NaslovnaLekariSaveti lekaraKako prevazići strah od zubara: Imajte stalno na umu da vi kontrolišete...

Kako prevazići strah od zubara: Imajte stalno na umu da vi kontrolišete situaciju

Jedan od najraširenijih strahova je strah od zubara. Ozbiljno izražen strah se smatra fobijom – dakle, “dental phobia” je “samo” jači stepen straha od posete stomatologu.

Ova fobija, kao klinički značajna anksioznost, koja je provocirana izlaganjem specifičnim zastrašujućim objektima ili situacijama (normalno) vodi ka izbegavanju toga što čoveka plaši.

Prema istraživanjima, ovaj strah značajno utiče na normalne rutine osobe, na profesionalno funkcionisanje, socijalne aktivnosti pa i međuljudske odnose.

A nemojte da vam sada cela ova naučna priča bude izgovor da NIKAD VIŠE ne odete kod zubara.
Normalno, nije potrebno posebno naglašavati da izbegavanje posete stomatologu ima za posledicu loše stanje zuba i desni, bolove i opšte zdravstvene probleme.

Ovakvo stanje nadalje uzrokuje osećanja stida, krivice pa i inferiornosti, dodatne probleme u socijalnom okruženju, i tu se krug zatvara…

Ohrabrujuća vest je da (prema istraživanjima Vassenda i Hakelmena) veliki broj pacijenata sa pravom “dental fobijom” IPAK redovno posećuje svog stomatologa.

Kako im to uspeva?

Stvar ide ovako: kod većine pacijenata koji se plaše zubara postoji određena ambivalencija, kolebanje:
– s jedne strane, oni se plaše, to je činjenica,
– sa druge strane – na svesnom nivou ZNAJU da treba da idu, zabrinuti su za zdravlje zuba i opšte zdravlje i svesni posledica.

U nekim zemljama pacijenti imaju i socijalnu podršku i razvijene strategije za pomoć, što sve pomaže jačanju unutrašnjih snaga pacijenta.

Osnovni strahovi od zubara su obično sledeći:
– strah od bola,
– strah od nepoznatog,
– strah od gubitka kontrole,
– strah od bilo čega povezanog sa posetom stomatologu i sa samom intervencijom: strah pacijenta od toga da će se osramotiti (plakanjem, recimo), od igle, od ugušenja ili davljenja, strah od paničnog ili histeričnog napada, od cene koštanja, od neosetljivosti na lokalne anestetike…

Uzroci straha mogu biti zaista brojni; od realnih loših iskustava u stomatološkoj zaštiti do loših iskustava sa drugim “belim mantilima”.
Imala sam bezbroj pacijenata sa vrlo teškim oboljenjima koji se zapravo ne plaše zubara – nego su prosto izmučeni dotadašnjim terapijskim postupcima u okviru osnovnog oboljenja.

Kako se boriti protiv ovog straha?

  1. Osvestite svoj strah.

    Pokušajte da ispišete šta vas (sve) plaši, i pokušajte da izdvojite šta je to konkretno.

    Probajte RACIONALNO da promislite o konkretnom strahu.

Ako je uzrok konkretan stomatolog – svakako da nisu svi takvi.
Ako je konkretna intervencija – normalno da ne mora da znači da će svaki put tako biti.
Ako nemate loša iskustva i ne možete da fokusirate uzrok straha – da li je moguće da vas plaše horor priče rođaka i prijatelja?
Ne možete da dišete na nos? To je rešivo.
Loše se osećate u poluležećem položaju? Ja sam taj slučaj, iako se ne bojim zubara :).
Sve je rešivo.

  1. Nađite pravog stomatologa.

    Ne mora biti najlepši na svetu, ali mora da “ima uši” – dakle, da vas sluša i reaguje na to što mu kažete.

    Dokazano je da empatični i duhoviti stomatolozi prosto lekovito deluju :).

Strah od zubara se lakše prevazilazi kad KAŽETE: na primer, da se plašite ako stomatolog želi da vas polegne u stolici, da vam je lakše kad znate tačno šta će da radi i koliko će to trajati i slično.

Nije redak slučaj da odrasli pacijenti koji se plaše traže dečjeg stomatologa – jer su oni naviknuti na ovakvo postupanje.

Lepo, krenite redom – makar progovorite neku reč sa stomatologom; ako vam deluje da odgovara vašim zahtevima, odlučite se za pregled.

  1. Imajte stalno na umu da VI kontrolišete situaciju.

    Ovo može da zvuči čudno prestravljenom pacijentu, ali realno – i zakonski i moralno – profesionalac mora da stane ako mu odrasla osoba kaže da dalje neće.

    Kraj priče.

Imate pravo da odbijete intervenciju, pod uslovom da vam se predoči na vama jasan način koje su moguće posledice.

Sa ovakvim pacijentima uvek prvo razgovaram daleko od zubarske stolice; svakom jednom otvoreno kažem da može slobodno da ustane i ode u ma kom trenutku.
Za 27 godina mog staža to je učinio samo jedan :).

  1. POSTAVITE PRAVILA.

    – da vam stomatolog na vreme kaže gde će vas zaboleti, kojim otprilike intenzitetom i na koliko dugo;

    – da možete npr. da podignete levu ruku ako ne možete dalje,

    – da vas doktor češće pita kako ste i može li da se nastavi,

    – da imate pravo da nastavak bude u sledećoj poseti, ako je ovo bilo previše.

  2. Zakažite se u što ranijem terminu (ako možete ujutru), i to – ne za ponedeljak.

    Dakle, ako je ikako moguće, gledajte da što manje vremena prođe između zakazivanja i termina odlaska, da se što kraće dvoumite :).

    Ako se zakažete u petak – postoji mogućnost da se ceo vikend plašite…

  3. Nemojte ići sami.

    Povedite osobu od poverenja, ali nekog ko će vas podržati.

    Dešavalo mi se da vidim prestravljenu devojku koju doprati “kuražni” momak, stoji u dovratku i govori: “Kad sam ja vadio zub, bio sam sav krvav DOVDE, ha-ha-ha”.

OVO NIJE PODRŠKA.
Dakle, pažljivo promislite ko će doći s vama, ma koliko vas voleo i bio vam blizak.

Vaša podrška ne sme da ima strah od zubara!

  1. Učinite bilo šta što vas opušta.

    Naučite relaksacione tehnike – vaš stomatolog zna bar par vrlo jednostavnih koje vam mogu pomoći.

Pitajte za anksiolitik.
Moj profesor iz kliničke farmakologije je govorio: Bolje jedan Apaurin, nego jedan infarkt, ne biste verovali koliko je ovo blizu istine, na žalost.

Anksiolitici imaju i mane i prednosti, ali od jedne tabletice za par poseta stomatologu vam neće biti Bog zna šta.

Ponesite slušalice s muzikom.
Imala sam pacijenata kojima ovo pomaže – u pitanju je zapravo odvraćanje pažnje.

  1. Krenite postepeno – od malih stvari.

    Na primer – od poliranja zuba.

    Ovo će vam dati priliku da vidite kako stomatolog radi, kakvu “ima ruku”, a kasnije sve ide lakše.

  2. I – na kraju: NAGRADITE SEBE :).

    Zaslužili ste!

Samo nemojte da to bude čokolada :).

Srećno!

Izvor: respecta.co.rs

Poslednji tekstovi