Naslovna Blog Stranica 300

Bajadere – 9 recepata na kojima će vam svi zavideti

Bajadera je kolač koji je jednostavan za izradu, a cenjen u narodu. Ime je dobila prema orijentalnoj igračici, a sam oblik i njen jedinstveni ukus čine Bajaderu jednom od najpoznatijih poslastica ovog dela Evrope. Kolač je izvorno mrsan, ali se može realizovati i kao postan.

RECEPTI ZA BAJADERE

LUKINE  BAJADERE

Sastojci za tamni deo:

0,5 kg posnog mlevenog keksa, 300 g žutog šećera, 125 ml sojinog mleka u prahu, 2 dl vode, 100 g čokolade za kuvanje

Sastojci za svetli deo:

250 g šećera, 125 g margarina, 125 g sojinog mleka u prahu, 1 dl vode

Sastojci za glazuru:

50 g čokolade za kuvanje

Priprema: Stavite vodu da provri, dodajte šećer, margarin i usitnjenu čokoladu, pa kada se sve istopi, sklonite s vatre i pomešajte s mlevenim keksom. Masu odmah sipajte na četvrtastu tacnu i oblikujte koru. I za drugi sloj stavite vodu da provri, dodajte margarin i šećer, pa sklonite u stranu i dodajte mleko u prahu. Kad se masa skoro ohladi, nanesite je preko prve kore koja se već ohladila. Za glazuru otopite čokoladu i kašičicom sipajte u tankom mlazu preko bele kore.

KESTEN BAJADERE

Sastojci za tamni deo: 250 g šećera, 125 g maslaca, 100 g mlevene plazme, 75 g oraha, 50 g čokolade za kuvanje, 1 šoljica vode, 1 kašika kakaa

Sastojci za svetli deo:

150 g kesten pirea, 70 g maslaca, 50 g oraha, 50 g mlevene plazme, 100 g šećera

Sastojci za glazuru:

 100 g čokolade, 3 kašike ulja

Priprema: Prvi deo: Ušpinovati šećer, u šećer dodati maslac i sačekati da se masa malo ohladi. U prohladjenu masu dodati ostale sastojke i sve dobro sjediniti mikserom na najmanjoj brzini. Izliti masu na pleh. Ostaviti da se masa stegne. Drugi deo: Dok se prvi deo hladi, ponoviti postupak sa sastojcima za drugi, svetliji deo. Ušpinovati 100g šećera, dodati maslac, rashladiti malo masu, i u rashladjenu masu dodati ostale sastojke. jediniti mikserom na najmanjoj bržini. Peliti preko prvog dela mase. Glazura: Čokoladu istopiti na pari sa uljem i mešati dok mase ne bude glatka i sjajna. Preliti glazuru preko kolača. Ostaviti na par sati da se rashladi.

BAJADERE OD BRONHI BOMBONA

Sastojci: 3 jajeta, 300 g šećera, 200 g bronhi bombona, 250 g margarina, 300 g plazma keksa, 200 g čokolade, 6 kašika ulja

Priprema: U šerpu na šporetu umutimo mikserom jaja sa šećerom, dodamo margarin i bronhi bonbone. Kada se margarin i bonbone otope, skloniti šerpu s vatre i dodati mleven keks. Masu dobro izjednačinim mešajući varjačom. Gotovu smesu sipamo u pleh obložen najlonskom folijom. Ostavimo u frižider da se kolač stegne. U lonče na šporetu sipamo ulje i čokoladu koju izlomimo na parčad i mešamo kašikom dok se čokolada ne istopi. Ohlađen kolač isečemo na parčad i premažemo otopljenom čokoladom.

BAJADERE OD ORAHA

Sastojci za svetli deo:

300 g šećera, 10 kašika vode, 250 g margarina, 100 g mlevenog posnog keksa, 250 g mlevenih oraha ili lešnika

Sastojci za tamni deo:

300 g čokolade, šoljica ulja

Priprema: Prokuvajte šećer sa vodom, sklonite s vatre i dodajte margarin. Kada se margarin rastopi, dodajte keks i orahe, pa ostavite da se dobro ohladi. Čokoladu otopite na pari zajedno s uljem. Pleh obložite folijom i na nju sipajte polovinu otopljene čokolade. Stavite da se čokolada stegne, te odozgo nanesite masu od keksa i oraha. Poravnajte nožem i prelijte preostalom otopljenom čokoladom. Ako se čokolada stegla, ponovo je blago zagrejte. Bajaderu dobro ohladite.

KOKOS BAJADERA

Sastojci :

1 dl mleka, 300 g šećera, kesica vanilin šećera, 250 g margarina, 300 g mlevenog keksa, 200 g kokosovog brašna

Sastojci za glazuru:

100 g čokolade, 2 kašike sojinog mleka, kašika ulja

Priprema: U vrelom mleku rastopite šećer, vanilin šećer i margarin, pa dodajte mleveni keks i kokosovo brašno. Smesu izlijte u pleh i pustite da se ohladi. Za glazuru otopite čokoladu s mlekom i uljem, pa premažite masu u plehu.

BADEM BAJADERA

Sastojci za tamni deo:

50 g mlevenih oraha, 2 kašike posnog mlevenog keksa, 50 g šećera, 2 kašike vode, kesica vanilin šećera, liker amareto

Sastojci za svetli deo:

100 g mlevenog badema, 50 g šećera u prahu, 50 g bele čokolade, 50 g kokosa, 20 g margarina, po potrebi šećerni sirup

Sastojci za glazuru:

100 g čokolade, 2 kašike ulja

Priprema: Na laganoj vatri skuvajte sirup od šećera, vode, vanile i dodajte liker po želji. Sklonite s vatre i dodajte mlevene orahe s keksom. Kalup podmažite uljem i prekrijte dno folijom. Sipajte testo i dobro izravnajte. Mlevene bademe, šećer u prahu i kokos dobro pomešajte. Odvojeno rastopite margarin i čokoladu, te dodajte u mešavinu kokosa, badema i šećera. Dobro promešajte i, ako je potrebno, dodajte malo šećernog sirupa da dobijete mekano testo. Ovo testo stavite iznad tamnog dela i dobro pritisnite da bi se slepilo. Stavite u frižider da se stegne. Crnu čokoladu za glazuru omekšajte s uljem i prelijte ohlađeni kolač.

BAJADERA SA KEKSOM I ORASIMA

Sastojci:

400 g smeđeg šećera, 12 kašika vode, 150 g mlevenih oraha, 150 g posnog integralnog keksa, 125 g margarina, 3 kašike kakaoa

Sastojci za glazuru:

120 g čokolade, 3 kašike ulja, kašika margarina

Priprema: Šećer stavite u dublju šerpu s debelim dnom i prelijte ga vodom. Ostavite da ključa oko pet minuta dok se šećer ne rastopi, pa umešajte orahe i mleveni integralni keks. Mešajte dok se ne sjedini, a zatim sklonite sa šporeta. Dok je još vruće, dodajte margarin isečen na listiće i sve dobro promešajte. Podelite na dva dela, pa u jedan dodajte prosejan kakao. Pleh obložite masnim papirom i preko izlijte tamnu smesu. Potom izlijte svetlu i poravnajte. Prelijte glazurom i stavite u frižider. Izlomite čokoladu u šerpicu, dodajte ulje i uz mešanje je otopite na pari. Dodajte margarin, dobro izmešajte i prelijte bajaderu.

BELA BAJADERA

Sastojci:

150 g mlevenih oraha, 150 g mlevenih lešnika, 150 g bele posne čokolade, 300 g šećera, 300 g mlevenog keksa, 200 g margarina, 150 ml vode, 50 ml ruma ZA GLAZURU 350 g bele posne čokolade, kašika margarina

Priprema: Zakuvajte vodu, šećer i rum i sklonite s vatre. Dodajte orahe, lešnike i keks, pa sve sjedinite. Na kraju umešajte omekšali margarin i otopljenu čokoladu. Dobro pomešajte i rasporedite u pleh preko pek-papira. Za glazuru otopite čokoladu, umešajte margarin, pa odmah prelijte preko bajadere i poravnajte vrućim nožem.

EUROKREM BAJADERA

Sastojci:

300 g šećera, 1 dl vode, 150 g maslaca, 200 g mlevene plazme, 150 g mlevenih oraha ili lešnika, 2 kesice vanilin šećera, 200 g eurokema

Priprema: Ušpinovati šećer sa vodom kao za slatko, dodati vanilin šećer, onda dodati maslac i otopiti na laganoj vatri. Skloniti sa vatre, pa u masu umešati mlevenu plazmu i mlevene orahe, umesto oraha možete dodati mlevene lešnike. Sve sjediniti i sipati u četvrtasti kalup. Ostaviti da se stegne. Ohlađen kolač premazati eurokremom. Ponovo ostaviti na hladnom da se stegne. Seći u obliku štanglica i služiti.

 ordinacija.tv     Foto: bestkitchen07.info

Žabe mogu biti lek za preko 70 bolesti

Kinezi hiljadama godina koriste neki otrov kao lek i često za to koriste upravo otrov koji luče žabe preko kože. Nauka je sada dala potporu ovim lekovima objašnjavajući zašto su efikasni. Jedan od najinteresantnijih slučajeva je slučaj jednobojne žabe sa šarenim stomakom. Ona luči proteine koji utiču na rast krvnih sudova. Jedan od tih proteina može da se koristi da spreči dotok krvi tumorima. Sa kojim ciljem? Nakon što se spreči formiranje novih sudova za snabdevanje kiseonika i hranljivih materija u kancerogene ćelije, tumor prestaje da raste. Rak ne bi napredovao, ali bi se pretvorio u hroničnu tegobu. Otrov žabe sadrži i drugi protein koji može biti lek. On aktivira angiogenezu i sakuplja svu moć kako bi se lečile sve vrste tegoba koje zahtevaju da se krvni sudovi punom brzinom poprave, od izlečenja povreda i transplantacija, do bolova kod dijabetičara i povreda koje su prouzrokovane infarktima. Štaviše, kalkuliše se da bi se počev od ovog otkrića mogli razviti tretmani za više od sedamdeset bolesti koje zajedno napadaju više od 100 miliona osoba na svetu.

 ordinacija.tv   Foto: David Mark, Pixabay

 

 

 

Prirodni lek protiv bolova: Otrov iz morskog puža ima 100 puta jače dejstvo od svih lekova!

Morski puževi koji žive u Indijskom i Tihom okeanu, čija se veličina kreće od 2,5 do 23 cm spadaju među najotrovnija morska stvorenja. Reč je o mesožderima koji se ovisno o vrsti hrane crvima, puževima i ribama koje ubijaju tako što ih gađaju pipcima iz kojih ispuštaju snažan otrov koji žrtve paralizuje trenutno. Prema ljudima nisu agresivni, a budući da je reč o noćnim životinjama koje se preko dana uglavnom skrivaju, susreti s ljudima su retki.

Najčešće stradavaju sakupljači školjaka i kućica puževa. Najveći problem kod uboda je što protuotrov za njihove ubode ne postoji, već se žrtve leče održavanjem u životu toliko dugo dok iz njihovog organizma ne izađu toksini. Otrovnost ovisi o vrsti. I dok su posledice uboda nekih vrsta stožastih puževa identične ubodima pčela, neke vrste imaju toliko snažan otrov da bez problema ubiju čoveka. Od 500-inak priznatih vrsta kao najotrovnijeg National Geographic navodi Conus Geographusa, puža čija se veličina kreće između 10 i 15 cm. Poznat je i kao “cigareta puž” jer žrtve nakon uboda navodno umiru u vremenu potrebnom da se popuši jedna cigareta. O koliko otrovnim puževima se radi dovoljno govori podatak objavljen na Wild-facts.com – jedna kap otrova koju proizvede mramorni stožasti puž dovoljna je da usmrti 20 ljudi. Možda zvuči ironično, ali među spojevima pronađenim u njihovim otrovima nalaze se proteini koji, kada se izoliraju smanjuju ljudsku bol i do 100 puta jače od morfijuma.

Potpuna je misterija već vekovima unazad da uglavnom smrtonosni otrovi sadrže i moćne proteine od kojih se prave izuzetno važni lekovi, posebno analgetici. Isti je slučaj i sa otrovom ove morske životinje koja u svom telu krije za sada najmoćniji lek protiv bolova ikada pronađen.

Istovremeno, pored morskog puža, trenutno se ispituju i sastojci ništa manje opasnih otrova možda jedne od najopasnijih otrovnih životinja na svetu, žabe, poznatije kao “otrovna strela”, koja obitava na prostoru centralne Južne Amerike (Ekvador). Njen je otrov toliko jak da jedna doza od nekoliko mililitara dovoljna je da usmrti čak i 2.000 ljudi. Još jedna životinja koja pomaže farmaceutima u potrazi za moćnim analgeticima je i retka vrsta pauka koji nastanjuje kontinentalni deo Australije, takozvani “levkasti pauk”, čiji je otrov takođe smrtonosan za čoveka.

Iz otrova morskog puža nastala je i prva verzija analgetika pod imenom “Ziconotide”, koji je do sada uspešno bio testiran na miševima, ali ovaj lek je jedino moguće primiti kao injekciju i to direktno u moždinu. Novija verzija leka izašla iz kanadskih farmaceutskih laboratorija može se koristiti i oralno, ali don sada lek nije testiran na ljudima, već samo na miševima, kod kojih su i najmanje doze imale fantastične rezultate. Očekuje se da će lek biti testiran i na ljudima i, prema tvrdnjama naučnika koji su radili na njegovoj izradi, ne bi trebalo očekivati bilo kakve nuspojave. Naprotiv, kako kažu, lek neće delovati na receptore opijata u mozgu, što znači da neće stvarati zavisnost.

ordinacija.tv

Paukova mreža kao lek

Neke vrste paukova proizvode veoma jake niti koje se ne kidaju i mogu biti dugačke čak 200 metara, pa plastični hirurzi sada žele da ih iskoriste za zašivanje pokidanih nerava kod ljudi, jer se paukove niti razgrađuju prirodnim putem i ne izazivaju upale tkiva.

Iako će većina ljudi verovatno odmah “opajati” paukovu mrežu kada je primeti u uglu svoje sobe, u naučnom, medicinskom centru Univerziteta u Hanoveru u nekoliko specijalno uređenih prostorija “mirno“ živi 30 do 40 paukova čije se niti koriste, prenela je nemačka medijska kuća Dojče vele (DW).

Pored laboratorije za plastičnu hirurgiju Kristine Almeling, koja već dugo radi na medicinskom fakultetu u Hanoveru, nalazi se prostorija u kojoj se nalaze samo grane visoke i po nekoliko metara. Paukove mreže u prostoriji su ogromne, neke čak prečnika jedan metar, a u prostoriji, na granama ih je tridesetak. “U ovoj prostoriji čuvamo paukove čije niti koristimo.

U ovom trenutku oni su idealne veličine. Pored ‘zlatno svilenih paukova’ tu je i nekoliko vrste ‘nefila’, velikih paukova koji mogu da narastu i do šest centimetara. Oni ovde imaju dovoljno prostora da tkaju svoje mreže”, objašnjava Almeling. U zadnjem delu tela pauka nalaze se žlezde koje luče niti, a naučnici pomoću pincete hvataju nit i lepe je za mašinu, koja je u suštini točak prečnika 30-ak centimetara. Kada točak počne da se okreće, on iz tela pauka izvlači nit koja može da bude dugačka čak i 200 metara.

Nit proizvodi jedna od sedam žlezda i pauk ne može da kontroliše lučenje, pa kada naučnici jednom uhvate nit, oni iz pauka mogu da izvuku kompletnu količinu odnosno dužinu niti. Od veličine i debljine pauka zavisi kolika će ona biti. Paukove niti su veoma čvrste i ne kidaju se i zato su naučnici sa odeljenja za plastičnu hirurgiju rešili da ih iskoriste za zašivanje oštećenih nervnih završetaka. Profesor Peter Fogt, šef odeljenja za plastičnu hirurgiju na klinici u Hanoveru smatra da paukove niti zaista mogu da pomognu. “Paukove niti veoma su čvrste i glatke.Veoma je važno i to što je u pitanju prirodni, a ne veštački materijal.

Kada se upotrebljava veštačka materija, javlja se opasnost od kidanja ili izazivanja različitih upala u čovekovom telu. Paukove niti razgrađuju se prirodnim putem i ne izazivaju upale u tkivu”, objasnio je Fogt. Profesor Fogt i njegov tim žele da iskoriste paukove niti za lečenje pacijenata stradalih u saobraćajnim nesrećama, na primer u slučaju oštećenja nerava u predelu ramena kod saobraćajki sa motociklima.

Tim pacijentima često ne može da se povrati čulo dodira u rukama i prstima, pa je njihov oporavak neizvestan, jer nervna vlakna ne mogu ponovo da se spoje. Implantacija paukovih niti u rame pacijenta trebalo bi da nervima “pokaže put” za ponovno spajanje. “Kroz šupljinu vene uzetu od svinje, provlači se stotinak paukovih niti koje na taj način pokazuju put jednom kraju prekinutog nerva ka drugom da bi oni ponovo srasli.

Tako se čitav splet nerava orijentiše po paukovim nitima“, objasnio je profesor Fogt. Do sada su testovi izvedeni na ovcama bili uspešni, a “sledeći na redu” trebalo bi da budu ljudi.

ordinacija.tv   Foto: Pixabay

Otrov pauka je lek za impotenciju?

Istraživači u Brazilu zainteresovali su se za ovaj otrov kada su osobe koje je pauk ujeo prijavile da su nakon ujeda osetile značajno poboljšanje u njihovom seksualnom životu.

Toksini koje stvara pauk iz Brazila Phoneutria nigriventer u stanju su da se izbore sa problemom erektilne disfunkcije za svega 20 minuta od njihovog ulaska u organizam.

Testovi koji su vršeni na pacovima pokazali su da otrov povećava otpuštanje hemikalije koja proširuje krvne sudove i poboljšava krvotok na način sličan onom na koji deluju konvencionalni lekovi za potenciju.

Sa druge strane, iako su lekovi poput vijagre revolucionalizovali lečenje problema sa erekcijom u poslednjih deset godina, skoro 30 odsto muškaraca koji ih uzimaju ne vide nikakve benefite. Za ove muškarce, jedno od rešenja jeste ubrizgavanje leka direktno u penis ili ugrađivanje pumpe koja povećava dotok krvi u organ, ali za većinu ovo nije prihvatljivo rešenje.

Lek koji bi bio spravljen od otrova ovog pauka mogao bi da se pokaže kao izuzetno efikasan.

ordinacija.tv  Foto: Krzysztof Niewolny ; Pixabay

Otrov iz žaoke ose ubija ćelije raka?

Brazilska osa je endemska vrsta koja se može pronaći uglavnom na jugoistoku Brazila. Otrov koji ona sadrži sadrži nazvan je MP1, mogao bi da bude korišćen za pravljenje terapija kojima se leči rak, veruju naučnici.

Naime, istraživanja koja su nedavno sprovedena pokazala su da otrov koji se nalazi u žaoki pomenutog insekta ubija ćelije raka, pritom ne oštećujući zdrave ćelije u organizmu.

Dosadašnja ispitivanja su pokazala da otrov koji brazilska osa ima u žaoki, prilikom dodira sa ćelijom obolelom od raka izlazi na njenu površinu, stvarajuću rupe, kroz koje potom mogu da prodru molekuli koji omogućavaju ćeliji da funkcioniše i da normalno funkcioniše.

Naučnici veruju da će ovo otkriće pomoći da se lakše odredi terapija prilikom lečenja raka, prilikom koje se koristi kombinacija različih lekova i tokom koje se ubijaju različite ćelije raka u isto vreme.

Međutim, smatraju da u ovom slučaju treba biti veoma obazriv jer su istraživanja još u ranoj fazi i da detaljno treba ispitati kakav uticaj ovaj otrov može imati na ljudski organizam.

ordinacija.tv   Foto:pixabay

Kako postupiti ako se sa zmijom nađete “oči u oči”

Kako postupiti ako se sa zmijom nađete “oči u oči”: Prva pomoć u slučaju ujeda zmije otrovnice (opis svih zmija na ovim prostorima)

U letnjim mesecima u našoj zemlji povećana je aktivnost zmija. Pri kretanju područjima u kojima ima zmija, treba nositi čvrstu obuću i što čvršće, duge pantalone, i strogo voditi računa o tome gde se spuštaju ruke i gde se staje ili seda, pošto su noge i ruke najčešća mesta ujeda.

BEZ NAGLIH POKTRETA, SAMO SE UDALJITE

Za početak da nas zmija ne bi ujela, najbitnije je paziti gde stajemo i šta hvatamo rukama.

Zmije koje se mogu naći u Srbiji obično nisu otrovne i ne predstavljaju opasnost po čoveka, a izuzetak su poskok i šarka, koje nastanjuju predele južno od Save i Dunava, odnosno, brdsko-planinske predele i kamenjare, a u ravničarskim krajevima, uglavnom su zmije koje nisu otrovne, mada nije isključena ni pojava otrovnica. Zmije kod nas mogu da porastu 1,5 ili čak i 2 metra, pa zbog toga deluju zastrašujuće. Mada od naših otrovnica (poskoka i šarke), ne preti neminovna smrtna opasnost, piše na sajtu Srpskog herpetološkog društva “Milutin Radovanović”, koje apeluje na sve medije i građane da ne šire paniku.
Otrovnice se od drugih zmija vrlo lako razlikuju: duž smeđih ili sivih leđa imaju tamnu cik-cak šaru. Šarke mogu biti i potpuno crne.

Ako slučajno naiđete na zmiju, pre svega ne treba da paničite i pravite nagle pokrete. Napravite korak, dva polako unazad i obiđite je. Ako ne pokušate da je uhvatite rukama, ili ne stanete na nju, zmija vas neće ujesti.

Ako se sa zmijom nađete “oči u oči” u vašem stanu ili dvorištu, najbolje je da pozovete dežurnu stručnu veterinarsku službu, ili specijalnu službu za hvatanje zmija koja se nalazi na Prirodno – matematičkom fakultetu.
Ali ako ste se sa zmijom suočili negde pored reke, ili u prirodi, samo je zaobiđite. Jer ta zmija nije došla kod nas, nego mi kod nje, u njeno prirodno stanište i ne treba da je uznemiravamo.

KAKO PREPOZNATI UJED OTROVNICE?

Ujed otrovnice poznaje se po dve ubodne ranice na odstojanju od šest do deset milimetara, koliki je razmak otrovnih zuba naših vrsta. Otrovne zmije po nekad nanesu i takozvani suvi ujed, pri kojem ne ubrizgaju otrov (tragovi zuba mogu postojati, ali su suvi).

Simtomi su: znojenje, opšta slabost, ubrzano disanje, dijarea, povraćanje i gubitak svesti. Tragovi ujeda obično krvare, brzo se javlja oteklina, utrnulost i crvenilo. U nekim slučajevima su mogući i masovni otoci. Ujed pri kojem zmija ubrizga otrov u ranu, praćen je, najčešće, bolom i otokom. Znaci trovanja zavise od opšteg zdravstvenog stanja ujedene osobe i od dela tela na koje je ujed : izraženiji su ako je ujedena starija osoba ili dete, ili ako je ujed lociran na glavi i vratu.

AKO VAS UJEDE ZMIJA, ZA KOJU MISLITE DA JE OTROVNA, POTREBNO JE PRIMENITI MERE PRVE POMOĆI I ODMAH SE OBRATITE NAJBLIŽOJ ZDRAVSTVENOJ USTANOVI KAKO BI MOGLA DA VAM DA PROTIVOTROV.

Od prve pomoći treba primeniti istiskivanje mesta ujeda do pojave sukrvice: rana se nikako ne sme isisavati, jer postoji velika šansa da u usnoj duplji postoji mikro-ranica, preko koje otrov može ući u krvotok. Otrov koji se zadržao na površini kože treba obrisati suvim ubrusom (otrov ne može da prodre kroz neoštećenu kožu).
Ujedeno mesto po mogućstvu tretirati hladnim oblogama. Osobi koju je ujela zmija treba dati što više tečnosti, najbolje vode. Uzimanje alkohola, kafe, čaja, energetskih pića ili bilo kojih lekova nije dozvoljeno: većina tih supstanci dovodi do širenja krvnih sudova i povećanja propustljivosti njihovih zidova (jednom rečju, pospešuje se cirkulacija krvi), čime se olakšava prodiranje otrova dalje od mesta ujeda.
Izuzetno je važno i da se osoba umiri: panika i nagli pokreti ili trčanje, između ostalog, ubrzavaju cirkulaciju krvi (i limfe) kroz organizam i doprinose širenju toksina kroz organizam.
Važno je imobilisati ujedeni ekstremitet. U nekim slučajevima (kada je osoba znatno udaljena od naseljenog mesta), može se primeniti i podvezivanje, ako je osoba ujedena za ekstremitet (ruku ili nogu). Podvezivanje se vrši uz oprez, jer se u slučaju neadekvatne podveske ili dužeg zaustavljanja krvotoka može naneti šteta veća od one koju bi prouzrokovao otrov.
Kao podvesku ne treba koristiti pertle, užad i slično, nego trakaste komade tkanine (na primer, zavoj). Cilj podvezivanja nije potpuno prekidanje cirkulacije iznad ujedenog mesta, nego njeno usporavanje, relativno ravnomerno raspoređenim pritiskom na većoj površini. Podvesku povremeno treba otpuštati (na oko 20 minuta), pa ponovo umereno pritezati. Nakon ukazane prve pomoći osobu treba transportovati do najbliže zdravstvene ustanove, gde će biti na odgovarajući način pregledana i zbrinuta.
Serum protiv zmijskog otrova sme dati samo lekar. Samoinicijativno davanje seruma van zdravstvene ustanove nije preporučljivo: moguća je pojava anafilaktičkog šoka, usled kojeg može doći do smrtnog ishoda, i to u roku od nekoliko minuta.
Mora se imati na umu da klinička slika i opšte stanje ujedene osobe izgledaju veoma loše, ali je prognoza posle ukazane prve pomoći pozitivna. Smrtni ishodi su, u slučaju ujeda naših otrovnica, izuzetno retki. Na otrov su osetljivija deca i stariji, kao i alergične, hronično obolele ili osobe slabijeg imuniteta. Zdrav, odrastao čovek se od ujeda, uglavnom potpuno oporavi i uglavnom ne oseća nikakve posledice.
Kako lekarska pomoć nije uvek dostupna, preventivne mere su, ipak najbitnije kada je u pitanju rizik od ujeda otrovnih zmija.

KARAKTERISTIKE ZMIJA U NAŠOJ ZEMLJI

U Srbiji živi 10 vrsta zmija, od kojih tri pripadaju porodici ljutica (viperidae), a 7 familiji smukova (colubridae).

OTROVNE ZMIJE

POSKOK je najrasprostranjenija otrovnica u Srbiji, prosečno je dug 60 do 70 centimetara, ali može dostići i do 100 centimetara, ali takvi primerci su retki.
Jasna karakteristika koja ga izdvaja od drugih zmija koje žive na teritoriji Srbije je izražen rog na vrhu glave , izrasline kože i tkiva. Leti su veoma aktivni.
Uglavnom naseljavaju topla mesta i osunčana staništa, poput kamenjara, osunčanih hrastovih šuma, kanjona i klisura, kao i mešano žbunasto-livadska staništa. Najčešće je aktivna preko dana. Može se popeti i na drveće visine do dva metra.

ŠARKE su uglavnom duge 50 do 70 centimetara. Mužjaci su obično svetlosivi, a ženke smeđe ili riđe, sa jasno izraženom tamnom cik-cak šarom duž tela.
Šarka uglavnom naseljava hladna i vlažna staništa, u nizijskom delu, obično mesta oko očuvanih hrastovih šuma i močvara, dok u planinama naseljava uglavnom delove oko šuma smrče i jele, kao i otvorena staništa iznad šumske granice.

Južno od Save i Dunava, balkanska šarka naseljava brdsko-planinska područja, a nađena je na Kopaonoku, Staroj planini, Vlasinskoj Visoravni, Šar planini, Prokletijama, ali i severno, na Fruškoj gori.
ŠARGAN, koji spada u vrstu šarke, najmanja je Evropska otrovnica. Prosečno porastu 30 do 40 centimetara, a retko i do 60.
Osnovna boja šargana je svetlo siva do svetlo braon, u zavisnosti od pola, a sa jasno izraženom cik-cak šarom, koja je obično tamno braon ili sivkasta. bočno, duž dela nalaze se braon ili crne tufne.
Naseljava visokoplaninske pašnjake i livade iznad 1.500 metara nadmorske visine. U Srbiji je ova vrsta veoma ograničeno rasprostranjena, i do sada je poznato da naseljava pojedina staništa na Prokletijama i Šar planini.

NEOTROVNE ZMIJE

Zmije koje se sreću u ravničarskim područjima Srbije su uglavnom neotrovne i bezopasne, ako se izuzme nekoliko lokaliteteta u Vojvodini u kojima ima i šarki. Najčešće se sreću smukovi i vrste vezane za vodu, ribarice i belouške. Sve ove vrste mogu da porastu do 1,5 metara, pa i do 2 metra. Moguće je videti i smukulju, ali ova vrsta je relativno retka. Dosta je i sitnija od ostalih, a ljudi je zbog riđe boje i šara, često mešaju sa šarkom. Neretko se i od ribarice pomisli da je šarka. Sve zmije mogu da plivaju i uglavnom se dobro penju po drveću i kućama.
Od neotrovnih zmija u Srbiji se često sreću, nekoliko podvrsta smukova, Eskuplapov, stepski i četvoroprugi smuk, zatim smukulja, belouška, šilac i ribarica.
RIBARICA, ili rečna zmija u Srbiji se još naziva potočara. Pretežno se hrani manjim ribama. Zbog njenih šara, naziva se i kockasta vodenjača.
Za razliku od belouške, kojoj je srodna, nema mrlje u zadnjem delu glave. Glava joj je trouglasta i izdužena, a gornja strana tela joj je svetlomrka ili maslinasto zelenkasta sa tamnim kvadratastim šarama. Dostiže veličinu do jednog metra. Živi najčešće u tekućim vodama sa brzim tokom.

ŠILAC, zmija čija se dužina kreće od 100 do 130 centimetar, jedna je od najbržih zmija na našim prostorima, ali se češće sreće u Hrvatskoj, nego u Srbiji.
Prepoznatljiva je po vitkom telu, na kojem je glava jasno istaknuta i ima dugačak rep. Živi na području jadranske obale, a voli i suva staništa i stenovita područja s gustom vegetacijom, kamenjare, pašnjake, oranice.

BELOUŠKA, ili barska zmija, najčešće poraste do 1 metar, ali može da dostigne i 2 do 3 metra dužine.
Iza glave ima po jednu svetlu mrlju sa svake strane. Glava joj je trouglasta, sa zaobljenom njuškom. Boja tela varira, uglavnom je sa gornje strane siva sa crnim mrljama, dok je donja bela. Živi u mirnim, sporotekućim vodama, a može se naći i po ljudskim naseljima, naročito oko staja.

SMUKULJA, poznata i kao lažna šarka, vrsta je neotrovne zmije koja živi u mnogim delovima Evrope. Dugačka je oko 70 centimetara i obično je smeđe boje, sa dva reda pruga, koje se spajaju na glavi.
Često živi na grmovitim, stenovitim padinama i obroncima klisura, a najčešće u suvim staništima.
SMUK, je neotrovna zmija koja se može naći širom Evrope i gotovo svim delovima Srbije. Dostiže dužinu i do 1,5 metara, ali može da naraste i preko 2 metra.
Naseljava svetlo belogorične šume i suva staništa, kao što su stene, kamenjari i ruševine. Može se naći u predelima sa grmljem i visokom travom. Dobar je penjač i može se često videti na drveću.

KAKO POSTUPITI SA LJUBIMCEM KOJEG JE UJELA ZMIJA?

Odmah ga odvesti u najbližu veterinarsku ustanovu kako bi se primenila odgovarajuća terapija.

ordinacija.tv

Bizarna pića hit u svetu: Sa tri penisa, zmijama, gušterima, škorpionima, bebama miševa…a koriste ih i kao lek

Ljudi širom sveta naučili su tokom svoje duge istorije da alkohol prave od gotovo svega. Gotovo da nema voća koje ne može fermentirati i destilirati, a neki su ovu svetu „umjetnost“ izveli na potpuno nove nivoe. Tako se alkoholu dodaju neki prilično bizarni aditivi koji imaju funkciju poboljšanja ukusa, dajujući posebne moći onome ko ih pije.

 Evo nekoliko alkoholnih pića koja nam je teško gledati, a kamoli zamisliti da pijemo:

Agwa de Bolivia, piće od lista koke

Ovaj zeleni liker pravi se od lišća koke, guarane, žen-šena, soka limete i još 36 drugih biljaka.

 Vino sa zmijama, gušterima i škorpionima

Ovo piće je samo za prave kauboje, koji pljuju u lice svakoj kuji koja kaže da je vino ‘vatreno’ i ‘razigrano’, a u slobodno vreme zubima i škorpionima love zube. Moramo reći da se slažemo: nema ništa bolje nego videti mrtvog guštera kako pluta u vašem piću.

Zmijsko vino

Veruje se da otrov smrtonosnih zmija poput kobri i zvečarki može da bude razložen dugotrajnim stajanjem u alkoholu i da ono što ostane u flaši ljudima daje snagu i vitalnost. Ovaj “lek” pravi se tako što se neka od otrovnih zmija ubaci u flašu pirinčanog vina i ostavi da odleži nekoliko meseci. Postoji i takozvana “mešana” verzija koja podrazumeva ispuštanje zmijske krvi u alkohol.

Pivo od pizze

U posljednje vrijeme, radleri i razna aromatizirana piva postali su vrlo popularni u našoj zemlji, ali pivo koje ima ukus kao pica Margarita nešto je što nikada ne bismo pomislili. U maloj, kućnoj pivari u Ilinoisu, mleve čitave pice, zatim isperu mešavinu vrućom vodom i dobijenu tečnost („pizza suština“) pomešaju sa standardnim sastojcima piva. Posle dve nedelje ste dobili ovo čudo!

Pirinčano  vino sa bebama miševa

Tradicionalni kineski i korejski lekoviti tonik pravi se od gomile malih miševa, ne starijih od tri dana. Ako ste neraspoloženi i uopšteno se loše osećate, ovo piće će vas, prema mišljenju stručnjaka za tradicionalnu istočnjačku medicinu, sigurno okrepiti. Osim toga, vino s novorođenim miševima korisno je i za lečenje respiratornih infekcija i poremećaja rada jetre. Tek rođeni miševi ubacuju se u pirinčano vino i ostavljaju da fermentišu barem godinu dana.

 Viski od irvasovog roga

Ovo je piće koje ćete veoma teško naići, a može se nazvati jednim od najekskluzivnijih pića u Aziji. Pravi se u Laosu fermentacijom riže u glinenim saksijama, kojima se kasnije dodaju razne trave i rogov prah.

 Vino od galeba

 Ne, ovo nije vino koje piju zavodnici. Ovo neopisivo bizarno piće dolazi od Inuita, koji uhvate galeba i gurnu ga mrtvog u komadu u bocu i ostave da fermentira na suncu. Kažu da je ispijanje ovog pića, ali i mamurluk sledećeg dana, spektakularno! Slike ovog pića ne postoje na internetu, a nismo ni sigurni da li bismo voleli da ih vidimo.

Vino od tri penisa

Mnogo pre vijagre, Kinezi su za potenciju koristili piće od tri penisa koje se sastoji od pirinčanog vina u kom su stajali penisi foke, jelena i psa. Ovo vino sa falusima se konzumira za povećanje muške seksualne moći i potencije.

Vino od rečne jegulje Mekong

Vino, poreklom iz Laosa, pravi se od rečnih jegulja iz reke Mekong, korenja žen-šena i raznog bilja.

ordinacija.tv

Baobab drvo koje je lek za šećer, probavu, holesterol, krvni pritisak, imunitet

Želite li da se pomladite i budete puni energije i zdravi? Odgovor leži u afričkom drvetu baobab (lat. Adansonia), koji je u Africi poznat kao “drvo života”. Gotovo svi njegovi delovi se koriste u prehrambene ili medicinske svrhe.

 Nazivaju ga i “preokrenuto drvo” jer mu krošnja izgleda kao koren. Neka stabla baobaba starija su od hiljadu godina i mogu da u sebi imaju rezerve od oko 10.000 litara vode. To im pomaže da prežive duge suše, pa tu pogodnost koriste i lokalni stanovnici koji ga, osim kao lek i hranu, koriste i kao izvor vode i zaklon.

 Prava nutritivna “bomba”

Plod baobaba je prava nutritivna bomba koja obiluje vitaminima, mineralima i esencijalnim kiselinama. Na primer, sadrži šest puta više vitamina C nego pomorandža. U baobabu je otkrivena dvostruko veća doza kalcijuma nego u mleku. Bogat je antioksidansima, kojih je dvostruko više nego u acai i goji bobicama. Sadrži više gvožđa nego druge namirnice. Zato, ako razmišljate o dopuni nutrijenata, baobab je pravo rešenje za vas.

 Kontroliše šećer i podstiče probavu

Više studija je pokazalo da dodavanje praha baobaba u hranu ili piće pozitivno deluje na kontrolu šećera u krvi. Topiva vlakna kojima baobab obiluje pospešuju probavu, pružaju duži osećaj sitosti i tope masne naslage. Kalcijum podupire pravilno funkcionisanje probavnih enzima i podstiče redovnu probavu. U čaši vode rasotopite jednu kašičicu praha i koristite ga kao ukusni napitak. Jednu kašičicu baobaba u prahu dodajte svojim omiljenim čajevima, marinadama i raznim umacima.

 Smanjuje holesterol, krvni pritisak i pomaže proširenim venama

Zahvaljujući obilju pektina, baobab snižava nivo lošeg holesterola i drugih masnoća u krvi. Zbog visokog udela kalijuma, koristan je u regulaciji pritiska. Pomaže u izgradnji zdravih zidova krvnih sudova i pojačava cirkulaciju. Smiruje hronične upale koje mogu da dovedu do kardiovaskularnih bolesti, te moždanog ili srčanog udara. U ove svrhe uzimajte jednu kašičicu baobaba u prahu dnevno. Dodajte ga u hranu koju konzumirate.

 Podiže imunitet i uklanja umor

Posledice užurbanog stila života su stres, pad imuniteta i slabost. Zbog svojih lekovitih sastojaka, baobab je fantastično voće za prevenciju i uklanjanje tih tegoba. Na telo deluje stimulišuće, te ublažava umor i slabost. Pomaže da zadržate koncentraciju, jasnoću i budnost. Ukoliko želite da vratite izgubljenu energiju, rastopite 1 kašičicu praha baobaba u jednoj čaši vode, čaja ili soka. Baobab možete da dodate i pahuljicama tokom doručka.

 Pomaže protiv depresije

Sve više istraživanja pokazuje povezanost depresije i teskobe s manjkom antioksidansa i vitamina A,  C i E u ljudskom organizmu. Baobab je bogat ovim sastojcima, te uspešno pomaže kod depresije i doprinosi poboljšanju celogzdravlja. Jednu kašičicu baobaba u prahu dodajte jogurtima ili voćnim napicima, omiljenim umacima i generalno u hranu koju konzumirate.

Ulje baobaba – lek za suvu kožu, kosu i nokte

Ulje baobaba bogato je vitaminima i esencijalnim kiselinama koji leče probleme s kožom, kosom i noktima. Vitamin C podstiče stvaranje kolagena i elastina nužnih za gladak izgled kože. Zato je izvrsno sredstvo koje ublažava bore.

 Najpogodnije je za negu suve, dehidrirane kože sklone iritacijama. Sprečava strije, zbog čega je idealno za negu kože u trudnoći. Regeneriše epitel kože, pa se preporučuje za lečenje opekotina nakon sunčanja i sunčanih pega. Možete da ga dodate u kreme za sunčanje jer pruža izvrsnu UV zaštitu i ima snažno protivupalno delovanje. Pomaže i kod zaceljivanja ožiljaka.

I kosa će vam biti zahvalna ako je povremeno negujete uljem baobaba. Umasirajte nekoliko kapi ulja baobaba u kosu i nokte i uživajte u prirodnoj nezi i zaštiti.

ordinacija.tv  Izvor: alternativa-za-vas.com