Naslovna Blog Stranica 472

BILJNI PREPARATI ZA SMIRENJE blagotvorno deluju na autonomni nervni sistem, smirujući nerve i opuštajući glatke mišiće organa

0

Dokazano je da ovi preaparati nemaju toksično delovanje, ne stvaraju osećaj mamurluka Život čoveka XX. veka je postao sve stresniji, jer se ubrzao tempo života. Ljudi su premoreni i žive pod povećanim stresom, a kao posledica toga, organizam se prilagođava na nove uslove. Ipak, ako stres predugo traje dolazi do razvoja mentalnih i fizičkih bolesti.

Treba ponekad stati i odmoriti. U današnje vreme kada smo sve više opterećeni različitim informacijama, loše finansijsko stanje i ne odlazak na odmor, mentalni umor i istrošenost postaju uzrok raznih bolesti.

Sedativi hemijskog porekla, sem što utiču na smirenje, dovode i do uspavljivanja, i time smanjuju koncentraciju. Obično su namenjeni za kratkotrajno lečenje stanja psihičke napetosti, uznemirenosti, nervoze, nesanice – u stanjima koja negativno utiču na ukupni kvalitet života ili se koriste za pripremu operacija i stomatoloških zahvata. To znači da ovi sedativi ne smeju postati trajno rešenje, već privremena pomoć u teškim situacijama. Ovi lekovi  mogu dovesti do navike i zavisnosti. Mogu biti toksični i kontraindikovani ako pacijent ima poremećaj funkcije jetre, bubrega ili srca, ako postoji glaukom, problem sa disanjem itd. Ako se sedativi uzimaju u toku dužeg vremenskog perioda (za većinu je to više od nekoliko nedelja), organizam navikne na lek, što dovodi do stalnog povećanja doze i tolerancije, a naglim prekidanjem terapije pojavljuje  se apstinencijaln sindrom. Simptomi apstinencijalne krize su: glavobolja, bol u mišićima, razdražljivost, drhtavica, bol u stomaku, aritmija, kratkotrajni gubitak pamćenja, visoka telesna temperatura, preznojavanje, zujanje u ušima, halucinacije, grčevi, preosetljivost na svetlost i dodir. Nažalost, često se zloupotrebljavaju od strane pacijenata, međutim nekad i lekari stvaraju zavisnike neracionalnim prepisivanjem sedativa. Ako želimo da prestanemo sa upotrebom sedativa, to se mora učiniti postepenim smanjivanjem doze, i obavezno pod nadzorom lekara.

Biljni sedativi blagotvorno deluju na autonomni nervni sistem, smirujući nerve i opuštajući glatke mišiće organa. Dokazano je da ovi preaparati nemaju toksično delovanje, ne stvaraju osećaj mamurluka. Vrlo su efikasni u fazi relaksacije i sna ali ne smanjuju mentalnu budnost, reakcije i fine pokrete.

Valerijana je najpopularnija biljka za umirenje. Ima karakterističan miris koji privlači mačke, zato je i poznata pod nazivom mačji koren. Aktivni sastojci nastaju u samom procesu sušenja. Deluje opuštajući na živce i mišiće. Koristi se kao sedativ u tretmanu hronične nesanice, živčane napetosti, anksioznosti, grčeva, glavobolje, stresa, hipertenzije, histerije, epilepsije, menstrualnih i reumatskih bolova. Smanjuje razdražljivost, uznemirenost, otklanja strah i nervozu srca. U zadnje vreme je počelo korišćenje i u pedijatriji kod hiperaktivnosti dece kao i kod teškoća pri učenju. Kod valerijane ne postoji predoziranje, eventualno delovanje se produžuje sa povećanjem doze.

Aktivne supstance valerijane su valepotrijati, valerenska kiselina, valeranon, valerenal, alkaliodi i aminokiseline.

Terapijsko delovanje je dokazano na više od 30 kliničkih studija, koje su obuhvatile oko 5000 pacijenta.

Preporučuje se uzimanje 2-3g biljne droge 3 puta na dan. Ili 2-3 puta dnevno 200mg suvog ekstrakta valerijane.

Efekti nastupaju tek nakon 2-4 nedelje, ali nije delotvoran kod akutne nesanice.

U trudnoći i doljenje ne treba ih uzimati, jer bezbednost nije potvrđena.

Ne treba ih uzimati 2-3 sati pre upravljanja vozilom ili mašinom.

Ne preporučuje se istovremeno konzumiranje alkohola i drugih sedativa.

Kao neželjeni efekat, moguć je poremećaj GIT-a.

U kombinaciji sa valerijanom se koriste i sledeće biljke:

Kantarion – pored sedativnog i antidepresivnog delovanja ima i antiseptično, analgetičko i antioskidantno delovanje. Zato je dobar lek kod čireva digestivno trakta.

Hmelj se koristi kao hipnotik.

Matičnjak ima opuštajuće i uspavljujuće dejstvo.

Kamilica sedativno i antiupalno deluje.

Majkina dušica opušta glatke mišiće, deluje antiinflamatorno.

Lipa je blagi sedativ.

Pasiflora antidepresivno deluje

Cvet lavande koristi se u vidu aromatičnih jastuka, ili kao etarsko ulje za inhalaciju i kupke. Pomaže kod glavobolje i depresije.

Tekst pripremila:
Mr ph. Gabrijela Beren

www.apotekasubotica.rs

SAVETI ZA ZAŠTITU ZDRAVLjA DECE, STARIJIH, OBOLELIH i ZDRAVIH TOKOM LETNjIH MESECI

Srbija spada u grupu država gde je sunčevo zračenje veoma visoko. Stručnjaci tvrde da je taj intenzitet oko 30% veći od prosečne vrednosti u Evropi. Najviši indeks UV zračenja je u julu, a česta je pojava da je on veoma visok i u avgustu. Preterano izlaganje suncu predstavlja jedan od glavnih faktora rizika za nastanak raka kože. Da bismo sprečili pojavu ove bolesti, opekotine, alergiju a i pogoršanje mnogih hroničnčih bolesti, neophodno je da se dobro pripremimo za boravak na suncu.

ZAŠTITA OD SPOLjNIH UTICAJA PRILIKOM BORAVKA NA OTVORENOM PROSTORU

  • Izbegavajte boravak na otvorenom prostoru u periodu od 10 do 17 časova kada je sunce najjače.

    • Nosite odgovarajuću odeću od prirodnog materijala, rastresitog tkanja, svetlih boja (pamuk, lan, svila) i adekvatnu obuću.

    • Zaštitite se kačketom ili šeširom, naočarima za sunce, rashlađujte se lepezom.

    • Za delove tela koji su izloženi sunčevim zracima, koristiti kreme sa visokim zaštitnim faktorima (30+). Kreme za zaštitu od štetnih UVA i UVB zraka treba naneti na kožu pola sata pre izlaganja suncu, a postupak ponoviti na svaka dva sata dokle god ste izloženi sunčevim zracima, na taj način smanjujemo oštećenje kože. Najbolje je da pustite da koža sama upije zaštitnu kremu bez dodatnog utrljavanja.

    • Obavezno sa sobom nositi flašicu sa vodom zbog održavanja hidriranosti organizma.

PRAVILNA ISHRANA

  • Imajte redovne obroke (obavezan doručak, lagan ručak, lagana večera, dve dnevne užine) koji će Vam sačuvati snagu, održati dobru koncentraciju i okrepiti organizam.

    • Povećajte unos dobro opranog povrća–svežeg ili spremljenog kuvanjem (na pari ili u vodi) ili grilovanjem (oko 300 g/dan).

  • Povećajte unos adekvatno opranog voća (oko 500 g/dan ).

    • Umereno konzumirajte mlečne proizvode pre svega mlad sir od obranog mleka, jogurt i obrano mleko, uz izbegavanje jakih sireva, kajmaka, pavlake i butera zbog velike količine masnoće koju sadrže.

    • Smanjite unos mesa, uz preporuku za korišćenje pre svega ribe, piletine i ćuretine.

    • Izbegavajte prženje i pohovanje za pripremu mesa, kao ni uzimanje suhomesnatih proizvoda.

    • Svakodnevno unosite žitarica ali u manjim količinama, kao i hleb, uz smanjenu upotrebu pekarskih peciva koja sadrže velike količine masnoće.

    • Obratite pažnju na pravilno čuvanje namirnica koje se tokom letnjih meseci brže kvare i to pre svega namirnice životinjskog porekla jer predstavljaju pogodno tle za rast bakterija. Najosetljivije su meso i prerađevine, riba, jaja, mleko i mlečni proizvodi pa ih obavezno treba čuvati u frižideru. Po svom sastavu jaje predstavlja idealnu sredinu za razvoj Salmonele stoga, je neophodna dobra termička obrada.

ODGOVARAJUĆI UNOS VODE I NAPITAKA

Na visokim temperaturama izuzetno je važno piti dovoljno tečnosti.
• Ukoliko nemate zdravstvenih problema, unosite osam do deset čaša vode na dan.
• Osim vode, dobar izbor su i prorodni sokovi.
• Smanjite unos mineralne vode do dve čaše dnevno (koja bi trebalo da bude negazirana i umereno hladna).
• Izbegavajte nos alkohola, smanjite unos kofeinskih napitaka i gaziranih bezalkoholnih pića jer pogoduju dodatnom gubitku vode.
• Izbegavajte šećer i veštačke zaslađivače za zaslađivanje tečnosti.
ODRŽAVANjE HIGIJENE
• Redovno se tuširajte i kupajte rashlađenom, odnosno mlakom vodom više puta dnevno: pre odlaska na spavanje, nakon dolaska sa posla, iz grada, mesta za rekreaciju.
• Svakodnevno održavajte toaletu pazuha, nogu, lica i redovno perite zube.
• Redovno provetravajte prostoriju u kojoj boravite, upotrebljavajte roletne na prozorima, podešavajte rad klima uređaja tako da razlika u temperaturi između spoljne sredine i sredine u kojoj boravite ne bude veća od 7 do 10 stepeni.

FIZIČKA AKTIVNOST I ODMOR

  • Ne preterujte sa fizičkim naprezanjem, vežbanjem i dugim hodanjem.

    • U koliko postoji mogućnost, planirajte obavljanje svoje svakodnevne aktivnosti pre 10 i nakon 17 časova.

    • Ukoliko se bavite fizičkom aktivnošću ( n.p.r. vežbanjem) unosite tečnost pre, tokom i nakon određene aktivnosti. Ponesite vodu sa sobom i tokom vežbanja popijte jednu čašu vode na svakih 15-20 minuta čak i ako ne osećate žeđ. Nakon vežbanja potrebno je takođe unositi vodu kako bi se nadoknadila izgubljena tečnost.

    • Lezite da spavate pre ponoći. San pre ponoći krepi umoran ogranizam, regeneriše tkiva i čini da smo sutradan odmorni.

SAVETI ZA ZAŠTITU ZDRAVLjA STARIJIH OSOBA TOKOM LETNjIH MESECI

Stare osobe su pod većim rizikom od moždanog udara, toplotne iscrpljernosti, opekotina i dehidratacije a toplotni udar predstavlja značajan uzrok smrti tokom letnjih meseci.
Iz ovih razloga potrebno je usvojiti sledeće preporuke:
• Izbegavajte boravak na otvorenom prostoru u periodu od 10 do 17 časova kada je sunce najjače
• Nosite odgovarajuću odeću od prirodnog materijala, rastresitog tkanja, svetlih boja ( pamuk, lan, svila) i adekvatnu obuću
• Zaštitite se kačketom ili šeširom, naočarima za sunce rashlađujte se lepezom.
• Za delove tela koji su izloženi sunčevim zracima, koristiti kreme sa visokim zaštitnim faktorima koje treba treba namazati pola sata pre izlaganja suncu, a
postupak ponoviti na svaka dva sata dokle god ste izloženi sunčevim zracima jer na taj način smanjujemo oštećenje kože.
• Obavezno sa sobom nosite flašicu sa vodom zbog održavanja hidriranosti organizma, često pijte tečnost bez obzira na to da li ste žedne, jer Vaš organizam ima smanjene rezerve vode zbog smanjenog osećaja žeđi.Tečnost unosite postepeno, gutlja po gutljaj.
• Tuširajte se mlakom vodom više puta dnevno.
• Dogovorite se sa rođacima da Vas češće zovu i vide kako ste.
• Sa sobom uvek nosite spisak lekova koji koristite i overenu zdravstvenu knjižicu.
• Sa sobom uvek nosite osnovne podatke o Vašem hroničnom oboljenju i po mogućstvu telefon Vašeg izabranog lekara.

SAVETI ZA ZAŠTITU ZDRAVLjA DECE TOKOM LETNjIH MESECI

  • Decu starosti do 12 meseci nikako ne treba izlagati suncu!

    • Izlaganje suncu dece do treće godine života mora biti minimalno, uz obaveznu zaštitu kremom za decu sa visokim zaštitnim faktorom.

    • Izlaganje male dece sunčevim zracima u početku treba da iznosi svega nekoliko minuta, potom se taj period postepeno povećava na najduže dvadeset minuta.

    • Tokom celog leta potrebno je da deca nose šeširiće i kapice sa obodom dovoljno velikim da im štiti glavicu od jakog sunca.

    • Decu često treba nuditi vodom i tečnostima da ne dođe do dehidratacije jer su oni brzom gubljenju tečnosti putem znojenja i urina. Deca su sklona brzom gubljenju ntečnosti putem urina i znoja, tako da je potrebno.

SAVETI ZA OBOLELE OD HRONIČNIH BOLESTI

Usled visokih temperatura kod obolelih od hroničnih bolesti može doći do kompikacija osnovne bolesti.
• Visoke temperature izazivaju širenje krvnih sudova, pa može doći do pada krvnog pritiska. Ovakve varijacije krvnog pritiska mogu ugroziti zdravlje i zbog
toga se savetuje češće merenje krvnog pritiska i korigovanje terapije. Naravno, uz konsultaciju lekara!
• Obavezno se pridržavajte saveta lekara.
• Izbegavajte boravak na otvorenom prostoru u periodu od 10 do 17 časova kada je sunce najjače.
• Tokom letnjih meseci izbegavajte teže fizičke poslove.

  • Dnevni obroci neka sadrže što više salate, kuvane hrane, voća, povrća, piletine, ribe, žitarica.

    • Ograničite konzumiranje mineralne vode ( najviše jedna čaša dnevno).

    • Sa sobom uvek nosite spisak lekova koji koristite i overenu zdravstvenu knjižicu.

    • Sa sobom uvek nesite osnovne podatke o Vašem hroničnom oboljenju i po mogućstvu telefon Vašeg izabranog lekara.

SAVETI ZA OBOLELE OD ŠEĆERNE BOLESTI

Tokom letnjih meseci kod osoba obolelih od šećerne bolesti povećava se mogućnost za pojavu ozbiljnih tegoba. Ovakvi pacijenti učestano gube tečnost znojenjem, što se manifestuje ispucalim usnama, suvoćom usta, malaksalošću. Ovakvo stanje je veoma važno prepoznati jer smanjena količina tečnosti u organizmu može da bude uvod u ozbiljnije zdravstvena stanja odnosno gubitka svesti, kome.
• Tokom letnjih meseci, ljudi se više kreću, a povećana fizička aktivnost dovodi do naglog pada nivoa šećera u krvi, zato je potrebno da učestano proveravate nivo šećera u krvi.
• Povedite pažnju na koji način čuvate svoju terapiju. Insulin se prenosi u frižideru i ne sme da se smrzne ili niti da bude na visokoj temperaturi jer gubi dejstvo.

  • Izbegavajte boravak na otvorenom prostoru u periodu od 10 do 17 časova kada je sunce najjače.

    • Tokom letnjih meseci izbegavajte teže fizičke poslove.

    • Poštujte uobičajene preporuke za ishranu dijabetičara.

    • Koristite namirnice bogate dijetetskim vlaknima ( pasulj, sočivo), integralnim žitaricama, kao i zeleno povrće ( spanać, brokoli, kupus).

    • Izbegavajte šećer i veštačke zaslađivače za zaslađivanje tečnosti.

    • Od prirodnih sokova, konzumirajte najpre one od citrusnog voća.

    • Sa sobom uvek nosite spisak lekova koji koristite i overenu zdravstvenu knjižicu.

    • Sa sobom uvek nesite osnovne podatke o Vašem hroničnom oboljenju i po mogućstvu telefon Vašeg izabranog lekara.

INSTITUT ZA JAVNO ZDRAVLJE KRAGUJEVAC

POJAČANO ZNOJENJE NA LICU, PAZUHU, DLANOVIMA, STOPALIMA, CELOM TELU JE BOLEST KOJA SE USPEŠNO LEČI

Veoma neprijatno stanje, većini ljudi izgleda kao trivijalan problem. Hiperhidroza, prekomerno, pojačano znojenje nije retko oboljenje. Prema nekim statistikama oko 3% populacije pati od ovog poremećaja. Verovatno je broj i veći, jer ima mnogo onih koji ovom stanju ne pridaju veliki značaj. Takođe, mnogi ga ne prijavljuju ubeđeni da nema leka.

Razlikujemo dva oblika oboljenja:

  • idiopatska ili primarna hiperhidroza kada ne postoji nikakvo drugo oboljenje ili stanje, i

  • sekundarna hiperhidroza, koja se javlja u okviru infekcija, malignih bolesti, neuroloških ili endokrinih bolesti, povreda kičmenog stuba, i sistemskih bolesti vezivnog tkiva.

Treba misliti, u današnje vreme, i na hemijske agense, sa kojima možete da budete u kontaktu, kao što su organofosfatna jedinjenja koja se nalaze u pesticidima.

Primarna hiperhidroza se deli na:

  • fokalnu, kada su zahvaćeni delovi tela, na pr. dlanovi, pazuh ili tabani, i na

  • generalizovanu, kada je znojanje izraženo po čitavom telu.

Najčešća je fokalna hiperhidroza: kombinovana hiperhidroza dlanova i tabana, u oko 15-20% se javlja znojenje ispod pazuha i dlanova, 5-10% samo ispod pazuha. Najređe je pojačano znojenje lica (tzv. kraniofacijalno znojenje), koje može izazvati emoconalna napetost, toplota ili začinjena hrana.

Nasleđivanje: u 25- 50% slučajeva postoji poremećaj kod članova porodice. Hiperhidroza se nasleđuje autozomno dominantno, sa varijabilnom penetracijom, što znači da kada jedan roditelj ima hiperhidrozu, verovatnoća da će se ona pojaviti i kod deteta jeste oko 25 %. Nema drugih dokaza koji mogu biti odgovorni za nastanak hiperhidroze.

Zašto se znojimo?

Da bi smo na pravi način razumeli prekomerno znojenje, potrebno je znati zašto se uopše znojimo.
Osnovna uloga znojenja jeste termoregulacija, odnosno održavanje telesne temperature pojačanim znojenjem kada je povišena spoljna temperatura. Može da se javi i preko dana ili tokom noći po koži celog tela.
Drugi tip znojenja jeste emocionalno, koje je uvek dnevno, i uglavnom ograničeno na lice, pazuh, dlanove i tabane. Centri za ova dva tipa znojenja su odvojeni i nalaze se u različitim regijama mozga.

Na telu ima između 2 i 5 miliona znojnih žlezda po celom telu. Najgušći su na čelu, poglavini, dlanovima i tabanima.

Kod osoba koje nemaju hiperhidrozu, pri normalnoj telesnoj temperaturi i umerenoj spoljnoj, stvara se mala količina znoja. Ukoliko spoljna temperatura raste, aktiviraju se mehanizmi termoregulacije, koji teže da održe telesnu temperaturu na 37 C. Znojenje koje se tada javlja je po telu, ali veoma malo na dlanovima i tabanima. Ali, ukoliko je udruženo sa emocionalnim faktorom i mentalnom napetošću, javlja se znojenje i na licu, dlanovima i tabanima. Pojačano znojenje je i tokom fizičke aktivnosti.

Kako se manifestuje?

Hiperhidroza utiče na sve aspekte života!
Problem se manifestuje svakodnevno.Većina obolelih opisuje tegobe koje počinju još u detinjstvu ili pubertetu. Znojenje je vidljiv problem i izaziva i veoma velike psihičke tegobe.

  1. primarna fokalna hiperhidroza je stanje koje nije uzrokovano nekim drugim medicinskim problemom, i koje nije posledica nekih medikamenata. Pojačano, preterano znojenje je stanje. Ovakvo znojenje se najčešće javlja na određenim delovima tela, kao što su dlanovi, tabani, pazušna regija, lice. Znojenje je uglavnom simetrično., zahvata podjednako levu i desnu stranu tela

Najčešće počinje već u detinjstvu ili u periodu adolescencije, naročito kod znojenja dlanova i tabana. Iako većina obolelih ima barem jednu epizodu znojenja tokom nedelje, u toku sna nema znojenja.

  1. sekundarna hiperhidroza je uzrokovana nekom drugom bolešću ili je neželjeni efekat nekih lekova. Ovde naziv sekundarna podrazumeva da je znojenje na drugom mestu, iza glavne bolesti ili stanja. Znojenje zahvata znatno veće površine tela, često i čitavo telo, pa se naziva i generalizovana hiperhidroza. Za razliku od prethodno opisane primarne, ovi bolestnici se najčešće znoje tokom sna.

Stalna briga kako sakriti problem od okoline, često presvlačenje, brisanje ruku ili lica, nošenje isključivo tamne odeće, pa čak izostajanje iz škole ili sa posla. Nisu retki ni razni emocionalni problemi, čak i depresija, socijalna izolacija i gubitak samopouzdanja.

Lečenje

Elektroforeza

  • Od 1984.godine prhivaćena je kao zvanični terapijski postupak u lečenju hiperhidroze od strane FDA (Američke agenicije za hranu i lekove).

  • Mnogi dermatolozi je smatraju kao prvu terapiju koju treba primeniti prevenstveno kod pojačenog znojenja dlanova i tabana.

  • Terapija se može sprovoditi i kod aksilarne hiperhidroze, ali su rezultatai nešto slabiji, nego kod dlanova i tabana.

  • Preporučuje se kod osoba kod kojih antiperspiranti nisu dali odgovarajući efekat, pa je neohodna intenzivnija terapija.

  • Ukoliko se pravilno koristi efikasnost je veoma velika (oko 83% prema Američkoj dermatološkoj akademiji, prema drugim studijama čak i preko 90%).

Terapijski postupak je veoma jednostavan: u plitke kadice sa vodom stavljaju se šake ili stopala, za pazuh postoje posedne elektrode, i potom se pušta jednosmerna galvanska struja. Bola nema. Osim blagog peckanja ili osećaja mravinjanja nema drugih neželjenih osećaja. Nema opasnosti od strujnog udara, jer je struja veoma slaba. Terapijski postupak traje oko 30 minuta, izvodi se svaki drugi dan. Prosečno je potrebno između 10 i 12 tretmana. Kada se postigne optimalna suvoća, nekima je neohodna terapija održavanja, od jedanput nedeljno do jedanput mesečno. Ovaj režim se određuje individualno. Kada se primeti ponovno znojenje potrebno je ponoviti terapijski postupak.

Elekroforezu ne mogu da koriste trudnice, osobe sa epilepsijom, bolesnici sa pejsmejkerom ili metalnim implantatima (na pr. u zglobovima).

Botox

Godine 2004. u SAD FDA (Agencija za hranu i lekove) odobrilo je upotrebu Botoxa u lečenju aksilarne hiperhidroze. Ovaj preparat se u savremenoj medicini koristi više od 10 godina u lečenja različitih neuroloških bolesti i stanja, sa više od milion pacijenata.

Botulinski toksin je prirodni, prečišćeni protein koji ima sposobnost da privremeno blokira oslobađanje neurotranmitera u nervnim završecima, i tako blokira sekreciju znojnih žlezda. Takvom „blokadom“ botulinski toksin „isključuje“ znojenje na mestima na kojima je ubrizgan. Na žalost, efekat nije trajan, tokom vremena simptomi se postepeno vraćaju, u najvećem broju između 7 i 16 meseci. Tada je potrebno ponoviti terapijski postupak.
Postupak se izvodi tankom iglom, kojom se potkožno ubrizgava Botox. Postupak može biti bolan, naročito na dlanovima i tabanima. Postoji više metoda kojima se taj bol može ublažiti.

Hirurške intervencije

Postoji i više hirurških metoda:

  • Lokalnom hirurškom tehnikom, uklanjaju se znojne žlezde kiretažom, ekscizijom i liposukcijom iz pazuha.

  • Endoskopski torakalni simpatektomija je operativni zahvat koji se izvodi u opštoj anesteziji, koji mnogi eksperti ne preporučuju zbog ozbiljnih neželjenih efekata. Ovom procedurom preseca se nerv koji inerviše znojne žlezde određene regije. Presecanje je trajno, i nerv se ne može obnoviti! Međutim, posle prolaznog poboljšanja može se razviti kompenzatorno znojenje, tj. pojava obilnog znojenja na drugim delovima tela, na pr. grudima, leđima, trbuhu, nogama ili na licu. Ovo se javlja kod 90% operisanih bolesnika.

Medikamenti

  • lekovi iz grupe antiholinergika, beta blokatora i klonidin hidrohlorid, mogu teorijski da smanje znojenje, delujući na sve znojne žlezde.

  • Dugotrajna upotreba ovih preparata se ne preporučuje!

  • Ovi lekovi imaju ozbiljne neželjene efekte, zbog koji se ne preporučuje njihova duža upotreba. Najčešće se javlja: suvoća usta, zamućenje vida, oštećenje vida, govora, ukusa i žvakanja, retencija urina, zatvor, lupanje srca.

Svakodnevni život

Preporučuje se svakodnevno kupanje antibakterijskim sapunima kako bi se smanjio broj bakterija na koži. Mešavina bakterija, tj. njihovog metabolizma, i znoja, stvara neprijatni miris. Vlažna stopala mogu biti veoma pogodna za razvoj gljivičnih infekcija, zato brižljivo održavajte higijenu stopala.

Koristite antiperspiranse, dvaput dnevno, ujutro i uveče. Ukoliko ih koristite jedanput dnevno, nanosite ih uveče. Mogu se nanositi i na dlanove, tabane i ispod pazuha. Kod posebno prepisanih receptura, sladite uputstva lekara.

Odeća neka je od prirodnih vlakana: pamuka, svile ili vune, koja će omogućiti koži da diše. Odeću često perte. Nabavite „dress shields“, uloške koji se mogu držati ispod pazuha, kako bi upaila višak znoja.

Ukoliko su vaša stopala vlažna, menjajte često obuću. Ukoliko se vaše cipele ne osuše preko noći, najbolje bi bilo da ih zamenite suvim parom. Možete ih naizmenično menjati. Menjajte čarape često, a kada možete hodajte bosi.

Izbagavajte začinjenu hranu, alkohol ili topla pića koja mogu pojačati znojenje.
Nekima pomažu vežbe disanja, samokontrole, joga ili tehnike disanja, svaki vid rekreacije koji oslobađa od stresa.

Uticaj na život

Hiperhidroza utiče značajno na život svakog obolelog, osečaj neprijatnosti i nelagode je svakodnevica. Večito mokra odeća i obuća lakše propadaju, tako da se troši mnogo više novca na kupovinu novih. Može da dovede i do nekih oboljena kože. Koža omekšava i podložna je bakteriskim i gljivičnim infekcijama, a nije redak i oblik ekcema – dishidroza. Takođe, pojačano znojenje, naročito pazuha, praćeno je i neprijatnim mirisom (bromhiroza).

Palmarna hiperhidroza (znojenje dlanova) značajno utiče na svakodmevne aktivnosti. Vlažni ili mokri dlanovi otežavaju hvatanje predmeta, rad kompjuterom, sviranje instrumenta ili korišćenje elktričnih aparata. Preko 95% pacijenata navodi da pojačano znojenje znatno pogoršava ili otežava svakodnevni život i rad. Stakleni i drugi glatki predmenti klize iz ruku, tastatura na kompjuteru se kvari usled prevelike količine vlage, teško se drži olovka, a papir ispod je natopljen znojem. Pripadnicima policije ili vojske je veoma otežano da drže oružje, čak su prijavljeni i slučajevi korozije usled obilnog znoja.

Aksilarna (znojenje ispod pazuha) ili generalizovana (znojenje celog tela) hiperhidroza mogu značajno da poremete socijalni kontakt i obaveze. Obično biraju odeću tamnije boje kako se ne bi video znoj.
Ova stanja često utiču na izbor zanimanja, izbegavaju javna pojavljivanja ili direktan kontakt sa klijentima.

Prva linija odbrane

Lokalni preparati mogu olakšati tegobe.

  • Dezodoransi – ne mogu sprečiti znojenje ali sprečavaju miris nastao delovanjem bakterija. Efekat traje nekoliko sati, i u toku dana se može nanositi više puta.

  • Antiperspiranti – nanose se lokalno, na površinu kože. Blokiraju izvodne kanale znojnih žlezda ili smanjuju prokrvljenost znojnih žlezda, pa je znojenje otežano. Koriste se soli metala, aluminijum hlorid heksahidrat je najefikasniji. U koncentracijama od 10-15 % nanose se u predeo pazuha, dok su za dlanove i tabane potrebnije veće koncentracije, oko 30 %. Takođe se mogu nanositi na lice. Nanosi se na potpuno suvu kožu, bez vode ili znoja, najbolje pre spavanja, stoji na koži 6- 8 sati. Ukoliko brijete pazuh, sačekajte 24- 48 sati, jer se tako može lakše razviti iritacija. Efekat je trenutni, traje svega nekoliko dana, i ne deluje kod težih stanja. Može da ošteti garderobu, zato budite obazrivi sa pidžamama i vešom. Zbog komplikovane primene često se odustane.

Možda je iznenađujuće, ali veliki broj ljudi je zadovoljan efektom antiperspiranata. Skorija istraživanja su pokazala da je njihova primena ujutro i uveče, ili samo uveče, efikasnija nego primena samo ujutro. Ukoliko nema iritacije, može se nanositi svako veče. Kada se postigne zadovoljavajući efekat, tretmani se mogu prorediti. Mogu se koristiti zajedno da dezodoransima.
Sve komplikacije ili iritacije prijavite vašem dermatologu!

Specijalistička ordinacija za kožne i polne bolesti Dr Bojić

DA LI MORE I SUNCE LEČE: alergije, kožne bolesti, arthritis, kosti, stres?

Letovanje na moru je pravi lek i za dušu, ali i za organizam. Ta slankasta voda, vazduh i boravak na suncu imaju niz lekovitih svojstava koji blagotvorno deluju na nas. Upravo zbog toga lekari mnogima savetuju odlazak na more, kao deo terapije.

Alergije

More je savršen saveznik u borbi protiv alergija. Posebno dobro deluje na ljude kod kojih se javljaju kožne alergijske reakcije. Zašto? Morska so ima svojstva antihistamina, ali i antiseptika, tako da more alergičnim osobama ublažava alergijske reakcije, a u nekim slučajevima ih u potpunosti uklanja. Takođe, morski vazduh astmatičarima olakšava disanje, a tokom letnjih dana, kada cveta ambrozija, morski krajevi nude sjajno utočište.
Kožne bolesti
Ako imate dermatitis, ekcem, psorijazu ili neku drugu kožnu bolest, svakako biste tokom letnjih meseci trebali da posetite neko morsko letovalište. Naime, morska so je bogata mineralima, magnezijumom, gvožđem, kalijumom i kalcijumom. Sve to poboljšava zdravlje kože, čije se stanje menja nabolje u vrlo kratkom vremenu. Osim toga, sunce i more blagotvorno deluju i na bubuljice, pa je koža nakon godišnjeg lepša nego ikad.

 

Artritis
Osobe koje imaju problema s artritisom i sličnim tegobama, svakako trebaju more da bi im ono olakša stanje. More, naime, smanjuje upalne procese u telu i ublažava bol. Jedno je američko istraživanje pokazalo da osobe koje pate od reume prijavljuju znatno bolje opšte stanje organizma nakon boravka na moru.
Kosti
Za zdravlje kostiju neophodan je vitamin D. Osim za kosti, vitamin D ključan je i za mnogo drugih funkcija u organizmu, a važan je i za prevenciju od nekih ozbiljnih bolesti poput karcinoma. Vitamin D u organizam se unosi sunčanjem. To, svakako, ne znači da treba da se izlažete suncu tokom podnevna. Sunčajte se rano ujutru i kasno uveče i pripazite da se ne mažete previsokim zaštitnim faktorom jer koža neće dobiti potrebnu količini vitamina D.


Stres

Opšte je poznato da je stres uzročnik gotovo svih bolesti. Protivlek je opuštanje, a za tu je pak aktivnost najbolje letovanje na moru. Zašto? More, između ostalog, ima i velike količine magnezijuma koji je odličan saveznik u borbi protiv stresa. Kad tome dodamo i izležavanje na suncu, potpuno je jasno zašto letovanje dobro leči stres.

 

ČILI SPREČAVA SRČANE BOLESTI, MOŽDANI UDAR, TRONBOZU stimuliše apetit, poboljšava probavu, smanjuje bol izazvan artritisom, psorijazom i dijabetičkom neuropatijom

Čili je plod različitih tropskih vrsta paprika , koje  su  duge četiri centimetra, žute, zelene, narandžaste ili crvene boje koji se suše i melju u prah i imaju strašno ljut ukus. Svoj ljuti ukus papričice duguju posebnom sastojku koji se zove kapsaicin. poreklo vode iz Meksika gdje su uzgajane još pre 9.000 godina. Danas se chili koristi i kao hrana i začin, a i zbog lekovitog dejstva. Svoj ljuti ukus papričice duguju posebnom sastojku koji se zove kapsaicin. Što više kapsaicina sadrži, tim je paprika ljuća. U većim količinama kapsaicin peče usne, jezik i grlo i tera na plač.  Kapsaicin papričicama daje ne samo ljutinu, nego i posebna lekovita svojstva zbog kojih ih možemo svrstati među najzdravije namirnice sveta.

Čili ima antiupalna svojstva, smanjuje bol izazvan artritisom, psorijazom i dijabetičkom neuropatijom. Smanjuju nivo holesterola i triglicerida te sprečavaju stvaranje krvnih ugrušaka. Kulture koje široko primjenjuju čili imaju mnogo manji postotak srčanih bolesti, moždanog udara i tromboze. Prema ajuverdi, ljuti ukus stimuliše apetit i poboljšava probavu. Hrana koja se dobro probavlja daje telu neophodne nutrijente i energiju, dok hrana koja se ne probavlja dobro, stvara toksine. Zbog toga, prema ajuverdi, dobra probava je ključna za naše zdravlje. Jarkocrvena boja čili papričica svedoči o visokom sadržaju beta-karotena, ili pro-vitamina A. Samo nekoliko kašičica čilija dnevno daje telu ekstra doze vitamina C i A koje su bitne u prevenciji infekcija. Ljuti ukus koji imaju čili papričice, povećava termogenezu – stvaranje toplote u organizmu. Proces termogeneze zahteva potrošnju dodatnih kalorija, što rezultira gubitkom masnih naslaga.
ljute papričice ne samo da ne uzrokuju čireve, nego ih sprečavaju zato što ubijaju štetne bakterije i stimulišu stvaranje zaštitnih želudčanih sokova. Redovan unos čilija može sprečiti dijabetes tipa 2. Studija objavljena u American Journal of Clinical Nutrition, govori o tome da redovan unos čilija smanjuje potrebu organizma za lučenjem inzulina kojim se smanjuje nivo šećera u krvi nakon obroka.

LUBENICA ZA JETRU,  BUBREGE, SRCE, ASTMU, ARTRITIS. Ima i vitamine A i C, vitamine grupe B, beta-karoten, kalijum, kalcijum, fosfor, magnezijum

0

Lubenica je jednogodišnja vrežasta biljka i spada u povrće. Vodi poreklo iz južne Afrike . Sazreva u julu – avgustu kada je i najveća berba i plasman ovog povrća. Lubenica sadrži i do 95 odsto vode, pa trenutno gasi žeđ, a njen sok se razgrađuje po celom telu. Ima i vitamina A i C, vitamina grupe B, beta-karotena, kalijuma, kalcijuma, fosfora i magnezijuma, dok njena osvežavajuća svojstva potiču od jabučne i limunske kiseline.

Zbog vodenastog sastava možemo da je pojedemo u ogromnim količinama, pa ni sami nekada nismo svesni da smo preterali. Zato imajte na umu da ona ima visok glikemijski indeks, znači da šećer veoma brzo dospeva u krv, odlično nas okrepljuje, ali veće količine mogu da podignu šećer u krvi. Zato vodite računa o količinama, bolje je da jedete češće i pomalo, nego neumereno.

Ovo povrće je bogato antioksidansima koji  sprečavaju oboljenja kao što su astma, začepljenje disajnih puteva. Sprečava čak i delovanje slobodnih radikala koji su glavni krivci za bolesti debelog creva i za artritis.

Likopen iz lubenice je veoma delotvoran antioksidant koji daje crvenu boju ovom povrću.  Sok od lubenice odlično utiče na rad srca i  na snižavanje krvnog pritiska i opuštanje krvnih sudova.

Lubenica ima veliku ulogu u čišćenju organizma i to prvenstveno organa za varenje. Na jetru i bubrege deluje tako što poboljšava njihov rad jer utice da se iz organizma izlučuje sve što je štetno, između ostalog i otrovne materije, pa se samim tim izbegavaju infekcije u organizmu.

Može se reći da u vrelim letnjim danima nema boljeg i ukusnijeg načina da vodu koju ste izgubili iz organizma znojenjem nadoknadite lubenicom ili popravite raspoloženje ako ste umorni.

Kako da zaljubljenost preraste u LJUBAV, DUGU VEZU, BRAK

Pre svega treba da razlikujemo zaljubljenost od zrele ljubavi. Ta faza je na početku veze kada idealizujumo partnera I nismo u stanju da sagledamo njegove mane. Vremenom se oslobadjamo te idealizacije sagledavamo realno partnera I u stanju smo da ga volimo takvog kakav je.

Zaljubljenost je vrlo često produkt naših idealizovanih predstava. Na voljeno biće projektujemo sopstvene želje, očekivanja, fantazije… Pod velom ovih projekcija, često ne vidimo dotičnu osobu onakvom kakva ona stvarno jeste. Ono što vidimo jeste otelotvorenje sopstvenih idealizacija, zbog čega taj neko i deluje tako savršeno. U pravom smislu, volimo vlastite fantazije koje smo pripisali nekom drugom. Upravo te idealizacije jesu ono što čini osećanje zaljubljenosti tako magičnim i ispunjavajućim. Idealizacijom druge osobe stvara se privid da smo našli savršenog partnera. Ljubav je za razliku od zaljubljenosti nešto sasvim drugo. Dok zaljubljenost podrazumeva da smo u odnosu sa sopstvenim idealnim fantazijama koje smo pripisali drugoj osobi, ljubav podrazumeva odnos sa stvarnom osobom i njenim stvarnim vrlinama i manama. Voleti drugu osobu znači ceniti ono što ona stvarno jeste, prihvatiti njene mane i nesavršenosti. Ljubav podrazumeva poštovanje drugog, onakvog kakav on stvarno jeste, a ne poštovanje ideala koji smo mu nametnuli kao u slučaju zaljubljenosti. Iako većina veruje da svaki romantični odnos započinje osećanjem zaljubljenosti, to nužno ne mora da bude tako. Mnogi su tek kroz druženje i zajednički provedeno vreme osetili ljubav i započeli vezu.

Parovi koji se ne svadjaju –u pozadini toga može da bude strah od konflikta, jer za mnoge konflikt ima negativnu konotaciju. Kod ljudi koji se ne plaše sukoba mišljenja sukobi su češći ali zavisno od njihovih veština komunikacije mogu da budu konstruktivni ili destruktivni. Ukoliko umeju da nadju kompromisna rešenja kojima su oboje zadovoljni onda su konflikti konstruktivni. To se može naučiti u individualnom ili grupnom radu sa terapeutom.

Kao što stabilnost zgrade zavisi od čvrstine termelja tako i stabilnost braka zavisi od kvaliteta komunikacije. Kada su muž i žena sremni da preuzmu odgovornost za svoju ulogu u bračnim odnosima, brigu za negovanje saradnje, saosećanja, uvažavanja tudjih potreba, to će moći da ostvare kroz aktivno slušanje i potvrdjivanje razumevanja značenja poruka partnera. Da bi u tome uspeli treba jasno da izraze šta misle i očekuju od sebe, svog partnera i od njihovog odnosa.Kako veza sazreva tako raste važnost osećanja da vas partner razume. Sa porastom razumevanja gradi se poverenje, osećanje bliskosti i zadovoljstva u braku. Shodno tome bračna komunikacija predstavlja značajno polje psihoterapijskog rada u domenu preveniranja konfliktnih odnosa i u radu sa parovima koji su u konfliktu.

Kvalitetna komunikacija je kada partneri preuzimaju odgovornost za svoje ponašanje I kvalitet komunikacije. Ako se zalažu za svoja prava ali uz poštovanje prava drugih, imaju empatiju za potrebe drugih I nastoje da prevazidju razlike kroz potragu za kompromisnim rešenjima. Najvažnije da se pomere iz pozicije suparnika koji nastoje da nametnu svoje mišljenje da budu u pravu, to je pozicija ili ja ili ti u poziciju saradnika u komunikaciji gde se uvažava I jedno I drugo mišljenje. Kod parova koji se svadjaju i medjusobno okrivljuju tipično je da se ne slažu u pogledu toga ko je za šta odgovoran. U skladu sa tim jedan od zadataka terapeuta je pomoći paru da se pomere sa pozicije suparnika u podeli odgovornosti za odnose ka poziciji saradnika koji će kroz podeljenu odgovornost, težiti zajedno rešavanju konfliktne situacije. Pri tome primena „aktivnog slušanjanja“ pomaže parovima da se zadrže na onome što je izrečeno nekom primedbom koja se odnosi na procenu ponašanja umesto da predju na napad ličnosti. Kada se parovi obuče i ostalim komunikacionim veštinama još više se smanjuje mogućnost započinjanja svadje.

Umesto besnog nadmetanja oko toga ko je u pravu, partneri se podučavaju veštini emocionalnog smirivanja i „aktivnog slušanja“. Oni razvijaju svoju saosećajnost-empatiju za razumevanje i prepoznavanje potreba i osećanja koja su podloga onoga što je rečeno, da zanemarujući neprijatan ton čuju osnovnu poruku o potrebama partnera.

Kada je jezik brži od pameti, kada reagujemo ishitreno I impulsivno, najčešće se kajemo zbog onoga što izgovorimo a što može da povredi partnera. Zbog toga je korisno naučiti em.kontrolu koja omogućava da umesto da uletimo u bes budemo samo ljuti ili razočarani I nezadovoljni a samim tim da možemo da se upustimo u konstruktivan dijalog, da konstruktivno kritikujemo partnerovo ponašanje bez kritikovanja njega kao osobe. Etiketranje odnosno te poruke zatvaraju komuniukaciju I ne motivišu na promenu ponašanja. Za razliku od njih ja poruke pozivaju na empatiju , otvaraju komunikaciju I podstiču želju za promenom ponašanja. Partneri mogu naučiti da koriste jezik nenasilne komunikacije umesto jezika nasilne komunikacije.

Empatija je veoma važna za razumevanje emocija I potreba partnera. Nedostatak empatije dovodi do mnogobrojnih sukoba I nesporazuma. Ali ne treba se oslanjati samo na to da nas partner dobro poznaje I da treba da nam čita misli I prepozaje na koji način može da zadovoljui potrebe, jer je to nerealan zahtev. U jednom trenutku nam je potrebno da ćutimo, u drugom da nas zagrli, u sledećem da prošetamo zajedno… Treba jasno I konkretno reći šta očekujemo od partnera. Žene su po pravilu empatičnije od muškaraca što je rezultat različitog vaspitavanja dečaka i devojčica. Naravno ovo pravilo ima izuzetaka. Dobra vest je da je empatija em.veština koja se uči kroz individualni ili grupni rad sa terapeutom.

Najčešća zamka u dugogodišnjim partnerskim odnosima je opuštanje i zanemarivanje parnerskog odnosa, pogotovu kada se rodi dete, i prednost se da roditeljstvu.

Preporuka terapeuta je da se nadje vremena za negovanje intimnosti, bliskosti, razmene nežnosti, da se neguje odnos poštovanja, raspodele odgovornosti za probleme, kvalitetna komunikacija u partnerskom odnosu. Da se priredjuju iznenadjenja Izajednički planira vreme za negovanje partnerstva. To je moguće ukoliko su partneri svesni posledica bračne monotonije I da će se nezadovoljstvo partnerskim odnosima lose odraziti na sve sfere njihovog života.

Ukoliko imaju poteškoća u tome psihoterapija im može pomoći da ih prevazidju I usaglase se.

Psihološkinja  Ljiljana Filipović
www.psihoterapija.biz

Saveti za: SUNČANICU, UBODE OSA, MEDUZA, TEMPARATURU, INFEKCIJE, ŽULJEVE… SVE NEPRIJATNOSTI NA LETOVANJU

Za male nezgode, opekotine od sunca, sunčanicu, ogrebotine, ranice, ubode osa, pčela, meduza i druge neugodnosti ili bolesti, povećanu temperaturu ili infekciju moramo biti posebno pripremljeni kada idemo na godišnji odmor. Lekarske ordinacije i apoteke su obično daleko, često ne rade pa se nekad morate i sami snaći. Zbog toga je najbolje da se na more ponesu neki osnovni preparati za prvu pomoć koji se mogu kupiti u svakoj apoteci i bez recepta. Sadržaj vaše “Putujuće apoteke” zavisi prevashodno od vašeg zdravstvenog stanja, starosti, načina i trajanja putovanja a naravno i od izabrane destinacije. Ako putujete u zemlje sa tropskom klimom ili bilo gde postoji epidemija zaraznih bolesti, raspitajte se o obaveznoj i preventivnoj vakcinaciji, lekovima a obavezno se pobrinite i za odgovarajuće zdravstveno osiguranje koje možete koristiti u zemlji u koju putujete ako se nešto zakomplikuje.

Lekovi i ostale stvari koje bi trebalo da budu obavezan sadržaj vaše torbe za godišnji odmor:

  1. U SLUČAJU VISOKE TEMPERATURE, GLAVOBOLJE, ZUBOBOLJE trudnice, dojilje i osobe sa gastrointestinalnim problemima treba da ponesu paracetamol tablete. Ukoliko ne spadate u ove grupe možete da ponesete paracetamol ili Brufen tablete. Za decu poneti paracetamol i Brufen sirup. Ponesite sa sobom toplomer.

  2. ZA UJEDE INSEKATA ILI ALERGIJE, treba poneti nešto od krema/lekova za alergiju – Fenergan krem, Elocom krem a ako je reakcija burna, ako se javi osip po telu, uvek treba poneti Claritin sirup ili tablete

  3. PROTIV OPSTIPACIJE (ZATVORA) treba poneti čaj jer zatvor može da nastupi zbog promena životnog ritma, okoline i načina ishrane.

  4. KOD DIJAREJE treba nadoknaditi tečnost i elektrolite ( kašičice kisele vode ili fiziološkog rastvora, na svakih 5-10 minuta). Za nadoknadu tečnosti potrebno je da ponesete i Orosal ili Nelit. Potrebno je da se sprovodi dijetalni režim ishrane ( bareni pirinač, tost hleb, banana..). Potrebno je poneti i Linex i Probiotik za crevnu floru.

  5. U SLUČAJU MUČNINE U TOKU VOŽNJE treba poneti tablete protiv mučnine i treba ih uzeti pola sata pre početka puta. Njihovo dejstvo je 4 sata.

  6. PROTIV BOLOVA U ŽELUCU treba poneti nešto od lekova zbog bolova koji nastaju zbog nepravilne, masne ili jako začinjene hrane .

  7. U SLUČAJU DA IDETE U PREDELE GDE JE HRANA JEDNOLIČNA, BEZ VOĆA I POVRĆA, potrebno je svaki dan uzimati po jednu tabletu multivitaminskog preparata.

  8. U SLUČAJU SUNČANICE, potrebno je skloniti dete sa sunca, dete treba da miruje, treba da se nadoknade tečnost i elektorliti (kašičicama kisele vode ili fiziološkim rastvorom, često, na 5-10 minuta). Ukoliko se javi povećana temperatura ili glavobolja, treba da imate paracetamol ili Brufen.

  9. PROTIV OPEKOTINA treba poneti kreme i mleka za zaštitu od sunca – sa visokim faktorom zaštite (ne zaboravite na šešire i sunčane naočari s UV filterom, lanenu odeću svetlih boja koja pokriva veći deo kože). Zaštitna mleka i kreme treba nanositi petnaest minuta pre izlaganja sunčevim zracima i treba ih nanositi nekoliko puta u toku dana. Decu do tri godine posebno treba čuvati, skloniti sa sunca i sprečiti pojavu opekotina, koja je za ovaj uzrast mnogo opasnija nego za odrasle i može dovesti do kasnijih problema sa

kožom. Ne izlaziti na sunce kada je najjače u periodu 11-17 časova.

  1. PROTIV POJAVE ŽULJEVA koji se javljaju usled toplote, nošenja patika i neudobne obuće potrebno je poneti 3% hidrogen, sterilnu gazu i antibiotsku mast.

  2. U SLUČAJU POVREDE, ranu isprati 3% rastvorom hidrogena, poprskati Bivacin sprejom, prekriti sterilnom gazom i pričvrstiti flasterom.U torbici uvek treba da imate: Sterilne gaze, Bivacin sprej, flaster, 3% rastvor hidrogena, hanzaplast. Ponesite sa sobom i pincetu za odstranjivanje stranih tela iz kože

  3. U SLUČAJU UPALE ILI INFEKCIJE antibiotike nemojte nositi samoinicijativno. Ukoliko se javi infekcija ili upala obavezno se konsultujte sa lekarom.

Medikom

 

GI­NE­KO­LO­ŠKE LETNJE IN­FEK­CI­JE nastaju zbog bazena, sunčanja, nespavanja, seksa bez zaštite…

U let­njim me­se­ci­ma ve­o­ma su če­ste in­fek­ci­je ge­ni­tal­nih or­ga­na. Glav­ni raz­lo­zi su ku­pa­nje u ba­ze­nu, du­gi bo­ra­vak u hlad­noj vo­di, če­šći i slo­bod­ni­ji sek­su­al­ni od­no­si bez za­šti­te, pre­ko­mer­no sun­ča­nje, ne­spa­va­nje, lo­ši­ja hi­gi­je­na i ne­pra­vil­na is­hra­na. Ako se po­ja­vi bi­lo ko­ji od simp­to­ma ko­ji su ka­rak­te­ri­stič­ni za va­gi­nal­ne in­fek­ci­je – po­ja­čan se­kret, pec­ka­nje, cr­ve­ni­lo, svrab, ojed bu­ti­na ili če­sto mo­kre­nje po­treb­no je obra­ti­ti se le­ka­ru jer je ve­ro­vat­no do­šlo do upa­le spo­lja­šnjih ge­ni­ta­lih or­ga­na.

Spek­tar ge­ni­tal­nih in­fek­ci­ja kod že­na ob­u­hva­ta upa­lu va­gi­ne (kol­pi­tis ili va­gi­ni­tis), upa­lu gr­li­ca ma­te­ri­ce (cer­vi­ci­tis), upa­lu slu­zni­ce ma­te­ri­ce (en­do­me­tri­tis), kao i upa­lu ja­jo­vo­da i jaj­ni­ka (sal­pin­gi­tis/ad­nek­si­tis). Po­sto­je mno­gi mi­kro­or­ga­ni­zmi ko­ji nor­mal­no ži­ve u va­gi­ni, obra­zu­ju­ći ki­se­lu sre­di­nu (pH 4.0-5.0) ko­ja je do­bra za­šti­ta od in­fek­ci­je. Uko­li­ko se ki­se­lost va­gi­ne pro­me­ni, stva­ra­ju se po­volj­ni uslo­vi za stva­ra­nje va­gi­nal­ne in­fek­ci­je, glji­vi­ca, tri­ho­mo­ni­ja­ze i bak­te­rij­skog va­gi­ni­ti­sa. Je­dan od naj­če­šćih uzroč­ni­ka in­fek­ci­ja je glji­vi­ca kan­di­da ko­ja ži­vi i raz­mno­ža­va se u va­gi­ni i de­be­lom cre­vu, ali pri pro­me­ni ki­se­lo­sti va­gi­ne, bi­lo zbog pa­da imu­ni­te­ta, po­sle ko­ri­šće­nja an­ti­bi­o­ti­ka ili oral­nih kon­tra­cep­ti­va, broj glji­vi­ca se na­glo po­ve­ća­va i do­vo­di do pr­vih smet­nji – po­ja­ča­nog si­ra­stog be­log se­kre­ta ci­ji mi­ris pod­se­ca na mi­ris kva­sca. Raz­vo­ju glji­vi­ca po­ma­žu i do­nji veš od sin­te­tič­kih vla­ka­na ali i mo­kar ku­pa­ći ko­stim.

Tri­ho­mo­ni­ja­zu iza­zi­va jed­no­će­lij­ski pa­ra­zit ko­ji ži­vi na slu­zni­ci že­na i mu­ška­ra­ca. Tri­ho­mo­nas se naj­če­šće pre­no­si sek­su­al­nim od­no­som, ali i pre­ko vla­žnih pred­me­ta, pe­ški­ra, mo­krog ku­pa­ćeg ko­sti­ma, do­njeg ve­ša. Se­kret kod ove

in­fek­ci­je je pe­nu­šav, ja­kog i ne­pri­jat­nog mi­ri­sa. Bak­te­ri­ja he­mo­fi­lus je ta­ko­đe nor­mal­ni sta­nov­nik va­gi­ne, a pri pro­me­ni ki­se­lo­sti va­gi­ne po­či­nje da se raz­mno­ža­va i iza­zi­va in­fek­ci­ju. Ova in­fek­ci­ja mo­že se pre­ne­ti i sek­su­al­nim kon­tak­tom. Simp­to­mi su slič­ni kao kod tri­ho­mo­ni­ja­ze, a se­kret je kre­mast od be­li­ča­ste do siv­ka­ste bo­je i ne­pri­jat­nog je mi­ri­sa. Le­če­nje ovih in­fek­ci­ja je po­treb­no ot­po­če­ti na vre­me, sa raz­li­či­tim me­di­ka­men­ti­ma, a uko­li­ko se ne pre­du­zme bla­go­vre­me­no i od­go­va­ra­ju­će le­če­nje mo­gu da se pro­ši­re iz va­gi­ne i na dru­ge ge­ni­tal­ne or­ga­ne (ma­te­ri­cu, ja­jo­vo­de i jaj­ni­ke). Upo­tre­ba sa­pu­na i šam­po­na za in­tim­nu ne­gu se ne pre­po­ru­ču­je, jer po­ja­ča­va za­pa­lje­nje. Po­treb­no je sma­nji­ti unos še­će­ra u or­ga­ni­zam hra­nom. Ka­sno di­jag­no­sti­ko­va­ne i ne­le­če­ne pol­ne bo­le­sti mo­gu ima­ti ozbilj­ne po­sle­di­ce. In­fek­ci­ja mo­že da do­ve­de do stva­ra­nja ožilj­nih pro­me­na, ap­sce­sa i

ne­pro­hod­no­sti ja­jo­vo­da, pri če­mu ra­stu ri­zi­ci za ne­plod­nost i na­sta­nak van­ma­te­rič­ne trud­no­će.

Po­red ovih in­fek­ci­ja, po­sto­je i ta­ko­zva­ne ti­he i spo­re in­fek­ci­je, iza­zva­ne mi­ko­pla­zmom, ure­a­pla­zmom i hla­mi­di­jom. Naj­če­šće na da­ju ni­ka­kve te­go­be; bo­lo­ve, ni­ti po­vi­še­nu tem­pe­ra­tu­ru sto bi pa­ci­jen­ta do­ve­lo na pre­gled ali du­go­traj­nim de­lo­va­njem mo­že­mo se su­o­či­ti sa nji­ho­vim po­sle­di­ca­ma – hro­nič­ni upal­ni pro­ce­si u ma­loj kar­li­ci, ci­ste jaj­ni­ka a mo­gu do­ve­sti i do ne­plod­no­sti. Spa­da­ju u sek­su­al­no pre­no­si­ve bo­le­sti i zah­te­va­ju ana­li­zu oba part­ne­ra i za­jed­nič­ko le­če­nje i ko­ri­šće­nje pre­zer­va­ti­va to­kom pol­nih od­no­sa do­kle god se le­če­nje ne za­vr­si.

Ova tri uzroč­ni­ka se po oso­bi­na­ma na­la­ze na pre­la­zu iz­me­đu bak­te­ri­ja i vi­ru­sa. Ono sto či­ni oso­bi­nu bak­te­ri­ja je da ih uspe­šno le­ce an­ti­bi­o­ti­ci. Nji­ho­vo uzi­ma­nje iz bri­sa gr­li­ca ma­te­ri­ce se pre­po­ru­ču­je is­klju­či­vo u dru­goj po­lo­vi­ni ci­klu­sa prak­tič­no pred ci­klus ka­da ima naj­vi­še ma­te­ri­ja­la za ana­li­zu. Sa­ve­tu­je se da pa­ci­jent­ki­nja jed­nom go­di­šnje ura­di kom­plet­ne bri­se­ve i to : cer­vi­kal­ni i va­gi­nal­ni bris: bak­te­ri­o­lo­ški i mi­ko­lo­ški. Cer­vi­kal­ni bris na: hla­mi­di­ju, myco­pla­zmu i ure­a­pla­zmu. Za mu­škar­ce se sa­ve­tu­je: bris ure­tre: bak­te­ri­o­lo­ski i mi­ko­lo­ski, bris glan­sa: bak­te­ri­o­lo­ški i mi­ko­lo­ški, kao i test na: hla­mi­di­ju, myco­pla­zmu i ure­a­pla­zmu a sa­vet je i sper­mo­kul­tu­ra. Uzi­ma­nje ovih bri­se­va je pot­pu­no bez­bol­no i bez­bed­no.

PO­LI­KLI­NI­KA
Me­di­kom