Naslovna Blog Stranica 454

Kako se rešiti lošeg zadaha iz usta

Evo nekoliko dobrih saveta kako da se rešite lošeg zadaha i istovremeno imate zdrave zube i desni.

1.KORISTITE KONAC I PERITE ZUBE ČEŠĆE


Dentalni plak koji se skuplja na Vašim zubima, predstavlja rasadnik bakterija koje izazivaju loš zadah.
Koristite konac i perite zube bar dva puta dnevno, a ukoliko imate zadah možete i češće. Trudite se da ne perete zube agresivno sa tvrdom četkicom-dovešćete do povlačenja desni i oštećenja gleđi.

2.ČISTITE JEZIK


Naslage na Vašem jeziku su pune bakterija, i da bi se njih otarasili, redovno perite jezik četkicom za zube.
Ukoliko vam je nezgodno da perete četkicom, možete koristiti specijalne “strugače”za jezik, koji su dizajnirani da sa lakoćom skidaju ostatke hrane, bakterije i mrtve ćelije sa vašeg jezika.

3.IZBEGAVAJTE HRANU KOJA IZAZIVA ZADAH


Hrana koja izaziva zadah je najčešće beli i crni luk.
Oni sadrže supstance koje idu u krvotok , a odatle u pluća i mi ih praktično izdišemo.
Pranje zuba ne pomaže!

4.PREKINITE SA PUŠENJEM


Pored toga što izaziva kancer, pušenje prebojava zube, šteti desnima i izaziva loš zadah.

5.ISPIRAJTE USTA

Pored toga što osvežavaju dah, vodice za ispiranje usta, stvaraju dodatnu zaštitu od bakterija koje izazivaju zadah.
Takodje ukoliko niste u mogucnosti da operete zube posle svakog obroka, bar ih isperite vodom.

6.POSEĆUJTE ZUBARA


Idite na redovne kontrole bar dva puta godišnje.
Tamo ce pored profesionalnog čišćenja zuba, stomatolog konstatovati da li postoji još neki problem koji dovodi do lošeg zadaha.

Izvor: drdjordjevic.com

Kako se leče tamne fleke na licu i druge hiperpigmentacija?

Pojava tamnih fleka – hiperpigmentacija na licu najčešće je posledica tzv. melazme, koja se uglavnom javlja na čelu, obrazima, bradi i gornjoj usni. Pored toga, na licu i drugim delovima tela, mogu se javiti i tzv. postinflamatorne hiperpigmentacije, gde je nakupljanje pigmenta posledica ranijeg kožnog oboljenja (npr. akne, ekcemi, lichen planus, itd.), a često je udruženo s kasnijim izlaganjem suncu. Takođe, neke supstancije, npr. parfemi i neke vrste voća i povrća, mogu u kombinaciji s izlaganjem suncu da dovedu do pojave fototoksične reakcije koja može da se manifestuje pojavom tamnih fleka na koži.

Šta izaziva melazmu?

Melazma se najčešće javlja kod žena, svega 10% pacijenata su muškarci, a takođe kod tamnoputih rasa češća je pojava melazme. Postoji porodična sklonost za nastanak melazme, a promena hormonskog statusa doprinosi nastanku tamnih mrlja na licu. Često se javlja u toku trudnoće (maska trudnoće). Pilule za kontracepciju takođe mogu da izazovu ovu vrstu promena. Važno je znati da ova vrsta promena nije znak bilo kavog oboljenja i da ne utiče na zdravlje osobe i pre svega predstavlja estetski problem.

Koji su faktori koji utiču na izraženost promena na koži?

Ultraviolentno zračenje sunca, solarijumi, čak i jače sobno osvetljenje mogu da stimulišu ćelije kože da proizvode pigment. Kod osoba s tamnijim tenom ovaj efekat je još izraženiji, jer su im ćelije koje proizvode pigment aktivnije. Izlaganje suncu je najvažniji uzrok ponovne pojave tamnih mrlja posle uspešnog lečenja melazme.

Kako se dijagnostikuje melazma?

Klinička slika melazme je toliko karakteristična da se najčešće dijagnoza postavlja samo vizuelnim pregledom. Ponekad je potrebna biopsija kože s patohistološkom analizom u cilju razlikovanja melazme od drugih hiperpigmentacija. Takođe, pregled Woodovom lampom od strane dermatologa pomaže u proceni dubine i proširenosti hiperpigmentacije.

Kako se leči melazma i druge vrste hiperpigmentacija?

Postoji nekoliko tipova lokalne terapije u cilju izbeljivanja kože i uklanjanja pigmenta, kao i neke vrste tretmana koje dovode do uklanjanja površnog sloja kože, a time i viška pigmenta iz površnih slojeva kože gde se najčešće pigment nalazi. U našem centru, lečenje hiperpigmentacija sprovodi se kombinacijom lokalne terapije s odgovarajućim kremama u odnosu na izgled i tip promena, i tretmanima hemijskog pilinga i tretmanima laserom koji ima talasnu dužinu odgovarajuću za uklanjanje pigmenta u koži.

Da li se tamne fleke ponovo javljaju posle uklanjanja?

Nekoliko meseci pa i godina posle uspešnog uklanjanja pigmentacija neophodna je rigorozna zaštita od Sunca, jer nasledna sklonost i hormonski status čine kožu osetljivom na ultravioletno sunčevo zračenje, i promene se lako mogu ponovo javiti u manjoj ili većoj meri. Zbog toga je neophodna redovna upotreba krema sa visokim zaštitnim faktorom u cilju sprečavanja nastanka novih promena.

Dermatim dermatološka ordinacija, Beograd
spec.dr Svetlana Djurišić, dermatolog

Hvala svima koji su odustali od mene

Hvala što ste odustali od mene, što niste u mene vjerovali i što sam se zbog vas osjećala da nikad neću biti cijenjena i poštovana.

Da me niste odbijali, ne bih našla svoj glas, snagu i hrabrost da se borim sama. Zahvaljujući vama sam se naučila boriti za sebe.

Hvala što me niste čekali i što mi niste dali priliku. Hvala što ste bili nestrpljivi i mislili da ne mogu više od onog što ste mislili. Hvala što ste što ste me gurali od sebe i tako me odveli na bolje mjesto. Tamo sam našla ljude koji su me prihvatili i vjerovali u mene.

Hvala što ste mi dali razlog da od vas odem i više se nikada ne osvrnem.

Hvala što vam nisam nedostajala, što me niste pokušali vratiti i što ste pokazali da vam ništa ne značim. Shvatila sam tako da ste puni laži, da glumite i da nemamo ništa zajedničko.

Hvala što ste mi lažima pokazali istinu i hvala što ste me odlaskom prislili na novi početak. Tako sam našla nove staze i ostavila prošlost iza sebe.

Hvala što sam se zbog vas osjećala kao da me teško voljeti, što ste uvijek odabrali druge ljude umjesto mene, što se nisam osjećala vrijednom. Naučili ste me da vidim svoju vrijednost, da odaberem sebe i da svejedno zaslužujem biti voljena. Zaslužujem biti prihvaćena sa svim manama.

Najviše vam hvala što ste mi pokazali da vas ne zaslužujem.

Hvala što odustali od mene kad sam vas trebala. Hvala što ste me iznevjerili kad sam mislila da ćete me podići i oraspoložiti. Hvala što ste zaključali vrata kad sam vam kucala i tražila pomoć.

Naučili ste me kako preživjeti, kako se osloniti sama na sebe i kako pronaći sreću daleko od vas. Zahvaljujući vama sam shvatila da nisam određena onime kakvom me vi vidite i kako se ponašate prema meni. Shvatila sam da mogu početi ispočetka.

Hvala što ste otišli iz moga života jer je to bio jedini način da pronađem sebe i prepoznam što trebam. Više nikad neću pristati na manje.

Hvala što ste me napustili kad nisam voljela sebe. Umjesto da ste me uništili, ja sam se sagradila. Umjesto da ste me rasplakali, nasmijali ste me.

Smijem se zato što je vaša tragedija ispala moj sretan završetak i što je vaš završetak postao moj početak.

Autor: Zdrava i Sretna

Grč mišića vagine prilikom seksualnog odnosa

Vaginismus je nevoljni grč mišića oko spoljašnje  trećine vagine. To grčenje ili stezanje mišća dovodi do bola otežava ulazak , (penetraciju) prilikom seksualnog odnosa ili prilikom pokušaja ubacivanja tampona ili prsta u vaginu. Grč nekada nastaje i prilikom ginekološkog pregleda ili pokušaja ubacivanja spekuluma  u vaginu.

Kod blažih oblika žene se obično žale na neprijatni osjećaj, bol, peckanje,žarenje prilikom seksualnog odnosa, a u težim slučajevima potpuno je nemoguća penetracija i javi se oštar bol koji onemogućava seksualne odnose i dovodi do jakog grča mišićakarličnog dna koji okružuku zid vagine. Bol prestaje kad se prekine odnos i pri ponovnom pokušaju ponovo dovodi do grča mišića i bola.

Primarni vaginismus se javlja kod žena kod žena od početka seksualnog života, a sekundarni nastaje kasnije nakon perioda normalnih seksualnih odnosa bez tegoba i taj oblik je najčešće posledica, porođaja, intervencija ili operacija u prejdelu vagine, hormonskih uticaja kod žena u menopauzi, hysterektomije,silovanja, povreda genitalija…  i sl.

Kod težih slučajeva javlja se i grč mišića u nogama, donjem dijelu leđa čak i zastoja disanja tokom pokušaja polnog odnosa.

Ovaj problem često dovodi samo žene u ordinaciju jer se one okrivljuju da su “krivci” i to po pravilu bude “ženski problem”.

Uspjeh lliječenja zavisi od učešća oba partnera i zato je od izuzetne važnosti da bude partner uključen od samog početka rješavanja ovog problema.

Obično partner opisuje ovo stanje kao pojavljivanje “kao zid tvrde prepreke u vagini” , kod blažih oblika muški parner obično ima problem brze ejakulacije ili rjedje , bola pri odnosima.Kada su oba partnera uključena u liječenje ishod je najčešće pozitivan i rezultat je uživanje u normalnim seksualnim odnosima.

U protivnom veze i brakovi najčešće “pucaju”.

Muškarci se najšeće ljute jer misle da je to stanje koje žena može da kontroliše i ne znaju da je to nevoljni, potpuno van svjesne kontrole grč mišića na koje žene ne mogu svjesno uticati i lako ga prekinuti.

Seks je vrlo kompleksna aktivnost koja je mješavina fiziologije polnih organa, svjesnog i podsvjesnog. Ako se doživljava kao neprijatno i bolno osjećanje to dovodi do neprijatnog iskustva protiv kojeg se organizam žene počinje da bori. Ako je vaginismus primarni onda žena nije seks doživljela nikada kao prijatno iskustvo i zato je problem veći.

O ovom problemu prvo treba pričati i zajedno sa svojim partnerom posjetiti ljekara i krenuti u liječenje. Prvi je korak prepoznati problem , dobro se informisati o njemu.

Tretman i liječenje ponekad ne zahtjevaju nikakve lijekove i operacije kako mnoge žene očekuju.

Dr Fehmija Feko Fetahović 

Kada započeti sa lečenjem povišenog holesterola?

0

Visoki nivoi holesterola i lipida mogu značajno da povećaju rizik od nastanka bola u grudima, srčanog napada i šloga. Na sreću, postoji veliki broj tretmana.

Nivoi lipida gotovo uvek mogu da se snize kombinacijom dijete, smanjenja telesne težine, vežbanja i lekova. Kako nivo lipida opada, tako opada i rizik od koronarne bolesti srca (KBS), kao i rizik od srčanog udara. Nije kasno ni ako KBS već postoji; tretman za sniženje lipida može da spasi život.

KOME JE POTREBAN TRETMAN ZA VISOKI HOLESTEROL? 

— Odluka o započinjanju tretmana visokog holesterola se donosi na osnovu pojedinačnog slučaja. Lekari razmatraju trenutne nivoe lipida, prisustvo KBS i druge faktore rizika za KBS.

Osobe sa KBS — Nekoliko velikih ispitivanja je pokazalo da je agresivno snižavanje lipida korisno za osobe sa KBS.

  • Ciljni LDL holesterol manji od 70 do 80 mg/dL (1.81 do 2.07 mmol/Lse preporučuje osobama obolelim od KBS više faktora rizika (npr. osobe sa dijabetesom ili pušači). Neki lekari tretiraju sve visokorizične pacijente statinom bez obzira na nivo LDL-a.

  • Osobe koje su imale srčani napad (infarkt miokarda ili IM) se tretiraju lekovima za snižavanje holesterola još dok su u bolnici i savetuje im se promena načina života bez obzira na nivo LDL-a.

  • Ciljni LDL holesterol manji od 100 mg/dL (2.59 mmol/L) se preporučuje osobama koje imaju KBS, ali ne i druge faktore rizika.. Promene životnog stila i lekovi se preporučuju kada je LDL holesterol viši od 100 mg/dL (2.59 mmol/L).

  • Ove opšte preporuke se modifikuju u slučaju drugih faktora.

  • Osobe bez KBS — Osobe koje nemaju istoriju KBS takođe imaju koristi od terapije snižavanja lipida, iako u tom slučaju tretman nije agresivan kao kod osoba sa KBS. Uputstva nacionalnog programa edukacije o holesterolu Sjedinjenih Američkih Država daje sledeće preporuke:

  • Ciljni LDL holesterol manji od 130 mg/dL (3.36 mmol/L) se preporučuje osobama sa dva ili više faktora rizika za KBS i 10-godišnjim rizikom od KBS između 10 i 20 procenata. 10-godišnji rizik se računa posebno za žene i posebno za muškarce. Promene životnog stila I lekovi se generalno preporučuju kada je LDL holesterol viši od 130 mg/dL (3.36 mmol/L).

  • Ciljni LDL holesterol manji od 130 mg/dL (3.36 mmol/L) se preporučuje pacijentima sa dva ili više faktora rizika za KBS i 10-godišnjim rizikom od KBS manjim od 10 procenata. 10-godišnji rizik se računa posebno za žene i posebno za muškarce. Promnene životnog stila se generalno preporučuju kada je LDL holesterol viši od 130 mg/dL, iako se lekovi obično ne preporučuju ako nivo nije viši od 160 mg/dL (4.14 mmol/L).

  • Ciljni LDL holesterol manji od 160 mg/dL (4.14 mmol/L) se preporučuje pacijentima sa nijednim do jednim rizikom za KBS. Promene životnog stila se obično preporučuju ako je nivo LDL holesterola viši od 160 mg/dL, iako se lekovi ne preporučuju ako nivo nije viši od 190 mg/dL (4.91 mmol/L).

Drugi eksperti daju alternativne preporuke uključujući i globalne pristupe terapiji bazirane na riziku-

Druge specijalne grupe

Hipertrigliceridemija — Visoki trigliceridi se generalno ne smatraju podjednako rizičnim za KBS kao LDL holesterol. Međutim, lekari obično preporučuju tretman osobama kod kojih je nivo triglicerida povišen ako::

  • Imaju vrlo visoke nivoe (>500 mg/dL ili 5.65 mmol/L)

  • Imaju i visoki LDL holesterol ili nizak HDL holesterol

  • Imaju porodičnu istoriju KBS

  • Imaju druge faktore rizika za KBS

Dijabetes melitus — Osobe sa dijabetesom (tip 1 ili 2) imaju veliki rizik od nastanka bolesti srca. Zbog toga im se preporučuje nivo LDL holesterola manji od 100 mg/dL (2.59 mmol/L).

Starije osobe — Odluku o tretmanu visokog nivoa holesterola kod starijih osoba zavisi od individualne hronološke starosti (starost u godinama) i fiziološke starosti (zdravlje, fizička kondicija). Osoba sa ograničenim vekom i postojećom bolesti verovatno nije dobar kandidat za tretman lekovima. Sa druge strane, inače zdravoj starijoj osobi ne treba poreći terapiju samo zbog starosti. Generalno, ciljevi koje smo već naveli važe i za starije.

TRETMANSKE OPCIJE ZA VISOKI HOLESTEROL — Lipidni nivoi mogu da se smanje promenama životnog stila, lekovima, ili kombinacijom ta dva pristupa. U nekim slučajevima lekar će preporučiti ispitivanje životnog stila pre nego što preporuči promene ili lekove.

Promene životnog stila — Svi pacijenti sa visokim LDL holesterolom treba da pokušaju da promene navike, naročito da redukuju ukupne i zasićene mesti, da smanje telesnu težinu (ako je osoba gojazna ili debela), da počnu sa aerobnim vežbama i unosom biljnih stanola/sterola.

Prednosti takvih promena životnog stila mogu da se pokažu već za 6 do 12 meseci. Ipak, uspeh u snižavanju nivoa lipida promenom načina života varira, a lekar može da odluči o upotrebi leka pre isteka gore navedenog vremenskog perioda.

Lekovi — Postoje mnogi lekovi koji se koriste za snižavanje LDL holesterola i triglicerida, ali samo nekoliko povišava HDL holesterol. Svaka kategorija lekova utiče na specifični lipid i način dejstva je drugačiji kao i efikasnost i troškovi. Vaš lekar će Vam preporučiti lek ili kombinaciju lekova u zavisnosti od nivoa lipida u krvi i drugih individualnih faktora.

Statini — Statini su najjači lekovi za snižavanje LDL holesterola i najefikasniji su u prevenciji koronarne bolesti srca, srčanog udara, šloga i smrti. Statini su lovastatin, pravastatin, simvastatin, fluvastatin, atorvastatin i rozuvastatin. Ti lekovi smanjuju sintezu holesterola u telu i mogu da redukuju nivoe LDL-a i za 20 do 60 procenata. Pored toga, statini snižavaju i trigliceride i blago povećavaju HDL holesterol.

Statini imaju manje nuspojava od drugih lekova koji snižavaju holesterol. Kada uzimate statine važno je da strogo poštujete uputstvo o doziranju; neki su efikasniji kada se uzimaju pre spavanja, dok druge treba uzimati sa obrokom.

Pored toga, neke namirnice kao što su grejpfrut i sok od grejpfruta mogu da povećaju rizik od nuspojava statina. Većina proizvođača osobama koje uzimaju lovastatin, simvastatin ili atorvastatin preporučuje da ne uzimaju više od polovine grejpfruta ili dvesta mililitara soka od grejpfruta dnevno.

Ezetimib — Ezetimib (Zetia®) umanjuje sposobnost tela da apsorbuje holesterol iz hrane, a smanjuje i proizvodnju holesterola u telu. Snižava LDL kada se koristi samostalno. Kada se uzima bez drugih lekova ima vrlo malo nuspojava.

Međutim, nema studija koje pokazuju bolje ishode kod pacijenata koji su uzimali ezemtimib bilo kao jedini lek ili u kombinaciji sa drugim lekovima za snižavanje holesterola. Pre nego što se ezemtimib preporuči kao prva terapija za tretman visokog holsterola neophodno je sprovesti dodatna istraživanja.

Inaktivatori žučne kiseline — Inaktivatori žučne kiseline su holestiramin, kolestipol i kolesevelam. Ti lekovi vezuju (kombinuju se) žučnu kiselnu u crevima i redukuju količinu holesterola koja se apsorbuje iz hrane.

Inaktivatori žučne kiseline mogu da se preporuče za tretman blago o umereno povišenih nivoa LDL holesterola. Međutim, nuspojave mogu da budu naporne i mogu da obuhvataju mučninu, nadimanje, grčeve i oštećenje jetre. Uzimanje psilijuma (suplementa vlakana kao što je Metamucil®) ponekad može da umanji te nuspojave.

Inaktivatori žučne kiseline mogu da interaguju sa nekim lekovima kao što su digoksin (Lanoxin®) i varfarin (Coumadin®), a mogu i da utiču na apsorpciju vitamina rastvorljivih u mastima (kao što su vitamini A, D, K i E). Uzimanje tih lekova u različito vreme tokom dana može da reši te probleme.

Nikotinska kiselina (Niacin) — Nikotinska kiselina je vitamin dostupan u obliku koji se odmah oslobađa, koji se oslobađa nešto kasnije ili dosta kasnije. Snižava nivoe i holesterola i triglicerida. Nikotinska kiselina može da se preporuči osobama sa povišenim nivoima holesterola i nekim vrstama nasledne hiperlipidemije.

Nuspojave — Nikotinska kiselina ima nekoliko mogućih nuspojava kako što su crvenilo, svrab, mučnina i otupelost i bridenje. Taj lek takođe može da ošteti jetru; Pacijenti koji ga koriste moraju redovno da prate funkciju jetre.

Upotreba nikotinske kiseline sa hranom i aspirina (325 do 650 mg) 30 minuta pre toga može da smanju nuspojave. Nuspojave mogu da se poboljšaju nakon 7 do 10 dana. Formulacija koja se odmah oslobađa najčešće izaziva nuspojave, ali je takođe i efikasnije u snižavanju nivoa holesterola i manja je verovatnoća da će oštetiti jetru u odnosu na druge formulacije gde je oslobađanje odloženo. Formulacije gde se nikotinska kiselina oslobađa nešto kasnije ili dosta kasnije imaju manje nuspojava i obično se uzimaju noću uz užinu.

Nikotinska kiselina kod nekih osoba može da dovede i do drugih nuspojava kao što su insulinska rezistencija koja kod dijabetičara može da povisi nivo šećera u krvi. Može da poveća nivo urične kiseline kod osoba sa gihtom i ne preporučuje se toj grupi pacijenata. Nikotinska kiselina može i da uzrokuje nizak krvni pritisak kod osoba koje uzimaju vazodilatorne lekove kao što je nitroglicerin, a ponekad može da pogorša anginu pektoris (bol u grudima).

Fibrati — Fibratni lekovi (gemfibrozil, fenofibrat i fenofibrična kiselina) mogu da snize nivo triglicerida i HDL holesterola.

Fibrati se preporučuju osobama sa povišenim nivoima triglicerida i hiperlipidemijom. Fibrati su povezani sa mišićnom toksičnošću (koja uzrokuje bol u mišićima ili slabost), naročito kada ih koriste osobe sa insuficijencijom bubrega ili kada se koriste u kombinaciji sa statinom. Fenofibrat/fenofibrična kiselina Fenofibrate (Tricor®, Triglide®, Trilipex®) ređe interaguju sa statinima i gemfibrozila i bezbedniji su za osobe koje koriste oba leka.

Nutritivni suplementi

Riblje ulje — Riblje ulje kao što je ulje ringlica i tune sadrži dve vrlo značajne masne kiseline – DHA i EPA. Ishrana koja obuhvata jedan do dva obroka ribljeg ulja nedeljno može da redukuje nivoe triglicerida i redukuje rizik od smrti usled koronarne bolesti srca. Smatra se da suplementi ribljeg ulja imaju isto dejstvo. 1 gram suplementa ribljeg ulja dnevno može da se preporuči u slučaju da ne jedete dovoljno ribe.

Protein soje — Protein soje sadrži izoflavine koji deluju poput estrogena. Ishrana bogata soja proteinima može malo da snizi nivo ukupnog holesterola, LDL holesterola i triglicerida  i da poveća nivo HDL holesterola. Međutim, normalni protein ne treba da se zameni suplementima soja proteina ili izoflavona u naporu da se snize nivoi lipida.

Namirnice i proizvodi od soje (jaja, rofu, puter, edamer, neki soja burgeri.) imaju najviše pozitivnih efekata na lipide i kardiovaskularno zdravlje jer imaju vrlo malo zasićenih i dosta nezasićenih masti.

Beli luk — Veliko ispitivanje belog luka je dokazalo da nije efikasan u snižavanju holesterola. U toj studiji učesnici sa povišenim nivoom LDL-a su uzimali jedan od nekoliko vrsta ekstrakta belog luka (sirov, u prahu ili zreo) ili placebo (neaktivna pilula) šest dana nedeljno tokom šest meseci. Na kraju studije, LDL nivoi se nisu popravili u grupi pacijenata koja je uzimala beli luk u poređenju sa grupom koja se uzimala placebo. Ne preporučujemo beli luk kao tretman za sniženje holesterola.

Biljni stanoli i steroli — Biljni stanoli i steroli mogu da deluju blokiranjem apsorpcije holesterola u crevima. Prirodno se nalaze u nekom voću, povrću, biljnim uljima, orasima, semenju i mahunarkama. Nalaze se i u komercijalnim proizvodima kao što su margarin (Promise Active™ i Benecol®), sok od narandže (Minute Maid Premium Heart Wise®), pirinčano mleko (Rice Dream Heart Wise™), kao i u obliku dijetarnih suplemenata (Benecol SoftGels® i Cholest-Off®). Margarini koštaju pet puta više od običnih.

Uprkos snižavanju nivoa holesterola nema studija koje pokazuju redukovani rizik od koronarne bolesti srca kod osoba koje konzumiraju suplemente biljnih stanola i sterola. Postoje neki dokazi da ti suplementi mogu zapravo da povećaju rizik.

PRIDRŽAVANJE TRETMANA — Tretman visokog holesterola i/ili triglicerida je doživotan. Iako lekovi mogu naglo da snize nivoe, obično je potrebno 6 do 12 meseci da uticaj promene životnog stila bude primetan. Jednom kada imate efikasan plan i primetite prednosti vrlo je važno da ga se i pridržavate. Odustajanje od tretmana obično dovodi do ponovnog porasta nivoa lipida.

Većina ljudi koji prestanu sa tretmanom žali se na nuspojave. Međutim, danas postoji veliki broj lekova, što bi trebalo većini ljudi da omogući pronalazak odgovarajućeg tretmana. Razgovarajte sa lekarom ako određen lek ne deluje; on ili ona će preporučiti alternative koje su kompatibilne sa Vašim životnim stilom i verovanjima.

Izvor:intertim.net

CT angiografija i CT koronarografija – najbolji uvid u stanje krvnih sudova i arterija srca

0

CT angiografija

CT angiografija, odnosno CT pregled arterijskih, kao i venskih krvnih sudova podrazumeva minimalno invazivno snimanje krvnih sudova – arterija i vena srca, glave, vrata, grudnog koša, stomaka i male karlice, gornjih i donjih ekstremiteta na aparatu za kompjuterizovanu tomografiju, koji se izvodi na multidetektorskom kompjuterizovanom skeneru nove generacije uz primenu kontrastnog sredstva aplikovanog u vensku cirkulaciju pacijenta kroz plastične kanile malog promera – braunile, najčešće plasirane u vene ruku (lakatnog pregiba ili nadlanice). Nakon učinjenog snimanja lekar detaljno analizira svaki krvni sud zasebno i pravi rekonstrukcije kojima krvne sudove predstavlja trodimenzionalno i u multiplanarnoj zakrivljenoj rekonstrukciji, što hirurzima i interventnim lekarima omogućuje najbolji uvid u stanje krvnih sudova, a na osnovu čega se pravi najbolji plan za dalje lečenje.

Iako je kolor dopler ultrazvučni pregled lako dostupna i jeftina metoda, ona ne predstavlja zamensku metodu CT angiografiji, već samo prethodnu dijagnostičku metodu pomoću koje se indikuje da se načini CT angiografija. Uvidom u hemodinamiku, odnosno brzinu protoka krvi kroz krvni sud i procenu unutrašnje građe plaka koji sužava krvni sud doprinosi se uspostavljanju konačne dijagnoze. S druge strane, iako MR angiografija može da predstavlja komplementarnu metodu CT angiografiji uz prednosti poput odsustva jonizujućeg zračenja i nefrotoksičnih kontrastnih sredstava, ona se najčešće zasniva na tehnikama indirektnog merenja protoka krvi kroz krvne sudove. S druge strane, CT angiografija je neposredna i direktna vizualizaciona dijagnostička metoda, čija je prednost u odnosu na MR angiografiju veća prostorna rezolucija i direktan uvid u unutrašnjost krvnih sudova, što omogućava ne samo dobijanje daleko kvalitetnije slike, već i mogućnost da se analiziraju krvni sudovi značajno manjeg kalibra, kakve su i koronarne, odnosno srčane arterije.

CT koronarografija

CT pregled arterija srca, odnosno CT koronarografija se primenjuje kod pacijenata kod kojih nije sa sigurnošću dijagnostikovana aterosklerotska bolest koronarnih arterija, a postoje visoki rizici i netipične tegobe sa promenama na EKG zapisu ili tipične tegobe bez promena na EKG zapisu, zatim nekonkluzivni testovi opterećenja, kod sumnje na anatomske varijetete koronarnih arterija, procene graftova nakon učinjenog aortokoronarnog bajpasa, urođenih srčanih mana, popuštanja funkcije srca bez jasne etiologije. CT angiografijom može se utvrditi anatomija krvnih sudova srca i srčanih šupljina, kvalitet zida krvnih sudova i stepen eventualne opstrukcije cirkulišućeg lumena, odnosno začepljenja, a radiološki kvalitetan nalaz CT koronarografije veoma ilustrativno prezentuje kardiolozima i kardiohirurzima sve potrebne informacije o stanju arterija koje ishranjuju srčani mišić i o stanju srčanog mišića, u cilju procene postojanja potrebe i planiranja operativnog ili drugog lečenja.

Šta je potrebno da zna lekar koji šalje pacijenta na CT angiografiju?

Pre svakog CT pregleda poput CT angiografije koji zahteva intravensku aplikaciju kontrastnog sredstva neophodno je utvrditi vrednosti bubrežnr funkcije, u smislu određivanja vrednosti uree i kreatinina. U pacijenata koji boluju od šećerne bolesti, a na terapiji su lekovima na bazi metformina neophodno je 24h pre i posle planiranog pregleda obustaviti terapiju. Pacijentima sklonim alergijama potrebno je dati antialergijsku pripremu. Idealno pripremljen pacijent za pregled CT koronarografijom ima srčanu frekvencu oko 65/min, sinusni ritam. Trudnoća je apsolutna kontraindikacija sem kod vitalno ugroženih pacijenata.

Zbog svojih prednosti, CT koronarografija predstavlja visoko vrednu dijagnostičku metodu, gotovo nezamenljivu u proceni potrebe kardiohirurškog lečenja bolesnika od srčane bolesti u širokim ranije pomenutim indikacijama i stanjima.

Dr Vladimir Kecmanović

Specijalna bolnica iz neurologije Affidea Beograd
Kneginje Zorke 25  – Vračar (blizu trga Slavija) Beograd

Tel:  011 400 9 100
www.affidea.rs

Kontrolišite holesterol da sačuvate srce

0

Masnoće u krvnim sudovima mogu da dovedu do infarkta. Kod povišenih vrednosti LDL najčešće nema nikakvih simptoma, pa se posledice kasno ustanove

Povišen holesterol u krvi ozbiljno narušava zdravlje i jedan je od najčešćih uzročnika kardiovaskularnih tegoba. Međutim, on može da bude loš i dobar. Šta tačno holesterol predstavlja objašnjava za Novosti, dr Ivica Jeremić iz Instituta za reumatologiju:

– Holesterol je masna materija i sastavni deo ćelijskih membrana. Sintetiše hormone nadbubrežne žlezde i polne poput estrogena i testosterona, kao i žučne soli koje su neophodne za varenje masti. Manjim delom se unosi hranom, a primarno se stvara u jetri. Loše LDL čestice se šire krvotokom kroz organizam, a neiskorišćene vraćaju nazad i koriste za stvaranje žuči. Problem nastaje kada je jetra opterećena lošim holesterolom, pa nije u stanju da ga eliminiše ili LDL stiže izmenjen zbog oksidacije i jetra ne može da ga prepozna i preuzme. Tada se taloži u krvnim sudovima.

Kao posledica javlja se ateroskleroza?

– Ateroskleroza je taloženje masnih materija u zidu krvnog suda, što je praćeno zapaljenjem i sužavanjem, posledice su smanjenje protoka krvi, tromboza, a može da dovede i do infarkta srca i moždanog udara. Imajući u vidu da je to najčešći uzrok smrtnosti, eliminisanje lošeg holesterola je primarni zadatak.

Holesterol može da bude i dobar?

– Osim LDL, tu su i HDL čestice, koje zapravo uklanjaju holesterol iz perifernih tkiva i krvnih sudova, transportuju ga do jetre i tako smanjuju rizik od nastanka ateroskleroze. Zbog svega što rade, zovu ih dobrim holesterolom. Laboratorijskom analizom krvi ustanovljava se vrednost LDL i HDL, tako može da se smanji rizik od nastanka kardiovaskularnih bolesti. Međutim, problem je što osobe kod kojih je LDL povećan, najčešće nemaju nikakve simptome, pa se kasno javljaju lekaru.

Zar nikada nema pratećih simptoma?

– Veoma retko i to kod pacijenata sa izrazito visokim vrednostima holesterola. Oni na unutrašnjim uglovima očnih kapaka mogu da imaju ksantelazme, žućkaste promene koje podsećaju na vosak sveće. Slične pojave ponekad se javljaju i na laktovima, kolenima, nadlanicama, a sadrže nataloženi holesterol. Zato je vrlo bitno da svaka osoba starija od 20 godina proveri nivo holesterola. Ako su vrednosti granične onda jednom godišnje, a ako su normalne, jednom u tri godine.

Žumance, meso, margarin, slatkiši…

Loše izbalansirana hrana glavni je uzrok porasta lošeg holesterola. Nedovoljno konzumiranje voća i povrća, a previše hrane životinjskog porekla, koja sadrži visoke koncentracije zasićenih masti, vremenom dovodi do poremećaja u organizmu. Da se to ne bi dogodilo, pre svega bi trebalo da izbegavate žumance, masna mesa, kožu živine i punomasne mlečne proizvode. Naravno i mesne prerađevine poput paštete, salame, kobasice, viršle, sve iznutrice, kavijar, puter, majonez… Unos takozvanih trans masti, koje se najviše nalaze u margarinu, čak i onima koji su dijetalni, posebno je opasan. One se nalaze i u brojnim industrijskim slatkišima, naročito u keksu.

Genetika…

Do povišene koncentracije LDL mogu da dovedu i genetski poremećaji. Nekada je to veoma izraženo, pa mnogi članovi familije mogu u ranim godinama da obole od kardiovaskularnih bolesti. Gojaznost je takođe važan faktor rizika, kao i dijabetes i problemi u radu štitne žlezde.

Maslinovo ulje i seme lana…

Od ulja se preporučuje maslinovo i od kikirikija, dok bi suncokretovo trebalo izbegavati. Na trpezi se najmanje tri puta nedeljno preporučuje riba, kao izvor omega 3 masnih kiselina, koje značajno utiču na vrednosti holesterola i povoljno deluju na krvne sudove. Seme lana je bogato zdravim masnim kiselinama, kao i koštunjavo voće, ali pošto goji, važno je da se uzima u manjim količinama.

Izvor: Novosti.rs, Z. O. Joksović

Koje bolesti mogu da se leče matičnim ćelijama

0

Standardne terapije

Ovo su bolesti za koje je homeopatsko lečenje transplantacije matičnih ćelija (HSCT) standardno lečenje. Za neke bolesti one su jedina terapija koja je moguća, a za neke druge bolesti one se koriste samo kada neke druge terapije nisu dale rezultat ili je bolest izuzetno agresivna i brzo se razvija.

Većina bolesti za koje je HSCT jedini tretman su poremećaji ćelija u krvi, a odnose se na matične ćelije iz koštane srži pa i na specifičnih tipova ćelija u krvi.

Velika većina standardnih terapija su ALLOgene, gde pacijent mora da ima odgovarajućeg donatora. Jedini izuzetak su pacijenti kojima treba transplantacija za tumore ili za stečene anemije (poslednji put izmenjeno Maja 2010).

Leukemije (ALLOgene terapije)
(Leukemija je rak imunog sistema krvi, čije se ćelije nazivaju leukociti ili bela krvna zrnca)

Akutna Leukemija

–    Akutna Limfoblastna Leukemija (ALL)
–    Akutna Mijelogena Leukemija (AML)
–    Akutna Bifenotipna Leukemija
–    Akutna Nediferentovana Leukemija

Hronična Leukemija

–    Hronična  Mijelogena Leukemija (CML)
–    Hronična Limfocitna Leukemija (CLL)
–    Juvenilna Hronična Mijelogena Leukemija (JCML)
–    Juvenilna Mijelomonocitna Leuklemija (JMML)

Mijelodisplastični Sindromi (ALLOgena terapija)
(Mijelodislasia se zove i stanje pre leukemije)

–    Rafraktarna Anemija (RA)
–    Rafraktarna Anemija sa Prstenastim Sideroblastima (RARS)
–    Rafraktarna Anemija sa Prekobrojnim Blastima (RAEB)
–    Rafraktarna Anemija sa Prekobrojnim Blastima u Transformaciji (RAEB-T)
–    Hronična Mijelomonocitna Leukemija (CMM)

Limfomi (ALLOgeni)

–    Hodžkinova bolest
–    Non-Hodžkin Limfom i Burkitt Limfom

Nasledne Abnormalnosti Crvenih Krvnih Zrnaca

–    Velika Beta Talasemija
–    Blackfan-Diamond Anemja
–    Aplazija samo Crvenih Krvnih Zrnaca
–    Srpasta anemija

Ostala oboljenja Profileracije ćelija (ALLOgena terapija)

Anemije
(Anemije su nedostatak ili malformacije crvenih krvnih zrnaca)

–    Aplastična Anemija
–    Kongenitalna Diseritropoetična Anemija
–    Fankonijeva Anemija
–    Paroksizmalna Noćna Hemoglobinurija (PNH)
–    Aplazija samo Crvenih Krvnih Zrnaca

Nasledne Abnormalnosti Trombocita
(Trombociti su mala krvna zrnca koja su neophodna za zgrušavanje)

–    Amegakariocitoza / Kongenitalna Trombocitopenija
–    Glanzmann Trombastenija

Mioproliferativni Poremećaji

–    Akutna Mijelofibroza
–    Agnogena Mijeloidna Metaplazija (ADA-SCID)
–    Policitemija Vera
–    Esencijalna Trombocitopenija

Nasledni Poremećaji Imunog Sistema
– Združene Teške Imunodeficijencije (SCID)

–    SCID sa Deficitom Adenozin Dezaminaze (ADA – SCID)
–    SCID povezan sa X hromozomom
–    SCID sa odsustvom T i B ćelija
–    SCID sa odsustvom T ćelija i normalnih B ćelija
–    Omenn sindrom

Nasledni Poremećaji Imunog Sistema
– Neutropenija

–    Kostmanov Sindrom
–    Mijelokateza

Ostali Poremećaji Imunog Sistema

–    Ataksija-Teleangiektazija
–    Sindrom Ogoljenih Limfocita
–    Opšta Varijabilna Imunodeficijencija
–    DiGeorge Sindrom
–    Hemofagocitna limfohistiocitoza
–    Deficit Adhezije leukocita
–    Limfoproliferativni Poremećaji (LPD)
–    Limfoproliferativni Poremećaj povezan sa X hromozomom
–    Wiskott-Aldrich Sindrom

Poremećaji fagocita
(Fagociti su ćelije imunog sistema koji proždiru i razgrađuju strane organizme)

–    Chediak-Higashi Sindrom
–    Hronična Granulomatoza
–    Deficijencija Aktina Neurofila
–    Retikularna Disgeneza

Rak Koštane Srži (Poremećaji Plazma Ćelija) (ALLOgena terapija)

–    Multipli Mijelom
–    Leukemija Plazma Ćelija
–    Waldenstrom Makroglobulinemija

Ostali oblici raka (koji nisu vezani za krvni sistem) (AUTOLOGNA terapija)

–    Neuroblastom
–    Retinoblastom
–    Medulloblastoma

Transplantati za Nasledne Poremećaje koji utiču na Imuni Sistem i druge organe

–    Hipoplazija vlasaste hrskavice
–    Gunterova bolest (Eritropoetična Porifirija)
–    Hermansky-Pudlak Sindrom
–    Pearson Sindrom
–    Schwachman-Diamond Sindrom
–    Sistemska Mastocitoza

Transplantati za nasledne Metabolične Poremećaje (ALLOgena terapija)

–    Mukopolisaharidoza (MPS)
–    Hurler Sindrom (MPS-IH)
–    Scheie Sindrom (MPS-IS)
–    Hunter Sindrom (MPS-II)
–    Sanfilippo Sindrom (MPS-III)
–    Morquio Sindrom (MPS-IV)
–    Maroteaux-Lamy Sindrom (MPS-VI)
–    Sly Sindrom, Deficit Beta Glukuronidaze (MPS-VII)
–    Mukolipidoza II

Leukodistrofični Poremećaji

–    Adrenoleukodistrofija (ALD) / Adrenomijeloneuropatija (AMN)
–    Krabbova Bolest (Leukodistrofija Globoidnih Ćelija)
–    Metahromatska Leukodistrofija
–    Pelizaeus-Merzbasherova Bolest

Oboljenja Lizozoma

–    Niemann-Pickova Bolest
–    Sandhoffova Bolest
–    Wolmanova Bolest

Ostali Nasledni Poremećaji

–    Lesh-Nyhan Sindrom
–    Osteopetroza

Terapije koje se klinički istražuju

Ovo su bolesti za koje se pokazalo da je tretman matičnim ćelijama delotvoran ali da još uvek nije prihvaćen kao standardna terapija. Za neke od ovih bolesti transplantati matičnih ćelija samo usporavaju dalji razvoj bolesti ali ne dovode do potpunog izlečenja.

Za ostale bolesti, terapija matičnim ćelijama može dovesti do izlečenja ali optimalno doziranje i upotreba matičnih ćelija koja je potrebna se još uvek ispituje.

Auto-Imuna Oboljenja

–    Kronova Bolest
–    Dijabetes, Tipa I
–    Lupus
–    Multipla Skleroza (MS)
–    Graft-versus-Host Disease
–    Reumatoidni artritis
–    Amiotrofična lateralna skleroza
–    Sistemska skleroza (sklerodermija)

Regeneracija nervnog sistema

(Transplantati za Oboljenja Centralnog Nervnog Sistema)
–    Celebralna Paraliza, Hipoksija, Encefalopatija (AUTOlogna)
–    Povrede kičmene moždine (SCI – Spinal Cord Injury) (ALLOgena)
–    Traumatska povreda mozga (AUTOlogna)
–    Autizam
–    Moždani udar (šlog)
–    Gubitak sluha
–    Amitrofična lateralna skleroza
–    Skleroderma
–    Alchajmerova bolest
–    Razna degenerativna stanja

Kardiovaskularna terapija

–    Obnavljanje srčanog mišića
–    Infarkt miokarda
–    Limbalna ishemija
–    Vaskularne trensplantacije
–    Birgerova bolest
–    Ishemični moždani udar
–    Urođene srčane mane

Matične ćelije & Genska terapija za nasledne poremećaje (sve terapije su AUTOlogne)

–    Cerebralna adenoleukodistrofija
–    Cistična fibroza
–    Fankoni anemija
–    Teške kombinovane imunodeficijencije (SCID)
–    Srpasta anemija
–    Talasemija
–    Wiskot-Aldrich sindrom
–    Duchenne mišićna distrofija
–    Becker mišićna distrofija

Ortopedske

–    Obnavljanje rascepa nepca (alveola)
–    Obnavljanje hrskavice

Transplantacije za ostale nasledne poremećaje

–    Epidermolysis Bullosa
–    Bolesti lizozoma

Transplantacije za nove indikacije

– HIV

Eksperimentalne terapije

Ovo su bolesti za koje nije dokazano da matične ćelije imaju bilo kakav uticaj na izlečenje. U fazi I kliničkog ispitivanja, suština istraživanja je da se pronađe da li terapija ima bilo kakav učinak, da li i kako utiče na izlečenje neke bolesti, u poređenju sa kontrolnom grupom.

Neki lekari koriste matične ćelije kod pacijenata tokom eksperimentalne terapije van kliničke terapije, ali u SAD takvi eksperimenti su ograničeni FDA regulacijama.

U eksperimentalnom istraživanju nije uvek jasno da li će odgovarajuća terapija koja se odredi biti autologna ili alogena.

Genska terapija: Transplantacija AUTOlognih matičnih ćelija pacijenta nakon što su genetski izmenjene (modifikovane)

–    Spinalna mišićna atrofija
–    Kritična ishemija ekstremiteta

Oboljenja Centralnog Nervnog Sistema

–    Alchajmerova bolest
–    Parkinsonova bolest

Obnova oštećenih organa

Jetra

–    Obnova ćelija jetre iz matičnih ćelija pupčanika
–    Obnavljanje ciroze jetre sa matičnim ćelijama pupčanika

Srce

–    Obnova ćelija srčanog mišića (Alogena terapija)

Izvor: www.parentsguidecordblood.org

Kako se leči upala zglobova kod dece

0

Često se misli da deca ne boluju od reumatskih bolesti, ili bar veoma retko, kao i da ove bolesti ne ostavljaju trajne posledice na kasniji kvalitet života. Na žalost, u praksi to nije baš tako.

Reumatske bolesti kod dece predstavljaju oboljenja koja nastaju kao posledica genetske sklonosti, delovanja različitih infekcija i faktora spoljne sredine (ishrana, infekcije, klimatski faktori i sl.). U ovu grupu bolesti spadaju: juvenilni idiopatski artritis, juvenilni sistemski lupus, autoinflamatorne bolesti (oboljenja imuniteta koje karakteriše česta pojava temperature), različite vrste vaskulitisa, juvenilni dermatomiozitis, juvenilna sistemska skleroza i skleroderma i dr. Neka od ovih oboljenja su vrlo teška i mogu imati izuzetno nepovoljan ishod po dete.

O reumatskim bolestima kod dece razgovarali smo sa prof. dr Jelenom Vojinović, pedijatrom reumatologom na Klinici za dečje bolesti u Kliničkom centru u Nišu.

– Osnovni problem sa kojim se suočava naša zemlja jeste nedovoljna i neadekvatna edukacija pedijatara u oblasti rane dijagnoze koštano-zglobnih poremećaja dece. Drugi veliki problem je što reumatske bolesti dece iz grupe sistemskih bolesti vezivnog tkiva (poput juvenilnog sistemskog lupusa, dermatomiozitisa, nekih vrsta vaskulitisa, sistemske skleroze i dr.) nisu prepoznate kao retke bolesti za koje je neophodno obezbediti pravo na lekove koji nisu registrovani za upotrebu kod dece i često su vrlo skupi, a roditelji ih moraju sami nabavljati. Deca sa ovim oboljenima imaju specifične potrebe u redovnom školovanju, moraju sprovoditi redovni rehabilitacioni tretman, moraju svoje školovanje da prilagode mogućnostima koje diktira težina bolesti. Nažalost, svest i saznanje o problemima ove dece nisu prisutni u javnosti niti ih prepoznaje pravna regulativa u našoj zemlji. Iz ovog razloga, Udruženje roditelja i dece obolele od reumatskih bolesti, kao i Udruženje reumatologa Srbije, pokrenula su veliki broj promotivnih aktivnosti kako bi se što pre prevazišli svi pobrojani problem – istakla je naša sagovornica.

Juvenilni idiopatski artritis

Ovo je u današnje vreme najčešća reumatska bolest kod dece. Pretpostavlja se da od nekog od oblika juvenilnog artritisa boluje hiljadu do dve hiljade dece u našoj zemlji, odnosno svako 1.000 dete.

– Juvenilni idiopatski artritis (JIA) je hronična bolest koju karakteriše neprekidna upala jednog ili više zglobova. To je najčešće zapaljensko, reumatsko oboljenje dečjeg uzrasta. “Idiopatski” znači da ne znamo tačno kako i zašto upala nastaje, “juvenilni” u ovom slučaju označava da se simptomi bolesti javljaju pre navršene 16. godine. Osnovna odlika upale zgloba – artritisa je bol, otok i ograničen pokret. Može se javiti u svim uzrastima, počev od prve godine života, i kod oba pola. Različiti oblici bolesti imaju svoje karakteristične simptome, po čemu se mogu razlikovati, ali i različitu prognozu i terapijski pristup. Najteži, ali srećom najređi, jeste sistemski oblik artritisa koji se javlja već od prve godine života i manifestuje se ponovljenim temperaturama, osipom po koži, pojavom izliva u srčanu ili trbušnu duplju. Upala zglobova u ovom obliku bolesti nije dominantna tegoba i javlja se nekad posle većeg broja godina. Nažalost, ovaj oblik oboljenja je najteži i nekada ima izuzetno lošu prognozu i životno može ugroziti obolelo dete ili dovesti do teškog oštećenja velikog broja zglobova, sa pojavom invaliditeta, već do puberteta – tvrdi naša sagovornica.

Postavljanje dijagnoze

Uslov da ova upala zglobova nema hronični progresivni karakter sa teškim posledicama po kasniju funkcionalnu sposobnost dece, jeste rano postavljanje dijagnoze i pravovremena primena terapije.

– Nažalost, bolest se u početku može manifestovati vrlo nespecifičnim simptomima, poput ponovljenih temperatura ili pojave promena na koži i očima ili simptoma kod drugih organa, a pritom biti bez zglobnih manifestacija. Iz ovih razloga kasno se postavi dijagnoza osnovne bolesti i započne sa adekvatnom terapijom što značajno utiče na kasniju prognozu bolesti. Sa druge strane, pojava otoka zgloba kod dece, čak i bez

Kada se javiti lekaru?
Dijagnostika se zasniva isključivo na ranom prepoznavanju pojave pojedinih simptoma što je osnovni razlog za česta lutanja do postavljanja prave dijagnoze. Kada se posumnja na ova oboljenja, od velike pomoći mogu biti neke laboratorijske analize, ultrazvučni pregledi zglobova i mekih tkiva, kao i dijagnostika rendgenom i magnetnom rezonancom. Ipak, možda je najbolje za sada savetovati roditelje da se kod pojave bolova i otoka zglobova, bez jasnih podataka o prethodnoj traumi ili nekog od drugih pomenutih simptoma, ne obraćaju ortopedima već pedijatrima reumatolozima.prethodnog podatka o povredi, često se zanemaruje i smatra ortopedskim problemom što takođe odlaže pravovremeno započinjanje lečenja. Glavno obeležje bolesti je upala jednog ili više zglobova koja se ispoljava otokom i bolom u zapaljenom zglobu, ograničenom pokretljivošću, ukočenošću, posebno u jutranjim časovima, poremećajem hoda, malaksalošću, umorom, slabim apetitom. Bol nije karakterističan simptom na početku bolesti, naročito kod mlađe dece. Roditelji najčešće zapaze da dete hramlje, posebno u jutarnjim časovima kada je primetno neraspoloženo i/ili razdražljivo, da ima izmenjenu šemu hoda (antalgičan hod), da se brže zamara ili odbija da hoda. Otok, prva jasna manifestacija artritisa koju roditelji primete, često se pripisuje povredi, koja u ovom uzrastu nije retka, i greškom dete prvo vode ortopedu. Simptomi zavise od vrste i broja zapaljenih zglobova. Ako je upalom zahvaćen zglob kuka, dete ima bolove u preponi – upozorila je dr Vojnović.

Lečenje reume kod dece

Deci sa ovakvim oboljenjem najvažnije je omogućiti normalan život i sprečiti oštećenje zglobova i drugih organa koji mogu da budu zahvaćeni upalom. Lečenje se zasniva na primeni lekova koji smiruju upalu, fizikalnih procedura koje imaju cilj da održe funkciju zgloba i spreče nastanak deformiteta. Veoma je složeno i zahteva saradnju različitih specijalista.

– Od momenta kada se bolest prepozna, odnosno postavi dijagnoza, lečenje se započinje nesteroidnim antireumatskim ili antiinflamacijskim lekovima (NSAIL) – antireumaticima, koji se zovu simptomatskim lekovima jer deluju na znake bolesti, ali ne mogu potpuno da zaustave proces upale, odnosno da dovedu do remisije bolesti. To su lekovi koji smanjuju bol, snižavaju povišenu telesnu temperaturu, smanjuju otok zglobova, pomažu da se dete bolje oseća, da bude pokretljivije i da ukočenost u jutarnjim časovima, koja je karakteristična za upalu zglobova, bude što manje izražena. Najčešće se koriste ibuprofen i naproksen.

Kvalitetan život
Cilj je da se ovoj deci, uz minimalnu podršku sredine u kojoj žive, ranu dijagnostiku i adekvatno lečenje, omogući kvalitet života i postignuća kao kod sve zdrave dece, a sa savremenim mogućnostima dijagnostike i lečenja to je zaista, kako ističu stručnjaci, moguće i kod nas.

Lekove druge linije ili lekove koji menjaju tok bolesti (LMB) neophodno je primeniti kod dece kod koje poliartritis napreduje i pored primene odgovarajućih antireumatika i injekcija datih u zglobove. Pun terapijski efekat ovih lekova postaje očigledan nakon nekoliko nedelja ili meseci neprekidnog lečenja. Međutim, njihova upotreba treba da bude vremenski ograničena, jer duža primena može da dovede do neželjenih efekata. Najznačajniji napredak u lečenju reumatskih bolesti, kako odraslih tako i dece, donelo je uvođenje biološke terapije koja se primenjuje u svetu, ali i kod nas već duži niz godina. Biološki lekovi predstavljaju supstance koje imaju mogućnost da blokiraju stvaranje različitih zapaljenskih molekula u organizmu, odgovornih za započinjanje i održavanje hroničnog zapaljenskog procesa koji je u osnovi imunskog poremećaja. Ovde spadaju lekovi koji blokiraju prozapaljenske molekule koji se pojačano stvaraju u hroničnoj upali. Biološki lekovi pokazuju visoku terapijsku efeikasnost u lečenju reumatskog poremećaja sa izrazitim pozitivnim delovanjem na smanjenje zapaljenske reakcije i destrukciju zglobova. Ovi se lekovi primenjuju, slično insulinu, davanjem subkutanih injekcija, ili jednomesčnom intravenskom infuzijom. Injekciju bolesnik sam sebi daje u kućnim uslovima što značajno utiče na komfor i psihosocijalni efkat koji lek ima na decu. Zahvaljujući razumevanju Ministarstva zdravlja Vlade Republike Srbije i Fonda zdravstvenog osiguranja, koji je obezbedio sredstva za ovaj relativno skup oblik terapije, shvatio značaj i prednosti primene ove savremene terapije kod dece, naši mali najugroženiji bolesnici o trošku države mogu da dobijaju i ovaj oblik terapije – istakla je dr Vojinović.

Izvor: yumama.com