NaslovnaLekariSaveti lekaraBruceloza kod ljudi – zaštita, simptomi, lečenje

Bruceloza kod ljudi – zaštita, simptomi, lečenje

Bruceloza je zarazna bolest izazvana jednom od tri vrste Brucella koje se identifikuju po jednoj od tri životinjske vrste: Brucella abortus (krava), Br. suis (svinja) i Br. melitensis (koza). Ljudi oboljevaju putem direktnog kontakta sa zaraženim životinjama ili njihovim sekretima i ekskretima. Klice prodiru u organizam čoveka kroz male ogrebotine (abrazije) na koži ili ingestijom sveže kontaminiranog, nepasterizovanog mleka i mlečnih proizvoda. Bolest se retko prenosi s čoveka na čoveka. Bruceloza je prvenstveno profesionalna bolest i kao takva javlja se najčešće kod osoba koje rukuju sa mesom, farmera, odgajivača stoke i veterinara. Deca su otpornija na brucelozu nego odrasli. Inkubacioni period varira ali u proseku obično iznosi od 5 do 20 dana. Ponekad međutim, od momenta izlaganja infekciji i prodiranja klica u organizam do pojave simptoma bolesti može proći latentni period koji može trajati i po nekoliko meseci. U nekim slučajevima bolest ima hroničan tok i može trajati nekoliko godina.

Klinički nalaz

  1. Simptomi i znaci: početak bolesti može da bude akutan i nagao sa drhtavicom, temperaturom i znojenjem po čemu se ne može razlikovati od mnogih drugih akutnih febrilnih stanja. U brojnim slučajevima međutim, bolest počinje podmuklo tako da se bolesnik tek posle nekoliko nedelja obraća lekaru za savet zbog neodređenih simptoma od kojih se najčešće navode slabost i jako zamaranje i iscrpljenost pri najmanjim fizičkim naporima. U daljem toku razvijaju se ostali simptomi kao što su glavobolja, bolovi u trbuhu praćeni anoreksijom i zatvorom i artralgije praćene ponekad periartikularnim otokom ali bez lokalnog crvenila i toplote. Temperatura može pokazivati septični, undulantni tip krivulje ili je po tipu kontinue. Ređe, ona je neznatno povišena ili čak i normalna. U tipičnim slučajevima međutim, koji se znatno češće sreću temperatura je intermitentnog karaktera i obično joj prethodi osećaj jeze s drhtavicom. Obično se povećava i dostiže maksimum u večernjim časovima a zatim se preko noći, uporedo sa znojenjem snižava i dostiže najniže vrednosti u ranim jutarnjim časovima. Kod hroničnih oblika bolesti temperatura može pokazivati indulantni tip krivulje sa relativno normalnim vrednostima u intervalima između akutnih ataka. Pored undulantnog tipa temperature, bolesnici sa hroničnom brucelozom mogu pokazivati simptome emocionalne labilnosti i razdražljivosti praćenih gubitkom telesne težine. Ovi simptomi mogu se stalno održavati i po nekoliko godina ili se javljaju s vremena na vreme u vidu intermitentnih ataka.

Promene koje se nalaze pri objektivnom pregledu obično su minimalne. U oko 50% bolesnika postoji uvećanje perifernih limfnih žlezda i splenomegalija. Ređe se sreće hepatomegalija.

  1. Laboratorijski nalazi: ukupan broj leukocita u perifernoj krvi je obično normalan ili smanjen dok diferencijalna leukocitarna formula pokazuje najčešće relativnu ili apsolutnu limfocitozu. Uzročne klice mogu se izolovati iz krvi, likvora, mokraće i tkiva. Međutim, ovi testovi iako značajni nemaju veliku dijagnostičku vrednost s obzirom da njihovo izvođenje može biti skopčano sa teškoćama. Zbog toga a i iz drugih razloga aglutinacioni test ima najveći dijagnostički značaj i predstavlja dijagnostički postupak koji se najčešće koristi za verifikaciju bruceloze. U tom smislu titar aglutinina veći od 1:100 govori za dijagnozu bruceloze. Kao i u slučaju trbušnog tifusa tako i ovde, porast titra aglutinina ima veći dijagnostički značaj od apsolutnih vrednosti jednog titra. Razni intradermalni kožni testovi nemaju dijagnostički značaj u akutnoj fazi bolesti zbog toga se i ne preporučuju u svakodnevnoj rutinskoj praksi.

Diferencijalna dijagnoza

Brucelozu treba razlikovati od drugih akutnih febrilnih bolesti od kojih su diferencijalno dijagnostički najvažnije tularemija, Q-groznica i trbušni tifus. U slučaju hronične bruceloze postoji sličnost sa Hodgkin-ovom bolešću, tuberkulozom i malarijom. Isto tako hronični oblici često se mogu zameniti sa psihoneurozom.

Komplikacije

Najčešće komplikacije su razne koštane i zglobne lezije kao što su spondilitis i gnojni artritis koji zahvata obično jedan zglob. Česte komplikacije su i subakutni bakterijski endokarditis, encefalitis i meningitis. U redekomplikacije spadaju pneumonija sa pleuralnim izlivom, hepatitis i holecistitis. Što se tiče abortusa i prevemenih porođaja, njihov procenat u bolesnica sa brucelozom nije ništa veći nego kod drugih akutnih bakterijskih bolesti.

Zaštita

Zaštitne mere obuhvataju uništavanje prirodnih rezervoara (zaraženih domaćih životinja), imunizaciju domaćih životinja osetljivih prema Brucellama i pasterizaciju mleka i mlečnih proizvoda.

Lečenje

  1. Specifično lečenje: (1) kombinovanodavanje streptomicina 1 gram dnevno i.m. i jednog od tetraciklinskih preparata u dozi od 2 grama dnevno peroralno, predstavlja metodizbora u lečenju bruceloze. (2) Tetraciklinski preparati. Prvog dana lečenja daje se jedna doza od 50 mg peroralno; drugog dana dve doze (na 12 časova) od po 50 mg i trećeg dana tri doze (na 8 časova) po 50 mg. Počev od četvrtog dana lek se daje u standardnim dozama od 0,5 grama na svakih 6 časova i u toj dozi nastavi se sa davanjem dve do tri nedelje (u početku lečenja daju se male doze kako bi se izbegla Herxheimer-ova reakcija). (3) Hloramfenikol (Chloromvcetin) 60 mg/l kg peroralno u početku a zatim 0,25 grama na svaka 3 sata sve do normalizovanja temperature.

  2. Opšte mere: za vreme akutnog febrilnog stadijuma bolesti, bolesnik treba da je u postelji. Za to vreme sprovodi se ishrana uz dopunsko uzimanje velikih doza vitamina.

Prognoza.

U jednom malom procentu slučajeva bruceloza ostaje godinama aktivna manifestujući se u vidu intermitentnih febrilnih epizoda. Oko 75% bolesnika ozdravi u toku 3-6 meseci dok se u nešto preko 20% posle godine dana javljaju rezidualni simptomi. Uvođenje i primena odgovarajućeg lečenja znatno su skratili prirodni tok bolesti.

Smrtni ishod je redak, kako kod akutnog tako i hroničnog oblika. Kod ozdravelih osoba česta je pojava reziduelne psihoneuroze.

Izvor: medicina.rs

Poslednji tekstovi