Naslovna Blog Stranica 407

Prirodna droga: Pshodelične gljive mogu da izazivaju neverovatne vizije i priviđenja

0

Upotreba psihodeličnih gljiva nije ništa novo. Ljudi ih koriste još od vremena antike. Do 20. veka „magične gljive“ su gotovo uvek korišćene u okviru raznih religijskih rituala, ali onda počinju da se koriste i iz drugih razloga. O ovim zanimljivim gljivama, koje uvek privlače pažnju, razgovaramo sa istoričarem Srđanom Veselinovićem, koji se gljivarstvom aktivno bavi već 18 godina.

„Postoje zapisi o upotrebi halucinogenih gljiva, koji datiraju 2000 godina pre nove ere. Španski konkvistadori su govorili o upotrebi psihodeličnih gljiva, ali se tome dugo nije pridavala pažnja. Tek sa početkom 20. veka kreće da se istražuje i taj teren psihodeličnih gljiva, a sredinom 20. veka je počelo o njima da se govori i sa naučne strane“, navodi istoričar Veselinović.

On objašnjava da je meksički lekar Reko prvi krenuo ozbiljnije da istražuje ulogu i dejstvo ovih jedinstvenih gljiva još 1919. godine, a kasnije je istraživanje nastavio Englez Šatls. Halucinogene gljive su najviše konzumirane u severnoj Evropi, ali i u Sibiru. Šamani su masovno koristili ove gljive, a Veselinović ističe da su Vikinzi pred borbu obavezno konzimirali manje količine psihodeličnih gljiva, pre svega gljivu muharu, kako bi dodatno „naglasili“ svoj borbeni karakter.

Do 18. veka ljudi maltene ništa nisu znali o razmožavanju gljiva, pa su zato predstavljale pravu misteriju. Smatralo se da rastu „ni iz čega“. Međutim, postoje zapisi iz Stare Kine i Japana još od pre 2000 godina, kao i brojni stari grčki i rimski spisi koji govore o gljivama. Ne postoji deo sveta gde nisu pronađeni zapisi o njima.

Najsnažnija halucinogena gljiva na svetu je Psilocyde mexicana, koja je i najpopularnija među konzumentima psihodeličnih gljiva.

U Srbiji raste nekoliko vrsta psihodeličnih gljiva, a najpoznatija je iz roda Psilocyde. Rasporostranjena je muhara iz roda Amanite. Uzgajanje halucinogenih gljiva je zabranjeno, a neke vrste su i veoma retke, pa su zaštićene zakonom.

Kada je u pitanju štetnost psihodeličnih gljiva na mozak, mišljenja su podeljena. Neki naučnici i lekari smatraju da ove gljive ne ostavljaju trajne posledice na ljudski mozak, dok se drugi ne slažu. Na primer, gljiva muhara, koju su koristili Vikinzi i šamani, u većim količinama može da dovede i do smrti.

Pshodelične gljive utiču na mozak tako što prenaglašava emotivna stanja, mogu da izazivaju neverovatne vizije i priviđenja, a mnogi doživljavaju jaka stanja histerije. Dužina dejstva gljive u čovekovom mozgu zavisi od vrste gljive, ali i količine koja je unesena u organizam. Ipak, Veselinović objašnjava da uglavnom imaju dejstvo oko četiri sata, nakon čega „trip“ prolazi.

Ljudski organizam veoma brzo razvija toleranciju na psihodelične supstance ovih gljiva, pa je potrebno sačekati najmanje četiri do sedam dana, kako bi čovek ponovo doživeo efekat jednakog intenziteta poput prvog puta.

Veselinović naglašava da halucinogene gljive uglavnom nisu fizički upadljive, uprkos suprotnom verovanju ljudi da su one uvek istaknute jarkim bojama, kojima upozoravaju na svoje dejstvo.

„Gljiva može biti izuzetno jarke boje i da bude potpuno jestiva, poput široko poznate jajčare. S druge strane je muhara – najcrtanija i možda najlepša gljiva, koja jeste halucinogena, dok su Psilocyde najčešće male, neprimetne i neugledne, objašnjava Veselinović.

On ističe da nije tačno verovanje da psihodelične gljive po pravilu promene boju u modro plavu čim budu ubrane, te da taj proces najčešće karakteriše gljive vrganji.

Sa gljivama se ne treba šaliti! Čak i ljudi koji se dosta razumu u gljive treba da budu veoma oprezni“, naglašava istoričar Veselinović.

Konzumiranje „magičnih gljiva“ svakako nije preporučljivo, ali ukoliko je neko čvrsto rešen da proba, onda je definitivno bolja varijanta da koristi sušene gljive, jer je dejstvo blaže. Ukoliko neko slučajno unese u svoje telo halucinogenu gljivu, ne postoji „protivotrov“ koji bi njeno dejstvo prekinuo, tako da je jedino rešenje da sačeka određeno vreme kako bi uticaj gljive oslabeo i na kraju prestao. Ako neko unese veću količinu muhare potrebno je hitno potražiti pomoć lekara jer može dovesti do ozbiljnih komplikacija, pa i smrti.

Izvor: niskevesti.rs

 

Gljiva zimska panjevčica – poboljšava varenje, snižava nivo holesterola i krvni pritisak

0

Zimska panjevčica (Flammulina velutipes) je jestiva gljiva iz porodice Physalacriaceae. Raste u Evropi, Aziji i Severnoj Americi.

Zimska panjevčica se lako može prepoznati. Ona ima žućkasti ili braon šešir, koji je u početku u obliku zvona, a zatim vremenom postaje ravan sa blago ispupčenim vrhom. Ima glatku površinu i može imati prečnik do 10 cm.

Lamele kod zimske panjevčice su beličaste ili narandžaste. Neke su slobodne, dok su druge povezane sa drškom. Drška kod Flammulina velutipes je cilindričnog oblika. Obično je tanka i žilava i ima karakterističnu nežnu površinu.

U osnovi je relativno tamna, ali kod šešira drška počinje da poprima njegovu boju. Može biti visoka oko 10 cm i može imati prečnik do 1 cm. Otisak spora je kremasto bele boje. Mesnati deo zimske panjevčice je u početku mek i tanak, rozikaste boje i vremenom postaje žilav. Ima prijatan ukus.

Branje i čuvanje zimske panjevčice

Zimska panjevčica se sa lakoćom razvija i raste kada je vreme hladnije i zbog toga se najčešće može naći tokom jesenjih i zimskih meseci. Kod nas se obično ova pečurka može sresti u istočnim delovima zemlje.

Ovu pečurku treba tražiti na živom ili trulom drveću listopadnih šuma. Obično nekoliko pečurki rastu tako da čine buket. Može se sresti i na voćnom drveću, a nešto ređe na zimzelenom.

Zimsku panjevčicu bi trebalo da beru samo iskusni pečurkari, jer se lako može pomešati sa otrovnom Galerina Marginata. Ova pečurka je sitna, ali može biti veoma opasna po zdravlje čoveka. Samo desetak ovih sitnih gljiva može izazvati fatalno trovanje kod dece. Razlog tome su toskične materije u njenom mesu.

Otrovna Galerina Marginata kao i zimska panjevčica raste na uginulom drveću. Ipak, isusni pečurkari mogu odmah da je razlikuju jer ima vidljivu izraslinu na dršci, koja se ne može videti kod panjevčice.

Postoje i druge pečurke koje bi mogle da se pomešaju sa zimskom panjevčicom. Radi se o gljivama kao što su Armillaria mellea, Kuehneromyces mutabilis i Hypholoma fasciculare. One se mogu pomešati sa zimskom panjevčicom zbog iste drvene mase kojoj rastu.

Što se tiče izdržljivosti, zimska panjevčica je u velikoj prednosti u odnosu na druge vrste. Ako se čuva u frižideru, ona može zadržati svoju svežinu i do 7 dana.

Spremanje zimske panjevčice

Zimska panjevčica ima široku upotrebu u kuhinji. Može se peći, pržiti i pohovati. Ona se tradicionalno dodaje čorbama, toplim jelima, ražnjićima, jelima sa ribom, salatama, sušiju, pečenim jelima, supama, rolatima, rižotu sa povrćem i još drugim jelima. Ova gljiva se relativno lako sprema – čisti se, opere pod mlazom tekuće vode, pa se zatim termički obrađuje, i to veoma brzo.

Koristi od zimske panjevčice

Zimska panjevčica ima dosta koristi za zdravlje čoveka. Ona je izvor selena, koji je veoma moćan antioksidans. Takođe, ona sadrži i vitamin B1, vitamin B2 i vitamin B3. Pečurke ove vrste su bogate belančevinama, kalcijumom, gvožđem i drugim mineralima. Dokazano je da ova gljiva pomaže u prevazilaženju stresa i umora.

Takođe se pokazalo da ova pečurka poboljšava varenje, snižava nivo holesterola i ima moć da se izbori sa kancerogenim oboljenjima. Njena konzumacija snižava krvni pritisak, pa se zato preporučuje osobama sa hipertonijom.

Dijetolozi tvrde da zimska panjevčica može biti od velike koristi u skidanju suvišnih kilograma. Ova pečurka se koristi u proizvodnji ulja koja imaju umirujući i energizujući efekat.

Narodna medicina i zimska panjevčica

U istočnoj narodnoj medicini se preporučuje konzumacija zimske panjevčice za profilaktiku mnogih kancerogenih oboljenja. Za to se konzumira pola šolje kuvane zimske panjevčice, koja pritom ne sme da bude začinjena. Ovaj režim traje sedam dana, zatim sledi pauza od sedam dana i ponovo se pečurka može konzumirati.

Zatim se mesec dana pije smesa od zimske panjevčice. Šeširiće mladih pečurki se preliju rakijom (u odnosu 1:5) i stavlja se u staklenu posudu koja se odlaže na hladno i tamno mesto.

Tako rakija treba da odstoji 2 sedmice. Zatim se procedi, pa se od uzimaju 2 kašičice koje se rastvaraju u 1/2 šoljice mlake prokuvane vode. Tečnost se pije 3-4 puta dnevno, pola sata pre obroka.

Izvor: bonapeti.rs

Akademik Prof. dr Nebojša Radunović: Trudnoća podmlađuje žene

Ako je priroda “udesila” da menstrualni ciklus počinje sa 13 godina, to je onda znak da je tada vreme da počne priprema za reprodukciju. Zato sam zagovornik teze da bi idealno bilo da žene prvi put rode u dvadesetim godinama života da bi što duže očuvale vitalnost. Ali kada se vratimo nekoliko stotina godina unazad, rađanje u mladosti uopšte nije bila neobično – kaže za “Novosti”, akademik, profesor dr Nebojša Radunović.

Svestan da ovo mnogima zvuči kao jeres, načelnik Odeljenja humane reprodukcije u Ginekološko-akušerskoj klinici u Višegradskoj i predsednik Udruženja za humanu reprodukciju Srbije, podrobnije objašnjava svoj stav:

– Čim joj je dala menstrualni ciklus, priroda je ženi poručila: “Sada si spremna za stvaranje porodice”. Ako se ovaj dar prirode zapušta i ne koristi, organizmu se šalje poruka da mu to i to ne treba. Jer, jajne ćelije u organizmu čekaju da budu upotrebljene. Ukoliko se predugo čeka, s vremenom, posebno nakon 35. odnosno 40. godine, jajne ćelije propadaju i njihov broj se smanjuje, pa su šanse za začeće sve manje.

 Znači li to da su žene nekada i lakše rađale?

– Naše čukunprababe izrodile su po sedmoro, osmoro, devetoro dece. One su bile dugovečnije, a i sam menstrualni ciklus se gubio u proseku posle 60. godine života, što znači da su, praktično, mogle još da rađaju.

 Ima li to naučnu osnovu?

– U našem organizmu postoji hormon rasta, takozvani growth hormon. On ima zadatak da reguliše rast i razvoj i da održava našu vitalnost. Ovaj hormon bi se, lakonski, mogao nazvati eliksirom mladosti. I muškarci i žene ga dobijaju po rođenju. Nije nepoznato da se rade brojna ispitivanja značaja i moguće primene ovog hormona u produžavanju životnog veka, kao i očuvanju fertilnosti. Rezultati nisu preterano ubedljivi pre svega zato što je growth hormon ili hormon rasta specifičan za svakog pojedinca. Ovde bi se mogao povezati i sa indirektnim očuvanjem vitalnosti žene nakon porođaja. Naime “podmlađivanje” žene sa trudnoćom može se pripisati “poplavi” svih hormona, ali možda i prisustvu kako svog hormona rasta tako i hormona rasta fetusa iz fetoplacentne cirkulacije.

MUŠKA PLODNOST – Šta podmlađuje muškarce? – Kod njih nema “dodatnog podmlađivanja” kao što je slučaj sa ženama i trudnoćom. Sa druge strane, njihov potencijal u testisima funkcioniše ako imaju redovne odnose, što bi moglo da ih održava fertilnim i sa 80 godina. Nažalost, i na njih deluju brojne supstance – takozvani hormonski disruptori, koji bitno smanjuju plodnost.

 Kako ovaj hormon utiče na vitalnost?

– Kada žena zatrudni, počinje stimulacija i bebinog hormona rasta. Osim toga, majka kroz posteljicu, koja je puna hormona, enormno produkuje tokom trudnoće i ovaj hormon rasta, koji verovatno podmlađuje ženu, i čini dobro za bebu. Ako žena ima više porođaja koje rasporedi na pravi način, odnosno na tri-četiri godine razmaka, što je idealno, ona će svoj organizam tokom svake trudnoće na neki način i da podmladi.

 Da li to potvrđuju i slučajevi da žene koje su prvi put zatrudnele vantelesno, kasnije ostanu prirodno u drugom stanju?

– To je upravo priča o značaju trudnoće na “podmlađivanje”. Sa trudnoćom u telu trudnice nastaju značajni procesi koji i te kako deluju na revitalizaciju većine tkiva. Da li u tome ima uticaja i sam plod svojom nezavisnom produkcijom hormona ostaje nejasno. Nedavno sam imao priliku da kontrolišem tri trudnice koje su prvi put začele trudnoću donacijom jajne ćelije i u terminu rodile zdravu decu. Sticajem okolnosti su se ove tri pacijentkinje pojavile za praćenje trudnoće koja je ovog puta nastala spontano. Trudnoće su imale normalan tok, i rođene su tri zdrave bebe. To je meni samo jedan zračak potvrde da zaista taj hormon rasta, možda, može da obnovi jajne ćelije.

 Ima li i u muškarcima razloga što se reprodukcija smanjuje?

– Pre 50 godina Svetska zdravstvena organizacija je smatrala da je normalan spermogram muškarca ako ima 200 miliona progresivno pokretnih i normalnih spermatozoida. Kasnije se taj broj smanjivao, a sada SZO kaže da se smatra normalnim da muškarac ima 70 miliona zdravih spermatozoida. To je vrsta svojevrsne tihe anestezije da se primirimo sa onim što se oko nas dešava, verujući da možemo da regulišemo našu reprodukciju na veštački način, odnosno medicinski potpomognutim načinima oplodnje. Mladi se zavaravaju modernim medicinskim tehnologijama, koje sam donekle i ja kreirao, jer već 25 godina učestvujem u postupcima vantelesne oplodnje, ali ništa nije bolje od prirodnog začeća.

PRVO DETE DO 30. GODINE

 KAKO bi trebalo da izgleda idealan ritam rađanja?

– Rekao sam već da bi prema biološkim parametrima bilo idealno prvi put roditi pre 30. godine. Nažalost, naša realnost nije takva. Drugo dete bi trebalo da dođe do 34, a ako ima želje i mogućnosti i treće i četvrto. Ako trudnoće nisu komplikovane, izvesno je da će žena produžiti svoju vitalnost i u poznim godinama.

Izvor: novosti.rs

I MLADE DEVOJKE OBOLJEVAJU: Rak dojke je u Srbiji na prvom mestu

0

U prva četiri meseca prošle godine, na Klinici za hirurgiju u Nišu operisano je 150 žena obolelih od karcinoma dojke. Većina njih je starija od 30 godina, ali godišnje oboli desetak koje su tek napunile 20 godina. Mnogo obolelih je sa juga Srbije i Kosova, a lekari tvrde da je povećan broja obolelih od karcinoma dojke zbog posledica NATO bombardovanja.

Redovne kontrole obavezne

Sve devojke i žene moraju redovno, na svakih tri do šest meseci, da dolaze na kontrole kod lekara. Pre svega, stalno moraju same da pregledaju grudi. To je nepouzdana metoda, ali se ipak mogu napipati zadebljanja. Žene u menopauzi, kao i one koje su u rizičnoj grupi jer im je neka od bližih srodnica obolela od karcinoma dojke, moraju redovno da dolaze na preglede – kaže dr Rastko Đorđević.

Prošle godine na niškoj hirurgiji lečilo se 600 žena obolelih od karcinoma dojke.

– Po broju obolelih od svih malignih tumora, rak dojke je u Srbiji na prvom mestu. Veći broj obolelih je posledica zračenja, koja su nastala zbog havarija u nuklearnim elektranama u Rusiji, ali i NATO bombardovanja osiromašenim uranijumom. Veliki broj žena dolazi sa juga Srbije i Kosova gde je najviše gađano municijom sa osiromašenim uranijumom. Dosta pacijentkinja je iz Vranja, Bujanovca i Preševa. S druge strane, sada imamo savremeni ultrazvuk i aparat za mamografiju, tako da se lakše dijagnostikuje bolest – kaže načelnik odeljenja za endokrinološku hirurgiju i dojku na Klinici za hirurgiju u Nišu prim. dr Rastko Đorđević.

Dr Đorđević upozorava da je za uspešno lečenje raka dojke izuzetno važno da se otkrije na vreme.

– Svake godine, desetak mladih devojaka dobije maligni tumor dojke. Meni je strašno teško da devojci koja je tek napunila 20 godina kažem da mora da joj se odstrani dojka. Sve zavisi od patološkog nalaza tkiva. Ukoliko je karcinom zahvatio dosta tkiva, u toku operacije se odstrani dojka, ali se odmah ugrađuje silikonski implatant. Na našoj klinici je formiran Tim za dojku, u kojem su, osim hirurga, radiolozi, onkolozi, patolozi i psihijatri. Tim treba da pomogne da se izleče mlade osobe. Rak dojke je izlečiva bolest. Posle operacije, bolesnice dobijaju onkološki tretman. Imamo žene koje su pre 20 i više godina operisane, koje danas normalno žive i rade – kaže dr Đorđević.

OBAVEZNO PROCITAJTE:
https://ordinacija.tv/lako-je-spreciti-a-tesko-je-leciti-rak-zenskih-dojki/

Nišlijka Ivana P. nije ni slutila da će je u dvadesetoj godini života zadesiti tako strašna bolest.

Kad su mi pre dve godine otkrili cistu na dojci, lekari su mi rekli da moram redovno da dolazim na kontrole. Nisam poslušala savete lekara. Pila sam neke čajeve, od kojih je trebalo da mi „nestane“ cista. Prošle godine, negde pred leto, napipala sam na dojci nešto tvrdo. To je bio karcinom. Mislila sam da ću umreti kad su mi rekli. Posebno što je morala cela dojka da se odstrani. Posle užasnog šoka, odlučila sam da se borim. Nakon operacije, kratko vreme sam primala citostatike. Sad sam dobro, vratila sam se normalnom životu. Nastavila sam studije – priča Ivana, dvadesetjednogodišnja studentkinja iz Niša. Kroz šalu ona dodaje da je dobila besplatnu silikonsku dojku, dok neke žene za to debelo plaćaju.

 Izvor: blic.rs

Dezodorans može biti uzrok RAKA DOJKE?

0

Najnovije istraživanje sprovedeno u Švajcarskoj pokazalo je da žene koje redovno koriste dezodoranse sa aluminijumskim solima rizikuju dobijanje raka dojke.

Prvi testovi na ćelijama, izolovanim iz normalne mlečne žlezde, kasnije su ponovljeni u istraživanjima na miševima, a rezultati su bili isti. Istraživanje je pokazalo da dugoročna izloženost aluminijumu izaziva formiranje tumora na ćelijama i metastaze.

Naučnici sa Univerziteta u Ženevi saopštili su da aluminijumske soli blokiraju znojne žlezde, talože se u tkivu dojki i proizvode efekte slične onima koje proizvodi estrogen.

OBAVEZNO PROCITAJTE:
https://ordinacija.tv/lako-je-spreciti-a-tesko-je-leciti-rak-zenskih-dojki/

“Mislim da bi trebalo izbegavati sve dezodoranse koji sadrže soli aluminijuma. Teško je biti siguran da dezodoransi na kojima piše da nemaju aluminijuma zaista ne sadrže aluminijum”, rekao je koautor studije Andre Paskal Sapino.

On je dodao da se ovaj metal u proizvodnji dezodoransa i dalje treitra kao “sumnjiv, ali ne i osuđen”.

Iako studija nije uspela da u potpunosti dokaže da soli aluminijuma izazivaju rak dojke, Sapino savetuje korišćenje dezodoransa bez njih. Isti savet je uputio ženama, ali i muškarcima, naglasivši da je svestan da će se protiv rezultata studije pobuniti kozmetička industrija.

Naučno istraživanje o uticaju upotrebe dezodoransa na ljudsko zdravlje objavljeno je u naučnom magazinu “International Journal of Cancer”

Izvor: rs.n1info.com

Rak dojke kod muškaraca: Simptomi su slični onima kod žena

0

I pored toga što se rak dojke uglavnom vezuje za žene, od njega oboljevaju i muškarci. Iako je kod njih to veoma retko, simptomi opake bolesti veoma su slični onima kod žena.

Dok, u proseku, jedna od osam žena oboli od raka dojke, ta bolest bude dijagnostifikovana jednom od 870 muškaraca. Iako uglavnom pogađa starije od 60 godina, u veoma retkim slučajevima oboljevaju i mlađi muškarci.

Ukoliko se rak otkrije na vreme, odnosno u ranoj fazi, oboleli ima velike šanse za izlečenje. Mnogi, međutim, odlažu odlazak kod lekara, čak i ako uoče neki od simptoma, piše britanski Ekspres.

OBAVEZNO PROCITAJTE:
https://ordinacija.tv/lako-je-spreciti-a-tesko-je-leciti-rak-zenskih-dojki/

Simptomi raka dojke kod muškaraca su:

  • Kvržica na dojci – obično je tvrda, ne boli i ne pomera se unutar grudi,

  • Bradavice okrenute na unutra,

  • Tečnost curi iz bradavice (tzv. prežnjenje bradavice) – može biti i pomešana sa krvlju,

  • Bol ili osip oko bradavice, koji ne prestaje,

  • Koža oko bradavice postaje tvrda, crvena i otečna,

  • Javljaju se mala ispupčenja u pazuhu (otečene žlezde).

Iako je, kao što je već rečeno, pojava raka dojke veoma retka kod muškaraca, ukoliko primetite ili sumnjate na neki od simptoma ili u porodici imate pretke ili srodnike (kako ženske, tako i muške) koji su oboljevli od raka dojke, najbolje bi bilo da se obratite lekaru.

Izvor: b92.net

Lako je sprečiti, a teško je lečiti rak ženskih dojki

0

Praćenje promena na dojkama vrši se samopregledom, ultrazvučnim pregledom, mamografijom, tomosintezom i magnetno rezonantnom mamografijom.

Da li i kada treba raditi samopregled dojki ?

Prof. dr Dragana Đilas, radiolog, predsednica Senološkog društva Srbije: Samopregled dojki treba raditi u prvoj polovini ciklusa, a idealno bi bilo u periodu od 5. do 15. dana od prvog dana menstruacije. Ukoliko se napipa čvor u dojci potrebno je javiti se lekaru.

Kako se radi samopregled dojki?

Prof. dr Dragana Đilas: Počnite tako što ćete pregledati izgled vaših dojki na ogledalu sa rukama na bokovima. Pregledajte dojke u ogledalu i sa rukama podignutim iznad glave. Proverite da li imate iscedak iz dojki. Prepipajte kružnim pokretima leve ruke desnu dojku i obrnuto dok ležite na leđima. Prepipajte svoje dojke dok stojite ili sedite, a najlakše je možda dok su dojke vlažne prilikom tuširanja.

 Da li je štetan ultrazvuk dojki?

Prof. dr Dragana Đilas : Ultrazvuk dojki apsolutno nema štetnih uticaja. Ovom metodom je moguće dijagnostikovati dobroćudne tumore i ciste sa velikom preciznošću, ali metoda ne može da zameni mamografiju u otkrivanju karcinoma dojke.

 Recite nam nesto vise o mamografiji, tomosintezi i MR mamografiji.

Prof. dr Dragana Đilas : Iako je mamografija”zlatni standard” u ranom otkrivanju raka dojke, ovom metodom ne može da se otkrije 10 odsto karcinoma. Razlog tome je jedan ozbiljan nedostatak mamografije, a to je da je mamografija tzv.sumaciona, odnosno dvodimenzionalna metoda snimanja, pa je zato prisutno prepokrivanje tkiva dojke, posebno kod mlađih žena. Zbog toga se tumor dojke jednostavno ne vidi na snimku. U cilju povećanja pouzdanosti ranog otkrivanja karcinoma dojke, u savremenoj radiološkoj praksi taj problem se prevazilazi 3D mamografijom, odnosno tomosintezom, koja pruža uvid u sve strukture tkiva dojke, jer nije sumaciona, već trodimenzionalna, slojevita metoda.Tomosinteza je zapravo savremena rengdenska metoda pregleda dojki, kojom se umesto sumacionog mamografskog snimka dojki dobija serija tankih, izuzetno kvalitetnih snimaka dojke, širine svega oko 1mm, i to za nekoliko sekundi.

U prvoj stranoj bolnici u Srbiji “Affidea” u Beogradu, tomosinteza se izvodi na posebno konstruisanom digitalnom uređaju za mamografiju, koji poseduje specijalan dodatak za 3D tomosintezu.

Prof. dr Dragana Đilas : Snimanje tomosintezom nalikuje mamografskom snimanju, ali pritisak na dojku prilikom tomosinteze nije izražen, već je aparat samo oslonjen na dojku, te je pregled komforniji za pacijentkinje. Iako je poznato da je doza rendgenskog zračenja prilikom mamografije i tomosinteze zapravo vrlo mala, važno je istaći da je ona prilikom snimanja tomosintezom jednaka kao na analognim mamografskim uređajima, a neznatno veća nego na digitalnim mamomatima. Kako se ovo snimanje ne mora ponavljati svake godine, nema posledica po zdravlje žene.

Pored toga, u specijalnoj bolnici “Affidea” u Beogradu izvodi se i magnetno rezonantna mamografija, koja zaokružuje radiološki spektar u dijagnostici oboljenja dojke.

Prof. dr Dragana Đilas : Magnetno rezonantnu mamografiju je neophodno načiniti u određenom broju jasno određenih indikacija, pošto ona ima izuzetno važnu ulogu u žena sa gustim žlezdanim tkivom dojke, žena sa visokim rizikom za rak dojke i žena sa silikonskim implantatima u dojkama, kao i u brojnim drugim indikacijama, uključujući i preoperativnu dijagnostiku dojke i praćenje efekata terapije karcinoma dojke.

Preporučujemo da pogledate:

https://www.youtube.com/watch?v=MrUNx98W_eA

Najvažnije je, međutim, da pregled i ekspertizu radi radiolog koji dobro poznaje sve metode snimanja dojki i tačno zna njihove indikacije. To omogućava izbor najbolje i najpouzdanije metode, a izbegavaju se nepotrebni pregledi. Ponekad je potrebno i poželjno dopuniti dijagnostiku dojke i ultrazvukom dojki, što obično radi isti radiolog koji obavlja i mamografski pregled i tomosintezu. Na ovaj način se dobija visoko pouzdana informacija o stanju dojki na najekonomičniji način.

Affidea Beograd raspolaže vrhunskom i savremenom dijagnostičkom opremom, koja obuhvata ne samo ultrazvučne i rendgenske aparate, već i nov i savremen uređaj za magnetnu rezonancu, multislajsni CT uređaj i savremeni digitalni uređaj za 2D i 3D mamografiju, odnosno tomosintezu.

Zakažite pregled 011 400 9 100  http://www.affidea.rs/kontakt/kontakt/

Svaki pacijent zasigurno želi da na pregled ne mora dugo da čeka i da pregled ne bude komplikovan, da brzo sazna rezultate nalaza i da mu lekari specijalisti jasno objasne sve što ga zanima o njegovom zdravstvenom problemu.

Najbolje medicinske stručnjake sa dugogodišnjim iskustvom, koji su posebno posvećeni pacijentu, i vrhunsku, najnoviju medicinsku opremu, ima Dijagnostički centar “Affidea” u Beogradu. Ovaj centar omogućava pacijentima da brzo dođu do tačne dijagnoze, što je i te kako važno za pravovremeno određivanje odgovarajuće terapije i put ka ozdravljenju.

Preporučujemo da pogledate:  

https://www.youtube.com/watch?v=vX3JBxCv6Ro&t=10

U ovom centru s najsavremenijom radiološkom dijagnostikom pacijenti iz Srbije, ali i iz Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore mogu veoma brzo zakazati pregled, a omogućen je praktičan pristup dijagnostičkim uslugama uz najkvalitetniju interpretaciju rezultata pregleda. “Affidea” u Beogradu je deo najvećeg evropskog lanca u oblasti radioloških medicinskih usluga “Affidea” iz Amsterdama, koji je u vlasništvu vodeće švajcarske investicione kompanije “Waypoint Capital” i ima takve zdravstvene ustanove u 16 država širom Evrope.

U ovaj prvi dijagnostički centar u Srbiji, koji je registrovan kao Specijalna bolnica iz neurologije “Affidea”, koja se nalazi na adresi Kneginje Zorke 25 na Vračaru, uloženo je oko četiri miliona evra, što i finansijski govori o ozbiljnosti investicije i prva je direktna strana investicija u zdravstvo Srbije.

U Dijagnostičkom centru “Affidea” u Beogradu je zaposlen domaći stručni kadar, koji je prošao mnogobrojne programe obuke i usavršavanja za rad na novim medicinskim aparatima kompanije “General Electric”. U Centru su instalirani uređaji posljednje tehnološke generacije, kao što su magnetna rezonanca, kompjuterizovana tomografija (skener), mamograf s tomosintezom, najsavremeniji digitalni rendgen, ultrazvučna dijagnostika u premijum klasi, neurološka funkcionalna dijagnostika (EEG, EMNG) itd.

Pacijenti mogu obaviti i druge specijalističke preglede koji se mogu dogovoriti u pojedinačnim aranžmanima. Upotrebom savremene tehnologije se značajno skraćuje trajanje pregleda, pri čemu se kvalitet ne narušava.

Osim vrhunske tehnologije, instaliran je i integrisani informacioni sistem, koji pruža neograničene mogućnosti razmene znanja i iskustava, kao i mogućnost zdravstvenih konsultacija sa stručnjacima iz “Affidea” sistema u celoj Evropi i svetu.

“Affidea” raspolaže s oko 200 magnetnih rezonanci, više od 140 skenera, 23 najnovija aparata za zračnu terapiju, tri gama noža, 21 PET/CT skenerom i oko 1.000 drugih dijagnostičkih aparata.

U mnogobrojnim državama u kojima posluje, “Affidea” predstavlja glavnog operatera zdravstvenih usluga u oblasti radiološke dijagnostike i radioterapije o trošku fondova zdravstvenog osiguranja, a po modelu javnoprivatnog partnerstva.

Želja menadžmenta je da “Affidea” u Srbiji postane nezaobilazna stanica u potrazi za zdravljem, kako privatnih pacijenata tako i pacijenata javnog zdravstvenog osiguranja. “Affidea” u Beogradu trenutno nema ugovor s Republičkim fondom zdravstvenog osiguranja Srbije, ali se nadaju da će ih država prepoznati kao partnera.

Značaj savremene radiološke dijagnostike u ranom otkrivanju bolesti je veoma važan, a to je istaknuto i na “Affidea” festivalu zdravlja, koji je održan u Beogradu. Na festivalu je bilo mnogo besplatnih pregleda za građane, a “Affidea” će nastaviti da podržava ovakve projekte.

Menadžment “Affidee” planira nastavak ulaganja i otvaranje ovakvih dijagnostičkih centara u drugim gradovima u Srbiji i regionu.

“Affidea” Beograd , Kneginje Zorke 25, Vračar (blizu Trga Slavija) Beograd, Srbija
Tel 011 400 9 100
www.affidea.rs

Bursitis i kalcifikat ramena – simptomi i lečenje

0

Zglob ramena čine kost nadlaktice i lopatična kost. Zglobna površina kosti nadlaktice je konveksna, zaobljena dok je zglobna površina lopatične kosti konkavna odnosno udubljena. Glavu kosti nadlaktice i čašicu lopatične kosti okružuju i vezuju ligamenti koji daju čvrstinu i drže zglob ramena na mestu.

Rame je izuzetno pokretljiv zglob i mora biti dobro kontrolisan od strane mišića i ligamenata koji okružuju zglob. Zamor, pretreniranost, loša tehika zamaha, loša gipkost, ranije povrede zgloba…sve su ovo uzroci koji mogu dovesti do oštećenja čašice zgloba, burzitisa, oštećenja kapsule ramena, hrskavice i slično.

U strukturi zgloba ramena postoje dve velike sluzne kese (burze) u ramenu koje olakšavaju pokrete okolnih mišića i smanjuju trenje:

• Subakromijalna
• Subdeltoidna.

Burze

One su u neposrednom kontaktu sa rotatornim omotačem i kod nekih povreda ili mikrotrauma može doći do iritacija tih burzi. Iz za sada nepoznatih razloga u tkivu rotatornog omotača ramena može da dodje do stvaranja naslaga kalcijumovih soli. Te naslage pogoršavaju zapaljenje burze tj. burzitis ramena. Kalcifikat može lako da se otkrije radiografijom (RTG).

Simptomi

Simptomi su: u akutnom stadijumu veoma jaki bolovi spontano, u mirovanju i u toku noći. Aktivni i pasivni pokreti ramena su veoma bolni i ograničeni, a često postoji i otok ispod akromiona.

Ako se ne leči na vreme, dolazi do hroničnog stadijuma sa fibroziranjem i zadebljanjem zidova burze i praktično dolazi do stvaranje čvrste capsule.

Lečenje

Kalcifikat ramena se može lečiti sa svim klasičim fizikalnim procedurama (kineziterapija, laseroterapija, elektroterapija, ultrazvučna terapija itd ) koje uglavnom daju nedovoljne i slabije rezultate naročito kod upornih i ozbiljnijih kalcifikata.Takođe i burzitis ramena se može tretirati fizikalnom terapijom ali uglavnom bezuspešno.

Zato je kod kod upornih kalcifikata u ramenu a i burzitisa ramena indikovana terapija radijalnim udarnim talasima – Shock Wave (ESWT) koja jedina daje odlične rezultate i u potpunosti „topi“ i otklanja sve naslage kalcifikata ramena.
Na taj način ova terapija i regeneriše okolne strukture ramene regije i pacijent se rešava nesnosnih bolova zauvek.
Najbolji rezultati lečanja povreda ramena se dobijaju terapijom novijeg datuma – Shock Wave terapijom radijlanim udarnim talsima.

Shockwave – terapija radijalnim udarnim talasima je moderan i visoko efektivan metod lečenja povreda i bolova. Shockwave termin se odnosi na pulsiranje mehaničkog pritiska koji se širi kao talas u sredini; oni su čujni visoko energetsko zvučni talasi.

Shockmaster je izvanredan za pacijente sa hroničnim bolom i on je apsolutno brilijantna inovacija.
Ubrzava proces ozdravljenja aktivacijom snage isceljenja organizma pacijenta. Stimuliše metabolizam i poboljšava krvnu cirkulaciju.

Oštećeno tkivo se postepeno regeneriše i zaceljuje. Stimuliše metabolizam i poboljšava krvnu cirkulaciju.

Kao i elektomiostimulacija tj Kompjutersko jačanje mišića koje je neophodno zbog slabljenja i atroifije mišića ramene regije usled bolnosti i smanjenog korišćenja ramena. Sastoji se od nekoliko vrsta kompjutera u zavisnosti koja mišićna grupa treba da se ojača do čak 70-90%.

Kompjutersko jačanje oslabljenih mišića daje odlične rezultate kod:

• Nakon povrede, imobilizacije i duže neaktivnosti.
• Za snažno jačanje kompletne muskulature bez gubljenja vremena u fitness centrima.
• Brzi i vidljivi rezultati već posle nekoliko tretmana.
• Bez ikakvog napora i naprezanja, kompjuter vežba umesto Vas.

Izvor: drgaletic.rs

Bruceloza kod ljudi – zaštita, simptomi, lečenje

0

Bruceloza je zarazna bolest izazvana jednom od tri vrste Brucella koje se identifikuju po jednoj od tri životinjske vrste: Brucella abortus (krava), Br. suis (svinja) i Br. melitensis (koza). Ljudi oboljevaju putem direktnog kontakta sa zaraženim životinjama ili njihovim sekretima i ekskretima. Klice prodiru u organizam čoveka kroz male ogrebotine (abrazije) na koži ili ingestijom sveže kontaminiranog, nepasterizovanog mleka i mlečnih proizvoda. Bolest se retko prenosi s čoveka na čoveka. Bruceloza je prvenstveno profesionalna bolest i kao takva javlja se najčešće kod osoba koje rukuju sa mesom, farmera, odgajivača stoke i veterinara. Deca su otpornija na brucelozu nego odrasli. Inkubacioni period varira ali u proseku obično iznosi od 5 do 20 dana. Ponekad međutim, od momenta izlaganja infekciji i prodiranja klica u organizam do pojave simptoma bolesti može proći latentni period koji može trajati i po nekoliko meseci. U nekim slučajevima bolest ima hroničan tok i može trajati nekoliko godina.

Klinički nalaz

  1. Simptomi i znaci: početak bolesti može da bude akutan i nagao sa drhtavicom, temperaturom i znojenjem po čemu se ne može razlikovati od mnogih drugih akutnih febrilnih stanja. U brojnim slučajevima međutim, bolest počinje podmuklo tako da se bolesnik tek posle nekoliko nedelja obraća lekaru za savet zbog neodređenih simptoma od kojih se najčešće navode slabost i jako zamaranje i iscrpljenost pri najmanjim fizičkim naporima. U daljem toku razvijaju se ostali simptomi kao što su glavobolja, bolovi u trbuhu praćeni anoreksijom i zatvorom i artralgije praćene ponekad periartikularnim otokom ali bez lokalnog crvenila i toplote. Temperatura može pokazivati septični, undulantni tip krivulje ili je po tipu kontinue. Ređe, ona je neznatno povišena ili čak i normalna. U tipičnim slučajevima međutim, koji se znatno češće sreću temperatura je intermitentnog karaktera i obično joj prethodi osećaj jeze s drhtavicom. Obično se povećava i dostiže maksimum u večernjim časovima a zatim se preko noći, uporedo sa znojenjem snižava i dostiže najniže vrednosti u ranim jutarnjim časovima. Kod hroničnih oblika bolesti temperatura može pokazivati indulantni tip krivulje sa relativno normalnim vrednostima u intervalima između akutnih ataka. Pored undulantnog tipa temperature, bolesnici sa hroničnom brucelozom mogu pokazivati simptome emocionalne labilnosti i razdražljivosti praćenih gubitkom telesne težine. Ovi simptomi mogu se stalno održavati i po nekoliko godina ili se javljaju s vremena na vreme u vidu intermitentnih ataka.

Promene koje se nalaze pri objektivnom pregledu obično su minimalne. U oko 50% bolesnika postoji uvećanje perifernih limfnih žlezda i splenomegalija. Ređe se sreće hepatomegalija.

  1. Laboratorijski nalazi: ukupan broj leukocita u perifernoj krvi je obično normalan ili smanjen dok diferencijalna leukocitarna formula pokazuje najčešće relativnu ili apsolutnu limfocitozu. Uzročne klice mogu se izolovati iz krvi, likvora, mokraće i tkiva. Međutim, ovi testovi iako značajni nemaju veliku dijagnostičku vrednost s obzirom da njihovo izvođenje može biti skopčano sa teškoćama. Zbog toga a i iz drugih razloga aglutinacioni test ima najveći dijagnostički značaj i predstavlja dijagnostički postupak koji se najčešće koristi za verifikaciju bruceloze. U tom smislu titar aglutinina veći od 1:100 govori za dijagnozu bruceloze. Kao i u slučaju trbušnog tifusa tako i ovde, porast titra aglutinina ima veći dijagnostički značaj od apsolutnih vrednosti jednog titra. Razni intradermalni kožni testovi nemaju dijagnostički značaj u akutnoj fazi bolesti zbog toga se i ne preporučuju u svakodnevnoj rutinskoj praksi.

Diferencijalna dijagnoza

Brucelozu treba razlikovati od drugih akutnih febrilnih bolesti od kojih su diferencijalno dijagnostički najvažnije tularemija, Q-groznica i trbušni tifus. U slučaju hronične bruceloze postoji sličnost sa Hodgkin-ovom bolešću, tuberkulozom i malarijom. Isto tako hronični oblici često se mogu zameniti sa psihoneurozom.

Komplikacije

Najčešće komplikacije su razne koštane i zglobne lezije kao što su spondilitis i gnojni artritis koji zahvata obično jedan zglob. Česte komplikacije su i subakutni bakterijski endokarditis, encefalitis i meningitis. U redekomplikacije spadaju pneumonija sa pleuralnim izlivom, hepatitis i holecistitis. Što se tiče abortusa i prevemenih porođaja, njihov procenat u bolesnica sa brucelozom nije ništa veći nego kod drugih akutnih bakterijskih bolesti.

Zaštita

Zaštitne mere obuhvataju uništavanje prirodnih rezervoara (zaraženih domaćih životinja), imunizaciju domaćih životinja osetljivih prema Brucellama i pasterizaciju mleka i mlečnih proizvoda.

Lečenje

  1. Specifično lečenje: (1) kombinovanodavanje streptomicina 1 gram dnevno i.m. i jednog od tetraciklinskih preparata u dozi od 2 grama dnevno peroralno, predstavlja metodizbora u lečenju bruceloze. (2) Tetraciklinski preparati. Prvog dana lečenja daje se jedna doza od 50 mg peroralno; drugog dana dve doze (na 12 časova) od po 50 mg i trećeg dana tri doze (na 8 časova) po 50 mg. Počev od četvrtog dana lek se daje u standardnim dozama od 0,5 grama na svakih 6 časova i u toj dozi nastavi se sa davanjem dve do tri nedelje (u početku lečenja daju se male doze kako bi se izbegla Herxheimer-ova reakcija). (3) Hloramfenikol (Chloromvcetin) 60 mg/l kg peroralno u početku a zatim 0,25 grama na svaka 3 sata sve do normalizovanja temperature.

  2. Opšte mere: za vreme akutnog febrilnog stadijuma bolesti, bolesnik treba da je u postelji. Za to vreme sprovodi se ishrana uz dopunsko uzimanje velikih doza vitamina.

Prognoza.

U jednom malom procentu slučajeva bruceloza ostaje godinama aktivna manifestujući se u vidu intermitentnih febrilnih epizoda. Oko 75% bolesnika ozdravi u toku 3-6 meseci dok se u nešto preko 20% posle godine dana javljaju rezidualni simptomi. Uvođenje i primena odgovarajućeg lečenja znatno su skratili prirodni tok bolesti.

Smrtni ishod je redak, kako kod akutnog tako i hroničnog oblika. Kod ozdravelih osoba česta je pojava reziduelne psihoneuroze.

Izvor: medicina.rs