Naslovna Blog Stranica 30

Danas slavimo VELIKOG SVECA za koga se smatra da ISCELJUJE: Obratite mu se ovim rečima i desiće se ČUDO

0

Srpska pravoslavna crkva i vernici sutra slave Svetog Aleksija “čoveka božijeg” koji je u kalendaru obeležen podebljanim crnim slovom

Sveti Aleksije se smatra zaštitnikom prosjaka, putnika, bolničara, hodočasnika i dadilja. Narod kaže da “Čovek Božiji” brine o svim ubogim i nesrećnim ljudima i da, na ovaj veliki dan, nikako nije dobro oterati prosjaka sa vrata ili mu odbiti milostinju jer ćete tako uvrediti svetitelja.

Vernici na ovaj dan treba da izgovore ovu molitvu svetom Aleksiju za koga se smatra da isceljuje i priziva čudo:

“Uzvisio si se u vrlini i očistivši um, ka Željenom i Uzvišenom si dospeo. Bestrašćem si ukrasio svoj život i izuzetni post si primio sa čistom savešću. U molitvama si bio kao bestelesan, i zasijao si kao Sunce u svetu, preblaženi Aleksije”.

Ko je bio Sveti Aleksije Čovek božiji?

Sveti Aleksije je rođen u Rimu za vreme vladavine cara Honorija, u uglednoj i veoma bogatoj porodici. Predanje kaže da su mu i roditelji bili pobožni i bogougodni ljudi bez obzira na moć i bogatstvo koje su imali.

Aleksije je bio njihov sin jedinac i bio je prinuđen da se oženi. Međutim, već prve bračne noći, pobegao je i narednih 17 godina proveo kao prosjak putujući od mesta do mesta širom Rimskog carstva, šireći hrišćanstvo i neprestano se moleći Bogu.

Nakon 17 godina lutanja, lađa na kojoj je Aleksije bio, zbog jakih vetrova, skrenula je sa svog prvobitnog puta i nanela ih do Rima. Svetitelj je to shvatio kao znak i posetio je kuću svojih roditelja. Otac i majka nisu poznali prosjaka koji je tog dana došao na njihova vrata, ali su mu dozvolili da živi u kolibi u njihovom dvorištu. Svoj isposnički život Aleksije je nastavio tu i u narednih 17 godina živeo nadomak roditeljske kuće.

Hrišćani veruju da se dana kada je preminuo Sveti Aleksije RImski u crkvi Svetih apostola, u prisustvu cara i patrijarha, začuo glas koji im je rekao da “potraže čoveka Božijeg“. Malo kasnije, saznalo se da je taj čovek prosjak koji živi u dvorištu jedne bogataške porodice i kada je car sa celom pratnjom stigao do Aleksijeve kolibe, sve je otkriveno. Svetitelj je pronađen mrtav, ali predanje kaže da mu je lice “sijalo kao sunce”.

U ruci je imao papir na kome je, neposredno pred smrt, zapisao svoju životnu priču. Iz toga su roditelji i njegova žena koja ga je sve vreme čekala saznali ko je zapravo bio prosjak koga su primili u svoj dom. Nastala je velika tuga, ali se porodica Avetog Aleksija ubrzo utešila videvši čuda koje je, prema predanju, “čovek Božiji” činio i nakon smrti.

Naime, hrišćani veruju da su se dodirom njegovog tela lečili mnogi bolesnici i da je iz tela Svetog Aleksija poteklo sveto miro. Sahranjen je u kovčegu od mermera i smaragda. Glava mu se nalazi u Svetoj lavri na Peloponezu.

Izvor: stil.kurir.rs

6 STVARI ZBOG KOJIH SUMNJATE U SEBE: Koren nesigurnosti se nalazi upravo u detinjstvu, a ovo su okidači

Prema stručnjacima osećaj nesigurnosti u sumnje je povezan sa ranim periodom detinjstva. Ovih 6 stvari su glavni uzročnici.

Sumnja u sebe, iscrpljujuće i uporno osećanje, često se uzrok nalazi u našoj prošlosti, a ključan je period detinjstva. Međutim, identifikovanje ovih iskustava može biti suštinski korak ka prevazilaženju nesigurnosti.

U mnogim slučajevima, oni koji stalno sumnjaju u sebe su doživeli negativna ikustva koja su ih oblikovala. Ova iskustva su možda bila uznemirujuća ili zbunjujuća u to vreme, a njihov uticaj se često odražava na odraslo doba, utičući na ponašanje.

Važno je zapamtiti da ne postoje dva potpuno slična detinjstva i da nisu svi koji sumnjaju u sebe imali problematično vaspitanje. Ali obrasci postoje i oni mogu pružiti vredan okvir za razumevanje i rešavanje nesigurnosti.

Ova iskustva se kreću od emocionalnog zanemarivanja do preterane kritike, a njihovo prepoznavanje može biti ključni deo vašeg putovanja ka ličnom razvoju.

1) Emocionalno zanemarivanje

Emocionalno zanemarivanje tokom detinjstva je uobičajeno iskustvo među onima koji često sumnjaju u sebe u odraslom dobu. Ovo zanemarivanje može imati različite oblike, od prezirnih stavova prema osećanjima deteta do nedostatka emocionalne reakcije roditelja.

Kada se dečje emocije stalno ignorišu ili poništavaju, ono može odrasti sa osećem manje vrednosti. Ovaj obrazac može dovesti do uporne sumnje u sebe, jer pojedinac nastavlja da preispituje sopstvene emocije i misli u odraslom dobu.

Emocionalno zanemarivanje je često suptilno i može biti nenamerno od strane roditelja. Ne uključuje uvek otvoreno zlostavljanje ili zanemarivanje, što ga čini težim za prepoznavanje i rešavanje. Međutim, njegovi efekti mogu biti dugotrajni i duboki.

2) Preterana kritika

Preterana kritika u detinjstvu može značajno doprineti nesigurnosti u odraslom dobu. Kritika, posebno kada je dosledna i oštra, može učiniti da se dete oseća bezvredno. Ova osećanja mogu da se zadrže u odraslom dobu.

Kada je dete stalno kritikovano, ono može internalizovati ideju da nije dovoljno dobro. Može početi da veruje da su njegove  ideje, pa čak i samo postojanje na neki način pogrešne. Ovaj način razmišljanja može dovesti do stalnog preispitivanja sebe i svojih odluka kasnije u životu.

Važno je napomenuti da nisu sve kritike štetne. Konstruktivna kritika može pomoći deci da uče i rastu. Međutim, kada kritika postane preterana ili se iznese na neljubazan ili oštar način, to može dovesti do štetnih efekata.

3) Nestabilno okruženje

Nestabilno okruženje u toku odrastanja, može doprineti razviku nesigurnosti dalje u životu. Nestabilnost može imati različite oblike, uključujući finansijsku nesigurnost, česta preseljenja, razdvajanje ili razvod roditelja. Takvo odrastanje može stvoriti osećaj neizvesnosti i nepredvidljivosti.

Deca se mogu boriti da formiraju dosledan osećaj sebe kada se njihove spoljašnje okolnosti stalno menjaju. Oni mogu dovesti u pitanje svoju sposobnost da donose odluke, uspostavljaju odnose ili postignu stabilnost u sopstvenim životima.

Ova neizvesnost se može preneti u odraslo doba kao sumnja u sebe. Pojedinac može dovesti u pitanje svoju vrednost, odluke i sposobnost da sebi stvori stabilan život. Možda se osećaju kao da su stalno na klimavim nogama, čak i kada su njihove trenutne okolnosti stabilne i bezbedne.

4) Visoka očekivanja

Visoka očekivanja tokom detinjstva, posebno kada su nerazumna ili nedostižna, mogu dovesti do nesigurnosti u odraslom dobu. Kada se dete stalno oseća kao da ne ispunjava očekivanja koje postavljaju njegovi roditelji, kasnije može da stekne utisak da nije dovoljno dobro.

Ova visoka očekivanja mogu se pojaviti u mnogim oblicima – akademski uspeh, sportska snaga, društvena popularnost. Iako je sasvim normalno da roditelji očekuju od svoje dece da se trude i postignu nešto, postavljanje previsoke letvice može dovesti do osećaja stalnog neuspeha.

Vremenom, ovaj pritisak da se ispuni visoka očekivanja može narušiti detetovo samopouzdanje i da dovede do hronične sumnje u sebe. Pojedinac može nastaviti da postavlja nemoguće visoke standarde kao odrasla osoba.

5) Konstantno poređenje

Neprekidno upoređivanje sa drugima tokom detinjstva je još jedno uobičajeno iskustvo koje može dovesti do nesigurnosti u odraslom dobu. Ovo poređenje može biti sa braćom i sestrama, školskim drugovima ili čak nerealno savršenim idealima.
Kada se dete dosledno poredi sa drugima, ono može razviti uverenje da je njegova vrednost uslovljena time da bude bolje od drugih, piše sajt Hack Spirit. 

6) Netolerancija na greške

Odrastanje u okruženju u kojem se greške nisu tolerisale ili su bile oštro kažnjene može dovesti do nesigurnosti. Ova netolerancija prema greškama može da podstakne strah od neuspeha, navodeći decu da preispituju svoje sposobnosti i odluke.

Kada su deca kažnjena ili kritikovana zbog grešaka, mogu razviti nezdravu vezu između greške i neuspeha. Možda veruju da grešiti znači neuspeh, i stoga moraju biti savršeni da bi uspeli.Kao rezultat toga, kasnije u životu će izbegavati nova iskustva ili prilike zbog straha da ne napravi grešku. 

https://sensa.mondo.rs/

VERUJTE SVOJOJ INTUICIJI U OVIM ŽIVOTNIM SITUACIJAMA: Psiholozi savetuju da se tada baš potrudite

Kada ste nesigurni, slušanje intuicije može vam dati jasnoću i pravac. Važno je verovati ovoj sposobnosti, posebno u ključnim trenucima u životu.

Intuicija je važna i velika unutrašnja snaga svakog čoveka. Verovati svojoj intuiciji znači dati važnost svojim unutrašnjim osećanjima i ubeđenjima. Budite oprezni, nemojte mešati intuiciju sa impulsima. Intuicija je mirna i čvrsta, dok na impulsivnost mogu uticati jake emocije. Intuicija je moćno sredstvo za donošenje odluka, pa evo kada je dobro koristiti je, smatraju psiholozi.

Kada morate da donesete važnu odluku

Intuicija vam pomaže da izaberete ono što je zaista pravo za vas, a kada morate da napravite veliki korak u životu, kao što je izbor karijere, dobro je slušati sebe.

Kada osetite nemir

Ako osećate anksioznost, slušajte svoju intuiciju! To će vam pomoći da donesete pravu odluku u vezi sa vašim raspoloženjem.
Kada se osećate iscrpljeno Tada intuicija deluje kao filter koji vam pomaže da se fokusirate na ono što vam je zaista važno. Kada ste preopterećeni, oslonite se na to i odlučite da radite samo ono što osećate.

Kada izađete na prvi sastanak

Prvi utisci mogu da prevare, ali ako osećate da osoba koju ste upravo upoznali nije onakva kako izgleda, slušajte svoj osećaj. Prema psiholozima, intuicija otkriva suptilne tragove o pravom karakteru ljudi, signalizira da svesni um može promašiti.

Kada vam je zdravlje ugroženo

Kada vam intuicija govori da vam je zdravlje ugroženo, bilo bi dobro da je saslušate i uradite nekoliko lekarskih pregleda dok ne osetite da ste dobili pravu dijagnozu. Mnogi ljudi su na ovaj način uspeli da reše svoje ozbiljne zdravstvene probleme.

Kada imate moralnu dilemu

Ponekad u životu prolazimo kroz trenutke kada dobro i loše izgledaju zamagljeni, a granica između njih je u redu. U ovim situacijama od suštinskog je značaja da slušate svoju intuiciju i da se njome rukovodite, jer vas ona usklađuje sa vašim ličnim vrednostima i principima. Ne zaboravite, intuicija je ogledalo vaše duše, piše clickpentrufemei.ro.

sensa.mondo.rs/

Kako ljubavlju pobediti mržnju!

Najplemenitije i najdragocenije osećanje podareno čoveku je ljubav. Nikakvo zlo se ne može izroditi iz iskreno negovane I čiste ljubavi. Ta emocija pleni, stvara I uzdiže nas do visina, a kako bi drugačije leteli da nije krila ljubavi. Ali čak I ova lepa emocija ima svoju suprotnost zvanu mržnja. Surova podela.I ako se istinski trudim nisam u mogućnosti da shvatim šta znači mrzeti. Kazu da je granica između ljubavi I mržnje tanka, I da se u određenom momentu lako prelazi. Ja ne delim to mišljenje, ako nekoga voliš na pravi način, kako ga nekada možeš mrzeti? Nikakvi postupci, izgovori I razlozi ne mogu opravdati onoga koji mrzi. Mi samo zaboravljamo na sve lepe trenutke koje smo proživeli zahvaljujući toj istoj ljubavi zbog koje smo spremni da mrzimo. Čovek sve nosi u sebi I sa sobom. Zašto uzimati otrov I gorčinu, a toliko je slatkih nektara svuda oko nas? Svi smo žedni I željni ljubavi. Treba samo naći izvor, rosu u travi, kapljicu na listu.

Sve što je dobro na ovom svetu dolazi od ljubavi, ona je pokretač, ona je vođa, ona uvek zna pravi put. Mržnja sputava, manipuliše, uništava, gura nas na dno. Siromaši naš duh, osakaćuje ga, obezvređuje nas kao ličnosti.
Snaga ljubavi razgrađuje kamena srca, ruši granice. Najlepši stihovi , romani, pesme, bajke napisane su na temu ljubavi. Nijedno delo nije zasnovano na temeljima mržnje I zla. Ako volimo možemo da stvaramo, da napredujemo, da prevazilazimo, da se borimo I pobeđujemo. Mržnja je oskudna, suvišna I nepotrebna emocija u našim vrednim I velikim životima. Zar ćemo svoje postojanje podrediti I usloviti nečim za šta smo sigurni da nije vredno?
Mržnja je do te mere negativna da je teško o njoj I pisati. MRŽNJA JE BOLEST KOJU TREBA LEČITI LJUBAVLJU, kada je pobedimo onda smo izlečeni…

8 znakova inteligencije koji ne mogu da se odglume, a primećuju se već kod dece

Postoje znakovi koju ukazuju na inteligenciju i koji će pomoći da uočimo razliku između onih koji su stvarno inteligentni i onih koji se trude da budu.

Neki ljudi se predstavljaju inteligentnijim nego što jesu. Neki će da izgovaraju velike i važne reči ili će da se hvale svojim poslom ili kvalifikacijama.

I neka deca vole da glume da su nešto što u stvari nisu. Dok neke stvari možemo da odglumimo, inteligencija je ipak jedna od onih koje ne mogu da se odglume, bar ne na duži period.

Igračke kojima se igra vaše dete šalju poruku da li je natprosečno inteligentno – jedna posebno

Ovih 8 znakova inteligencije ne možemo da glumimo, a primećuju se kod dece: 

Beskrajna radoznalost

Inteligentne osobe imaju nezaustavljiv apetit za učenjem, razumevanjem i otkrivanjem. I to nije ograničeno na jednu ili dve omiljene teme, nego se radoznalost odnosi na gotovo sve i to sve vreme.

Istraživanja pokazuju da su radoznali ljudi obično inteligentniji i imaju viši koeficijent inteligencije. Jedna studija koja se fokusirala na decu u dobi od tri do jedanaest godina otkrila je da radoznala deca imaju viši IQ od svojih manje radoznalih vršnjaka.

Pojednostavljivanje komplikovanog

Jedan od najvećih pokazatelja istinske inteligencije je kada nešto složeno možemo da učinimo jednostavnim. Ljudi koji pokušavaju da se predstave inteligentnijima nego što jesu često upadaju upravo u ovu zamku.

Tada misle da će zvučati pametnije ako zakomplikuju stvari. U stvarnosti je suprotno. Svako može da ponovi složeno objašnjenje nečega, ali da bi se to raščlanilo i objasnilo na jednostavan način potrebno je dublje razumevanje i to mogu inteligentni ljudi.

Smisao za humor

Ljudi koje smatramo najboljim komičarima ne pričaju samo smešne viceve, zar ne? Oni su snalažljivi, imaju osećaj za dobar tajming i inteligentan humor, a time se služe  kako bi preneli svoju poruku i zabavili ljude.

Ako je vaše dete u društvu omiljeno zbog svoje promišljenosti i brzih i mudrih odgovora, to je znak da je inteligentno.

Brzo učenje

Inteligentne ljude na opterećuje isprobavanje novih stvari, a imaju sposobnost brzog shvatanja. Bilo da se radi o novom poslu, novom sportu, novom gradivu ili nečem potpuno drugačijem, inteligentnoj osobi dovoljno je nešto da pokaže samo jednom da to može učiniti sama.

Svest o sebi

Kada razmišljamo o inteligenciji, uglavnom odmah pomislimo na koeficijent inteligencije. To je tradicionalni pogled na inteligenciju. No, postoje i druge vrste inteligencije, a jedna od njih je emocionalna inteligencija.

Samosvest je obeležje emocionalne inteligencije i jedan od znakova inteligencije koji ne mogu da se odglume. To znači da znate ko ste, razumete sopstvena uverenja, misli i vrednosti. Takođe, shvatate kakav uticaj imate na druge.

Vide neuspeh kao priliku za učenje

Kad ne ostvare ono što su naumili, neki ljudi pomisle da nemaju ono što je potrebno za uspeh. I tu njihova priča staje. No, nisu svi takvi.

Prirodno ljudi neuspeh vide kao priliku za učenje. Oni znaju da je neuspeh tek početak. Veruju da uz otpornost i istrajnost mogu da poboljšaju svoje veštine i ostvare uspeh.

Lako rešavanje problema

Ako vama ili vašem detetu dobro ide rešavanje zagonetki, strateške društvene igre za razmišljanje, pronalaženje rešenja u problemskim zadacima, nalaženje rešenja u escape roomovima, to ukazuje na činjenicu da lako rešavate probleme i to je znak istinske inteligencije.

Jednostavno je – ili imate sposobnost rešavanja problema ili ne. Nema pretvaranja.

Nema mesta dosadi

Neki ljudi kažu da pametnim ljudima nikada nije dosadno. To može da se objasni i tako da pametni ljudi čak i kad rade nešto dosadno, pronalaze načine da uključe svoj mozak i tako ga zabave.

To u modernom dobu najbolje možete shvatiti u trenucima kad vam nestane interneta. Svi moderni izvori zabave tada postanu nedostupni. Hoćete li moći vi ili vaše dete, da se zabavite bez interneta? Od tog odgovora zavisi i odgovor na pitanje o inteligenciji, piše 

Izvor: Miss24 sata.hr.

7 ZNAKOVA DA VAŠ PARTNER NIJE SPREMAN DA OSNUJE PORODICU: O čemu izbegava da razgovara i čemu najviše daje prednost

Prema stručnjacima ovih 7 znakova ukazuju da osoba sa kojom ste u vezi nije spremna da se skrasi i osnuje sa vama porodicu.

Kretanje kroz pejzaž ljubavi i odnosa može biti uzbudljiva avantura, ali može biti isto tako i prilično složena. To je putovanje koje zahteva iskrenost, empatiju i jasnu komunikaciju, posebno kada ste spremni da napravite sledeći korak kao što je podzianje veze na viši nivo kao što su brak i porodica.

Međutim, možda ne žele svi iste stvari. Ponekad osoba sa kojom ste možda nije spremna da se skrasi i prihvati roditeljstvo. I to je u redu. Važno je razumeti da svi imamo svoje vremenske okvire i puteve.

Ali kako da prepoznate da vaš partner nije spreman za to? Na koje znakove treba obratiti pažnju? Ne radi se uvek o očiglednom odbijanju ili eksplicitnim razgovorima.

Ponekad se radi o suptilnim znakovima i osnovnim ponašanjima koja mogu ukazivati na oklevanje.Evo nekoliko znakova na koje treba da obratite pažnju.

1) Izbegava da razgovara o budućnosti

Jedan od najotkrivenijih znakova da osoba nije spremna da se skrasi i osnuje porodicu je oklevanje da razgovara o budućnosti. Ovo oklevanje se može manifestovati na različite načine.

Na primer, kada pokrenete teme vezane za dugoročnu posvećenost ili osnivanje porodice, partner može brzo promeniti temu ili dati nejasne, neobavezujuće odgovore. Takođe bi mogao da izbegne pravljenje planova koji uključuju buduće obaveze, kao što je rezervacija odmora nekoliko meseci unapred ili razgovor o tome gde biste oboje želeli da živite u narednim godinama.

Ovo ne mora da ukazuje na nedostatak ljubavi ili posvećenosti vama. Verovatnije je to znak njegove nesigurnosti u pogledu spremnosti da učini sledeći veliki korak.

2) Daje prednost svojoj slobodi

Postoji određeni nivo slobode koji se redefiniše kada neko odluči da se skrasi i osnuje porodicu. To ne znači da je izgubljena sva lična sloboda, ali se prioriteti menjaju.

Ako vaš partner dosledno naglašava svoju potrebu za ličnom slobodomi plaši se ideje da je žrtvuje, možda neće biti spreman za sledeći korak. Na primer, ako je više zainteresovan za spontana putovanja sa prijateljima ili daje prednost svom ličnom prostoru i vremenu u odnosu na zajednička iskustva, možda signalizira nevoljnost da se odrekne svog trenutnog načina života.

Rečima Ralfa Valda Emersona: „Biti svoj u svetu koji stalno pokušava da od tebe napravi nešto drugo je najveće dostignuće. Za pojedince je važno da pronađu sopstvenu ravnotežu između lične slobode i zajedničke odgovornosti pre nego što se upuste u značajnu životnu promenu kao što je osnivanje porodice.”

3) Nije finansijski stabilan/a

Još jedan potencijalni znak da partner nije spreman da se skrasi i zasnuje porodicu je ako mu je finansijska situacija nestabilna ili ako se ne trudi da je postigne. Osnivanje porodice je značajna odgovornost i zahteva određeni nivo finansijske spremnosti da se zadovolje potrebe porodice.

Ako se vaš partner često muči sa upravljanjem finansijama, živi od plate do plate ili ima nonšalantan stav prema štednji ili ulaganju, to može ukazivati na to da on nije spreman za finansijske obaveze koje dolaze sa sređivanjem i osnivanjem porodice.

Finansijska spremnost nije samo posedovanje velike svote novca, već se radi o razumevanju vrednosti novca, sposobnosti da mudro planirate budžet, štedite za budućnost i donosite pametne finansijske odluke.

4) Bori se sa emocionalnom dostupnošću

Emocionalna nedostupnost je kritična komponenta svake zdrave veze pune ljubavi, posebno kada se razmišlja o osnivanju porodice. Ako se vaš partner bori sa emocionalnom nedostupnošću, to može ukazivati na to da još nije spreman za dublju posvećenost koja dolazi sa porodičnim životom.

Emocionalna dostupnost uključuje sposobnost otvorenog izražavanja osećanja, empatičnog slušanja i rukovanja emocionalnom intimnošću. Radi se o prisustvu, ranjivosti i podršci.

Ako vaš partner često deluje odvojeno, odbacuje ili umanjuje vaša osećanja ili izbegava emocionalne razgovore, možda se bori sa emocionalnom dostupnošću, piše sajt Hack Spirit.

To može biti zbog različitih razloga, trauma iz prošlosti, straha od ranjivosti ili nedostatka emocionalne inteligencije. Prepoznavanje ovoga ne znači da ga krivite ili osuđujete, već da razumete gde se nalazi na svom ličnom putu.

5) Partner je previše zavisan od vas

Iako može izgledati kao znak ljubavi i privrženosti kada se vaš partner u velikoj meri oslanja na vas, to takođe može značiti da nije spreman da se skrasi i zasnuje porodicu.

Ovaj oblik zavisnosti može varirati od oslanjanja na vas za emocionalnu podršku do zavisnosti u donošenju odluka ili čak ispunjavanju svakodnevnih potreba.

U balansiranoj vezi, oba partnera se mogu osloniti jedno na drugo radi podrške, ali takođe zadržavaju svoju individualnost i mogu da funkcionišu nezavisno. Kada jedan partner postane previše zavisan, to može ukazivati na nedostatak ličnog rasta ili samopouzdanja, što su vitalni atributi kada se razmišlja o roditeljstvu.

Zapamtite, istinsko osnaživanje dolazi od preuzimanja odgovornosti za naše živote. Ovo uključuje mogućnost da stojimo na sopstvenim nogama, a da se takođe možemo osloniti na druge kada je to potrebno. 

6) Nerado se žrtvuje

Osnivanje porodice uključuje žrtvovanje, bilo da se radi o ličnom vremenu, ambicijama u karijeri ili čak nekim životnim izborima. Ako vaš partner ne želi da se žrtvuje ili da pravi kompromise, to može ukazivati na to da on nije spreman za posvećenost koju porodica zahteva.

Ova nevoljnost može biti očigledna u malim svakodnevnim odlukama ili većim životnim izborima. Možda nije voljan da pravi kompromise u vezi sa svojim planovima za vikend ili okleva da razmotri mogućnosti zapošljavanja koje nude bolju ravnotežu između posla i privatnog života, ali možda manje prestiža ili prihoda.

7) Ne delite zajedničke vrednosti

Na kraju, i možda najvažnije, ako vaš partner ne deli vaše osnovne vrednosti, posebno one vezane za porodični život i roditeljstvo, to bi mogao biti znak da on nije spreman da se skrasi i zasnuje porodicu sa vama.

Vrednosti deluju kao naši vodeći principi u životu. Oni oblikuju naše odluke, postupke i način na koji gledamo na svet. Ako se vrednosti vašeg partnera značajno razlikuju od vaših kada je u pitanju porodični život, to bi moglo dovesti do sukoba i nezadovoljstva.

Košmari mogli bi da budu rani znak Parkinsonove bolesti

Reč je o važnom otkriću budući da su loši snovi do sada najpre dovođeni u vezu sa psihičkim stanjima

Važno otkriće: Parkinsonova bolest i učestale noćne more

Doživljavanje čestih loših snova i noćnih mora može biti rani znak Parkinsonove bolesti, sugerišu nalazi nove studije. To je važno otkriće, budući da su uznemirujući, ružni snovi ili noćne more ranije primarno povezivani  sa nekim psihičkim bolestima.

Vodeći autor dr Abidemi Otakuje kaže:

– Iako treba sprovesti dalja istraživanja, identifikovanje značaja loših snova i noćnih mora moglo bi da ukaže na to da bi pojedinci koji ih često doživljavaju u starijoj dobi bez nekog očiglednog pokretača, trebalo da potraže medicinski savet zbog mogućnosti razvoja Parkinsonove bolesti.

Osteoporotske frakure, loši snovi i Parkinsonova bolest

U novoj studiji objavljenoj u eClinicalMedicine korišćeni su podaci 3.818 muškaraca iz američke studije koja je proučavala osteoporotske frakture. Nijedan od ispitanika koji su imali 67 ili više godina nije imao Parkinsonovu bolest na početku istraživanja. Anketirani su na početku studije o tome koliko često su sanjali loše snove.

Oni koji su rekli da su imali uznemirujuće snove najmanje jednom nedeljno su praćeni, kako bi se na kraju studije videlo da li je veća verovatnoća da će im Parkinsonova bolest biti dijagnostikovana. Tokom sedmogodišnjeg praćenja, dijagnostikovan je 91 slučaj, većina u prvih pet godina istraživanja.

Proširenje fokusa i na Alchajmerovu bolest

Istraživači su takođe otkrili da su oni koji su imali česte noćne more tokom prvih pet godina imali više od tri puta veće šanse da razviju Parkinsonovu bolest.

U planu je korišćenje elektroencefalografije (EEG), kako bi se sagledali biološki uzroci i reakcije na promene u snu. Takođe, ideja je da se proširi istraživanje na veće grupe ljudi oba pola i različitog porekla, kao i na druge neurodegenerativne bolesti kao što je Alchajmerova bolest.

Bolja perspektiva za lečenje Parkinsonove bolesti

Dr Katherine Fletcher, menadžer za komunikacije istraživanja u Parkinson’s UK je optimistična:

Parkinsonova bolest i trka poznate novinarke sa vremenom: Plašim se nemoći, ali radiću …

– Biće zanimljivo videti kako istraživanje napreduje kada istraživači počnu da otkrivaju biološke promene u vezi sa snovima. Takođe, i na koji način se to povezuje sa progresijom neuroloških stanja, kao što je Parkinsonova bolest. Što više znamo o najranijim znacima bolesti i promenama u mozgu, poboljšavaju se i šanse za lečenje. To je od vitalnog značaja za oko 145.000 ljudi kojima je trenutno dijagnostikovana Parkinsonova bolest u Velikoj Britaniji, ali i za ostatak svetske populacije u budućnosti.

www.eklinika.telegraf.rs

“Prolupali kompas” ili KLIMAKS KOD MUŠKARACA…?

Ulaskom u zrele godine kod muškaraca se smanjuje lučenje hormona testosterona, tako da i oni prolaze kroz klimaks slično ženama, koji se zove andropauza.

Funkcija testisa se usled starenja polako smanjuje. Tegobe koje prate funkcionalno iscrpljivanje testisa zavise od brzine, a delimično i od uzroka prestanka funkcije testisa. Najviše zavise od brzine smanjenja sekrecije hormona.

Uzrok

Smanjenje funkcije testisa se dešava između 45. i 65. godine. Glavni uzrok je starenje, a brzina razvoja sindroma u mnogome zavisi od načina života, stalne konzumacije alkohola, pušenja i stresa. Testisi imaju dve funkcije. Produkuju hormon testosteron – sekretorna funkcija i proizvode spermatozoide – reproduktivna funkcija.

Sa muškarcima nije tako. Iako ih ne mimoilaze promene koje prate starenje, u ovom periodu života ne snalaze se najbolje. Simptomi koje osećaju drugačiji su nego kod žena, sporije se razvijaju i uočavaju, a i medicinski su manje proučavani, pa otuda i često mišljenje, da muški klimaks ne postoji. Muškarci su zbog toga skloni da promene koje uočavaju na sebi i u sebi tumače svim drugim, samo ne biološkom istinom da ulaze ili prolaze kroz period takozvane andropauze.

Andropauza se karakterise padom obe funkcije testisa. Smanjuje se količina testosterona, broj spermatozoida, kao i njihova pokretljivost. Razvoj simproma je posledica slabije snabdevenosti testisa kiseonikom, što je posledica sklerotičnih promena na krvnim sudovima. Zbog poremećaja cirkulacije, testisi nemaju dovoljno kiseonika što se odražava najviše na poremećaj metabolizma belančevina i seksualnih steroida.

Andropauza se razvija u toku dužeg vremenskog perioda. Postepeno i neprekidno raste nivo FSH (folikulostimulirajući hormon) paralelno sa padom obe funkcije testisa. Nivo testosterona stalno pada, smanjujući metabolizam proteina, što se najviše ispoljava na koži i mišićima, koji postaju atrofični. Razvija se osteoporoza, jer se minerali iz kostiju više gube nego što se nadoknađuju. Mišići troše sve manje energije tako da se kalorije više koriste za taloženje masnog tkiva, pa se u ovom perioda muškarci lakše goje. Adenohipofiza više luči hormone FSH, LH, ACTH i TSH.

Tegobe

Prvi znaci obično se u nagoveštaju osećaju posle četrdesete godine. To su osećaj smanjenja vitalnosti i ukupne životne energije, snage mišića, blagi pad efektivne funkcije. Kosti postaju krtije, salo se taloži pogotovo na stomaku, vid i sluh polagano slabe, kosa se proredjuje. I psiha se menja, a raspoloženja osciliraju od tuge i nespokoja do depresije.
Muškarci, najčešće stariji od pedeset godina, mogu imati različite tegobe. Mogu da se žale na zaboravnost, osećaj straha, depresju, rasejanost, nemogućnost koncentracije, opadanje pažnje i pamćenja. Nekada loše spavaju, kratko i imaju teške snove. Slično ženama, mogu imati navale vrućine, zatim postaju slabije pokretljivi, smanjuje im se libido i potencija. Ne retko se javljaju lekaru sa smetnjama od strane srca. Žale se na osećaj lupanja i preskakanja srca i bolove u grudima, koji liče na anginozne.  

Pri pregledu se dobija oskudan nalaz. To su obično gojazniji muskarci. Nekada je gojaznost opsteg tipa, a nekada se masne naslage nalaze slično kao kod žena. EKG je uglavnom normalan, ponekad sa po kojom ekstrasistolom. Hipertenzija je uglavnom labilna. Testisi su meksi, nekada atroficni, a pubična dlakavost može biti manje izražena. Spermogram pokazuje smanjenje broja spermatozoida, kao i njihovu smanjenu pokretljivost. FSH u krvi i mokraći je povišen. Ako se simptomi klimakterijuma brzo razvijaju, nivo testosterona u krvi je snižen i njegovo izlučivanje urinom je umanjeno. Sniženje testosterona nije podjednako kod svih muškaraca. Kod pojedinih se znatno snizi tek u starosti.

Tipičan odgovor na nizak nivo testosterona su sledeće promene:

•           smanjen seksualni nagon
•           emocionalne, psihološke i promene u ponašanju
•           smanjenje mišićne mase
•           gubitak mišićne snage
•           povećanje masnog tkiva
•           osteoporoza ili slabe kosti i bolovi u leđima
•           kardiovaskularni rizik

Dijagnoza

Na andropauzu se retko misli i iz toga proizilaze dijagnostičke zablude i neuspeh u terapiji. Hipertenzija u andropauzi je labilna i veoma brzo se spontano smiruje, za razliku od renalne ili esencijalne.

Prevencija

Smanjenje funkcije testisa je neizbežno i dolazi sa godinama, ali se može odložiti i umanjiti. U tom pogledu mnogo pomaže prestanak pušenja i korišćenja alkohola. Smanjenje psihičkih napora, izbegavanje stresnih situacija i povećana fizička aktivnost svakako pomažu. U cilju prevencije prevremenog klimaksa pomažu normalizacija telesne težine i pravilna ishrana.

Lečenje

U lečenju simptoma andropauze može pomoći testosteron. Može se koristiti u vidu ampula (depo doze) jednom nedeljno tokom 10 do 12 nedelja sa pauzama od 4 do 6 nedelja. Testosteron se može koristiti i u obliku lingvaleta. Uspeh terapije se procenjuje spermogramom gde se uočava porast broja spermatozoida i njihova povećana vitalnost.

izvor:

DR JOVANOVIĆ NAM OTKRIVA KAKO DA PREPOZNAMO NARCISA: U vezi je beskrajno šarmantan, vešto pravi zamku u koju svi upadnu

Mr sci med. Dr Tatjana Jovanović, psihijatar i subspecijalista sudske psihijatrije, govorila je za Sensu o temi narcisoidnog poremećaja. Da li se razvija u ranom detinjstvu, šta ga uzrokuje i kako da ga prepoznate?

Dr Tatjana Jovanović nam objašnjava šta je narcisoidni poremećaj ličnosti i koje su njegove glavne karakteristi

Kao i ostali tipovi poremećaja ličnosti i narcisoidni poremećaj se karakteriše maladaptacijom (neprilagođenošću) u širokom spektru ličnih i interpersonalnih situacija. 

Kruti i duboko ukorenjeni obrasci ponašanja, koji značajno odstupaju od očekivanog u skladu sa socijalnim, kulturnim, tradicionalnim obrascima, nisu skloni korekciji, jer ovi ljudi teško izvlače pouke iz prethodnih iskustava (teško ili nimalo ne uče iz već doživljenog).

Loš uticaj ovakvog životnog stila vidljiv je posebno u emocionalnoj i socijalnoj sferi. Narcisoidni poremećaj ličnosti karakteriše samoljublje, dihotomno poimanje svega /(crno – belo ), doživljaj sebe kao posebnog u svakojakom smislu (lepota, inteligencija, nadarenost na svim poljima …)

Onaj ko ima grandioznu sliku sebe, ima i fantazme koji su u realnosti teško ostvarljivi, a nalaze se u funkciji zamene realnosti i ambicija koje se ne mogu ostvariti.

Šta ga uzrokuje? Da li postoje neke predispozicije za razvoj ovog poremećaja – osobine koje se ispoljavaju još u detinjstvu, a ukazuju na potencijalni problem?

Međuigra bioloških (genetski), socijalnih (okruženje) i psiholoških faktora (temperament oblikovan sredinom i koping mehanizmom naučeni obrasci ponašanja ), jesu uzročnici ovako koncipirane strukture ličnosti. Velika je verovatnoća da dete narcisoidnog roditelja bude i samo narcisoidno.

Zanemarivanje deteta u ranom detinjstvu, ali i fokusiranost na dete uz preterane pohvale i potenciranje detetovih izuzetnosti, jesu socijalni momenti koji povećavaju verovatnoću razvoja poremećaja.

Dijagnoza se postavlja tek nakon punoletstva. Teško je prepoznati budući narcisoidni poremećaj jer je egocentričnost i narcisoidnost deo uobičajenog psihološkog razvoja deteta.

Međutim, ukoliko detetu nije prijatno u društvu vršnjaka, pokazuje preosetljivost na kritiku, nedostatak prijatelja, ima teškoće u učenju, plasira sebe putem društvenih mreža na precenjen način, ovo jeste alarm da se obrati pažnja, posebno ako se ovo održava i nakon puberteta, kada se klinička slika i kompletira.

Da li je narcisoidna ličnost sposobna za iskrene emocije prema drugo osobi? Kako se ponaša u partnerskom odnosu? Kako ta veza funkcioniše?

Svi tipovi poremećenih ličnosti imaju osobinu “toksikomanije objekta”. Površna šarmantnost, dopadljivost, simpatičnost, jesu osobine kojima “zaraze” svoje okruženje na prvu loptu. Emocionalna sfera narcisodine poremećenosti je plitka, površna i promenljiva.

Narcisoidna ličnost kao posebna zaslužuje samo  “posebnog” partnera, prijatelja,poznanika…. Ovakav status u očima narcisoidno izmenjene ličnosti, dobija se visokim statusom na društvenoj lestvici, prepoznatljivošću u javnom životu i sl, što jesu kriterijumi za druženje i eventualno partnerstvo, jer samo posebni ljudi mogu razumeti složene probleme narcisoidne ličnosti…

Međutim, ključni faktor stupanja i održavanja veze sa osobom koja ima narcisoidni poremećaj, jeste divljenje prema njoj u svakom smislu i dok god partner  “primećuje” njenu posebnost, može čak i poverovati da se radi o “velikoj ljubavi” koja je uzvraćena na pravi način.

Čak i najmanja dobronamerna primedba partnera, u narcisoidno poremećenoj ličnosti izaziva aroganciju, nadmenost u ponašanju, sebičnost i iskorišćavanje, pa u toksičnoj vezi sa narcisoidnim partnerom, pre ili kasnije dolazi do pucanja.

Od utiska da je upoznao ljubav svog života, partner narcisa prolazi kroz mučna emocionalna stanja nesigurnosti, zavisnosti, osećaja krivice za sunovrat partnerskog odnosa, opsesivnog vraćanja u sećanje svih onih situacije koje mu se stavljaju na dušu, za koje je navodno kriv…

Urušavanje samopouzdanja i samopoštovanja, doživljaj prevarenosti, iskorišćenosti, ljutnja, jesu deo spektra mentalne havarije koja se događa u partnerskom odnosu sa narcisoidno poremećenom ličnošću. Konačni udarac je izlazak iz partnerskog odnosa od strane narcisa, iznenada i bez objašnjenja.

U koju “zamku” narcisoidnih ličnosti, većina ljudi najčešće upadne, ne sluteći da formira odnos koji je toksičan?

Osnovna pretpostavka da budete odabrani od strane narcisoidno poremećene osobe je da prepoznajete njenu “izuzetnost” čime se delegirate kao partner dostojan narcisoidne osobe.

Shodno tome, vaša veza je na početku savršena u svakom smislu. Sve pršti od ljubavi, romantike, jednom rečju savršenstva! Vaš kredibilitet vremenom pada i sve češće vam se spočitavaju mane i slabosti, koje zapravo pripadaju vašem narcisu, a koje on odbrambenim mehanizmom projekcije prenosi i prepoznaje kod vas.

Mehanizmom generalizacije, svaki vaš argument u raspravama biva zanemaren, a same rasprave počinju od potpuno bezazlenih tema krećući se ka ozbiljnom konfliktu za koji se pitate, kako je i zašto uopšte započeo.

Vaš narcis menja sećanja na prošle zajedničke trenutke shodno potrebama i vrlo brzo stižete do rečenica u kojima vam govori da ste ludi (gaslighting), manipulišući vama žestoko, suočavajući vas sa “vašim” pogrešnim sudom realnosti što vas zaista može pokolebati!

Unošenje u lice, preglasan govor, ubrzane gestikulacije, neobaziranje na okolinu i posmatrače, prateći su aksesoari ovakvih situacija, a vi se osećate postiđeno, posramljeno i radije bi da isparite ili propadnete u zemlju, dok se u vama meša gomila neprijatnih osećanja

Onog trenutka, kad shvatite da ste u vezi u kojoj ste, izgubili svoj integritet i odustali da budete ono što zapravo jeste, vreme je da stanete i porazmislite…I ne zaboravite – svaki kraj je novi početak.

Saznajte koja 4 znaka ukazuju da vam je potrebna promena.

Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.

Izvor: www.sensa.mondo.rs