Naslovna Blog Stranica 384

Ljudi “paraziti” i ljudi “domaćini”

0

Unutar nas postoji „arena“ u kojoj se vodi večita borba. Frojd je tu borbu suprotnih sila u nama nazivao „psihodinamika“. Naše ponašanje je rezultat te borbe, ishod konflikta unutar nas samih.

Jedan od naših ključnih unutrašnjih konflikata je između potrebe da budemo odrasli, samostalni, da „živimo na svoj račun“ i preuzmemo odgovornost za sopstveni život, i potrebe da se okačimo o drugoga, da ne odrastemo, na neki način ostanemo deca i živimo na tuđ račun. Da „parazitiramo“. Iako svaki čovek ima i jednu i drugu potrebu, ishod konflikta nije kod svakoga isti. Neki ljudi više naginju prema samostalnosti, dok kod drugih pobeđuje potreba da ostanu zavisni i žive na račun drugoga. Da bi „paraziti“ mogli da produženo egzistiraju kao zavisne osobe, potrebni su im „domaćini“, ljudi koji su skloni tome da dozvoljavaju drugima da se kače o njih. Kako i zašto neki ljudi postaju „paraziti“ ili „domaćini“ pokušaću da razjasnim u ovom tekstu.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Da bi „paraziti“ mogli da produženo egzistiraju kao zavisne osobe, potrebni su im „domaćini“, ljudi koji su skloni tome da dozvoljavaju drugima da se kače o njih.

Od parazita do odrasle jedinke

Svi se mi rađamo kao slatki mali paraziti -„bebe“. Tako je i u životinjskom svetu, i to je zdravo i normalno. Beba je potpuno zavisna od drugoga, ništa ne radi, sve dobija od svojih „domaćina“- roditelja. Onda se vremenom razvija, postaje samostalnija, sve više toga može i sama i čak uživa u tome što osvaja samostalnost, postaje „već veliki dečko ili devojčica“. Tako to ide ako se stvari odvijaju normalno. Kad odraste, postaje spremna i sposobna da nekom svom detetu bude „domaćin“, da se stara o nekom novopridošlom slatkom malom parazitu. Međutim, ako se ne razvijaju kako treba, neki ljudi ostaju sa izraženom potrebom da budu odrasla deca i da, kad im vreme nije, nastave da parazitiraju na neki način na drugoj odrasloj osobi. Drugi, pak, razvijaju potrebu da budu domaćini odraslim parazitima, da odraslim osobama izigravaju roditelje. Tako nastaju „simbioze“ u vezama odraslih ljudi.

Iako postoji kontinuum u izraženosti jedne ili druge potrebe, mislim da se ljudi prema sklonostima koje pokazuju u međuljudskim odnosima, u načinima „voljenja“, mogu grubo podeliti u tri grupe. „Ljude parazite“, „Ljude domaćine“, i „Ljude sposobne za uzajamnost“. Ova treća grupa je malena, pa se njeni pripadnici mogu smatrati nekakvom retkošću, nekom mutacijom ljudskog roda u pravcu zrele sposobnosti za ljubav. Rekoh da je ta podela veoma gruba. Većina pripadnika dve pomenute velike grupe nije ekstremna, ne pokazuje baš izrazite sklonosti grupe kojoj pripadaju, ali, ako ih malo bolje upoznate, i ako umete da prepoznate te sklonosti, videćete da naginju tome da budu „paraziti“, oni koji se kače i koriste druge, ili „domaćini“, oni koji kače parazite za sebe, puštaju ih da egzistiraju na njima. To važi i za roditelje. Neki prezaštićuju decu, prave parazite od njih, ometajući ih tako u odrastanju, dok drugi postaju deca svojoj deci, okrećući uloge i pretvarajući sopstvenu decu u roditelje svojih roditelja.

Simbioze

U biologiji je poznat izraz simbioza – međusobno dejstvo dve različite vrste organizama koje žive u bliskoj zajednici dug vremenski period, uspostavljena zbog koristi barem jednog od njih.

U simbiozi veći od organizama je obično domaćin, a drugi je parazit ili mutualist. Pojam simbioza se nekada vezuje samo za dejstvo među organizmima u kojem oba imaju koristi, međutim simbioza ima šire značenje. Vrste odnosa u simbiozi u zavisnosti od korisnosti zajednice po organizme koji je čine mogu biti:

  • Parazitizam – jedan organizam ima koristi, a drugi štetu
  • Komensalizam – jedan organizam ima koristi, a drugi nema ni koristi, ni štete
  • Mutualizam – dejstvo među organizmima koje je povoljno za oboje

Samo u odnosima između ljudi može da postoji i vrsta odnosa u kojem oba organizma imaju štetu. Psihoanalitičari to nazivaju patološka simbioza. Nije lako razumeti zašto ljudi žive u odnosima koji su obostrano štetni.

Neurotična korist od sopstvene štete

U odnosima između ljudi, međutim, može da postoji i vrsta odnosa u kojem oba organizma imaju štetu. Psihoanalitičari to nazivaju patološka simbioza. Nije lako razumeti zašto ljudi žive u odnosima koji su obostrano štetni. Friojd, (a kasnije i drugi psihoanalitičari), je to objašnjavao pojmom neurotična korist ili “sekundarna dobit”. Dakle, prava korist od ljudskog odnosa bi bila ta da se obe osobe u tom odnosu razvijaju, aktualizuju, postaju samostalnije i zrelije. Neurotična korist iz simbiotičkih odnosa, koja je uglavnom nesvesna, je u tome da se osobe ne razvijaju, da se igraju igrica zavisnosti, odžavaju postojeće stanje, i tako zadovoljavaju svoje neurotične potrebe. Umesto odnosa uzajamnosti kroz koji bi se obe osobe razvijale i pomagale jedna drugoj u tome, patološko simbiotični odnos ima funkciju da oba partnera zadovoljavaju kroz njega neurotične, detinjaste potrebe, i time ne sazrevaju. Mada mogu izgledati vrlo sposobno, i ljudi “domaćini” su nezreli jer odnose zasnivaju na tome da partnera ili decu podstiču da ostanu vezani za njih na nezreo način. Kakva je psihodinamika parazita i domaćina, šta se to dešava u njima što ih usmerava ka tom obliku egzistencije?

Psihodinamika parazita

Ljudi paraziti su velika deca. Deca su sebična i egocentrična. Ona tek treba da se nauče davanju i uzajamnosti kroz vaspitanje i odrastanje. Kad su deca mala usmerena su samo na primanje, osećaju da ceo svet treba da se okreće oko njih, da su njihove potrebe najvažnije. Kad nešto ne dobiju bune se, plaču, besne…roditelji ih polako uče da ne može sve da bude po njihovom, da nešto treba i da daju…U normalnom razvoju, deca razvijaju zahvalnost prema roditeljima, žele da i ona nešto učine za voljene roditelje, da vežu pertle, nauče da kake na nošu, da “budu dobri”, obraduju roditelje nečim…da uče, budu dobri đaci…I tako se uče uzajamnosti koja je osnovni kvalitet zrelih ljudskih odnosa. Neka deca, nažalost, to nikada ne nauče i ostaju i kao odrasli ljudi usmereni na to šta će da prime, bez osećaja da treba nešto i da daju. Tako se razvijaju sebični ljudi. Postoje brojni razlozi zbog kojih neko postane veliko sebično dete-parazit. Mogli bi se svesti na dva ključna razloga – manjak i višak roditeljske brige.

Ljudi koji kao deca nisu dobili dovoljno ljubavi, brige, nege…često osećaju da im je život nešto dužan i da imaju pravo na to da im život nadoknadi ono što im nisu dali roditelji, pa tu nadoknadu traže u odnosima sa drugim ljudima. Oni su kao “nedosisane” bebe koje idu kroz svet “žedni ljubavi i pažnje, brige, negovanja, primanja…” tražeći bolje “domaćine”. Pri tome razvijaju brojne veštine privlačenja domaćina i veštine održavanja takvog odnosa. Tu su razne manipulacije slabošću, “zaštiti me” poruke, “vidi me kako sam mali i sladak” poruke, “niko te neće tako voleti kao ja” poruke za domaćina (neću te nikad ostaviti jer sam toliko vezan za tebe, zavisan)…”propašću ako me ostaviš, pa ćeš biti kriv”…Frojd je to nazivao “Oralna struktura ličnosti”.

Deca koja su dobijala previše brige, pažnje, prezaštićivanja, oko kojih su se roditelji okretali kao sateliti, razvijaju osećaj da su “veličine” i da je normalno da se sve vrti oko njih. Kao odrasli, oni mogu biti vredni i uspešni, ali i dalje očekuju da su drugi dužni da im se podređuju, da se okreću oko njih kao planete oko sunca, da se odriču sopstvenih potreba zarad njihove karijere, uspeha…

Mogli bismo da kažemo da postoje dva tipa parazita, lenji (“oralci”) i vredni paraziti (narcisi). Ono što odlikuje i jedne i druge je osećaj da su drugi ljudi dužni da im daju bez uzvraćanja, da im to pripada, da su sebični i ne osećaju zahvalnosti. Upravo taj nedostatak zahvalnosti, vrednovanja onoga što dobijaju, čini srž njihovog problema.

Čovek koji ne shvata vrednost onoga što dobija zapravo ništa i ne dobija, jer ono što mu drugi daju za njega nije vredno, podrazumeva se, ne proizvodi osećaj zahvalnosti. Nezahvalni ljudi su najsiromašniji. Pošto ne osećaju da imaju na čemu da budu zahvalni, oni ne osećaju da su išta vredno i dobili, pa time da išta vredno i imaju. Zato se osećaju praznima. Prazni ljudi su “večito gladni”, neispunjeni i traže nešto da ih ispuni, zavide drugima, pa imaju potrebu da ih obezvrede. Obezvređujući druge kako se ne bi osećali manje vrednima od njih, postaju još siromašniji jer ne mogu da dobijaju i uče od ljudi koje bi inače cenili kad ih ne bi degradirali. Sebičnost nije ljubav prema sebi. Naprotiv, sebičnost je suprotnost ljubavi prema sebi. Sebična osoba ne voli sebe previše, već premalo. Da voli sebe razvijala bi se, sazrevala, aktualizovala kroz ispunjavajuće uzajamne odnose sa ljudima. Čini se da ona previše brine o sebi, a zapravo, samo bezuspešno pokušava da prikrije i kompenzuje svoj neuspeh u vođenju računa o razvoju sopstvene ličnosti.

Vredni paraziti ulažu u sebe, svoju karijeru, imidž, uspeh…pri tome osećajući da ulaganjem u sebe zadužuju druge, da drugi treba da im budu zahvalni za njihovo ulaganje u sebe, da im se dive, podržavaju ih bez razmene, da se okreću oko njihove orbite i žive za njihovu veličinu. Da su im to dužni. To njihovo osećanje je pravi mamac za ljude domaćine.

Psihodinamika domaćina

Ljudi domaćini takođe ne vole sebe i sebični su na drugačiji način. Uglavnom ih pokreću osećanje krivice i „alavost na dobrotu“, osećaj da jedino kroz ekstremnu nesebičnost stiču vrednost, da je ljubav prema sebi isto što i sebičnost. Oni se žrtvuju, ne traže ništa za sebe, sve bi da daju. Pri tome davanje vide kao vrednost ličnosti. Zar nije to agresivno i degradirajuće prema onima kojima daju? Ako je vrednost ličnosti u davanju, onda su oni vredne ličnosti, a oni kojima daju i od kojih ništa ne uzimaju su bezvredne ličnosti. Ako je vrednost i primanje, ako činite drugoga zadovoljnim kad primate od njega, kad cenite ono što vam daje, zar preterano nesebični ljudi ne uskraćuju partnere za osećaj vrednosti i uživanja u davanju? To je posebna vrsta sebičnosti koja nije tako lako uočljiva.

Neurotično nesebični ljudi su često zbunjeni i razočarani svojim odnosima. Umesto očekivane zahvalnosti, od dece kojoj se „nesebično daju ne očekujući ništa za sebe“ (pri tome se ponose što sebe ne smatraju važnima) dobijaju ljutitu, zbunjenu i nesigurnu decu, uplašenu da li će ispuniti roditeljska očekivanja, da li će „opravdati toliku žrtvu“. Umesto osećaja voljenosti deca imaju osećaj opterećenosti, zaduženosti jer su dobila nešto što nisu tražila. Često razvijaju i osećaj krivice za život neurotično „nesebičnog“ roditelja, za njegovu premorenost, depresivnost, razočaranost. Ako je uspeh deteta nešto što očekuje neurotično nesebičan roditelj, onda dete postaje zaduženo da „ispuni smisao života“ roditelja koji se odrekao sopstvenog života. Na taj način se „nesebično davanje“ žestoko naplati.

Slično je i u partnerskim vezama. „Domaćin“ podržava zavisnost parazita. On je neophodan, bez njega bi „parazit“ propao ili umro, jer je nesposobna jedinka. „Od blata bi ga pravio“ kada bi mu uskratio svoje usluge „domaćina“. Oni koji su „domaćini“ vrednih parazita, koji „na njihovim leđima“ razvijaju svoje karijere (pri tome očekujući da će oni sa njima podeliti uspeh, da će učestvovati u njihovoj „veličini“, kao „ljudi iz senke“) uglavnom bivaju razočarani. Kada dostignu uspeh, domaćini im više ne imponuju, pa traže nekoga ko odgovara njihovom novom statusu. Nije redak primer da se jedan partner podređivao razvoju karijere drugoga, da je pri tome potpuno nesebično zapostavljao sebe. I, kad je onaj podsticani dostigao što je hteo, on nađe boljeg, prestižnijeg partnera.

Ljudi često brkaju ljubav prema sebi sa sebičnošću. Kao da je voleti sebe zapravo sebično, a voleti druge nesebično. Bez ljubavi prema sebi se ne može voleti drugi. Bez ljubavi prema drugima čovek ne može voleti sebe. Odstupanja od uzajamnosti u odnosima odraslih ljudi uvek dovode do nekog poremećaja odnosa. U odnosima roditelj-dete se taj odnos uzajamnosti postepeno razvija i roditelj ga treba podsticati kada je dete sposobno, zavisno od uzrasta, da uzvrati na onaj način koji odgovara njegovim uzrasnim kapacitetima. Ovo je vreme produženog odrastanja, čemu pogoduju previše popustljivi vaspitni stilovi, društveni uslovi koji otežavaju zapošljavanje i osamostaljivanje… No, uprkos tome, razmislite o svom kapacitetu za uzajamnost u odnosima kako ne biste gradili odnose koji su na obostranu štetu. Taj oblik odnosa ne postoji u prirodi, svojstven je samo čoveku jer samo čovek može da gradi obostrano štetne odnose. Priroda to ne dozvoljava. Nama je data sloboda da činimo neprirodne stvari. Na nama je odgovornost kako ćemo koristiti tu slobodu.

Piše: Psihoterapeut Nebojša Jovanović

Izvor: Danas.rs

Kako prepoznati tuđu ljubomoru i zavist

0

Ako znate gde je problem, verovatno ćete se lakše nositi s njim, zar ne?! Ispod su signali po kojima možete prepoznati da je netko ljubomoran na vas i ono što radite, pa umesto da se osećate loše, kako bi ta osoba htela, možete biti ponosni.

  1.  Jeste li ikad postigli nešto veliko da bi vam rekli kako je to glupo. Sve počinje još u školi. Kada neko dete ima dobre ocene, drugi ga nazivaju štreberom umesto da ga pohvale. Razmislite, da nisu ljubomorni na vas, zbog čega bi vam pokušavali kvariti raspoloženje i ne bi čestitali zbog toga što ste postigli nešto veliko? Zbog toga što potajno oni to žele.
  2.  Ignorišu vas ili temu. Neko ko je ljubomoran na vas, ne može vas gledati u oči i pokušavaće maksimalno izbegavati temu, a ako se dotaknete te teme pravit će se kao da mu je nevažna i da ga uopšte ne zanima.
  3.  Osobe koje su ljubomorne na vas, neće vam ništa reći u lice, nego ogovarati iza leđa.
  4.  Isključuju vas. Imaju zabavu i pozvali su gotovo sve osim vas? To je samo signalda ne žele da im odvlačite pažnju.
  5.  Posmatrajte kako komuniciraju online. Čini se kako su na internetu, na primer na Facebooku ljudi mnogo skloniji izravnim uvredama, jer se skrivaju iza ekrana  i imaju osećaj da vam svejedno i dalje pričaju iza leđa, a ne u lice.
  6.  Mrze vas bez ikakvog razloga. Vi radite svoje stvari i ono što se drugih ne tiče, niti utiče na njih, a drugi vas ipak mrze?! Verovatno žele to što vi imate, pa vas mrze zbog toga što to imate.
  7.  Uvrede. Ako vas „podbadaju“ sitnim uvredama kad god pronađu priliku, a da vi doslovno niste ništa učinili njima, verovatno su zavidni, te na taj način žele pokazati svoju nadmoć.
  8.  Sve manje se druže s vama. Ako ste s prijateljima provodili mnogo vremena, a sada se sve ređe viđate, verovatno se vaš trud isplatio te živite životom kakvim ste oduvek želeli, a vaša sreća ih stalno podseća na ono što oni žele a nemaju.
  9.  Pripisuju zasluge nekom drugom. Nevažno što učinili, zasluge za to će pripisati nekom drugom. Ispali ste odlično na fotografiji. To je zbog svetla i dobrog fotoaparata. Pozvali su vas da predajete na radionici. To je zbog dobrog stanja u toj branši. Završili ste usavršavanje. To je zbog toga što ste si to mogli lako platiti.
  10.  Preterano oduševljenje ili bez ikakve reakcije. Ovo ćete dobiti od onih koji su svesni svoje zavisti. Oni će staviti veliki osmeh na lice (zaboravljajući kako njihov stvarni osmeh izgleda) i biti preterano sretni. Na taj način ćete osetiti prazninu, jer ćete pomisliti da to baš i nije najboljastvar koju ste napravili u životu, pa čemu toliko veselje.  S druge strane možete reći svoju super vest, a oni će temu prebaciti na to kako je njihovo dete podrignulo nakon obroka, bez da vas pitaju za detalje ili pokažu radost.
  11.  Konstantni kritike. Tuđa zavist se reflektira konstantnim kritikama, koje opravdavaju „realnošću“.
  12.  Govore vam da se primirite. Ponekad se ljubomora očitava na način da će vam reći da budete manje vi u bilo kojem smislu. Ljubomorne osobe će vam govoriti da se stišate, da ne morate biti u centru pažnje, da stavljate manje šminke, da se odevate drugačije i sl. Sve će to upakovati u dobronamerne savete, ali zapravo žele da budete manje vi. Oni koji vas vole neće od vas nikad tražiti da budete manje ono što jeste.
  13.   Smejaće vam se bez razloga i pridavati etikete. Ako ste bolji od njih, pokušaće, nazivajući vas raznim pogrdnim epitetima, umanjiti vašu sreću i uspeh.
  14.  Obično su lene osobe ljubomornije od onih koji se trude oko svog živote. Lena osoba je prelena da bi se potrudila popraviti nešto u svome životu, ali je previše sebična da bi mogla gledati druge kako imaju ono što ona želi.
  15.  Zavidne osobe će obično hvaliti druge pred vama. Ako ste ponosni na fakultet, tada će hvaliti nekoga drugog ko je završio „najteži“ fakultet i jako brzo. Ako ste ponosni na svoj izgled i to što ste smršali, hvaliće drugu osobu, naglašavajući kako ona ipak izgleda najbolje.
  16.  Ljubomorne osobe će pokušati stvoriti loš osećaj čak i ako ste učinili nešto dobro.
  17.  Ljubomorne osobe će znati pronaći potencijalno negativne strane i naglasiti vam ih. Čak i ako imate sve što želite, oni će naći načina da to okrenu protiv vas.
  18.  Ako imate sve što neko želi, oni će na ružan način naglašavati ono što oni imaju, a vi nemate iz ljubomore. Ako ste uspešni, odlično izgledate, imate dobar posao, društvo i zabavan aktivan život, „žalitće” vas jer nemate muža. Bez obzira kakav odnos imaju sa svojim mužem. Zavidni ljudi će znati prepoznati vašu najslabiju tačku.
  19.  Zavidni ljudi će prelako preći preko vaših uspeha, ali će naglašavati po ko zna koji put greške koje ste napravili. Čak će izvlačiti i loše priče o vama iz detinjstva ili nekih davnih dana.
  20.  Neki u šali znaju reći da „niste ništa dok vas neko ne mrzi“ i što je najgore u toj šali ima istine. Prihvatite to.

Izvor: covermagazin.com

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

50 saveta za bolji seks koji će vam pomoći da uradite nešto novo

0

Da biste održali seksualni život uzbudljivim uvek morate probati nešto novo. Bez obzira da li ste u vezi ili ste samo u fazi izlaženja, ovi saveti će vam pomoći da uradite nešto novo kada je o vašem seksualnom životu reč.

Mnogi od nas zaboravljaju male stvari koje volimo jedni kod drugih. Njih ne treba olako shvatiti već ih treba negovati na dnevnoj bazi.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Uzimanje partnera zdravo za gotovo je jedan od razloga zašto danas ima toliko razvoda. Vi ste sami izabrali svog partnera jer vam se svideo – i nemojte zaboraviti zbog čega ste baš tu osobu želeli pored sebe.

Zadržite odnos svežim i živim tako što ćete stvoriti nove uspomene. Nikada ne biste prestali da volite svoju decu, zato upotrebite istu energiju kada pružate ljubav partneru.

1. Ženama je romantika vrlo važna. Ako muškarac zna kako da bude romantičan neće imati nikakvih problema sa svojom lepšom polovinom.
2. Muškarcima je važan redovan seks
3. Ne ignorišite njegove bradavice
4. Budite nepredvidivi (važi za oba pola)
5. Muškarci vole žene koje istražuju i preuzimaju inicijativu u seksu
6. Žene vole masaže, sveće, nežne reči i muškarca kojima je stalo do njih
7. Muškarci vole da vide lep donji veš na ženi
8. Takođe vole da ona ponekad “zaboravi” gaćice kad krenu na večeru
9. Seks bez alkohola je mnogo bolji
10. Nađite vremena za dnevni seks, mnogo je uzbudljiviji
11. “Prljavi” razgovor je dobrodošao kada prevaziđete stid
12. Šaljite seksi sms-ove
13. Uvek slušajte partnera kada priča šta voli u seksu
14. Zapamtite međusobne seksualne fantazije i iskoristite ih van spavaće sobe
15. Jutranja kafa koju ćete odneti vašoj dami za nju predstavlja vrstu predigre
16. Sitni pokloni i pažnja će povećati šanse muškaraca da tog dana imaju odnos
17. Probajte nove poze; ne budite dosadni
18. Stavljate dezodorans, parfem ili mleko za telo (važi za oba pola)
19. Naučite da “čitate” osećanje jedno drugom kako ne biste morali da pitate
20. Čitajte jezik tela i znajte kada nešto nije u redu
21. Pitajte! Pokažite da vas interesuje šta se dešava kod nje/njega u životu
22. Kada vaš muž stigne kući, dajte mu piće ili daljinac. Njemu je potrebno vreme da se izduva, a ne milion pitanja na koja vi želite da vam odmah odgovori
23. Muškarci: nakon vašeg orgazma seks NIJE gotov!
24. Pustite glas ponekad u spavaćoj sobi i pokažite komšijama da niste dosadan par
25. Sex nije samo penetracija
26. Ne pitajte nekoga da li želi seks. Budite krativni!
27. Obrijte se
28. Istražujte tela jedno drugom
29. Dajte komplimete jedno drugom i učinite da se vas partner/partnerka oseća dobro
30. Nemojte nositi pamučne pidžame u krevet i skinite šminku pred spavanje
31. Obrijte njene noge ponekad ili joj nalakirajte nokte. Vi njemu iščupajte obrve ili mu izmasirajte stopala
32. Operite mu kosu ili mu uradite nešto drugo što je njegova mama radila
33. Obucite se seksi jedno za srugo čak iako ne izlazite iz kuće
34. Oralna higijena: koristite konac, izbeljujte zube i ispirajte usta sredstvom za osvežavanje daha
35. Otarasite se bapskih gaćica, a muškarci dugačkih belih gaća
36. Recite jedno drugom šta želite u krevetu. Vodite jedno drugo rukama, nemojte samo ležati
37. Muškarci vole žene koje uživaju u pružanju oralnog seksa. To isto važi i za žene
38. Pripremite unapred nešto romatično za specijalne prilike
39. Samopouzdanje je vrlo seksi
40. Ne žurite nigde tokom seksa
41. Otkrijte jedno drugom erogene zone i posvetite im se
42. Ne pretpostavljajte da je ženama jedan orgazam dovoljan (To važi i za muškarce)
43. Imajte seks van spavaće sobe
44. Dohvatite se na kauču, u liftu ili kolima. Ponašajte se poput tinejdžera, naročito ako ste u dugoj vezi
45. Govorite jedno drugom često da se volite i želite. Ne pretpostavljajte da to on/ona već zna
46. Poštujte njegovo/njeno vreme. Kašnjenje na sastanak znači – ništa od seksa te noći
47. Dan zaljubljenih je podsetnik na romantiku; međutim neka vam to ne bude jedini dan kada ćete pokazati da vam je stalo
48. Dajte jedno drugom seksi nadimak kojim ćete se oslovljavati u spavaćoj sobi
49. Gledajte ili čitajte zajedno nešto seksi
50. Odigrajte svoju fantaziju

Izvor:b92.net

Životna priča – Ava Gardner: Zbog nje su muškarci pokušavali da se ubiju!

0

Na Badnji dan davne 1922. godine rođena je prema nekima, najlepša žena sveta. Ava Gardner odrasla je u mnogobrojnoj porodici, a bila je toliko vezana za svog oca da joj je jedan psihijatar rekao da ima Edipov kompleks. Bila je najmlađa od sedmoro dece, pa je njena majka poželela da se upravo ona posveti obrazovanju.

Ipak, nju je život odveo u potpuno drugom smeru. Starija sestra Bapi udala se za profesionalnog fotografa Larija Tara u Njujorku. Kada joj je Ava došla u posetu, pozirala je Taru. Njene fotografije ostale su zapažene, pa je sa samo 18 godina potpisala ugovor sa Metro-Goldwyn Mayer studiom.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Proslavila se u filmovima “Čamac”, “Snegovi Kilimandžara”, “Bosonoga kontesa” i mnogim drugim. Za ulogu u “Mogambu” je Ava nominovana za Oskara. Ipak, najveću slavu stekla je zbog svoje izuzetne lepote na koju su pali najpoželjniji muškarci Holivuda. Mnogi su smatrali da je Ava najlepša žena na svetu, ali Metro-Goldwyn-Mayer proglasio ju je najlepšom životinjom na svetu.

Zavela je najpoželjnijeg neženju

Već prvog dana u studiju upoznala je Mikija Runija. Iako je bio izuzetno popularan i šarmantan Ava nije odmah “pala” na njega. Tog dana pozvao ju je na večeru, ali ona ga je odbila i rekla mu da nema vremena.

“Trebalo mi je šest minuta da otpakujem kofer i operem zube. Ionako nisam znala nikog u Holivudu osim sestre. Tada nisam znala da je on bio najpoželjniji neženja. Kasnije sam shvatila da je spavao sa svima”, rekla je.

On nije odustajao, a Ava je iskoristila sve izgovore. Te večeri došao je po nju limuzinom tačno u sedam sati. Vest o njihovoj vezi brzo se proširila.

“Nisam imala pojma šta ćemo izazvati. Svi su pričali samo o tome”, rekla je Ava koja je za Mikija uvek govorila da nije zgodan, ali da definitivno ima “ono nešto”. Osim toga, priznala je da ga je često zvala patuljak što je njemu jako smetalo.

Dobro su se zabavljali i voleli su da izlaze. Uživali su u alkoholu, a martini su čak pili iz šolje za kafu jer su to smatrali glamuroznim.

Nije htela da ga optuži za pedofiliju

“Kada smo se vratili s medenog meseca imala sam jake bolove u stomaku. Tada sam završila na operaciji, a kad sam se vratila iz bolnice shvatila sam da je Miki spavao sa drugom u našem krevetu”, pričala je Ava.

Svaki put kad bi se naljutila poklanjao joj je skupoceni nakit koji je obožavala. Objasnila je da se osećala prevareno i poniženo jer je znala da njen suprug spava s drugim ženama, ali je ipak htela da ga pridobije natrag. Seks im je, priča, bio fantastičan.

“Pričali smo o našem prvom susretu. Kad sam ga pitala šta je prvo pomislio, odgovorio mi je: ‘Shvatio sam da moram da te imam u krevetu’ “, rekla je Ava.

Jedne večeri se toliko napio da je izvadio notes sa brojevima devojaka. Komentarisao je svaku od njih i rekao kakva je u krevetu.

“To je bilo to. Izbacila sam ga iz kuće iako sam znala da je to veliki rizik, to je mogao da bude kraj moje karijere”, pričala je Ava kojoj je razvod bio jedini izlaz. Neke od devojaka koje je spominjao bile su maloletne pa je to planirala da iskoristi protiv njega, ali je odustala.

Upisala sam fakultet da mu dokažem da nisam glupa

Ubrzo se udala za klarinetistu Artija Šoa koji je zatražio razvod samo nekoliko dana nakon prve godišnjice braka. Glumica je rekla da je on bio jako težak, ali ju je jako privlačio.

“Često sam se ga bojala, ali ne fizički. On je bio zlostavljač, bojala sam se njegovih misli. Prokletnik je bio dominantan. Toliko puta je znao da me “spusti na zemlju” da sam izgubila samopouzdanje”, kaže Ava koja je zbog njega upisala fakultet kako bi mu dokazala da nije “toliko glupa”.

Tada se navukla na alkohol. Volela je da zaviri u čašicu i kada je bila u braku s Mikijem, ali s Artijem je piće bilo beg od realnosti. Stalno se družio s pseudointelektualcima, pio votku i jeo kavijar.

Sinatra je bio bog seksa

“Frenk mi je pričao da je vežbao pevajući Artijeve melodije. Prava je šteta što nikad nisu ništa stvorili zajedno”, rekla je. Sinatru je upoznala kad se tek udala za Mikija. Kada je došao za njihov sto, Ava je zanemila.

“Izgledao je kao bog, iz njega je prštao seksepil. Prišao je i rekao mi: ‘Dušo, da te on nije oženio, ja bih’, ali nisam se ničemu nadala. Bio je oženjen”, prisetila se Sinatre kojeg je nazvala “bogom seksa”.

Sledeći put sreli su se na zabavi u Palm Springsu. Te noći su prvi put vodili ljubav, a glumica je rekla kako su tada postali “večni ljubavnici”. Viđali su se često i svoju vezu nisu skrivali.

“Jedne večeri kada smo se vozili automobilom Frenk me nagovorio da pucam iz pištolja kroz prozor. Uništila sam rasvetu i izloge”, pričala je Ava o incidentu kojeg je muzičar uspeo da sakrije plativši 20 hiljada dolara.

Umesto u sebe pucao je u jastuk

Nensi Sinatra je za to vreme bila kod kuće s decom i nadala se da ta afera neće dospeti u javnost. Čak je i menadžer savetovao Frenku da raskine s tamnokosom lepoticom, ali on mu je rekao: ‘Šta će mi slava i novac, ako nemam nju’.

Sinatra je suprugu ostavio na Dan zaljubljenih 1950. godine. Besna Nensi ga je izudarala i odmah izbacila iz kuće. Frenk i Ava venčali su se samo nekoliko nedelja nakon razvoda.

Toliko su se voleli da su jedno drugo pravili ljubomornim. Naime, ona ga je optužila da se nabacivao devojci u restoranu, pa je pozvala svog bivšeg u stan. Frenk je poludeo, pa je pokušao da se ubije u hotelskoj sobi. Pre toga ju je nazvao, a kada je stigla videla je revolver i svog dragog na podu.

Počela je da plače, ali ubrzo je shvatila da je promašio i zapravo pucao u jastuk. Prilikom njihove sledeće žestoke svađe uzeo je tablete i pokušao da izvrši samoubistvo.

Uspeo je da se izvuče, ali nekoliko nedelja kasnije opet je pokušao da sebi oduzme život. Došao je kući pijan i gurnuo glavu u rernu. Srećom, u stan je naišao prijatelj koji ga je spasao. Sinatra je nakon incidenata objasnio da je hteo da se ubije jer je osećao da ga Ava ne voli.

Rastali su se iako je bio ljubav njenog života

U braku sa Sinatrom, glumica je imala dva abortusa. Prvog mu je prećutala, a kad je uradila i drugi i priznala mu to, Frenk je bio besan. Ispričala mu je fa ne želi da njeno dete odrasta u takvoj okolini, iako je uradila taj “monstruozni čin”.

Frenk je neko vreme bio slomljen i finansijski nestabilan, ali oporavio se pred kraj braka s Avom. Tada su počele da kruže glasine da ima ljubavnicu. Kad je to čula, Ava ga je nazvala i pitala: “Hoćeš li da se takmičiš?”

S Hauardom Hjuzom viđala se duže od deset godina, ali je priznala da nikad nije bila zaljubljena u njega. Glumica i avijatičar spavali su zajedno kad je ona bila u braku s Artijem, ali i Sinatrom. Često su se svađali i mirili, a Hjuz joj je jednom bacio pepeljaru u glavu i zamalo joj slomio vilicu.

Imala je afere s mnogim kolegama, među kojima je bio i Klark Gejbl. Od Sinatre se razvela 1957. godine, a nakon toga je započela vezu s Ernestom Hemingvejem.

Samo dve godine pre smrti, Ava je ispričala svoju životnu priču i izdala knjigu. Kad su je upitali zbog čega se na to odlučila, ona je odgovorila: “Ili to ili ću prodati nakit, a za njega sam emotivno vezana”.

Kako je bila strastveni pušač, njena pluća su bila uništena. Sinatra je ponudio da joj plati privatne lekare, ali ona je to odbila. Njene poslednje reči bile su: “Umorna sam”, a preminula je sa 67 godina od upale pluća u svom domu.

Izvor: 24sata.hr

Znakovi koji ukazuju na oboljenje štitne žlezde

Pretpostavlja se da će se svaka peta žena u jednom razdoblju života susresti s poremećajem rada štitne žlezde, a broj oboljelih muškaraca sve je veći, tvrde stručnjaci.

Osim genetike, nastanak bolesti štitnjače uzrokuju stresan život, nepravilna ishrana i promene hormonskog statusa poput trudnoće i menopauze. Poremećaji u radu te važne žlezde danas su drugi po redu endokrini problem po učestalosti, nakon dijabetesa.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Prvi simptomi nepravilnog rada štitne žlezde, koja se nalazi u vratu ispod Adamove jabučice, jesu oticanje vrata, neobjašnjiv gubitak ili dobijanje na težini, ispadanje kose, kao i promene u nivou energije i raspoloženju.

Kako štitna žlezda kontroliše rad metabolizma, njen poremećaj može da rezultuje i problemima s plodnošću, ali i povišenim krvnim pritiskom, oštećenjem srca kao i psihičkim problemima u vidu depresije.

Najčešći oblici bolesti štitne žlezde su hipotireoza, kada luči premalo hormona, kao i hipertireoza, koju karakteriše preterano lučenje hormona. Kako su stanja i uzroci poremećaja drugačiji, tako su drugačiji i simptomi.

Dijagnostikovanje

Najčešće metode utvrđivanja bolesti je analiza hormona štitne žlezde u krvi.

Ako nivo hormona nije optimalan, obavlja se ultrazvučni pregled ovog organa.

Kod prisutnih čvorova u tkivu štitne žlezde radi se punkcija čvorova i scintigrafija.

U pojedinim slučajevima problem prolazi sam od sebe, dok je u većini slučajeva potrebna terapija lekovima.

Kod postojanja čvorova, kao i kod hipertireoze, koju nije moguće kontrolisati duže vreme, pristupa se operaciji štitne žlezde ili zračenju radioaktivnim jodom.

Hipotireoza

Najčešći uzrok nedovoljnog lučenja hormona štitne žlezde je autoimuna bolest Hašimotov sindrom koja se potvrđuje testiranjem antitela tiroidne peroksidaze (TPO) i tireoglobulina (Tg).

Autoimuna bolest može da postoji i ako nije prisutan poremećaj hormona, ali potrebno je da takvo stanje prati lekar jer i u tom slučaju mogu da postoje simptomi bolesti.

Simptomi:

  • Gojenje bez pojačanog unosa hrane
  • Zadržavanje vode u telu
  • Zatvor i tegobe sa varenjem
  • Stalan umor i manjak energije
  • Poremećaji menstrualnog ciklusa
  • Suva i perutava koža
  • Ispadanje kose
  • Pojava otoka na vratu tj. gušavosti
  • Povišen krvni pritisak
  • Osećaj udaranja srca
  • Osećaj hladnoće zbog usporenosti metabolizma
  • Depresija
  • Psihomotorna usporenost
  • Neplodnost

Lečenje hipotireoze najčešće se svodi na nadoknadu prirodnih hormona štitne žlezde sintetičkim, koji se piju svako jutro natašte, u zavisnosti od doze koja je potrebna telu.

Hipertireoza

Kod hipertireoze dolazi do pojačanog stvaranja hormona štitne žlezde, a najčešće je posledica autoimunog procesa tj. Gravesove bolesti. Ostali uzroci su čvorovi i poremećaj u radu hipofize. Simptomi su često jače izraženi nego kod hipotireoze.

Simptomi:

  • Ubrzan rad srca
  • Prekomerno znojenje
  • Neobjašnjiv gubitak težine uz velik apetit
  • Česte stolice
  • Subjektivan osećaj vrućine
  • Podrhtavanje ruku i mišića tela
  • Ispadanje kose
  • Krhki nokti
  • Otok na vratu
  • Nervoza i psihički nemir
  • Hiperaktivnost
  • Problemi s nesanicom
  • Poremećaj menstrualnog ciklusa
  • Problemi s vidom i buljavost očiju
  • Povišenje krvnog pritiska

Lečenje hipertireoze obuhvata terapiju antitireoidnim lekovima koji blokiraju stvaranje i otpuštanje hormona štitne žlezde, kao i betablokatorima koji usporavaju rad srca.

Kako terapija može da rezultuje nuspojavama poput smanjenja broja leukocita, ona nije doživotna.

Ako ne dođe do povlačenja bolesti, tada se pristupa lečenju radioaktivnim jodom, delimičnom ili potpunom uklanjanju štitne žlezde.

Na taj način telo se dovodi u hipotireozu, pa je potrebno nastaviti lečenje sintetičkim hormonima.

Izvor: express.hr

Dr Nebojša Radunović: Sve što je zapisano u genima možemo i da popravimo, i značajno da pokvarimo

Bebe koje se rode sa telesnom masom ispod utvrđene granice imaju veći rizik da kasnije u životu obole od nekih hroničnih bolesti.Istraživanja su pokazala da pojava kardioloških, imunoloških ili endokrinoloških poremećaja, prvenstveno zavisi od gena, ali i od sredine i uslova u kojima trudnica živi, načina ishrane i ponašanja. Ukoliko, recimo, buduća majka preteruje sa slatkišima, povećava se rizik da dete kasnije tokom života dobije dijabetes.

Zahvaljujući razvoju epigenetike, nauke koja se bavi proučavanjem ponašanja gena kod svakog pojedinca, stručnjaci su uvideli da informacije koje su zapisane u genima nisu nepromenljive, konačne, već da su podložne spoljašnjim uticajima i da možemo da ih menjamo: da ono što je dobro u genetskom zapisu, pod uticajem sredine može da postane loše, ili da ono što je loše, postane dobro. To je takozvano “fetalno programiranje”.Ako je majka dijabetičar, a pridržava se saveta i preporuka lekara, šanse da i beba nasledi bolest svode se na minimum.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

– Telesna masa na rođenju ima suprotan odnos sa učestalošću kardiovaskularnih bolesti u odraslom dobu, odnosno što je masa na rođenju manja, to je rizik za pojavu bolesti veći – kaže u intervjuu akademik profesor dr Nebojša Radunović, ginekolog, načelnik Odeljenja humane reprodukcije Klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Srbije.

– Povezanost niske porođajne težine i kardiovaskularnih bolesti prvi je uočio epidemiolog Dejvid Barker, pa se ova hipoteza i naziva Barkerova.

Ovu hipotezu su mnogi proveravali, pa i lekari u Srbiji, zahvaljujući razvoju fetalne medicine.

– Uzimanjem krvi direktno iz pupčanika dok je beba još u majčinom stomaku, metodom kordocenteze, koja se kod nas razvijala paralelno sa centrima u Parizu i Londonu, došli smo na ideju 1989. godine da proverimo da li su bebe koje su sitnije tokom intrauterusnog razvoja zdrave ili imaju neku bolest koja čini da su sitnije. Otkrivali smo razne anomalije, ali i pojavu intrauterusnog zastoja u rastu bebe koji je uslovljen promenama epigenetike.

Šta su ova istraživanja pokazala?

– Analizom krvi sitnijih beba utvrdili smo da postoji poremećaj u odnosu jedne vrste lipoproteina, tačnije apolipoproteina B i A. Oni regulišu balans masti u okviru ugradnje u tkiva, a kod beba koje su bile sa intrauterusnim zastojem u rastu apolipoprotein B bio je drugačiji nego kod beba sa normalnom težinom. Nismo mogli da lečimo nastale promene, mogli smo samo da ih konstatujemo, jer je beba već dobila u genomu informaciju kako treba da se razvije. Ali, to nam je otkrivalo mogućnost da, čim se beba rodi, utičemo da promene dalje ne napreduju i da ta beba kasnije ne dobije hipertenziju ili neku težu kardiovaskularnu bolest.

Znači li to da nas epigenetika programira od trenutka nastanka fetusa?

– Epigenetika počinje da deluje od prvog momenta i pravi promene čim počnu da se stvaraju lipoproteini, a na ovaj porces utiču podneblje i okolina u kojoj živi majka. Recimo, žena koja ovde rodi sitnije dete, ako bi otišla na Severni pol tamo bi rodila bebu sa mnogo više masnog tkiva. To su te epigenetske promene.

Da li nekako možemo da utičemo na proces “fetalnog programiranja”?

– Promene koje nastaju ovim procesom ne moraju da budu apsolutni razlog za razvoj određenih bolesti. Bolest ne mora da se ispolji, ako neko ko zna da nosi rizik, pokuša promenama u načinu života da ga umanji. Zbog toga bebe koje su rođene kao sitnije, svrstavamo u rizičnu kategoriju. Deca sa intrauterusnim zastojem u razvoju su česta kod žena koje su pušači, hipertoničari, imaju neke kardiovaskularne bolesti, jer sve što remeti krvotok deluje da bebe budu sitnije.

Na koji način može da se odredi koji od sistema u bebinom organizmu je najviše pod rizikom?

– Kao produžetak Barkerove hipoteze urađena je studija o biohemijskim, imunološkim i endokrinološkim parametrima koji ukazuju koji od sistema je više uključen u određeni proces. Recimo, rizik od dijabetesa se povećava ako žene tokom trudnoće jedu mnogo ugljenih hidrata. Šećer koji majka unese dolazi i do bebe, a pošto ga ima u velikim količinama, opterećuje rad bebinog pankreasa koji radi ubrzano i povećanom snagom, za šta nije programiran od početka. Ćelije pankreasa bebe “sagore”, jer pokušavaju da prerade taj šećer.

Kakve su posledice toga?

– Beba se rađa sa mnogo manjim pankreasom nego što bi trebalo, i vrlo brzo se kod nje javlja dijabetes. Istovremeno beba u utrobi raste, na rođenju ima pet kilograma, pravi džin. Mi takve bebe zovemo džinovi na staklenim nogama, jer su veoma ranjive, i najmanja infekcija može da ih odnese. Onda se roditelji pitaju kako je moguće da umre beba od pet kilograma. Upravo zato što beba ne treba da ima pet kilograma.

Koja kilaža je normalna za bebu na rođenju?

– Prosek je od tri, do tri i po, eventulano 3,8 kilograma. To je idealna kilaža. Sve manje ili više od toga, nosi neke nepravilnosti.

Šta se smatra malom telesnom masom koja nosi rizik za razvoj hroničnih bolesti u odraslom dobu?

– Sve što je ispod 2,8 kilograma.

Koje savete dajete trudnicama čije bebe imaju malu telesnu masu kako bi se umanjio rizik od razvoja bolesti?

– Ako sumnjamo da je postoji zastoj u razvoju ploda, trudnici se savetuju češće kontrole, drugačija ishrana i način života. Na taj način pokušavamo da popravimo ono što se desilo intrauterino, jer verujemo da ako se beba stavi u bolje uslove, možda ima šanse da se njen razvoj vrati u normalu. To znači da trudnica ne treba da jede ni premalo ni previše, zlatna sredina je najvažnija, i ne bi trebalo u okruženju da ima pušače. Kada je reč o ishrani, savetuje se izbalansirano uzimanje proteina, ugljenih hidrata i masti, uz dosta povrća.

ŠTETAN UTICAJ PUŠENjA

Kakve mogu da budu posledice po bebu ako majka puši tokom trudnoće?

– Pušenje direktno šteti bebi i to na više načina: nema dovoljno kiseonika koji joj je neophodan da bi rasla, te su bebe mnogo sitnije, a čak i ako se samo puši u kući, imaju mnogo manju posteljicu. Takva posteljica je prošarana mnogobrojnim malim infarktima, i ona bebi ne daje dovoljno kiseonika i hrane.

NASTAVAK ISTRAŽIVANjA

Da li planirate da nastavite istraživanje beba sa malom telesnom masom na rođenju, koje ste započeli 1989. godine?

– Imam ideju da njih 40 pronađem i da im ponovo uradimo analize kako bismo utvrdili kakvi su im aktuelni nalazi lipoproteina. Nisam siguran da li ću u tome i uspeti, jer nam se u međuvremenu država raspala, ali ako uspem, to će biti prava senzacija. Nema mnogo ljudi koji su to radili i sada mogu analize da ponove. Voleo bih da te bebe vidim kakvi su sada ljudi.

Izvor: Novosti.rs | Autor: B. Laćarak

Najčešće greške prilikom nanošenja korektora

0

Ovo su najčešće greške koje mnoge od nas rade pri nanošenju korektora, i glavni razlozi zašto uglavnom nismo zadovoljne s konačnim izgledom proizvoda na licu.

Investirali ste u luksuzni korektor, ali čini vam se da baš i ne radi svoj posao? Pre nego što skupoceni komad kozmetike bacite u smeće, pitajte se znate li ga uopće ispravno koristiti. 

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Birate previše svetao korektor

Ako birate izrazito svetle i pigmentirane korektore, sigurni smo u dve stvari. Prva, imate velike probleme s tamnim podočnjacima, i druga – grešite u izboru nijanse. Naime, biranje presvetlog i pregustog korektora će samo skrenuti dodatnu pažnju na neugledne tamne kolutove koji otkrivaju da ste sinoć loše spavali, a to sigurno ne želite. Umesto njih, odaberite tople, breskvaste nijanse tekućih korektora koje su maksimalno ton svetlije u odnosu na vašu boju kože, a bilo bi dobro i da imaju sitne, reflektirajuće čestice u sebi.

Ne fiksirate korektor

Nakon što ste svoj omiljeni korektor naneli na kožu, i zadovoljni ste kako izgleda, vreme je da ga fiksirate transparentnim proizvodom u kamenu ili prahu. Ovo će omogućiti da vam se korektor ne nabire u boricama i sitnim linijama tokom dana. Za nanošenje proizvoda za fiksiranje odaberite mekanu četkicu i nikako nemojte preagresivno povlačiti proizvod po licu jer ćete na kraju samo odstraniti dobar deo korektora. Lagani tapkajući potezi su najbolja metoda aplikacije.

Ne znate da odaberete pravu teksturu proizvoda za svoj problem

Postoji razlog zašto različite vrste korektora dolaze u različitim teksturama, i istina je da gotovo nikada nećete naći jedan korektor koji će odgovarati podočnjacima, mitiserima i svim drugim hiperpigmentacijama i hipopigmentacijama koje možete pronaći na svojem licu. Većina kamuflažnih i kremastih korektora sjajno će odgovarati mitiserima i eventualnom crvenilu lica, dok će lakše tekuće formule biti idealne za područje oko očiju.

Stavljate ga pre pudera

Postoje mnoge teorije o tome kako, kada i kojom tehnikom naneti korektor, ali većina profesionalaca će vam ipak predložiti da prvo stavite puder pa tek onda korektor. Zašto? Naime, ako se odlučite prvo aplicirati korektor, kasnije nanošenje BB kreme, pudera ili bilo kog sličnog proizvoda kojim ujednačavate svoj ten, dovešće vas do mrljanja korektora koji će time izgubiti svoj potencijal prekrivanja. Osim toga, ako koristite gušće pudere, mogli biste se začuditi koliko je vaša omiljena podloga u stanju izbrisati pigmentacije i druge sitne nepravilnosti na vašem licu, bez da uopšte i koristite korektor.

Koristite prst za nanošenje

Premda možete da koristiti prst za nanošenje korektora ispod očiju, ne možemo da vam preporučimo da isto radite sa prekrivanjem mitisera. Dobra četkica će pokriti svaku, pa i najmanju dubinu, a za sjajnu aplikaciju proizvoda trebaće vam vrlo precizna četkica za korektor. Ako je nemate, a želite isprobati ovu tehniku, dobar trik je i korištenje čiste i mekane četkice za nanošenje ruža.

izvor: fashion.hr

Kako se izboriti sa crvenilom na licu i “mrežom” kapilara

0

Kako se izboriti sa kuperozom, koja može da zahvati obraze, nos, bradu, čelo, vrat, dekolte. Javlja se kod deset odsto populacije, češće kod osoba svetlih očiju i tena.

Blago prirodno rumenilo na licu deluje simpatično, ali stalno crvenilo odaje utisak da nešto nije u redu. Kuperoza, kako se zove ova pojava, može biti izražena ne samo na obrazima, već i na nosu, bradi i čelu, vratu i dekolteu. Javlja se zbog poremećaja mikrocirkulacije i u estetskom smislu pogađa veliki broj ljudi.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

– Kuperoza je termin koji se sve manje koristi, a označava crveno lice. Predstavlja početnu fazu rozacee (rosacea erythematosa) koju karakterišu vidljivo prošireni površni krvni sudovi koji formiraju mrežu, zbog čega i dolazi do crvenila. U početku se javlja na centralnim regijama lica, obrazima, ponekad čelu i kapcima, ali i na koži vrata i prsima. Nakon nekoliko meseci, crvenilo postaje trajno. Boja je zagasito crvena, sa vidljivim proširenim kapilarima. Intenzivnija je što je više vidljivih kapilara. Često je prisutna i suvoća kože – objašnjava dermatovenerolog profesor dr Radoš Zečević.

Koji su uzroci bolesti?

– Uzroci nisu potpuno jasni, ali se zna da se javlja kod povišene reakcije krvnih sudova na toplotu, kod konzumiranja začinjene hrane i alkohola, hroničnog izlaganja suncu. Zimi nastanku kuperoze pogoduju nagle promene temperature, jer je napolju hladno, a u prostorijama toplo, kao i česta konzumacija toplih napitaka. U svim situacijama dolazi do širenja kapilara i mogućeg crvenila praćenog osećajem žarenja i nelagodnosti.

Utiču li još neki faktori na nastanak kuperoze?

– Može da se javi i kod osoba koje su izložene uticaju polena i drugih pokretača alergija. Veliku ulogu igra genetika, kao i upotreba određenih kortikosteroida i u tom slučaju je to steroidni dermatitis. U početku, crvenilo je prolaznog karaktera, da bi tokom vremena postalo trajno. Kuperoza je češća kod osoba svetle puti, takozvanih keltskih tipova koji imaju svetle oči i ten, često sa pegicama.

Kako dolazi do poremećaja sitnih krvnih sudova?

– Kod osoba sa tankom ili slabom elastičnošću vremenom dolazi do trajnog širenja sitnih krvnih sudova, zbog čega se oni ispunjavaju sa više krvi. Kod normalne, zdrave kože, kapilari se šire i omogućavaju normalan dotok krvi u lice, kada je krvotok iz nekog razloga pojačan. Potom se skupljaju i vraćaju u izvorno stanje, što je kod krvnih sudova sa izgubljenom elastičnošću nemoguće. Oni nisu dovoljno snažni da se vrate u prvobitno stanje, već ostaju trajno rašireni dovodeći do kuperoze. Kod osoba srednje dobi ova pojava je češća, jer koža postaje tanja, pa su i krvni sudovi vidljiviji.

Da li češće obolevaju žene ili muškarci?

– Bolest je relativno česta i javlja se kod deset odsto populacije. Čak šest do sedam puta više kod žena, što ukazuje da u nastanku značajnu ulogu igraju hormoni. Javlja se posle 30. godine, kada se polako ulazi u srednje životno doba. Tada koža postaje i tanja, pa su i krvni sudovi vidljiviji. Kod muškaraca postoji i sklonost da kuperoza pređe u pravi oblik rozacee, što se prepoznaje po pojavi gnojanica i hipetrofiji tkiva vidljivoj po uvećanom nosu.

Na koji način se kuperoza leči?

– Ukoliko se lečenje započne u najranijoj fazi, u periodu kada crvenilo nije fiksirano već se javlja u naletima, bolest može uspešno da se kontroliše. Određenom terapijom onemogućava se da pređe u rozaceu. U tu svrhu služe određeni preparati koji obezbeđuju hidrataciju kože, kao i preparati sa zelenim pigmentom za dnevno prikrivanje crvenila. Ove dnevne kreme su najčešće komponovane tako da pored zelenog pigmenta obezbeđuju i fotoprotekciju i hidrataciju kože. Od lekova se uzimaju neselektivni betablokatori. Ukoliko postoji formirana mreža kapilara, može se primeniti i lečenje laserskim svetlom. Na ovaj način se trajno zatvaraju vidljivi kapilari. Nedostatak lečenja laserom je što izaziva bol koji se može otkloniti anesteticima, kao što i eventualno ostavlja manje ožiljke. Ali, problem se ne rešava suštinski jer se ne otklanja uzrok, već se samo zatvaraju vidljivi prošireni kapilari. Nakon izvesnog vremena, novi će se pojaviti.

Može li kuperoza da se spreči?

– Prevencija se svodi na izbegavanje provocirajućih faktora. Ne možemo promeniti tip kože, ali možemo da izbegavamo nepotrebno izlaganje izvorima toplote. Za vreme sunčanih dana trebalo bi da se koriste sve vrste zaštite, lica bi trebalo svakodnevno hidrirati odgovarajućim dnevnim i noćnim kremama, alkohol izbegavati, kao i jako začinjenu hranu i cigarete. Prestanak pušenja je izuzetno važan jer se sa duvanskim dimom unosi ugljen monoksid i manje kiseonika, što prvo dovodi do skupljanja, pa širenja sitnih krvnih sudova.

Kako da negujete kožu?

Osobe koje su zimi sklone kuperozi, obavezno bi trebalo da stavljaju zaštitne kreme pre izlaska iz kuće. Tokom hladnih i vetrovitih dana, koža je izložena nepovoljnim vremenskim uslovima, koji mogu dovesti do isušivanja, ljuspanja i iritacije. Nagle promene temperture prilikom ulaska iz hladnog u toplu prostoriju, mogu dovesti do pucanja kapilara, iritacije i crvenila, naročito kod osetljive, kuperozne kože. Zato je zimi neophodna dodatna i pravilna nega, da bi koža bila vlažna, meka i zdrava. Leti je važno da dnevna krema ima najmanje 15 zaštitni faktor. Trebalo bi biti oprezan sa pilinzima, kao i preparatima za čišćenje kože koji je isušuju, masnim kremama, proizvodima koji pospešuju cirkulaciju ili su na bazi voćnih kiselina. Lice se uveče obavezno čisti neagresivnim sredstvima kakva je miceralna voda.

Ne savetuje se da osobe sa kuperozom kod kuće stavljaju maske i tretiraju kožu. Kada biraju preparate za negu, obaveztno bi trebalo da se posavetuju sa stručnim licem i da koriste aktivne materije koje kožu umiruju, štite, normalizuju mikrocirkulaciju, smanjuju vidljivost proširenih kapilara i crvenilo.

Izvor: Novosti

Šta oblik usana govori o vama?

0

Oblik usana može da otkrije neke crte našeg karaktera, način na koji se ponašamo prema okolini, ljudima koji nas okružuju, a o tome je pislala i Džejn Haner, autorka knjige „The Wisdom of Your Face“.

Usne srednje veličine

Osobe čije usne nisu ni pune ni tanke već su srednje veličine i nedefinisane gornje usne, takozvanog Kupidonovog luka, vole samoću i  nisu zahtevne.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Usne sa zaobljenim lukom

Ukazuju na izuzetno ljubaznu osobu, pažljivu prema drugim ljudima.

Pune usne

Osobe sa prirodno punim usnama su saosećajne, posebno teže da budu dobri roditelji. Uvek stavljaju druge na prvo mesto, vole da su okrežene prijateljima i vole stabilne veze.

Tanke usne

Te osobe ne umeju da se opuste i vole da budu same. I u vezama traže da imaju vreme i prostor samo za sebe.

Usne pune u srednjem delu

Osobe sa usnama punijim u sredini koje bivaju tanje ka krajevima vole da budu u centru pažnje. Ovakve osobe su samoljubive i temperamentne, i kraljice su drame. Tanji krajevi usana govore o zabavnoj osobi.

Definisana gornja usna

Reč je o osobama veštim u komunikaciji. Mana im je što često ne razmišljaju šta govore, da li je to nešto lepo ili uvredljivo. Zato nije čudno što upadaju u nevolje.

Nedefinisana gornja usna

Osobe koje nemaju definisanu gornju liniju usne,  su odgovorne i ne brinu mnogo o sebi, nedostaje im samopouzdanja. Često nisu svesne da nisu one te koje moraju da reše baš svaki problem. Neretko ne znaju kako ne moraju baš oni rešiti svaki problem.

IZVOR: cosmopolitan.com