Naslovna Blog Stranica 386

Proverite da li ste inteligentni

0

Brojne studije bavile su se našom inteligencijom i stvarima koje mogu da utiču na nju, a ovo su neke od najzanimljivijih koje mogu da vam pokažu da li ste inteligentni – iako nemate taj osećaj.

Učili ste da svirate neki instrument

Istraživanja su pokazala da muzika pomaže dečjem umu da se razvija na nekoliko načina. Studija sprovedena 2011. godine pokazala je da su se rezultati testova verbalne inteligencije znatno poboljšali kod dece starosti između 4 i 6 godina nakon što su proveli samo mesec dana učeći da sviraju neki instrument. Ovo isto potvrdilo je i istraživanje Glena Šelenberga koje je otkrilo da su šestogodišnjaci koji su devet meseci učili da sviraju klavir imali značajan porast inteligencije (IQ) u poređenju sa onima koji su išli na časove glume. Ipak, ovaj isti naučnik je 2013. zapazio da su deca koja postižu natprosečne rezultate uglavnom ona koja se odlučuju na časove muzike. Drugim rečima, u stvarnom svetu, muzika možda samo pojačava kognitivne razlike koje već postoje.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Najstarije ste dete u porodici

Najstarija deca u porodici su uglavnom i najpametnija, ali ne radi se o genetici, tvrdi jedna studija. Norveški epidemiolozi koristili su vojne podatke kako bi ispitali redosled rođenja, zdravstveno stanje i rezultate na IQ testovima skoro 250.000 muškaraca starosti između 18 i 19 godina koji su bili rođeni između 1967. i 1976. godine. Rezultati su pokazali da je prvorođeno dete imali IQ od 103 u poređenju sa 100 koliko je imalo drugorođeno dete, kod porodica koje su imale troje dece, treće dete je imalo IQ od 99. Njujork Tajms je pišući o ovom istraživanju iz 2007. godine ukazao na to da uzrok za ovu razliku nisu biološki faktori već psihološki odnos između roditelja i dece.

Mršavi ste

Za potrebe istraživanja iz 2006. godine naučnici su podvrgli 2.200 odraslih osoba testu inteligencije u periodu od 5 godina, a rezultati su ukazali na to da veći struk smanjuje kognitivne sposobnosti. Iste godine objavljena je još jedna studija koja je otkrila da su jedanaestogodišnjaci koji su imali lošije rezultate na verbalnim i pisanim testovima u svojim kasnijim godinama bili gojazni. Istraživači kažu da su pametnija deca tražila bolje obrazovanje koje im je obezbedilo viši društveni status i posao – i samim tim su imali bolju priliku da se brinu o svom zdravlju nego manje inteligentni vršnjaci.

Imate mačku

Naučnici su 2014. Posmatrali 600 studenata i otkrili da su oni koji su sebe identifikovali kao „osobe za pse“, bili znatno otvoreniji i prijateljskije raspoloženi nego studenti koji su više bili „mačkari“, a do svojih rezultata su došli uz pomoć testa koji meri određene osobine i inteligenciju.

Majka vas je dojila

Istraživanje sprovedeno 2007. godine tvrdi da su bebe koje su bile dojene odrasle u pametniju decu. Istraživači su u dve studije posmatrali više od 2.000 dece iz Velike Britanije i primetili da su dojena deca beležila 7 poena više na IQ testu – ali samo ako su imala posebnu verziju FADS2 gena koji je bio prisutan u otprilike identičnom broju kod dece koja jesu i koja nisu bila dojena. Ipak, potrebno je još ispitivanja kako bi se utvrdila veza između ovog gena i dojenja.

Levoruki ste

Levoruke osobe su ranije bile povezane sa kriminalom, a istraživači i dalje nisu sigurni da li zaista postoji više levorukih osoba među kriminalcima. Najnovija istraživanja ipak povezuju levorukost sa posebnim oblikom kreativnosti koji dozvoljava stvaranje novih i kreativnih ideja skoro iz ničega – barem kod muškaraca. Levoruke osobe mnogo bolje mogu da kombinuju dva obična predmeta na potpuno nov način kako bi stvorili treći, poput korišćenja šipke i metalne kante za pravljenje kućice za ptice.

Redovno pijete alkohol

Evolucioni psiholog Satoši Kanazava otkrili su da su osobe koje su imale visok rezultat na IQ testovima kao deca pile znatno više alkohola kao odrasli.

Rano ste naučili da čitate

Istraživači su 2012. posmatrali skoro 2.000 identičnih parova blizanaca u Velikoj Britaniji i otkrili da su oni koji su naučili da čitaju ranije imali nešto bolje rezultate na testovima kognitivnih sposobnosti. Autori ove studije veruju da čitanje u ranijim godinama povećava verbalne i neverbalne sposobnosti.

Puno brinete

Magazin Slate posmatrao je nekoliko različitih studija u vezi sa anksioznošću i primetio da su anksiozne osobe možda pametnije od drugih ljudi. Rezultati jednog takvog istraživanja pokazali su da je kod osoba koje puno brinu izmerena veća verbalna inteligencija, dok su osobe koje nisu previše brinule zabeležile bolje rezultate na testovima neverbalne inteligencije.

Duhoviti ste

Za potrebe jednog testa 400 studenata psihologije polagalo je test inteligencije koji je merio apstraktno rezonovanje i verbalnu inteligenciju. Onda je od njih traženo da smisle naslove za nekoliko stripova u magazinu Njujorker koje su potom ocenjivali nezavisni stručnjaci. Kao što su i predvideli, pametniji studenti takođe su bili i duhovitiji.

Znatiželjni ste

U Poslovnoj školi Univerziteta u Londonu profesor Tomas Čamoro-Premuci držao je predavanje o tome kako znatiželja i gladan um čine osobu ljubopitljivijom i zbog toga je ona otvorenija da uči i intelektualno se usavršava. A u prilog njegovoj tezi ide i istraživanje Goldsmit univerzieta u Londonu koje je pokazalo da intelektualno investiranje – način na koji ljudu investiraju svoje vreme i trud u intelekt – ima važnu ulogu u kognitivnom rastu pojedinca.

Neuredni ste

Rezultati istraživanja Univerziteta u Minesoti objavljenog u žurnalu „Psihološka nauka“, dr Ketlin Vohs otkrila je da rad u neurednoj sobi poboljšava kreativnost. Za potrebe ovog istraživanja, 48 osoba trebalo je da smisli neobičnu upotrebu za ping pong lopticu. Oni koji su radili u sređenim sobama imali su znatno manje kreativnih predloga nego osobe koje su razmišljale u neurednoj sredini.

Niste imali seks sve do srednje škole

Srednjoškolci sa visokim koeficijentom inteligencije su češće device nego oni sa prosečnim ili nižim koeficijentom, pokazalo je istraživanje Unierziteta Severna Karolina. Ne samo da su ti tinejdžeri imali bolje rezultate, već se sa romantičnim partnerom nisu toliko često ljubili i držali za ruke.

Noćna ste ptica

Studija objavljena u „Oficijelnom žurnalu internacionalnog društva za studiranje individualnih razlika“ otkrila je da, kada se izbace sve druga varijable, noćne ptice poseduju bolji intelekt od onih koji rano rane. Oni napominju da noćne aktivnosti nisu bile toliko zastupljene kod naših predaka, kao i da inteligentnije osobe češće ostaju duže budne jer se pametni ljudi češće „zalažu za evoluciono nove vrednosti“.

Ne trudite se uvek previše

Ne želimo da kažemo da je lenjost znak inteligencije, ali često se dešava da pametne osobe ne moraju uvek da se previše trude kao oni koji se „bore“ da unaprede svoje veštine – barem u određenim poljima. Studija Vanderbilt univerziteta koja je pratila 2.000 klinaca koji su bili u 1 odsto najpametnijih u SAD do svoje 13. godine pokazala je da su oni u samom vrhu imali tri do pet puta veće šanse da doktoriraju, obezbede određeni patent, objave članak u naučnom časopisu ili objave neki literarni rad. Iako je naš trud da postanemo pametniji vredan pohvale, postoje određene urođene sposobnosti koje nekada ne mogu biti naučene.

Ne morate da stalno budete okruženi ljudima

Iako je većina ljudi srećnija kada je okružena prijateljima, Londonska škola ekonomije otkrila je da pametni ljudi nisu kao većina kada su u pitanju nivoi sreće i socijalizacija. Ako obožavate vaše prijatelje, ali vam je potreban i dobar vremena samo za vas, to bi mogao da bude znak da ste inteligentniji od većine.

Koristili ste rekreativne droge

Istraživanje iz 2012. godine koje je posmatralo 6.000 Britanaca rođenih 1958. otkrilo je vezu između inteligencije u detinjstvu i korišćenja rekreativnih droga u odraslim godinama. Naučnici su zaključili da ovi rezultati ukazuju na to da visok IQ u detinjstvu može da dovede do usvajanja ponašanja koja su potencijalno štetna po naše zdravlje.

Izvor: Noizz.rs

 

Životna priča Elizabet Tajlor: Svi usponi i padovi holivudske dive

0

Bila je Kleopatra, Rebeka, Jelena Trojanska, Megi u filmu “Mačka na usijanom limenom krovu” i svaku svoju ulogu, holivudska diva Elizabeth Taylor nadahnula je jedinstvenom hariznom i vizuelnom transformacijom, ali je na velikom platnu uvek blistala u svoj svojoj lepoti. Jedinstvene plavoljubičaste oči, tamna kosa i svetao ten veoma rano ovu glumicu svrstali su među omiljenu kod američkih producenata, a njenu lepotu opisivali su mnogi književnici.
Elizabeth Taylor rođena je 27. februara 1932. godine u Londonu, u jevrejskoj porodici kao drugo dete Sare Viole, nekadašnje glumice, i Francisa Lenna Taylora, prodavca umetničkih dela. Elizabeth je imala i starijeg brata Howarda za koga je u detinjstvu bila izuzetno vezana. Po priči njene majke, glumačka zvezda prvih devet dana života nije otvarala svoje oči, ali su one zasijale u punom sjaju čim je progledala.
– Majka mi je pričala da devet dana nakon rođenja nisam otvorila oči. Kada sam ih konačno otvorila, prvo što sam videla bio je njen verenički prsten i toj slici ostala sam verna do danas – izjavila je Elizabeth jednom prilikom opisujuću svoju ljubav prema dijamantima i skupocenom nakitu.

Kada je napunila tri godine, roditelji su je već tada upisali na časove baleta, a čim je počeo Drugi svetski rat, kao američki doseljenici u Britaniji vratili su se u Sjedinjene Države kako bi izbegli ratne sukobe koji su počeli da se zahuktavaju unutar Evrope i naselili se u Los Anđeles. Njen otac je tamo otvorio umetničku galeriju koja je privukla mnoge ljude iz sveta filma, pa je ova porodica na taj način ušla u prestižno društvo bogatih. Ambiociozna Sara, rešila je da taj status, kao i lepotu svoje kćerke što bolje iskoristi.
– Kada smo stigli u Ameriku, roditelji su, zbog moje lepote za koju su tvrdili da je nezapamćena, odmah želeli da postanem glumica. Ispostavilo se da je baš taj izgled obeležio čitav moj život, ali ja nikada nisam bila od onih dama koje tvrde da su pametne i kako im lepota smeta. Oduvek sam govorila da mi je izgled samo pomagao u životu – govorila je slavna glumica.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Već sa njenih sedam godina, mnogi ljudi u Holivudu su savetovali njenoj majci da je odvede na kasting za film “Prohujalo sa vihorom” gde je bilo nekoliko uloga za decu. Međutim, Sara Viola je to odbila jer je smatrala da je njena kćerka još mlada za takva iskustva pošto je i sama bila glumica kao dete. Nakon dve godine, odlučila je da je pravo vreme da se Elizabeth pojavi na velikom platnu. Za tada devetogodišnju lepoticu interesovale su se dva veoma jaka filmska studija – “Universal Pictures” i “MGM”. Obe kompanije nudile su dugogodišnje ugovore za malu Liz i utkrkivale se koja će dati veću ponudu, a porodica se odlučila za “Universal”. Nakon što su potpisali sedmogodišnji ugovor, Taylorova je snimila svoj prvi film “Rodi se svake desete minute” u kome je dobila sporednu ulogu devojčice Glorie Twin. Ubrzo je došlo do preokreta i desetogodišnja lepotica je dobila otkaz bez objašnjenja, jer se nije dopala kasting direktoru “Universal-a”. On je smtrao da njen izgled nije poseban i da ne poseduje harizmu, a njene ljubičaste oči mu se ni malo nisu sviđale, jer je u njima bilo nečeg staračkog.

Rodi se svake desete minute

– Mnogo puta su mi dok sam bila dete govorili da izgledam mnogo starije i da je u mojim očima neka tuga. To je zato što sam od malena gledala ljude u oči i trudila se da prozrem u njihovu dušu, a moja pitanju su oduvek bila direktna – objašnjavala je dvostruka Oskarovka.
Otkaz koji je dobila iz uglednog filmskog studija nije mnogo potresao njenu porodicu, jer su istog trenutka za njihovu naklonost počeli da se bore pomenuti “MGM”, ali i “20th Century Fox”. Ona se odlučuje za saradnju sa “MGM-om” jer su čelni ljudi kako je posle pričala bili mnogo ljubazniji na razgovorima i već 1943. godine dobija glavnu žensku ulogu u filmu za decu “Lesi se vraća kući”. Njen partner u tom ostvarenju bio je Roddy McDowall sa kojim će se družiti gotovo čitavog života.
– Kada sam je prvi put video odmah sam primetio njene dugačke trepavice. Bila je devojčica koja je rođena da bude na velikom platnu – pričao je McDowall.

Veliki uspeh filma o Lesiju doneo je desetogodišnjoj Elizabeth veliku popularnost, ali i sedmogodišnji ugovor sa “MGM-om” sa početnim primanjem od sto dolara nedeljno i sa progresivnim rastom primanja. Njen prvi zadatak pod novim ugovorom bila je uloga u filmu “Džejn Ejr” koji je rađen po istoimenom romanu Charllote Bronte, a iste godine snimila je i svoj drugi film sa McDowallom “The White Cliffs of Dover”.
Upornost da dobije glavnu rolu u filmu “National Velvet” jako joj se isplatila jer je već sa dvanaest godina postala zvezda. Ona tu glumi mladu devojku koja trenira svog konja kako bi osvojio prvo mesto na nacionalnom takmičenju. Često je ponavljala da joj je to najdraža uloga, iako je tokom snimanja pala sa konja zbog čega je čitavog života imala probleme sa leđima.
– Gledaoci filma se već u prvoj sceni zaljubljuju u prelepu Elizabeth Taylor – opisivao je jedan od producenata Walker fenomen popularnosti filma i dodao:
– Razlog njegove ogromne popularnosti je junakinja koja sa snagom opsesije veruje u svoj cilj. Na taj način daje veru ljudima da je sve moguće i zbog toga će ovo biti jedan od generacoijskih klasika – prognozirao je Walker.

Kako je “National Velvet” zaradio čak četiri miliona dolara, Elizabeth dobija novi ugovor i njena nedeljna plata sada iznosi sedamsto pedeset dolara. Usledile su mnogobrojne uloge tinejdžerki koje je odlično odigrala, a pošto je već kao dete bila zvezda pohađala je školu u okviru filmskog studija koja je bila namenjena deci-glumcima. To joj se ni malo nije dopalo I želela je da pohađa običnu školu.
– Jedini period kada sam bila srećna u životu je bio pre nego što sam počela da radim. Igrala sam se sa drugom decom i uživala. Nakon filma “National Velvet” ta čarolija je prekinuta jer su svi počeli da me gledaju kao neko nastrano i nerealno biće – pričala je Taylorova i dodala:
– Škola koju sam tada počela da pohađam mi se nije dopala, jer to zapravo i nije bila škola. U jednom trenutku sam bila u situaciji da mi profesor viče zbog nenapisanog zadatka, a već posle petnaest minuta su me vodili u drugi kraj studija gde bi trebalo da snimim strasnu ljubavnu scenu. To je bilo šizofreno stanje za nekoga ko ima petnaest godina.
Tokom tinejdžerskih dana, filmska diva nije imala ni osnovno obrazovanje, pa je morala da koristi prste da bi sabrala dva jednocifrena broja zbog čega je bila jako nesrećna. Ona je sa šesnaest godina želela da prestane da snima filmove i da se vrati normalnom životu, ali joj majka to nije dozvolila. Stalno ju je terala da vežba scene pred ogledalom i da radi na svom glumačkom talentu.

Zaverenik

Zato u oktobru 1948. brodom “Queen Marry” putuje u Veliku Britaniju gde je u “Zavereniku” prvi put dobila priliku da igra odraslu ženu. Iako je film loše prošao i kod publike i kod kritike, Elizabeth je dobila samo pohvale. U časopisu “Time” rekli su za nju da je “dragulj velike cene” i “pravi zvezdani safir”. Kritičari nisu mogli da ne primete da je već u šesnaestoj godini imala obline poput dvadesetogodišnjakinje i da je izrasla u prelepu ženu. Upravo zbog tih karakteristika, ona je od dečijih lako počela da igra ozbiljne ženske uloge, a njena zarada uskoro je iznosila 2000 dolara nedeljno i pored toga što je glumila u neuspešnim filmovima.
Prvo ostvarenje sedme umetnosti koje je doživelo uspeh, a u kome je igrala odraslu ženu je “Nevestim otac” snimljen 1950. Već sledeće godine doživljava vrtoglaf uspeh sa filmom “Mesto pod suncem” gde glumi lepoticu iz visokog društva. Kritičari pišu da je njena lepota izvanredna u filmu, ali i da je veoma talentovana umetnica koja zaslužuje Oskara.

Mesto pod suncem

Usledio je ponovo talas loših uloga za glumačku zvezdu, ali je zato u njenom privatnom životu bilo mnogo obrta. Kao devetnaestogodišnjakinja prvi put je stupila u brak sa Conradom Hiltonom, potomkom bogataške porodice Hilton. Brak je trajao samo osam meseci, a u medijima se pisalo da je Conrad bio pijanac i narkoman koji je tukao svoju suprugu i da nije želeo da s njom vodi ljubav.
– Veoma rano sam stupila u bračne vode. Majka mi je dala slobodu da izlazim sa muškarcima koji su bili dobra prilika, ali Konrad i ja ipak nismo imali dovoljno životnog iskustva da bi naš brak opstao – govorila je Elizabeth koja je već naredne godine stupila u drugi brak kada ju je tokom snimanja filma “Ivanhoe” u Engleskoj osvojio britanski kolega Michael Wilding.
Nakon pet godina braka u kojem je dobila dva sina, Michaela i Cristophera, rastala se i od britanskog glumca s kojim, po njenoj priči, nije mogla da izdrži jer je sputavao njene želje i potrebe.
– Imam samo dvadeset četiri godine, a već se osećam mrtvom. On je otac mojih sinova, ali i najdosadniji čovek na svetu, što više nisam mogla da izdržim.

Elizabeth Taylor i Michael Wilding

Brak ipak nije sputavao lepoticu da snima filmove, iako je imala uglavnom neuspešne naslove, ona je radila čak i tokom druge trudnoće. Ipak, usled neuspeha, novinski kritičari su počeli sve česšće da pišu da ona ne poseduje ništa više osim lepog lica i sjajne figure.
– Evidentno je da na velikom platnu vidimo lepo lice. Gospođa Taylor sija na ekranu tako da bi se svaki anđeo postiteo njenog izgleda, ali sve ostalo je veoma slabo – pisalo je u Njujork Herlard tribunu nakon premijere njenog filma “Rhapsody”.
Udaja za producenta Mikea Todda 1957. godine učinila joj je život mnogo lepšim. Počela je da dobija nešto ozbiljnije uloge, a naredne godine rodila je i kćerku Lizu.
– Moja ćerka je nešto najsavršenije na svetu! Njena lepota ne može se opisati rečima. Veoma mi je drago što sam posle dva sina konačno dobila naslednicu kojoj ću pružiti sve na svetu. U njenim očima vidim onu prodornost koju su svi videli u mojim dok sam bila dete – rekla je tada Elizabeth koja je te godine dobila i svoju prvu nominaciju za Oskara u ostvarenju “Giant”.

Giant

Ipak bračna sreća nije dugo trajala jer je njen treći muž poginuo u avionskoj nesreći 1959. godine, što je slavnu lepoticu učinilo veoma nesrećnom.
– Danima sam sedela kod kuće i plakala. Bila sam neutešna i more suza teklo je iz mojih očiju. Iskreno mogu da kažem da sam zapala u depresiju i da do tada nikada nisam bila toliko tužna. Ipak, shvatila sam da ne vredi očajavati i kako moram da nastavim da se borim, kako zbog sebe, tako i zbog moje dece – pričala je glumica.
Sledeće godine je već imala veliki razlog za slavlje, jer je nakon što je četiri puta za redom nominovana za Oskara konačno dobila svoju zlatnu statuetu I to za ulogu u filmu “Butterfield”. Na dodeli je blistala u beloj dugačkoj haljini sa crnim kaišem oko struka, belim rukavicama i velikim dijamantskim minđušama. Do bine u Codak teatru otpratio ju je njen kolega sa seta Eddie Fisher koji je ujedno bio i njen treći muž. Zbog veze sa njim dobila je epitet rasturačice brakova, jer je Eddie očaran njenom lepotom već posle nekoliko nedelja poznantva sa njom odlučio da se razvede od tadašnje supruge. Takva odluka ubrzo mu se vratila kao bumerang, jer je bio ostavljen već 1963. godine kada je glumačka diva na snimanju filma “Kleopatra” upoznala Richarda Burtona koji je tumačio lik Marka Antonija. Ona je za ulogu u tom filmu dobila čak milion dolara i tako postala najplaćenija umetnica u istoriji Holivuda, ali joj je poznanstvo sa petim mužem ipak bilo dragocenije.

Kleopatra

– Kada sam prvi put ugledala Richarda na snimanju “Kleopatre” u Rimu bio je veoma naočit i šarmantan. On je ušao u studio i pozdravio se sa svima, a onda je ugledao mene i istog trenutka mi je rekao: “Da li ti je neko do sada rekao koliko si lepa”, ja sam se nasmejala i već tada sam bila zaljubljena. Jedva sam čekala da se vratim u garderobu i da ostalim devojkama ispričam svoje impresije.
Taylorova i Burton uplovili su u strasnu romansu. Njihova veza punila je novinske stranice širom sveta, a proglašeni su i parom veka. Njihova ljubav postala je javna 1963. godine kada su se i jedno i drugo razveli od svojih partnera. Prvi put su se venčali 1964. godine u Montrealu na privatnoj ceremoniji.
– Obožavala sam Richarda, bio je tako muževan, obrazovan i stvarno nisam mogla da mu odolim čak i kada je konzumirao alkohol – govorila je Elizabeth koja je zbog njega počela i da pije.
U godinama koje su usledile, Taylorova je imala velike uspehe u karijeri. Već 1966. dobila je drugog Oskara za ulogu Marte u filmu “Ko se boji Virdžinije Vulf” u kome joj je partner ponovo bio Richard Burton. Novinari su hvalili njen rad, a kritičar Walker je nakon premijere napisao da je ona konačno dobila pravu ulogu i da je pokazala koliko vredi. Inače, pre nego što prihvalitila rolu Marte, Elizabeth se jako dvoumila da li da prihvati taj izazov jer je junakinja koju je igrala bila dvadeset godina starija od nje. Zbog toga je odlučila da se potpuno tranformiše, pa je uradila sede pramenove na kosi, ugojila se desetak kilograma, a ispod očiju je crtala podočnjake. Fotografija tako maskirane Taylorove obišla je čitav svet, a našla se čak i na naslovnici magazina “Life”, jer je njena lepota i tada bila neprevaziđena.

Njena zarada je rapidno rasla, a već sledeće godine snimila je film “The Timing of the Shrew” koji je zaradio čak dvesta miliona dolara što je bio tadašnji rekord. A holivudska zvezda je bila na vrhuncu karijeri i svi su je obožavali. Slikanje za editorijale, ova dama naplaćivala je čak milion dolara.
-Ukoliko je neko toliko lud da mi zbog onoga kako izgledam ponudi milion dolara za fotografisanje, ja neću biti luda da to odbijem – govorila je Taylorova.
Narednih desetak godina igrala je kako u veoma uspešnim tako i u nešto manje uspešnim projektima, a za partnere je imala najveće umetnike tog vremena poput Ave Garden, Marlona Branda, Jane Fonda i mnogi drugi.
Ipak, turbulentan brak sa Burtonom uticao je na ovu heroinu koja je počela sve više da pije, pa je nakon deset godina braka poželela da se razvede.
-U tom trenutku sam zaista mrzela Richarda. Ja sam dama i nisam smela sebi da dozvolim da se opijam sa njim – pričala je Liz, ali već sledeće godine ona se ponovo udala za Burtona i to na privatnoj ceremoniji u Bocvani.

Elizabeth i Richard, venčanje

Njihov drugi brak potrajao je svega četiri meseca, a posle razvoda Taylorova je odlučila da se leči od alkoholizma.
– Velike količine pića koje sam konzumirala uticale su na moj razum i lepotu. Odluka da se lečim je bila jedna od najpametnijih koje sam donela u svom životu.
Zvezda nije mogla mnogo da izdrži sama, pa se ubrzo nakon izlaska sa klinike udala za advokata i lokalnog političara Johna Warnera, od kojeg se razvela 1982. godine, da bi tada i otkrila zbog čega je toliko puta izgovarala sudbonosno “da”.
– Plašim se da budem sama, a i ne volim da spavam u praznom krevetu. To je sasvim normalna stvar. Malobrojni su ljudi koji mogu da uživaju u svojoj samoći, ali ja ne mogu, nisam tako vaspitana i nisam za to rođena. Čim osetim da sam sama, pomislim da smrt kuca na moja vrata, što je užasan osećaj – objasnila je glumica.
Ona je zbog poslova svog šestog muža morala da se preseli u Vašington gde je često bila depresivna i ponovo je pila, pa zato razvela i vratila na lečenje. Njena karijera je već tada bila na zalasku. Do 1980. godine glumila je u mnogim filmovima, ali su oni uglavnom bili neuspešni, pa se tiho povukla sa javne scene. Tokom devedesetih pojavljivala se u veoma popularnoj seriji “Dadilja”, a jednom prilikom je i pozajmila glas Megi u crtanoj seriji “Simsonovi”.

Serija Dadilja

Na zalasku karijere, ova dama je kupila veliko imanje u mondenskom delu Los Anđelesa, Bel Eru gde je ostala da živi do smrti, a posedovala je nekretnine i na Havajima, u Londonu i Palm Springsu.
Tokom lečenja na Beti Ford klinici upoznala je svog sedmog muža, dvadeset godina mlađeg radnika Larryja Fortenskyja koji se takođe odvikavao od alkohola i marihuane. Njega je neposredne pre odlaska u kliniku policija uhvatila da vozi u alkoholisanom stanju i pod dejstvom droge i država ga je poslala na lečenje, ali se taj odlazak ispostavio kao sudbinski za njega. Tri godina nakon što su počeli vezu, par je 1991. odlučio da se venča i organizovali su glamuroznu proslavu na imanju tada najpopularnijeg pop pevača Michaela Jacksona. Specijalno za tu priliku ranč “Neverland” bio je dekorisan, mlada je blistala u venčanici od dvadeset i pet hiljada dolara koju je dobila na poklon od kreatora Valentina, a na organizaciju ceremonije potrošili su čak milion i po dolara. Njihova svadba, na kojoj je među zvanicama bilo dosta zvezdi, imala je i humanitarni karakter pošto su novac koji su dobili umesto poklona uplatili u humanitarne svrhe za prevenciju HIV-a. Nakon pet godina par se razveo. Fortenski je bio taj koji je želeo da se rastanu i u obrazloženju je naveo da ne želi više da se oseća kao gospodin Taylor. On je od glumice dobio milion dolara, jer je u njihovom predbračnom ugovoru stajalo da je ona u slučaju razvoda dužna da mu isplati tu svotu za svakih pet godina koje provedu zajedno.

Poslednje godine života provela je posvećujući se humanitarnom radu i osnovala je sopstvenu fondaciju za prevenciju HIV-a. Međutim, ova zvezda nije bila sama, pa se zabavljala sa agentom za mlade talente Jasonom Wintersom. Na dodeli Oskara poslenji put se pojavila 2003. godine dok je njen poslednji posao bio 2007. kada je igrala u predstavi “Ljubavna pisma” i od prodaje ulaznica sakupljala novac za svoju fondaciju.
Osim što je često menjala supruge, život ove heroine bio je obeležen i čestim problemima sa zdravljem. Tako je operisala tumor na mozgu, dva puta je prebolela upalu pluća, rak kože, imala je i teškoće sa srcem i probleme sa kukovima, zbog čega je ostala u invalidskim kolicima. Poslednje mesece života provela je u bolnici Serdaj Sinaj u Los Anđelesu zbog problema sa srcem. Umrla je u sedamdeset i devetoj godini života, a kremirana je tokom skromne jevrejske ceremonije.
Elizabeth je bila predmet u čak pedeset i tri knjiga. Ona je i sama objavila nekoliko romana u kojima je opisivala svoj život, ali nikada se nije odlučila za pisanje autobiografije. Jednu od njenih najboljih biografija napisao je Wiliam J. Mann koji je u knjiži okarakteriosao kao “najveću glumicu svih vremena” koja je postavila standarde u tome šta znači biti Holivudska zvezda. A njeni prijatelji opisivali su je kao osobu koja poseduje retku vrlinu, a to je čista dobrota.

Izvor: injournal.rs

Ova namirnica je najbolji “čistač” vašeg organizma

Rotkvice podstiču lučenje probavnih sokova i rad creva, pa se preporučuje osobama koje pate od zatvora.

Svež sok dobijen od rotkvice je stari narodni lek, a pomaže kod izlučivanja žuči i veoma je dobar za lečenje upale žučne kese. Rotkvice takođe povoljno deluju na izlučivanje sluzi iz disajnih organa, pa se preporučuju kod bronhitisa, prehlade, gripa, disajnih infekcija i kašlja.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Rotkvica je poreklom iz Azije i jedna od najstarijih kultivisanih biljaka u svetu. Čak se nalazi i na crtežima grobnica starih Egipćana, koji su je smatrali čudotvornom. U svetu je veoma rasprostranjena, a koristi se kao salata, začin ili lek.

Crna rotkvica

Za našu klimu karakteristična je crna rotkvica, koja u odnosu na belu nema neke značajnije prednosti. Zbog mirisa i ukusa u ishrani se koristi uglavnom kao sredstvo koje podstiče apetit. Najčešće se konzumira u obliku salate, sama ili pomešana sa jabukom, maslinom, kiselim krastavcima, uz maslinovo ulje i kiselo mleko… Crna rotkvica se preporučuje i kod plućnih oboljenja i kašlja. Da bi se dobio željeni efekat, koren crne rotkvice zajedno sa korom treba iseći na fine tanke kriške i složiti po slojevima u činiju.

Bela rotkvica

Japanci je nazivaju “čistačem tela”, predstavlja aktivan diuretik koji topi pesak i kamen, pomaže varenju masnoća, smiruje bronhitis i otklanja kašalj, a takođe stimuliše i rad žuči.

Za žene je rotkvica od velike važnosti, jer zadovoljava potrebe organizma za mineralima i enzimima i na taj način utiče na podmlađivanje.

Bez soli

Važno je da znate da rotkvicu u bilo kom obliku ne treba da solite, jer tada postaje štetna. Rotkvicu treba jesti sveže pripremljenu, jer stajanjem gubi miris, ukus i lekovita svojstva, a oslobađa toksične sastojke.

Izvor: avaz.ba

Mali test: Da li vam nedostaje gvožđe u organizmu?

Kao važan sastojak krvnog pigmenta hemoglobina, gvožđe neprekidno prolazi kroz naše telo. Ono uzima kiseonik iz pluća i transportuje ga do organa, kojima je taj gas neophodan da bi mogli da funkcionišu. Srce i mozak su najvažniji veliki potrošači, pri čemu nedostatak gvožđa u mozgu veoma brzo osetimo: ukoliko nema dovoljno ovog minerala, mozak dobija manje kiseonika, osećamo se iscrpljeno i gubimo sposobnost koncentracije.

Nedostatak gvožđa može da se utvrdi analizom krvi. Ako nivo hemoglobina padne sa normalnih 14 grama u 100 mililitara krvi na 12 grama, govorimo o anemiji ili malokrvnosti, od koje pati oko deset odsto žena koje još nisu ušle u menopauzu.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Da li patite od nedostatka gvožđa?

Od nedostatka ovog minerala pretežno pate žene, pošto uglavnom ne unose dovoljno mesa, u kome ga ima najviše – čak ni u spanaću ga nema toliko, iako se dugo verovalo da je ovo povrće veoma bogato gvožđem. Osim toga, gvožđe se u načelu teže apsorbuje iz biljne hrane nego iz mesa.

Razlog nedostatka gvožđa može da bude i poremećaj apsorpcije ovog minerala, koji mogu da izazovu blokatori želudačne kiseline ili laksativi. Možda gubite suviše gvožđa? Razlog mogu biti veoma obilne menstruacije, hemoroidi ili krvarenja u želucu i crevima.

Pitanje ishrane

Najbolji način da povećate nivo gvožđa u organizmu jeste odgovarajuća ishrana. Vitamin C, meso i riba podstiču apsorpciju gvožđa. Crni čaj, kafa, mleko, „koka-kola“ i oksalat, supstanca iz tamnozelenog povrća, deluju upravo suprotno. Zbog toga je važna ujednačena ishrana. Ako pijete mnogo kafe ili „koka-kole“, treba da imate na umu da to može negativno da se odrazi na nivo gvožđa. Ako vam je nivo gvožđa izuzetno nizak (to će pokazati analiza krvi), verovatno ćete stanje popraviti samo uz pomoć preparata gvožđa. Nažalost, oni se često teško podnose i mogu da napadnu želudac, a možda će vam i stolica pocrneti. Ako ste osetljivi na ove lekove, trebalo bi da ih uzimate posle jela, a da biste sprečili predoziranje, koje utiče na pojačano stvaranje štetnih slobodnih radikala u organizmu, tablete nemojte da uzimate tokom dužeg perioda, već se o doziranju dogovorite sa lekarom.

Mineral koji daje energiju

Slabi rezultati u sportu najčešće su posledica nedostatka gvožđa. Da bi mišići bili jaki, potrebno im je mnogo kiseonika. Osim toga, sportisti izbacuju veću količinu minerala iz organizma. Trkačice imaju poseban problem. Zvuči neobično, ali je istina: kada trče, uništava se veliki broj crvenih krvnih zrnaca u stopalu, usled čega se pogoršava snabdevanje kiseonikom.

I trudnice i mame koje doje posebno su podložne gubitku gvožđa i njihove dnevne potrebe za ovim mineralom su povećane.

Preporučena ishrana

Žene bi trebalo da unesu 15 miligrama gvožđa dnevno, a trudnice i mame koje doje čak 30, odnosno 20 miligrama. Evo nekoliko jela koja će povećati sadržaj gvožđa u vašem organizmu:

Za doručak

– 1 velika porcija zobenih pahuljica sa orasima (lešnicima) i suvim kajsijama pokriva gotovo polovinu dnevne potrebe

Za ručak

– 1 velika porcija školjki ili

– 1 parče svinjske džigerice ili

– 1 tanjir čorbe od sočiva sa kobasicom pokrivaju tri četvrtine dnevne potrebe za gvožđem

Mali test: Da li vam nedostaje gvožđe?

Svaki dan popijem najmanje dve šolje kafe ili čaja

Ja sam vegetarijanac

Često pijem „koka-kolu“

Često sam na dijeti

Imam obilne menstruacije

Teško se koncentrišem

Patim od poremećaja varenja

Nokti su mi lomljivi

Podložna sam infekcijama

Koža mi je bleda, hrapava i suva

Kosa mi opada više nego ranije

Često sam umorna i iscrpljena, nemam apetit

Začas mi je hladno

Uglovi usana su mi često ispucali i crveni

Često imam lupanje srca

Puls mi je ubrzan i slab

Pod opterećenjem (penjanje uz stepenice) lako mi zastane dah

Trudna sam ili dojim

Rešenje

0-5 poena

Vi očigledno ne patite od nedostatka gvožđa. Nije potrebno da menjate način ishrane i životne navike. Samo nastavite tako!

6-10 poena

Možda patite od nedostatka gvožđa. Da li ste davalac krvi ili vegetarijanac? Imate li obilne menstruacije? Ovo su često uzroci nedostatka gvožđa. Potrudite se da unosite više gvožđa preko hrane.

Više od 10 poena

Verovatno patite od nedostatka gvožđa. Trebalo bi da uradite analizu krvi.

Izvor: blic.rs

Prirodni lekovi za prostatu – Ulje od bundeve, uvin čaj, polen, mlečika, crveni koren, origano

0

Kažu da ono što je za žene oboljevanje reproduktivnih organa ili dojki, to je za muškarce oboljevanje prostate. Smatra se da čak preko 30 % muškaraca nakon 65. godine života ima neki problem sa prostatom. Zato je najbolje na vreme početi sa upotrebom prirodnih sredstava i namirnica koje blagotvorno utiču na funkcionisanje prostate.

Prirodni lekovi za prostatu

Kada su u pitanju prirodni lekovi za prostatu, važno je da znate da su oni zaista brojni. Pa ukoliko ne deluje jedan onako kako ste očekivali, možete da isprobate neki drugi.
Svakako, uz bilo koji prirodni lek za prostatu neophodno je da obratite pažnju i na ishranu, te da unosite namirnice koje su bogate vitaminima A i E, te cinkom i selenom, na prvom mestu. Preporučljivo je unositi, između ostalog : paradajz, semenke bundeve, semenke suncokreta i lana, susam, žitarice, beli luk, različite vrste ribe, ali i kvasac i pšenične klice.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Polen kao prirodni lek za prostatu

Jedan od brojnih prirodnih lekova za prostatu jeste i polen. Ukoliko koristite polen kao prirodni lek za prostatu imajte na umu da se preporučuje koristiti svakog dana po jednu ravnu kafenu kašičicu polena dva puta dnevno. Ovih 15 grama polena, koliko je preporučena doza za svaki dan je najbolje unositi svako jutro i svako veče.

Mlečika za prostatu

Čaj od biljke koja je poznata kao Mala mlečika ( lat. Epilobium parviflorum ) spada u jedan od najboljih prirodnih lekova za prostatu.

Prema čuvenoj austrijskoj travarki Mariji Treben, koja je u svojoj nadaleko čuvenoj knjizi ” Zdravlje iz Božije apoteke ” posvetila dosta pažnje ovoj biljci, čaj od male mlečike se kuva tako što se jedna kafena kašičica ovog čaja prelije sa 250 ml ključale vode i ostavi kratko da odstoji. Takođe, sa upotrebom čaja treba biti naročito pažljiv, pa se preporučuje tokom dana piti ukupno dve šolje i to jedna šolja ujutru na prazan želudac, a druga uveče i to pola sata pre večere.

Origano

Pored toga što se često koristi kao začin, origano ima brojna lekovita svojstva. Zahvaljujući karvakrolu, koji je bitan sastojak origana, došlo se do zaključka da origano čak pomaže i kod raka prostate.

Ulje od bundeve za prostatu

Ulje od bundeve za prostatu se savetuje koristiti uz semenke bundeve, jer postoje podaci da u tom slučaju ima najjači efekat na uvećanu prostatu.

Vrlo je važno da kao prirodni lek za prostatu koristite hladno ceđeno ulje od bundeve, koje je odličan izvor vitamina A i E, koji se preporučuju za prostatu, ali i   vitamina : C, D, B1, B2 i K, kao i mnogih drugih minerala.

Uvin čaj za prostatu

Pored toga što se uvin čaj najčešće preporučuje za lečenje mokraćnih puteva, te se smatra odličnim sredstvom za izbacivanje kamena ili peska u njima, uvin čaj se koristi i za prostatu.
Uvin čaj kao lek za prostatu se preporučuje za korišćenje kada je ona uvećana.

Crveni koren

Biljka koja je poznata kao Crveni koren je vrlo otporna, uzevši u obzir da raste u blizini lednika, u oblasti Altaj. Dokazano je da pomaže jačanju imuniteta, ali i čišćenju jetre, a naročito se pokazala korisnom kod bolesti urinarnog sistema muškaraca, sa posebnim akcentom na prostatitis i adenom prostate.

Lečenje crvenim korenom se može sprovoditi čajem ili tabletama, koje se mogu kupiti u specijalizovanim prodavnicama.

Najbolji vitamini za zdravlje prostate

Pored toga što postoje brojni prirodni lekovi za prostatu, postoje i vrlo važni vitamini i minerali koji sprečavaju pojavu promena na prostati.

Uz cink, selen i lecitin, najbolji vitamini za zdravlje prostate su vitamin A i vitamin E.
Svakako se savetuje da osobe koje imaju bilo kakav problem sa prostatom povedu računa o ishrani, te da izbegavaju da unose ljute začine, gazirana i alkoholna pića.

izvor: Dijeta plus zdravlje

Napravljen lek za prevenciju migrene

0

Prvi preliminarni rezultati su ohrabrujući, čini se da bi nova terapija, koju je nedavno odobrila Američka agencija za hranu i lekove, mogla da bude efikasna. Studije su potvrdile da ljudi sa migrenama u većem procentu imaju uočene promene na mozgu.

Svako ko je bar jednom u životu imao migrenu tvrdi da nema gore glavobolje. Pulsirajući bol, obično samo na jednoj strani glave, sa mučninom i povraćanjem zna da potraje i 72 sata. Podaci pokazuju da od migrena pati čak do 20 odsto populacije – samo u Evropi 65 miliona ljudi bar jednom godišnje mora da leči nesnosnu migrenoznu glavobolju.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Nauka još nije načisto ni šta je uzrok ovim glavoboljama, niti šta sve mogu da budu okidači. Ozbiljne migrene, naročito ako su učestale, ne samo da utiču na pacijente, već i na njihov porodični, seksualni i poslovni život. Istraživanja pokazuju da pacijenti sa migrenama, osim što trpe jake bolove, prilikom napada postaju nervozni, lako “pobesne” na članove porodice, a kasnije ih grize savest zbog takvog ponašanja prema bližnjima.

Čak je i Svetska zdravstvena organizacija migrenu proglasila jednom od najviše onesposobljavajućih hroničnih bolesti, koja dovodi do gubitka kontrole svakodnevnog života i negativno utiče na lični, socijalni i profesionalni život pacijenta.

Okidača za migrenu ima mnogo, i razlikuju se od osobe do osobe. Kod većine su to glad, izmena režima sna, nedovoljno sna, nedostatak magnezijuma, određena hrana ali i hormonski status. Ali, mehanizme koji dovode do migrene, kao i tačne uzroke, naučnici nisu još u potpunosti razotkrili. To je razlog promenljivog uspeha u lečenju migrene – uprkos moćnim lekovima koji mogu da suzbiju bol. Oni su efikasni samo ako se daju na vreme, na samom početku napada. Naučnici do sada nisu našli načine da utiču na učestalost migrenoznih napada, koja kod nekih ljudi može da bude tako velika, da su dobar deo meseca onesposobljeni za svakodnevni život. Najnovija istraživanja su potvrdila da kod osoba sa migrenom, kako onih koji imaju takozvanu auru, tako i onih koji je nemaju, skeniranja pokazuju promenu u strukturi mozga.

Poslednja istraživanja su uključila analizu 19 studija o migrenama. Sve su koristile neke od dijagnostičkih metoda snimanja, i sve su potvrdile da ljudi sa migrenama u većem procentu imaju uočene promene na mozgu, od onih koji nemaju ove bolne glavobolje.

Ali, naučnici, poput Alona Mogilnera, neurohirurga iz Njujorka pitaju se da li abnormalnosti uočene na magnetnoj rezonanci glave znače da pacijenti imaju migrene zbog promena na mozgu, ili promene na mozgu nastaju zbog ovih glavobolja? Većina lekara zastupa stav da pacijenti ne treba da se brinu oko ovih promena, i da ovo otkriće ima veći značaj za rad na novim lekovima protiv migrene, nego za tok bolesti.

Nedavno je Američka agencija za hranu i lekove odobrila eksperimentalni lek, koji bi mogao da pomogne u prevenciji migrena, naročito kod osoba koje imaju bar nekoliko migrenoznih napada mesečno. Dva leka, od kojih se jedan daje intravenozno, a drugi injekcijom, deo su novog pristupa prevenciji migrena.

U pitanju su monoklonalna antitela, koja ciljaju mali protein kalcitonin peptid (CGRP) povezan sa genima. Istraživanja su pokazala da je ovaj protein okidač za migrenu.

Rezultati studije pokazali su da su pacijenti imali za 66 odsto manje napada migrene pet do osam nedelja posle samo jedne doze leka čije je ime za sada ALD403. U drugom ispitivanju, pacijenti koji su primili injekciju, prijavili su slično poboljšanje tri meseca posle dvonedeljnog tretmana lekom. Ali, ovi rezultati, objavljeni na godišnjem sastanku Američke akademije za neurologiju, preliminarni su. Kako sami priznaju, lekari su još pod velikim stresom dok pokušavaju da daju odgovore na mnoga postavljena pitanja.

Ipak, pacijenti sa migrenom mogu da se nadaju da će ovaj lek u razvoju uskoro moći da im olakša muke, kaže dr Piter Godsbaj, neurolog sa Univerziteta u Kaliforniji, koji je radio na obe studije, prenosi portal eb md. Trenutno se za prevenciju migrene koriste lekovi razvijani za neke druge bolesti. To se pre svega odnosi na antidepresive, lekove za povišeni pritisak i lekove protiv neuroloških napada.

S druge strane, lek koji cilja na CGRP je prvi lek napravljen specijalno za prevenciju migrene. Prvi preliminarni rezultati su veoma ohrabrujući, i čini se da bi ovi lekovi mogli da budu veoma efikasni.

Kliničko testiranje je uključilo 163 pacijenta koji su nasumice primali ALD403, ili placebo infuziju. Pre tretmana, svi pacijenti su imali migrenu pet do čak 14 dana mesečno. Pet do osam nedelja kasnije, pacijenti koji su uzimali lek imali su 5 do 6 dana sa migrenama manje tokom jednog meseca. Zanimljivo je i da je grupa koja je primala placebo, osetila poboljšanje stanja.

Izvor: Večernje novosti

Prirodni lek za sinuse – Japansko biljno ulje

0

Osnovna uloga sinusa je održavanje vlažnosti u nosu i zadržavanje bakterija i prljavštine, kako ona ne bi prodirala dublje u organizam. Ako usled prehlade ili infekcije dođe do zadebljanja sluznice, to u najvećem broju slučajeva vodi ka upali sinusa.

Koji su simptomi upale sinusa?

Možete imati samo neke od ovih simptoma, ili više njih zajedno. Što više navedenih simptoma imate, to je upala sinusa jača:

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

  • glavobolja
  • bol u području sinusa
  • začepljen nos
  • povišena temperatura
  • smanjeni osećaj mirisa
  • umor

Lečenje upale sinusa

Blaži oblici upale sinusa prolaze i bez lečenja. Ako simptomi upale traju duže od nedelju dana, onda se ipak preporučuje poseta lekaru. U međuvremenu možete pokušati da sami sebi pomognete. U tom slučaju imate na raspolaganju sledeće opcije: udisanje pare, tuširanje vrućom vodom, korišćenje toplih obloga, itd.

Kada je reč o medicinskom tretmanu, postoji veliki broj lekova koji se koriste za lečenje sinusa. Oni se najčešće prodaju u vidu tableta, ali i u vidu kapi i sprejeva. U svakom slučaju se ne preporučuje korišćenje bilo kakvog leka bez konsultacije lekara.

Prirodni lek za sinuse

S obzirom da ljudi obično izbegavaju korišćenje medikamenata za lečenje sinusa, skrećemo vam pažnju na to da postoji i prirodni lek za sinuse. Preporučujemo vam Japansko biljno ulje koje je u stvari ekstrakt divlje nane, tj. japanske mente. Ono se proizvodi potpuno prirodno, bez alkohola i hlorofila. Sam ekstrakt je veoma jak, pa je i dejstvo ovog prirodnog preparata veoma delotvorno.

Izvor: asso.rs

Baštenska terapija u lečenju i rehabilitaciji mnogih bolesti

Mnogi rade u vrtu da bi gajili vlastito voće i povrće. Drugima je cilj atraktivna cvetna bašta koja privlači poglede i ulepšava kuću. Neki rade iz zabave. Ali jeste li znali da se poslovi u vrtu koriste i u lečenju i rehabilitaciji mnogih bolesti? A za zdrave je rad u bašti lekovit: opušta i oslobađa od stresa, kao oblik telesne aktivnosti čuva naše srce i krvne sudove i smanjuje rizik od srčanih i mnogih drugih bolesti.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Zelenilo prija čoveku, to je doživljaj koji poboljšava opšte raspoloženje.

Pacijenti koji iz bolesničke sobe mogu da vide zelenilo bolje se osećaju. Na takvim zapažajnima razvila se hortikulturna ili baštenska terapija. Ta disciplina, u svetu poznata već neko vreme, koristi telesne i psihičke dobrobiti koje pruža rad u vrtu kako bi pomogla pacijentima u lečenju i rehabilitaciji nekih bolesti. Najviše se primenjuje u Americi i Velikoj Britaniji, a može se videti i u Austriji i Nemačkoj. Istraživanja su pokazala da baštenska terapija može da pomogne osobama sa teškoćama u razvoju, poteškoćama u učenju, starijim osobama, osobama sa psihičkim bolestima i problemima, osobama sa socijalnim problemima, nezaposlenima, zavisnicima, žrtvama raznih oblika nasilja, invalidima, hroničnim bolesnicima. U terapiju se može uključiti i porodica pacijenta. Poslovima u vrtu poboljšava se psihofizičko stanje bolesnika, čak i od samog gledanja prirode i voćaka, posebno cveća. Vrtna terapija može da pomogne i kod oporavka posle srčanog ili moždanog udara. Terapeuti su posebno obučeni stručnjaci za medicinsko i psihosocijalno delovanje rada u bašti i oni pomažu pacijentu u da postigne bolje fizičko, psihičko i socijalno zdravlje. Vrtna terapija u svetu se primenjuje u bolnicama, centrima za zdravstvenu i socijalnu rehabilitaciju, popravnim domovima, zatvorima, školama, organizacijama u lokalnoj zajednici, domovima za stare i bolesne…

U zemljama zapadne Evrope primenjuje se zasad samo u staračkim domovima i centrima za zdravstvenu rehabilitaciju. Društva za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u zapadnoj Evropi poručuju da bašta deluje na sva čovekova čula i preporučuju da pacijent gleda, sluša, čuje, dodiruje, miriše, pa čak i okusi plodove vrta. Poručuju kako su voćnjak, cvetna bašta i povrtnjak podsticajno zeleno okruženje koje zrači nadom i optimizmom i čoveku slikom govori kako se život uvek nastavlja. Ponekad baštu treba uređenjem prilagoditi mogućnostima i potrebama određenog tipa pacijenata. Na sreću, rad u vrtu je aktivnost koja se može prilagoditi različitim potrebama: onima u invalidskim kolicima trebaju veće površine kako bi o bilju mogli da brinu iz svojih kolica. Za slepe osobe potrebno je vrt urediti tako da u njemu mogu da uživaju ostalim čulima. Osobama s bolovima u leđima, artritisom i sličnim ograničenjima treba osigurati prikladna pomoćna sredstva i alate. A rad u vrtu može poboljšati zdravlje i svima nama. Kako? Kad dođete kući s posla, ako ste u mogućnosti, iziđite na kratko napolje, u svoje dvorište i – promatrajte biljke. Iznenadićete se koliko ćete se bolje osećati.

Rad u vrtu je fizička aktivnost, jača i vežba mišiće, poboljšava telesnu kondiciju čime sprečava razvoj ili pogoršanje mnogih bolesti. Pruža i užitak za sva čula. Uči vas strpljenju jer čekate rezultate svog rada. Ako vam neka biljka ne uspe, učite da podnesete poraz i pokušate ponovo bez ponavljanja grešaka. Rad u vrtu može da pomogne i u oslobađanju od stresa ili negativnih emocija. Ako ste ljuti, nervozni ili tužni, bašta može da pomogne. Ispraznite negativne emocije: počupajte korov ili biljku koju ne volite ili samo prekopajte zemlju. Usredsređenost na zadatak i pokreti ruku kod kopanja ili čupanja mogu da pomognu u oslobađanju stresa, napetosti i agresije. Ako nemate baštu, i „druženje“ s cvećem u žardinjeri na balkonu ili prozoru može da vas ispuni veseljem i radošću.

Izvor: zdravljeizprirode.rs

Kako ublažiti simptome prolećnih alergija?

Svrab u očima, grebanje u grlu, neprestano kijanje… Sve to upućuje da ste podlegli simptomima sezonskih alergija. Da biste izbegli te neprijatne zdravstvene tegobe, donosimo vam nekoliko jednostavnih trikova koji bi vam mogli pomoći.

Ostavite cipele ispred vrata

Ljudi polen i druge alergene najčešće u svoj životni unose putem obuće. Nivo zagađenja vazduha u zatvorenom prostoru je i do pet puta veći u odnosu na otvoreni prostor, pa određeni alergeni u tim uslovima dodatno dobijaju na snazi.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Nabavite prečišćavač vazduha

Ovaj sve popularniji kućni aparat pokazao se kao odlično rešenje za sve ljude koji imaju problema sa alergijama. Posebno su se dobro pokazali oni sa hepa filterom jer uklanjaju i najmanje čestice poput virusa i duvanskog dima.

Tuširanje pre odlaska u krevet

Ukoliko ste bili duže vreme na otvorenom, a niste se istuširali pre spavanja, postoji mogućnost da polen ostane na vašoj posteljini i da tokom cele noći budete izloženi uticaju alergena.

Trening u zatvorenom

Ukoliko ste jutarnji tip i preferirate treninge u to doba dana, trebalo bi da znate da je koncentracija polena najveća u periodu od 5 do 10 sati ujutro. Stoga razmislite o tome da trening radite u zatvorenom ili da promenite termin kada vežbate.

Sunčane naočare

Stručnjaci savetuju da redovno nosite sunčane naočare kako bi zaštitili oči od različitih alergena i bakterija, čak i po oblačnom vremenu.

Prirodni lekovi

Uzmite 250 do 600 miligrama kvercatina (preporučuje se u formi prirodnih tableta) uz tri glavna obroka tokom dana. Ovaj moćni antioksidant blokira uticaj histamina koji pojačava uticaj alergijskih reakcija.

Operite automobil

I operite ga vrlo intenzivno i detaljno. Na kraju krajeva, ako se može suditi prema najnovijim statistikama, ljudi u svojim vozilima provode i do 20 sati nedeljno. Zato se potrudite da vaš automobil bude čist.

Smanjite unos šećera i mleka

Mleko i mlečni proizvodi povećavaju proizvodnju mukusa ili sluzi, pa njihovo izbegavanje pomaže da ublažite simptome i lakše dišete. Šećer je još gori. Samo jedna kašičica šećera može da poveća proces upala i da oslabii vaš imunološki sistem za više od 50 procenata, piše “Men’s Health”.