Kako prevazići strah od zubara: Imajte stalno na umu da vi kontrolišete situaciju
Jedan od najraširenijih strahova je strah od zubara. Ozbiljno izražen strah se smatra fobijom – dakle, “dental phobia” je “samo” jači stepen straha od posete stomatologu.
Ova fobija, kao klinički značajna anksioznost, koja je provocirana izlaganjem specifičnim zastrašujućim objektima ili situacijama (normalno) vodi ka izbegavanju toga što čoveka plaši.
Prema istraživanjima, ovaj strah značajno utiče na normalne rutine osobe, na profesionalno funkcionisanje, socijalne aktivnosti pa i međuljudske odnose.
A nemojte da vam sada cela ova naučna priča bude izgovor da NIKAD VIŠE ne odete kod zubara.
Normalno, nije potrebno posebno naglašavati da izbegavanje posete stomatologu ima za posledicu loše stanje zuba i desni, bolove i opšte zdravstvene probleme.
Ovakvo stanje nadalje uzrokuje osećanja stida, krivice pa i inferiornosti, dodatne probleme u socijalnom okruženju, i tu se krug zatvara…
Ohrabrujuća vest je da (prema istraživanjima Vassenda i Hakelmena) veliki broj pacijenata sa pravom “dental fobijom” IPAK redovno posećuje svog stomatologa.
Kako im to uspeva?
Stvar ide ovako: kod većine pacijenata koji se plaše zubara postoji određena ambivalencija, kolebanje:
– s jedne strane, oni se plaše, to je činjenica,
– sa druge strane – na svesnom nivou ZNAJU da treba da idu, zabrinuti su za zdravlje zuba i opšte zdravlje i svesni posledica.
U nekim zemljama pacijenti imaju i socijalnu podršku i razvijene strategije za pomoć, što sve pomaže jačanju unutrašnjih snaga pacijenta.
Osnovni strahovi od zubara su obično sledeći:
– strah od bola,
– strah od nepoznatog,
– strah od gubitka kontrole,
– strah od bilo čega povezanog sa posetom stomatologu i sa samom intervencijom: strah pacijenta od toga da će se osramotiti (plakanjem, recimo), od igle, od ugušenja ili davljenja, strah od paničnog ili histeričnog napada, od cene koštanja, od neosetljivosti na lokalne anestetike…
Uzroci straha mogu biti zaista brojni; od realnih loših iskustava u stomatološkoj zaštiti do loših iskustava sa drugim “belim mantilima”.
Imala sam bezbroj pacijenata sa vrlo teškim oboljenjima koji se zapravo ne plaše zubara – nego su prosto izmučeni dotadašnjim terapijskim postupcima u okviru osnovnog oboljenja.
Kako se boriti protiv ovog straha?
-
Osvestite svoj strah.
Pokušajte da ispišete šta vas (sve) plaši, i pokušajte da izdvojite šta je to konkretno.
Probajte RACIONALNO da promislite o konkretnom strahu.
Ako je uzrok konkretan stomatolog – svakako da nisu svi takvi.
Ako je konkretna intervencija – normalno da ne mora da znači da će svaki put tako biti.
Ako nemate loša iskustva i ne možete da fokusirate uzrok straha – da li je moguće da vas plaše horor priče rođaka i prijatelja?
Ne možete da dišete na nos? To je rešivo.
Loše se osećate u poluležećem položaju? Ja sam taj slučaj, iako se ne bojim zubara :).
Sve je rešivo.
-
Nađite pravog stomatologa.
Ne mora biti najlepši na svetu, ali mora da “ima uši” – dakle, da vas sluša i reaguje na to što mu kažete.
Dokazano je da empatični i duhoviti stomatolozi prosto lekovito deluju :).
Strah od zubara se lakše prevazilazi kad KAŽETE: na primer, da se plašite ako stomatolog želi da vas polegne u stolici, da vam je lakše kad znate tačno šta će da radi i koliko će to trajati i slično.
Nije redak slučaj da odrasli pacijenti koji se plaše traže dečjeg stomatologa – jer su oni naviknuti na ovakvo postupanje.
Lepo, krenite redom – makar progovorite neku reč sa stomatologom; ako vam deluje da odgovara vašim zahtevima, odlučite se za pregled.
-
Imajte stalno na umu da VI kontrolišete situaciju.
Ovo može da zvuči čudno prestravljenom pacijentu, ali realno – i zakonski i moralno – profesionalac mora da stane ako mu odrasla osoba kaže da dalje neće.
Kraj priče.
Imate pravo da odbijete intervenciju, pod uslovom da vam se predoči na vama jasan način koje su moguće posledice.
Sa ovakvim pacijentima uvek prvo razgovaram daleko od zubarske stolice; svakom jednom otvoreno kažem da može slobodno da ustane i ode u ma kom trenutku.
Za 27 godina mog staža to je učinio samo jedan :).
-
POSTAVITE PRAVILA.
– da vam stomatolog na vreme kaže gde će vas zaboleti, kojim otprilike intenzitetom i na koliko dugo;
– da možete npr. da podignete levu ruku ako ne možete dalje,
– da vas doktor češće pita kako ste i može li da se nastavi,
– da imate pravo da nastavak bude u sledećoj poseti, ako je ovo bilo previše.
-
Zakažite se u što ranijem terminu (ako možete ujutru), i to – ne za ponedeljak.
Dakle, ako je ikako moguće, gledajte da što manje vremena prođe između zakazivanja i termina odlaska, da se što kraće dvoumite :).
Ako se zakažete u petak – postoji mogućnost da se ceo vikend plašite…
-
Nemojte ići sami.
Povedite osobu od poverenja, ali nekog ko će vas podržati.
Dešavalo mi se da vidim prestravljenu devojku koju doprati “kuražni” momak, stoji u dovratku i govori: “Kad sam ja vadio zub, bio sam sav krvav DOVDE, ha-ha-ha”.
OVO NIJE PODRŠKA.
Dakle, pažljivo promislite ko će doći s vama, ma koliko vas voleo i bio vam blizak.
Vaša podrška ne sme da ima strah od zubara!
-
Učinite bilo šta što vas opušta.
Naučite relaksacione tehnike – vaš stomatolog zna bar par vrlo jednostavnih koje vam mogu pomoći.
Pitajte za anksiolitik.
Moj profesor iz kliničke farmakologije je govorio: Bolje jedan Apaurin, nego jedan infarkt, ne biste verovali koliko je ovo blizu istine, na žalost.
Anksiolitici imaju i mane i prednosti, ali od jedne tabletice za par poseta stomatologu vam neće biti Bog zna šta.
Ponesite slušalice s muzikom.
Imala sam pacijenata kojima ovo pomaže – u pitanju je zapravo odvraćanje pažnje.
-
Krenite postepeno – od malih stvari.
Na primer – od poliranja zuba.
Ovo će vam dati priliku da vidite kako stomatolog radi, kakvu “ima ruku”, a kasnije sve ide lakše.
-
I – na kraju: NAGRADITE SEBE :).
Zaslužili ste!
Samo nemojte da to bude čokolada :).
Srećno!
Izvor: respecta.co.rs
Izbor muškarca govori o vama mnogo više nego što mislite
Htele vi to da priznate ili ne, svaka žena ima tip muškarca koji smatra privlačnijim od ostalih, a upravo taj izbor govori mnogo o vama. Možda i više nego što biste htele…
Narcisoidni tip
Karakteristike: Zaljubljen u sebe, uvek u centru pažnje, uvek najglasniji, uvek s potrebom da šarmira. Jednom kad ga upecaš, otvara se i njegova ružna strana – moraš ga stalno hvaliti i prihvatati njegovu kritiku koju deli na sve strane.
Zašto ga biraš? Verovatno zato što si i sama narcisoidna. Znamo, zvuči grozno, ali tako je. Narcisoidni ljudi se često privlače, a jednom kada započnu vezu, ona se pretvara u konstantno takmičenje u tome ko će biti bolji, lepši, i ko će od drugih dobijati više pažnje.
Emocionalno nedostupan tip
Karakteristike: On nije spreman za vezu, ne voli da pokazuje osećanja i nikako mu se ne sviđa da planira budućnost s tobom. Upecati ga ne možeš, jer te uvek drži na ledu.
Zašto ga biraš? Zato što imaš osećaj da ne zaslužuješ bolje. Žene koje stalno pokušavaju da se izbore sa ovakvim muškarcima nemaju dovoljno samopouzdanja da kažu: “Ja zaslužujem muškarca koji će me obožavati” – i sklone se.
Tip kojeg treba popraviti
Karakteristike: On nije dovoljno dobar za tebe, ali jednom kad završiš s njim, biće baš savršen. Kad ga upecaš, imaš osećaj da si započela dobrotvorni projekat.
Zašto ga biraš? Imaš stalnu potrebu da popravljaš nešto, da budeš nečiji junak, dokažeš da si dobra osoba. Verovatno u tvojoj prošlosti postoji veza zbog koje se osećaš loše pa pokušavaš da se iskupiš za stare grehe.
Zauzeti tip
Karakteristike: Ima devojku, ili još gore – ima ženu. Nećeš ga upecati jer je zauzet, a čak i ako zbog tebe ostavi sve, vrlo izvesno je da će te otkačiti jer mu više nisi zabranjena.
Zašto ga biraš? Jer nemaš poštovanja prema samoj sebi. Ako imaš obraza da budeš u vezi s nekim ko već ima drugu vezu, pokazuješ da nemaš poštovanja ni prema drugima. Potajno se verovatno nadaš da će ostaviti svoju devojku ili ženu i potajno veruješ da ne zaslužuješ bolje od muškarca koji je samo tvoj.
Izvor: Index.hr
Maske za negu ruku od: šargarepe, maslinovog ulja, jogurta, kvasca, meda, banana…
Zima nam je stigla, a to je period kada su naša lica i ruke izložene hladnoći i spoljnim prilikama. Zato u ovom periodu treba da zaštitimo kožu koliko je god moguće od pucanja i promrzavanja. Ukoliko želite da vaše ruke budu nežne i negovane i zimi, evo nekoliko saveta i maski koje vam mogu pomoći da vam ruke izgledaju zdravo i negovano.
Pre svega redovno perite ruke i gledajte da vam budu čiste ali nemojte koristiti preagresivne sapune. Ovo se odnosi na tečne sapune koji mogu još više da doprinesu sušenju i pucanju kože. Zatim možete i pilingovati ruke kako bi uklonili stare slojeve i održavali kožu nežnom. Bar jednom nedeljno uradite piling ruku. Redovno mažite ruke nekom zaštitnom kremom. Sem ovih saveta, možete isprobati ove maske koje će potpomoći negu vaših ruku.
Maska od šargarepe
Ova maska je jeftina i vrlo prosta za napraviti. Šargerpa je bogata provitaminom A, karotenom i mnogim drugim mineralima i dosta je hranljiva za kožu.
Ono što vam treba je jedna veća ili dve manje šargerepe, 1 supena kašika pavlake i kašika maslinovog ulja. Šargarepu izrendajte vrlo sitno, pomešajte sa pavlakom i maslinovim uljem. Pre ovog tretmana dobro operite ruke a bilo bi dobro da smesu ostavite da deluje u pamučnim rukavicama za negu ruku. Ukoliko nemate ove rukavice jednostavno kada nanesete masku zavijte ih u neki peškir. Ostavite 20 minuta da deluje, isprerite i namažite zaštitnu kremu.
Maska od maslinovog ulja, jogurta, kvasca, jajeta
U posudu dodajte supenu kašiku punomasnog jogurta, kašičicu maslinovog ulja, jednu kockicu kvasca, izgnječite, sjedinite pa dodajte jedno celo jaje. Ova smesa je puna proteina, koja će obnoviti i podmalditi vašu kožu ruku u potpunosti, počev od jogurta pa do jajeta bogatog mnogim mineralima . Jogurt i maslinovo ulje će hidririati kožu i vratiti joj PH ravnotežu dok kvasac potpomaže oporavljanje ćelija. Ovu ‘’glinastu’’ masku ostavite u frižideru da odstoji nekih pola sata pa nanesite na ruke. Obložite ruke providnom folijom pa u stavite u peškir 10ak minuta, isperite i videćete kako koža ima drugačiji izgled.
Piling-maska od meda, banane, jajeta, i braon šećera
Ova maska sadrži malo više sastojaka ali sigurno nećete zažaliti. Sem toga što će delovati kao maska delovaće i kao piling. Dakle, imaćete 1 u 2. Jednu bananu izgnječite pa dodajte 2 supene kašike meda, 2 žumanca, 2 kašike braon šećera i kašiku ulja. ( maslinovog ili bademovog).
Kada se sve ovo sjedini, nanesite masku pa masirajte ruke i između prstiju nekih 3 minuta. Kada to završie ostavite da vam odstoji na rukama nekih 15 minuta pa isperite. Imaćete divne, nežne, negovane i mirisne ruke. Ovu masku možete ostaviti i u frižideru ako vam ostane pa tretman ponovite još jednom u toku dana.
Biljna kupka za ruke
Jednom nedeljno priuštite svojoj koži ekstra negu tako što ćete pripremiti kupku od bilja i ulja. Za ovu kupku vam je potrebna šaka suve koprive, žalfije, nevena i kamilice. Sve ove sušene biljke potopite u vrelu vodu. Kada se tečnost ohladi na temperatutru koju vaša koža može podneti, namačite i masirajte ruke ovim biljkama, zatim u to dodajte malo bademovog i nekoliko kapi eteričnog ulja ruzmarina. Pomešajte sve ove mirise i uživajte u kupki i negovanju ruku.
Izvor: jollymagazine.com
Zdrava pića za buduće mame: Osam napitaka koje trudnica sme da konzumira do mile volje
Nijedan organizam ne može funkcionisati bez tečnosti, pa se stoga preporučuje da dnevno popijete najmanje litar i po vode, ali i nekoliko čaša prirodnih voćnih sokova. Ovo pravilo posebno je važno za buduće mame koje, osim svog, treba da napoje i bebin organizam.
Predstavljamo vam osam vrsta napitaka koje trudnica sme da konzumira do mile volje…
-
Voda
Dok organizam bez hrane opstaje i do dva meseca, bez vode će izdržati tek nekoliko dana. Do svih reakcija u organizmu dolazi isključivo pomoću tečnosti, a upravo je voda ta koja omogućava transport i distribuciju hranljivih sastojaka po celom telu.
-
Sok od ananasa
Odličan je za varenje, što je budućim mamama veoma važno s obzirom na to da većina pati od zatvora. Sok od ananasa uspešno zamenjuje klasične osvežavajuće napitke i predstavlja jedan od najprijatnijih načina za gašenje žeđi. Osim toga, ublažava kašalj. Dobro je poznata i digestivna moć ananasa: zasluga pripada bromelinu, enzimu koji olakšava varenje proteina. Najbolje je piti svež, tek isceđeni sok – kuvan i pasterizovan, gubi enzime.
-
Sok od jabuke
Jabuka je voćka sa najviše blagodeti po organizam i ima i tu prednost da je dostupna preko cele godine. I njen sok je poznat i cenjen zbog niza dobrih osobina: jača nerve i mišiće, deluje kao diuretik, dezifinkuje probavni sistem i obezbeđuje pravilan rad creva. Osim toga, svež sok od jabuke sadrži i limunsku kiselinu, vitamin C, vitamine grupe B i razne vrste šećera, posebno fruktozu. Budući da je niskokaloričan (oko 50 kalorija na svakih 100 grama), napitak se posebno preporučuje osobama koje ne žele da se ugoje.
-
Sok od grejpfruta
Mnogobrojne studije potvrđuju antibakterijska i antimikotička (farmakološka sredstva protiv gljivica) svojstva grejpfruta. Plod i njegov nektar jačaju odbrambene sposobnosti organizma. Ukoliko svakog jutra popijete svež sok od žutog ili crvenog grejpfruta, zaštitićete se od većine virusa koji obično haraju s počektka jeseni. Ako želite da iskoristite sve prednosti grejpfruta, nemojte se ograničiti samo na ceđeni sok. Obilje hranljivih sastojaka naći ćete upravo u kori i tankim belim kožicama ovog voća. Najbolje je kad se iscedi ili se narezane kriške stave direktno u sokovnik.
-
Sok od narandže
Kao svi agrumi, pomorandža je riznica C vitamina. Sa samo 100 ml soka unećete 65 % preporučene dnevne doze ovog vitamina. Isceđeni sok od pomorandže treba popiti odmah, budući da vitamin C brzo propada. Zadovoljstvo ovog voća uskraćeno je, međutim, osobama koje imaju neku bolest jednjaka, hijatus herniju, gastritis, kamen u bubregu ili su alergične na pomorandžu.
-
Sok od šargarepe
Poznata u kuhinji kao nezaobilazni sastojak supe ili nekog drugog čorbastog jela, šargarepa je i pravi eliksir zdravlja. Njen sok igra važnu ulogu u očuvanju crevne bakterijske flore, što je važan preduslov za zdravlje creva. Osim toga, sok od šargarepe bogat je A vitaminom u obliku betakarotena, korisnog za vid i sprečavanje kožnih oboljenja kao što su akne i eritemi.
-
Sok od limuna
Ovaj sok sadrži mnogo vitamina, posebno vitamina C koji olakšava apsorpciju gvožđa u želucu, pa je dragocen u slučaju otežanog varenja. Zahvaljujući visokoj alkalnoj vrednosti, limunov sok dezinfikuje i čisti, a u stanju je da smanji i eventualni višak kiseline u organizmu, od čega pati većina budućih mama. Ipak, limunadu nemojte konzumirati hladnu, već mlaku ili zagrejanu na sobnoj temperaturi.
-
Mleko i jogurt
Mleko i kiseli mlečni napici predstavljaju grupu namirnica koje čine temelj pravilne ishrane. “Beli nektar” riznica je kalcijuma i fosfora, proteina visoke biološke vrednosti, vitamina A, D, B 2 i B 12. Visoki procenat kalcijuma (oko 120 miligrama na svakih 100 grama) čini mleko saveznikom u formiranju kostiju i zuba i očuvanju određenih procesa kao što su kontrakcija mišića i koagulacija krvi.
Autor: Life Content
5 „veličanstvenih“ čajeva za mršavljenje: Zeleni, oolong, hibiskus, kopriva i lotus
Biljni čajevi se od pamtiveka koriste za lečenje, čišćenje i poboljšanje zdravlja. Oni su i odlični saveznici u borbi protiv suvišnih kilograma. Među stotinama vrsta čajnih napitaka, izdvajamo 5 „veličanstvenih“ koji mogu pomoći u oslobadjanju od viška kilograma.
Zeleni čaj
Zeleni čaj je superheroj u čišćenju organizma i borbi protiv suvišnih kilograma. Kako bi se proizveo zeleni čaj, sveže ubrani listovi se brzo pare da bi se sprečila fermentacija. Upravo zbog minimalne obrade zeleni čaj sadrži velike količine farmakološki aktivnih sastojaka polifenola – katehina koji podstiču gubitak telesne mase, ali blagotvorno deluju i na celokupno zdravlje.
Uz dokazani učinak na očuvanje vitke linije, zeleni čaj je delotvoran i u čišćenju organizma. Za najbolje rezultate preporuka je zeleni čaj piti 2 do 3 puta dnevno, naravno nezaslađenog.
Oolong čaj
Oolong čaj je polufermentirani čaj na granici između crnog i zelenog, ponekad nazivan „aromatičnim neprijateljem masnoća“ jer smanjuje stvaranje masnih naslaga i podstiče mršavljenje.
Poput zelenog obiluje polifenolima koji povećavaju potrošnju energije potrebne za varenje, apsorpciju i metabolizam hrane. Time smanjuju pretvaranje energije iz hrane u masno tkivo, što su potvrdili i japanski naučnici koji su otkrili da ispijanje oolong čaja 15-ak minuta pre obroka bogatog ugljenim hidratima smanjuje skladištenje suvišnih kalorija u masne ćelije. Preporučena doza je dve šoljice dnevno.
Čaj od hibiskusa
Ovaj čaj prepoznatljive crvene boje i kiselkaste arome, poseduje blagotvorna svojstva koja se cene već vekovima. Jedno od njih je i pomoć u regulaciji telesne mase. Hibiskus je vredan izvor vitamina C i flavonoida koji pomažu detoksikaciju organizma, ujedno je i diuretik koji smanjuje osećaj nadutosti.
Čaj od hibiskusa obiluje materijama koje inhibiraju enzime čija je uloga apsorpcija masti i ugljenih hidrata. Kako bi se osigurali pozitivni učinci ovog čaja treba ga uzimati 1-2 puta dnevno.
Čaj od koprive
U narodnoj medicini kopriva ima dugu tradiciju u otklanjanju brojnih tegoba. Danas se najviše koristi kao diuretik kod upala mokraćnih puteva i bubrežnih kamenaca i kao pomoć u lečenju reumatskih tegoba.
Lišće koprive sadrži puno hlorofila, organskih kiselina i 10 posto mineralnih soli s dosta kalcijuma, kalijuma, fosfora i gvoždja. Za koprivu se često u literaturi kaže da je sredstvo za čišćenje krvi jer podstiče razmenu i uklanjanje štetnih materija, što ide ruku pod ruku s procesom mršavljenja. Nema dokazanih štetnih delovanja, a jedine zabeležene nuspojave su lakše stomačne tegobe. Takođe valja napomenuti da se ne preporučuje osobama koje uzimaju lekove za razređivanje krvi, jer može ulaziti u interakciju s njima.
Lotus čaj
Biljka lotus (Nelumbo nucifera) je višegodišnja vodena biljka slična američkom lopoču (water lily) i poznato je lekovito sredstvo kineske i indijske tradicionalne medicine.
Značajan deo hemijskog sastava ove biljke čine polifenoli koji blagotvorno deluju na zdravlje. Koristi se kao sredstvo za snižavanje krvnog pritiska i kao anti-age namirnica, a nedavna istraživanja su zabeležila i njegov uticaj na telesnu masu. Istraživanje objavljeno 2010. godine u časopisu Nutrition and Metabolism pokazalo je kako ekstrakt biljke lotus značajno smanjuje akumulaciju triglicerida u masno tkivo, a povećava razgradnju masnih naslaga. Isto istraživanje je zabeležilo da se učinak ekstrakta biljke lotus povećava u kombinaciji s l-karnitinom.
Ispijanje čajeva „rastvarača masnih naslaga“ svakako može pomoći u postizanju i održanju vitke linije, ali ne može napraviti čuda. Ukoliko se ne promene loše životne navike, konzumacijom čajeva neće se puno postići. Stoga je najbolje, uz ispijanje čaja, pripaziti na ishranu i kretati se jer se samo tako stiže do željenih rezultata.
Izvor: magicnobilje.com
Sta bi trebalo da znate ako želite da ugradite silikone u grudi
Iako u poslednje vreme trendovi nalažu prirodan izgled, plastični hirurzi širom sveta ne beleže krizu poslovanja, a spektar estetskih zahvata koje je moguće obaviti svakim danom je sve širi i širi. Ipak, najpopularnija estetska operacija na svetu ostaje ista, a to je povećanje dojki silikonom ili masnim tkivom.
Ipak, osim cene, postoje stvari koje morate znati pre nego što odlučite da odete pod nož…
1. Možete birati oblik silikona, ali ne možete dobiti ogromne grudi jednom operacijom.
2. Osim silikona u grudi možete ugraditi i masno tkivo isisano iz drugih delova vašeg tela.
3. Nakon operacije možete potpuno izgubiti osećaj u bradavicama.
4. Silikoni se primete i osete na dodir, i ne postoji silikon koji će izgledati i delovati kao prava dojka.
5. Operacija ugradnje silikona može uticati na dojenje u budućnosti.
6. Oporavak je izrazito bolan i neugodan i treba znati da najmanje sedam dana morate mirovati.
7. Ako ugradite silikone to verovatno neće biti vaša poslednja operacija dojki. Silikoni imaju rok trajanja, pa će četvrtina žena koje se podvrgne ovom zahvatu mora ponoviti isti za deset godina.
Izvor: index.hr
Sta bi trebalo da znate ako želite da ugradite silikone u zadnjicu
Uprskos popularnosti transfera masnog tkiva u zadnjicu tehnika „Brazilskog liftinga“ nije primerena svakoj pacijentkinji. Najčešće razlog je očigledan – nedostatak masnog tkiva kod mršavijih pacijentkinja. Nažalost, ni povećavanje težine koja bi omogućila uzimanje dovoljne količine masnog tkiva nije rešenje jer sa dijetom i gubitkom težine nestaje i efekat povećavanja zadnjice.
Konsultacija i pregled estetskog hirurga najbolji su način određivanja tipa zahvata. Genealno se za povećavanje zadnjice odlučuje devojke koje su smanjile telesnu težinu i kojima je ostao višak kože na zadnjici ili devojke koje prirodno imaju „ravnu“ ili malu zadnjicu u odnosu na celokupnu figuru.
Silikonski implanti i dalje igraju veliku ulogu u povećavanju i oblikovanju zadnjice, a sa razvojem tehnologije povećava im se lepeza veličina i oblika. Jedno od pitanja koje se postavlja kod korišćena silikona je mesto gde se on postavlja i to je verovatno najvažnija odluka koja se donosi pre ovog zahvata.
Subfascijalna pozicija implanta ima dosta prednosti. Tehnički, zahvat je nešto jednostavniji, oporavak je kraći i diskomfor je manji, a moguće je ubaciti i implante veće zapremine (do 500ccm). Mane ove tehnike su češći razvoj seroma i veći rizik od infekcije. Ova operativna tehnika zahteva korišćenje drenova, a u kasnijem toku postoji veća mogućnost za formiranje kapsularne kontrakture. Značajni nedostatak je i što se kod mršavijih pacijentkinja implant „providi“ ili napipava kroz kožu, a ponekad postoji i osećaj hroničnog diskomfora. Preduslov za ovu tehniku je postojanje dovoljnog sloja mekog tkiva između mišića i kože, tako da se implant kamuflira slojem masnog tkiva.
Intramuskularno postavljeni implanti imaju svoje prednosti – manji je rizik od infekcije i seroma, implant se skoro nikada ne „providi“ kroz kožu i veoma se dobro podnosi. Mane ove tehnike su komplikovana operacija i duži i bolniji oporavak. Najbolji kandidati za ovu tehiku su pacijentkinje sa malo potkožnog masnog tkiva u glutealnoj regiji koje žele umereno povećavanje zadnjice, jer se tek relativno mali implant može koristiti (250-350ccm).
Pravilo je da treba vežbati, raditi čučnjeve i zategnuti mišiće glutealne regije koliko je god to moguće, bilo da se planira estetski zahvat ili ne. Takođe, treba instistirati na pravilnom držanju tela. Nemojte stajati sa „zaključanim“ ispravljenim kolenima i kukovima izguranim napred. Ne samo da nije atraktivno, već i zamara kičmu i mišiće leđa.
Kao što se vidi, povećavanje zadnjice implantima u mnogome zavisi od mesta postavljanja implanta i od toga zavisi i izgled, veličina, oporavak, stanje pacijenta i kompletno „uživanje“ u novom izgledu.
Izvor: drmaljkovic.com
Vrganj – Može da uništi ćelije raka debelog creva, ublažava upale, za mršavljenje
Vrganj ima malo kalorija, ali je bogat brojnim važnim hranljivim materijama, uključujući proteine, dijetalna vlakna i gvožđe.
28g suvog vrganja sadrži približno:
-
105 kalorija
-
14g ugljenih hidrata
-
7g proteina
-
0g masti
-
7g dijetalnih vlakana
-
5mg gvožđa (28% dnevno preporučene doze)
Pored navedenih nutrijenata, vrganj sadrži i vitamine A i C, kao i kalcijum.
Korisna svojstva vrganja
Pomaže kod skidanja viška kilograma
Vrganj ima malo kalorija, a prepun je proteina i vlakana, zato je neprocenjiv kod skidanja viška kilograma.
Vlakna se kroz gastrointestinalni trakt kreću nesvarena, pospešuju osećaj sitosti i drže apetit pod kontrolom.
Proteini, s druge strane, mogu da doprinesu procesu mršavljenja na nekoliko načina. Smanjuju nivo određenih hormona koji stimulišu osećaj gladi, poput grelina, jačaju metabolizam i smanjuju unos kalorija.
Pri varenju proteina troši se više kalorija nego što je to slučaj sa ugljenim hidratima i mastima, što znači da kada konzumirate namirnice bogate proteinima, kao što su vrganji, na kraju će vam ostati manje upotrebljivih kalorija nego što je to slučaj sa namirnicama bogatim mastima ili ugljenim hidratima.
Ublažava upalu
Hronične upale su povezane sa brojnim zdravstvenim problemima, od reumatoidnog artritisa i astme do peptičkih ulkusa. Pokazalo se i da doprinose razvoju hroničnih bolesti, kao što su rak ili bolesti srca.
Neke studije su otkrile da vrganj sadrži moćne antiinflamatorne agense, koji mogu da pomognu kod ublažavanja simptoma nekih oboljenja povezanih sa upalama.
U studiji na životinjama iz 2016. godine, objavljenoj u Američkom žurnalu translacionih istraživanja, na primer, miševi su lečeni ekstraktom vrganja i došlo se do otkrića da su se markeri upale smanjili, kao i inflamatorni odgovor povezan sa astmom.
Može da uništi ćelije raka debelog creva
Jedno od najimpresivnijih svojstava vrganja je njegovo potencijalno delovanje na rak debelog creva. U stvari, neke studije su otkrile da ove pečurke sadrže moćna jedinjenja koja mogu da unište ćelije raka.
Ispitivanje in vitro, koje je objavljeno u časopisu Hrana i funkcija, pokazalo je da je ekstrakt vrganja mogao da izazove ćelijsku smrt ćelija humanog kancera debelog creva. I druge studije su došle do sličnih otkrića, pa je objavljeno da jedinjenja koja se nalaze u vrganju mogu da zaustave rast i razmnožavanje ćelija raka debelog creva.
Pored toga, vrganj je namirnica sa visokim sadržajem vlakana, pa može da deluje kao zaštita od kolorektalnog kancera. Nekoliko studija je došlo do otkrića da povećan unos vlakana može da se poveže sa smanjenjem rizika od nastanka kolorektalnog kancera.
Ima visok sadržaj antioksidanata
Vrganj ima visok sadržaj antioksidanata, jedinjenja koja neutrališu slobodne radikale i sprečavaju oštećenje ćelija.
Poljska studija je otkrila da vrganj ima visok sadržaj brojnih antioksidanata, uključujući i beta karoten, askorbinsku kiselinu i likopen.
Antioksidanti mogu da umanje oksidativni stres, koji se povezuje sa nakupljanjem slobodnih radikala, pa čak mogu i da umanje rizik od nastanka nekih bolesti u koje spadaju inflamatorni poremećaji, poput bolesti srca i kancer.
Pored vrganja, tu su i druge namirnice bogate antioksidantima, uključujući i bobičasto voće, artičoke, crnu čokoladu i bubrežasti pasulj.
Poboljšava zdravlje organa za varenje
Zahvaljujući visokom sadržaju vlakana, vrganj može da poboljša zdravlje organa za varenje, spreči konstipaciju i utiče na redovnu stolicu.
Vlakna se kreću kroz sistem za varenje, dodaju masu stolici i olakšavaju njeno izbacivanje, čime ublažavaju konstipaciju. Analiza pet studija, pokazuje da su dijetalna vlakna delotvorna za povećanje učestalosti stolice kod osoba koje pate od konstipacije.
U međuvremenu, druge studije su otkrile i to da povećani unos dijetalnih vlakana može da bude koristan kod nekoliko oboljenja koja utiču na sistem za varenje, uključujući i gastroezofagealni refluks, divertikulitis i peptički ulkus.
Odličan izvor proteina
28g sušenog vrganja sadrži impresivnih 7g proteina, što čini priličan udeo u dnevnim potrebama za proteinima i to u samo jednoj porciji.
Zbog mesnog, bogatog ukusa, vrganj može da bude koristan dodatak u vegetarijanskim ili veganskim jelima, koji obezbeđuje ne samo bolji ukus, već i dosta proteina i gvožđa.
Preuzimanje dovoljne količine proteina iz proteinskih namirnica, kao što je vrganj, esencijalno je za brojne aspekte zdravlja, od održavanja mišićne mase do izgradnje i regeneracije tkiva. Kao što smo već pomenuli, proteini drže i težinu pod kontrolom, a uz to održavaju i normalan nivo šećera u krvi i poboljšavaju zdravlje mozga i srca.
Za povećanje unosa proteina, pored vrganja, dobri su i meso, živinsko meso, mahunarke, jaja i orašasti plodovi.
Jedinstvenog, bogatog, orašastog i zemljanog ukusa, vrganj će svakom jelu pojačati aromu, istovremeno ga obogatiti brojnim hranljivim materijama i učiniti ga zdravim.
Ove pečurke su prepune gvožđa, vlakana i antioksidanata. Imaju i visok sadržaj proteina, kao i mesni, pikantni ukus, što ga čini savršenim dodatkom vegetarijanskim i veganskim jelima.
Pored toga, vrganj je dobar za zdravlje i može da poboljša funkcionisanje sistema za varenje, pospeši mršavljenje, ublaži upalu, pa čak i da ubije ćelije raka debelog creva.
Od testenine sa vrganjem do paprikaša i čorbi, jasno je da ova moćna gljiva može da bude sjajan način da podignete nivo zdravlja na novi nivo.
Šta je vrganj?
Poznat i kao hrastov vrganj, pravi vrganj, kao i pod botaničkim imenom Boletus edulis, vrganj je vrsta jestive gljive, odnosno pečurke koja raste širom severne hemisfere, uključujući i delove Severne Amerike, Evrope i Azije.
Pečurke pripadaju vrsti gljiva koje žive u simbiozi sa drvećem. Gljivično mrežasto tkivo (micelijum) je obmotano oko korena drveta ispod zemlje, a plodonosno telo (koje ispušta spore za razmnožavanje) razvija se iznad zemlje, tokom leta i jeseni.
Vrganj karakterišu debela, bela drška koja može da dostigne visinu od 7 – 25cm i šešir tamnosmeđe boje, čiji prečnik može da bude od 5cm kod mladih pečuraka do 30cm kod starijih. Pored toga, vrganj ima zemljani ukus koji se odlično slaže sa brojnim jelima, od čorbi do testenina – kao i druge pečurke, na primer, lavlja griva.
Kako se koristi vrganj ?
Vrganj je neverovatno prilagodljiva namirnica koja može da ulepša brojna jela svojim jedinstvenim ukusom.
Sveži vrganj se obično griluje ili peče u rerni. Može da se doda i u testenine, rizoto, kaserolu ili graten.
Ako imate neko omiljeno jelo sa pečurkama za koje se koriste šampinjoni ili neke druge plemenite pečurke, na primer, možete da ih zamenite vrganjem i postignete fantastičan ukus, a ujedno i dodate brojne hranljive materije. U brojnim jelima, zamenom drugih pečuraka vrganjima, možete da dobijete podjednako ukusna jela – ako ne i ukusnija – kao i original.
Vrganj zna da bude prilično skup, pa to malo odbija ljude. Međutim, podjednako dobra zamena za sveže pečurke je sušeni ili konzervisani vrganj, čija je cena pristupačnija.
Sušeni i konzervisani vrganj može da se koristi za pripremanje sosa od vrganja, kao i čorbe ili paprikaša. Sušene pečurke potopite na 20 minuta u vodu, kako bi omekšale pre upotrebe.
Vrganj ili šitake
Vrganj se često predi sa šitake pečurkom zbog njihovog sličnog zemljanog, mesnog ukusa. Međutim, postoje brojne razlike između ove dve vrste popularnih pečuraka.
Dok se šitake najčešće uzgaja, vrganj je obično divlja pečurka, jer mu je za razvoj potrebna biljka domaćin. Šitake, takođe, ima ukus koji pomalo liči na beli luk, a zemljani ukus joj je blaži nego kod vrganja.
Što se hranljivosti tiče, suva šitake pečurka ima manje kalorija, ali i manje gvožđa i skoro upola manje vlakana i proteina nego suvi vrganj.
Međutim, obe vrste pečuraka mogu da budu zdrav dodatak ishrani. Nekoliko porcija nedeljno i jedne i druge, pa ćete imati hranljivu i dobro izbalansiranu ishranu, a ujedno i korist za zdravlje jer je i jedna i druga nude.
Gde može da se nađe vrganj
Sveži vrganj može da se nađe tokom leta i jeseni na zemljištu oko drveća, posebno oko bukvi i breza. Vodite računa da obrišete svaku nečistoću, a za to koristite vlažnu krpu; izbegavajte direktno pranje u vrućoj vodi.
Međutim, ako nemate vremena za gljivarenje (pa čak i kada ga imate, a niste vešti u tome), pa se pitate gde možete da kupite sveži vrganj, odgovor je jednostavan – u većini dobro snabdevenih prodavnica.
Birajte pečurke koje su čvrste i neoštećene, a izbegavajte one sa rupicama na šeširu jer je to znak da je u njima prisutan crv. Pogledajte i ispod šešira – ako ima crnih tačaka ili tamnozelene boje, to znači da su pečurke prezrele.
Vrganj možete da nađete i u suvom i konzervisanom obliku u većini prodavnica, kao i na internetu. Premda nisu tako prilagodljive kao sveže pečurke, ove mogu da se koriste za popravljanje ukusa i dodavanje hranljivih materija raznim jelima.
Jela od vrganja
Vrganj može lako da se pridoda svakom jelu za koje su potrebne pečurke, a može da se koristi svež, sušen ili konzervisan.
Istorija
Vrganj je poznat pod mnogim različitim imenima širom sveta. Na primer, u Nemačkoj je ova pečurka poznata kao Steinpilz, ili kamena pečurka, zbog svoje čvrstine, dok je u Engleskoj vrganj poznat kao lepinja za peni, zbog svog oblika i boje koji podsećaju na nekadašnje lepinje koje su se prodavale za 1 peni.
U druge nazive za vrganj spadaju cèpe u Francuskoj (čita se cep i prevodi kao vrganj), белый гриб, ili bela gljiva, u Rusiji i eekhoorntjesbrood, ili veveričji hleb, u Holandiji.
U Italiji je zovu porcino, što potiče od reči porcine, odnosno svinja. Ovaj naziv je preuzet od starih Rimljana koji su ovu pečurku zvali svinjska pečurka.
Kod nas je poznata kao pravi vrganj, hrastov vrganj i kraljevka.
Mada je vrganj uobičajen u mnogim evropskim kuhinjama, u drugim delovima sveta tek stiče popularnost i postaje uobičajen sastojak čorbi, sosova, testenina, variva itd.
Mere opreza
Vrganj može da izazove alergijsku reakciju kod nekih osoba. Ako osetite bilo kakvo neželjeno dejstvo nakon konzumiranja vrganja, odmah prestanite da jedete i javite se lekaru.
Izbegavajte vrganj u sirovom stanju jer može da nadraži želudac. Takođe, imajte na umu da drška ponekad može da sadrži crve. Ako sušite pečurke, crvi će ispasti tokom procesa sušenja, ali ako ih jedete u sirovom stanju, odsecite drške.
Pored toga, budite veoma oprezni ako sami skupljate vrganje i izbegavajte sakupljanje u blizini industrijskih zona, autoputeva ili pruga. Razlog za ovo je što se teški metali i toksini nakupljaju u pečurkama i mogu da dovedu do zdravstvenih problema i trovanja. Međutim, pečurke koje rastu na nezagađenom prostoru potpuno su bezbedne.
Za većinu ljudi vrganj je ukusan i hranljiv dodatak ishrani, u kome može da se uživa uz minimalni rizik od pojave neželjenih dejstava.
Par reči za kraj
-
Vrganj je jestiva vrsta gljive, odnosno pečurka, poznata pod botaničkim nazivom Bolestus edulis.
-
Ove pečurke mogu da se griluju ili koriste za pripremanje brojnih jela, uključujući čorbe, paprikaše, variva i testenine.
-
Ovu pečurku možete da nađete u prirodi ili u suvom, konzervisanom ili svežem obliku u brojnim prodavnicama
-
Ova pečurka sadrži malo kalorija, ali zato ima dobru količinu proteina, vlakana i gvožđa.
-
Ima i visok sadržaj antioksidanata i može da ublaži upalu, popravi zdravlje organa za varenje, pospeši mršavljenje i uništi ćelije raka debelog creva, što ga čini zdravim izborom koji unapređuje vašu ishranu.
izvor: cajeviza.net