniku da primenjujete kod pravljenja domaćih sladoleda važno je da znate da ne možete da pogrešite. Probudite kreativnost u sebi i započnite rashlađivanja!
Sladoled od jagoda
Sastojci:
– šolja jagoda
– 100 ml slatke pavlake
– četiri kašike kisele pavlake
– dve kašike šećera u prahu
– nekoliko kapi ekstrakta od vanile
Priprema :
Izmiksujte jagode u blenderu. Čvrsto umutite slatku pavlaku, pa dodajte šećer u prahu, ekstrakt od vanile, kiselu pavlaku i izmiksovane jagode. Sve dobro promešajte, pa smesu sipajte u posudu i ostavite četiri sata u zamrzivač na hlađenje. Sladoled dekorišite jagodama.
Sladoled od borovnice
Sastojci:
1,5 šolja borovnica
1 šolja grčkog jogurta
1 kašika kikiriki putera.
Priprema:
Najlakše je ako borovnice prethodno ostavite nekoliko sati u zamrzivač da se zamrznu. Zatim, smrznute bornovice, jogurt i puter ubacite u blender i meljete dok ne dobijete glatku masu (otprilike 1 minut). Ako masa nije dovoljno čvrsta i nema još uvek konzistenciju sladoleda. Ostavite u zamrzivaču da se zaledi.
Sladoled od malina
Sastojci:
2 šolje malina
1 šolja grčkog jogurta
1 kašikica meda ili sitne čokolade (po želji).
Priprema:
Prvo je bitno da voće (u ovom slučaju maline) prethodno ostavite nekoliko sati u zamrzivač da se zamrznu, najbolje preko noći. Zatim, smrznute maline, jogurt i med ubacite u blender i meljete dok ne dobijete glatku masu (otprilike 1 minut). Ako masa nije dovoljno čvrsta i nema još uvek konzistenciju sladoleda, ostavite je još 10-20 minuta u zamrzivač, pa poslužite sladoled.
Sladoled od avokada
Sastojci:
-
2 avokada
-
1 kašika soka od limete
-
400g kondenzovanog mleka
-
600ml slatke pavlake
-
2 kašike kakao praha
Priprema:
Avokado oljuštite i zajedno sa sokom od limete i kondezovanim mlekom stavite u blender i izmutite da bude glatka masa. Izmutite zatim slatku pavlaku i pomešajte je sa prethodnom masom. Dobijenu masu podelite u dva dela. Jednu ostavite kakva jeste, a u drugu dodajte 2 kašike kakao praha, a ako vam se učini da sladoled nije dovoljno sladak slobodno dodajte i neku kašiku prah šećera.
Sladoled od vanile
Sastojci :
– 250 ml mleka
– 250 ml pavlake
– 100 g šećera u prahu
– četiri žumanceta
– dve kašičice ekstrakta od vanile
Priprema:
U šerpi zagrejati mleko do ključanja. U međuvremenu umutiti žumanca sa šećerom, pa ih postepeno umešati u mleko. Potom vratiti šerpu na štednjak, uz neprestano mešanje, dok se smesa ne zgusne. U ohlađeni krem umešati pavlaku i ekstrakt od vanile. Zalediti.
Sladoled od čokolade
Sastojci:
5 belanaca;
10 supenih kašika šećera;
5 žumanaca;
5 dl slatke pavlake;
1 vanilin šećer;
3 dl mleka;
200 g crne čokolade;
100 grama lešnika.
Priprema:
Mleko staviti u šerpu da se dobro zagreje. U činiji umutiti žumance pa mu dodati šećer. U vrelo mleko umutite žumance i pustite da se smesa zgusne kao kada spremate puding. Sklonite sa ringle. Umutite posebno belance pa ga dodajte prohlađenoj smesi od mleka i žumanaca. Zatim umutite slatku pavlaku pa joj dodajte rastopljenu čokoladu. Sjedinite obe smese (jaja i mleko sa slatkom pavlakom i čokoladom). Sve dobro izmešajte pa preručite u činiju i po vrhu pospite seckanim lečnicima. Ostavite u zamrzivaču najmanje tri sata.
ordinacija.tv
Recepti za: Bademovo mleko, Kokosovo mleko, Mleko od brazilskog oraha, Mleko od semenki bundeve, Mleko od susama i Sojino mleko
Tek od skoro je poznato da mleka životinjskog porekla ne samo da sadrže mnogo manje kalcijuma nego što se mislilo, već i crpe postojeći iz kostiju. Iz životinjskog mleka organizam može da apsorbuje samo oko 25% hranljivih materija, dok se iz biljnog mogu apsorbovati u potpunosti.Biljno mleko predstavlja vodeni ekstrakt koštunjavog voća, žitarica, mahunarki. Ne sadrže laktozu, ni holesterol, te su dobra za dijabetičare, anemične osobe i srčane bolesnike. Sadrže manje masti, a više vitamina B i gvožđa u odnosu na kravlje.
Biljna mleka se jednostavno prave kod kuće i dobićete zdravo mleko bez dodataka šećera i konzervansa.
Rok upotrebe ovih mleka je 3-5 dana.
Bademovo mleko
Potrebno je:
-
1 šolja sirovih badema
-
3 šolje vode
-
malo morske soli
-
½ svežeg limuna
Priprema:
Bademe staviti u posudu i preliti vodom, pa dodati prstohvat soli i sok od limuna.
Pokrijte kuhinjskom krpom i ostavite da odstoji minimum 12 sati na sobnoj temperaturi.
Zatim ocediti vodu, isprati bademe nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati prstohvat soli i 3 šolje vode, pa izblendirati.
Sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.
Kokosovo mleko
Potrebno je:
-
200 g kokosovog brašna
-
5 dl vode
-
1 kašičica meda
-
1 kašičica ekstrakta vanile
Priprema:
Sipajte kokosovo brašno u vrelu vodu (nikako ključalu).
Ostavite da odstoji dva sata na sobnoj temperaturi.
Zatim smesu sipati u blender i izblendirati.
Mleko procedite kroz gazu i dodajte ekstrakt vanile i med.
Mleko sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.
Mleko od brazilskog oraha
Potrebno je:
-
šolja sirovog brazilskog oraha
-
3 šolje vode
-
malo morske soli
-
½ limuna
Priprema:
Brazilski orah staviti u činiju i preliti vodom, pa dodati kašičicu morske soli i limunov sok.
Pokriti krpom i ostaviti da odstoji 3 sata na sobnoj temperaturi.
Zatim iscediti vodu, isprati orahe nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati 3 šolje vode i prstohvat soli.
Sve izblendirati.
Sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.
Mleko od semenki bundeve
Potrebno je:
-
šolja semenki bundeve
-
Malo morske soli
-
3 šolje vode
-
½ limuna
Priprema:
Semenke bundeve staviti u činiju i preliti vodom, pa dodati kašičicu morske soli i limunov sok.
Pokriti krpom i ostaviti da odstoji 8 sati na sobnoj temperaturi.
Zatim iscediti vodu, isprati semenke nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati 3 šolje vode i prstohvat soli.
Sve izblendirati.
Mleko čuvati u frižideru.
Mleko od susama
Potrebno je:
šolja sirovog susama
Litar vode
4-5 urmi
1 kašika vanile
prstohvat morske soli
Priprema:
Susam isprati nekoliko puta, pa staviti u činiju i preliti vodom.
Pokriti krpom i ostaviti da odstoji 12 sati.
Zatim iscediti vodu i staviti u blender sa urmama, vanilom i prstohvatom soli.
Izblendirati, pa dodati 3 šolje vode.
Ponovo upaliti blender.
Gotovo mleko sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.
Sojino mleko
Potrebno je:
Šolja soje
4dl vode
2 kašike meda
2 stapića vanile
Priprema:
Soju isprati i staviti u posudu.
Preliti vodom, pa pokriti krpom i ostaviti da odstoji 12 sati.
Zatim iscediti vodu, isprati nekoliko puta i staviti u blender.
Dodati med, vanilu i 4 dl vode na kraju.
Sve izblendirati.
Smesu procediti kroz gazu.
Mleko sipati u staklenu flašu i čuvati u frižideru.
ordinacija.tv Foto: shutterstock Izvor: naturoza.rs
Psihologija oboljelih od multiple skleroze
Multipla skleroza je kronična autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava kod koje dolazi do demijelinizacije. Multipla skleroza kao i brojne ljudske bolesti (alergije, artritis, ulkus, astma) vezana je uz nefunkcioniranje imunološkog sustava. Pri poremećaju autoimunog sustava, limfociti (bijele krvne stanice) proizvode antitijela koje napadaju vlastite stanice i tkiva tijela kao da su strana supstanca.
Točan uzrok većini autoimunih bolesti nije dobro istražen, iako se poremećaj ponekad pojavljuje kao rezultat virusne ili bakteriološke infekcije. Nastanak i razvoj bolesti su pod utjecajem velikog broja genetskih, okolinskih, psiholoških faktora. Točan uzrok nije poznat, ali se zna da je stres sigurno jedan od pokretača. Medikamentozno liječenje autoimune bolesti generalno uključuje sprezanje imunološkog odgovora, obično kroz upotrebu steroida. Iz perspektive psihologije, one su često rezultat interakcije uma i tijela.
Simptomi se mogu promatrati kao oblik komunikacije između tijela i psihe, koji se obično odnosi na neravnotežu ili nekongruentnost u sustavu osobe. Ako je komunikacija prepoznata i ako je odgovoreno na pravi način pokrenut će se proces izlječenja prirodnim putem. Fizički simptom (kao npr. bol, tumor, loš imunološki sustav itd.) može biti komunikacija o nečemu «mehaničkom» kao loša prehrana i navike vježbanja. Može biti komunikacija o nečemu poput potrebe za promjenom u osobnoj okolini, odnosima, razini stresa ili reflektira neku vrstu «duhovne» krize. Polazeći od pretpostavljene mogućnosti da nalaženje višeg smisla kroz duhovnost dovesti do promjene na svim neurološkim razinama (prema Dilts, 1990)(od razine identiteta, vrijednosnog sustava i sustava uvjerenja do razine ponašanja).
Povijesni rascjep između duhovnosti i znanosti imao je značajne posljedice za svijet u kojem živimo, a koje su dosegle svoj vrhunac u kulturi dvadesetog stoljeća koja se zasniva na mehanicističkom shvaćanju stvarnosti. Jedna od najvećih žrtava ovog rascijepa je upravo medicina, u kojoj je duhovnost izgubila svoje važno mjesto na uštrb redukcionističkog shvaćanja čovjeka kao stroja.
Međutim, u posljednjih dvadesetak godina duhovnost se na velika vrata vraća u medicinu zahvaljujući velikom broju studija koje nedvojbeno dokazuju pozitivan učinak duhovnosti i religioznosti na ljudsko zdravlje.
U više navrata posljednjih je godina dokazan pozitivan učinak duhovnosti na mentalno zdravlje, posebice remisiju simptoma depresije te post-traumatskog stresnog poremećaja (American Journal of Psychiatry 1998).
2001 godine obrađeno je preko 1200 istraživačkih studija i 400 znanstvenih pregleda vezanih za duhovnost i ljudsko zdravlje. Pronađena je visoko pozitivna korelacija između duhovnosti te boljeg zdravlja u području kardiovaskularnih bolesti, cerebrovaskularnih bolesti, poremećaja imunološkog sustava, sučeljavanja sa kroničnim bolestima (MS, neoplastična oboljenja, itd. ), psihičkih oboljenja, te prevencije alkoholizma i pušenja
U kliničkim tretmanima danas se opet potiče holistički pristup, koji polazi sa stajališta da je za cjelokupno razumijevanje zdravlja i bolesti potrebno ne samo proučavati ljude kao pojedince, već i kao kompleksne sustave koji jesu u trajnoj interakciji sa svojom socijalnom i fizikalnom okolinom (Lipowski, 1977).
Čovjek nikada nije potpuno bolestan niti je ikada potpuno zdrav. Tjelesni simptomi često su znak da je tijelo dugo vremena izvan balansa i da je potrebno što prije poduzeti potrebne mjere kako bi se vratilo u balans, a kada je u prevelikom disbalansu nužno je potrebna pomoć i za tijelo i um.
Posljedice prevelikog i dugotrajnog disbalansa su tjelesni simptomi i tegobe koje umanjuju sposobnosti, onemogućujući nastavak istog stila života. To čini oboljelog frustriranim i tjeskobnim te on najčešće tek tada traži stručnu pomoć. Nakon ne rijetko dugotrajnih pregleda osobi se priopćuje dijagnoza. Jedan dio oboljelih počne kriviti sebe za svoju bolest. Tada oni počnu borbu protiv bolesti i osjećaja bespomoćnosti. Odluka nekih da prebace kompletnu odgovornost na sebe za svoju bolest i da ne traže pomoć ili prebaciti kompletnu odgovornost na medicinu kao profesiju i pasivno čekati na idealni lijek je jednako nekorisno. Oboljeli se najčešće identificiraju s dijagnozom te je doživljavaju kao “etiketu” ili čak “stigmu”. Kronično oboljeli često prihvate identitet «pacijenta» (npr. Ja sam multiplikaš).
Doživljaj sebe kao bolesne osobe otežava i na dubokoj razini sabotira ozdravljenje. Kritika i krivica na razini identiteta vodi depresiji što oslabljuje duh i imunološki sustav. Kako se doživljavamo utječe na imunološki sustav. Osoba mijenja sliku koju ima o sebi, doživljava se kao žrtva što često podržava i okolina. Najčešće ni ona niti bližnji nemaju informacije o nastanku, razvoju i načinu življenja s tom bolesti. Zbog toga oboljeli i bližnji traže informacije iz razne literature, časopisa, interneta itd. čime se upoznaju sa svim mogućim posljedicama te bolesti. Najgore su teški invaliditet i smrt. Fokus na najgore izaziva katastrofično mišljenje, strahove, predrasude. Tako sama dijagnoza često nosi težinu samoostvarivog proročanstva.
Osoba očekuje najgori ishod – štake, kolica, smrt, što općenito nije slučaj u razvoju multiple skleroze. Uvjerenja i vrijednosti imaju presudan utjecaj na zdravlje odnosno razvoj bolesti, osiguravaju motivaciju i dozvolu koja podržava ili inhibira sposobnosti, usmjeravaju ponašanje osobe, određuju kako vidimo sebe i druge, kako reagiramo, kakvo značenje dajemo našem iskustvu.
Osoba je često u potrazi za idealnim, svemoćnim lijekom i ne vjeruje da si ikako drugačije može pomoći. Njena ograničavajuća uvjerenja zbog toga inhibiraju akcije, filtriraju informacije i savjete stručnjaka.
Upravo beznadnost i bespomoćnost dovode do tjeskobe i depresije što ima za posljedicu slabljenje imunološkog sustava odnosno daljnji razvoj bolesti. Na bolest se može gledati kao gubitak ili prijetnju, neki je izbjegavaju ili potiskuju, no jedini koristan odnos prema bolesti je gledati ju kao izazov. Često se oboljeli fokusiraju isključivo na negativnosti okrivljavajući sebe ili druge za svoju situaciju izmjenjujući ulogu žrtve i progonitelja, te na taj način skupljaju osjećaj krivnje i nemoći. Osoba pokušava promijeniti sve oko sebe, postavljajući prevelike zahtjeve prema sebi i drugima. To predstavlja stalni zatvoreni krug optuživanja i samookrivljavanja. Premalo ljubavi i pažnje prema sebi, pretjerana potreba za savršenstvom i kontrolom sebe i drugih, nosi sa sobom stalna razočarenja i patnju što smanjuje imunitet i još više pogoršava bolest.
Liječenje uključuje interakciju koja stimulira prirodne procese oporavka i regeneracije u tijelu, umu i duši.
Liječenje počinje s vjerom u izlječenje. S vjerom i najgrublja metoda ili alat mogu producirati izlječenje, bez nje i najsofisticiranija metoda ili alat mogu obmanuti. Vjera u izlječenje je najbolje izražena u odnosu liječnika i obitelji prema oboljelom i bolesti. Dubina i intenzitet potrebnog odnosa poticati će ili susprezati proces izlječenja. Oboljeli najčešće već u startu zbog predrasuda i često krivog odnosa liječnika, gubi motivaciju i vjeru u izlječenje pa tako znatno umanjuje efekt farmakološke terapije. Gubitak vjere stvara osjećaj beznadnosti, bespomoćnosti i osoba zauzima pasivan stav i neminovan ishod.
Nastanak i razvoj bolesti pod utjecajem su velikog broja faktora – individualnih, psiholoških, socijalnih, fizičkih i duhovnih. Pitanje koje si treba postaviti je na što možemo utjecati i kako? Robert Dilts je razvio koncept nazvan «neurološke razine» koje predstavljaju koristan način razmišljanja o različitim razinama kontrole i utjecaja u području zdravlja.
Zdravlje utječe na svaku razinu, kao i što svaka razina utječe na zdravlje. Na zdravlje utječe okolina, ponašanje, misli, uvjerenja, vrijednosti, identitet i duhovnost.
Neurološke razine bolesti
Šesta razina: DUHOVNOST
Promjena na duhovnoj razini kreira nužnu promjenu na ostalim razinama. Stavljajući duhovnost na prvo mjesto dobiva se novi smisao, ljubav i snaga.
Peta razina: IDENTITET
Odgovara na pitanje: «Tko sam ja?». Identitet uključuje osobnu ulogu, misiju i/ili osjećaj sebe. Uključuje «Tko» izlječenja. Odnosi se na izlječenje duha. Identitet naš je osjećaj sebe, koji je izgrađen od najdubljih vrijednosti i uvjerenja koja definiraju našu misiju u životu. Kronično oboljeli često prihvate identitet «pacijenta», (npr. Ja sam multiplikaš). Doživljaj sebe kao bolesne osobe otežava i na dubokoj razini sabotira ozdravljenje. Kritika i krivica na razini identiteta vodi depresiji što oslabljuje imunitet. Kako se doživljavamo, znači naša slika o sebi utječe na naš imunološki sustav. Promjenom na duhovnoj razini, osoba mijenja i identitet odnosno sliku koju ima o sebi, doživljavajući sebe kao istinskog vjernika.
Četvrta razina: UVJERENJA I VRIJEDNOSTI
Odgovara na pitanje: «U što vjerujem? Što mi je u životu važno i prioritet?» Uvjerenja i vrijednosti osiguravaju potkrepu (motivaciju i dozvolu) koja podržava ili inhibira sposobnosti. Uključuje «Zašto» izlječenja. Odnosi se na izlječenje srca. Upravo uvjerenja i vrijednosti imaju presudan utjecaj na naše zdravlje odnosno razvoj bolesti. Vrijednosti su ono što nam je važno i poželjno u životu. Vrijednosti su primarni izvor motivacije i ako ljudi žive u skladu s njima osjećaju zadovoljstvo, harmoniju, ispunjenje, mir… Nije li tako ljudi se osjećaju nezadovoljnima, rastrganima, razočaranima, povrijeđenima… Oboljeli se najčešće osjeća bezvrijedno jer je prisiljena mijenjati radne navike i stil života.
Uvjerenja su principi koji usmjeravaju naše ponašanje, određuju kako vidimo sebe, kako reagiramo prema drugima i kakvo značenje dajemo našem iskustvu. Placebo reakcija ukazuje kako možemo liječiti sebe ako vjerujemo u efikasnost lijeka bez obzira ima li taj lijek ikakav fiziološki efekt ili ne. Ono što razmišljamo za naše tijelo je realno. Osnažujuća uvjerenja i afirmacije omogućuju motivaciju, sigurnost i ustrajnost u uspješnom sučeljavanju s bolešću. Uvjerenja imaju karakteristiku pokretanja samo-organizirajućih aktivnosti koje dovode do «samo-ostvarenja». Također, važno je imati osnažujuća uvjerenja vezana uz plan dostizanja cilja, one su duboke strukture koje mobiliziraju i oslobađaju sposobnosti i ponašanja potrebna za ostvarenje cilja i važan faktor u generiranju i osnaživanju naših planova. Ograničavajuća uvjerenja i predrasude nas sprječavaju u korištenju naših potencijala i poduzimanju akcija u dostizanju željenog stanja ili cilja. Osoba se neće promijeniti ukoliko ne vjeruje da je to moguće i da je ona za to sposobna. Zdravlje je vrijednost samo za sebe, ali i sredstvo za ostvarenje drugih vrijednosti. Ukoliko osoba nema dovoljno razloga ili nije svjesna zašto želi biti zdrava, koliko joj je to važno, što time može dobiti ili izgubiti to ima za posljedicu nedovoljnu motivaciju i ustrajnost ka ozdravljenju.
Prihvaćajući važnu ulogu duhovnosti u svom životu, doživljavajući sebe kao istinskog vjernika znači da oboljeli prihvaća i živi izabrane vrijednosti kao npr. ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost, krepost, te se prestaje osjećati bezvrijedno.
Osoba kroz nove vrijednosti mijenja svoj sustav temeljnih uvjerenja o sebi, drugima i svijetu. Ne doživljava više sebe kao „žrtvu“, niti u drugima traži „progonitelje“, prestaje biti opterećena sa bolešću, već se okreće ka rješenjima i vjeri. Na bolest više ne gleda kao na kaznu, ne okrivljava sebe i druge te ju doživljava kao izazov i kušnju. Oboljeli čestu potrebu za perfekcionizmom kao i pretjeranu kontrolom sebe i drugih otpušta i stvari koje su izvan njegove kontrole prepušta Svevišnjem, prestaje biti beznadna i nalazi mir. Osoba kroz vjeru, ljubav i ufanje kreira svoj životni stil, vjeruje u izlječenje i zna zašto želi biti zdrav, nalazi motivaciju da ustraje usprkos slabosti u sebi i okolini.
Treća razina: SPOSOBNOSTI I STRATEGIJE
Odgovara na pitanje koje su moje sposobnosti? Uključuje «Kako» izlječenja. Odnosi se na izlječenje uma. Sposobnosti vode i daju smjer ponašanju kroz mentalnu mapu, plan ili strategiju.
Najčešće je jedna od posljedica bolesti umanjenje i gubitak nekih od sposobnosti što ima za posljedicu pad samopouzdanja i osjećaja samoučinkovitosti. Stoga je nužno prepoznati i usmjeriti se na vlastite sposobnosti koje nisu umanjene bolešću već ih osoba može i voli koristiti. Treba se fokusirati na pozitivne aspekte novo nastale situacije, odnosno gledati na nju kao izazov i izvući maksimum. Važno je nastaviti raditi, ali prilagoditi posao svojim sposobnostima. Ukoliko osoba nema posao ili je morala prekinuti radni odnos važno je ostati aktivan, i mentalno i fizički, bilo kroz hobi ili neke druge aktivnosti. Strategije su habitualni način razmišljanja i reagiranja. Oboljeli odbacuje stare, nekorisne navike i strategije te usvaja nove osnažujuće navike i strategije u skladu sa novim vrijednostima i uvjerenjima
Druga razina: PONAŠANJE
Odgovara na pitanje Što želim učiniti? Ponašanja su specifične akcije ili reakcije pokrenute od osobe unutar okoline. Uključuje «Što» izlječenja. Odnosi se na izlječenje tijela.
Promjena na ovoj razini odnosno ponašanje, usklađeno je sa novim osnaženim identitetom, pripadajućim vrijednostima kojima se teži, podržavajućim uvjerenjima i adekvatnim sposobnostima odnosno strategijama. Oboljeli osvješćuje i mijenja nekorisna ponašanja prema sebi i drugima koje šteti zdravlju i usvaja za zdravlje korisno ponašanje. Svako ponašanje koje dovodi do stresa treba mijenjati.
Prva razina: OKOLINA
Okolina određuje vanjske mogućnosti ili prepreke na koje osoba treba reagirati.
Promjena na ovoj razini usmjerena je na prepoznavanje i uklanjanje izvora stresa u okolini oboljelog. Medicinska istraživanja podržavaju ono što naše tijelo intuitivno zna: ugodna okolina ubrzava oporavak. Faktori koji djeluju na zdravlje iz naše okoline su npr. kvaliteta i vrsta hrane, potrebni vitamini, medikamenti, životni prostor itd. Socijalna okolina je izuzetno važna. Čitav niz istraživanja ukazuju da socijalna podrška od obitelji, prijatelja, kolega i drugih oboljelom važnih ljudi čini enormni utjecaj na zdravlje. Usamljenost, izolacija i loši međuljudski odnosi značajno pogoršavaju stanje oboljelog. Oboljeli preispituje što želi i može promijeniti u svojoj fizičkoj i socijalnoj okolini kako bi živio u skladu sa svojim vrijednostima i uvjerenjima.
Kako si pomoći i prevenirati razvoj bolesti?
Total Balance Management (TBM®) metoda je napredni integrativni holistički model koji kombinira niz učinkovitih i znanstveno dokazanih tehnika iz područja psihoterapije, kvantne psihologije, hipnoterapije, psihoneurologije i fiziologije s garantiranim trenutno mjerljivim učincima za postizanje unutarnjeg balansa i zadovoljstva.
TBM® metoda ima za cilj dijagnosticirati, eliminirati i prevenirati emocionalne (negativne emocije) i mentalne blokade (iskrivljeno mišljenje), maksimizirati osobne i profesionalnie performanse i povećati osjećaj unutarnje dobrobiti..
Ove blokade mogu biti posljedica naizgled beznačajnih događaja kao negativan komentar od roditelja u djetinjstvu, ili kao katastrofični po život opasni događaji. Često smo „slijepi“ na činjenicu koliki utjecaj potisnute emocije imaju na naše psihofizički zdravlje i na naš svakodnevni život.
Kada se neugodno iskustvo dogodi, ono je pohranjeno u našem mozgu sa svim, mislima, osjećajima, prizorima, zvukovima i ostalim osjetima koji ga prate. Negativne misli i osjećaji traumatičnog događaja su „zarobljena“ u nervnom sustavu. TBM® radi dvije važne stvari. Prvo identificira emocionalnu i mentalnu blokadu, zatim „otključa“ negativnu memoriju i emociju pohranjenu u nervnom sustavu i na kraju pomaže mozgu da uspješno procesira iskustvo. Provedena istraživanja ukazuju kako je TBM® jednostavna, brza, sigurna i učinkovita metoda.
Koje su pozitivne promjene i ishodi TBM metode
-
negativne emocije su zamijenjene pozitivnim (mir, opuštenst…)
-
neugodne senzacije (pritisak, slabost…) su neutralizirane,
-
iracionalno mišljenje je transformirano u racionalno,
-
stresni doživljaj je transformiran u osnažujući
-
pasivno i agresivno ponašanje postaje asertivno