Ishrana sa ili bez glutena? Celijačna bolest – pitanja i odgovori
CELIJAČNA BOLEST (CB) je nasledno autoimuno oboljenje, u čijoj osnovi je trajno, doživotno nepodnošenje glutena – belančevine pšenice, raži i ječma. Unošenje glutena dovodi do ozbiljnih strukturnih i funkcionalnih oštećenja sluznice tankog creva. Postoji čitav spektar kliničkih simptoma i znakova bolesti od kojih su većina direktna posledica hroničnog proliva (dijareje), odnosno poremećene apsorpcije hranljivih materija u crevima (malapsorpcije).
Celijakija nije alergija u klasičnom smislu. To je:
Celijačna bolest se može ispoljiti tek pošto je dete izloženo glutenu u ishrani (posle šestog meseca života), bilo kojim od sledećih simptoma i znakova, a često je prisutno više njih: hronični proliv, zatvor (opstipacija), gubitak u telesnoj masi, slabije napredovanje, opšta slabost, bledilo kože i vidljivih sluznica zbog izražene malokrvnosti (anemije), nadutost trbuha, bol ili neprijatnost u trbuhu, često povraćanje, iritabilnost. Zaostatak dece u linearnom rastu je vidljiv. Moguć vid ispoljavanja je izostanak ili kašnjenje puberteta. Karakteristični su i defekti zubne gleđi. Stolice su često masnog izgleda i penušave. Moguća je pojava otoka zbog sniženih proteina, tj. albumina u krvi. Postoje naučni dokazi da je herpetiformni dermatitis Duhring kožna manifestacija CB.
Zlatni standard dijagnoze je endoskopska biopsija sluznice tankog creva. Indikacija za biopsiju je klnička sumnja na CB potkrepljena pozitivnim celijačnim serološkim testovima.
Jedini lek je celijačna – bezglutenska dijeta, koja se mora sprovoditi doživotno. To je dijeta bez pšenice, raži i ječma. Deca slobodno mogu da jedu voće, povrće, meso, mleko i mlečne proizvode, ali i hleb, keks, testenine i dezerte koji se prave od specijalnog bezglutenskog brašna. Bezglutenska ishrana mora bez izuzetka biti striktna i veoma stroga. I najmanja količina glutena u hrani (>0,002 ppm) velika je opasnost za zdravlje obolelih od celijakije.
Na bezglutenskoj dijeti većina bolesnika se brzo oporavi, te kontrolni gastroenterološki pregledi mogu delovati nepotrebno. Međutim, medicinsko praćenje je neophodno da bi se potvrdio dobar klinički odgovor na dijetu i pratili rezultati seroloških krvnih testova.
Autor: dr Nina Ristić
Koji su razlozi za noćno umokravanje kod dece i kako se leči
Umokravanje je jedan od najčešćih problema dečjeg doba.
Zašto nastaje umokravanje?
Razlozi su brojni.Ovoga puta ćemo govoriti o enurezi kao najčešćem razlogu primarnog noćnog umokravanja kod dece.
Šta je to primarno noćno umokravanje?
Primarno noćno umokravanje podrazumeva da dete nikada nije prestalo noću da se umokrava, ili preciznije da nije postojao period duži od pola godine da se dete nije umokrilo noću pri čemu se umokri bar 2 puta nedljno.
Šta je to sekundarno noćno umokravanje?
Za dete kažemo da ima sekundarno noćno umokravanje, ako je pojavi noćnog umokravanja prethodio period duži od pola godine da se nije umokrilo. Ovo umokravanje se najčešće javlja posle nekog stresnog dogadjaja u životu deteta ili je posledica poremećaja u funkciji mokraćne bešike, kada pored noćnog umokravanja dete najčešće ima i vlaženje veša tokom dana.
Koji su razlozi za nastanak primarnog noćnog umokravanja?
Na sreću, kod samo malog broja dece umokravanje nastaje kao posledica urodjenog ili tokom života stečenog oštećenja ili oboljenja:
-
nervnih struktura odgovornih za pravilno funkcionisanje mokraćne bešike,
-
mokraćne bešike i mokraćnih kanala ili
-
mišića
Kod najvećeg broja dece, koja su zdrava, noćno umokravanje nastaje kao posledica razvojnih poremćaja nervne i psihološke kontrole mokrenja:
-
funkcionalnih poremećaja mokrenja ili
-
enureze
Kod dece sa funkcionalnim poremećajima mokrenja noćno umokravanje nastaje kao posledica poremećaja u funkciji mokraćne bešike i takva deca pored noćnog umokravanja obično imaju i probeme sa mokrenjem tokom dana, mokre redje ili češće nego što je to očekivano za uzrast, «lenja su da mokre» ili «trčakaju svaki čas u WC», vlaže veš i tokom dana, često imaju probelema sa mokraćnim infekcijama.
Kod dece sa enrezom funkcija mokraćne bešike je potpuno normalna, pražnjenje mokraćne bešike je kompletno ali se dešava, mimo volje deteta u snu. Tokom dana, u budnom stanju dete je suvo i nikada nema problema sa mokrćnim infekcijama.
Sedamdeset do 80% sve zdrave dece posle pete godine života sa primarnim noćnim umokravanjem ima enurezu te ćemo danšnji razgovor posvetiti enurezi.
Spomenuli ste petu godinu života, zašto?
Uspostavljanje kontrole mokrenja je razvojni proces. Najveći broj dece uspostavi kontrolu mokrenja, odnosno skine pelene i kontroliše mokrenje izmedju 2. i 3. godine života. Povremeno umokravanje noću do 5. godine se ne smatra poremećajem, ali ukoliko dete nastavi da se umokrava noću i posle 5. godine života, treba potražiti pomoć pedijatra.
Koliko je česta enureza kod dece?
Prema podacima iz svetske literature u uzrastu od 5 godina svako 4.-5. dete ima enurezu. Pri polasku u školu svako deseto, ili slikovitije rečeno u svakom razredu osnovne škole 2-3 deteta se noću umokrva. Sa uzastom se broj dece sa enurezom smanjuje. Tako, u uzrastu od 10 godina 7% dece ima ovaj problem. Enureza je češća kod dečaka nego kod devojčica. Prema svetskim statiskama 1-2% dece nastaviće noću da se umokrava i u odraslom dobu.
Ako me pitate koliko je česta enureza u našoj sredini, to ne mogu precizno da odgovorim jer takvi podaci, za sad, ne postoje.
Koji su razlozi za nastanak enureze?
Od brojnih razloga za koje se verovalo da su uzrok enureze, danas se zna da su najznačajniji:
-
povećano stvaranje mokraće u snu
-
porodični, odnosno genski faktori
-
čvrst san
-
snižen „funkcionalni“ kapacitet mokraćne bešike u snu
U porodicima dece sa enurezom, postoje i durgi članovi bliže ili dalje familije koji su u periodu detinjstva imali isiti problem. Zna se da ukoliko su se oba rodiitelja noću umokravala kao deca verovatnoća da će se i njihovo dete umokrvati je 75%. Ako je samo jedan roditelj imao ovaj problem u detinjstvu vrerovatnoća je 25% da će se i njegovo dete umokravati. Poslednjih desetak godina identifikovano je nekoliko gena koji su od značaja za nastanak enureze. Što se sna tiče, a to roditelji dece sa enurezom jako dobro znaju, deca sa enurezom su «čvrsti spavači». Povišen prag budjenja,odnosno čvrst san, je takodje genski uslovljen, tako da u porodicama dece sa enurezom ima i drugih članova sa problemom teškog budjenja. Kod najvećeg broja dece sa enurezom tokom noći postoji povećano stvaranje mokraće. Ovo nastaje kao posledica poremećaja u ritmu lučenja jednog neuropeptida, vazopresina, koji se luči u mozgu i koji na nivou bubrega reguliše količinu i gustinu stvorene mokraće. Kod dece sa enurezom smanjeno je njgovo lučenje tokom noći, te se stvara veća količina mokraće, koju mokraćna beška ne može da zadrži te se dete nevoljno noću umokri.
Koje su najčešće zablude vezane za enurezu?
Jedna od najčešćih je da je enureza posledica psiholoških problema ili psihološkog profila deteta. Istina je da deca sa enurezom, posebno ako se lečenje ne započne na vreme, te problem duže traje, imaju brojne psihološke probleme, emotivne i sociološke poremećaje, ali oni su uvek posledica, a ne uzrok enureze.
Česta je zabluda da se enureza ne može izlečiti ili da je ne treba lečiti jer će sama prestati. Enureza se kod najvećeg broja dece može izlečiti. Iako 15% dece sa enurezom godišnje može spontano prestati da se umokrva, svako umokravanje koje duže traje nosi rizik od razvoja ozbiljnih posledica na mentalni, emotivni i socijalni razvoj ličnosti detea , koji mogu postati trajni i u odraslom Deca sa enurezom se osećaju različitom od svojih vršnjaka koji se ne mokravaju, razvija se osećaj krivice. Deca sa enurezom pokušavaju da sakriju svoj problem od okoline, povlače se u sebe, postaju nesigurna, izbegavaju kontakte sa vršnjacima, što vodi u njihovu socijalnu izolaciju. Brojne studije pokazuju da je samopoštovanje dece sa enurezom značajno sniženo ne samo u odnosu na vršnjake bez enureze, već i u odnosu na decu sa teškim hroničnim bolestima. Ono što ohrabruje je da ukoliko se sa terapijom krene na vremme, svi ovi problemi su prolazni, i detetu se pruža mogućnost da odraste u psihički zdravu i sociološki dobro adaptiranu osobu.
Ne retko se veruje i da je enureza posledica svesne reakcije deteta , njegovog bunta ili pokušaja da izvrši pritisak na roditelje kao bi ostvarilo neki svoj cilj, ili pridobije njihovu nalkolonost. Ovo je jedna od veoma ozbiljnih zabluda zbog koje roditelji ne retko pribegavaju kažnjavanju, koje nekad vodi i zlostavljenju deteta. Prema podacima iz literature najveći procenat zlostavljane dece školskog uzrasta čine upravo deca sa enurezom. Druga greška, koju roditelji čine, zasnovana na verovanju da se dete svesno umokrava je «povladjivanje» detetu, što je jednako loše kao i kažnjavanje. Zbog svega ovoga ponovo naglašavam da se dete ne umokrva noću svesno i da dete nije krivo za problem zbog koga ono najviše pati.
Često se zaboravlja da enureza nije problem samo deteta, to je problem cele poredice i često razlog za poremećaj odnosa razmevanja i harmonije u porodici što dodatno ima nepovoljan uticaj na razvoj ličnosti deteta.
Iz svega što ste nam do sada rekli jasno je da decu sa enurezom treba lečiti. Rekli ste i da se enureza kod najvećeg broja dece može trajno izlečiti. Pa kao se leči, i kad lečenje treba započeti?Kome treba da se obrate se roditelji detea sa enurezom za pomoć?
Da, decu sa enurezom treba lečiti. Roditelji deteta sa umokravanjem treba da se obrate nadležnom pedijatru koji će iz razgovora sa roditeljima i detetom, na osnovu pregleda i malog broja neinvazivnih ispitivanja utvrditi o kom tipu umokravanja se radi i započeti odgovarajuću terapiju.
Optimalno vreme za započinjanje terapije kod dece sa enurezom procenjuje se individualno, ali lečenje daje najbolje rezultate ako se započne do polaska u školu.
Izbor terapije kod dece sa enurezom zavisi od prirode osnovnog poremećaja koji je doveo do enureze.
Kod najvećeg broja dece sa enurezom razlog za umokravanje je velika količina mokraće koje se tvara tokom noći,o čemu je već bilo reči, te je i terapija usmerena ka tom poremećaju. Prema preporuci Svetske zdravsvtvene organizacije i Internacionalnog društva za inkontinenciju lek izbora za lečenje ovog tipa enureze je Dezmopresin koji nadoknađuje nedostatak vazopresina tokom noći i time reguliše količinu i gustinu mokraće koja se noću stvara. Lek propisuje pedijatar i na redovnim kontrolama prati njegov efekat i prilagodjava dozu leka svakom detetu. Tokom primene leka dete se mora pridržavati uputstava dobijenih od pedijatra kao bi lečenje bilo uspešno. Iskustva u lečenju dezmopresinom bazirana su na primeni leka od preko 40 godina.
Kod dece sa enurezom kod koje je osnovni razlog za umokravanje smanjen kapacitet mokraćne bešike, lečenje se sprovodi primenom Enureza alarma, koji nakon detekcije umokravanja proizvodi zvučni alarm sa ciljem da probudi dete, da bi otišlo do toalta gde treba da završi mokrenje . Nakon toga dete treba da se presvuče samo ili uz pomoć roditelja. Primena enureza alarma zahteva aktivno učešće roditelja, visoku motivisanost cele poredice. Ne preporučuje se kod dece koja se više puta tokom noći umokre, ili u porodicama gde ima više dece.
Ova dva terapijska protokola, Dezmopresinom i Enureza alarmom, se kod neke dece mogu sprovoditi istovremeno.
Lečenje obično traje 6 meseci, a po potrebi i duže. Uspešnost zavisi od motivisanosti deteta i cele porodice, i poštovanja uputstava pedijatra, a pre svega od izgradjenog odnosa poverenja na relaciji dete-roditelj-pedijatar-dete.
U lečenje dece sa enurezom, o kojoj se ovom prilikom bilo reči, ukoliko se sa zakašnjenjem započne terapija, te već dodje do razvoja poremećaja u mentalnoj, emotivnoj ili sociološkoj sferi ličnosti deteta, neophodno je da se uključe pored pedijatra i dečji psiholozi, neuropsihijatri ili pedagozi i socijalni radnici kako bi se detetu omogućilo da izraste u zdravu osobu.
Koji je savet roditeljima dece koja se noću umokravaju.
Jedna od najčešćih dilema koju roditelji imaju je kako se postaviti prema detetu koje se noću umokrava. Da li pokušavati sa nagradama ili pohvalama za suve, a kaznama ili ucenama za mokre noći? Najjednostavniji odgovor je ni jedno ni drugo nije dobro jer loše utiče na pshihološki i emotivni razvoj deteta. Potrebno je posmatrati umokravanje, kao i svaki drugi zdravstveni problem i posle 5. godine života potražiti pomoć pedijatra. Do tada treba biti strpljiv, ne buditi dete noću da se izmokri, već ga ostaviti da spava sa pelenama ili u od vlaženja obezbeđenoj postelji. Iako se buđenjem deteta može postići da postelja i dete ostanu suvi, ovo nepovoljno utiče na uspostavljanje dnenvo-noćnog ritma sna i sekrecije vazopresina što odlaže sazrevanje voljne kontrole mokrenja.
Umokravanje deteta je jedan od najtraumatičnijih događaja u deteinjstvu, ali nije sramota ni za dete ni za porodicu i o ovom problemu ne treba ćutati. Ukoliko izgradimo kolektivnu svest o tome da ga prihvatimo na pravi način, učinićemo da dete i njegova porodica, pošteđeni stresa i traume, uz pomoć pedijatra nađu rešenje.
Autor:Prof. dr Mirjana Kostić, nefrolog, načelnik Centra za hemodijalizu i transplantaciju bubrega
Mušmula jača jetru i bubrege, otklanja bolove u leđima i kolenima
Mušmula ili divlja kruškica u Evropi se gaji milenijumima, često se kalemi na dunju i krušku, a rađa iste godine. Drvo može da poraste do sedam metara, cveta krajem aprila. Ukusni plodovi se beru u jesen, a nekada i posle prvih mrazeva.
Kad ugnjile u ostavi, ili kad ih na drvetu zahvati slana i mraz, postaju meke i sočne i tada su najbolje za jelo. Od mušmule se prave marmelada, liker i rakija, a malo je poznato da mušmula ima neverovatno široku primenu u narodnoj medicini zbog svojih izuzetnih lekovitih svojstava.
Osim ploda koriste se i cvet i list, koji se bere u proleće. Suše se na vazduhu, kora drveta se skida u proleće ili u jesen. Mušmula poboljšava vid, jača jetru i bubrege, popravlja krvnu sliku, otklanja bolove u leđima i kolenima. Preporučuje se i kod vrtoglavice, dijareje, infekcije usne duplje, čak i protiv impotencije.
U plodu ima saharoze, glukoze i levuloze, ukupno do 20 odsto šećera, tanina, pektina, organskih kiselina, pektina, smole, sluzi, aromatičnih materija, vitamin C i vitamine B1, B2, B3, B6, PP, jabukovu, limunsku i vinsku kiselinu…
Evo kako možete koristiti mušmulu za lečenje nekih oboljenja –
S obzirom na to da nezreli plod mušmule steže sluzokožu, može da za zaustavljanje krvarenja iz desni i spreči pojavu afti u ustima. Takođe, podstiče rad pljuvačnih žlezda i želuca, zbog čega se posebno preporučuje starijim osobama. I semenke ove biljke su vrlo zdrave, drže se u vodi dok ne nabubre, a za to vreme oslobađaju lekovite sastojke. Ova voda koristi se kao obloga kod povreda kože.
Preporučuju se po dve šolje čaja od mušmule, dnevno. Čaj se sprema od supene kašike usitnjenih svežih mušmula i dva decilitra vode. Plodovi se preliju vrelom vodom, poklope, ostave da odstoje sat vremena, a zatim se procede. Kod zapaljenskih procesa usnu duplju ispirati nekoliko puta dnevno.
Evo i dva odlična recepta za mušmulu kao poslasticu, a ujedno i lek:
ZIMSKI “SLATKIŠ” SA KARANFILIĆEM
MUŠMULE se najlakše jedu kada se preseku na pola i kašičicom izvadi sadržaj, a prethodno se dobro operu. Ne jedu se brzo, svaki plod sadrži pet krupnih semenki. Ne bi trebalo preterivati sa njima jer se teško vare, a veća količina može da izazove dijareju. Da bi duže trajale, potrebno je da budu u frižideru.
Propržene na puteru sa dodatkom karanfilića predstavljaju originalnu poslasticu u zimskim danima. Takođe, pomešana pulpa mušmule sa umućenom zaslađenom slatkom pavlakom predstavlja zanimljiv i lekovit mus za članove porodice, kao i za iznenadne goste.
MARMELADA
ZA pripremu marmelade, operite meke mušmule i isecite na komade. Zatim ih stavite u lonac, prelijte vodom da ogreznu i tri časa kuvajte na laganoj temperaturi. Nakon toga procedite ih kroz gustu krpu i okačite preko noći iznad lonca da sav sok iscuri. Sadržaj ne pritiskajte da bi marmelada ostala bistra.
Izvor:novosti.rs
Kako da smanjite tegobe izazvane kamenom u bubregu – recepti
Za samo 10 dana smanjite tegobe izazvane kamenom u bubregu ili sprečite njegovu pojavu uz pomoć efikasnog napitka od prosa…
Pored brojnih metoda za razbijanje i izbacivanje kamena iz bubrega koje nam nudi zvanična medicina, postoje i brojne lekovite recepture i čajevi na bazi lekovitog bilja, koji nam svakako mogu olakšati tegobe.
Proso je žitarica naročito dobra za urinarne infekcije i čišćenje bubrega. Ovaj prirodni lek za kamen u bubregu jako dobro čisti sav nataloženi mulj koji se tu godinama skupljao i rešava problem za samo 10 dana.
Sastojci:
-
200 grama žitarice proso
-
1 staklena tegla
-
voda
Priprema:
U toploj vodi isprati 200 grama žitarice proso i presuti u staklenu teglu zapremine 3l. Dosuti prokuvane vode do dve trećine tegle i dobro poklopiti. Teglu toplo umotati i tako ušuškanu ostaviti da odstoji celu noć.
Izjutra ćete primetiti bledunjavu tečnost koja i nije najlepšeg izgleda… Upravo je ona prirodni lek za bubrežni kamenac koji trebate piti bez ikakvih ograničenja tokom dana! Sada prespite tu tečnost u drugu teglu, trudite se da proso ostane u prvoj, ali ga nemojte bacati, već ga iskoristite kao izuzetno zdrav doručak.
Napravite kašu od prosa tako što ćete na jednu šolju prosa dodati tri šolje vode i kuvati petnaestak minuta. Terapija prosom traje 10 do 15 dana i to tako da svako veče pravite novu turu napitka. Bubrežni kamenac će se uspešno istopiti i izmokrićete ga.
Sav mulj, sluz, kao i pesak u bubregu će izaći napolje. Napominjemo da i pesak može biti itekako neugodan, naročito ako zakrči mokraćovode. Probadanje u bubregu prestaje već nakon par dana od primene terapije, jer je napitak efikasan kod urinarnih infekcija i upala, te će uspešno obnoviti napadnuto tkivo.
Ova dostupna i jeftina namirnica je odlična prevencija za kamence u bubrezima, te je svakako napravite i isprobajte kod kuće. Pored efikasnog napitka od žitarice proso možete isprobajti još nekoliko odličnih receptura koje otapaju bubrežni kamenac:
-
Kupka od rastavića za izbacivanje peska i manjih kamenčića. Potopite 100 grama rastavića u litar hladne vode i ostavite tako da odstoji celu noć. Sutradan malo zagrejte, procedite i dodajte vodi za kupanje, pa sedite u kadi oko 20 minuta tako da voda doseže nešto iznad bubrega. Nakon kupke se ne trebate brisati, već samo umotati u peškir i utopliti u krevetu naredni sat vremena. Za vreme ovog tretmana potrebno je i da pijete piti topao čaj od rastavića a mokraću zadržavajte što duže, da bi ste bubrežni kamenac nakon toga izbacili pod jakim pritiskom.
-
Mešavina limuna i maslinovog ulja podstiče razlaganje bubrežnih kamenaca. Može se koristiti i kao dresing za salatu.
-
Lubenice sadrže 90 odsto vode i veoma efikasno ispiraju bubrege sprečavajući tako da nastane bubrežni kamenac. Posebno su korisne za one koji imaju pesak u bubregu.
Pored rastavića, može pomoći čaj od kukuruzne svile, listova i pupoljaka breze, uve, korena zečjeg trna, selena, celera, peršuna…
Treba imati na umu da lekoviti čajevi ne mogu zameniti terapiju koju propisuje lekar i svakako su neophodne konsultacije.
Izvor: Dijetamesecevemene.com
Napravite ulje od cimeta koje čisti kožu, poboljšava cirkulaciju, varenje…
Postoje dve vrste cimetovog ulja. Esencijalno cimetovo ulje je veoma jako i pravi se od listova i kore. Drugo je ekstrahovano ulje koje možete i sami veoma lako da napravite.
Uzmite 6 prutića cimeta, stavite u teglu i prelijte s litrom maslinovog ulja. Ukoliko ne možete da nađete u prodavnici prutiće cimeta, možete rastvoriti 100 g cimeta u prahu u 50 ml maslinovog ulja.
Ukoliko pravite ulje sa štapićima, nakon prelivanja maslinovim uljem, zatvorite teglu i ostavite na sobnoj temperaturi 3 nedelje. Protresite teglu nekoliko puta na dan, a nakon 3 nedelje procedite ulje i sipajte ga u tamnu staklenu bocu. Dobili ste pravi eliksir zdravlja!
Cimet je veoma snažan antioksidans i štiti ćelije od štetnog dejstva slobodnih radikala. Ovo domaće ulje se može koristiti kao prevencija i lek za mnoge zdravstvene tegobe. Koristite ga kao preliv za salate, dodajte u sosove ili ga pak nanosite na mesto upale.
Međutim, ne preporučuje se dugotrajno uzimanje ovog ulja. Uzimajte najviše 2 kašičice na dan, jednu ujutro i jednu uveče.
Cimet i cimetovo ulje ublažavaju posledice stresa i deluje preventivno na gubitak pamćenja. Takođe, čiste kožu, poboljšavaju cirkulaciju i ubrzavaju metabolizam. Ovo zdravo ulje deluje preventivno na moždani i srčani udar. I ne samo to, cimetovo ulje deluje antibakterijski i antigljivično i sprečava razvoj raka debelog creva. Ovaj domaći preparat će pomoći i u varenju i izbaciti višak tečnosti iz organizma.
Pre upotrebe prirodnih lekova konsultujte svog lekara.
Izvor:stvarukusa.rs
Napravite lek za groznicu na usnama!
Herpes tj. groznica na usnama čest je problem koji muči mnoge ljude. Bez obzira na to da li želite spriječiti herpes u nastanku ili što brže sanirati onaj koji se već razvio, može vam pomoći jednostavna pasta napravljena od sastojka koji većina ima u kuhinji. U pitanju je kukuruzni skrob. Upravo je on jedan od najboljih domaćih lekova uz pomoć kojeg lakše možete sanirati ovaj problem.
Naime, kukuruzni skrob neutralizije pH vrednost groznice koja se inače “hrani” kiselinom i tako ublažava bol i upalu. Najbolje ga je upotrebiti u obliku paste koju lako možete napraviti sami.
SASTOJCI ZA PASTU:
– 1 kašika kukuruznog skroba
– malo vode
PRIPREMA I KORIŠĆENJE PASTE:
Pomešajte skrob i malo vode kako biste dobili gušću pastu. Nekoliko puta dnevno stavite malo paste na groznicu uz pomoć štapića za uši.
“Lekovi” na koje samo bacate novac
Svake godine potrošimo 2,5 milijarde na lekove i medicinska sredstva koja se kupuju bez recepta. Poslednja istraživanja kažu da su mnogi od tih prozvoda potpuno beskorisni – a od nekih nam je i gore. Saznajte zašto su lekovi za kašalj, antibakterijski sapuni i maramice, kreme protiv svraba nakon ujeda insekta, odstranjivači cerumena iz uha i paste za zube sa efektom izbeljivanja potpuno beskorisni!
Entoni Koks, klinički farmaceut sa Birmingem univerziteta tvrde da se iza mnogih proizvoda koji se slobodno prodaju krije samo želja za profitom.
“Farmaceuti bi trebalo da prestanu sa prodajom proizvoda za koje praktično ne postoje dokazi da su delotvorni”, stoji u avgustovskom broju Žurnala farmacije.
Konkretno se misli na lekove za kašalj, odstranjivače cerumena, antihistamine za nesanicu, kreme protiv svraba kada vas ujede komarac ili neki drugi insekt, antibakterijski sapuni ili paste za izbeljivanje.
Lekovi protiv kašlja
Ako vas boli grlo ili ste krenuli da kašljete, logično, vi ćete otići po neki lek koji bi vam ublažio tegobe. Međutim, skoro da nema dokaza da će vam ovi lekovi pomoći.
Dr Tim Balard kaže: “Ne postoje dokazi da će ovi lekovi pomoći da se dužina bolesti skrati”.
Ukoliko je uzrok vašeg kašlja virusna infekcija, što najčešće jeste slučaj, nema brzog načina da se otarasite kašlja – potrebno je vreme da se iz imunog sistema isčisti vorus.
Sredstva za odrstranjivanje cerumena
Iako kapi za uši sadrže odlične sastojke kao što su hidrogen, glicerol to vam neće pomoći da se otarasite viška cerumena.
Ne postoje klinički dokazi da ova sredstva pomažu da se cerumen razmekša više od vode koju možete staviti u uši.
Kreme za umirivanje svraba nakon ujeda insekta
Postoji na desetine krema koje ublažavaju svrab i otok, nakon što vas ujede insekt ali je malo dokaza da one pomažu.
Kreme koje sadrže anestetike ili antihistaminike ili antiseptike su samo marginalno efektne, sudeći prema mnogim istraživanjima.
Ove kreme mogu vašu kožu učiniti još oseljivijom.
Antibakterijski sapuni i maramice
Iako je uobičajeno mišljenje da antibakterijski sapuni čuvaju nas i naše porodice od bakterija, dokazi ne pokazuju ovako.
Više od četiri decenije istraživanja Američke agencije za hranu i lekove, pored gomile nezavisnih studija nisu dale dokaze da triklosan – aktivni sastojak antibakterijskih gelova, sapuna i maramica ima prednost nad običnim sapunom i toplom vodom.-
Paste koje izbeljuju zube
Iako ove paste koštaju tri puta više od običnih, više od 40% ljudi koristi ove paste i veruju u izbeljujući efekat.
Ove paste rade na bazi izbeljivanja ili abrazivnosti. Nedavno se jedna grupa za brigu o oralnom zdravlju pobunila da ne postoje studije kojima se potkrepljuju tvrdnje o izbeljivanju.
Neki od ovih sredstava sadrže hidrogen peroksid kako bi izbelili fleke.
“Paste u Evropi prema pravilniku mogu da sadrže maksimalno 0,1 hidrogen peroksida, kako bi bile bezbedne. Šansa da vam ta količina izbeli zube praktično i ne postoji. potrebno je barem 30 puta toliko”, objasnio je dr Najdžek Karter, šef britanske Stomatološke zdravstvene fondacije, piše Dejli mejl.