Peršun smiruje otoke i infekcije
Peršun nije samo omiljeni začin za supe i jela, nego i veoma blagotvorna biljka koja se od davnina koristi u narodnoj medicini za ublažavanje brojnih tegoba.
Lekoviti su koren, list i seme.
Ispiranje očiju
U 300 ml ključale vode kuvajte 2 kašike sitno iseckanog peršunovog lista 2-3 minuta i ostavite da se ohladi. Zatim procedite čaj kroz sterilnu gazu, pa čajem više puta u toku dana ispirajte oči.
Oblozi za kapke
Šest grančica dobro opranog peršunovog lišća osušite papirnom salvetom. Stavite na kapke, povežite gazom i držite što duže, po mogućstvu do buđenja. Ujutru ih uklonite u zamračenoj prostoriji.
Izvor: radiosarajevo.ba
Benigne bolesti dojke: Mastalgija, infekcije, ciste, fibrocistične promene, iscedak iz bradavice
Simptomatologija i fizički nalazi benignih oboljenja prouzrokuju anksioznost i strah kod pacijentkinje, koja često misli da simptomi mogu biti povezani sa karcinomom dojke. Uobičajeni simptomi oboljenja dojke – bol i osetljivost, i znaci – masa ili iscedak iz bradavica, mogu biti rezultat bilo benignog, bilo malignog procesa. Savremene dijagnostičke metode i klasifikacija poremećaja nam omogućavaju preciznije i sigurnije razlikovanje benignih od malignih promena.
Mastalgija (mastodinija)
Mastalgija predstavlja bol i napetost u grudima. Prevalencija bola u dojci iznosi 66% i viša je kod žena koje se bliže menopauzi nego kod ostalih. Precizna etiologija mastalgije nije poznata, ali se smatra da je povezana sa estrogensko – progesteronskim ciklusom i promenama u intersticijalnom sadržaju vode, a samim tim i intersticijalnom pritisku. Mastalgija se klasifikuje kao ciklična i neciklična.
Neciklična mastalgija je najčešće fokalna i ne pokazuje korelaciju sa menstruacionim ciklusom. Može biti uzrokovana cistom ili pak malignim tumorom. Upravo iz ovog razloga zahtava pažljivu evaluaciju, klinički pregled, imidžing tehnike i biopsiju po potrebi.
Sa druge strane, ciklična mastalgija je skoro uvek bilateralna, difuzna i u korelaciji sa lutealnom fazom menstrualnog ciklusa. Ne zahteva dalje ispitivanje. Simptomatski se leči nesteroidnim antiinflamatornim lekovima. U terapiji su se koristili i vitamin E, bromokriptin, ulje od jagorčevin ali nisu dali bolji rezultat od placeba.
Infekcije dojke
Infekcije dojke se mogu podeliti na puerperalne i nepuerperalne.
Pueperalne infekcije su one koje se razvijaju tokom trudnoće i laktacije i najčešće su jer je mleko izuzetno dobra podloga za razvoj bakterija koje prelaze sa kože u duktalne kanaliće, a zatim inficiraju tkivo dojke. Najčešćešći izazivač je Staphilococcus aureus, mada se kao izazivači javljaju i Escherichia colli, Streptococcus, kao i anaerobi. Po toku, zapaljenje dojke (mastitis) može biti akutno i hronično. Akutni mastitis je najčešće intersticijalni ili u formi apcesa. Hronični može biti plazmaćelijski, rezidualni hronični mastitis, kao i specifični hronični mastitis (TBC, leus, sarkoidoza). Mastitis (Sl. 3) se karakteriše lokalno povišenom temperaturom, bolnim palpabilnim tumefaktom, difuznim eritemom dojke i sistemskim znacima infekcije: groznicom, malaksalošću, mialgijom i leukocitozom. Veoma često su prisutni i uvećani regionalni limfni nodusi.
Dijagnoza se postavlja ultrazvukom i aspiracijom tankom iglom sa sledstvenom bakteriološkom analizom. Kod hroničnog oblika obavezna je i mamografija. Kao komplikacija se može javiti apces. Terapija se sastoji od primene antibiotika, oralni ili intravenski u zavisnosti od težine bolesti, hladnih obloga, a u slučaju apcesa incizijom i hiruškom drenažom. Ako se radi o laktacionom mastitisu, insinstira se na daljem dojenju. Pojam nepuerperalni mastitis opisuje zapaljenjske lezije dojki koje se javljaju nevezano za trudnoću i dojenje.
Nepueperalne infekcije uključuju celulitis i apces. Celulitis najčešće javljaju kao postradijaciona komplikacija. Ukoliko se javi kod žena koje nisu zračene ili nisu u puerperijumu, potrebno je uraditi dodatne dijagnostičke procedure kako bi se isključio rak dojke. Apces van puerperalnog perioda se generalno klasifikuje kao periferni i subareolarni. Periferni obično predstavlja infekciju kože u vidu folikulitisa, infekcija epidermalne inkluzione ciste ili Montgomerijeve žlezde. Terapija se sastoji od antibiotika i hirurške drenaže. Subareolarni apces se stvara od keratina koji se taloži u mlečnim kanalićima odmah iza bradavice. Jako često se javlja i fistulozna komunikacija između multiplih apcesa u ovom predelu. Ukoliko se dreniraju, do recidiviranja dolazi u 38 %, te se predlaže subareolarna duktalna ekcizija sa komplatnim uklanjanjem sinusnog trakta.
Ciste dojke
Najveći broj cisti dojki nastaje apokrinom metaplazijom lobularnog acinusa i obložene su jednim redom epitela. Incidencija cisti je najveća između 40 i 50 godine, dok je procena da je incidencija javljanja palpabilne ciste za života 7%. Ciste dojki se dijagnostikuju i klasifikuju sonografskim pregledom. Postoje tri tipa cisti: jednostavne, komlikovane i kompleksne. Jednostavne ciste su ispunjene anehogenim tečnim sadržajem, ravnih ivica i pojačavaju posteriorni ehosignal. Ne zahtevaju posebnu pažnju ni praćenje, ali se ukoliko izazivaju bol predlaže aspiracija, dok se ekcizija savetuje ukoliko su rekurentne i simptomatske. Komplikovane ciste prilikom UZ pregleda pokazuju unutrašnje odjeke i ponekada se teško razlikuju od solidnih tumora. Ovi odjeci su obično uzrokovani proteinskim detritusom (otpadom). Sve komplikovane ciste treba podvrgnuti aspiraciji i uraditi dodatne analize kulture i citologije. Ukoliko se problem aspiracijom ne reši, predlaže se biopsija iglom. Kompleksne ciste pokazuju septe u okviru cistične mase na sonografiji. Neretko se kao složene ciste na nalazu prikazuju papilomi, medularni karcinomi, papilarni karcinomi ili infiltrativni duktalni karcinom. Zbog poteškoća koje može izazvati kompleksna cista, terapijski se predlaže ekscizija.
Fibrocistične promene
Fibrocistične promene su najčešće od svih dobroćudnih promena dojke. Pod fibrocističnim promenama se podrazumeva preterana fiziološka reakcija na ciklične nivoe hormona ovarijuma, ali se ne nalaze nikakve abnormalnosti cirkulušućih nivoa hormona. Stanje se najčešće javlja kod žena starosne dobi od 20 do 50 godina. Postoji više teorija: prema jednoj uzrok je suptilni disbalans nivoa estrogena i progesterona, prema drugoj povišen nivo prolaktina.
Klasičan simptom žena sa fibrocističnim promena su ciklični, obostrani bolovi u dojkama, na koje se nadovezuju i ispunjenost grudi, preterana čvornovatost, povećanu osetljivost, kao i galaktoreju. Bol je najčešće bilateralan i pacijentkinja ga teško lokalizuje. Najčešće je lokalizovan u gornjem spoljašnjem kvadrantu sa širenjem ka ramenima i gornjim delovima ruku. Diferencijalne dijagnoze uključuju bol iz leđnog radikulitisa ili zapaljenje koštanog hondralnog spoja. Prilikom fizikalnog pregleda nalaz su najčešće ekscesivne čvornovatosti, opipljiva grudvastost, prelazak ruke preko tanjira punog graška itd.
Postoje tri nejasna klinička stadijuma, koja se dosta preklapaju, ali sa predominantnim histološkim nalazima. Prvi stadijum ili mastoplazija se jalja kod žena u kasnim 20-im godinama. Karakteriše se bolom u gornjem, spoljašnjem kvadrantu. Histološki se nalazi proliferacija strome. Adenozis je drugi stadijum tokom kojeg je bol slabija kao i osetljivost i javlja se neposredno pred menstruaciju. Histološki imamo jasnu proliferaciju i hiperplaziju kanala, kanalića i alveolarnih ćelija. Poslednji stadijum je cistična faza i javlja se u 40-im godinama. Menja se karakter bola, tako da umesto jakog bola imamo iznenadni bol sa određenom osetljivošću i neravninu u obliku grudvice. Ciste su palpatorno osetljive i variraju do 5cm u prečniku, sa spontanom regresijom u veličini.
Većina simptoma fibrocističnih promena se može kontrolisati medikamentoznom terapijom. Oralni kontraceptivi ili suplementarni progesteron daju značajno poboljšanje, ali nakon presatanka 40% žena ima ponovne simptome. Lek izbora za izuzetno lake simptome je danazol u dozama 100, 200, 400 mg dnevno u trajanju od četiri do šest meseci. Danazol olakšava simptome i smanjuje čvornovatost kod 90% pacijentkinja, sa efektom i nekoliko meseci nakon prestanka uzimanja terapije. Ukoliko se ne reaguje na Danazol kao zamena se predlaže bromokriptin ili tamoksifen. Bromokriptin, inhibitor prolaktina, daje se trajno u dozi od 5 mg dnevno. Tamoksifen je sintetički antiestrogen koji se inače koristi kao hemioterapeutski agens kod karcinoma dojke. Fibrocistične promene se mogu tretirati i operativno totalnim odstranjivanjem dojke (mastektomijom), subkutanim odstranjivanjem dojke. Indikacije za operaciju uključuju bol nejasnog porekla, koji se ne smannjuje upotrebom medikamentozne terapije, ili biopsijom lezija.
Iscedak iz bradavice
Iscedak iz bradavice se javlja kod najmanje 40% žena u postmenopauzi, 55% trudnih žena, i kod 74% žena koje su imale laktaciju tokom poslednje dve godine. Iscedak generalno nastaje iz više od jednog duktusa, i u boji može varirati od mlečnobele, pa do tamnozelene ili braon. Zelena prepojenost iscedka se odnosi na sadržaj holesterol di epoksida i nije povezana sa malignitetom ili infekcijom. Multiduktalni iscedak iz bradavice nakon pritiska se smatra fiziološkim i ne zahteva dodatnu evaluaciju. Međutim, spontani iscedak bi trebalo posmatrati kao paloški i primeniti dodatne dijagnostičke metode (videti u prilogu). Spontani iscedak mleka, galaktoreja, takođe može biti uzrokovana različitim poremećajima. Trudnoća može dovesti do spontanog iscetka.
Patološkim iscedkom se smatra spontani i perzistentan iscedak kod nelaktativne žene koji je poreklom iz jednog duktusa i serozan je ili krvav. Učestalost karcinom varira od 2% kod mladih žena bez pratećih patoloških nalaza, pa do 20% kod starijih žena sa patološkim nalazima. Iscedak sa najizraženijom patologijom je izazvan benignim intraduktalnim papilomima.
Evaluaciija iscetka iz bradavice se započinje fizikalnim pregledom dojke. Pažljivim pregledom se može ustanoviti deo areole koji na pritisak dovodi do pojavljivanja iscetka koji se zatim šalje na dodatne analize. Acelularni iscedak se javlja u 25% slučajeva, ali to ne isključuje malignitet. U suprotnom slučaju, ukoliko se u iscetku pronađu maligne ćelije u velikom broju slučajeva ukazuju na malignitet. Dalji koraci dijagnostičke procedure uključuju mamografiju, duktografiju, duktoskopiju i sonografiju. Pregledi subareolarnih duktusa nam služe za lokalizaciju intraduktalne lezije i kao priprema za sledstvenu ekciziju. Na kraju patološki iscedak iz bradavice se dijagnostikuje i tretira subareolarnom duktalnom ekscizijom, poznatom kao mikroduktomijom.
Fibroadenom
Fibroadenomi predstavljaju fokalnu abnormalnost u razvoju lobula dojke i kao takvi nisu prave neoplazme, mada se pominju kao benigni tumori dojke. Histološki se vide kao glandularne i cistične epitelne strukture okružene celularnom stromom. Fibroadenomi se najčešće javljaju kod adolescentkinja i žena ne starijih od 20 godina. Tipično je da mlada žena otkrije bezbolnu masu slučajno tokom kupanja. Palpatorno se radi o čvrstim, pokretnim, neosetljivim dobro ograničenim tumorima.
Kod dve trećine pacijentkinja se lokalizuju u gornje spoljašnjim kvadrantima. Masa uglavnom sporo raste, mada rast može da bude i brz, ali se ne menja u veličini sa menstruacionim ciklusom. Oko 30% fibroadenoma će nestati, 10% će se smanjiti tokom niza godina. Prosečni fibroadenom ima u prečniku oko 2,5 cm. Multipli se otkriva kod 18% slučajeva, i recidivira nakon ekcizije u 20%. Dijagnostikuju se ultrazvukom, mamografijom, a potvrđuju biopsijom tankom iglom i citološkim pregledom aspirata. Fibroadenome klasifikovane kao benigne treba samo pratiti bez ekscizije. Međutim, fibroadenom je teško razlikovati od filoidnog tumora tako da ukoliko fibroadenom pokazuje nagli rast treba ga izvaditi.
Filoidni tumor
Histološki filoidni tumor je sličan fibroadenomu. Međutim od njega se razlikuje jer su stromalne ćelije monoklone i neoplastične. Filoidni tumori se klasifikuju kao benigni, prelazni ili maligni u zavisnosti od ćelijske atipije, broja mitoza, granice tumora i obilja stromalnih ćelija. Ukupno čine manje od 1% neoplazmi dojke, i najčešće se dijagnostikuju kod žena starosti od 40 godina. Maligni filoidni tumori mogu da metastaziraju u udaljenim organima, ali primarno to čine u plućima. Retko daju metastaze u limfne noduse. Lako se dijagnostikuju radiografijom grudnog koša i kompjuterizovanom tomografijom. Terapija je hiruška sa širokom ekscizijom, jer tumor na operaciji ima veličinu od 5 cm. Lokalni recidivi variraju od 8% za benigne lezije, pa do 36% za maligne.
Zaključak
Pojedina oboljenja dojke, iako nisu maligna, mogu ukazati na povećan rizik oboljevanja od raka dojke u kasnijoj životnoj dobi, tako da njihovo prisustvo zahteva poseban oprez, što podrazumjeva češće kliničke preglede i jednogodišnje mamografsko ispitivanje. To znači da nije dovoljno ustanoviti da se radi o dobroćudnim promenama dojke nego je važno odrediti i prirodu tih promena, odnosno tačno odrediti o kom oboljenju se radi. Većina žena se barem jednom u toku života susretne sa nekim od ovih oboljenja.
Dr Nikola M. Pešić
Izvor:ginekomedika.rs
ŽENSKE BOLESTI: Bris po metodu Papanikolau
Uzimanjem brisa po metodu Papanikolau se određuje prisustvo atipičnih ćelija rodnice, matrice i grlića materice. To je najsigurnija metoda kojom se utvrđuje postojanje promena na grliću materice. Da bi se uzeo bris za Papanikolau, tokom pregleda pomoću spekuluma, štapićem se uzima uzorak sa strana i iz kanala grlića. Tom prilikom žena može osećati lagano grebanje. Uzeti bris se razmazuje na mikroskopsko stakalce i “fiksira” da bi se zastitio od oštećenja, pošto se ovi uzorci šalju na dalje ispitivanje u laboratoriju.
Kako da grudi ostanu lepe i posle dojenja
Svakako, “mlitave” grudi, koje “vise”, nisu nimalo privlačne. No, da li ta bojazan može da se otkloni?
Stručnjaci su ustanovili da grudi mogu da se opuste bez obzira da li žena doji ili ne. Period u kojem dolazi do toga, u velikoj meri zavisi od anatomije dojki, životnih navika žene i genetskih predispozicija. Ipak, novija istraživanja pokazuju da taj proces može znatno da se odgodi i uspori, pre svega pravilnom negom i odgovarajućim vežbama.
Ukorenjene zablude
Italijanski naučnici su ustanovili da nema razlike u opuštenosti grudi kod žena koje su dojile i onih koje nisu. Nakon obimne studije, organizovane u Napulju, istraživači su došli do saznanja da je svaka treća srednjoškolka uverena kako dojenje utiče na oblik grudi. Svakako da su ukorenjene zablude bile jače od savremenih shvatanja. U nastavku istraživanja, razgovarali su sa 500 žena, koje su prvi put osetile radost majčinstva. Oko 30 odsto nije nikada dojilo svoju decu, četvrtina ih je dojila do uzrasta deteta od tri meseca, a nešto manje od polovine je dojilo bebu duže od tri meseca, ali ne više od devet meseci. Razlog koji su navodile zašto nisu duže dojile bebu – jeste veličina „korpice“ grudnjaka pre trudnoće i dobijanje na težini tokom trudnoće. Grudi su se, naime, promenile kod svih majki.
Dojenje ne uništava grudi
Rezultate pomenute studije je potvrdilo i Američko udruženje plastičnih hirurga. Oni su sproveli istraživanje u kojem su učestvovale žene koje su pre plastične operacije bile trudne barem jednom. Oko 85 odsto žena je dojilo, u proseku, devet meseci. Brajan Rinker, član udruženja i autor studije, naveo je da – uprkos tome što su grudi sa svakom trudnoćom bile sve opuštenije, to se nije dešavalo zbog dojenja!
Američki plastični hirurzi su tokom istraživanja došli do zaključka da više od dojenja na opuštenost grudi utiče: indeks telesne težine, broj trudnoća, veličina grudi pre trudnoće, pušenje i starost tokom graviditeta. Što su žene starije u trenutku začeća, grudi se teže odupiru trajnijim promenama. Činjenica je da dojenje predstavlja jedan od najmanje značajnih faktora koji utiču na opuštenost grudi.
Pravi razlozi promena
U stvari, grudi se menjaju zbog same trudnoće. Promena na njima se događa u trenutku kada žena zatrudni – mlečne žlezde već tokom trudnoće dožive brojne promene. Bez obzira da li žena doji ili ne, njene grudi proizvode mleko. U proseku, ženske grudi tokom trudnoće budu veće za jednu do dve korpice. Ako majka iz nekog razloga ne doji, mleko prestane da se proizvodi nekoliko nedelja nakon porođaja. U svakom slučaju, radi se o postepenom povećanju grudi, koje se ubrzo nakon prestanka dojenja vraćaju u prvobitan oblik. Neke žene čak izgube na veličini za celu korpicu!? No, grudima se vrati veličina, ali ne nužno i oblik. Ako žena postepeno odbija odojče od grudi, veća je mogućnost da se dojke lagano, bolje „prilagode“ i povrate lep oblik.
Kako do lepih grudi?
Ranija tvrdnja da opuštanje grudi ne može u potpunosti da se izbegne nakon porođaja, očigledno nije istinita. Ako zanemarimo plastične operacije, koje su krajnji pokušaj da se stvari vrate u normalu, postoje znatno manje agresivne mere pomoću kojih se može osigurati da grudi ostanu lepe i čvrste. Izbalansiranom ishranom, marljivim vežbama i redovnom negom, sigurno ćete postići cilj – čvrste i lepe grudi.
♦ Vežbe za učvršćivanje grudnih mišića
Odgovaraju svim ženama, a posebno su korisne za pripadnice lepšeg pola koje imaju veće grudi, jer „dodatni mišići“ omogućavaju potporu grudima. Jačanje prsnog dela će pomoći ili potpuno sprečiti bolove u kičmi, koji su česta propratna pojava uz velike grudi.
Proizvodi za negu grudi
Korišćenje proizvoda za negu grudi i dekoltea se preporučuje pri promeni godišnjih doba, posle perioda dojenja (po završetku laktacije) i tokom dijeta za mršavljenje.
Preporučuje se da svaki dan desetak minuta posvetite jednostavnim vežbama za stimulisanje i jačanje mišićnog tkiva (posebno sa manjim tegovima i loptom). Vežbama treba da se deluje na tri područja: leđa (jer “podizanje” grudi nije moguće bez pravilnog držanja tela), ruke i ramena. Razliku ćete primetiti posle mesec-dva, ako vežbate svakog dana. Nakon toga, dovoljno je da vežbate dva puta nedeljno, radi održavanja postignutih rezultata.
Aktivnosti poput plesa, strečinga, pilatesa, joge i plivanja su idealne da ispravite leđa i poboljšate držanje.
♦ Masaža
Stručnjaci savetuju masažu grudi kremama koje sadrže puno vitamina E – on će se pobrinuti da koža ostane čvrsta i zategnuta. Takođe je dobra masaža prirodnim uljima, koje će koži dati poseban sjaj i potrebnu vlažnost. Prilikom masaže treba izbegavati bradavice, a pokreti treba da budu kružni, u obliku „osmice“. Dekolte se masira nežnim pokretima na gore.
♦ Ishrana
U svakodnevnu ishranu uključite mnogo integralnih žitarica, voća i povrća. Smanjite unos rafinisanih ugljenih hidrata i zasićenih masti, kojih ima u brzoj hrani.
Izvor: yumama.com
APEL NAUČNIKA: Mobilni telefoni nas ubijaju pre vremena!
Biolozi i zdravstveni stručnjaci iz celog sveta, od Rusije i Irana pa sve do Sjedinjenih Država, apeluju na Ujedinjene nacije, Svetsku zdravstvenu organizaciju i nacionalne vlade da razviju stroge propise o uređajima i mobilnim telefonima, tvrdeći da stvaraju štetna elektromagnetna polja.
Naučnici iz 39 zemalja sveta sastavili su 2.000 dokumenata o zdravlju i biološkim dejstvima nejonizujućeg zračenja, sastavnog dela spektra elektromagnetnog polja. Čak 190 naučnika potpisalo je međunarodni apel upućen Ekološkom programu UN.
U pismu upućenom nadležnim institucijama oni navode da uređaji poput mobilnih telefona povećavaju opasnost od raka, genetskih oštećenja, promena u reproduktivnom sistemu, kao i smanjenja sposobnosti učenja i pamćenja.
“Bez uvijanja, oni uništavaju žive ćelije u našem telu i prevremeno ubijaju mnoge od nas”, kaže dr Martin Blank sa Katedre za fiziologiju i celularnu biofiziku Univerziteta Kolumbije.
“Stvorili smo nešto što nam nanosi štetu i izmiče kontroli. Pre nego što je Edison izmislio sijalicu, u našem okruženju je bilo veoma malo elektromagnetnog zračenja. Današnji nivo je mnogo puta veći nego što je prirodno i rapidno raste zbog svih novih uređaja koji emituju zračenje”, tvrdi on.
Usled širokorasprostranjenog korišćenja mobilnih telefona, broj slučajeva raka mozga kod mladih ljudi povećao se za više od tri puta. Naučnici ukazuju na činjenicu da nekontrolisano korišćenje radio-frekvencijskog zračenja u mobilnim telefonima i bežičnom internetu dovodi do krize javnog zdravlja. Blank ističe da su komisije koje utvrđuju standarde bezbednosti gluve na upozorenja biologa i naučnika i da ignorišu biološke činjenice.
“Mi smo zaista deo velikog biološkog eksperimenta bez naše saglasnosti. Da bismo zaštitili sebe, našu decu i ekološki sistem, moramo smanjiti izlaganje zračenju uvođenjem dodatnih zaštitnih propisa”, kaže on.
Naučnici su zatražili od Ekološkog programa UN (UNEP) da “imenuje i finansira nezavisnu multidisciplinarnu komisiju koja će ispitati razloge ‘za’ i ‘protiv’ alternitiva sadašnjoj praksi koje bi značajno smanjile izlaganje ljudi radio-frekvencijskom zračenju i zračenju ekstremno niskih frekvencija”.
Izvor: balkanspress.com
Lek protiv raka se krije u našim baštama
U mnogim zemljama širom sveta ovaj cvet je simbol nade u borbi protiv kancera, ali sada naučnici kažu da baš ovaj čest stanovnik mnogih bašta može da igra mnogo konkretniju ulogu – u izlečenju od raka. Reč je o narcisu.
Naime, istraživanje sprovedeno u belgijskom Université libre de Bruxelles pokazalo je da alkaloid iz ovog cveta blokira proizvodnju proteina koje tumori koriste da bi rasli što više.
U pitanju je alkaloid hemantamin, terapeutski molekul prirodnog porekla. U grupu ovakvih molekula spadaju i morfijum, kinin i efedrin. Ovaj alkaloid podstiče stabilizaciju proteina i pomaže eliminaciju ćelija tumora time što se vezuje uz ribozome odgovorne za sintezu proteina.
I sami naučnici kažu da je otkriće sjajno, ali da je tek u začetku i da će morati još mnogo da se istražuje dok ne budu sasvim sigurni kako će uključiti narcis u borbu protiv raka. Pritom i upozoravaju da, ukoliko bi vam palo na pamet da samostalno pokušate da koristite narcis u zdravstvene svrhe, razmislite još jednom – ako njegovu stabljiku žvaćete i jedete, dolazi do osipa i nesvestice.
Bolje se strpite, a naučnici kažu da će uskoro pronaći način da primene ovo otkriće.
Izvor: Žena Blic
Koja vas prirodna hemija pretvara u seksualnu zver?
Muškarci su jednostavna bića. Kod njih testosteron rešava stvar. To već i ptice na grani znaju. Kod žena, naravno, ništa nije tako jednostavno. Istražili smo koji sve hormoni kod žena utiču na seksualnu uzbuđenost i spremnost na akciju.
Tri su glavne grupe polnih hormona: progesteron, estrogen i androgeni (u koje spada i testosteron). Čini se da progesteron nema neku značajniju ulogu u seksualnoj motivaciji žena. Istina, prevelike doze progesterona mogu dovesti do simptoma nalik PMS-u, što je zasigurno ubojica seksualne želje.
Druga dva hormona su, pak, prepoznati sudionici ženske seksualne fiziologije. Estrogen (uz ostale važne funkcije koje obavlja u organizmu, poput zaštite kostiju, krvožilnog sustava i procesa pamćenja) je zadužen za vlaženje vagine kada je žena uzbuđena. Takođe omogućava prokrvljenost tkiva ženskih genitalija. Bez estrogena, vaginalni snošaj, pa i sama stimulacija erogenih zona poput bradavica i klitorisa, bili bi bolni.
Međutim, i kod žena – ništa bez testosterona. Mnogi ga pogrešno smatraju muškim hormonom, ali testosteron se također proizvodi u ženskom organizmu, naravno u mnogo manjim količinama nego u muškom, ali bez njega nema ni libida.
To najbolje mogu potvrditi žene kojima su kirurškim zahvatom izvađeni jajnici (glavni izvor testosterona u ženskom organizmu), a kod kojih redovno dolazi do potpunog gubitka seksualne želje. Druga su istraživanja pokazala da razina testosterona kod žena utječe na to koliko će ona često masturbirati, imati seksualne maštarije ili aktivno tražiti seks.
Neki kliničari uspješno liječe nedostatak libida kod žena nadomjescima testosterona. Međutim, valja imati na umu da testosteron zasigurno nije jedini faktor o kojem ovisi koliki će biti ženski libido.
Ta se terapija preporučuje samo kod klinički sniženih razina testosterona: ako ga u organizmu žene već ima dovoljno, njegovom dodatnom primjenom će se postići samo negativni učinci, od kojih (uz oštećenje jetre) valja spomenuti uglavnom vrlo neseksipilne promjene na ženskom tijelu, poput povećane dlakavosti na licu, akni, produbljenja glasa i gubitka kose. Naravno, ni jedna od tih promjena neće dovesti do željenog cilja: češće seksualne aktivnosti.
Izvor: nezavisne.com
Razlozi zbog kojih žene varaju partnere
Jedno od najnovijih istraživanja pokazalo je da su žene u braku podjednako neverne kao muškarci. Šta je uzrok ovome?
I dok muškarci i dalje “vode” kada su bračne prevare u pitanju, žene im se polako ali sigurno približavaju.
Sudeći prema najnovijem istraživanju koje je sproveo Nacionalni centar za istraživanje mišljenja Univerziteta u Čikagu, od 1990. do 2010. godine procenat nevernih supruga porastao je za čitavih 40 odsto!
Naime, oko 15 odsto udatih žena priznalo je da je bilo neverno, dok je isto potvrdilo 21 odsto muškaraca.
Ali, stručnjaci nisu iznenađeni. Oni su odavno uzeli u obzir ovih 6 glavnih “krivaca” za neprimereno žensko ponašanje:
Finansijska nezavisnost
Ovo je razlog broj 1 – žene varaju svoje partnere jer su danas imaju veću finansijsku nezavisnost. Veliki broj žena zna da neće snositi nikakve negativne posledice ukoliko se desi da neverstvo dovede do razvoda.
Samo jedan klik je dovoljan
Razvoj tehnologije i urbana sredina učinili su da prevara postane lakše nego ikada. Kada je komunikacija u pitanju, ženama su na usluzi mobilni telefoni i društvene mreže, život u gradskoj sredini omogućava veću privatnost (male su šanse da će neko primetiti gde se kreću), a izbor slobodnih muškaraca na radnom mestu predstavlja dodatno iskušenje.
Neverstvo se drugačije definiše
Razvoj tehnologije omogućio je da seksualna hemija i emocionalna intimnost koji se javljaju među preljubnicima prođu neopaženo jer nema fizičkog kontakta, što je jedna od glavnih odlika neverstva. Mnogi koji pribegavaju ovakvom ponašanju to ne vide kao problem, međutim, jedno istraživanje pokazalo je da 85 odsto žena i 74 odsto muškaraca seksting (engl. “sexting”, kreiranje i slanje poruka i/ili fotografija sa eksplicitnim sadržajima seksualne prirode elektronskim putem ) smatra neverstvom.
I dame vole i žele – seks
Vekovima je u zapadnoj kulturi bilo zastupljeno mišljenje da je potreba za seksom kod muškaraca intenzivnija, i da je zbog toga ženama lakše da budu monogamne. Takođe, mit je da žene nisu u stanju da jasno razdvoje ljubav od seksa, i da im je seks potreban samo kada žele da da se povežu sa partnerom na emocionalnom nivou.
Prevara je danas kulturološki prihvatljivija
Pre sedamdesetih, bilo je široko zastupljeno mišljenje da seks za žene predstavlja bračnu dužnost. Popularna kultura, a naročito filmovi, negovali su zabludu da žene koje pribegavaju seksu van braka postaju lude i suicidne. Od 1970. do 2006. godine prosečan broj seksualnih partnera žena povećao se sa 1,8 na 3,3. Za muškarce, taj broj ostao je, otprilike, isti – sa 11,8 na 11,6. Faktori koji su tome doprineli su ekonomska nezavisnost, veća sloboda žene u društvu i oralna kontracepcija. Sa dolaskom hormonskih pilula šezdesetih godina, žene su postale mnogo manje zabrinute po pitanju neželjenog začeća – mogle su slobodnije da istraže svoju seksualnost, što je rezultovalo i većom stopom bračnog neverstva.
Devojke, jednostavno, žele da se zabavljaju
Ni dame nisu imune na dosadu koja se u braku javlja usled rutine, pogotovo ako fizička intimnost trpi zbog porodičnih i poslovnih obaveza. Afere su primamljive upravo zato što predstavljaju fantaziju, lišenu svih onih problema koje brak u realnom životu donosi sa sobom – niko nakon strastvene noći neće zamišljati kako njegov partner kupi prljave čarape s poda, ili obavlja neke druge “neugledne” bračne dužnosti.