Naslovna Blog Stranica 447

 RECEPT ZA MAST OD GAVEZA, prirodni lek za bolove

0

 Nije potrebno posebno travarski iskustvo da bi se na nekoj livadi, u jarku ili uz cestu prepoznao gavez (lat. Simphitum officinale, engl. COMFREI), lekovita biljka raširena, korišćena i poštovana u celoj Evropi.

Višegodišnja stabiljka karakterističnog izgleda sa sočnom i dlakavom stabiljku te ljubičastim i ružičastim cvetovima objesenom prema dole raste zaista svuda. Veoma ju je lako presaditi u svoj vrt na način kao i ren, korenom. Dovoljno je da iskopate koren ili deo korena biljke i presadite ga u svoj vrt. Biljka je višegodišnja, a koliko god duboko kopali koren gotovo da je nemoguće u potpunosti ga izvaditi. Iz preostalog dela na proleće će ponovo izrasti zelena stabiljka.

Osim lekovitosti gavez isplati držati u vrtu zbog listova koji namočeni u vodi (sami ili sa koprivom) postaju vredno biognojivo, a kad ih dodamo kompostište, raspadajući se podižu temperaturu i ubrzavaju proces reciklaže biološkog otpada u kompost.

Lekovitost korena

Lekoviti je deo gaveza njen duboki i račvasti koren, tamnosmeđe do crne boje. Za izradu lekovite masti kopa se oštrom lopatom najesen, u oktobru i novembru, kada sadrži najviše alantoina, materije koja podstiče stvaranje novih ćelija, ubrzava zarastanje rana, obnovu slomljenog koštanog tkiva te tetiva oštećenih kod uganuća i iščašenja, pojačava cirkulaciju. Koren sadrži takođe i visoke koncentracije tanina, koji svojim adstrigantnim svojstvom zaustavlja krvarenje.

Brojna ispitivanja koja se sprovode u istraživačkim centrima potvrđuju djeletovnost preparata od gaveza korena i njegovu delotvornost kod olakšavanja bolova kod reuma, reumatodinog artritisa i degenerativnih promena kičme, sportskih povreda, bolova u mišićima i slično.

Premda postoji travarski tradicija i neke recepture za čajeve i tinkture sa sušenim gavezovom korenom ili listovima, istraživanja su potvrdila otrovnost gaveza za jetru, pa i ovde upozoravamo da se treba koristiti samo za spoljnu upotrebu. Najraširaniji ujedno i najpraktičniji lekoviti preparat gaveza je gavez mast.
Recept za Gavezovu mast s maslinovim uljem.

Crni koren gaveza i gavez mast

Donosimo vam pouzdani i isprobani recept gđe. Mire Debelom, koja ga je u poslednjih trideset godina usavršila i koristila za sebe, članove porodice i brojne prijatelje i poznanike kojima je pomogla u raznim tegobama i bolestima. Gđa. Debelom penziju je zaradila u laboratorijama Plive, pa je svoje iskustvo unela iu ovaj svoj preparat. Naime, Gavezovu je mast oplemenila maslinovim ulje i tako joj povećala efikasnost protiv bolova i akutnih i hroničnih.

Do toga je ona došla još davno došla sama, au proteklih su deset godina istraživanja otkrila da sveže ekstra djevičansko maslinovo ulje deluje kao prirodni ibuprofen (Nature, 2005) Sadrži, naime, tvar oleocanthal koja deluje slično ibuprofen, pa se ekstra djevičansko maslinovo ulje sve više dodaje kremama protiv bolova kod upalnih degenerativnih bolesti kostiju i zglobova.

Sastojci:

250 grama sveže iskopanog i očišćenog gavezovog korena, 1 kg svežeg špeka za topljenje masti, 41 žicu hladno testenog nerafiniranog maslinovog ulja, 100 do 150 grama voska

Priprema:

Koren gaveza kopa se najesen, u oktobru ili novembru, svakako na mestu koje nije blizu nekom izvoru zagađivanja i prometa. Potrebno je izvaditi oko pola kilograma težine. Dobro ga operite, očistite od oštećenja i rupa, ali nemojte guliti, osušite ga krpom i ostavite na stranu dok pripremate mast.

Kilogram svežeg svinjskog špeka odnosno slanine za topljenje masti narežite na kockice pa stavite u lonac, dodajte malo vode, mešajte da ne zagori. Bitno je da ne dodajete soli. Mast je gotova kad po njoj zaplivaju svjetložuta čvarci. Tada je ocedite, pa u posebnu posudu odvojite 40 do 45 kašika masti, pa ostavite da se malo ohladi. Dok je još topla u tu mast narendajte priređen koren gaveza, 200 do 250 grama, na oštrom ribežu za krastavce ili zelje. Dakle, u toplu mast trebaju padati što tanji listići korena, a ribamo ih odmah iznad masti kako bismo što je moguće manje bili izloženi vazduhu odnosno oksidaciji. Kad sav koren nariban i potopljen u masti, nastavimo mešati još 15 minuta. Ostavimo pokriveno da odstoji preko noći.

Sutra ponovo stavimo na laganu vatru, zagrejemo tek toliko da se mast otopi, pa skinemo s vatre i mešamo daljnih 10 minuta, pa ocijedimo kroz gazu u lonac. Ocijeđenoj masti dodamo 41 kašiku hladno tiještenog nerafiniranog odnosno ektra maslinovog ulja, pa u smesu dodamo još 100 do 150 grama usitnjenog voska. Držimo na toplom odnosno na laganoj vatri uz stalno mešanje sve dok se vosak otopi, a tada ju prelijemo u porculansku ili vatrostalnu činiju. Prekrijemo je krpom i ostavimo na hladnom da se svi sastojci sjedine i ohlade.

Dobijenu ohlađenu Gavezovu mast punimo punimo drvenom ili keramičkom kašikom u manje posudice, staklene ili plastične, nikako ne metalne. Napunimo do ivice i dobro potisnemo da unutra ne ostane vazduha, dobro zatvorimo. Rok trajanja ovako dobijene masti je godinu dana.

Osim za već navedene indikacije, možete ju koristiti i za masažu nogu, posebno kod čukljeva, za negu dijabetičkog stopala, insekta i slično. Iako se u narodnoj medicini gavez mast koristi u nanošenjem direktno na otvorene i teške rane, kod takve primene postoji opasnost stvaranja apscesa, jer se rana na površini zatvori, a unutra je gnoj. Preporučljivije je stoga mazati kožu uz ivice rane. Čuvajte van domašaja dece i nikako ne koristite Gavezovu mast za unutrašnju upotrebu.

(Izvor: Web-Tribune.com)

Da li je vaše telo starije od vas?

0

Postoje znakovi koji ukazuju na to da je vaše telo starije od vas pa proverite da li prepoznajete neke od njih.

To što ste u tridesetima znači da ste još uvek mladi. Međutim, da li je i vaše telo mlado? Istraživanja pokazuju da je sve više ljudi telesno starije od svoje dobi. Razlog? Loš način života – nezdrava prehrana, nekretanje, stres, alkohol, pušenje… Postoje znakovi koji ukazuju na to da je vaše telo starije od vas pa proverite prepoznajete li neke od njih.

Problemi sa zubima

Pomalo potamneli zubi normalni su u dobi između 30. i 50. godine. Normalnim se u toj dobi smatra i pokoji gubitak gleđi i katkada i upala zubnog mesa. Međutim, nije normalno da vam zubi ispadaju ili se klimaju, da vas boli čeljust ili da vam krvari zubno meso. U takvim situacijama važno je posetiti stomatologa i, naravno, održavati redovnu higijenu.

Nejasan vid

Nakon 45. godine većina ljudi nabavlja naočari jer ne mogu čitati sitna slova, i to je normalna pojava. Međutim, nije normalna pojava ako u dobi od 30. do 50. godine ne možete jasno da vidite lica ili oblike jer vam se sve muti ili vam vidno polje postaje ograničeno kao da ste u tunelu. Ako se suočavate s takvim simptomima, svakako razgovarajte sa lekarom.

Bolovi u zglobovima

Ako imate između 30 i 50 godina, a bolovi u leđima i zglobovima muče vas tek ponekad i bol nije dugotrajan, možete smatrati da vam je zdravlje u redu. Međutim, ako vas u toj dobi zabole zglobovi i leđa kad nosite nešto u rukama ili dok ustajete, trebalo bi da posetite lekara. Ovakvi simptomi ukazuju na to da je u vašim zglobovima i leđima počelo nešto da se događa. U ovakvoj situaciji važno je posavetovati se sa lekarom.

Problemi sa pamćenjem

To što ponekad zaboravite nečije ime ili ne možete da se setite gde ste ostavili ključeve potpuno je normalno u dobi od 30. do 50. godine. Nije normalno ako gotovo svakodnevno tražite svoj automobil na parkiralištu jer se ne možete setiti gde ste ga ostavili, ako teško prepoznajete lica i boje ili ako ključeve zabunom stavite u frižider. Problemi s pamćenjem deo su procesa starenja, ali ako primećujete da zaista često zaboravljate, to bi mogao biti rani znak demencije.

Preteran umor prilikom fizičkih aktivnosti

Lagana zadihanost nakon brzog hodanja ili penjanja stepenicama savršeno je normalna u dobi od 30 do 50 godina. Međutim, ako ulazite u tu dobnu kategoriju, a svaka imalo intenzivnija fizička aktivnost izaziva vam tegobe poput vrtoglavice, ozbiljnog gubitka daha ili glavobolje, trebalo biste da razmislite o poseti lekaru. Naime, ovakve tegobe ne smatraju se normalnim za ovu dob.

Izvor: b92.net

Konjski tatar biftek protiv senilnosti (recept)

0

Konji su članovi  familije kojoj pripadaju zebre i magarci. Kao i svi sisari ove familije, konj jede travu kao jedini izvor hrane.  Pripitomljeni su u Evro-azijskom delu prije 6000 godina. Konjsko meso je nemasno i niskokalorično.  Kao izvor minerala i vitamina, preporučuje se u ishrani dece, trudnica, anemičnih, odraslih i starijih osoba. . Konjetina se smatra izvorom gvožđa i drugih minerala kao što su kalijum, fosfor, natrijum i kalcijum, a vitamini kojima obiluje blagotvorno deluje na naše zdravlje. Cink i vitamin B6 jačaju naš imunitet, dok je vitamin B12 kojim obiluje konjsko meso, vrlo bitan za stanje nervnog sistema svake osobe, a naročito je značajno kod starijih osoba u borbi protiv senilnosti. Konjsko meso se lako priprema, a njegova mekoća i slatkast ukus čine ga pravim izborom za ukusan obrok!

Konjski tatar biftek

Sastojci :

  • 300 g konjskog bifteka

  • 2 jako sveža žumanca

  • 1 čen(dobro usitnjen)  belog luka

  • 3 supene kašike worchester sos-a

  • 1 supena kašika ljutog senfa

  • 1 supena kašika slatkog ili blagog senfa

  • 1 kašika ketchupa

  • sitna morska so po ukusu

  • mleveni beli biber po ukusu

  • 1 kašika mlevenih kapara

  • 1 kašika mlevenih (dobro usitnjenih) kiselih krastavčića

  • ½ kašičice tabasko sosa

  • ½ čašice konjaka

 Priprema :

Izvadite biftek iz marinade, procedite ulje i lagano nožem usitnjavate biftek i ukljanjate sve žilice jednu po jednu, zatim ga ponovo usitnite par puta .  dodajete začine tacno po gore navedenom redosledu…prvo žumance pa beli luk pa Worchester…I redom utrljavate začine i mesite sve ručno…sa kašikom ili špatulom ne vredi I nije ni toliko zabavno.Probajte tatar s vremena na vreme kako bi proverili ukus . Servirajte sa puterom i prepečenim hlebom.

Jagnjeća čorba za normalno funkcionisanje nervnog sistema (recept)

0

Jagnjetina je dostupna tokom čitave godine. Jagnjad koja je na svet došla sa poslednjim zimskim danima, hrani se majčinim mlekom sve do proleća, a sa dolaskom toplijih dana prelazi se na zelenu hranu sa travnjaka. Najslađe i najnežnije je meso upravo ovakvog porekla. Sa druge strane, jagnjad rođena sredinom zime odgajaju se u zatvorenim sistemima, odnosno tovu, pa je i ukus mesa ovakvog porekla lošiji. Meso kod jagnjadi sisavčadi je svetloružičaste boje, a kod tovne jagnjadi meso je jarko crveno. Jagnjetina je ukusna i mekana, a krasi je fina tekstura. Meso kod jagnjadi je odličan izvor belančevina, koje su količinom i kvalitetom ispred belančevina iz teletine i piletine. Osim toga, jagnjeće meso je bogato gvožđem i cinkom. Jagnjeće meso je naročito važan izvor vitamina B12, kojeg nema u biljnoj hrani, a potreban je za izgradnju crvenih krvnih zrnaca i normalno funkcionisanje nervnog sistema.

Jagnjeća čorba

Potrebno je:

500 gr jagnjećeg mesa
1 crni luk
2 šargarepe
1 veza prešunovog lista
100 g celera
2 lovorova lista
3 g bibera u zrnu
aleve paprike
2 paprike                                                                                                                                2 lista lorbera
2 žumanceta
sok od 1 limuna
2 l fond voda
2 dl ulja

Priprema :

U posudu sa zagrejanom masnoćom, staviti seckani crni luk i pržiti da dobije zlatnožutu boju. Dodati jagnjeće meso isečeno na kocke, lovorov list i biber pa dinstati dok meso postane napola mekano pa dodati korenasto povrće i dinstati dok povrće i meso ne postane mekano. Dodati alevu papriku i još malo dinstati i zatim naliti fond vodu. Kuvati na umerenoj temperaturi i dodati sečenu papriku, kuvati dok paprika ne omekša pa dodati mirođiju, limunov sok i so.Služiti toplu čorbu .

Recept za sirup koji čisti bronhije i pomaže kod kašlja

0

Sezona virusa ovih dana je u punom jeku. Prehlade, kašalj, infekcije respiratornih organa, bronhitis, svakodnevna su pojava. Za sve one kojima je dozlogrdilo lečenje sirupima iz apoteke koji su puni veštačkih boja, aroma i konzervanasa, a pritom i prilično skupi, evo jednog starinskAog prirodnog sirupa koji čisti bronhije, pomaže kod kašlja, a njegovi sastojci se mogu naći u svakoj kuhinji.

Kako napraviti prirodan lek protiv bronhitisa

  1. Za pravljenje sirupa potrebno je:

    • 2 glavice neočišćenog crnog luka (luk dobro oprati, ne ljuštiti, već nožem skinuti samo deo sa žilicama)

    • 4 cela oraha (oprati orahe i polomiti ih, bez skidanja kore)

    • 4 negro bombone

    • 2 kašike meda

  2. Sve sastojke osim meda staviti u šerpu sa 1 litrom vode i kuvati na tihoj vatri otklopljeno, sve dok ne ispari toliko da ostane polovina tečnosti.

  3. Procediti, sačekati da se prohladi pa dodati 2 kašike meda, promešati, sipati u staklenu flašicu i čuvati u frižideru.

  4. Odrasli treba da piju 3 puta dnevno po pola kafene šoljice, dok je za decu dovoljno 2 puta dnevno po jedna rakijska čašica.

Ukoliko ste alergični na med, možete ga zameniti ratlukom od ruža, i to tako što ćete 4 kocke ratluka iseći što sitnije i dodati u šerpu na samom početku kuvanja zajedno sa ostalim sastojcima.

Izvor: kakopedija.com

Recept za sirup koji čisti bronhije i pomaže kod kašlja

0

Sezona virusa ovih dana je u punom jeku. Prehlade, kašalj, infekcije respiratornih organa, bronhitis, svakodnevna su pojava. Za sve one kojima je dozlogrdilo lečenje sirupima iz apoteke koji su puni veštačkih boja, aroma i konzervanasa, a pritom i prilično skupi, evo jednog starinskog prirodnog sirupa koji čisti bronhije, pomaže kod kašlja, a njegovi sastojci se mogu naći u svakoj kuhinji.

Kako napraviti prirodan lek protiv bronhitisa

  1. Za pravljenje sirupa potrebno je:

    • 2 glavice neočišćenog crnog luka (luk dobro oprati, ne ljuštiti, već nožem skinuti samo deo sa žilicama)

    • 4 cela oraha (oprati orahe i polomiti ih, bez skidanja kore)

    • 4 negro bombone

    • 2 kašike meda

  2. Sve sastojke osim meda staviti u šerpu sa 1 litrom vode i kuvati na tihoj vatri otklopljeno, sve dok ne ispari toliko da ostane polovina tečnosti.

  3. Procediti, sačekati da se prohladi pa dodati 2 kašike meda, promešati, sipati u staklenu flašicu i čuvati u frižideru.

  4. Odrasli treba da piju 3 puta dnevno po pola kafene šoljice, dok je za decu dovoljno 2 puta dnevno po jedna rakijska čašica.

Ukoliko ste alergični na med, možete ga zameniti ratlukom od ruža, i to tako što ćete 4 kocke ratluka iseći što sitnije i dodati u šerpu na samom početku kuvanja zajedno sa ostalim sastojcima.

Izvor:kakopedija.com

Šampon za suvo pranje kose (recept)

0

Dermatolozi stalno napominju da nije dobro prečesto prati kosu, jer se tako ispiraju ulja koja služe kao prirodna zaštita i ishrana kose, pa teme postaje suvo i sklonije perutanju.

Šamponi za suvo pranje čine da se prečesto pranje redukuje. Umesto što ćete već 2. ili 3. dan ponovo oprati kosu, nanesite šampon za suvo pranje i napravite neku frizuru.

Suvi šampon će ,,pokupiti” višak ulja koje luči koža glave. Ulja će ostati da štite vlas, ali neće biti vidljliva, pa će vam i kosa izgledati ,,čistije”.

Osim ovoga, svima je poznato da je sa malo ,,prljavom” kosom lakše baratati i oblikovati, jer ne ,,leti” kao tek oprana kosa, već je ,,poslušna”. Zato su ovi šamponi idealni kada želite da napravite neku elegantnu frizuru, jer će vam omogućiti poslušnost, ali i čist izgled kose.

Kako se koristi ?

Kupovni šampon je obično u obliku spreja koji sadrži sitne praškaste čestice supstanci koje apsobuju ulja (npr. kukuruzni skrob), dok su oni u kućnoj varijanti u obliku praška.

Bilo da koristite prve ili druge, poenta je da ih nanesete na koren kose i raščšeljate kako bi se ravnomerno rasporedili.

Kosa, naravno, neće izgledati kao da je oprana pravim šamponom, ali će svakako izgledati daleko čistije. Preporuka je da od ovako tretirane kose napravite neku frizuru kojom ćete je pokupiti.

Kupovni VS. kućni suvi šampon

Kupovni šamponi sadrže supstance kao što su: izobutan, butana i propan, često imaju i određeni procenat alkohola (jer on isušuje kožu), pa nisu preporučljiviza često korišćenje. A osim toga, mogu biti itekako skupi.

Zato je u vek bolja varijanta da same kod kuće napravite šampon za suvo pranje. Osim što je za 90% jeftinija varijanta od kupovne, ovi šamponi nemaju agresivne hemikalije koje mogu da naškode zdravlju kože.

Napravi sama – suvi šampon za SVETLU kosu

Potrebni sastojci i materijal:

1/4 šolje kukuruznog skroba,
Stara četkica za rumenilo,
5 kapi esencijalnog ulja (po želji)

Priprema: Pomešajte skob sa esencijalnim uljem i prebacite mešavinu u manju teglu ili u tubu potrošenog bebi pudera.

Primena: Četkom za rumenilo/puder nanosite mešavinu na koren kose ili mesta koja su masnija.

Upotreba četke je opcionalna, ali po nama mnogo praktičnija.

Možete naneti i direktno na kosu, ali onda obavezno morate raščešljati kosu.

Napravi sama – suvi šampon za TAMNU kosu
Potrebni sastojci i materijal:

2 kašike kakao praha,

2 kašike kukuruznog skroba,

5 kapi eteričnog ulja (po želji),

Stara makeup četka.

Priprema: Pomešajte sve sastojke, prebacite ih u malu teglu ili tubu od potrošenog bebi pudera.

Primena: Ista kao i kod suvog šampona za svetlu kosu.

Uradi sama – polusuvi šampon za SVETLU i TAMNU kosu

Potrebni sastojci i materijal:

1 šolja tople vode,

1/4 šolje kukuruznog skroba,

1/4 šolje vodke (jer posle nje ne ostaje miris), medicinskog akohola ili hamemelica,

Eterično ulje ili par špriceva vašeg omiljenog parfema,

Bočica sa pumpicom – sprej bočica.

Priprema: Pomešajte sve sastojke i sipajte tečnost u bočicu sa pumpicom

Primena:  Dobro promućkajte, pa naprskajte na koren kose. Uvek promućkajte pre upotrebe.Ostavite da se osuši, pa stilizujte kosu na uobičajeni način.

Bonus napomene

Kukuruzni skrob možete koristiti i kao puder u kamenu/ fiksator šminke. Držite ga u zatvorenoj teglici nadohvat ruke i njime fiksirajte šminku ili uklonite višak ulja sa kože.

Daleko je zdraviji od kupovnih pudera u kamenu koji sadrže alkohol i isušuju kožu.

Ukoliko imate tamnu kosu, a ne želite da koristite kakao, možete upotrebiti i samo kukruzni skrob. Nanesite ga pred spavanje ili bar 2 sata pre izlaska iz kuće kako bi dobile vreme potrebno da se apsorbuje. Tako ćete izbeći izgled ,,osedele” perika kose bez sjaja !

Polusuvi šampon za pranje kose je u neku ruku praktičniji od suvog jer ne morate da se bojite da će u kosi ostati beli tragovi kukuruznog skroba, ali s druge strane je štetniji jer sadrži alkohol koji isušuje kožu temena.

Izvor: mogujatosama.rs

Kako su Indijanci koristili lekovito bilje?

0

Mnogi moderni lekovi imaju svoje korene u prirodnim preparatima. A, pojedini istraživači kažu da tradicionalni biljni lekovi sadrže naznake za dalja medicinska unapređenja. Novinar Glasa Amerike prenosi iz Los Anđelesa priču o jednom profesoru farmakologije koji je proučavao lekove Indijanaca, o kojima prenosi svoja iskustva.

Planinari često istražuju podnožje nacionalnog parka u okolini Los Anđelesa ali ova grupa tu je sa posebnom svrhom. Oni uče kako su američki Indijanci koristili lokalno rastinje za lečenje. Planinarsku ekspediciju predvodi Džejms Adams koji predaje farmakologiju na univerzitetu Južne Kalifornije.

„Farmakološka nauka na početku je bila nauka gde izađete napolje, razgovarate sa tradicionalnim lekarima, saznajete koje biljke su oni koristili za lečenje i zatim te biljke odnesete u laboratoriju kako bi ustanovili zašto imaju dejstvo.“

Aspirin je, na primer, izdvojen u 19.veku iz salicilne kiseline, odavno poznatog prirodnog sastojka protiv bolova i povišene temperature koji se može naći u kori vrbe, medunike i u drugim biljkama. Adams ističe da su tradicionalne zajednice razvile sopstvene lekove na biljnoj bazi. On kaže da je kalifornijsko pleme Čumaš učilo kroz iskustvo koje biljke deluju na određene bolesti.

„Imamo, naravno, američku komoljiku od koje se dobija veoma jak preparat protiv bolova, za koji mislim da bi trebalo svi da znamo kako da koristimo zato što je mnogo bezbedniji nego nesteroidni sastojci protiv upala. Takođe je mnogo beznedniji od lekova baziranih na opijatima.“

Američka komoljika može da se koristi ne samo protiv bolova, kaže Adams. Ona ima prijatan miris koji pomaže ljudima da se opuste. Drugi preparati drevnih Indijanaca uključuju cvetove zove koji su bili korišćeni protiv prehlade. Biljka pod nazivom šamis može da se koristi u melemu koji pomaže kod problema sa kožom. Adams kaže da kalifornijski lovor ima anestetičke kvalitete koji pomažu pri zubobolji.

Adams kaže da su biljku nazvanu Španski bajonet Indijanci koristili kao hranu. Listovi i koren proizvode neku vrstu sapuna, a vlakna iz stabljike mogu da se koriste kao tampon za pritiskanje rana kao i pri izradi odeće. On upozorava da su neke biljke otrovne i da je poznavanje vegetacije neophodno. Adams ističe da su moderni farmaceutski preparati veoma važni u medicini ali da se često previše upotrebljavaju i da mogu da budu veoma škodljivi.

„Naravno, ako vam je potreban lek koji može da vam pomogne, trebalo bi da ga koristite. Ali ono što zaboravljamo je pre svega da treba da balansiramo sopstveno zdravlje. Vratite svoje telo u ravnotežu tako da ono može samo da se izleči.“

Adams naglašava da su kvalitetna ishrana i vežbanje dve najvažnije stvari za zdrav život i da je, na primer, studijsko planinarenje po podnožju planina u okolini Los Anđelesa, još jedan dobar način da održite svoje telo zdravim.

Izvor: glasamerike.net

Da li izbeljivanja zuba može da naškodi zdravlju ?

0

U estetici lepog osmeha, važnu ulogu igra i nijansa zuba. Ukoliko vam priroda nije podarila svetle zube, na scenu često stupa stomatolog.

Ukoliko razmišljate o proceduri beljenja zuba, potrebno je da se dobro obavestite pre nego se upustite u ovu avanturu kako ne biste naškodili svom zdravlju.

Da li je najjeftiniji način i bezbedan, ko ne sme da izbeljuje zube, koliko često se ova procedura obavlja i šta čini naše zube tamnim, zašto to radi isključivo stomatolog a ne kozmetičar, pitali smo primarijusa dr Dejana Lisjaka, specijalistu stomatološke protetike.

Zašto su nekim ljudima zubi žuti?

Koliko su nekome zubi “tamni” odnosno žuti, se može analizirati sa dva stanovišta. Prvo, da su svi segmenti estetike zuba, pa i boja, subjektivni doživljaj. A to znači da ono što je nekom žuto, drugom je potpuno prihvatljivo, i drugo da postoji uvek neki prosek na nivou šire populacije, pa svako odskakanje od toga deluje neestetski, što bi na nekom drugom mestu bilo u redu i uobičajeno. Naravno, ne pričam o ekstremima.

Ali, nekoliko činjenica što se boje zuba tiče, je zajedničko svima na planeti: ona je prvenstveno određena genetikom, zatim lošim ili dobrim navikama, u šta ubrajam higijenu usta i zuba, pušenje, konzumiranje napitaka ili hrane koja utiče na prebojenost i boju zuba i naravno samu životnu dob.

Od čega zubi, generalno, menjaju boju?

Ako prihvatimo činjenicu da je ono što nasledimo, a tu spada i boja zuba, neminovnost, a da je i starenje prirodan tok “životnog kruga”, ostaje nam da se pozabavimo onim na šta možemo da utičemo.

Higijena usta i zuba je prvo na šta mislim. Pravilnim čišćenjem zuba, redovnim uklanjanjem kamenca kod stomatologa, i ostalom potrebnom brigom o zubima, sebi već otvaramo put za blistaviji, zdraviji i svežiji osmeh. Ako želimo da izvučemo dodatni maksimum što se tiče boje a da ujedno ne primenjujemo procedure o kojima ću kasnije pričati. Takođe, potrebno je izbegavati pića i hranu koja prebojava zube kao što su Koka-kola, kafa ili crno vino. Neke vrste voća kao kupine, nar ili ribizle, takođe prebojavaju zube ali ih ne treba izbegavati iz dva razloga: kao jaki antioksidansi i riznica vitamina, jako su zdravi, te i preko potrebni, a kao drugo ta prebojenost se lako uklanja četkicom i pastom.

Zbog čega Vaši pacijenti najčesće odluče da izbele zube?

Mislim da veliki procenat ljudi, želi intimno, više ili manje svetlije zube. Na sadašnjem civilizacijskom nivou to je postalo deo kulture i sasvim normalno, gotovo podrazumevajuće. Blistaviji osmeh zaista ljudima daje samopouzdanje, pokazuje da vode računa o sebi i na neki način im “diže cenu” pri socijalnim kontaktima, a ponekad postaje i glavni adut u tome. To su glavni razlozi zbog kojih pacijenti žele svetlije zube. Namerno ne kažem izbeljene zube, jer ljudi pod tim podrazumevaju “pepermint” boju, što nije uvek ni cilj a ni moguće. Nekoliko nijansi svetlije, svakako, jeste, što je takođe vrlo primetna promena.

Koje načine izbeljivanja Vi preporučujete? Koji nisu efikasni ili čak bezbedni?

Koji način izbeljivanja ću primeniti, odlučujem nakon kliničkog pregleda i anamnestičkih podataka koje dobijem od pacijenta. Ono što je bitnije je da ljudi moraju znati, da je ovo medicinska procedura koja se nikako ne sme primenjivati u kozmetičkim salonima, ili na svoju ruku, što je sve češći slučaj, jer takvi saloni koji se sve više reklamiraju, niti imaju znanja i zvanja da ove procedure primene, niti adekvatne uslove za bezbedno i sterilno obavljanje ove striktno stomatološke procedure, pa moram reći i apelovati da je to u potpunom smislu nadrilekarstvo, kojim se moraju baviti nadležne institucije i inspekcije.

Na žalost, u materijalno teškim vremenima cena često odredjuje cilj da se neka želja sprovede, ali molim Vas, ovakav skraćeni put ugrožava zdravlje i nije naivan, pa čak malo podseća na ulične zubare u Indiji koji u prašini pored puta na prljavoj ponjavi prodaju stare korišćene proteze. Takođe je bitno da procedura, koju opet ponavljam, stomatolog sprovodi, podrazumeva klinički ispitane i registrovane preparate u zavodu za registraciju lekova, jer to daje sigurnost da je sve obavljeno na visoko profesionalan i bezbedan način po pacijenta uz maksimalan željeni efekat.

Kada ne treba izbeljivati zube, odnosno ko nije kandidat za izbeljivanje?

Zube ne treba izbeljivati ukoliko ste zadovoljni njihovom bojom. Apsolutno sam protiv ubeđivanja ljudi u bilo šta samo da bi se “prodala” neka usluga. Ako je čovek zadovoljan svojom bojom – to je to. E, ako nije, tu onda mi stomatolozi preuzimamo stvar u svoje ruke i pokušavamo da pomognemo birajući ispravnu proceduru individualno za takav slučaj. Jer recimo, nisu svi zubi pogodni za izbeljivanje. Prebojenosti tetraciklinima, kada su zubi šareni u nijansama od bele do maltene tamno sive, zahtevaju dugoročnije tretmane uz pravilan izbor koncentracije preparata od strane stomatologa i ne uvek sa garantovanim i potpuno zadovoljavajućim ishodom. Srećom postoje i druge procedure da i ovi pacijenti dobiju lep osmeh, ali one ovde nisu tema.

Takođe, moramo znati da se veštački materijali ne mogu izbeljivati i da ukoliko imate, recimo krunicu na nekom od prednjih zuba i velike plombe na ostalim zubima, osmeh će vam nakon izbeljivanja biti šaren jer će ove regije ostati u boji koju su imale i pre procedure beljenja, dok će se prirodna zubna supstanca izbeleti. Tada se planira zamena tih plombi ili krunice i ukazuje pacijentu da će imati i dodatnih intervencija nakon beljenja. Devitalizovani zubi, tj. zubi kojima je popularno rečeno, izvađen nerv i zbog toga imaju tamniju boju, se izbeljuju drugačijim procedurama u odnosu na vitalne zube.

Beljenje ćemo svakako preskočiti u poodmaklim fazama parodontopatije ili nekih drugih težih hroničnih oboljenja. Nećemo beleti zube ženama u trudnoći, ili dok doje bebu a i životna dob mlađih pacijenata je bitna.

Farmaceutska industrija preporučuje da se zubi ne izbeljuju pre šesnaeste godine, što ima logike što se razvoja tela tiče, ali ja tu granicu ipak na svoju inicijativu pomeram do punoletstva, jer su mladi pacijenti tada spremniji da donesu pravilnu, racionalnu i samostalnu odluku o tome, tada već umnogome lišeni kompleksa koji nekad nisu ni imali uporište u realnosti već su bili plod pritisaka društva i okoline, čak u nekim slučajevima i roditelja koji imaju ambicije da im se deca bave modom ili javnim poslovima i vode im život u pravcu rešavanja ličnih unutrašnjih konflikata, i neostvarenih ambicija koje projektuju na decu. Ja na to ne pristajem. Obično kažem, dođite pred maturu da osmeh zablista pred važno veče ili uradite to na drugom mestu. Deca su važna.

Koliko često se ova procedura može raditi (godišnje i u životu)?

Najvažnija je ta prva procedura za koju se stomatolog odluči. On proceni da li će ići na jednoseansno beljenje ili više seansno koje pacijent sprovodi sam u kućnim uslovima na osnovu onoga što mu doktor pripremi ili čak kombinaciju oba ako se želi maksimalan efekat.

Ako se pacijent pridržava uputstava koje dobije svako sledeće viđanje u vezi sa bojom je samo održavanje efekta postignutog prvog puta, jednostavno je i jeftino. To održavanje se radi od slučaja do slučaja ali ne pre 6-8 meseci, a najčešće nakon 12-15 meseci. Treba naglasiti da se stara boja ne vrati preko noći već postepeno a čak i da više nikad ne vidimo o tome računa, uz održavanje pravilne higijene, boja će biti i dalje svetlija nego “izvorna” mada tamnija nego neposredno nakon beljenja.

Objasnite nam pojam “toilete white” u stomatologiji i koliko često dobijate zahteve za ovom “nijansom”?

Poimanje estetike u Evropi se razlikuje od Amerike gde se cene što belji i što veći zubi. Mi sa “ove strane bare” smo ipak malo umereniji pa u dobronamernom prepucavanju sa tamošnjim kolegama tu boju zovemo “toilete white” (boja pločica u kupatilu ili klozetske šolje) ili “pepermint” belo. Takva boja samo ponekad može izgledati prihvatljivo i to kod mlađih osoba, posebno ženskog pola, svetlije puti i svetlih nijansi očiju.

Ovakva boja bolje izgleda kad se slika, tačnije kroz oko kamere nego uživo, kad deluje izuzetno vidljivo i skreće pažnju na sebe. Naravno stariji muškarci preplanulog tena, smežurane kože sa ovakvim zubima izgledaju u najmanju ruku komično. Ali s obzirom na to da je estetika individualni doživljaj lepog, dogovaramo se sa pacijentom u skladu sa njegovim željama i našim savetima o novoj boji. Jer tu tajne nema. Danas biramo boju i uživamo u tome.

Kako izgleda i koliko traje sama procedura?

Evo kako to funkcioniše, u praksi, trik je, naravno, u hemiji. Ako se setite škole i jedinjenja vodonik peroksida ili karbamid peroksida, onda već dosta toga znate.

Molekuli ovih jedinjenja su dovoljno mali da se “provuku” kroz gleđ (spoljašnji omotač zuba) i neprimetno”ušunjaju” u dentin- sledeći sloj, gde se raspadnu na vodu i kiseonik.

Voda ispari, a kiseonik procesima oksidacije izbeljuje zube. Deluje jednostavno, ali ovom kratkom objašnjenju prethodila su dugogodišnja istraživanja naučnika velikih farmaceutskih i dentalnih kompanija.

Naravno, i voda i kiseonik su netoksični pa svaka dalja priča o tome da li je ovo bezopasna procedura jeste suvišno mada je sve češći trend za korišćenjem blažih koncentrcija u više seansi ako za to postoje uslovi i vreme.

Pacijenti se takođe često raspituju o beljenju zuba laserom, specijalnim svetlima i sl.

Istina je zapravo da laseri i svetla samo aktiviraju gore navedenu hemijsku supstancu, a sami ne učestvuju u procesu izbeljivanja i time doprinose da efekat procedure bude još jači.

Beljenje zuba se može obaviti u jednoj seansi sa jačim koncentracijama materijala, ili u više seansi sa umerenijim koncentracijama (10-20%).

Izvor:b92.net