Naslovna Blog Stranica 301

Argan – Drvo života za bolesti srca, karcinom prostate, kod upala, ublažava reumu, obnavlja kožu

Drvo argan staro 25 miliona godina raste na 8000 kvadratnih kilometara u jugozapadnom dijelu Maroka, a ostalo je samo 20 miliona stabala. Po svojim osobenostima, jedinstvena je biljka na svetu. Naučnici su to otkrili tek nedavno i slučajno. Pošli su sa grupom znatiželjnika u selo Tamlast , nedaleko od marokanske luke Agadir, da vide divlje drveće zbog čijeg su se uklanjanja pobunili do tada mirni seljaci berberskog porekla. Drvo koje su botaničari nazvali argan (Argnie) i svrstali u porodicu Sapotaceen, za gradske vlasti Agadira bilo je ruglo u zaleđu luke, pa su posekli 15 000 starih, suvih stabala.
Znatiželjnici su bili razočarani neprivlačnim drvetom punim trnja, a naučnici zatečeni i poraženi saznanjem da je njihovoj pažnji promakla jedna od najređih biljaka na svetu. Kada su počeli da ispituju argan, bilo im je jasno i zbog čega su se Berberi pobunili. Ono je zaista bilo drvo života, kako su ga nazvali.

ČUDESNE OSOBINE

Argan raste u surovim polupustinjskim predelima, gdje gotovo i da nema uslova za život. Ali tako je od miocena. Kada su se kontinenti odvojili, argan, koji je verovatno nekada ozelenjavao južne dijelove današnje Evrope i Južne Amerike, ostao je sa afričke strane Atlantika. Opstao je 25 miliona godina samo zahvaljujući čudesnim osobinama koje mu je priroda podarila. Prkosi suši, pustinjskim vjetrovima i žestokom suncu šireći svoju krošnju prečnika četrnaest metara, na stablu visokom deset metara. Lišće mu je sitno, ali mesnato, a plod koji rađa svake druge godine sočan i nalik na rumenu bijelu šljivu sa tri zrna sjemena zaštićena ljuskom šesnaest puta tvrđom od lješnika. Izgleda kao voćka iznikla na najplodnijoj zemlji na svetu. Ali, argan ne bi mogao da raste na takvom tlu, utvrdili su naučnici pokušavajući da ga zasade i očuvaju. Milioni godina u surovim uslovima, usporili su sve biljne procese u njemu. I fotosinteza se sporije odvija, a drvo čuva vodu i u granama, i u lišću, i u korenju koje prodire u zemlju i do trideset metara duboko. Ima još jednu nesvakidašnju osobinu – za vrijeme dugogodišnjih suša odrekne se ploda, odbaci lišće i naizgled umre. To je stanje mirovanja, nalik na hibernaciju kod životinja, koje može da potraje i cijelo desetleće. Prva kiša će ga vratiti u život.

IZVOR ŽIVOTA

Tako je drvo koje ne umire, još za drevna berberska plemena postalo izvor života. Ono ih je štitilo od nepogoda, od njega su dobijali građu da bi ojačali svoje kuće od ilovače, njime su se grijali, lišćem hranili koze koje su gajili, a tokom jula, avgusta i septembra brali zrele plodove kojima su se sladili, a osušene čuvali da bi pravili mirisno ulje za jelo i liječenje.
Plodovi su im bili najznačajniji. Oni su im omogućavali opstanak u vreme suše i nemaštine, a ulje, čije ljekovite osobine nisu mogli da objasne, spas od bolesti i zaraze. Iako je argan teško opstajao u prirodi, ljudi su se oslanjali na njega i tako preživljavali. Tek najnovija istraživanja ploda argana na univerzitetu u Kvebeku u Kanadi pokazala su da je jedna od najvrednijih i najskupocenijih životnih namirnica. Meso ploda sadži 20% šećera, 13% celuloze, 6% belančevina i 2% masti. Ulje u sjemenki ploda sadrži 80% masnih kiselina, vitamin A, mnoštvo alfa-tokoferola (vitamin E), antioksidanse i antibiotske supstance. Svetlocrvene ili dukat boje, gusto i nagorko kao orah, dobar je začin tartufima, kavijaru, ostrigama i medu.

SKUPOCENI NARODNI LEK

Ipak, najznačajnija je ljekovitost ovog ulja. Još nedovoljno ispitano, zbunjuje i same naučnike. Pokazlo se da blagotvorno djeluje na bolesti srca, alchajmerovu bolest, karcinom prostate, kao antibakterijsko sredstvo kod raznih upala, a smanjuje količinu holesterola u krvi. Dalje, sprečava nastanak ateroskleroze, ublažava reumu, obnavlja kožu i usporava njeno starenje. Ovaj narodni lek berberska plemena spravljaju od davnina. Zanimljivost je da za vreme berbe, na drvo puštaju koze. One se penju na drvo, hrane se plodovima i ispljunu seme, jer branje nije moguće zbog trnja po stablu i granama drveta. Potom muškarci razbijaju tvrdu ljusku semenki, ali tako da jezgro ostane neoštećeno. Kada se jezgra osuše, žene nastavljaju posao. Jezgra se dugo peku na tihoj otvorenoj vatri, a potom mrve i preliju mlakom vodom. Kaša koja se dobije mesi se pola dana, sve dok ne postene glatke kao pasta iz koje se polako izdvaja ulje. Ono se otače i ostavlja da se izbistri nekoliko dana i tek tada koristi.

Dugotrajan i nimalo lak postupak dobijanja arganovog ulja mogao bi da se ubrza i pojednostavi savremenom tehnologijom kada bi argana bilo u izobilju. Ovako,kada se zna da je preostalo samo 20 miliona stabala koja rađaju svake druge godine, a za litar ulja treba više od 30 kilograma voća, nade da će čovečanstvo vijekovima imati prirodni eliksir života veoma su male. Ipak treba verovati u čuda: Možda će arghan uspeti da opstane…

ordinacija.tv  Foto: Rémi LOZACH; Pixabay

Dr Saša Milićević: Kako se podiže imunitet kod dece 

Periodi kada se ne osećamo dobro, imamo kijavice, obore nas virusi, jesu normalne faze i to ne znači da je imunitet pao. Naprotiv, to je često znak da je imunološki sitem odregovao i da se organizam bori protiv nepovoljnih uticaja iz spoljne sredine.

– Možda se organizam susreće s novim vrstama klica i stvara antitela, možda se bori protiv nezdravih ćelija, poput kancera, pa je to spasonosna faza. Imunitet funkcioniše po jednostavnom principu: određena klica napada organizam, a on se brani tako što stvara antitela. Kada bi postojao preparat koji podiže imunitet, bolesti više ne bi ni bilo – objašnjava doktor Milićević.

Prirodni imunitet stvara se celog života, a veštački pomoću vakcina. Imunološki sistem veoma je opterećen i njega prosto treba razumeti, svakodnevno se susreće sa različitim agensima iz spoljašnje sredine i ima zadatak da prepozna šta je dobro, a šta loše i protiv čega mora da se bori kako bi se organizam održao.

– Deca se rađaju s imunitetom, a dokazano je da ona deca koja sisaju imaju bolji imunitet, tako da se preporučuje prirodna ishrana najmanje četiri meseca. Ne treba preterivati, jer je detetu kasnije potrebna i druga vrsta hrane. S druge strane, imunitet mora da se oformi, izgradi, i to tako što će dete biti u dodiru s različitim klicama. Organizam će stvarati antitela, i što više antitela stvori, manje će se razboljevati. Odrastao organizam ima u sebi više antitela, pa se odrasli razboljevaju ređe nego deca. Neko će ga stvoriti više, neko manje, ali dete nikako ne treba držati pod staklenim zvonom, jer ono prosto mora biti u dodiru s klicama kako bi na njih postalo imuno. Organizmu je potrebno vreme da izgradi imunitet i treba ga pustiti, pod uslovom da ne reaguje čestim upalama pluća. Onda to zahteva druge mere predostrožnost,objašnjava doktor Milićević.

Kada je dete bolesno, obično vladaju različite predrasude. Naime, dete je tada pokunjeno, mirno, ima povišenu temperaturu, neće da jede. Sve to spada u odbrambene mehanizme, jer organizam angažuje svu svoju snagu u borbi protiv neprijatelja i ne troši snagu na druge stvari, pa ni na varenje.

– Priroda je sve to sama uredila i greška je terati dete da jede kad je bolesno, sa stavom baš sad treba da jedeš da bi ozdravio. Druga stvar je davanje različitih preparata onda kada je dete bolesno, jer je imunitet potrebno graditi duže vreme, permanentno, a ne kada je dete bolesno uvoditi različite preparate. I kada se daju preparati, nikako ne treba zapostavljati vitaminsku ishranu. Treba biti obazriv jer ti preparati često sadrže šećer, pa i ne zasite dete. Postoje različita mišljenja o tome koliko dugo treba davati te preparate – kaže doktor Milićević.

Naš sagovornik naglašava da je za dobar imunitet najvažnija pravilna ishrana bazirana na voću, povrću i naročito mesu.

– Postoje mnoge zablude kada je reč o preparatima za podizanje imuniteta. Roditelji su skloni da poveruju u čudesno dejstvo određenih preparata, a dete je možda samo razvilo imunitet u periodu kada je sredstvo davano. S druge strane, vitaminski preparati imaju značajan placebo efekat, a pitanje je koliki je njihov uticaj na zdravlje. Ono što je dokazano jeste da cink stvarno deluje na stimulisanje imuniteta – kaže doktor Saša Milićević.

On upozorava da posebno treba biti oprezan kod dece koja imaju određenu vrstu alergijskih reakcija, da sredstva koja sadrže veštačke boje, arome i ukuse, ali i preparati na bazi biljaka, mogu izazvati ili pogoršati alergijske reakcije.

Drugi problem svakako su alternativni lekovi i sredstva lečenja, od raznih vrsta meda, trava, mešavina do metoda poput čupkanja kose ili nekih drugih. Ako ne znaju šta je tačno sastav preparata, koje su trave i supstance pomešane, u kom omeru, roditelji deci ne bi trebalo ni da ih daju.

– Često se susrećemo s tim da roditelji odustaju od zvaničnih lekova koje lekar propiše iz straha da su suviše štetni i veruju nadrilekarima, travarima i na svoju ruku deci daju neke nepoznate mešavine. Valjda bi svi oni, da stvarno imaju preparat koji pomaže, do sada to patentirali i zaradili milione. Ovako, što je veća zabit i što je siromašniji taj koji pravi te lekove, roditelji su skloniji da im poklone poverenje. S druge strane, veruje se da kozje mleko blagotvorno utiče na zdravlje. Međutim, deca koja piju isključivo kozje mleko postaju malokrvna. Tom mleku nedostaje i folna kiselina. Čoveku je ipak potrebno kravlje mleko, kozje je zdravo, ali ne treba da se pije isključivo ono – objašnjava naš sagovornik.

Alergije

Alergije ne treba mešati s padom imuniteta. Alergijske reakcije su izmenjen imunološki odgovor, odnosno odbrambeni mehanizam na određeni spoljašnji agens. To, u stvari, znači da je imunološki sistem senzibilniji, razdražljiviji ili možda i jači nego što je uobičajeno. Zbog nekog razloga organizam određene čestice – polen, peruške, prašinu – doživljava kao opasne, iako one to nisu, i reaguje na njih oslobađanjem histamina, što za posledicu ima oticanje disajnih puteva i druge probleme.

Razlog za zabrinutost

Smatra se da poremećaj imuniteta postoji onda kada su infekcije učestale u vidu težih oboljenja, odnosno onda kada klice koje normalno žive u našem organizmu ili one koje ne izazivaju teška oboljenja i inače nisu opasne dovode do težih zdravstvenih stanja. Na primer, kada se stafilokokna infekcija kože koja se inače lako sanira, proširi po celom telu ili u organizmu, jeste znak da je imunitet slab. Kada organizam ne može da se izbori i burno reaguje na infekcije koje inače, u normalnim stanjima, nisu opasne, tada postoji problem s imunitetom. Postoje i bolesti koje oštećuju imunitet, ali one nisu česte.

Dr sci med Saša Milićević ZA HITNE POZIVE:00:24… 065/63-16-100          

 ordinacija.tv   Foto: shutterstock

                       

 

 

Crna kajsija: Jača kosti, srce, vid, pomažu kod mršavljenja

0

Možda ste na negde na pijaci zapazili plodove tamne bordo, skoro crne boje, po obliku i veličini slične ringlovima (džanarikama, vrsti okruglih malih šljiva).

Sigurno ste se zapitali o kakvom se to voću radi-to je crna kajsija, potiče iz Azije (odakle inače potiču kajsije – u Kini se one uzgajaju preko 4000 godina).  Kora joj je blago rošava i odaje utisak kao da po sebi ima sićušne dlačice, a unutrašnjost je intenzivne žuto-narandžasto-crvene boje. Veoma je ukusna, najviše podseća na ukus kajsije, ali ima i primesa arome šljive. To je zapravo hibrid između kajsije i šljive (2/3 kajsije prema 1/3 šljive). Koštice su joj najsličnije košticama ringlova, ili malo zaobljenijim košticama šljive.

Čuvaju kožu

Kombinacija vitamina C, A i fitonutrijenata iz kajsija garantuje savršeno zdravu kožu. A antioksidansi iz ove voćke usporavaju i proces starenja.

Pomažu kod mršavljenja

Dijetetska vlakna iz ovog voća poboljšavaju probavni sistem i tako podstiču rad metabolizma. Kajsije su odličan izbor za međuobrok za one koji su na dijeti, jer brzo zastite, a nemaju puno kalorija.

Jačaju kosti

Kalcijum je potreban kako bi se kosti razvile i ostale zdrave, a kajsija ga sadrži u velikim količinama. Bez dovoljno kalijuma kalcijum se ne može pravilno apsorbovati u organizmu, a kajsije i njega sadrže u velikoj količini.

Odlične za srce

Kad je voće puno vlakana, pomaže pri snižavanju holesterola, što znači da štiti srce. Kalijum koji sadrži ovo voće održava zdrave nivoe elektrolita i tako pomaže radu srčanih mišića. Suve kajsije su bogate kalijumkarbonatom potrebnim za ljude koji pate od raznih srčanih problema, posebno aritmije.

Čuvaju vid

Kajsije su bogate karotenoidima i ksantofilima, fitonutrijentima za koje naučnici veruju da sprečavaju nastanak oštećenja oka koje je povezano sa starenjem. Lutein je jedno od tih jedinjenja za koje je pokazano da sprečava nastanak oštećenja mrežnjače koje je uzrokovano faktorima okoline kao što je ultraljubičasto zračenje. Pokazano je da redovan unos kajsije sprečava gubitak vida starenjem.

Čuvaju sistem za varenje hrane

Kajsije su dobar izvor vlakana i zbog toga se preporučuju osobama koje imaju problema sa varenjem ili imaju poremećen mikrobiom. Povećavaju zapreminu stolice, ubrzavaju peristaltiku i stimulišu lučenje enzima koji  olakšavaju varenje hrane i na taj način sprečavaju nastanak opstipacije.

Osim toga, oko polovina ukupnih vlakana je rastvornog tipa što znači da redovan unos ovog voća može pomoći u regulaciji nivoa holesterola kod osoba koje ne paze na ishranu.

Među onima koji su probali crne kajsije postoje dva krajnje suprotstavljena stava: od onih koji ovo novo voće oduševljeno hvale, do skeptika koji kažu da su prirodne vrste nezamenljive i ne žele da prihvate voće koje su nazvali „frankeštajnskim“. Nasuprot ovom stavu stoji činjenica da su najukusnije sorte voća uzgojene veštački, tokom stotina i hiljada godina gajenja.

Da izuzmemo ove moralno-filozofske rasprave – možemo zaključiti da je u svakom slučaju pravo otkrovenje i zadovoljstvo pružiti svom čulu ukusa novi užitak. A u čemu se ne preteruje i još je zdravo, nema ničeg lošeg.

Čorba od golubova: Za oporavak teskih bolesnika, ishranu slabe i bolesne dece (recept)

Meso golubova sadrzi minerale, belancevine i vitamine, to ovom mesu daje odlike dijetalne namirnice koja se koristi za ishranu kod oporavka teskih bolesnika, kod iscrpljenosti, osobama obolelim od dijabetesa, a i za ishranu slabe i bolesne dece. Još su stari Grci i Rimljani veoma cenili goluba i služili na gozbama kao redak specijalitet. I danas meso od golubova predstavlja delikates i za neke sladokusce i ljubitelje dobre kuhinje vrhunac gastronomskog uživanja. Za ishranu je najbolje mlado golubije meso. Mladi mogu da se čiste skidanjem kože zajedno sa perjem, a stariji kao i sva ostala živina.  Priprema jela od goluba se ne razlikuje od ostale živine. Znači sve što možete napraviti od piletine možete i od golubova. Pohovati, dinstati, peći, kuvati…

Čorba od golubova

Sastojci:
2 mlada goluba
2 l vode
1 veza zeleni
1 paradajz
1 manja glavica crnog luka
1 kašika sitno seckanog lista peršuna
1 kašika maslaca
1 žumance
2 dl kisele pavlake
1 limun
so, mleveni biber, aleva paprika

Priprema:
Očišćene golubove oprati i staviti u lonac sa hladnom vodom i kuvati da meso omekša. Kuvane golubove izvaditi, dodati isečenu zelen i paradajz i kuvati oko 30 minuta da zelen omekša. Pred ručak čorbu zapržiti: na ugrejanom maslacu staklasto propržiti sitno seckani crni luk i alevu papriku. Preliti supom od golubova, dodati golubove i ostaviti da krčka oko 20 minuta na smanjenoj temperaturi. Izvaditi golubove i preseći ih uzdužno na polovine. Čorbu procediti, zelen izmiksirati, vratiti ponovo u čorbu i začiniti mešavinom žumanca, pavlake i soka od limuna. Golubije meso vratiti u čobu, posuti sitno seckanim listom peršuna i služiti.

ordinacija.tv

Celer- Za zdravlje srca, kože, jetre, očiju, bubrega, osteoporozu, artritis, dijabetes (recepti)

Ovo zeleno povrće pripada familiji štitonoša (Apiaceae). Njegova lekovita svojstva potiču od velikog broja fitohemikalija, aktivnih jedinjenja koja utiču na funkciju enzima i ispoljavaju antioksidativnu aktivnost. Celer je bogat vitaminima i mineralima kao što su vitamini B kompleksa (vitamin B6 u nešto većoj koncetraciji), vitamin C i vitamin K, folna kiselina i kalijum.

Hranjiva vrednost celera i efekti na zdravlje dobro su proučeni i zbog toga se ovo povrće već vekovima koristi u kulinarstvu  i tradicionalnoj medicini. Umerena redovna konzumacija celera pomaže u očuvanju zdravlja kardiovaskularnog sistema. Antiinflamatorna (protiv upale) i antioksidativna svojstva celera čine ga idealnom hranom za pacijente sa visokim nivoom holesterola i visokim krvnim pritiskom, kao i za pacijente sa srčanim bolestima.

Celer ostvaruje mnogobrojne efekte na očuvanje zdravlja kože, jetre, očiju kao i naregulaciju kognitivnih funkcija. Poznato je da je Hipokrat propisivao upotrebu soka od celera za lečenje nervne napetosti.

Zdravstveni benefiti i nutritivne karakteristike celera

Oko 95% celera čini voda, kao i većinu drugog voća i povrća ali ono što ga čini lekovitim jedinjenja sa antioksidativnom aktivnošću gde spadaju vitamin C i flavonoidi, beta-karoten, lunularin, bergapten, psoralen, fenolna jedinjenja sa visokim redukcionim potencijalom koji štiti naše ćelije od oksidativnog stresa, preciznije, od negativnog uticaja visoko reaktivnih slobodnih radikala.

Oštećenja povezana sa dejstvom slobodnih radikala rezultuju nastankom mnogih bolesti današnjice kao što su Alchajmerova bolest, bolesti srca i krvnih sudova, bolesti jetre i bubrega. U osnovi antiinflamatorne aktivnosti stoje određeni polisaharidi u celeru čija funkcija nije do kraja istražena.

Celer efikasno smanjuje upalu

Celer sadrži apigenin jedinjenje koje je povezano sa smanjenjem upale kod miševa. Hronična upala povezana je sa mnogim bolestima, uključujući artritis, osteoporozu, dijabetes i arterosklerozu. Seme celera sadrži oko 20 antiinflamatornih jedinjenja koja mogu uticati na smanjenje produkcije proinflamatornih  jedinjenja u organizmu.

Celer omogućava normalnu probavu i pomaže u očuvanju zdravlja digestivnog trakta

Dok jedinjenja sa antioksidativnim i antiinflamatornim dejstvom omogućavaju zaštitu čitavog digestivnog sistema, celer sadrži i jedinjenja koja specifično deluju na želudac i sprečavaju njegovo oštećenje.

Za polisaharide na bazi pektina u celeru, uključujući jedinjenje poznato pod nazivom apiuman, pokazano je da smanjuju pojavu čireva na želucu, poboljšavaju stanje sluznice želuca i regulišu lučenje hlorovodonične kiseline u studijama sprovedenim na životinjama.

Osim navedenih jedinjenja, celer sadrži oko 95% vode i određenu količinu rastvorljivih i nerastvorljivih vlakana koja omogućavaju normalnu probavu hrane i očuvanje zdrave crevne bakterijske flore.

Celer je bogat vitaminima i mineralima

Celer je povrće sa niskim glikemijskim indeksom pa se može preporučiti osobama koja imaju problema sa regulacijom nivoa šećera u krvi. Ovo zdravo povrće sadrži vitamine K, A i C, minerale poput kalijuma, kalcijuma i mangana, a sa druge strane ima malo natrijuma. Ovo je bitno zbog toga što je visok unos natrijuma u modernoj ishrani povezan sa nastankom hipertenzije (visoki krvni pritisak).

Povećanim unosom kalijuma omogućava se eliminacija viška natrijuma i vode u organizmu i regulacija krvnog pritiska. Osim toga zahvaljujući mineralima celer ispoljava alkalizirajući efekat na organizam. Minerali kao što su magnezijum i gvožđe u celeru mogu neutralisati kiselu hranu, a osim toga ovi minerali su neophodni za obavljanje normalnih bioloških procesa u organizmu.

Redovna konzumacija celera utiče na smanjenje nivoa holesterola

Ukoliko želite da sačuvate zdravlje vašeg srca, preporučuje se da uvedete celer u vašu redovnu ishranu. Naime, za jedinjenje 3-n-butilftalid koje je prisutno u celeru pokazano je da deluje na smanjenje nivoa lipida. Svakodnevni unos umerenih količina celera može smanjiti koncentraciju lipoproteina, ukupnog holesterola i triglicerida.

RECEPTI

Celer  sok

Sastojci:

2 stabljike celera
1 limeta ili limun
4 dl vode
menta po ukusu

Priprema: Operite celer i isečite krajeve. Ubacite ga u sokovnik i iscedite jednu limetu (limun), pa dodajte hladnu vodu. Ukoliko pravite sok u blenderu, ubacite sve sastojke i mutite dok ne dobijete kompaktnu masu, a potom procedite sok.

Celer salata

Sastojci:

  • 200 g celera stablo

  • 2 kašike kisele pavlake

  • 2 kašike sira ricotta

  • prstohvat soli

  • prstohvat luk vlasac

  • prstohvat kardamom

Pri serviranju

  • 1 kašičica maslinovog ulja

  • 1 kašičica bundevinog ulja

  • malo bibera ili čilija

Priprema

Celer očistimo i polovinu ga spremimo u salati sa dodacima. Drugu polovinu dodamo na naknadno. Nek se vidi lepota celera. Celer je vrlo korisno i energijsko lako povrće.

Celer čorba

Sastojci:

  • 1 glavica celera

  • 50 g maslaca

  • 1 l skuvane supe (domaće ili od kocke)

  • 1 kašika gustina

  • 1 dl mleka

  • 2- 3 kašike seckanog lista celera

  • po ukusu soli

  • po ukusu bibera

  • po ukusu suvog biljnog začina

Priprema

Celer očistiti i iseći na kockice. U odgovarajućoj šerpi otopiti maslac, a zatim dodati iseckani celer i pržiti ga, dok ne omekša. Naliti supom od povrća i nastaviti sa kuvanjem na umerenoj temperaturi, tako da celer bude potpuno mekan. Pred kraj kuvanja dodati mešavinu gustina i mleka, začine po ukusu i nastaviti sa kuvanjem dok se ne dobije odgovarajuća gustina. Gotovu čorbu posuti seckanim lišćem celera.

Pohovani celer

Sastojci:

  • 1 koren celera

  • 100 g brašna

  • 100 g prezle

  • 2 jajeta

Priprema

Celer oprati i kratko obariti u kipućoj vodi. Očistiti celer i iseči na kolutove. Komade celera prvo uvaljati u brašno, jaja i prezlu. Pržiti u ulju sa obe strane da porumeni. Pohovani celer stavljati na salveti da upije višak masnoće.

Punjeni celer

Sastojci:

  • glavica celera po osobi

  • mleveno juneće meso

  • jaje

  • crni luk

  • mast

  • kisela pavlaka

  • so

Priprema

Oljuštiti celer i obariti ga u slanoj vodi pa sredinu izdubiti kašičicom. Pripremiti meso kao za musaku i dodati iseckano tvrdo skuvano jaje. Masu promešati, posoliti i puniti celer. Zatim ređati celer u posudu, preliti rastopljenom mašću, zapeći u rerni i, na kraju, preliti sa nekoliko kašika kisele pavlake

Celer sa jabukama

Sastojci:

  • celer srednje veličine

  • 2 velike kisele jabuke

  • listovi zelene salate za podlogu

  • 100 g posnog majoneza

  • limun

  • beli mleveni biber

  • so

Priprema

Celer oljuštite, narendajte, prelijte sokom od limuna i ostavite u poklopljenoj posudi u frižideru najmanje dva sata. Dobro ga potom ocedite i pomešajte sa oljuštenim i narendanim kiselim jabukama i posnim majonezom. Salatu od celera velikom kašikom spuštajte na plitak tanjir obložen listovima zelene salate.

Izvor: ordinacija.tv; prirodanadar.com;recepti.com

Biljka rusa, rosopas ili zmijsko mleko pomaže kod: Katarakte, psorijaze, malignih bolesti, žuči, jetre i krvnih sudova

Biljka rusa, rosopas ili zmijsko mleko raste na južnim obroncima šuma, uz ograde, na mestima gde se baca šut. Zanimljivo je da sok iz biljke ne prestaje da teče čak i u sušnom periodu. U soku se nalazi obilje smole, malo etarskog ulja i organskih kiselina, najviše jabučne i limunove. Biljka sadrži i alkaloide helidonin, homohelidonin, heleritrin i sangvinarin, koji su slični alkaloidima opijuma.

Prepoznatljiva po žutom mlečnom soku oštrog nagrizajućeg ukusa, sprečava razmnožavanje bakterija, smanjuje grčeve, skida bradavice… Zovu je i lastavičja trava zbog drevnog verovanja da laste mladuncima mažu oči ovim sokom da bi progledali. Latinski naziv je izvučen iz grčke reči cheliodon, što znači lasta. Potvrda ovom verovanju je i podatak da narodna medicina rosopas vekovima koristi za lečenje katarakte i konjuktivitisa, dok ruski lekari ističu da pomaže u lečenju nekih malignih bolesti.

Kod ove biljke su delotvorni i nadzemni deo i koren, a njena lekovita svojstva poznavali su još antički narodi. Lekari tog doba su je preporučivali za lečenje žutice, žučnih kamenčića i zatvora, kao i kod otoka jetre. U čajnoj kombinaciji sa nanom i maslačkom, za tri nedelje može savršeno da očisti jetru i krvne sudove. Kombinovana sa koprivom i dobričicom smiruje simptome alergije.

Helidonin je glavni alkaloid i deluje smirujuće, dok heleritrin deluje nadražujuće. Sangvinarin pojačava peristaltiku creva i lučenje pljuvačke, dok žuta boja soka potiče od sastojka berberina.

DETOKSIKACIJA

 

Jetra i žuč se “čiste” pomoću čaj od ruse tako što se kašičica biljke prelije sa 2 dl ključale vode i poklopi. Posle pet minuta se procedi i pije jedna do dve šolje dnevno tokom 15 dana.

Deluje kao blagi sedativ, eliminiše probleme sa bronhijama, crevima i žučnom kesom jer pospešuje lučenja žuči. Poseduje antibakterijska svojstva, ekcema, žuljeva, čak i psorijaze. Da bi se oslobodili bradavica dovoljno je na njih redovno nakapavati svež sok ruse. Olakšava i tegoba izazvane onkološkim bolestima.

Međutim, ukoliko se pretera sa upotrebom, može doći do neželjenih efekata. Zato se ne preporučuje trudnicama, dojiljama i deci.

TINKTURA ZA BRADAVICE

Kod kožnih oboljenja se sprema tinktura tako što se tegla od 250 ml napuni svežom iseckanom biljkom rusom i prelije jabukovim sirćetom. Dobro se zatvori i ostavi da stoji mesec dana na tamnom mestu, uz često mućkanje. Nakon toga se sadržaj procedi, a tinktura maže na bradavice tri puta dnevno. Ukoliko postoji više bradavica na manjoj površini, tinkturom se nakvasi komad gaze i stavi na problematično mesto, a zatim pričvrsti zavojem. Gaza se menja dva puta u toku dana do nestanka bradavica.

Izvor: novosti.rs

Život i moda šezdesetih godina 20-og veka

Postoje periodi u razvoju čovečanstva koji u kratkom vremenskom periodu ostvare veliki napredak i učine da čovek i svet u kojem živi postanu iz korena drugačiji. Sedma decenija XX veka do te mere je realizovala kreativnost, lepotu i humanost da se može smatrati ne samo prekretnicom već i ostvarenjem razvoja slobodne misli u gotovo punom smislu.

Za mnoge, posle 60-ih nema se više šta novo stvoriti. Iako će ih vreme demantovati, moramo priznati da je dragocenost iznedrena tih godina postala temelj nove ere u razvoju ili jednostavnije u životu čoveka. Sledeće decenije nosiće u sebi sve stvorene kvalitete, sve novine – nadograđujući se na njih, ali ih ne potirući. O nostalgičnom vraćanju na burne, novatorske, u svim kulturnim domenima vrednosno napredne i pune godine života govoriće ne samo oni koji su te godine odživeli (posebno mladost) već i oni koji su upućeni u razvoj kulture i mode o kojoj ovde govorimo.

Društvene okolnosti dozvolile su da se duh slobode ispolji. I kao da svet iznova “niče”: pop-art podiže svakodnevnicu na nivo umetničkog čime blago ironizira društvene stege ( Endi Vorhol…) i postiže široku popularnost… nova muzika ( “Bitlsi”…”Rolingstonsi”…)… emancipacija žena u svakom pogledu… materijalni uslovi života takvi da gotovo svakome dozvoljavaju da se uključi u nove kulturne tokove i na sebi svojstven način iskaže svoju ličnost kroz odabir širokog spektra novina koje iz godine u godinu nastaju. Radost slobode ogledaće se na licima mladih, ali i starijih…

 Moda do polovine 60-ih biće mešavina mode sa kraja 50-ih i novina koje donose modni kreatori osluškujući šta se dešava u društvu. 1961.godine modni kreator Andre Kurež (Andre Courreges) otvara svoju modnu kuću sa željom da svojim modelima ženi udahne novu, do tada nevidjenu fantaziju.
1962.godine Iv Sen Loran otvara svoju modnu kuću. Inspirisan je muškom odećom koju želi da primeni (uz odgovarajuće izmene) na ženi tj. u njenom odevanju.

Potpuni preokret u odevanju počinje 1965.godine i uz maštu mnogih modnih kreatora izneće je pre svega kreatorka Meri Kvant i manekenka Tvigi.

Ženska odeća: kostimi, haljine, suknje, pantalone

Kostim (suknja i pantalone) nastavljaju da se nose u sličnom stilu kao i sa kraja 50-ih. Izmene će nastati kada postane moderna “trapez” suknja. Do 1965.godine suknje se pomalo skraćuju, ali tek da otkriju kolena. Haljina – vreća koja je lansirana još 1957.godine ( kreator Balensiaga) nameće se sve više i postaje čest izbor žena. Haljine “trapez” su modni hit ( kreatori Pjer Karden i Andre Kurež uveli su ih u svoje modne kolekcije) tokom cele decenije. Od 1965.godine, u Londonu, kreatorka Meri Kvant će lansirati mini suknju. Gotovo istovremeno će u Parizu kreator Andre Kurež kreirati mini suknje u futurističkom stilu i koristiće ih kao ključni modni element.
Manekenka ( Resley Hornby) Tvigi učinila je da se velikom brzinom raširi moda mini sukanja, ali i vitka linija, kao i kratka kosa i krupne oči. Primetio je Higel Daves 1966.godine kada je radila za salon frizura. Već sledeće godine je na naslovnoj strani modnog časopisa “Vog”, a pozirala je i za časopis “Elle”. U svojoj 16-oj godini imala je samo 41 kg. Sa njenom pojavom devojke će želeti da budu mršave, imitiraće je u svakom pogledu, a manekenke su od tada pa do naših dana morale biti izrazito mršave. Manekenstvom se bavila samo 4 godine, a potom glumom, muzikom…

Pantalonama se daje drugačija dimenzija od prethodne decenije. Pjer Karden kreira pantalone koje prate liniju tela i kombinuje ih sa jaknom koja se kopča oko vrata. Iv Sen Loran kreirao je ženski smoking (1966.godine), kostim sa pantalonama u sahari stilu (1967.godine).
Boje odevnih predmeta su živahne, često sa puno motiva cveća, geometrijskih figura…nosi se karo, pruge…
60-e uvode u modu džins. Najpopularnija marka je Levis.
Modni kreatori inspirisani su svemirom i kreiraju odeću sa futurističkom fantazijom. Andre Kurež je svoju kreaciju podstaknutu svemirom lansirao 1964.godine i nazvao je “Space age”. Odeća je u geometrijskim formama, a od materijala koristi poliester u srebrnoj boji. Pako Raban i Pjer Karden pridružuju mu se svojim kreacijama.

Šminka

Oči su u prvom planu te se i šminkaju intenzivno dok se za usne koriste blage – neutralne nijanse roze (tzv. „nude“ nijanse) boja karmina i uokviruju sa nešto tamnijom bojom olovke. Za izražavanje očiju koriste se alajneri, senke crno, belih i sivih nijansi, veštačke trepavice i maskara. Bela olovka stavlja se na donjem kapku, a ispod bele tanke linije stavlja se šira linija crne senke. Boja crne senke svetlija je od crnog alajnera koji se stavlja na gornji kapak. Kapak i rubovi kapka se nijansiraju crno-belo-sivim senkama. Uz veštačke trepavice stavlja se debeo namaz maskare na donji kapak. Manekenka Tvigi je uz korišćenje dugih-gustih veštačkih trepavica crtala olovkom trpavice i po kapku. Obrve se ne ističu, svetle su i malo deblje (bliže prirodnim) od mode iz 50-ih godina. Bela linija na donjem kapku je najznačajniji deo šminkanja koji proizvodi efekat krupnijih-izražajnijih očiju.

Frizure

Nose se natapirne “bob”frizure u svetlijim bojama. Kosa je različitih dužina, a tek krajem 60-ih se masovno pušta duga kosa. Dovoljno je setiti se neobuzdane, naizgled nemarne frizure Brižit Bardo ili umereniju natapiranu frizuru Elizabet Tejlor, Žakline Kenedi…i uvideti baršunastu lepotu koju kosa nosi u sebi. Ističe se (tapiranjem) volumen kose koji licu daje izgled zavodljivosti i mladalačke žari. Potiljak je visok, a nose se i izražajne punđe. Kome je uzor bila manekenka Tvigi šišao se na kratku dečačku frizuru koja i bez šminke ističe oči. Posmatrajući fotografije iz 60-ih primetićemo da je frizura u skladu sa čudesnom radošću koju su ljudi tih godina imali na licu.

Obuća

Nose se salonke sa visokom i nižom petom, baletanke…kratke čizme po uzoru na Bitlse…sa nastankom hipi pokreta u modi su cipele sa platformom…

Tašne

Slikom ćemo prikazati kakve su se torbe uglavnom nosile 60-ih (rokeri i hipici imaju svoje specifične kreacije).

Nakit

U modi je upadljiv nakit koji se pravi od plastike. Nakit od zlata je glomazan i kombinovan je sa poludragim kamenjem.

Kupaći kostim

Neuspeh Žaka Hjama da lansira bikini 1946.godine uspeo je da ostvari 60-ih Luis Rid. Naziv kupaćeg kostima potiče od naziva ostrva na kojem su vršana ekperimentisanja sa atomskom bombom.

Muška moda

I muška moda doživljava značajnu promenu. Sako je uz telo, kravata uža, a pantalone su šire do kolena (kao i 20-ih godina) i sa visokim strukom što vizuelno izdužuje telo. Nose se kratke čizme ( u modu su ih uveli Bitlsi). Kao modni detalji koriste se satovi sa brazletnom, marame oko vrata…Pridaje se značaj frizuri koja je usklađena sa poslom koji se radi. U slobodno vreme nose se sportske bluze, mokasine… U modi je i džins.

Hipi pokret

U drugoj polovini 60-ih javlja se i hipi pokret sa svojim motom “mir i ljubav”. Nastao je kao revolt u Americi protiv rata u Vijetnamu, u Evropi u sponi sa revolucionarnim pokretom 1968.godine… Hipici su zagovarali izlazak iz društva, njegovo ignorisanje i slobodu življenja. Oblačili su se specifično: džins, tunike šarenih, živahnih boja, trake – marame povezane oko glave na čelu, na bose noge sandale…Najveći skup hipika dogodio se na Vudstoku 1969.godine koji je na veliko iznenadjenje okupio pola miliona ljudi.

Moda 60-ih u Jugoslaviji

U Jugoslaviji koja se sve više otvara prema svetu prisutni su svi modni trendovi. Postepeno, uz poneko neodobravanje i zabrane nošenja modernih odevnih predmeta, mladi su ipak uspeli da osvoje prihvatanje od strane društva svih novina koje 60-e donose u svetu. Već 1960. godine snimljen je film “Moda i ljubav” sa Bebom Lončar u glavnoj ulozi. Sve što se od odeće u filmu pojavljuje mladi će sa oduševljem prihvatiti. Bebu Lončar imitiraće u našoj sredini kao Brižit Bardo u Evropi i Americi (i u našoj sredini Brižit je populna) . Tada se nose žiponi, baletanke… a kosa se povezivala u konjski rep. Atmosferu tog vremena upotpunićemo prisećajući se hit pesme iz filma:

“Devojko mala
pesmo moga grada
što si mi dala
srce puno sna.
O, što se setih
kišu da ti kupim

Tvoju bih senku
večno da ljubim ja.”

Lepo je setiti se novinarke i spikerke Danke Novović, ali i Subotičanke iz 60-ih …

Kasnije su se nosile mini suknje, perlonke, mantil “šuškavac”, “Simonida” i “a la Kenedi” haljine, pelerine, sandale “isusovke”… Roba iz inostranstva mogla se kupiti u komisionima ili su ih slali rođaci koji su živeli u inostranstvu. Počinju i putovanja (šoping ture) za Trst, London, Pariz. Počele su da se nose i farmerke, ali nisu ih još uvek svi mogli kupiti (nabaviti). Muškarci nose “grombi” kapute, kožne jakne, karo košulje, odela koja pokušavaju da prate strane modne trendove.

Po prvi put u našoj sredini pojavljuje se modni kreator koji modu uzdiže na nivo umetnosti: reč je o čuvenom Aleksandru Joksimoviću. Njegov uspeh neće biti vezan samo za našu sredinu već i svetsku. 1969.godine prirediće modnu reviju sa kolekcijom pod imenom “Prokleta Jerina” u Parizu. U isto vreme nastaje i kolekcija “Simonida”. Modeli su nosili i nacionalne (narodne) elemente. Na modnoj sceni dugo će trajati.

Ako pogledamo hronološki naslovne strane poznatog časopisa “Elle” verovatno će svako od nas poželeti da ima sve ovde prikazane modele. Vreme ih nije potisnulo.

Zanimljivo je da u ovoj deceniji počinje čvrsta veza između modnih kreatora i filmskih i muzičkih zvezda, ali i ličnosti iz sveta politike (najpoznatiji primer je Žaklina Kenedi koja je nosila elegantne kostime Koko Šanel i još nekih drugih kreatora ). Svaki kreator ima svoje muze: Pjer Karden kreira za Bitlse, Pako Raban je kreirao kostime za film “Casino Royale”…
Ljubitelji rok muzike imali su svoj specifičan način života i odevanja. Nosili su džins sa rupama, kožne jakne sa metalnim ukrasima, čizme, zlatne ogrlice …
Svi poznati modni kreatori proizvode i sopstveni parfem.

Kako su mladi izneli modni trend 60-ih koji će vremenom prihvatiti i stariji, možemo primetiti da je moda kreirana tako da u potpunosti iskaže sve draži koju nesputana mladost nosi u sebi. Ovo je decenija kada se živi i izgleda kao da mladost nikada neće proći… Mogli bismo reći da je moto 60-ih godina: živeti mladost celog života. Jasno je da postoji čvrsta uzajamna veza između mode i duha koji ne želi da (zalud) ostari.

Slavica Štulić

Izvor: Secanja

Žene plemena Tuarega će vam srušiti sve seksualne predrasude

Tuarezi, koji vekovima nastanjuju saharski deo Afrike, samo na  prvi pogled liče na jedno nomadsko pleme. Kad se zakorači u njihov svet, nailazi se na slobode, koje ni liberalne zapadnjačke kulture ne prihvataju. Nosioci tih sloboda su žene, muslimanke koje ne skrivaju lice i koje ne sputavaju svoju seksualnost. I to je teč početak.

ŽENE POSEDUJU KUĆE, ŽIVOTINJE I RAZVODE SE BEZ OSEĆAJA SRAMOTE

Žene su istaknute članice plemena Tuarega, imaju svoje kuće i svoje životinje, što dodatno simbolizuje njihovu samostalnost.

– Životinje su sve što imamo, pijemo njihovo mleko, jedemo njihovo meso, koristimo njihovu kožu, trgujemo njima. Kad životinje umru, i Tuarezi umiru- ispričao je jedan pripadnik plemena u intervjuu sa novinarom Piterom Gvinom.

Ženama je dozvoljeno da pre braka imaju kolikogod žele partnera. Jedino pravilo koje moraju da slede u tome jeste pravilo privatnosti, a koje podrazumeva da muškarac u kuću žene dolazi kad padne mrak, a njen dom napušta pre svitanja.

Porodica devojke sve vreme se ponaša “kao da se ništa ne dešava”. Ako devojka posle romantične noći poželi novog partnera, ta želja joj se ispunjava.

Zbog ovakve prakse veliki broj devojaka, potpuno izjednačenih sa mladićima, kasnije stupa u brak.

Ali veze pre braka nisu samo seksualne. Praksa je da mladići pišu romatične pesme devojakama, birajući svaku reč pažljivo. One im uzvraćaju istom merom, pa zajednica Tuarega obiluje nekom, za moderan svet zaboravljenom romantikom.

Žene ostaju slobodne i kada stupe u brak, ukoliko odluče da se razvedu, ništa im ne stoji na putu.

Okončanje braka ih ne lišava kuće, koja ostaje u njihovom vlasništvu. Deca se takođe posle razvoda dodeljuju majkama, koje su centar svake porodice.

Muškarac se posle razvoda  vraća u kuću svoje majke, najčešće sa jednom kamilom. I ni sa čim više.

Iako ste možda pomislili da je razvod u svetu Tuarega sramota, prevarili ste se. Porodica razvedene žene pravi zabavu u čast njenog razvoda i time ostalim muškarcima daje do znanja da je ona ponovo slobodna.

Vrhunac sasvim posebnog položaja žene jeste činjenica da muškarac, ukoliko nije njen seksualni partner, ne može da jede pred njom.

LEPOTA JE TU DA SE POKAŽE

Tuarezi su pre prihvatanja islama verovali u kralljicu Tin Hinan  iz četvrtog veka. Danas kao pripadnici muslimanske veroispovesti odudaraju od ostalih pripadnika ove religije.

– Žene su prelepe, mi želimo da gledamo ta lica- rekla je fotografkinja Henrijeta Batler, koja je 2001. godine upoznala ovo pleme i oduševila se njime.

OVO IPAK NIJE MATRIJARHAT

Kolikogod sloboda imale žene, najveću moć u donošenju važnih odluka za zajednicu imaju muškarci, ali se mišljenje žena sluša sa velikim poštovanjem.

Poznavaoci ovog plemena istuču da žene deluju iza scene, uticajem na muževe koji rado prihvataju njihove predloge.

Muškarac, ukoliko poseduje izvesnu imovinu, imetak dodeljuje sestriću, i to radije nego sinu, zbog mogućnosti da on nije njegov biološki naslednik.

I za muškarce se vezuje jedna osobenost, zovu ih plavim muškarcima Sahare. Taj naziv potiče od njihove velike ljubavi prema indigo boji kojim je obojena njihova odeća.

U poslednje vreme plemena Tuarega uduržuju se sa ekstremističkim islamskim grupama, plemena u Libiji spajaju se sa pripadnicima ISIS, dok se Tuarezi iz Malija, Nigera i južne Nigerije spajaju sa militantnom organizacijom Boko Haram. Veruju da će ti savezi olakšati njihovu borbu za nezavisnost.

Antropolozi i kulturolozi strahuju da vremenom Tuarezi iz Sahare odustati od svoje osobenosti, primećuje se da pojedine žene nose hijab. Vreme će pokazati da li će poseban svet plemena izdržati pred naletom drugih kultura..

Izvor:zena.blic.rs; J.M./Daily mail

Žene plemena Himba – Najlepše a nikad se ne kupaju

U severozapadnoj Namibiji živi pleme Himba. Iako se odupiru uticajima 21. veka i turističkoj industriji, izuzuetna su fascinacija putnika koji imaju mogućnost da ih posete.

Himba su nomadski pastiri, najviše naseljavaju regiju Kaokoland, a populacija broji oko 50 000 ljudi. Oni su monoteisti i veruju u boga Makurua. Naziv su dobili još u 19. veku, a reč Himba znači prosjak. Ako se pitate zbog čega nose ovaj, poprilično pogrdan, naziv – razlog je taj da je ovo pleme nastalo nakon raskola Herero plemena, pa su mnogi koji su bili odbačeni lutali regijom Kaokolad tražeći pomoć drugih članova plemena, a takođe su bili u potrazi za govedima i usevima.

Žene plemena Himba su izuzetno lepe i neobične. Telo im je prekriveno crvenom bojom, koju dobijaju od hematita koji mešaju sa puterom. Ova boja osim što služi da bi se uspostavila razlika između muškaca i žena, štiti kožu od jakog sunčevog zračenja, održava kožu čistom i donekle sprečava rast dlaka. Smatra se simbolom lepote i plodnosti, pa se devojke tek u pubertetu počinju mazati ovom bojom. Tada, takodje, počinju da nose krunu na vrhu glave napravljenu od kozije ili kravlje kože. Za devojčice je karakteristično da nose dve pletenice prebačene preko lica, dok udate žene nose mnogo sitnih pletenica. Za muškarce je karakteristična jedna pletenica na vratu. Frizura koju nose ne ukazuje samo na starosnu dob žene, nego i na društveni položaj.

Za Himba žene je zanimljivo da se nikada ne kupaju u vodi, već u dimu aromatičnih biljaka i smole. Pretpostavlja se da ova čudna navika datira iz vremena velikih suša, kada se oskudevalo sa vodom i kada su samo muškarci mogli da je koriste za kupanje, tako da su žene morale da pronađu alternativu.Njihov način odevanja je tradicionalan i autentičan i nije se menjao od 16. veka, od kada datiraju prvi podaci o plemenu. Odevni predmeti su većinom izrađeni od kože i nose se uz jedinstveni nakit.

Od devedesetih godina prošlog veka pleme Himba sarađuje sa inostranim aktivistima i sa vladom Namibije. Žive u rezervatima u kojima imaju kontrolu nad životnom sredinom i turizmom, a dobili su i putujuće škole u kojima uče engleski jezik.