Naslovna Blog Stranica 506

Kontrola krvnog pritiska

0

Varijacije u toku dana

Sistolni pritisak postepeno raste od ranog jutra, a dostiže najveću vrednost između 5 i 7 sati posle podne. Posle obroka sistolni pritisak se povećava i za od 5 mmHg do 10mmHg. Taj porast traje obično od 30 do 60 minuta.
Nasuprot sistolnom, dijastolni pritisak se u toku dana, obično, ne menja. Posle obroka može se smanjiti, zbog vazodilatacije u području splanhnikusa.

U snu. U snu krvni pritisak se može znatno smanjiti. Novija istraživanja ukazuju da izvestan procenat cerebro-vaskularnih inzulta (tromboza), koja se javlja kod starijih osoba u ranim jutarnjim satima (između 2 i 4 sata ujutru) posledica su hipotenzije. Sistolni pritisak se može smanjiti za 20/40 mmHg, dok dijastolni i za 10/15 mmHg. Oba postižu najnižu vrednost između 3 i 4 sata ujutru.
Naglo buđenje, ili snovi, mogu dovesti do hipertenzivnih kriza, čak i do 200/110 mmHg. Savremenim kontinuiranim praćenjem krvnog pritiska to se često i lako dokazuje.

Senzorni podražaji, kao što su glasni šumovi, buka, teskobna stanja, mogu prouzrokovati povećanje krvnog pritiska i frekvencije srčanog rada. Ove promene mogu se pripisati promenama minutnog volumena, ali i povećanju vazomotornog tonusa zbog pojačane ekscitacije simpatikusa.
Izlaganje vrućini, upotreba (pa i nekoliko čašica) jakog alkoholnog pića, mogu izazvati vazodilataciju, sa prolaznim smanjenjem krvnog pritiska, te konsekutivnu vazokonstrikciju sa povećanjem krvnog pritiska.

Napor. Neposredno nakon umerenog napora, doći će do prolaznog, kratkotrajnog smanjenja krvnog pritiska. Ove promene su posledica relaksacije trbušnih mišića i nakupljanja krvi u venama te trenutnog smanjenja minutnog volumena. U roku od oko pola minuta, iz mišića, koji se aktivno kontrahuju, dolazi više krvi u venske rezerve, pa preko desnog srca, povećava se udarni volumen i tako popravlja krvni pritisak.
Posle vrlo teškog napora krvni pritisak se izrazito povećava, a pri tome se i srčana frekvencija povećava. Uglavnom se povećava sistolni pritisak na vrednosti čak i 180 do 200 mmHg. Međutim, dijastolni pritisak se samo neznatno povećava. Misli se na normalni kardiovaskularni sistem i bez uzimanja lekova. Krvni pritisak se vraća na normalu za oko 5 do 10 minuta.

Novija istraživanja bacaju sumnju na dobijenu vrednost, pri opterećenju, perifernog odnosno radijalnog krvnog pritiska, kao dobrog pokazatelja stanja kardiovaskularnog sistema. Radijalni pritisak može se povećati čak i za 100 mmHg, dok se aortni pritisak poveća za možda 40 do 50 mmHg. Na osnovu samo običnog merenja perifernog pritiska, nema tačne procene stanja kardiovaskularnog sistema.

 

Prof. dr Živojin Stamenković

Srčana insuficijencija – Popuštanje srca

0

Do hroničnog popuštanja srca najčešće dovode:
– visok krvni pritisak,
– ateroskleroza srčanih (koronarnih) arterija,
– upala srčanog mišića (miokarditis),
– oštećenje srčnog mišića zbog raznih uzroka (kardiomiopatije),
– urođene i stečene bolesti srčanih zalistaka.
Ove bolesti smanjuju pumpnu funkciju srca. Srce nije sposobno da iz malog krvotoka(plućna cirkulacija) iscrpe svu krv, ili nije u mogućnosti da primljenu krv plasira u sistemsku cirkulaciju (arterije tela). Usled toga je prokrvljenost tela slaba, što se odražava brojnim promenama na perifernoj cirkulaciji i vitalnim organima. Organizam pokušava da popravi opskrbljenost kiseonikom na nekoliko načina. Pojača se lučenje hormona i aktivira vegetativni (simpatički) nervni sistem. Ubrza se srčani rad, prošire srčane šupljine, zadeblja srčani mišić. Zbog izmenjene cirkulacije na nivou bubrega smanji se izlučivanje vode i soli, što poveća količinu cirkulišuće tečnosti.
Ovi mehanizmi u početku imaju efekta jer povećaju izbacivanje krvi iz srca . Međutim,to dovodi do još većeg opterećenja srca. Tako ovi mehanizmi ustvari na dugi rok još više oslabljuju srce i povećavaju smrtnost.

Popuštanje srca je jedino stanje među kardiovaskularnim poremećajima čija učestalost u razvijenim zemljama raste. Razlog je u sve većoj starosti populacije i uspešnom lečenju ishemijskih bolesti srca – na prvom mestu infarkta miokarda što za posledicu ima hronično oštećenje srčanog mišića i popuštanje srca.

Najznačajniji simptomi popuštanja srca su :
– osećaj nedostatka vazduha, teško disanje , gušenje (dispneja), kašalj. Ove tegobe nastaju zbog nagomilavanja vode u plućima. U početku se bolesnik umara samo pri fizičkom naporu. Kako popuštanje srca napreduje zamaranje i gušenje se pojavi pri hodu po ravnom, a kasnije pri bilo kom pokretu čak pri govoru i jelu a u poslednjem stadijumu gušenje je prisutno i u mirovanju. U plućnom krvotoku zastaje krv nakuplja se tečnost u plućnom tkivu zbog čega je posebno otežano disanje u ležećem položaju. Disanje se olakša u sedećem položaju. Najteža forma je plućni edem koji bolesnika životno ugrožava i često je uzrok smrti ovih bolesnika
– bolovi u grudnom košu, osećaj ubrzanog i/ili nepravilnog rada srca, su posledica nedovoljne ishranjenosti srčanog mišića i proširenja srčanih šupllina odnosno zadebljanja srčanog mišića.
– Omaglica, vrtoglavica, slabost ili čak nesvestica nastaju zbog oslabljene moždane cirkulacije i nedovoljne zasićenosti krvi kiseonikom
-Otoci. Zbog nagomilavanja tečnosti u drugim tkivima dolazii do otoka nogu, trbuha, unutrašnjih organa . Žile na vratu nabreknu, prošire se vene u trbuhu što ima za posledicu slab apetit, mučninu, i sklonost razvoju čira na želucu i dvanestopalačnom crevu. Zbog otoka jetre pojave se bolovi pod desnim rebarnim lukom.
– Modra boja lica usana ušiju i prstiju nastaje kao posledica prevelike količine ugljendioksida u krvi i smanjenog istiskivanja krvi iz srca (snižen minutni volumen).
Lečenje ima za cilj da odstrani tegobe da poboljša kvalitet života bolesnika i smanji smrtnost. Koriste se brojni lekovi u zavisnosti od uzroka i težine bolesti.
Najčešće se koriste diuretici (lekovi za izbacivanje vode i soli) ACE inhibitori (deluju tako što prošire krvne sudove i rasterete srčanu cirkulaciju), blokatori beta receprtora (uspore srčanu frekvenciju snize krvni pritisak), glikozidi digitalisa (pojačaju snagu srca, uspore srčanu aktivnost). Najznačajniji su ACE inhibitori i beta blokatori jer pored otklanjanja tegoba značajno produžuju život bolesnika i smanjuju smrtnost od srčanog popuštanja. Njima se u novije vreme pridružuju i lekovi iz grupe sartana. Ove lekove na žalost ne upotrebljavaju mnogi bolesnici jer sa novim saznanjima u terapiji srčanog popuštanja nisu upoznati pojedini lekari ili ih iz konzervativnih razloga ne koriste.

Način života i ishrane je za bolesnike sa popuštanjem srca veoma značajan. Neophodno je da bolesnici smanje telesnu težinu, ako su gojazni i da izbegavaju slanu i masnu hranu. Alkohol i pušenje se potpuno zabranjuju. Kada lečimo bolesnike sa srčanom insuficijencijom ne želimo da oni budu nepokretni invalidi već da imaju što kvalitetniji život. U tom smislu zavisno od težine bolesti preporučuje im se redovna, njihovom stanju primerena fizička aktivnost. Redovno i precizno uzimanje propisane terapije od najveće je važnosti. Veliku opasnost za ove bolesnike predstavljaju infekcije. Stoga je neophodno adekvatno i pravovremeno lečenje svake infekcije.
Bolesnici koji imaju oštećenu cirkulaciju kroz srčane krvne sudove odlično reaguju na terapiju lekovima koji se koriste u lečenju ishemijske bolesti srca, kao i na hirurške i nehirurške intervencije koji poboljšavaju prokrvljenost srca. Ukoliko postoji teži poremećaj ritma srca treba primeniti antiaritmike ili ugraditi veštački vodič ritma – pace maker sa defibrilatorom.

Šta možemo učiniti da sprečimo oštećenje srca?
– Voditi zdrav život sa pravilnom ishranom i dosta fizičke aktivnosti
– Održavati idealnu telesnu težinu
– Izbegavati štetne navike (duvan, alkohol)
– Regulisati krvni pritisak
– Regulisati nivo šećera u krvi
– Pratiti nivo masnoća u krvi i ako dijeta nije dovoljna koristiti lekove
– Ukoliko se srčana insuficijencija ipak razvije redovno uzimati lekove

 

Napisao
Dr Zoran Joksimović

Bolna zadebljanja na koži

0

Zbog oblika i jakog bola u narodu se zove kurje oko. Najčešće se javljaju na tabanima, na spoljnoj strani V prsta, između IV i V prsta , u predelu sitnih zglobova stopala, na površini prstiju. Oblik stopala su bitni za stvaranje kalusa. Koščata ispupčenja sitnih zglobova stopala, različiti deformiteti prstiju olakšavaju trenje kože i formiranje kalusa na prstima i na tabanu.

Glavni uzrok njihovom nastanku je nepravilan raspored sila pritiska po površini stopala. Loše držanje tela, deformiteti kičme i nogu, nepravilna statika stopala, deformiteti prstiju stoplala, ravni tabani i neudobna, uska obuća remete pravilnu statiku stopala. Nešto češće se javlja kod žena. Često sportisti imaju ovaj problem. Iako nose udobnu sportsku obuću, zbog čestih, kratkotrajnih sila trenja i povremenog jakog pritiska u toku sportskih aktivnosti, lako se formiraju bolni klavusi. Mogu se javiti čak i na prstima šaka, na pr. na kažiprstu kao posledica dugotrajne upotreba miša za kompjuter. Klavus može biti i znak dijabetesa, neuroborelioze ili reumatoidnog artritisa.

Žuljevi

Svako je u životu imao žuljeve, najčešće posle nošenja nove, nerazgažene ili neudobne obuće. Ni na šakama nisu retki, fizički radnici često imaju i više žuljeva na dlanovima. To su bolna zadebljanja kože nastaju kao posledica mehaničke traume i delovanjem jakog pritiska na šakama i stopalima. Uglavnom na koštanim ispupčenjima na zglobovima prstiju, između prstiju, u predelu ahilove tetive, na dlanovima…
Posledica je delovanja jakih, kratkotrajnih i lokalizovanih sila, za razliku od kalusa koji se razvijaju delovanjem sila usled nepravilne statike celog stopala. Razlikujemo tvrde žuljeve, koji imaju veoma tvrdu površinu, meke žuljeve na mestima trenja (uglavnom između prstiju na stopalima), i žuljeve koji se javljaju oko ivice nokta. Ukoliko su neposredno iznad kostiju ili zglobova mogu biti bolni. Nekad ih je teško razlikovati od kalusa – kurjih očiju. Ukoliko su veoma zadebljali, izazivaju bol, mogu remetiti hod i omogućiti nastanak kalusa.

Lečenje

Neophodno ih je uklanjati. Postoje brojni preparati na tržištu. Mehaničkim struganjem i nanošenjem keratolitika – preparata koji sadrže ureu, mlečne, glikolne ili salicilne kiseline (najčešće u koncentraciji 10-17%) uklanja se zadebljanje.
Na tržištu postoji više različitih preparata u vidu tečnosti, krema ili posebnih flastera. Lepljivi jastučići ili flasteri se stavljaju preko debelih naslaga, dok preparati u vidu losiona ili krema su najbolji za održavanje. Ne smeju ih koristiti trudnice. Ukoliko su žuljevi tanki moguće ih je ovim preparatima potpuno ukloniti. Ali ako su velika zadebljanja kože, i pored upotrebe keratolitika, naročito kod klavusa, neophodno je potražiti pomoć dermatologa koji će ih ukloniti. Ukoliko se koriguju nema sile koja ih je izazivala, više se na tom mestu neće pojavljivati. Bol i nelagoda pri hodu nestaju kada se promena ukloni. Međutim, ukoliko se ne koriguju deformiteti, loše držanje i loša statika stopala, klavusi i žuljevi će se ponovo javiti.

Po savetu fizijatra i ortopeda treba raditi korektivne vežbe stopala i kičme, i koristiti različita ortopedska pomagala, uloške i korektore (na pr. uložak između palca i II prsta i sl). Na mestima gde postoji jako trenje mogu se stavljati posebni ulošci od silikona ili meke plastike.
Nosite udobnu obuću. Dugotrajno nošenje uske obuće, sa visokom potpeticom ne samo što deformiše celo stopalo, već i noge i kič-mu. Visoke potpetice ne treba nositi duže od dva sata, a potom treba masira-ti stopala. Negujte svoja stopala, nanosite kreme za negu i uklonite i najmanje zade-bljanje kože. Tako ćete najbolje sprečiti ponovno nastajanje žuljeva ili klavusa.

Nega nije samo pitanje estetike i kozmetike već zdravlja!

Maske za lice iz kuhinje

0

Pre nego što započnete svoj mali ritual, obezbedite mir u kući – isključite tv, radio, utišajte mobilne telefone, zatvorite oči, pripazite na disanje i prepustite se…Umesto vodom, lice umijte čajem od kamilice. Čaj vam može služiti i umesto tonika – namočite vatu (ili blaznice) i lagano očistite lice. Dok uživate u aroma maskama, kesice čaja možete staviti na oči kao obloge. Nakon toga, vreme je za masku! Preporučljivo je koristiti različite maske, prema tipovima kože:

1. Maska za mešovitu, masnu i kožu sa aknama
Ova kombinacija ima zadatak da umiri iritiranu kožu, da upije suvišnu masnoću i da je neguje. Lavanda će podstaći regulaciju sebuma. Nežna je i blaga, pa se može koristiti često, skoro svaki drugi dan.

1 kašičica jogurta (čvrstog)
1 kap eteričnog ulja lavande

Promešati i umasirati na čisto lice, nakon 15-ak minuta isprati mlakom vodom

2. Maska za normalnu do suve i dehidrirane kože
Maslinovo ulje je bogato esencijalnim kiselinama koje su zaslužne za zdravlje i obnavljanje stanica, nahraniće kožu, a jogurt vraća vlažnost koži. U ovom slučaju lavanda će podstaknuti produkciju sebuma. Za ovu masku je preporučljivo koristiti dva puta nedeljno.

1 kašičica jogurta
1 kašičica maslinovog devičanskog ulja
1 kap eteričnog ulja lavande
2-3 kapi čaja od kamilice

Takođe promešati i umasirati na lice koje je čisto i nakon 15-ak minuta skinuti.

3. Maska za zrelu kožu
Ova hranljiva mešavina je pravo bogatstvo za zrelu kožu koja je sklona borama.

1 manja banana
1 kašičica maslinovog devičanskog ulja
1 kašičica cvetnog meda
1 kap eteričnog ulja lavande

Na čisto lice naneti ovu smesu. Držati 20-ak minuta, skinuti vatom i isprati mlakom vodom. Ako je koža izrazito izborana, nakon maske se savetuje lagano utapkati nekoliko kapi čistog maslinovog ulja.

Ako redovno upotrebljavate ove maske (u zavisnosti od tipa kože), vaša koža će biti glatka, svilenkasta i zdrava. Jer, prirodna kozmetika vraća kožu u ravnotežu. Osim toga, ti mali kućni rituali nas teraju da posvetimo neko vreme sebi, što povoljno utiče na psihofizičko zdravlje i ravnotežu.
Danas se dosta govori o štetnosti sastojaka komercijalnih kozmetičkih proizvoda (čak i onih najskupljih), kao što su – konzervansi, emulgatori, mineralna ulja i drugi naftni derivati. I zato su ove praktične i jednostavne maske za lice pravo bogatstvo, te zaslužuju naziv – „potpuno prirodna kozmetika“.

Nega suve kože

0

Korisni saveti za negu kože:
1) Proizvod za negu nanositi u manjim količinama
Ukoliko na kožu nanesemo veliku porciju proizvoda (sa izuzetkom masti i ulja), na koži može da se zadrži masan film, to možemo lako ukloniti papirnatom maramicom. Najbolje je nanositi proizvod u malim porcijama, lakim pritiskom i kružnim pokretima treba utrljati proizvod u kožu.
2) Najbolja nega kože se postiže posle čišćenja
Proizvodi za negu kože su najefikasniji ako se nanesu neposredno posle čišćenja.
3) Različiti delovi kože zahtevaju različitu negu
To se odnosi na mešovitu kožu lica. Sredstvo se ciljano nanosi na kožu koja je više suva, a T zona (čelo, nos, brada) se ne tretira
4) Upaljena koža se posebno tretira
Treba se držati uputstava koje je dao profesionalac u pružanju zdravstvene zaštite.
5) Na šta treba paziti pri postojećim alergijama?
Ovde je veoma značajno znati na koje je komponente osoba alergična. Logično, treba da izaberemo proizvode koji ne sadrže te komponente. Hipoalergeni proizvodi ne sadrže poznate alergene kao što su parfemi, veštačke boje, konzervansi…

15 saveta za savršeno lepu kožu

0

1. Imate bubuljice na bradi ili po ivicama obraza? Uzrok za to može da bude – telefon! Zaista! Pritisak i bakterije sa telefonske slušalice mogu da iritiraju vašu kožu. Rešenje: ne pritiskajte je tik uz lice i dezinfi-kujte je svakoga dana.

2. Ovo isprobajte kada vam oči izgledaju umorno. Stavite bezalkoholni tonik u frižider. Sipajte malo tonika na loptice od vate i stavite ih na zatvorene oči nekoliko minuta.

3. Ako imate masnu ili bubuljičavu kožu, vaš jastuk vam može biti najgori neprijatelj. Masnoća i prljavština se skupljaju na ivicama vaše kože, stoga menjajte jastučnicu nekoliko puta nedeljno.

4. Bacite žilete koji ostavljaju tragove po koži. Menjajte ih na svaka 2 – 3 brijanja.

5. Suva koža? Vrela voda odnosi vlažnost. Zato se kupajte u toploj (a ne vreloj) vodi i ograničite vreme za tuširanje.

6. Učinite dejstvo hidrantnih dodataka u vašem losionu za telo maksimalnim: nanesite ga odmah posle tuširanja ili kupanja, dok je koža još uvek pomalo vlažna.

7. Znate li onaj stari trik o stavljanju kesica čaja na očne kapke da bi se smanjila nadutost? Savet: koristite čaj od kamilice, jer ostali čajevi mogu da ostave tragove na koži.

8. Ako posle pranja lica imate osećaj zategnutosti, verovatno je proizvod koji koristite za čišćenje previše jak. Izaberite neki blaži.

9. Ups, stavili ste više parfema nego što je potrebno? Nemojte ga sprati (miris će se promeniti i biće još čudniji). Uklonite ga uz pomoć loptica od vate natopljenih alkoholom.

10. Dobijate novo-izrasle dlake od brijanja? Koristite alpha hydroxy losion (ima ga u svakoj apoteci).

11. Koristite proizvode protiv bubuljica samo dva ili tri puta dnevno. Ako preterujete isušićete kožu.

12. Perite kožu koristeći male, kružne pokrete, idući naviše. Ako je sapunjate odozgo naniže, štetite njenoj elastičnosti.

13. Vašoj koži je potreban i dobar san da bi se odmorila, regenerisala i zamenila istrošene ćelije. Spavaj-te najmanje 8 sati svake noći!

14. Napravite sami piling za masnu kožu. Sameljite zob u blenderu, onda dodajte jogurt da bi napravili pastu. Masirajte ovo u kožu dva minuta pa potom isperite.

15. Posle pranja lica i tela dobro uklonite svu sapunicu. Ukoliko ostane, može da iritira vašu kožu.

Celulit masaža – koliko je efikasna

0

Prilikom masaže koriste se ulja a često se upotrebljava bršljenovo a postoje i drugi preparati. Važno je da celulit masažu vrši stručno lice a treba je kombinovati sa većim unosom tečnosti, odgovarajućom ishra-nom i nanošenjem krema i uvijanje u foliju. Iako postoje iskustva da ovakva masaža može da bude šok za organizam, uz pojavljivanje modrica to je posledica needukovanih i priučenih masažera i terapeuta po salonima za lepotu.

Intenzivni tretman masaže traje dest dana uzastopno. Sa njom je najbolje početi 5. dana od početka ciklu-sa iz razloga što ce celulit vezuje za estrogen. Da bi se održavao dostignuti nivo potrebno su dva odlaska kod stručnog masera mesečno. Osim za uklanjanje celulita, masaža je korisna i za poboljšanje cirkulaci-je, ishranjenosti kože i opšteg fizičkog stanja.

Sve što ste hteli da znate o depilaciji

0

Depil krema
Ovaj proizvod je veoma jednostavan za upotrebu krema se nanosi na kožu špatulicom. Špatulica je obično zakrivljenog oblika i veoma jednostavna za korišćenje. Nakon uklanjanja kreme sa kože potrebno je isprati kožu pod mlazom vode i peškirom ukloniti ostatke izgorelih dlačica. Koža ostaje suva i mekana. Pre svake upotrebe nove kreme obavezno proverite da li nanošenjem manje količine na kožu koža možda reaguje alergijski. Nakon ovakvog tretmana dlačice počinju da rastu nakon 10-tak dana.

Hladna depilacija
Ovakva depilacija sreće se u obliku gotovih traka sa nanosom voska ili patrona uz korišćenje traka napravljenih specijalno za ovu namenu. U oba slučaja proces depilacije je isti traka se nežno zalepi na kožu uz nekoliko prelaza rukom kako bismo bili sigurni da se dobro zalepila a zatim se uz pridržavanje/zatezanje kože ispod početka trake, naglim trzajem traka „odlepi“ u smeru suprotnom od rasta dlake. Dlake počinju ponovo da se pojavljuju nakon tri – četiri nedelje.

Topli vosak
Ova deplacija je popularna, sigurna i verovatno najčešće korišćena metoda. Zagrejan vosak nanosi se na kožu u smeru rasta dlake sačekamo da se lepo priljubi uz kožu zatim povučemo u suprotnom smeru. Nove generacije voska u sebi sadrže silikon ali i minimalne kolicina blagih anestetika, nanose se u vrlo tankom sloju i veoma lako i skoro bezbolno odstranjuju. Dlačice postaju ponovo vidljive nakon 4-6 nedelja.

Šećerna pasta
Prirodna mešavina šećera, limuna i vode koju je moguće pripremiti i u sopstvenoj radinosti. Za razliku od prethodnih metoda ovde se pasta nanosi suprotno od rasta dlake a skida se u pravcu u smeru rasta. Preporučuje se kod osetljive i suve kože. Nove dlačice mogu da se očekuju za oko 4 nedelje.

Epilacija
Ovom metodom elektro putem tretira se svaka dlaka posebno može da se koristi kao metoda trajnog uklanjanja dlačica ali postupak mora de se ponavlja nekoliko puta.

Žana Panovna

Bes i kako ga ukrotiti

Prilikom ljutnje se dešavaju razne psihološke i fiziološke promene: lupanje srca, povećanje krvnog pritiska, adrenalina i noradrenalina. Okidač za ljutnju mogu biti razni spoljašnji događaji – npr. osoba može osetiti ljutnju prema određenoj osobi (radni kolega), ili npr. saobraćajna gužva može izazvati u čoveku ljutnju. Takođe do ljutnje mogu dovesti i unutrašnji događaji – psihička i fiziološka napetost (zabrinutost zbog ličnih problema), sećanje na traumatske događaje, kao i nepravedni životni ishodi.

Instiktivan način izražavanja ljutnje je agresivno ponašanje. Određen nivo ljutnje je i neophodan za opstanak, jer je ljutnja adaptivan način reagovanja na pretnju i pokreće snažna, često agresivna ponašanja, koja osobi pomaže da se bori sa napadačem.

Međutim, svakodnevni ljudski problemi ne zahtevaju fizičko obračunavanje sa „napadačem“. Nije poželjno, a ni moguće, napasti svaku osobu ili objekat koji osobu nervira ili frustrira. Zdrav razum, socijalne norme i zakoni ograničavaju ljude u izražavanju ljutnje.

Postoje ljudi koji teže kontrolišu svoju ljutnju od drugih. Razlog za to može biti sociokulturno učenje: ljudi su učeni da nije u redu izražavati ljutnju, ona se deklariše kao negativna. Kao rezulztat toga, ljudi ne nauče da izraze ljutnju na prav način i da je konstruktivno kanališu.
Drugi razlog je genetske ili fiziološke prirode. Neka deca su rođena osetljivija i iritabilnija, to se vidi još od ranog uzrasta. Istraživanja su pokazala da porodica ima veoma važnu ulogu – ljudi koji se lako naljute uglavnom odlaze iz porodica koje su haotične i nevešte u emocionalnoj komunikaciji.

Postoje tri načina kontrolisanog izražavanja ljutnje:

Asertivnost – To je najzdraviji način izražavanja ljutnje jer je neagresivan. Neagresivna osoba može jasno da izrazi svoje potrebe, dakle, njene potrebe mogu biti zadovoljene bez povređivanja drugih. Biti asertivan ne znači naređivati, biti nametljiv, već poštovati i sebe i druge, uz otvoreno izražavanje svojih želja, razmišljanja i osećanja, koje je adekvatno.

Potiskivanje – Ono se dešava kada osoba prestane da misli o izvoru ljutnje i fokusira se na nešto drugo, sa ciljem da zaustavi ljutnju i promeni je u konstruktivno ponašanje. Ljutnja biva potisnuta i promenjena ili preusmerena. Međutim, ovo ne može biti dobro ukoliko se ona „okrene iznutra“ i izazove hipertenziju ili depresiju. Jer ovaj način kontrolisanja ne podrazumeva njeno izražavanje. Ponekada to može izazvati patološke obrasce ponašanja i izražavanja ljutnje, kao što je npr. pasivna agresija (ćutanje, indirektna osveta) ili sarkazam, cinizam, hostilnost i drugi načini frustriranja i iritiranja drugih ljudi „bez očiglednog razloga“.

Smirivanje – umesto ljutnju potisne i u nekim slučajevima preraste u nekontrolisani bes, osoba može da smiriti ljutnju. Osoba ne mora da kontroliše samo svoje spoljašnje ponašanje, već može i unutrašnja osećanja i razmišljanja.

Ukoliko nijedna od ovih tehnika ne funkcioniše, vrlo je moguće da će neko biti povređen.

Da li se preporučuje „izbaciti to iz sebe“?

Ovaj način predstavlja opasan mit, jer neki ga ljudi koriste da bi opravdali svoj bes i povređivanje drugih. Istraživanja pokazuju da „izbacivanje iz sebe“ dovodi do eskalacije besa i agresivnog ponašanja, i to nikako ne pomaže osobi koja je ljuta (kao ni osobi na koju je ljuta) da reši problem ili situaciju. Jer – agresija rađa agresiju.
Ljudi koji se lako razbesne ne mogu prihvatiti stvari kakve jesu, tako da ih ona razbesni ako im izgleda nepravedna, npr. ako ih ispravljaju za sitne greške. Oni imaju nisku toleranciju na frustraciju, tačnije imaju doživljaj da ne bi trebalo biti izloženi frustracijama, uznemiravanjima ili neugodnostima. Tako da, „izbacivanje iz sebe“ ne menja uzrok agresije (nisku toleranciju na frustraciju), nego ga održava.

Osobe koje nisu naučile da prepoznaju svoju ljutnju i da je adekvatno izraze, sami sebe uvode u stanje besa, koji prouzrokuje strah i agresiju kod drugih osoba. Na taj način stalno uzrokuju sukobe, onemogućavajući rešavanje svojih problema. Međutim, ako potiskuju ljutnju, ljudi često vređaju druge, kritikuju sve i svakoga i na sve imaju cinične komentare. Nije iznenadjujuće da osobe kod kojih ljutnja upravlja njihovim životima nemaju uspešne odnose sa drugim ljudima. Cilj metode Anger Management je da kontroliše i ublaži ljutnju, tj. emocionalno stanje i fiziološku uznemirenost koje ona izaziva.

Nije ostvarivo da ljudi izbegnu i promene događaje ili ljude koji ih ljute i frustriraju, ali je moguće da nauče kako da kontrolišu svoje reakcije, umesto da njihove reakcije kontrolišu njih. Kada se osoba obrati savetniku, treba da mu kaže da ima problem sa ljutnjom i želju da ga reši i da se raspita o pristupu koji savetnik koristi. Jer, problem koji bi osoba mogla da ima je „stupanje u kontakt sa vlastitim osećanjima i njihovo izražavanje“.

Kroz adekvatan psihološki tretman, osoba sa izraženim problemom kontrolisanja ljutnje, može da promeni svoje reakcije za osam do deset nedelja.