Naslovna Blog Stranica 308

Zova je lek za bronhitis, kašalj, astmu, šećernu bolest, reumatska oboljenja (RECEPTI)

Stari Prusi su vjerovali da njihov bog Kait živi pod drvetom zove, dok se u Tirolu zova sadila na groblju. Ukoliko drvo sljedeće godine procvijeta to znači da je duša umrloga otišla u raj. Zova se koristi u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze, šećerne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja

Sambucus nigra, odnosno zova ili bazga je samonikla biljka u obliku grma ili nižeg drveta od 3 do 10 m visine. Cvijeta sitnim žućkastobijelim cvijetovima koji su sakupljeni u krupne štitaste cvasti prijatnog mirisa. Listovi su neparno perasti s nazubljenim rubovima. Cvijeta od aprila do juna, a potom se na mjestima cvijetova stvaraju plodovi-bobice koje su u početku zelene, a dozrijevaju u avgustu.

Zova raste na rubovima šuma i osunčanim djelovima šume, na zapuštenim mjestima i u blizini naselja.

Porijeklom je iz Evrope, ali je danas rasprostranjena širom svijeta.

U ljekovite svrhe koristi se cvijet, a nešto ređe plod (zreo) list i kora. Cvijetovi sadrže etarsko ulje sa oko 40 materija: flavonoidi, glikozidi, hlorogenska kiselina, sluz, tanini, pektini i dr. U plodu su prisutni glikozidi, tanini, malo etarskog ulja, šećer, voćne kiseline, vitamin C, vitamini B kompleksa i dr. Sličnog sastava su i listovi. Svi djelovi su bogati mineralnim materijama (gvožđe, natrijum, kalijum) i njihovim solima.

Čaj od cvijetova zove koristi se u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze, šećerne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja. Naročito je značajna upotreba zove kod snižavanje telesne teperature, jer podstiče rad znojnih žljezda, a djeluje i kao diuretik.

U jednoj studiji koja je objavljena u Journal of Alternative Complemantary Medicine, dokazano je djelovanje zove kod influenze tipa B (grip). Pacijenti koji su koristili ekstrakt zove mnogo brže su se oporavili od ostalih pacijenata koji su bili dio ove studije. Ova studija objavljena 2004. pokazala je da su kod 93% pacijenata koji su koristili ovaj ekstrakt u roku od dva dana simptomi bolesti nestali, dok je kod drugih pacijenata oporavak trajao šest dana.

Zova se koristi kod svih virusnih infekcija. Listovi ove biljke su otrovni i nisu jestivi, kao ni plodovi dok su zeleni zbog otrovnog glikozida. Plod se upoterbljava kao laksans i sredstvo za pojačano mokrenje i znojenje, zatim kod neuralgije i išijasa. Plodovi se za unutrašnju upotrebu mogu koristiti tek kada sazre i skuhaju se. Od ovih bobica se mogu spravljati džemovi i marmelade. U našoj tradicije od zove se spravlja i sirup, odnosno sok.

U tradicionalnoj kineskoj medicini od zove se spravlja vino koje se koristi protive reumatizma i traumatoloških povrijeda.

U Njemačkoj se prave jogurti sa plodovima i cvijetovima zove, a u Italiji i Austiji cvijetovi zove se kuvaju ili prže, a potom posipaju šećerom u prahu ili cimetom, te se tako služe kao dezerti.

U Slovačkoj se od grana zove prave flaute, odnosno frule, a sličan instrument se pravi i u Mađarskoj.

Zova se nekada vezivala konjima za rep, jer njen miris rastjeruje muhe.

U zimsko doba kada se drvo ili žbun zove osuši na njemu se stvara gljiva koja se zove Judino uho (Auricularia auricula-judae), koja je izuzetno ljekovita. Tako se zove jer nevjerovatno podsjeća na ljudsko uho, a po vjerovanjima Juda se objesio o drvo zove. Gljiva se koristi kao lijek za poboljšanje krvotoka, kao i kod krvarenja. Smanjuje nivo holesterola i triglicerida u krvi.

Ljekoviti preparati i kulinarski specijaliteti od zove

Čaj
Čaj od cvijetova zove koristi se u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, početne upale pluća, kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze i svih reumatskih bolesti. Potrebno je da cvijetovi pri sušenju zadrže svoju boju. Ukoliko pocrne nisu za upotrebu.
Dvije kašičice sušenog cvijeta prelije se šoljom vruće, proključale vode i ostavi da stoji 10 minuta. Procijediti i zasladiti po želji. Piju se dvije šolje čaja na dan.

Čaj od kore grana i stabla biljke koristi se za otklanjanja poteškoća pri mokrenju, smetnji pri radu bubrega i bešike, za izlučivanje tečnosti iz organizma,kod edema. Takođe reguliše i stolicu. Za čaj se koristi unutrašnji dio kore, dok se spoljašnji ostruže i baci. Koristi se jedna mala, ravna kašičica na šolju vode. Potrebno je biti veoma oprezan kod doziranja jer se u kori nalazi otrovni glikozid. Pije se jedna šolja dnevno u većim razmacima gutljaj po gutljaj.

Čaj od lišća zove koristi se kod šećerne bolesti, bolesti jetre, bubrega, pluća i crijeva, za čišćenje krvi. Listovi se beru tek kada se potpuno razviju i suše se na promaji. Na šolju ključale vode ide 6 do 7 listića, koji se kuhaju desetak minuta. Ocijediti i piti u razmacima. Listovi zove nisu jestivi zbog otrovnog glikozida.

Sirup (sok)
Sviježi cvijetovi zove (tek procvijetali, nikako precvjetali) otkinu se sa peteljke te potope u vodu.  Na 1l prokuhane i ohlađene vode stavi se 20 cvijetova. Ostavi se da odstoji 24h. Procijedi se kroz gazu, a zatom se doda 700 g šećera i jedan limun i limuntus. To se ostavi da stoji još 24 sata. Potrebno je povremeno promiješati kako bi se šećer bolje rastopio. Nakon što je odstojalo sipa se u flaše. Moze da stoji do godinu dana, a ukoliko su cvijetovi ubrani u pravo vrijeme sirup će biti kvalitetniji. Pije se razblažen.

Džem od bobica zove
Potrebno je : 1 kg zrelog ploda zove, 700ml vode, 1 kg šećera, 1 kašika limunovog soka, 1 kašičica mljevenog cimeta
Plodove oprati i kuvati dok ne omekšaju, a zatim ispasirati (izgnječiti), potom procijediti. Vodu i šećer prokuhati, dodati procijeđeni sok od bobica i kuhati 45 minuta. Kada počne da se zgušnjava, dodati limunov sok i cimet i kratko prokuhati. Odmah sipati u tegle i dobro zatvoriti.

Slatki liker od zove
Za 1 l likera potrebno je 300 g bobica crne zove, 300 g šećera, 1 kašičica limuntusa, 125 ml vode,  250 ml alkohola (96%, iz apoteke)
Zova se pomiješa sa šećerom i limuntusom i ostavi da odstoji 3 sata. Sve zajedno se stavi da se kuha kratko dok ne počne da vri (ne smije vriti), nalije se voda i sipa u flašu. Doda se alkohol, a flaša zatvori i ostavi da odstoji na sunčanom mjestu nedelju dana. Poslije toga liker se procijedi kroz gazu i naspe u flašu u kojoj će stajati.

Pohovana zova
Pripremi se masa za pohovanje: 7 kašika brašna, 1 dl piva, 2 žumanjka, snijeg od dva bjelanca i so. Umiješa se žumance, pivo, so i brašno, a potom doda snijeg od bjelanaca i so. Oprane i osušene cvijetove zove uvaljati u brašno,a potom i u tjesto za pohovanje i spustiti u zagrijano ulje te lagano ispohovati. Ovo jelo se može jesti slano, ali ukoliko želimo možemo ga posuti šećerom u prahum ili u smjesu za pohovanje dodati dvije kašike šećera. Za četiri osobe uzeti osam cvijetova zove.

Stara vjerovanja u magijske moći zove

Zovi su u našem narodu pripisivane mnoge magijske moći. Smatrana je za sveto ili demonsko drvo. Vjerovalo se da u njenim krošnjama žive vile i iz tog razloga loša je sreća ukoliko neko posiječe drvo zove.

U pojedinim krajevima zova je sađena u okolini štala i obora kao zaštita od zlih sila i vještica. Smatra se i da nije dobro zaspati pod zovom jer njeni opojni mirisi mogu potpuno da ’’ izokrenu svijest’’ onoga koji spava.

Stari Prusi su vjerovali da njihov bog Kait živi pod drvetom zove, dok se u Tirolu zova sadila na groblju. Ukoliko drvo sljedeće godine procvijeta to znači da je duša umrloga otišla u raj.

U starom Rimu, lica statua bogova o velikim praznicima premazivana su bojom od bobica zove.

Po starom srpskom običaju, na Badnje veče grančice zove se potapaju u ulje i pale se, jer se vjeruje da se tim plamenom plaše i rastjeruju vještice i demoni.

U narodu se kaže da  tamo gdje raste zova ima podzemnih voda, te da je to mjesto pogodno za kopanje bunara. Legende o magijskoj moći zove još uvijek su prisutne, pa se u nekim krajevima ona siječe jer se vjeruje da se ispod nje okupljaju vještice.

Bilo da je sveto ili demonsko drvo, činjenica je da je zova veoma ljekovita biljka i da je puno korištena u narodnoj medicini. Ljekovita je kod plućnih bolesti, kašlja i gripa, kod reumatskih oboljenja, problema sa urinarnim traktom.

Izvor: frontslobode.ba

Da li su oči “prozori duše”- Kako oči otkrivaju naše misli i emocije

Da su oči “prozori duše” dokazali su još davno grčki filozofi baveći se fiziognomikom, drevnom metodom pomoću koje se samo na osnovu crta lica može otkriti nečiji karakter.

Današnja istraživanja pokazuju da iz očiju možemo iščitati čak više od 55 posto misli i emocija, da u njima možemo prepoznati istinu i laž, nečiju nameru, želju, strah, samopouzdanje…
Stručnjaci kažu da su oči ogledalo i razuma i ljubavi, i da se u njihovom izrazu može mnogo toga otkriti bez ijedne izgovorene reči.
O tome kako nas oči otkrivaju, šta mogu, a šta ne mogu da sakriju, kako komuniciraju, kako se pogledi mogu dešifrovati… razgovarali smo s psihologom i psihoterapeutom Renatom Senić, www.psihoterapijsketeme.rs.
– Oči mogu da otkriju i najmanje promene na telu i u stavu drugih ljudi. Budući da većina nije svesna toga, vešt sagovornik lako može da nasluti o čemu se radi. U očima ne možemo bukvalno “pročitati” tuđe misli, ali možemo imati naznake o osećajima osobe s kojom smo u kontaktu. Ovi minimalni znakovi menjaju se iz trenutka u trenutak, a svako može da ih bude svestan ukoliko obraća pažnju na njih. Istraživanja su pokazala da su neke od tih promena povezane s našim nesvesnim i da uvek možemo da ih prepoznamo, kao što je promena veličine zenice koja ukazuje na zainteresovanost sagovornika, skretanje pogleda koje je povezano sa promenom fokusa pažnje, kao i kontakt očima koji, takođe, može ukazivati na interesovanje, stidljivost ili uplašenost. Signali očiju mogu da otkriju i o čemu osoba razmišlja. Što se tiče pogleda, neka od osnovnih pravila kažu da ako prilikom konverzacije gledamo gore i desno, najverovatnije razmišljamo o budućnosti. Ukoliko nam pogled ode na stranu, moguće je da se trudimo da smislimo odgovor, odnosno da se prisetimo nekog događaja u prošlosti. Kada razmišljamo šta se odigralo juče ili u nekom davnijem trenutku, kada pokušavamo nečeg da se setimo, oči se pozicioniraju u gornjem levom uglu. S druge strane, spušten pogled uglavnom povezujemo sa stidljivošću ili izbegavanjem razgovora. A pogled spušten dole, ili ako ga naginjemo na desno znači da razmišljamo o tome šta ćemo reći, odnosno stvaramo priču u svojim mislima, dok pogled nadole i levo ukazuje na prisećanje o sopstvenim osećanjima.

Koji su to sve načini na koje oči komuniciraju?

– Pored već navedenog, postoji još mnogo poruka koje možemo „pročitati“ iz očiju. Svetlucave oči ukazuju na snažne emocije, negativne ili jake i pozitivne, koje su odraz likovanja i pobede. Sužene i skupljene oči otkrivaju patnju i bol, dok širom otvorene oči služe zaplašivanju. Nefokusiran pogled koji luta ukazuje na to da je naš sagovornik “odlutao” u mislima i da ne obraća pažnju na nas, a spušten pogled na skromnost ili potčinjenost, a često i na stid. Treptanje otkriva tajnovitost i najmoćnije je sredstvo privlačenja tuđe pažnje i želje da se podeli tajna.

Zašto su oči bitne za izbor partnera?

– U poređenju s ostalim primatima, jedino ljudi imaju beonjaču. Međutim, beonjača je različitih dimenzija kod muškaraca i žena. Dok muškarci imaju generalno veće oči, žene imaju veće beonjače. Iako su mnogi nesvesni ove činjenice, ona se često koristi prilikom zavođenja, flertovanja. Žene koje žele da zavedu muškarca imaće širom otvorene oči, one znaju da kontaktom očima mogu da aktiviraju muškarčevu pažnju, ali je manje poznata činjenica da na taj isti način one bude i muškarčeve hormone.
Muškarci su zainteresovani za zdrave i mlade žene. To je genetski uticaj na naše ponašanje, jer se zna da mlade žene imaju veće šanse da rode zdravo potomstvo, a oči velikih beonjača i dugih trepavica su odličan pokazatelj dobrog zdravlja žene.
S godinama se menja veličina ušiju i nosa, oni rastu, a oči ostaju gotovo iste veličine, pa tako kod starijih žena izgledaju male u poređenju sa ušima ili nosem. Žene su svesne te činjenice, pa dok su mlađe šminkom ističu oči, a kao starije nose puštenu kosu kako bi prekrile uši. Ovi “trikovi” ostavljaju izuzetan vizuelni utisak na muškarce, ne menjaju se još od davnina, a ni do danas nema odgovora zašto nam je nešto privlačno a nešto odbojno, i tako iz generacije u generaciju.


Kako to oči razotkrivaju nečija razmišljanja i osećanja?

– Ne možemo čitati tuđe misli, ali možemo prilično dobro otkriti emocije koje naš sagovornik oseća i na osnovu toga pretpostaviti o čemu bi mogao da razmišlja. Možemo otkriti, na primer, da li pokušava da izmisli „neku priču za nas“, da li neposredno govori to što misli ili smišlja šta će reći, da li to o čemu pričamo evocira njegove uspomene, ili bi radije bio s nekim drugim, nekim iz prošlosti, nego s nama „sada i ovde“… Možemo praviti takve zaključke, mada, koliko god oči otkrivale, nismo sposobni da čitamo tuđe misli. Ako neko želi da vas slaže, da ne bude iskren, ako je vešt u tome, najverovatnije će to i učiniti.

Direktan pogled očima prvi je kontakt koji uspostavljamo u svakom odnosu, pre ijedne izgovorene reči. Da li samo na osnovu toga možemo znati u kom pravcu će se taj odnos i razviti?
– Direktan pogled otkriva veličinu zenica, a mnogo puta istraživana i potvrđena činjenica je da se zenice našeg sagovornika šire kada je zainteresovan za nas ili ono što pričamo. Ovo je veoma lako prepoznatljivo, samo treba obratiti pažnju. Kada vas neko gleda dok pričate i taj pogled je konstantan, najverovatnije vas sluša s pažnjom i ima pozitivno mišljenje o onome o čemu pričate. Širom otvorenih očiju vas gleda vaš zaljubljeni partner, a najbolje ćete videti efekat raširenih zenica kada zabavljate neko dete jer deca najneposrednije reaguju. Odrasli ljudi ponekad teže da sakriju emocije, međutim dok izraz lica mogu da kontrolišu, veličinu zenica ne mogu i upravo one mogu da pokažu nečija razmišljanja. Ukoliko je sagovorniku dosadna naša priča, ne samo da zenice neće biti raširene, već će svoju dosadu pokazati i držanjem tela, ma koliko želeo da prikrije tu činjenicu. Kada ljudima nije zanimljiva nečija priča oni najčešće imaju odsutan pogled, postaju nemirni, glava im je povijena po strani.

Kako oči flertuju, koje sve signale možemo da šaljemo pogledom?

– Metafore koje koristimo u govoru nisu slučajno skovane baš na taj način, poput onih “ne skidati pogled s nekoga”, ili “skidati nekoga pogledom”? Kada ne skidamo pogled s nekoga, znači da ga gledamo širom otvorenih očiju, da flertujemo s njim. Naše lice je u skladu s našim emocijama, jer obavezno odašiljemo i blagi osmeh. Ono što je najvažnije, naše misli su u skladu s našim izgledom, jer sami sebi govorimo šta želimo i to naš sagovornik može da oseti. Kada osećamo snažnu želju za nekim, dok ga posmatramo razmišljamo o tome, i tada sagovornik može da ima utisak da ga skidamo pogledom. Srećom (ili nažalost) i ovo se može uvežbati i time se može manipulisati.
Ako želite da vam priđe osoba koja vam se dopada možete se svesno ponašati na ovaj način, jer gledanje uz smešak i mišljenje o određenoj temi šalju poruku baš kakvu želite.
Kada sebi ponavljate poruke koje su povezane s vašim željama ili zavođenjem, vaše držanje i telesni stav se organizuju tako da izgledate zavodnički i pozivajuće. I tada su mnogo veće šanse da dobijete ono što želite. S druge strane, ukoliko gledate nekog i smešite mu se dok vam kroz glavu prolaze misli da ta osoba nije, niti će biti zainteresovana za vas, sami sebi umanjujete šansu za uspeh, jer vaše misli utiču na vaš telesni stav i mogu odavati znakove nesigurnosti.

SIGNALI FLERTOVANJA
Šta se može videti u pogledu i pokretu zavodnice, a šta u pogledu i stavu zavodnika?
– Postoje tajni seksualni signali koje odašiljete i koje treba da razumete kada neko flertuje s vama. Slično kao i kada su u pitanju ostali znakovi neverbalne i telesne komunikacije, ovi signali se mogu uvežbati i slati svesno i namerno, ali u najvećem broju slučajeva spontane komunikacije se šalju instinktivno.

* Podizanje obrva – kada ugledamo nekog ko nam se dopada naše obrve se izviju u luk nagore. Takođe, ako je osoba zainteresovana za nas, ona će izvijanjem svojih obrva odgovoriti. Nije čudno ako niste nikad primetili ovaj znak, jer se uglavnom ne odigrava svesno, a uz to traje otprilike samo petinu sekunde. Stručnjaci tvrde da je podizanje obrve najneposredniji znak pozdravljanja između ljudi, manifestuje se brzo i kratko i može se dogoditi da osoba koja vam se dopada ni ne stigne da ga vidi. Ako želite da kontrolišete situaciju, najbolje bi bilo da sačekate da vam se pogledi sretnu, a da zatim blago izvijete obrve.

* Treptanje – kako se zenice šire kada smo zainteresovani za nekoga, tada veća količina svetlosti ulazi u naše oči što izaziva treptanje. Pokušajte da češće trepćete kada vam se neko dopadne. Ako je dopadanje uzajamno, druga osoba će nesvesno težiti da usaglasi broj treptaja sa vašim i ovo će uticati na povećanje privlačnosti između vas dvoje.

* Odazivanje – ovo je obrazac koji razlikuje dobar flert od odličnog flerta. Ništa vas neće tako dobro povezati s drugom osobom kao kada se odazivate na njeno ponašanje. To znači da se ponašate u skladu s ponašanjem druge osobe, da radite sve što ona radi, pa ako se ona nagne prema vama kao da hoće da vam kaže nešto važno uradite to isto ili ako se distancira kao da bi pričala nešto zvanično, nadovežite se na njeno ponašanje. Teorija koja stoji iza principa “odazivanja” kaže da mi volimo ljude koji su nam slični. Ako se neko ponaša na isti način kao i mi, lako stičemo utisak da nam je sličan, da je u istom raspoloženju, pa čak i da misli iste stvari kao i mi. Postoje dva ograničenja ovog principa. Prvo se odnosi na to da odgovarate samo na pozitivne znakove govora tela. A drugo se odnosi na to da je mnogo bolje i prirodnije da uskladite duh pokreta s vašim sagovornikom, nego da ga bukvalno oponašate. Kao pravilo možete usvojiti da sačekate oko 50 sekundi pre nego što ispratite pokret vašeg sagovornika.

* Podešavanje – obratite pažnju u kom su položaju stopala i ruke osobe koja vam se dopada. Ljudska bića teže da podešavaju svoje pokrete i položaj tela prema osobi za koju su zainteresovana. Ako nam se neko dopada, najčešće ćemo usmeriti naš pogled, ali i telo prema njemu. Ovaj stav utiče na drugu osobu, iako ona nije svesna zašto se to dešava.

BOJA OTKRIVA LJUBAVNI KARAKTER
Kada gledamo oči sagovornika važno je i da umemo da ih analiziramo ako hoćemo nešto više da saznamo o toj osobi. Tako, psiholozi tvrde da se u očima može otkriti i ljubavni karakter, način na koji volimo, dajemo i primamo emocije.

* Plave oči otkrivaju veoma atraktivne i harizmatične osobe koje bi sve učinile za ljubav. Osećajne su, pomalo i stidljive, pa često imaju problem sa opuštanjem u vezi.

* Osobe sa smeđim očima veoma su strastvene u ljubavi, a kada je reč o prioritetima, porodica im je uvek na prvom mestu, emotivni su i vezani za decu na poseban način. Njima se u ljubavi uvek može verovati, veoma su kreativni i znaju da priređuju lepa iznenađenja. Osobe sa tamnosmeđim očima vole da dominiraju u vezi, a poznati su i kao dobri ljubavnici.

* Zelenooke osobe karakteriše vernost, ali i ljubomora. Sklone su brzom vezivanju i postojanim ljubavima. S obzirom na to da su vrlo radoznali, vole da eksperimentišu u ljubavi, ali i da zavode i uživaju u flertu i avanturama.

* Osobe sa sivim očima deluju prefinjeno i veoma su izbirljive kada je ljubav u pitanju. Veoma su nežne i uvek spremne da podrže partnera, tako da se na njih može osloniti u svakoj situaciji. Zrelo razmišljaju o ljubavi i retko kada se kaju zbog svojih postupaka.

Izvor:novosti.rs

Rejnoova bolest – bledi utrnuli prsti, uzroci, lečenje

Rejnoova bolest označava cirkulatorni poremećaj.  Pogađa simetrično prste šaka i stopala i može, preko čitavog niza lokalnih simptoma, voditi od jednostavnog osećaja utrnulog prsta pa sve do gangrene prstiju.

Bolest ima hronični tok (tok bolesti traje više meseci), koji se odlikuje, barem u početku, fazama napada. Rejnoovov sindrom i  Rejnoovova bolest su  patološka stanja obeležena vazospazmima i posledičnim simptomima, ali je sindrom povezan s drugim bolestima (skleroderma, sistemski eritemski lupus, itd.)  i često ima buran tok, dok bolest nije udružena ni sa kakvim drugim oblikom bolesti i obično ima benigan tok.

Uzroci

Rejnoovov sindrom se ubraja među tzv. “neurovaskularne sindrome” ili “funkcionalne sindrome” udova.  Odnosno,  sindrome vezanim za loše funkcionisanje određenih struktura, u ovom slučaju nervnih, a da ne postoje organske promene, tj. promene vidljive makroskopski (golim okom) ili na histološkoj analizi (uz pomoć mikroskopa).

Bolest može biti latentna sve dok neki podstičući uzrok ne otkrije njeno postojanje. U stanjima prepoznavanja veliku važnost imaju:

  • hladnoća: kod nekih od tih pacijenata

  • emocija: čak i na temperaturama iznad 20° C bilo kakva emocija može izazvati napad. Pokazalo se, ipak, da mnogi od tih bolesnika obično imaju emotivan temperament;

  • hormonalni činioci: ženski pol je pogođen oko 10 puta češće od muškog pola. Osim toga, obično se simptomi pojavljuju nakon puberteta da bi nestali ili se ublažili s menopauzom. Rejnoovov sindrom je dosta redak i pogađa pretežno žene u dobi mlađoj od 40 godina.

Kako se prepoznaje

Bolest je obeležena prisutnošću tzv. “Rejnoovog fenomena” i  sastoji se od dve uzastopne faze: prva se naziva ishemična ili sinkopalna faza, dok se druga naziva asfiktična faza.

Tokom prve faze jedan ili više prstiju jedne ili obe šake (retko stopala) postaju intenzivno bledi s udruženim “osećajem utrnulog prsta” ili bolnošću.

Nakon nekoliko minuta prelazi se na drugu fazu, gde ti isti prsti postaju cijanotični (modro prebojeni)  da bi zatim postali crvenkasti, dok se pacijent žali na osećaj pečenja ili nešto poput bockanja iglicama.

Malo pomalo, kako prolazi vreme, šake tih pacijenata poprimaju karakterističan izgled. Naime, najpre se javljaju znojenja, zatim se jagodice stanjuju, a prsti postaju vretenasti, dok se nokti smanjuju u širinu, a distalna falanga (najdistalnija kost prstiju) radiografski postaje osteolitična (pofozna). Na kraju se, iako zapravo retko, može stići do nekrotičnih lezija i do ulceracija i izuzetno do gangrene.

Rejnoovov sindrom se može pojaviti npr. kao profesionalna bolest kod radnika koji koriste pneumatski čekić, kod klesara, daktilografa, pijaniste; u najvećem delu tih slučajeva su kontinuirane vibracije kojima su podvrgnuti prsti, one koje dovode do bolesti, uzrokovane mikrolezijama mijelinske ovojnice nervnih vlakana.

Ispitivanja

Mogući su neki imunološki testovi. U diferencijalnom smislu, u odnosu na druge bolesti, može se pribeći i određivanju brzine nervnog provođenja u gornjim udovima. Korisna može biti i arteriografija okrajina pri temperaturi okruženja. nakon izlaganja hladnoći i nakon davanja lekova koji blokiraju simpatičku inervaciju.

Tretman

Što se tiče Rejnoove bolesti, potrebno je da se pacijent uveri da se radi o benignom obliku, čije se manifestacije ograničavaju na već poznate simptome. Potrebno je ohrabriti bolesnika, zato što, nažalost, se ne raspolaže sa sigurnim sredstvima za izlečenje. Predlažu se obično određene preventivne mere ili farmakološka terapija.

  • Pravila zdravog razuma

Reč je  o higijenskim merama. Preporučljivo je da bolesnik izbegava izlaganje hladnoći i ozledama, ne samo prstiju nego i celog tela.

  • Farmakološka terapija

Ne treba naravno preterati, jer su manifestacije benigne, te lek ne sme biti gori od bolesti. Prepisuju se uglavnom lekovi koji poboljšavaju stanje pacijenta, bez izazivanja sekundarnih negativnih učinaka. Uspešna terapijska sredstva su prilično ograničena. Opšta pravila koja se trebaju poštovati prilikom uzimanja ovakve vrste lekova su:

    1. nikad ne koristiti opasan proizvod i  tretirati  pacijente isključivo kojima je to potrebno;

    2.  sprovoditi terapiju jedino u toku zimskog perioda,

    3.  prekinuti tretman u slučaju trudnoće.

  • Hirurško lečenje

Hirurško lečenje se sastoji od simpatektomije (hirurške procedure podvezivanja ili presecanja nervnih vlakana) koja je preporučena u  slučaju kada smetnja postane zabrinjavajuća. Najviše korišćen zahvat je gornja torakalna simpatektomija koja se sastoji od prekida nervnih puteva koji su zahvaćeni fenomenom, pomoću odstranjenja nekih nervnih ganglija.  Na početku, nakon operacije, može doći do znatnog poboljšanja ali  često se nakon nekog vremena simptomatologija može ponovo javiti. U nekim slučajevima, osim toga, hirurški zahvat može čak pogoršati stanje, kao kod sklerodermije, u kojoj je kontraindikovan.

Poremećaji u mišićnom tonusu kod beba: Ako se ne prepoznaju na vreme beba počinje da zaostaje u fizičkom i mentalnom razvoju

Roditelje često zanima šta je to mišićni tonus, da li je on poremećen kod njihovih beba i ako jeste da li je to nešto opasno. Mišićni tonus odnosno napetost mišića je uvek prisutan u ljudskom telu, on pomaže da se telo održi u određenom položaju i takođe omogućava pokrete. Međutim, mišićni tonus kod beba kao i kod odraslih mora biti fiziološki, odnosno u granicama normale..

Poremećaji tonusa mišića bebe mogu biti uzrokovani problemima u trudnoći kao što su insuficijencija placente (placenta ne obavlja dobro svoju ulogu), stresom i određenim lekovima, načinom na koji se odvijao porođaj, indukcijom, carskim rezom a može bizi uzrokovana i posle porođaja. Nervni sistem se aktivno formira i posle porođaja pa treba pažljivo posmatrati bebu i vreme koje mu je potrebno da savlada određene veštine. Ako se poremećaji u mišićnom tonusu ne prepoznaju na vreme dete počinje da zaostaje u fizičkom razvoju a zatim i u mentalnom jer su motorne veštine usko povezane sa razvojem kore velikog mozga.

Poremećaji u mišićnom tonusu kod beba

Tipovi poremećaja su:

-Hipertonus (ekstremna mišićna napetost)

– Hipotonija (nedovoljna mišićna napetost)

– Distonija (različit stepen napetosti u različitim grupama mišića)

Hipertonus kod beba

Hipertonus je posledica raznih oštećenja u mozgu i nervnom sistemu – krvarenje, porođajna trauma, hipoksija, meningitis. I deca koja se lako nadražuju su hipertonična. Simptomi hipertonije: bebini mišići su zategnuti, telo je preterano napeto, beba se ne opušta ni dok spava, ruke su pritisnute uz grudi, noge su savijene ka stomaku, pesnice su čvrsto stegnute. Od rođenja beba drži glavu pošto ima hipertonične mišiće vrata. Roditelji primećuju povećanu anksioznost, beba loše spava, često neutešno plače. Brada se trese i na najmanju iritaciju, takve bebe često bljuckaju. Kada se kod ovih beba ispituju refleksi, ponovoljeno širenje nogu ili ruku povećava mišićni tonus i tako se fiziološka hipertoničnost može lako razlučiti od patološke hipertoničnosti. Kada se pokušava izazvati refleks oslanjanja beba staje na nožne prste i savija prste. Kada se se povuku bebine ruke beba ih ne ispruža u potpunosti. Hipertoničnost smanjuje brzinu razvoja deteta. Kod hipertoničnih beba veštine kao što su puzanje, sedenje, i hodanje razvijaju se kasnije nego što je to očekivano za određeni uzrast. 

Hipotoničnost kod beba

Hipotoničnost je smanjeni mišićni tonus, manje je prisutan kod beba nego hipertoničnost, najčešće ga imaju prevremeno rođena deca i deca sa abnormalnostima mozga, endokrinim bolestima i infekcijama. Hipotonija može biti znak neke infekcije u materici, povrede prilikom porođaja, moždanog hematoma itd. U ozbiljnim slučajevima kada su mišići slabi javljaju se poremećaji pri gutanju, sisanju i čak disanju kod beba. Ako su određene grupe mišića ili udovi hipotonični razlog mogu biti nervna oštećenja. Hipotonična beba je obično tiha, smirena i ne zadaje brige roditeljima. Većinu vremena spava ili je lenja. Retko plače, ne pomera se, slabo jede i slabo dobija na težini. Beba ne drži uspravno glavu jako dugo, stopala i šake su ispruženi a ruke leže pored tela kada je beba na leđima. Mišići stomaka nemaju tonus i izgledaju kao palačinka. Ugao raširenih butina dostiže 180 stepeni. Kada se postavi na stomak beba ne savija ruke i zariva lice u površinu na kojoj leži i izgleda mlitavo.

Distonija kod beba

Asimetričan tonus, ili distonija je stanje kada je tonus nekih mišićnih grupa veći a drugih manji. U tom slučaju dete leži u neprirodnim položajima, nabori na koži su neujednačeni. Dete pada na stranu gde je tonus izražen a glava i karlica se okreću u pravcu mišićne naetosti, torzo izgleda kao luk. Ako se poremećaji mišićnog tonusa uoče u ranim stadijumima i ako se pravilno leče oni neće ostaviti posledice. Ali ako se hipertonus ne leči držanje tela postaje nepravilno, dete može dobiti skoliozu, mogu se javiti poremećaji u hodanju, tortikolis ili kriva stopala. Može doći do poremećaja u psihomotirnom razvoju i on može biti odložen. Najteža posledica je cerebralna paraliza – težak neurološki poremećaj koji se javlja u prvim mesecima života.

Kako ga lečiti?

Da bi ste ispravno postupili neophodno je da vas fizioterapeut obuči postupcima koji će dovesti do normalizacije tonusa kako bi ste omogućili detetu da započne pokret i održi položaj. U prvim pokušajima to izgleda nemoguće jer vam dete “sve vreme beži i zauzima položaje koje ono hoće” ali to je samo zbog vašeg neiskustva. Naginjanjem glave na dole, postavljanjem nogu u savijeni položaj i ruku napred uspešno će te savladati i najratobornije dete jer će se tonus smanjiti što će detetu omogućiti da u opuštenom položaju napravi pokrete koje inače ne može.

Pravilnim uzimanjem, nošenjem, adekvatnim položajima pri povijanju, korigovanjem položaja pri spavanju i odgovarajućom stimulacijom problem hipertonusa može uspešno da se prevaziđe.

Izvor: lokomoto.rs

Ešerihija koli – Koji su uzroci, simptomi i kako se leči

Većina Ešerihija koli je bezopasna i zapravo su važan deo zdravog ljudskog crevnog trakta, pomažu u razgradnji hrane koju unosimo u organizam, pri proizvodnji vitamina K i apsorpciji hrane. Međutim, određene vrste Ešerihije koli su zarazne i šire se kontaminiranom hranom ili vodom ili od drugih inficiranih ljudi ili životinja, drugim rečima mogu uzrokovati bolest.

U većini slučajeva, kućna nega je sve što je potrebno za lečenje infekcije Ešerihija koli. Većina ljudi pokazuje poboljšanje u roku od pet do sedam dana nakon pojave infekcije i potpuno se oporavi. Najčešće, Ešerihija koli se širi kad neko jede hranu koja sadrži bakterije.

Glavni simptomi:

  • Krvavi proliv.

  • Želudačni grčevi

  • Mučnina i povraćanje.

Neki ljudi ne primećuju nikakve simptome. Deca imaju veću verovatnoću od odraslih da imaju simptome. Obično počinju tri ili četiri dana nakon što dođete u kontakt sa Ešerihijom koli. Većina ljudi se oseća bolje već kroz nedelju dana. Često se ne javljaju lekaru i ne znaju da je Ešerihija koli prouzrokovala njihove probleme.

Simptomi urinarnih infekcija čiji je ešerihija uzročnik

Simptomi urinarnih infekcija koje ešerihija uzrokuje razlikuju se u zavisnosti od količine namnoženih bakterija, kao i dela mokraćnog sistema koji je inficiran. Kada je reč o uretritisu, odnosno infekciji mokraćnih kanala, prvi simptomi jesu drhtavica, malaksalost i povišena temperatura. Nekada se dešava da uprkos postojanju infekcije, navedeni simptomi izostanu i sa lečenjem se ne počne na vreme.

U takvim slučajevima, vrlo često se infekcija proširi na bešiku, odnosno nastaje cistitis. Simptomi koji na njega upozoravaju jesu često mokrenje uz peckanje i bolove, karakterističan miris i/ili mutna boja mokraće, kao i krv u mokraći. Lažna potreba za mokrenjem koja se završava uzaludnim sedenjem na ili stajanjem iznad wc šolje još jedan je simptom upale bešike.

Pijelonefritis, odnosno infekciju bubrega najavljuju malaksalost, mučnine, povraćanje, bol u slabinskom delu, kao i visoka temperatura.

FAKTORI RIZIKA EŠERIHIJE KOLI

Ešerihija koli može uticati na svakog ko je izložen bakteriji. Međutim, neki ljudi imaju veću verovatnoću da će razviti bolest od drugih.

Nekoliko stvari koje utiču na veći rizik nastanka bolesti:

  1. Starost

Mala deca i starije odrasle osobe imaju veći rizik od nastanka bolesti uzrokovanih Ešerihijom koli i još ozbiljnijih komplikacija infekcije.

  1. Oslabljen imunološki sistem

Ljudi koji imaju oslabljen imunološki sistem – od AIDS-a ili od lekova zalečenje karcinoma ili od lekova za sprečavanje odbacivanja transplantovanog organa – imaju veću verovatnoću da razviju bolesti.

  1. Rizična vrsta hrane

U rizičnu vrstu hrane ulazi hamburger, nepasterizovano mleko, sok od jabuke i meki sirevi od sirovog mleka.

  1. Vreme u godini

Po istraživanju sprovedenom u SAD-u, iako nije jasno zašto, većina Ešerihija koli infekcija u SAD-u javlja se od juna do septembra.

  1. Smanjen nivo kiseline u želucu

Želudačna kiselina nudi neku zaštitu od Ešerihije koli. Ako uzimate lekove koji smanjuju nivo želudačne kiseline, možete povećati rizik od infekcije Ešerihije koli.

Ešerihija koli češće je prisutna kod žena jer je njihova uretra kraća, dužine svega dva i po do tri centimetra. Češća je kod trudnica nego drugih žena. Zbog dužine uretre ova vrsta infekcije uglavnom zaobilazi muškarce. Češće je izražena kod starijih pacijenata, zbog opstruktivnih bolesti, kao što je uvećanje prostate ili suženje uretre. Kod sužene uretre bešika se otežano prazni, pa u njoj uvek postoji zaostatak urina, što je savršeno mesto za razmnožavanje ešerihije. Infekcija je češća i kod osoba sa kateterom, kao i kod dijabetičara

Kako se dijagnostikuje?

Analizom urina koji treba da pokaže prisustvo bakterija, leukocita i nitrata. Ipak, najvažnija je urinokultura, jer se u njoj broje bakterije. Ako u jednom mililitru ima više od sto hiljada bakterija radi se o infekciji, a ako ne premašuju broj od deset hiljada, reč je o kontaminaciji. Urinokultura je važna i da bi se ustanovila vrsta bakterije, kao i za pravljenje antibiograma za određivanje osetljivosti bakterije na određeni antibiotik. Takođe se radi i ultrazvučni pregled trbuha i mokraćnih kanala da bi se isključilo moguće prisustvo kamena u bubregu. Jer, infekciju ne vredi sanirati ukoliko se kamen ne otkloni.

Prirodno lečenje

Osim pomoću antibiotika infekcije izazvane ešerihijom koli mogu se lečiti i prirodnim putem konzumiranjem različitih čajeva. Čaj od đumbira, odnosno ingvera, odličan je za jačanje imunog sistema pa samim tim i borbu protiv uporne ešerihije koli. Preporučuje se i žvakanje njegovog korena.

Čajevi od uve, listova breze, brusnice, hajdučke trave, peršuna, bosiljka, rastavića i kukuruzne svile takođe se u narodnoj medicini pominju kao potencijalni saveznici u lečenju ešerihije koli. Kada je ishrana u pitanju, savetuje se izbegavanje alkohola, cigareta, kafe, grickalica, slatkiša, masne hrane, gaziranih pića i namirnica koje su bogate vitaminom C (izuzev citrusa). Na drugoj strani, savetuje se konzumiranje belog luka, propolisa i namirnica koje su bogate vitaminom A i biljnim vlaknima.

Preventiva

Dobra higijena urogenitalne regije i pranje ruku ključna je preventiva od infekcije ešerihijom koli. Ishrana je takođe važna, a ona bi trebalo da bude bez slatkiša, sa manje mleka i mlečnih proizvoda, ali i mesa. Treba da se uzima povrće, jer u kiseloj sredini bakterije imaju značajno manju šansu za razmnožavanje. Regulisanjem stolice sa mekinjama i laksativima žene u značajnoj meri mogu takođe da smanje mogućnost pojave infekcije.

Napomena: Kada se jednom otarasite ešerihije, znajte da to možda nije zauvek. Jedna od njenih karakteristika jeste i „povratak na mesto zločina“.

Zašto pre spavanja treba da skinete brushalter

Brushalter bi trebalo da skinete pre nego što krenete na spavanje, jer u suprotnom možete izazvati ozbiljan zdravstveni problem.

Uzak grudnjak može ograničiti protok limfe u ključnim čvorovima oko grudi i ispod pazuha, što znači da sprečava izbacivanje toksičnog otpada iz organizma, tvrde stručnjaci.

U najgorem slučaju, to može dovesti do hroničnog zapaljenja i edema (zadržavanja tečnosti).

Inače, neodgovarajući brushalteri mogu dovesti i do problema s disanjem i slabe cirkulacije. Kruti modeli mogu izvršiti pritisak na dijafragmu i poremetiti varenje, dok neadekvatne bretele dovode do problema s kožom.

 

 

Bolesti pankreasa (gušterače)- Uzroci, simptomi, lečenje

Pankreas ( gušterača) je žlezda koja ima dvostruku funkciju u organizmu- ulogu u varenju hrane (egzokrina funkcija) i ulogu u regulisanju nivoa šećera u krvi (endokrina funkcija). Uloga pankreasa u varenju hrane se zasniva na lučenju pankreasnog soka, koji sadrži najvećim delom vodu i bikarbonate (97% soka), a manjim delom pankreasne enzime- amilazu, lipazu, proteaze, nukleaze (3%).
Najvažniji stimulus u lučenju pankreasnog soka je hrana koja dospeva u tanko crevo iz želuca, gde je varenje hrane započeto. Zbog toga je najveće lučenje pankreasnih enzima posle obroka. Ulogu u regulisanju lučenja pankreasnih enzima imaju i nervni i hormonski mehanizmi- vagusni nerv, kao i hormoni sekretin i holecistokinin, koji se stvaraju u dvanaestopalačnom crevu.
Endokrina funkcija pankreasa se zasniva na lučenju hormona insulina i glukagona, koji učestvuju u održavanju normalnog nivoa šećera u krvi. Pankreasna egzokrina insuficijencija (PEI) predstavlja smanjeno lučenje enzima gušterače amilaze, lipaze, proteaza. Zbog toga pacijenti koji boluju od PEI, imaju loše varenje hranljivih materija- ugljenih hidrata, masti i belančevina. U odmaklom stadijumu bolesti, kada je zahvaćen i endokrini deo pankreasa, javlja se i poremećena regulacija nivoa šećera u krvi- šećerna bolest.

PEI može biti povezana sa različitim bolestima. Pojedine bolesti su urodjene, kao što je cistična fibroza, a neke se javljaju tokom života, kao što je hronični pankreatitis.

PEI se može javiti i u sledećeim bolestima:

PEI i akutni pankreatitis

Akutni pankreatitis je akutna upala pankreasa, čiji su najčešći uzroci kamenje u žučnoj kesici i zloupotreba alkohola. U oko 50% pacijenata posle napada akutnog pankreatitisa, postoji mogućnost pojave privremene PEI, koja može trajati od nekoliko meseci do nekoliko godina.

PEI i hronični pankreatitis

Hronični pankreatitis je hronično zapaljenje pankreasa, koje najčešće nastaje kod pacijenata koji konzumiraju alkohol. Hronični pankreatitis je najčešći uzrok PEI kod odraslih. Smatra se da posle 10 godina bolovanja od hroničnog pankreatitisa, svaki drugi pacijent dobije PEI, a posle 20 godina, svi pacijenti koji boluju od hroničnog pankreatitisa imaju i PEI. Pored terapije pankreasnim enzimina, preporučuje se prekid uzimanja alkohola.

PEI i cistična fibroza

Cistična fibroza je nasledna bolest, koja zahvata pluća,pankreas, jetru, genitalne organe. Hronični pankreatitis u skoplu cistične fibroze je najčešći uzrok PEI kod dece. PEI se javlja u oko 85% dece koja boluju od cistične fibroze.

PEI i karcinom pankreasa koji se ne može operisati ( neresektabilni karcinom pankreasa)

Kod pacijenata koji imaju karcinom pankreasa koji se ne može operisati često se javlja PEI. PEI kod ovih pacijenata dovodi do velikog gubitka na telesnoj težini, što utiče na loš kvalitet života i ubrzava smrtni ishod.

PEI i šećerna bolest

Svaki drugi pacijent koji se leči od dijabetesa tip 1 (insulin zavisni dijabetes) i svaki treći pacijent sa dijabetes tip 2 (insulin-nezavisni dijabetes) može da boluje od PEI. Dokazano je da se kod loše regulisanih dijabetičara, čije vrednosti glikoziliranog hemoglobina prelaze 7% imaju 5 puta veću mogućnost da dobiju PEI. Takođe, pokazano je da je regulacija šećera u krvi kod dijabetičara uspešnija, ukoliko pacijenti uzimaju nadoknadu pankreasnih enzima.

PEI i gluten senzitivna enteropatija

Gluten senzitivna enteropatija (GSE) ili celijakija predstavlja trajno nepodnošenje glutena. Prosečno, svaki drugi pacijent sa nelečenom celijakijom ima PEI. Medjutim, ukoliko se pacijent leči od celijakije i pridržava se dijete bez glutena, a i dalje imate prolivaste stolice i telesna težina mu se ne povećava, verovatno da postoji udruženost celijakije i PEI.

PEI i hronične zapaljenske bolesti creva

Svaki treći pacijent sa Kronovom bolešću i svaki drugi pacijent sa ulceroznim kolitisom (prema rezultatima sekretinskog testa) imaju PEI. Ukoliko bolest zahvata veliki deo creva, ili ako je u fazi pogoršanja, postoji teže oštećenje funkcije pankreasa. Razlog za to je činjenica da se kod pacijenata sa zapaljenskim bolestima creva, češće javlja autoimuno zapaljenje pankreasa (autoimuni pankreatitis).

PEI i operacija želuca

Svaki drugi pacijent sa operisanim želucem ima PEI. Kod operacija želuca, gde je želudac potpuno odstranjen (totalna gastrektomija), skoro svaki pacijent dobije PEI. Na dijagnozu PEI kod pacijenata kojima je operisan želudac treba posumnajti ukoliko ne dobijaju na telesnoj masi i imaju česte prolivaste stolice.

PEI i operacije pankreasa

Svaki pacijent kome je odstranjen deo pankreasa, bilo zbog tumora pankreasa, ili zbog hronične upale pankreasa, dobije PEI. Zbog toga primena pankreasnih enzima, mora početi odmah posle operacije pankreasa.

PEI i sindrom iritabilnog kolona ( nervozno debelo crevo)

Kod pacijenata sa sindrom nervoznog debelog creva koji je udružen sa prolivom (IBS-D) se češće javlja PEI. Ukoliko se lečite od iritabilnog kolona, ali se tegobe u vidu prolivastih stolica i nadimanja trbuha i dalje javljaju, verovatno imate i PEI.

PEI i kamenje u žučnoj kesici

Svaki treći pacijent sa kamenjem u žučnoj kesici ima PEI. Razlozi za to nisu poznati, ali se kod pacijenata sa kamenjem u žučnoj kesici često javljaju tegobe u vidu nadimanja trbuha, nepodnošenja masne hrane, prolivaste stolice, koje su posledica PEI.

PEI kod starijih osoba

Ispitivanja su pokazala da kod velikog broja pacijenata starijih od 50 godina dolazi do pojave PEI, zbog čega starije osobe često zahtevaju primenu pankreasnih enzima u cilju otklanjanja tegoba sa varenjem.

Tegobe kod bolesnika sa PEI

U početnom stadijumu PEI, pacijent često nema tegobe, ili su tegobe minimalno izražene.
Tegobe koje se javljaju kod pacijenata koji imaju PEI u početnom stadijumu su:

Bol u trbuhu

Nadimanje trbuha i pojačani gasovi

Mučnine

Prolivaste stolice

Tipične tegobe u odmaklom stadijumu PEI su pojava steatoreje (masne stolice, neprijatnog mirisa, koje se teško spiraju sa WC šolje), gubitak na telesnoj težini i pojava šećerne bolesti, zbog čega PEI može ozbiljno da ugrozi zdravlje pacijenta.

Kod bolesnika u odmaklom stadijumu PEI smrtni ishod je 4-5 puta češći nego u opštoj polulaciji.

Dijagnoza PEI

Dijagnozu početnog stadijuma PEI je vrlo teško postaviti, obzirom da se testovi za ispitivanje funkcije ezgokrinog pankreasa ne koriste u svakodnevnoj kliničkoj praksi, a tegobe kod pacijenata u početnoj fazi su minimalno izražene. Zbog toga je dijagnozu moguće postaviti ukoliko iskusan lekar misli na postojanje PEI kod pacijenta (empirijski).

Od indirektnih testova za ispitivanje funkcije ezgokrinog pankreasa koriste se testovi koji određuju vrednosti enzima elastaze u stolici i određivanje količine masti u stolici. U široj kliničkoj primeni je laboratorijski test određivanja vrednosti elastaze u stolici, čija vrednost ispod 200 mikrograma govori u prilog umerene PEI, a ispod 100 mikrograma u prilog teške PEI. Zlatni standard u laboratorijskoj dijagnostici PEI je odredjivanje količine masti u stolici, ali test nije u rutinskoj upotrebi, pre svega zbog trodnevnog prikupljanja stolice.

Dijagnostičke procedure koje omogućavaju postavljane dijagnoze pomenutih bolesti koje mogu dovesti do PEI su: ultrazvučni pregled abdomena, CT abdomena, NMR abdomena sa MRCP, endoskopski ultrazvuk abdomena.

Lečenje PEI

Lečenje PEI se sprovodi empirijski ili odmah posle sprovođenja dijagnostike.Lečenje se sprovodi dodavanjem pankreasnih enzima- lipaze, amilaze i proteaze, uz dodavanje lekova koji blokiraju lučenje kiseline u želucu.Cilj lečenja je da se omogući bolje varenje hranljivih materija, smanji količina masti u stolici i broj stolica, bolesnik dobije na telesnoj težini, smanji bol u trbuhu i nadimanje trbuha.
Uobičajeno lečenje je prilagođeno individualnim potrebama pacijenta primenom pankreasnih enzima lipaza,amilaza, proteaza u dozi od 25.000-80.000 U uz glavi obrok- doručak, ručak, večeru i 10.000-40.000 U u toku dve užine.
U toku lečenja se preporučuje dijeta, koji podrazumeva manje i češće obroke, tri glavna obroka i dve užine. Dozvoljena je upotreba masti u ishrani.

Autor teksta: Dr Snežana Lukić, spec. interne medicine – gastroenterolog

Izvor: mojgastroenterolog.rs

Šta se događa našem telu ako se ne tuširamo redovno

Serija testiranja na dobrovoljcima opovrgnula je dobrobiti ređeg tuširanja.

Osim ako ne kampujete u prirodi, velika je verovatnoća da se redovno tuširate i tako održavate higijenu. Opšte preporuke glase da je dobro tuširati se jednom na dan u toplijim mesecima godine, dok je u onim zimskim dovoljno i jednom u dva dana, zbog preteranog isušivanja kože.

Ali, s time se ne slažu svi, posebno ljudi koji tvrde da koža ima svoju prirodnu zaštitu u obliku loja, koji čuva njen zdrav sjaj i pH, pa je po njima pranje najbolje svesti na samo onoliko koliko je nužno.

Upravo je rezultate preskakanje tuša nekoliko dana odlučio da proveri tim naučnika, kako bi otkrili istinu – ima li štete u svakodnevnom kupanju?

Evo što su otkrili:

Loše bakterije stvaraju disbalans

Ljudska je koža prekrivena bakterijama (s oko čak 1000 različitih tipova) kao i gljivicama (dodatnih 80 tipova). Većina tih mikroba je dobra za nas i pomažu nam u borbi s onim lošim. Ono što sapun i voda rade je to da pomažu dobrim bakterijama u borbi s opasnim klicama, a bez toga naše telo postaje ranjivije na razne infekcije i probleme s nehigijenom od bakterija koje pokupimo na različitim mestima – od javnog prevoza, teretane, s radnog mesta i kontakta s drugim ljudima, piše Business Insider.

Netuširanje šteti koži

Ako se koža ne pere, na njoj se nakupljaju masnoće i prljavštine, što uzrokuje začepljenje pora i upale u obliku osipa i iritacije. To se odnosi i na one koji pate od raznih ekcema, koji mogu da pogoršaju svoju situaciju izbegavanjem pranja, a postoji čak i zvanično medicinsko stanje, koje se odnosi na kožu sa zapostavljenom higijenom, “dermatis neglecta”.

Miris se neminovno javlja

Dokazano najintenzivnija posledica netuširanja, kao i ona koja se prva javlja, je neugodan miris. Bez obzira na količinu aktivnosti, ljudsko telo uvek proizvodi znoj, koji je jedan od načina rešavanja toksina iz organizma. Bakterije koje se u takvoj situaciji umnožavaju na koži proizvode gasove koji konzumiraju proteine i masne kiseline, a to proizvodi čak 30 različitih mirisa, u zavisnosti od ishrane i hormonalnog statusu pojedinca.

Tuš slobodno koristite svakodnevno, ali izegavajte svakodnevno korištenje gelova i agresivnih sredstava, pa je, posebno u zimskim mesecima prepoeučljivo istuširati se povremeno samo vodom, savetuju naučnici.

Jabuka je lek za: Bubrege, jetru, žuč, stomak, srce, vid, krvne sudove, imunitet (recepti)

Jabuka je jedna od najrasprostranjenijih a mnogi će reći i najzdravijih biljaka na svetu. Zbog svoje niske energetske vrednosti pogodna je i za dijetalnu ishranu. Bogata je vitaminima, mineralima i mnogim drugim korisnim materijama kao što su: belančevine, biljna vlakna, biljne masti, vitamini (A, B, C), gvožđe, eterična ulja, kalijum, kalcijum, karotin, magnezijum, natrijum, oligo elementi, organske kiseline, pektin, proteini, sumpor, fluor, fosfor, hlor, celuloza, ugljeni hidrati, šećer (fruktoza i glukoza).

Najbolje je jesti svežu jabuku jer je najbogatija korisnim sastojcima mada i prerađena ima lekovitih i vrednih materija. Sveža jabuka je dobar antioksidans i preventivno deluje protiv bakterija i virusa. Blagotvorno dejstvo ove biljke poznato je vekovima širom sveta. Ona nam može pomoći u lečenju mnogih bolesti i tegoba a to su: avitaminoza, alergija, angina pektoris, arteroskleroza, problemi sa varenjem, bolesti želuca, zuba, grla, ždrela, prehlada, grip, kašalj, bronhitis, infektivna oboljenja, poremećaj krvnog pritiska, infarkt, nadutost, zatvor, otežano mokrenje, osteoporoza, povišen nivo holesterola, tromboza, problemi sa cirkulacijom, krvnim sudovima, umor, mamurluk, nervoza, gubitak volje, koncentracije i apetita, gojaznost, manjak imuniteta, neke vrste raka…

Jabuka posebno blagotvorno deluje na:

Štiti zdravlje srca

Jedna od najvažnijih zdravstvenih blagodeti jabuka je njen uticaj na srce. Vlakna kojima jabuka obiluje snižavaju nivo lošeg holesterola čime se smanjuje rizik od srčanih oboljenja. Štaviše, jabuke sprečavaju zakrčenje arterija, i tako se smanjuje rizik od srčanog udara

Prevencija astme

Jedna od bitnijih prednosti jabuke je što sadrži flavonoide. Ovaj nutrijent je dobro poznat po tome da sprečava napade astme. Pored toga, flavonoidi imaju veoma važnu ulogu kod stvaranja jakih pluća. Neka istraživanja su pokazala da osobe koje redovno konzumiraju jabuke, imaju bolju funkciju pluća od ostalih.

Čiste jetru

Ovo sočno voće utiče povoljno na zdravlje jetre i pomaže joj da se oslobodi toksina. Eto prilike za detoksikaciju na jednostavan i ukusan način.

Sadrže značajne antioksidanse

Iako većina voća i povrća sadrži antioksidanse, jabuke sadrže jednu od najznačajnijih vrsta – kvercetin, koji smanjuje štetan uticaj slobodnih radikala, jača imunitet i sprečava pojavu brojnih oboljenja.

Čuva vid

S obzirom da su bogate antioksidansima, jabuke mogu delovati preventivno na pojavu katarakte.

Bogate su vlaknima

Jabuke su odličan izvor vlakana, pa tako pomažu pravilan rad sistema za varenje. Pored toga, vlakna mogu da regulišu apetit i držati vas sitima duže vreme.

Povećava izdržljivost

Ako želite da povećate izdržljivost, pojedite jabuku pre treninga. Jabuka povećava dotok kiseonika u pluća, pa ćete moći duže i lakše da vežbate.

Protiv zatvora

 Ovaj veoma ozbiljan zdravstveni problem javlja se kad debelo crevo apsorbuje previše vode. Jabuke efikasno rešavaju problem zatvora jer sadrže sorbitol. Kad ova supstanca dođe do debelog creva, izvlači višak vode iz njega. Stolica postaje mekša i češća.

Pomaže u mršavljenju

Verovatno ste čuli da osobe koje vode računa o svojoj ishrani jednu više manjih obroka tokom dana. Jabuka se upravo računa kao jedan obrok, a posebno je korisna u jutarnjim satima kada može ubrzati gubitak kilograma. Kada ogladnite, pojedite jabuku umesto čokoladice ili čipsa.

Šta sve leči jabukovo sirće

Jabukovo sirće leči artritis, osteoporozu, srčane bolesti, bolesti krvnih sudova, povišen holesterol u krvi, bolove u grlu, proširene vene, probleme sa varenjem, zadah iz usta, bradavice, akne, svrab, gojaznost.

RECEPTI SA JABUKAMA

 

Sok od jabuke i šargarepe

Sastojci:

  • 3 kg očišćenih jabuka

  • 1 kg šargarepe

  • 1 kg šećera

  • 10 l vode

Priprema:

Očišćenu šargarepu iseći i staviti u šerpu, naliti vodom toliko da sve bude u vodi. Poklopiti i kuvati dok sve ne odmekša. Očistiti jabuke i staviti ih u veću šerpu i isto naliti vodom. Dok je šargarepa na pola kuvana staviti i šerpu sa jabukama, jer njima treba manje vremena da se skuvaju. Skuvano ostaviti da se prohladi.  Procediti jabuke i šargarepu i izmiksati (u blemderu ili štapnim mikserom). Vodu u kojoj se kuvalo sipati u veću šerpu ili lonac, dodati izmiksane jabuke i šargarepu, sipati 10 l vode i 1 kg šećera i vratiti na šporet da provri. Kada provri kuvati još 15 minuta, skidajući penu. Skinuti sa šporeta i sipati u ugrejane staklene flaše, i odmah zatvarati originalnom čepom ili celofanom prethodno namazanim belancetom, dobro zavezati gumicom. Nasute flaše poređati u kutiju i utopliti ćebetom. Kada se potpuno ohlade preneti na hladnije mesto.

Slatko od jabuka bez šećera

Sastojci:

  • 2 kilograma jabuka

  • 1 limun

  • 1 kašika meda

  • Prstohvat cimeta

Priprema:

Jabuke oljuštite i očistite, pa iseckajte na sitnije komade. Sipajte ih odmah u odgovarajuću šerpu, pa nalijte vode koliko da ih prekrije. Dodajte potom sveži sok od limuna, pa stavite da se jabuke kuvaju na umerenoj temperaturi. Od trenutka ključanja kuvajte dalje dok jabuke ne omeknu. Sklonite sa ringle potom, dodajte med i cimet po ukusu, pa ispasirajte. Ako želite da slatko bude još gušće, vratite na ringlu još par minuta da se dodatno ukuva, i na taj način će postati gušće.

Džem od jabuka bez šećera

Sastojci:

  • 1 kilogram jabuka

  • 1 kašičica meda

  • Sok od 2 limuna

  • Vode po potrebi

Priprema:

Odaberite sladunjave i zdrave jabuke, potom ih oljuštite, očistite pa isecite na kriške. Preručite u odgovarajuću šerpu, dodajte sveži sok od dva limuna, i vode koliko da prekrije jabuke. Promešajte, pa stavite da se kuva na umerenoj temperaturi. Od trenutka kada provri, kuvajte dalje dok jabuke ne omeknu, a onda ih po želji usitnite uz pomoć pasirke ili štapnog miksera. Ili, ne morate, ako želite veće komade jabuke kroz džem. One će svakako blago da se raspadnu tokom kuvanja. Kada džem postigne vama odgovarajuću gustinu, sklonite sa ringle pa dodajte med i dobro promešajte. Gotov džem dok je još topao sipajte u sterilisane tegle, zatvorite pa umotajte u ćebe. Već dobro poznat postupak. Ostavite da se hlade tako umotane na sobnoj temperaturi, pa tek kada se skroz ohlade, a to je verovatno sutradan, odložite u špajz ili friz.

Marmelada od jabuka

Marmelada je možda i vama omiljena, ja volim kada je sve onako fino, mazivno i glatko.. Zavisi o kojem je džemu reč, ne volim komade već više volim kada je sve to fino usitnjeno.. Zato, evo proverenog recepta..

Potrebni sastojci za pripremu su:

  • 1 kilogram jabuka

  • 500 grama šećera

  • 100 mililitara vode

Postupak pripreme:

Birajte sladunjave, fino zrele i zdrave jabuke. Oljuštite ih, očistite pa isecite na kriške. Pomešajte u odgovarajućoj šerpi sa šećerom i vodom, i kuvajte na umerenoj temperaturi. Kada jabuke postanu fino mekane, uz pomoć štapnog miksera ih dobro usitnite, tako da nastane kaša. Kuvajte dalje na nižoj temperaturi, uz često mešanje. Nakon nekih 20min kuvanja proverite da li vam gustina odgovara – na hladnu tacnu izvadite malo marmelade. Ako je gustina dobra sklonite sa ringle. Gotovu marmeladu sipajte u sterilisane tegle, i dalji proces i isti – dobro zatvorite, umotajte u ćebe pa ostavite da se marmelada tako ohladi na sobnoj temperaturi.

Tufahije (punjene jabuke)

Sastojci:

  • 10-13 jabuka

  • 1 l vode

  • 500 g šećera

  • 200 g mlevenih oraha

  • 1 dl slatke pavlake

  • 50 g šećera

  • 1/2 kašičice cimeta

  • 1/2 kašičice đumbira u prahu

  • 1/2 limuna

  • 1 kesica vanilin šećera

  • 2 kesice šlaga

  • seckani orasi

Priprema

Jabuke oguliti i izdubiti. U posudu staviti 1 litar vode, 500 g šećera, sok od 1/2 limuna i vanilin šećer. Kuvati da se šećer istopi, pa dodati jabuke da bude jedna do druge da se mogu okretati za vrme kuvanja. Kuvati jabuke oko 10 minuta i za vreme kuvanja okretati jabuke na svaku stranu, paziti da ne prekuvamo. Kuvane jabuke izvaditi iz sirupa. U posudu staviti 1 dl slatke pavlake i 50 g šećera. Kuvati da se šećer istopi. Skinuti sa vatre i dodati 200 g mlevenih oraha, cimet i đumbir u prahu. Ovom masom dok je topla puniti jabuke i ređati na tacnu u koju smo stavili malo sirupa u kojem se jabuke kuvale. Ostaviti da se jabuke ohlade. Umutiti šlag, ukrasiti jabuke i posuti seckanim orasima.

 

Kolač od jabuke

Sastojci:

  • 6-7 jabuka

  • 1/2 kašičice sode bikarbone

  • 1 čaša (od jogurta) šećera

  • 1 čaša ulja

  • 4 čaše brašna

Priprema

Jabuke oljuštite i izrendajte. Dodajte sodu bikarbonu i šećer, promešajte i ostavite da odstoji smesa nekih 15 minuta. U smesu dodajte ulje i brašno pa sve sastojke lepo sjedinite. Sipajte u nauljen i brašnom posut pleh. Pecite u već zagrejanoj pećnici dok kolač porumeni. Pečen kolač posuti prah šećerom.

Jabuke u karamelu

Sastojci:

  • 300 g brašna

  • 150 g šećera

  • 150 g margarina

  • 1 jaje

  • 1 limun – rendana kora

  • 1 kašičica praška za pecivo

  • 1 prstohvat soli

  • 400 g šećera

  • 7-8 srednjih jabuka

  • 3 jajeta

  • 3 kašike šećera

  • 3 kašike brašna

  • 1 kašičica cimeta

  • 100 ml slatke pavlake

  • 50 ml topinga od karamele

Priprema:

Prpremanje testa. U većoj činiji pomešati prosejano brašno i prašak za pecivo. Napraviti udubljenje u sredini, dodati šećer, so, rendanu koricu od limuna, umućeno jaje i omekšali margarin. Zamesiti testo, da se svi sastojci sjedine. Napraviti loptu od testa, umotati u prozirnu foliju, i ostaviti u frižideru da se hladi oko 2 h. Pripremanje karamela. U većem sudu na tihoj vatri otopiti šećer, karamelizovati ga dok ne postane tečni karamel (paziti da ne izgori). Zatim jabuke oljuštiti, svaku jabuku iseći na osam kriški. U kalup prečnika 28×32 cm sipati tečni karamel šećer, poređati kriške jabuke po karamelu. Po vrhu jabuke posipati cimetom. Za patišpanj. Penasto umutiti jaja sa šećerom, dodati brašno, kašikom lagano promešati da se izjednači masa, pa je sipati preko jabuka. Testo izvaditi iz frižidera na masnom papiru rastanjiti ga oklagijom, (testo je prhko polako ga prebaciti).    Zatim rastanjeno testo staviti preko jabuka, krajeve testa uvući unutar kalupa. Viljuškom testo izbockati. Zagrejati rernu na 200’C i peći oko 30 minuta. Izvaditi iz rerne kolač i ostaviti da se potpuno ohladi. Hladan kolač okrenuti i vratiti opet u kalup (kora dole, jabuke i karamel gore). Umutiti slatku pavlaku i dekorisati kolač. Po vrhu kolač preliti tečnim topingom od karamela.

Punjene jabuke

Sastojci:

  • 6 jabuka

  • 2 kašike šećera

  • 24 keksa pti-ber

Za nadev:

  • 50 g seckanih oraha

  • 50 g suvog grožđa

  • 1 kašičica ruma

  • 1 kašika džema

  • 1/2 kašičice cimeta

Za fil:

  • 2 jajeta

  • 200 g šećera

  • 1 kesica vanilin šećera

  • 75 g brašna

  • 7,5 dl mleka

  • 75 g margarina

za dekoraciju:

  • 50 g kokosa

  • 1 kesica šlaga

Priprema:

Suvo grožđe preliti rumom. Jabuke prepoloviti, izdubiti, pa tek onda oljuštiti. Staviti ih u šerpu, preliti vodom i posuti šećerom, te kuvati dok ne omekšaju oko 15 minuta. Voditi računa da se ne prekuvaju. Izvaditi ih iz vode i ostaviti da se ocede i ohlade. Penasto umutiti jaja sa šećerom i vanilom. Dodati brašno i 2 dl mleka, pa sipati u preostalo ključalo mleko na šporetu. Mešati dok se ne zgusne. U vruć krem dodati margarin da se rastopi. Pomešati orahe, suvo grožđe sa rumom, džem i cimet, pa dobijenom masom puniti polutke jabuka. Nadevenu stranu prekriti keksom. Dno pravougaone tepsije prekriti redom keksa, a zatim premazati tanko filom. Na fil ređati jabuke tako da strana s keksom bude okrenuta ka dole. Sve zaliti ostatkom fila i malo protresti sud kako bi se krem lepo rasporedio. Odozgo jabuke posuti kokosom i ukrasiti šlagom. Dezert dobro rashladiti. Prilikom sečenja voditi računa da svaki komad kolača sadrži polovinu jabuke.

ordinacija.tv

Izvor:priroda-leci-sve.com; receptopedija.com ;