Gušenjem slobode medija guši se svaki drugi napredak društva
406
Mediji su ogledalo društva, a stanje slobode medija je reper, odnosno slika i prilika stanja ljudskih prava, demokratičnosti i vladavine prava u jednoj zemlji. Jer, mediji su ti koji sa jedne strane promoviraju, prate i upozoravaju na slučajeve povreda ljudskih prava, a nerijetko su i sami novinari žrtve kršenja ljudskih prava.
Nije bez razloga sloboda izražavanja, kojom se garantira i sloboda medija, jedno od najstarijih ljudskih prava koje je zaštićeno sa više međunarodnih deklaracija i rezolucija, ali i najvišim pravnim aktom naše zemlje – Ustavom Bosne i Hercegovine
Nakon II svjetskog rata uloženi su ogromni napori na međunarodnom, a naročito evropskom planu da se osujeti ponovna pojava totalitarnih režima i diktature. Takva akcija za rezultat je dala brojne deklaracije, rezolucije, paktove… i izuzetno komplikovan i razuđen sistem zastite ljudskih prava.
Dobra teorija i loša praksa
Teoretski, ljudska prava su stavljena na pijedestal prioriteta Evrope i svijeta, pa i Bosne i Hercegovine u čijem Ustavu je ugrađeno čak 16 međunarodnih dokumenata kojim se garantiraju ljudska prava, zahvaljujući čemu ona imaju primat nad svim zakonima u našoj zemlji.
Nažalost, ne samo u Bosni i Hercegovini i regionu, nego i u svijetu, očigledna je, a naizgled i nepremostiva, provalija između normativnog i proklamovanog sa jedne i prakse, odnosno primjene usvojenih normi, sa druge strane.
Iskusni borci za ljudska prava tvrde da je borba za ljudska prava zapravo borba ne za bolje nas, nego za boljitak budućih generacija. Stepen poštivanja ljudskih prava mnogi s pravom smatraju stepenom civiliziranosti jednog društva iako se puna provedba ljudskih prava smatra utopijom i u daleko društveno i ekonomski razvijenijim zemljama od naše.
No, nepobitni su dokazi o tome da poštivanje slobode medija ima direktan odraz na uređenost država. Na to je ukazao i šef britanske diplomatije Jeremy Hunt govoreći na Globalnoj konferenciji o slobodi medija, koja je u julu održana u Londonu. On je iznio podatak kako od 10 “najuređenijih” država na svijetu po rangiranju Transparency Internationala, sedam je i u prvih deset na Svjetskom indeksu slobode medija. A, od deset najkorumpiranijih država, četiri su među posljednjih deset po slobodi medija”
Gušenjem ljudskih prava, kroz gušenje slobode medija, guši se svaki drugi napredak. U današnjem svijetu svjedoci smo niza primjera koji dokazuju kako gušenje slobode medija daje šansu nedemokratskim autokratskim sistemima, gdje vladaju zatvoreni centri moći na koje građani imaju mali ili nikakav utjecaj. Takvi sistemi odišu nepotizmom, korupcijom, a pokrivaju se propagandnim informiranjem javnosti posredstvom kontroliranih medija.
Hunt je poručio da su odgovornost i nadzor najjače mjere zaštite od tamne strane vlasti i da “malo koja institucija tu ulogu može ostvariti djelotvornije od slobodnih medija”. Bitno je odbaciti generaliziranje i posmatranje bilo koje branše kroz prizmu loših iskustava te prihvatiti da neetičnost i neprofesionalizam nikad ne smiju biti opravdanje za napade ili prijetnje.
Nekažnjeno nasilje nad novinarima
UNESCO je prošle godine povodom Međunarodnog dana borbe protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima objavio da je od 2006. do 2017. u svijetu ubijeno 1.009 osoba koje se bave novinarstvom, dok 90 posto optuženih za nasilje nad novinarima prošlo bez kazne
Predstavnik OSCE-a za slobodu medija Harlem Desir nedavno je istaknuo potrebu za kaznenim progonom osoba odgovornih za zločine počinjene nad novinarima.
– Na teritoriju država članica OSCE-a u proteklih 25 godina ubijeno je približno 400 novinara, a razriješeno je manje od 15 posto slučajeva ubistava novinara – rekao je Desir, upozoravajući da „izostanak kaznenog progona može dovesti do stvaranja okruženja u kojem je moguće proći nekažnjeno za takav čin, što bi moglo uzrokovati porast nasilja“
A to znači napad na slobodu svih nas, ne samo novinara, nego društva u cjelini. Na to je svojedobno upozoravao Benjamin Franklin, jedan od tzv. Očeva osnivača Sjedinjenih Država, tvrdeći da „onaj ko želi oduzeti slobodu nekoj naciji, prvo će krenuti od ograničavanja slobode govora“[10].
Zato upozorenja koja se čuju sa svih strana treba krajnje ozbiljno shvatiti, dok je još „živa glava“ ne samo kolega novinara, nego civiliziranog demokratskog društva.
