Naslovna Blog Stranica 472

ORALNA HIGIJENA JE NAJBITNIJI DEO STOMATOLOŠKE PREVENTIVE

0

Oralna higijena je u novije vreme postala vrlo bitan segment sveukupnog zdravstvenog stanja opšte populacije. Naravno, što ne umanjuje činjenicu da je svesnost njene bitnosti bila aktuelna i ranije ali nažalost u dosta manjem obimu. Poznato je da je sprovođena još u vremena starijih civilizacija samo na jedan primitivniji, te dosta drugačiji način nego danas. Znamo da su narodi hiljadama godina unazad koristili tzv. “žvakaće štapiće” a to su u suštini bile grančice i korenja pojedinih biljaka koje bi toliko mehanički obradili u ustima žvakanjem i griženjem dok nisu dobili vlaknastu odnosno čekinjastu formu. Šta je danas četkica za zube to je u ono vreme bio taj štapić. I danas neki stari narodi kao što su pojedina indijanska plemena Amerike , domoroci Australije i Afrike upražnjavaju ovaj način oralne higijene.

Oralna higijena je deo zdravstvene kulture pojedinca ali takođe i svesti čitave zajednice na kojoj je potrebno raditi intezivno i permanentno. Ona zaslužuje sigurno prvo tj. najvažnije mesto u preventivnoj stomatologiji, ali je takođe osnova svih stomatoloških disciplina. Zato dobro postavljena preventiva, odnosno aktivan rad na pre svega informisanju pojedinca, porodice i zajednice o načinu sprovođenja svih segmenata oralne higijene i isticanje značaja istih doprinosi boljem opšte-zdravstvenom stanju populacije.

Osnovno pravilo kod oralne higijene odnosno higijene usne duplje je odabrati pravu četkicu i pastu za zube a zatim takođe izvoditi pranje pravilno i često. Jako bitno je imati svest o tome da se kod male dece higijena održava i u periodu kada još uvek zubići nisu iznikli, odmah po rođenju. Tada koristimo gazu namočenu u vodu i njome nežno prelazimo preko unutrašnje strane usana, obraza, jezika odnosno celokupne usne duplje obavezno posle svakog hranjenja. Po nicanju prvih zubića odmah ih treba prati ali samo običnom vodom i još uvek to izvoditi gazom ali trudeći se da se pređu sve površine izniklih zuba te postepeno menjati gazu adekvatno odabranom četkicom. Četkice moraju odgovarati veličini usta tokom čitavog odrastanja deteta, a to znači da u početku moraju biti najmanje. Teško je reći kada tačno početi sa upotrebom četkice ali prosečno posle godine dana života, kada bi prvi put trebalo dete odvesti kod stomatologa. To bi prestavljao ujedno i prvi korak ka oslobađanju deteta kao i navikavanje na redovne kontrole odnosno preventivne mere i kasnije eventualnu terapiju. Pranje zuba pastom kreće već oko druge godine sa dečijim pastama kojih danas na tržištu ima stvarno mnogo i oko izbora se ne treba kolebati, treba imati poverenja u svaku pastu preporučenu od udruženja stomatologa. U početku je vrlo bitno da roditelji shvate ozbiljnost, tj. važnost sprovođenja ovih mera i da redovno održavaju oralnu higijenu deteta. Sve ovo treba kontinuirano izvoditi dok dete ne usvoji veštine koje će mu omogućiti da samostalno u početku uz nadgledanje roditelja obavnja pranje zuba. Kasnije, kada dete počne samostalno obavljati oralnu higijenu roditelj ima veliku ulogu i dalje u kontrolama na koje bi trebalo da odvodi svoje dete svakih 6 meseci.
Iako su u početku, u ranom dečijem periodu prisutni samo mlečni zubi oni su vrlo značajni i njihovo trajnije održavavanje u velikoj meri određuje adekvatan razvoj vilice, odnosno zuba u njoj. Ovo je samo jedan od razloga njihove izuzetne važnosti, i toga i roditelji trebaju biti svesni. Zato moramo pre svega motivisati i informisati, odnosno probuditi svest roditelja da decu obavezno dovode na kontrolne preglede. Moguće probleme treba da uvide na vreme te ih saniraju u fazi kada je to dosta lakše. Pored redovne i pravilne oralne higijene neophodno je i preventivno zalivanje fisura, poliranje zuba, fluorisanje i praćenje smene zuba. To deca lakše prihvataju od eventualnih radikalnih metoda terapije koje su prouzrokovane i neredovnim kontrolama.
Jako bitna stvar je adekvatna ishrana pogotovo u fazi razvoja, odnosno preeruptivnoj fazi rasta zuba kada nedostatak unosa A i D vitamina može da bude uzrok velikog broja anomalija. Takođe, unos ugljenih hidrata mora biti manji od 10 % dnevnog energetskog unosa, jer šećer u većoj količini odgovoran je za povećanje učestalosti karijesa. Fluor ima karijes protektivnu ulogu, dok kiseline tj. jako kisela hrana ima loše erozivno dejstvo na površine zuba. Potrebno je pomeniti i čvršću hranu koja pozitivno deluje na otklanjanje mekih naslaga sa zubnih površina.
Oralna higijena ima za cilj da smanji učestalost oboljenja usne duplje.
Mali broj ljudi zna da je najčešće oboljenje kod ljudi upravo karijes a potom i parodontopatija. Sa tim saznanjem možete da zaključite koliko je onda bitna oralna higijena!

NEGU USTA ODNOSNO ORALNU HIGIJENU OMOGUĆAVAJU

ČETKICE ZA ZUBE
PASTE ZA ZUBE
KONAC ZA ZUBE
INTERDENTALNE ČETKICE
TEČNOSTI ZA ISPIRANjE USTA i
DENTALNI TUŠEVI

Naravno da je pored toga bitna i frekventnost tj. koliko često peremo, odnosno čistimo zube. Smatra se da je najidealnije neposredno posle svakog obroka ali najmanje dva puta dnevno tj. ujutro po buđenju i uveče pred spavanje. Osnovna sredstva za čišćenje usne duplje su klasične četkice, dok sva druga predstavljaju pomoćna. Sa pastom i četkicom moramo biti svesni da nismo u mogućnosti očistiti baš sve površine zuba i zato nam je važna uloga konca, interdentalnih četkica pa i dentalnih tuševa.
Vreme potrebno za pranje zuba je najmanje 3 minuta a ono je minimalno da bi fluor odreagovao na povšini gleđi i omogućio svoje karijes-protektivno dejstvo.

ČETKICE – Predstavljaju osnovna sredstva za održavanje higije usta. Sastoje se od drške i radne površine ( glave ) koja je prekrivena čekinjama ( dlakama ) . Veličina četkice bi morala da odgovara uzrastu i veličini usne duplje pacijenta. Drška treba da anatomski odgovara ruci dok bi na spoju sa radnim delom trebala biti maksimalno fleksibilna te tako omogućiti lako manipulisanje tokom pranja zuba a takođe smanjiti mogućnost povrede mekih tkiva. Prve četkice su bile isključivo od prirodnih materijala u celosti gde je drška bila od butne kosti govečeta a čekinje najčešće od svinjske dlake. Međutim, pošto su se sintetičke pokazale bolje, postojanije i uniformnije, one su preuzele primat nad prirodnim. Pored toga prirodne nisu mogle da selektuju tvrdoću, odnosno mekoću tako da su polako ali sigurno postale stvar istorije. Najidealnija četkica bi bila sa malom glavom jer bi time omogućila lakšu prolaznost u sve delove usne duplje, zaobljenih vrhova mekanih dlaka kako ne bi povredile desni. Meka ( soft ) četkica je konstruisana isključivo za osetljive desni, dok četkice ultrasoft su namenjene pacijentima posle operativnih zahvata u ovoj regiji. Medium četkice se koriste u slučajevima kada je stanje oralnog zdravlja uobičajeno. Njih je potrebno menjati u proseku svaka tri meseca a posle korišćenja dobro isprati i posušiti i ne ostavljati sa drugim četkicama.
Četkice se moraju i pravilno upotrebljavati a to znači koristiti ispravnu tehniku pranja zuba. Deci se to slikovito objašnja: “DONjI ZUBI SE PERU KAKO TRAVA RASTE A GORNjI KAKO PADA KIŠA” , pri čemu četkica u odnosu na vertikalnu osu zuba mora zauzimati ugao od približno 45 stepeni. Sve to uz lagane pokrete koji ne vrše jak pritisak na tkiva a pri tome obavezno čekinjama zaći u sulkuse gingive .

PASTE – Često se pitamo koja pasta je najbolja, jedan profesor bi rekao: “Najbolja je ona koja se koristi”. I upravu je! Svaka pasta ima neke svoje prednosti i izbor paste zavisi od karakteristika desni odnosno zuba pacijenta. Danas uistinu imamo veliki izbor zubnih pasta od istih proizvođača a da ne pričamo o broju proizvođača koji se nalaze na našem tržištu. Najčešće se biraju paste koje u sebi imaju antibakterijske materije i naravno fluor, tako da je za izbor najbolje konsultovati svog stomatologa ili eventualno apotekara.

KONAC ZA ZUBE – Konac je bitan iz razloga što četkica ne može da očisti sve strane zuba, jer joj nisu fizički dostupne aproksimalne. Na tim stranama interdentalno zaostaje najviše hrane čak i nakon najupornijeg pranja. Taj problem rešava konac koji se namota između dva prsta a zatim postavlja interdentalno i vertikalnim pokretom ka dentalnoj papili prvo uz površinu jednog pa drugog zuba čiste ostaci hrane. Taj proces se ponavlja sve dok se sve površine između zuba ne očiste. Ovo je jako važno uraditi naročito pred spavanje da ne bi ostaci hrane ostali preko noći i omogućili truljenje hrane i razmnožavanje bakterija. Najčešće su prisutni voskirani konci koji su efikasniji jer im taj sloj omogućava lakši prolaz kroz manji prostor. Na tržištu su prisutni i konci sa držačima tako da je sa njima lakše manipulisati. Mana im je često povređivanje dentalne papile te moramo biti dosta pažnjivi.

INTERDENTALNE ČETKICE – One su takođe namenjene za aproksimalnu stranu. Za razliku od konca lakša je manipulacija sa njima jer je jedino potrebno umetnuti četkicu u interdentalni prostor i izvući je. Raspored dlačica omogućava efiksno čišćenje ovih strana. Proizvođači su ih plasirali na tržište po veličinama tako da veličina zavisi od širine razmaka između zuba odnosno interdentalnog prostora.

TEČNOSTI ZA ISPIRANjE USTA – Koriste se nakon pranja zuba na taj način što se tečnost mućka 30 do 60 sekundi , zatim progrglja i ispljune, bez gutanja. Uglavnom one deluju antiplakozno, antibakterijski i antikariogeno.

DENTALNI TUŠEVI – Namena im je da otklone svu eventualno zaostalu hranu u prostorima među zubima ali takođe svojom masažom pojačaju prokrvljenost desni odnosno gingivu čine zdravijom, zatim preventivno deluju na mnoga oralna oboljenja.
Veliki broj ljudi danas ima prisutne protetske nadoknade i po nekoj inerciji smatraju da su njihovim postavljanjem ili ugradnjom rešili pitanje oralne higijene trajano. Nažalost baš tim pacijentima moramo da razbijemo iluziju i priznamo da su u zabludi. Svaka nadoknada prisutna u ustima pacijenta iziskuje ako ne isti a ono još veći nivo mera oralne higijene. To se ne podrazumeva samo kod protetike nego i kod prisustva ortodontskih aparata pri čemu je u tim uslovima dosta teže održavanje čistoće. Zbog toga su pojedini proizvođači napravili specifičan pribor ( četkice ) kojim su u velikoj meri olakšali pranje i čišćenje zuba kod ovih pacijenata.
Pri izboru paste, četkica, konca tj. sredstava veliku ulogu igra pre svega doktor. S’ obzirom da on pored redovne anamneze obavlja i pregled te dobija celokupniju i samim tim objektivniju sliku stanja usne duplje, ne čudi da je pogotovo kod specifičnih slučajeva on taj čiji je sud o izboru najverodostojniji. U slučaju da lekar nije dao konkretan savet ili ga pacijent nije ni posetio, tu na scenu stupaju farmaceut ili farmaceutski tehničar koji moraju da uz odgovarajuću anamnezu utvrde kakvo je stanje usne duplje pacijenta i šta mu je osnovni cilj ( želja ). U skladu sa ova dva principa oni uglavnom pronalaze nekoliko dobrih rešenja pri čemu pacijent ipak ima na kraju pravo izbora. Po izboru, stručno lice obaveštava pacijenta o načinu primene tog sredstva. Danas postoji mnoštvo istonamenskih sredstava, ali moramo reći da je to tako zato što ne postoji jedno univerzalno, idealno. Svakog pacijenta treba posmatrati individualno i donositi i takva rešenja za koja mislimo da će biti najefikasnija. Samo na taj način svi možemo biti zadovoljni.

ZAKLjUČAK:
ORALNA HIGIJENA JE NAJBITNIJI DEO STOMATOLOŠKE PREVENTIVE.
Ako smo svesni njenog značaja na dobrom smo putu očuvanja zdravlja. Najbitnije je pravilno, redovno i često pranje zuba, ne kraće od 3 min., adekvatna ishrana i redovna kontrola. Smatra se da je optimalno pranje zuba posle svakog obroka, a najmanje dva puta dnevno ( ujutro i uveče ) , dok je večernje pranje najvažnije. Sa održavanjem oralne higijene se počinje već od rođenja i taj proces samo malo modifikovaniji traje čitav život bez obzira na prisustvo zuba i protetskih nadoknada u usnoj duplji. Da bi održavali oralno zdravlje moramo koristiti sva sredstva koja će nam omogućiti sve čiste površine zuba u vilici kao i zdravlje i čistoću mekih tkiva unutar usne duplje.. Apotekar ima svoju ulogu kod savetovanja u vezi izbora paste, klasičnih i interdentalnih četkica i naravno konaca . Ako vam lekar na osnovu objektivnog pregleda nije striktno odredio kako i čime ćete održavati oralnu higijenu vaš apotekar će preuzeti glavnu ulogu. Slobodno izložite vaša očekivanja i mi ćemo u skladu sa njima pronaći najefikasnije rešenje. Tako da ćete biti zdravi i naravno zadovoljni!

Dr stom. Savo Simić

Neželjene reakcije na kozmetičke proizvode su crvenilo, peckanje, svrab ali i alergije koje se teško leče

0

Najčešći alergeni u kozmetičkim proizvodimaKozmetički proizvodi su predmet masovne potrošnje, naročito sredstva za  održavanje lične higijene. Svi ovi proizvodi sadrže veliki broj  aktivnih i pomoćnih sastojaka koji mogu biti potencijalni iritansi i alergeni. Budući da uglavnom žene koriste i brojne proizvode dekorativne kozmetike, one su i najčešće „žrtve“ alergijskih reakcija na kozmetičke proizvode. Podaci pokazuju da prosečna žena koristi barem 10 različitih kozmetičnih proizvoda, pa je verovatnoća neželjenih reakcija na ove proizvode kod njih neosporno veća nego kod muškaraca.

Uprkos dermatološkom testiranju i strogim propisima kozmetičke i farmaceutske industrije, neželjene reakcije na kozmetičke proizvode, se ipak javljaju. Ove reakcije su crvenilo, peckanje, svrab i druge iritacije, fototoksičnost, ali i alergije. Najozbiljnije su alergijske reakcije, jer se teško leče i zahtevaju potpuni prekid primene kozmetike koja sadrži uzročnik alergija. Da li će se kod korisnika razviti neki od oblika kontaktnog dermatitisa zavisi od mnogo faktora: alergenost alergena, mesto kontakta, debljina i integritet kože, vreme izlaganja, faktori okoline, imunokompenentnost korisnika i genetika.

Potencijalni iritansi i alergeni su mirisi, konzervansi (u prvom redu parabeni i formaldehid) , boje, kao i UV filteri, lanolin i njegovi derivati, propilenglikol, antioksidansi, usninska kiselina i prirodne antimikorobne supstance.  Ništa manje važan je i alergeni potencijal lakova za nokte i veštačkih noktiju.

Mirisi su najčešći uzročnici alergijskog kontaktnog dermatitisa uzrokovanog kozmetikom, čak i do 30%. Mirisi mogu delovati kao konzervansi, emolijensi, fiksativi ili dezinficijensi i mogu se naći u proizvodima koji se deklarišu da su bez mirisa.

Većina konzervanasa su supstance male molekulske masei biološki su aktivni, pa su kao takvi potencijalni senzibilizatori.

Hipoalergena kozmetika je posebna grupa kozmetičkih proizvoda kod kojih i sastav formulacija i način izrade smanjuje rizik nastanka alergijske reakcije uz istovremeno postizanje punog efekta.

Prema 7. amandmanu na Kozmetičku direktivu 76/768/EU na deklaraciji kozmetičkih proizvoda moraju se navesti sastojci sa potencijalnim alergenim dejstvom.

Za otkrivanje alergena u kozmetičkim proizvodima, prilikom ispitivanja, potrebno je koristiti aktuelne standardne baterije alergena, ali sve više i nestandardne baterije.

Da li uz terapiju moze da se koristi alkohol i u kojoj meri?

0

Pre svega, alkohol kao najviše korišćena”društveno prihvatljiva droga”, nema samo veliki sociološki i toksikološki značaj, već je jedan od bitnih faktora koji utiču na zdravlje ljudi. Samo jedan od aspekata tog uticaja su brojne interakcije lekova i alkohola. Zato je sasvim opravdan stav da se pri korišćenju lekova isključi upotreba alkohola.

U prilog tome ide i činjenica da samo 1 do 2 čase vina ili piva ili 1 do 2 časice jakih pića mogu izazvati brojne štetne interakcije. Metabolizam alkohola se, kao i većine lekova, u najvećoj meri (90-98%) odvija u jetri.

Oksidacija alkohola se vrši na dva načina:

Pod uticajem enzima alkoholne dehidrogenaze on prelazi u acetaldehid, koji se pod uticajem aldehidne dehidrogenaze pretvara u acetat i to je najvažniji metabolički put.

Posredstvom mikrozomnih enzima jetre.

U normalnim uslovima ovaj put je manje važan, ali postaje značajan kada je koncentracija alkohola u krvi visoka, kao i kod hronične upotrebe. Sposobnost alkohola da stimuliše (hronična intoksikacija), odnosno inhibira (akutna intoksikacija) mikrozomni oksidativni sistem, osnova je poznatih interakcija izmedju alkohola i velikog broja lekova.

Kod akutne konzumacije alkohola dolazi do inhibicije enzima jetre, usporavanja metabolizma lekova, pojačanog farmakološkog odgovora i toksičnih efekata. S druge strane, hronično uzimanje alkohola indukuje aktivnost enzima jetre koji učestvuju u metabolizmu lekova, čime se smanjuje njihova efikasnost (na pr. varfarinu). Jedna od najpoznatijih interakcija lek – alkohol je disulfiramska reakcija. Disulfiram je lek koji koči metabolizam alkohola tako što inhibira aldehidnu dehidrogenazu i sprečava transformaciju acetaldehida u acetat. To dovodi do nakupljanja acetaldehida koji je toksičan i izaziva brojne neželjene, a nekad i po život opasne tegobe. Ovo je našlo kliničku primenu u terapiji alkoholizma, jer se pri istovremenij primeni disulfirama i alkohola stvara odbojnost prema piću. Slično disulfiramu, i brojni antibiotici, antidepresivi iz grupe inhibitora monoaminooksidaze, antidijabetici (derivati sulfonilureje) i drugi stupaju u interakciju sa alkoholom.

Najčešći znaci i simptomi interakcije alkohola i disulfirama (i drugih lekova) su:

Koža: obilno znojenje, osećaj vreline, svrab, crvenilo (lice i grudni koš )

Vitalne funkcije: hipotenzija, tahikardija, otežano disanje

Gastrointestinalni trakt: bol u abdomenu, mučnina i povraćanje

Neurološki sistem: poremećaj vida, konfuzija, vrtoglavica, pulsirajuća glavobolja, slabost

Disulfiramska reakcija kao najčesći oblik interakcije antibiotika i alkohola, pripada grupi nepredvidivih reakcija. Zato treba upozoriti pacijente da pri korišćenju antibiotika izbegavaju ne samo alkoholna pića, nego i lekove koji sadrže alkohol (npr. biljne kapi, tinkture), pa čak i lokalno primenjen alkohol. Ovo se odnosi na period korisćenja antibiotika, kao i naredna tri dana, a kod osoba sa oboljenjima jetre i bubrega tokom narednih sedam dana. Antibiotici koji u kombinaciji sa alkoholom najčešće daju reakciju sličnu disulfiramskoj su: cefalosporini-cefahlor (alfacet), ceftriakson (longacef) i dr. (izuzetak je cefaleksin), hloramfenikol, antimikrobni lekovi kao sto su metronidazol (orvagil) i grizeofulvin. Antituberkulotici, kao što je izoniazid, zatim penicilini (ampicilin, amoksicilin, panklav), tetraciklini (doksiciklin), sulfonamidi (trimosul), takođe stupaju u interakciju sa alkoholom, ali drugim mehanizmom.

Najčešći primeri interakcije lekova i alkohola i njihove komplikacije su:

Antihipertenzivi (blokatori kalcijumskih kanala, ACE inhibitori, beta adrenergički blokatori)

pojačano hipotenzivno dejstvo
Organski nitrati
teška hipotenzija
kolaps

S obzirom da alkohol deluje depresivno na centralni nervni sistem (CNS), delovanje svih lekova čije se dejstvo zasniva na inhibiciji CNS-a ima sabirni efekat sa alkoholom:

Antidepresivi: depresija CNS-a, sniženje temperature

Anksiolitici i hipnotici: pojačan sedativni efekat

Antiepileptici: smanjen efekat, grčevi, povećan broj neželjenih dejstava (npr. karbamazepina)

Antipsihotici: pojačan sedativni efekat Analgetici: pojacan sedativni efekat i hipotenzivno dejstvo opioidnih analgetika

Antihistaminici,cisaprid: pojačano sedativno dejstvo

Barbiturati: po život opasna depresija CNS-a

Miorelaksansi: pojacano hipotenzivno dejstvo pri istovremenoj primeni npr. tizanidina (sirdalud)

I antikoagulansi (na primer varfarin i drugi kumarinski derivati) interreaguju sa alkoholom koji u velikim količinama pojačava njihovo dejstvo. Alkohol u kombinaciji sa antidijabeticima pojačava hipoglikemijski efekat i daje reakcije slične disulfiramskoj (lekovi iz grupe sulfonilureje). U prilog ovome ide i činjenica da su švedski naučnici vršeći eksperimente na životinjama došli do zaključka da alkohol izaziva masovnu redistribuciju krvnog toka u pankreasu i da time pomaže da više krvi dospe do dela pankreasa koji luči insulin. Pojačano lučenje insulina izaziva hipoglikemiju koja može biti opasna, pa čak i smrtonosna. Svi ovi primeri ne treba da se shvate samo kao iznošenje informacija, već su dati da bi se stekao utisak koliki je broj lekova koji interreaguju sa alkoholom i koliko ta interakcija moze biti opasna.
Ako i posle ovog teksta ima onih koji misle da jedna čašica ne može nikome da škodi, onda su u velikom problemu. Odluka je ipak na njima.

Apoteka Kraljevo

KAKO SE LECE GLJIVICNE INFEKCIJE koje možete dobiti na javnim kupalištima, u saunama, koristeći peškire i posteljinu osobe inficirane gljivicama…

0

Gljivice su samostalna grupa organizama koji nemaju hlorofil, a time ni sposobnost fotosinteze. To znači da ne mogu da sintetišu hranljive sastojke, zbog čega žive kao saprofiti ili paraziti biljaka, životinja i ljudi. Rasprostranjenost gljivičnih infekcija kože i noktiju veoma je velika, a kod imunosuprimiranih osoba sistemske mikoze mogu značajno da naruše zdravlje.

Gljivičnu infekciju dobije barem jedanput u životu svaki drugi čovek na planeti. Broj osoba obolelih od gljivičnih infekcija značajno raste. Samo infekcije dermatofitima (jednom grupom gljivica) predstavljaju 10-20% svih poseta dermatologu.

Gljivične infekcije napadaju najčešće osobe sa oslabljenim imunim sistemom (HIV/AIDS), dijabetičare sa slabo kontrolisanom bolešću, osobe koje su imale dugotrajnu terapiju antibioticima, gojazne osobe, osobe koje nose usku odeću koja ne dozvoljava da znoj sa tela isparava. Gljivičnu infekciju možete dobiti na javnim kupalištima, u saunama, koristeći peškire i posteljinu osobe inficirane gljivicama, i ona se prenosi sa jednog dela tela na drugi.

Najčešće su gljivične infekcije stopala (atletsko stopalo), prepona i unutrašnje strane butina i pregiba gde je koža produženo vlažna. Na stopalima su vrlo često zahvaćene i nokatne ploče što usložnjava i produžuje terapiju (sistemsko lečenje antrimikoticima). Antimikotici za sistemsku primenu su lekovi koji stupaju u interakcije sa velikim brojem lekova i zato je veoma važno znati da se takva terapija ne sme uzimati bez saveta lekara. Važno je razlikovati gljivičnu infekciju kože od infekcije koja pored kože zahvata i nokte. Takođe, veoma je važno napraviti razliku između gljivične infekcije koja zahvata kožu obraslu dlakom, jer je u tom slučaju terapija dugotrajnija.

Nekada se lečenje gljivičnih oboljenja sprovodilo isključivo zračenjem rendgenskim zracima i čupanjem obolelih dlaka pincetama. Ovakvo lečenje trajalo je dva do tri meseca, pa i više, uz obaveznu kontrolu i mikroskopske preglede. Danas se za gljivične infekcije kože koriste antimikotici u vidu krema, rastvora, praškova i šampona i kada je neophodno sistemska terapija tabletama.

Gljivična oboljena su uporna i često se ponavljaju. Terapija traje od 4-6 nedelja ali se i po iščezavanju promena nastavlja sa tretmanom još 2 nedelje. Ako lečenje prekinete odmah pošto nestanu simptomi, infekcija će se ponoviti jer gljivice još nisu uklonjene.

Preventivne mere koje mogu sprečiti razvoj gljivične infekcije (a trebalo bi da ih se pridržavate i u toku terapije):

 dobro osušite kožu posle pranja

 odeću i posteljinu perite često i na visokoj temperaturi

 nosite papuče na mestima gde ljudi obično hodaju bosi (bazeni, saune,

hotelske sobe…)

 nosite odeću od prirodnih materijala da bi znoj lako isparavao

 ne delite peškire, češljeve i četke za kosu

 ako imate dijabetes držite pod kontrolom nivo šećera u krvi

dipl.pharm.spec Bošković Ana
Apoteka Niš

Da bi koža ostala zdrava pored sredstava za zaštitu od sunca,  koristiti i preparate posle sunčanja

0

Štetno dejstvo UV zračenja se u osnovi sastoji od direktnog oštećenja ćelija i promena u funkcionisanju imunog sistema. Direktna oštećenja podrazumevaju fotostarenje, kancerogenezu i oštećenja DNK. Zbir fotohemijskih reakcija, zajedno sa sekundarnim interakcijama, pre svega sa slobodnim radikalima, su odgovorni za oštećenja izazvana UV zracima.

Smatra se da su promene DNK izazvana UV zracima glavni uzrok oštećenja kože.

Hronično izlaganje sunčevoj svetlosti ističe i ubrzva starenje kože (teleangiektazije, neravnomerna pigmentacija, gubitak elastičnosti i stanjivanje kože). Da bi koža ostala zdrava neophodno je pored sredstava za zaštitu od sunca,  koristiti i preparate za negu kože posle sunčanja.

Aktivne materije u formulacijama preparata za negu kože posle sunčanja su alantoin, ulje pšeničnih klica, uljani ekstarkt nevena, ekstarakt pupoljka kaparisa, ekstarkt ploda oraha, aleuritinska kiselina, vitamin E, pantenol, glicerol, mioinozitol.

Alantoin je najvažniji sastojak korena gaveza. Podstiče proliferaciju ćelija, omekšava i vlaži kožu. Nanet na rane ubrzava zarastanje i ublažava bol, može se koristiti u tretmanu ulcera na koži, psorijaze  i suve kože.

Ulje pšeničnih klica dobijeno metodom hladnog ceđenja sadrži gliceride sa visokim sadržajem linolenske i oleinske kiseline. Tako dobijeno ulje je bogato i fitosterolima i vitaminom E.

Uljani ekstrakt nevena ima emolijentni, antiinflamatorni, antimikrobni,   antiseptični, antvirusni, adstrigentni, epitelizirajući antiiritantni efekat, a sadrži terpene, karotinoide, flavonide, tokoferole.

Ekstrakt pupoljka kaparisa (žbun ili malo drvo zasupljeno u Sredozemlju) sadrži palmitinsku, linolnu i alfa oleinsku kiselinu, a deluje antinflamatorno, antioskidantno i štiti od UV zračenja.

Ekstrakt ploda oraha ima sposobnost da spreči obrazovanje zapaljenskih medijatora posle UV zračenja, a sadrži heksa-cis-mioinozitol fosfat, polifenole, amino kiseliene, peptide, vitamine i minerale.

Aleuritinska kiselina je 9,10,16-trihidrokski palmitinska kiselina i zahvaljujući brojnim hidrokslinim grupama obrazuje brojne međumolekularne vodonične mostove i čuva i uspostavlja barijernu funkciju kože.

Vitamin E je zajednički termin za grupu sastojaka: tokoferoli i tokotrienoli. Osnovna funkcija mu je da održi integritet membrane čuvajući njenu fizičku stabilnost i štiteći od oštećenja izavanih oksidacijom. Učestvuje u hidartaciji kože a ima i epitelizirajuće funkcije.

Pantenol je biološki aktivni alkohol, analog pantotenske kiseline. On je normalni sastojak kože i kose. Nedostatak pantotenske kiseline se na koži manifestuje orožavanjem, depigmentacijom i deskvamacijom.

Glicerol je jedan od najboljih ovlaživača, održava osmoregulaciju interćelijske sredine, učestvuje u održavanju tečno-kristalnog stanja ćelijskih membrana i intercelularnih lipida i normalne deskvamacije hidratacijom enzima koji uzrokuju razgradnju dezmozoma.

Mioinozitol je polihidroksilni alkohol, čiji su prirodni izvor žitarice (pšenica, ovas, pirinač).

Uslovi koji treba da budu ispunjeni da bi brak bio uspešan

1. EKONOMSKA NEZAVISNOST
Ako su supružnici ekonomski zavisni od roditelja, to može da im pravi teškoće. Roditeljima će time dati priliku da im se upliću u brak, čime će smanjiti mogućnost da grade nezavisne međusobne odnose koji su temelj stabilnog braka.
2. EMOCIONLNA ZRELOST
Ljudi su spremni na bračni život samo kada su socijalno, emocionalno i psihološki sazreli za preuzimanje odgovornosti. Uslov za to je da se psihološki odvojite od primarne porodice, odnosno da ste sposobni da samostalno donosite odluke.
3. SAOSEĆAJNOST
Značajna odlika stabilnog braka je saosećajnost i umeće pažljivog slušanja i razumevanja tuđih potreba. Razlog za nezadovoljstvo kod većine mladih parova upravo je osećaj da ih partner ne sluša i ne razume.
4. ZAJEDNIČKI CILJEVI
Brak podrazumeva dvoje ljudi koji su sposobni da imaju nezavisne živote. Za zdrav brak potrebno je da imate viziju života koji želite, da svaki dan doprinosite toj viziji i podržite partnera svojim primerom da čini to isto.
5. PODRŠKA OKOLINE
Da bi čovek bio zadovoljan, potrebna mu je podrška okoline. Najsrećniji parovi su oni koji neguju istovremeno svoj odnos i podršku izvan svoje zajednice.

Psihološkinja  Ljiljana Filipović
www.psihoterapija.biz

ZA POLA SATA NESTAJU DLAČICE IZNAD USANA uz pomoć ruske narodne medicine

0

Maljavost muči većinu žena i iznalazimo različite načine da se rešimo neželjenih dlačica – najviše muke zadaju vam dlačice na licu! No, rešenje postoji, bar ako ste zagovornice narodnih melema i drevnih recepata koje su koristili dame pre nego što su na scenu stupili različiti kozmetički preparati… 

Dlačice na licu jesu posebno estetski ružne, i uglavnom ih sve redovno uklanjamo – neke voskom, neke kremom. Ali, to je kratkotrajno i ne tako idealno rešenje – vrlo brzo one ponovo počinju da rastu. Većina žena najveći problem ima sa dlačicama iznad usana, a ima i onih kojima su pojačane oko ušiju i brade.

No, iz ruske narodne “medicine” dolazi nam jedan recept koji će vam pomoći da se “otarasite” nepoželjnih dlaka.

Potrebni sastojci:

  • Orasi

  • Voda

Priprema: 

Skupite pregršt ljuski od oraha, dobro ih operite i prosušite. Potom spalite, a dobijeni pepeo prelijte vodom u toj meri da napravite kremu ili pastu.

Smesa neka odstoji oko 12 sati

Upotreba:

Umočite parče vate u dobijenu smesu i tapkajte po delovima lica s kojih želite da uklonite dlačice. Postupak treba da ponovite nekoliko puta dnevno (ujutru, popodne i uveče), sve dok ne vidite rezultate.

Najefikasnije bi bilo smesu držati oko pola sata dnevno kao obloga. Nakon toga dobro isprati lice.

Dlačice će biti sve tanje i ređe, uz redovnu upotrebu. Posle nekoliko meseci mogu i potpuno da nestanu

KAKO DA SAMI PREGLEDATE TESTISE I IZBEGNETE RAK KOJI SE JAVLJA I KOD DEČAKA. RANO OTKRIVANJE SPASAVA ZIVOT!

Zato je samopregled testisa jednom mesečno izuzetno važan! Tumor testisa u početnoj fazi retko izaziva bol. Zato treba obratiti pažnju na druge simptome: promena oblika, veličine, konzistencije testisa, odnosno nepravilan izgled, povećanje celog testisa ili jednog njegovog dela, otvrdlina, bolna kvržica.

Samopregled testisa je jednostavna, ali veoma efikasna metoda za rano otkrivanje raka testisa. Treba da ga obavlja svaki muškarac jednom mesečno, počev od puberteta. Najbolje se obavlja posle tople kupke ili tuširanja kada se koža skrotuma (mošnica) u toploj vodi opusti i svaka eventualna promena se lakše primeti. Samopregled traje svega nekoliko minuta.
Kako se obavlja samopregled testisa:
• Posle tuširanja stanite ispred ogledala i dobro osmotrite predeo polnih organa. Važno je primetiti bilo kakav otok ili uvećanje skrotuma.
• Počnite sa pregledom jednog testisa, laganim pritiskom ga propuštajući kroz prste obe ruke (kažiprsti i srednji prsti od dole, palčevi od gore). Testisi prirodno ne moraju biti iste veličine.
• Nastavite sa opipavanjem pasemenika koji se nalaze iza svakog testisa.
• Zatim pregledajte i kanale spermovoda koji se pipaju kao pokretne čvrste cevi.
• Ponovite isti postupak i sa drugim testisom.
• Ako u testisu ili u okolnim regijama opipate čvor, bez odlaganja treba da se obratite lekaru.

Jednostavno i bezbolno, a vrlo efikasno. Samo treba da se setite da posvetite sebi nekoliko minuta mesečno! Nemojte zaboraviti da rano otkrivanje raka testisa spašava život! Ukoliko posumnjate na neku promenu odmah se obratite lekaru, najbolje urologu. Samopregled testisa ne može biti zamena za pregled lekara specijaliste!
Veliku zahvalnost dugujemo Institutu za onkologiju Vojvodine na ustupljenom materijalu.

Šta su probiotici, prebiotici, simbiotici i da li su potrebni Vašem detetu ?

0

Šta su probiotici?

U organizmu svakog čoveka postoje bakterije koje žive u „harmoniji” sa našim telom. One nisu prouzrokovači bolesti već imaju važne korisne funkcije u organizmu.
Najviše tih dobrih bakterija živi u crevima. Ove bakterije se jednim imenom nazivaju crevna flora. Probiotici su te iste žive nepatogene bakterije (ne izazivaju bolest) koje se unose u organizam putem farmaceutskih preparata i imaju pozitivan uticaj na zdravlje.
Njihova uloga je:
– pomažu varenju hrane,
– u prevenciji i lečenju dijareja različitog porekla (crevne infekcije, antibiotici, putnička dijareja),
– u prevenciji i lečenju opstipacija – zatvora kod beba i dece,
– u jačanju otpornosti detetovog organizma prema infekcijama. Nesumnjivo je dokazano probiotici     pomažu u borbi sa virusnim infekcijama disajnih organa,
– u ublažavanju simptoma grčeva kod odojčadi,
– ublažavaju pojavu ojeda koji nastaje kao posledica lošeg varenja hrane i stvaranja produkta koji     oštećuju nežnu bebinu kožu,
– u smanjenju simptoma kod netolerancije na laktozu (nadimanje i dijareja),
– u prevenciji i smanjenju pojave atopijskog ekcema kod dece.

Šta su prebiotici?
Prebiotici su oni nesvarljivi delovi hrane koji pozitivno utiču na rast i funkciju korisnih bakterija o urganizmu. Prebiotici su pomagači dobrim bakterijama u organizmu.

Šta su simbiotici?
Simbiotici su preparati koji sadrže kombinaciju probiotskih i prebiotskih bakterija.

U prvih nekoliko meseci se naseljavaju bakterije u detetovim crevima, zato je važno šta beba jede, a majčino mleko je najbolji stimulator naseljavanja dobrih bakterija u bebinim crevima.
Bezbedni su za primenu i nema značajnih neželjenih efekata.
Najbolje i najsigurnije je dati preparat između obroka. To znači jedan sat pre ili dva sata posle jela.
Ukoliko se koriste uz antibiotik preparat je potrebno primeniti sat pre ili dva sata posle antibiotika.

http://www.apotekazajecar.rs