Naslovna Blog Stranica 284

Dr Marjanović: “Da možemo da stavljamo čipove u vakcine, živeli bismo 150 godina”

0

Predani entuzijasta, doktor inženjerskih nauka sa MIT/Harvard univerziteta i član naučnoistraživačkog tima u Americi koji radi na pronalaženju leka za kancer pluća, pa još iz Srbije. Jeste, malo li je što radi na pronalaženju efikasnijeg leka za lečenje raka, već je upravo radeći na projektu “Atlas ljudskih ćelija”, Nemanja Despot Marjanović, zajedno sa timom pomogao da bolje razumemo kako kovid 19 napada naš organizam.

Kao neko kome su specijalnost pluća, možda je upravo otkrivanjem načina na koji kovid 19 deluje njegov tim pomogao u pronalasku bolje terapije za virus, dok uporedo vredno rade na tome da otkriju mehanizme kojima se ćelije raka brane od terapija.

Kako napredujete na putu da rak postane hronična bolest?

“Ono što je velika želja nas koji se bavimo proučavanjem tumora je da dođemo na taj nivo kada možemo da tretiramo maligna oboljenja kao što danas tretiramo bakterijske infekcije. Pre nego što su antibiotici postojali, ljudi su umirali od obične bakterijske infekcije. Danas zahvaljujući antibioticima mi to možemo zaista da držimo pod kontrolom. Brzinom kojom nauka ide sada ja se nadam za nekih 10 do 15 godina. Ono što znamo je da sve ćelije u svakom tom tumoru nisu iste i da, ako pravite terapiju za jedan deo tih ćelija, vi ne uništavate rak, čak mu možda možete i pomoći jer možda selektujete ćelije koje su gore, nego one koje su pre tu bile. U laboratoriji smo razvili tu novu metodu koja može da utvrdi koje proteine svaka ćelija ima i na osnovu toga šta ona radi, tako da možemo da razumemo različite mehanizme koje ćelije koriste da bi preživele različite vrste terapija. Ono što smo upravo uspeli da uradimo je da tretirajući rak u miševima i humanim ćelijskim kulturama, pokažemo određeni tip ćelija koji uspeva da preživi određene terapije za rak pluća i uspeli smo da definišemo zašto te ćelije uspeju da prežive. Uspeli smo da nađemo način da ih targetujemo. Smatram da smo korak bliže raku pluća ako uspemo da napravimo dobar tretman u predkliničkim i odemo u kliničke studije. Postoji još niz studija da se uradi da bi ovo došlo kao lek”, kaže Marjanović za B92.net.

Koliko vam je to pomoglo da bolje razumete kovid 19?

“Ono što smo uspeli primenjujući metodu gledanja svake ćelije pojedinačno je da utvrdimo koje receptore, odnosno proteine za ulazak u organizam koristi korona i gde sve postoje ćelije koje imaju te ‘brave’ da bi virus ušao. Uvideli smo da nisu samo u nosu i plućima, već i na srcu, bubrezima, nervnom i gastro sistemu. To nam govori da virus korone može da uđe u sve te ćelije i napravi štetu. Vidimo da definitivno postoje efekti ‘long covid-“, odnosno, da postoje ljudi koji su preležali virus i da imaju posledice jer je korona ulazila, ne samo u pluća, već i na druga mesta i pravila probleme. Kod određenog broja ljudi se nakon ozdravljenja javljaju moždani, srčani udari, veće zgrušavanje krvi i neke slične posledice.”

Postoji li bojazan da ovaj virus mutira sa virusima koje prenose druge životinje?

“Svaki virus mutira. Mutacije su prirodan proces replikacije (umnožavanja) svakog organizma. Da li te mutacije ostanu u organizmu ili ne zavisi od velikog broja faktora. Generalno, primećujemo da oni ne mutiraju kao što to radi virus gripa gde svake godine treba nova vakcina. To ne znači da se za godinu-dve ne može desiti mutacija koja bi mogla da stvori probleme. Trenutno ne primećujemo da postoje velike mutacije koje bi poremetile kako tretiramo virus ili kako pravimo vakcinu. Međutim, Fajzerova i Modernina vakcina su mRNA vakcine, one su napravljene da se targetuje spajk protein, tzv. ključ na virusu kojim otključa bravu i uđe u ćeliju. Može da se desi da dođe do mutacije u spajk proteinu i da naš imuni odgovor to jednostavno više ne prepoznaje. Ali nismo do sada videli da je ovaj virus to pokazao.”

Treba li da nas brine mutacija koja se pojavila u Velikoj Britaniji?

“Mutacija u UK, je u spajk proteinu. Ali bitno je naglasiti da ove obe vakcine (Fajzer i Moderna), iako indukuju pravljenje antitela protiv spajk proteina, napravljene su tako da naprave poliklonalnih antitela, što znači da će naš imuni sistem napraviti različita antitela protiv spajk proteina. Tako da čak i ako je jedno antitelo napravljeno protiv dela spajk proteina gde je mutacija, naš imuni sistem će napraviti još mnogo drugih. Tako da ova mutacija u spajk proteinu ne bi trebalo da nas brine za sada.”

Koliko postojeće vakcine Fajzer i Biontek mogu da budu bezbedne s obzirom na vreme za koje su napravljene?

“Proizvodnja vakcine je počela pre nego što su završene kliničke studije za slučaj da te studije budu pozitivne. I ono što možemo da vidimo i kod Fajzera i kod Moderne je efikasnost veća od 90 odsto. Te dve vakcine su na isti način pravljene, ali su različite. Nijedna faza nije preskočena, određene faze kliničkih studija su bile paralelne. Pokazuju ogromnu efikasnost i urađene su na najvećem broju ispitanika, Fajzerova na 43.000, Modernina na 30.000 dobrovoljaca. Toliki broj ljudi i efikasnost pokazuju da su te vakcine veoma bezbedne i jako dobre u stvaranju imuniteta protiv korone. Osim toga, Fajzer i Moderna imaju samu po sebi bezbednu tehnologiju jer je mRNA tranzietni molekul koji ne može da se ugradi u genom i ne može da izazove tako velike posledice. Nema nikakve dodatke, samo mRNA molekul i lipidne nanočestice. mRNA tehnologija je nova za pravljenje vakcina, i vidimo da je imuni odgovor stvoren i to veoma efikasan, ali mi ne znamo nažalost koliko će taj imunitet dugo trajati.
Obično znamo da ako napravimo vrlo bezbednu vakcinu efikasnost nije toliko dobra, ali kada su izašli rezultati o efikanosti i na kom broju ljudi je rađeno, ja lično primio bih te dve vakcine.”

Šta mislite o švedskom modelu ponašanja u pandemiji?

“Vidimo da je u prvom naletu i tokom leta vrlo dobro radio, ali sada više ne deluje da ti ‘otvoreni lockdown-i’ rade. Ne postoji jedan model da pokriva sve. Jedan način da se zaustavi virus je sticanje imuniteta krda kao što je Švedska uradila i da se nada da će doći do određenog nivoa imuniteta koji će biti dovoljan da se zaustavi širenje virusa. Drugi način je vakcinacija koja je mnogo bolje rešenje jer je više kontrolisana i znamo kakav imunitet to stvara i ljude koji su je dobili. Kod švedskog modela je bilo neophodno da prate kontakte i bila je potrebna izolacija onih ljudi koji su senzitivni, a ja ne znam koliko su oni to radili. Ubuduće u sličnim situacijama je potrebno praćenje kontakata i veoma dobro testiranje. Tako možemo da izolujemo one koji se zaraze i sprečimo širenje. Svaka država treba da uloži u to posle ovoga.”

Kažu da sezonski grip u Srbiji, praktično jenjava pod naletom korone. Kako je to moguće?

“Sa koronom je došlo do većeg pranja ruku, većeg socijalnog distanciranja i nošenja maski. Iako to ne rade svi, određeni broj ljudi to radi tako da preduzimanje tih mera smanjuje širenje virusa gripa i virusa prehlade. Drugi deo priče je to što znamo da je veći broj ljudi primio vakcinu protiv gripa nego pre. Treći deo priče je to što ljudi manje putuju. Virusi mogu da postoje u vazduhu i svuda, ali ako nema ljudi – njihovih domaćina pošto su oni oblagatorni paraziti, oni ne mogu da se prenose. Virus gripa se obično prenosi sa južne na severnu hemisferu tako što ljudi putuju iz jednog u drugi deo sveta. Ne mislim da ovo sve objašnjava. Možda ljudi manje prate virus gripa ili ne idu u bolnicu da se testiraju zbog korone. Postavlja se i pitanje da li korona može da zaštiti ljude od gripa… To što nema gripa je jedno jako kompleksno pitanje na koje još uvek nemamo definitivan odgovor.”

Kada ćemo opet živeti normalno?

“Nadam se da ćemo zimu da preživimo sa vakcinacijom. Ako pretpostavimo da bi u većini država 50,60 odsto ljudi trebalo da dobije vakcinu do proleća, leta, tad bi mogli da počnemo da očekujemo neko vraćanje u normalnost, pogotovo što se leti ovaj virus inače manje širi”, zaključuje mladi naučnik.

 O teorijama zavere

“Mi da smo na tom nivou primene i razumevanja nauke da možemo da stavljamo čipove u vakcine, mi bismo mogli da živimo 150 godina. To je naučna fantastika. Druga stvar, zašto bi nas bilo ko čipovao vakcinom, svi mi držimo u rukama čip-mobilni telefon, gde mogu da prate našu lokaciju, koje sajtove posećujemo… Razumem ljude koji su skeptični ka vakcini, pogotovo što je urađeno u tako brzom roku, ali verujte, to je srećna situacija da je naučna zajednica uspela da odreaguje tako brzo. I opet, pogledajte rezultate kliničkih studija, kliničke studije ne lažu. I poslednja stavka ovde u USA, prvi ljudi koji primaju su svi zdravstveni radnici. Da li bi se bilo koja zemlja igrala sa tim da celu svoju medicinsku zajednicu, bez koje bi ovu pandemiji bilo teško preživeli, dovode u opasnost? Pričamo o nekoliko miliona ljudi!

Dr Nestorović: Za imunitet je najbolje slatko od dunja, kafa i rakija, to je moj recept!

0

Dr Branimir Nestorović gostovao je u Jutarnjem programu na TV Prva. Govoreći o aktuelnoj situaciji sa koronavirusom, dr Nestorović je rekao da se postavlja pitanje ko zapravo treba da se vakciniše.

– Postavlja se pitanje ko da se vakciniše. Imunitet kod onih su preležali kovid je izuzetno dobar. 17 godina posle SARS-a imaju imunitet oni koji su ga preležali 2003. Druga stvar, kome vakcina? Ja nisam ubeđen da ćemo se tada vratiti u normalnost.

-Ima četiri tipa vakcina, neke su klasične, druga vrsta su proteinske, treće su vektorske, Oksfordska i kineska jedna i imaju informacione RNK. Ove poslednje menjaju genetsku strukturu. Ja te ne bih primio – istakao je doktor i dodao da u poslednju skupinu spada i Fajzerova vakcina.

Govoreći o ovim vakcinama, dr Nestorović je otkrio šta ga je najviše iznenadilo.

– Jedan deo me je zaprepastio, piše da se ne zna efekat na fertilitet, na plodnost jer nisu završene studije na miševima. Nisu završene na miševima, a daješ ljudima. Ja ne mislim da ćemo mi doći do te vakcine. One su logistički teške da se primene – istakao je.

On je pomenuo i da u Nemačkoj traje svađa između virusologa.

– Ja sam radio u Nemačkoj, to je ozbiljna medicina. Profesor u Nemačkoj je kultna ličnost, Angela Merkel mu ništa ne može – rekao je doktor.

Nestorović se osvrnuo i na upozorenje stručnjaka da osobe vakcinisane protiv koronavirusa ruskom vakcinom Sputnik V ne bi smele da piju alkohol 42 dana.

– Oni piju votku, to mi je izgledalo kao da se vodi kampanja protiv vakcine, tako bi bilo i sa Srbima. Za imunitet je najbolje slatko od dunja, kafa i rakija, to je moj recept. Svako jutro posle kafe popijem čašicu. Ne znam kakve veze alkohol ima sa vakcinama.

-Oni su vakcinisali priličan broj ljudi, dosad ništa nije pisalo. U Rusiji je vakcina dobrovoljna. Meni je to prilično čudno, cela priča se iskomplikovala jer ne znate šta će biti neposredni efekat. EU neće priznavati sertifikate sa ruskim vakcinama. Mene sve to zbunjuje. Englezi mrze Ruse i neće da uzmu u obzir vakcinu. Ne mogu da verujem da Fajzer može da proizvede milijardu vakcina – naveo je on.

Nestorović kaže da je najveći broj pacijenata zaraženih kovidom preminulo od zgrušavanja krvi, mada nije jasno kako virus to izaziva.

– Bio je skoro rad gde su upoređivali grip i kovid. Problem su obdukcije, malo je rađeno obdukcija, kažu da je najveći broj pacijenata umro od zgrušavanja krvi. Nejasno je kako virus izaziva zgrušavanje krvi. Aspirin je za prevenciju svega, matori treba da ga piju. Najvažnije je kad si bolestan lezi kući, beli luk. Napravljena je panika. Zvaničan podatak je da je smrtnost 0,26 odsto. 80 odsto pozitivnih nema simptome, snimak pluća nije objektivna metoda. Nisu objektivni kriterijumi – zaključio je dr Nestorović.

Lekari savetuju – KAKO PRAVILNO “DUVATI” NOS?

0

“Duvaj jako dok držiš maramicu”reči su koje svako od nas pamti iz detinjstva, a većina ljudi i danas tako duva nos, što je zapravo pogrešno.

Pored korona virusa koji se nažalost ne smiruje, sezona je i prehlada i drugih respiratornih infekcija. Pun nos kao posledica svega je neugodan simpton koji većina ljudi rešava jakim duvanje nosa, a to je pogrešno, tvrde lekari.

Upaljeni sinusi i kanali uzrokuju nakupljanje sluzi u nosu koji dovodi do curenja ili zapuštenosti, a kao refleksni odgovor jako duvamo vazduh kroz nos, što može biti zapravo pogrešno.

Naime, taj osećaj ne dolazi od same sluzi već od povećanih krvnih sudova u nosu, a jak pritisak samo ih dodatno nadražuje, piše Sixwise.

Dr. Oven Hendelij i tim istraživača sa Univerziteta Virdžinija, te danskog Univerziteta Arhus, tvrde da pojačano duvanje nosa može da izazove vraćanje sluzi u sinusne šupljine.

Istraživači su stavili kontrastne boje u nosne šupljine ispitanika, a trećinu od njih tražili su da potom kašlju, kod druge trećine su tražili kijanje, a poslednja grupa je izduvavala nos. Nakon toga, merili su količinu sluzi pomoću CT uređaja, i došli su do otkrića da oni koji su duvali nos imaju najveću količinu sluzi u sinusima.

Kod onih koji su kašljali ili kijali, nije bilo boje u sinusima, a kod onih koji su duvali nos bilo je boje u jednom ili čak više sinusa”, kaže dr. Hendli, objašnjavajući kako se taj problem javlja kod prehlada.

“Zato što sluz tada obično sadrži bakterije, a velikim pritiskom koje uzrokuje duvanje nosa, bakterije se se samo guraju dublje u sinuse, što pojačava prehladu.

Kako pravilno duvati nos?

Ako vam iz nosa curi sluz, onda nežno obrišite i vrlo blago duvajte. Nos se izduvava kroz više kratkih izdisaja, a ne kroz jedan jaki.

Takođe, kod duvanja pritisnite jednu nozdrvu i izbegavajte duvanje nosa kroz obe nozdrve istvoremeno.

Ako osećate da vam je nos zapušen nakon buđenja, sačekajte 10-ak minuta pa tek onda duvajte nos.

Nakon toga, operite ruke, jer se bakterije prenose sa maramice na njih.

Koja je voda najbolja za piće: Kako odabrati vodu za bolesne i za zdrave?

0

Ne postoji univerzalni odgovor na pitanje koja je voda najbolja, odnosno najadekvatnija za korišćenje, ali je sigurno da mineralna voda ima mnogo prednosti nad ‘česmovačom’.

Prednosti mineralne vode u odnosu na “česmovaču” su sledeće:

• Mineralna voda je izuzetno korisna kao zamena ne samo za vodu koja se prirodno gubi iz organizma,nego i pomaže u održavanju balansa elektrolita, jer je mineralna voda bogata elektrolitima (mineralima) koji su prirodno rastvoreni u njoj.
• Minerali iz vode se mnogo bolje apsorbuju od minerala iz hrane.
• Mineralna voda ima antibakterijska i antifugicidna svojstva.
• Pored ostalog mineralna voda pomaže detoksikaciji, čišćenju organizma, tj. borbi protiv raznih štetnih supstanci, toksina.
• Konačno, mnogo ljudi koji pije svakodnevno mineralnu vodu, pije zbog terapeutskog efekta kod mnogih hroničnih bolesti.
• Mineralnom vodom se postiže balans elektrolita u telu i popunjavaju zalihe koje organizam prirodno gubi.

Mineralna voda pomaže detoksikaciji – čišćenju organizma

Mineralna voda je verovatno najzdravije piće koje nam je dostupno. Ona uključuje supstance koje su neophodne našem organizmu i mogu pomoći u postizanju optimalnog zdravlja.

Odakle minerali u vodama?

Ove vode dolaze iz dubokih slojeva zemlje gde dolaze u kontakt sa stenama. Taj kontakt rastvara minerale iz stena i kada voda izvire ponovo na površinu, dobijamo vodu bogatu mineralima i drugim supstancama. A, mi ne možemo bez njih jer naše telo i sve njegove funkcije zavise od prirodnih minerala.

Mineralne vode imaju mnogostruko dejstvo na ljudski organizam tako što deluju na proces varenja, funkciju sekretornih i endokrinih organa, upotpunjuju svakodnevne potrebe organizma za mineralima. Minerali se u ovim vodama nalaze u rastvorenom obliku najpovoljnijem za njihovu resorpciju. Stoga prirodne mineralne vode mogu biti dodatni izvor minerala u svakodnevnoj ishrani savremenog čoveka, ishrani vegetarijanaca, u dijetetskim terapijama i u fiziološkim i patološkim stanjima u kojima su povećane potrebe za mineralima ili se oni gube u većim količinama.

Kako odabrati mineralnu vodu ?

Generalizovati upotrebu mineralne vode nije moguće jer su potrebe za sastojcima koje sadrži vrlo specifične za svaku osobu i zavise od uzrasta, fizičke aktivnosti, klimatskih uslova, fizičkog stanja i nutritivnog statusa.

Sve veća upotreba flaširane i mineralne vode zasigurno dovodi i do grešaka u odabiru, a loše je i nekontrolisano korišćenje vode koja nije u skladu sa fiziološkim potrebama organizma. Većina mineralnih voda uključuje slične karakteristike koje ih čine korisnim za postizanje dobrog zdravlja, ali je svaka mineralna voda ipak specifična, ima svoje prednosti i nedostatke. Zbog toga bi izbor mineralne vode, trebalo napraviti u konsultaciji sa doktorom, nutricionistom, posebno osobe koje imaju zdravstvenih problema. Ako ne postoje zdravstveni problemi pre izbora najprikladnije vode za celu porodicu, trebalo bi razmotriti neke osnovne kriterijume.

Čitajte deklaraciju pažljivo:

1. Slabo mineralne vode sa suvim ostatkom do 500 mg/l su najprikladnije za celu porodicu; Danas se sve više koriste vode niske ili srednje mineralizacije, sa uravnoteženim odnosom makroelemenata i mikroelemenata. Pošto ove vode organizam lakše prihvata, one imaju povoljan uticaj na zdravlje svih kategorija stanovništva i mogu potpuno da zamene običnu vodu za piće, što nije uvek slučaj s vodama većeg stepena mineralizacije, čije neograničeno i dugotrajno konzumiranje može da bude i štetno.

-niske koncentracije nitrata i sulfata, hlorida i natrijuma su veoma važne;
-proverite datum proizvodnje i izaberite što skoriji;

2. Kada je o ambalaži reč, najbolje je staklo, ali je danas popularna PET ambalaža (polietil tetraftalat), specijalna supstanca za koju istraživanja, do sada obavljena, kažu da može da drži vodu godinu dana bez ikakvih ekoloških promena.

3. Ugljen dioksid koji se dodaje povećava aciditet vode, a naša dijeta je već bogata sa kiselim nutrijentima tj. namirnice koje jedemo daju uglavnom kiselu reakciju krvi idealnu sredinu za bolesti, kao što je kancer.

Po čemu se mineralne vode razlikuju?

Po suvom ostatku i količini minerala rastvorenih u njoj, po ph vrednosti i količini ugljen dioksida tj.gaziranosti.

Šta je to suvi ostatak?

U pojedinim tipovima mineralnih voda nalaze se različite koncentracije više elemenata rastvorenih u obliku soli, a njihov suvi ostatak, izražen u miligramima dobija se isparavanjem jednog litra vode na 180°C. Prema količini suvog ostatka, mineralne vode su svrstane u vrlo slabe (prisustvo minerala nije veće od 50 mg/), slabe (do 500 mg/l), visokomineralne (između 500 i 1.500 mg/l) i bogato mineralne (više od 1.500 mg/l). U sastav mineralnih voda za piće ulaze makroelementi i mikroelementi. Prvi, kao što su natrijum, kalijum, kalcijum i magnezijum, potrebni su organizmu u većim količinama. Pravilnikom o kvalitetu mineralnih voda, ni za jedan od ovih makroelemenata nije predviđeno ograničenje. Mikroelementi su potrebni u veoma malim količinama koje su u nekim slučajevima ograničene propisima zbog mogućeg štetnog delovanja na organizam, kao i uticaja na izgled i ukus vode (gvožđe).

Hemijski elementi sadržani u mineralnoj vodi najčešće se nalaze u obliku soli rastvorenih u obliku jona. Njihovo dejstvo na organizam je različito.

U našim mineralnim vodama čest je:

Kalcijum je važan makroelement koji obezbeđuje normalno funkcionisanje organizma. Zajedno sa fosforom kalcijum čini osnovu koštanog tkiva, aktivira delovanje najvažnijih enzima, učestvuje u održavanju jonske ravnoteže u organizmu, neophodan je za normalan rad nervnog sistema i kontrakciju mišića, faktor je koagulacije krvi.

Magnezijum je kritičan element za pravilno funkcionisanje ljudskog organizma, posebno za kardiovaskularni i nervni sistem. Kao kofaktor u više od 300 enzimskih sistema u humanim ćelijama Mg ima odlučujuću poziciju u normalnoj miokardnoj funkciji. Valja svakako znati da je za protektivno dejstvo na kardiovaskularni sistem odgovoran magnezijum, kao i međusobni odnos ovog minerala i kalcijuma. Zbog prirodne kompeticije, najpovoljniji odnos kalcijuma i magnezijuma je 2:1. Ukoliko je jedan od ova dva minerala prisutan u većoj koncentraciji sprečava apsorpciju drugog. Magnezijum iz vode apsorbuje oko 30% bolje i brže nego dijetalni magnezijum.Posmatrajući našu dijetu koja je jedva adekvatna u magnezijumu nameće se zaključak da taj relativno mali unos magnezijuma putem vode za piće može biti od presudne važnosti, s obzirom da 1-2 l vode dnevno može povećati dnevni unos oko 20-40% .Poželjno je da nivo magnezijuma u vodi za piće bude bar 30 mg po litri. Neophodan je kod osifikacije (ulazi u sastav kostiju, daje im čvrstinu i naročito kod mladih organizama, utiče na normalan rast i razvitak). Vitaminu C i B1 je neophodan da bi delovao.Sprečava starenje ćelija, a, zajedno sa vitaminom C, kalcijumom i manganom, povećava broj i pokretljivost spermatozoida.

Natrijum je esencijalni element za pravilno funkcionisanje organizma. Međutim, neki ljudi su osetljiviji na prisustvo natrijuma u krvi od drugih. Ljudi osetljivi na natrijum lakše zadržavaju natrijum, što dovodi do nagomilavanja tečnosti i povišenog krvnog pritiska. Sa zalaskom u godine, vaša osetljivost na natrijum često postaje izraženija. Većina domaćih flaširanih voda ima visok sadržaj natrijuma u svom sastavu, što baš i nije dobro jer prekomerno unošenje natrijuma predstavlja značajan faktor rizika u nastanku ateroskleroze i povišenog krvnog pritiska, ali i drugih bolesti, kao što su osteoporoza, nefritis, edem i gojaznost. Zbog toga je upotrebe mineralnih voda sa što manjim sadržajem natrijuma najpreporučljivija, tako da u vodi ne bi trebalo da ga bude više od 150 mg/l, a preporučljivo je da ga bude i ispod 50 mg/l.

Kalijum je potreban organizmu, ali njegov višak izaziva stres bubrega, pa i prekid njihovog rada, i zato za svakodnevnu upotrebu ne treba koristiti vodu koja ga ima više od 12mg/l. Najnovija istraživanja pokazuju da je silika ili silicijum-dioksid koji je prisutan u nekim mineralnim vodama jako bitan element za organizam.On je neophodan za stvaranje kolagena kostiju i vezivnog tkiva, za zdrave nokte, kožu i kosu, za apsorpciju kalcijuma, za fleksibilnost arterija i time igra ulogu u prevenciji kardiovaskularnih bolesti. Silicijum-dioksid je važan za prevenciju Alzheimer-ove bolesti. Zatim, on stimuliše imuni sistem i sprečava proces starenja ćelija u tkivima. Kalcijum, magnezijim i kalijum povećavaju dejstvo silicijum dioksida.

Nitrati i nitriti su zagađujuće materije i u flaširanoj vodi ne bi trebalo da ih bude. Za spravljanje hrane za bebe sme da se koristi samo voda bez nitrita.

-Ako se svakodnevno upotrebljava prirodna mineralna voda, ona ne bi trebalo da sadrži više od 1 mg/l fluorida, kako bi se izbegla fluoroza zuba i drugi neželjeni efekti.

Jedna od hemijskih karakteristika koja označava kiselost ili baznost vode je pH faktor. Njegove normalne vrednosti se kreću od 6 do 8, a ako imaju dodat ugljen-dioksid, njegov nivo se spušta i do 4,5. Takva voda može da izazove rastvaranje minerala zuba.

Ako se znaju ovi parametri, pri odabiru flaširanih voda koje će se koristiti u domaćinstvu treba voditi računa o starosti i zdravstvenom stanju svih ukućana, a posebno beba. Na osnovu svega možemo zaključiti da pravim odabirom vode možemo suzbiti, lečiti ili izlečiti bolesti današnjice – stres, gojaznost, dijabetes melitus, arteriosklerozu, a sve to pod kontrolom lekara i primenom određene dijeto-terapije.

Mineralne vode u Srbiji

Kvalitetna i bezbedna pijaća voda je luksuz koji mnogima u svetu nije dostupan. Naša prednost je što je Srbija izuzetno bogata vodama i ako se nekima od prirodnih bogatstava Srbija može dičiti, to su svakako brojni izvori raznovrsnih mineralnih voda, od kojih su mnoge termalne, termomineralne i lekovite. Srbija ima oko 300 izvora mineralne vode i oko 699 izvora običnih (stonih), odnosno slabo mineralizovanih voda, koje su potencijalni resurs za flaširanje. Mineralne vode su lekovite, a kada je reč o našoj zemlji one predstavljaju pravi biser prirode, koji je nedovoljno istražen i eksploatisan.

Ispravnost flaširanih mineralnih voda regulisana je strogim standardima našim i međunarodnim kodeksima. Sami proizvođači su dužni da kroz svoje standarde kvaliteta obezbede čistoću, stalan mineralni sastav, neprekidno testiranje na bezbednost, stalnost sastava i kvalitetno pakovanje. Reč je, zapravo, o poštovanju pravilnika o kvalitetu prirodne mineralne vode.

Koje su prednosti slabomineralne, negazirane, alkalne vode?

Zabluda je, kao što se ranije mislilo, da vode koje ne sadrže veću količinu mineralnih supstanci nemaju nikakvo dejstvo na ljudski organizam. Danas se sve više koriste vode niske ili srednje mineralizacije, sa uravnoteženim odnosom makroelemenata i mikroelemenata. Pošto ove vode organizam lakše prihvata, one imaju povoljan uticaj na zdravlje svih kategorija stanovništva i mogu potpuno da zamene običnu vodu za piće, što nije uvek slučaj s vodama većeg stepena mineralizacije, čije neograničeno i dugotrajno konzumiranje može da bude i štetno.

Svaka namirnica ima određeni uticaj na pH vrednost krvi i ostalih tkiva. Gazirane mineralne vode, pogotovo one sa visokim sadržajem ugljen-dioksida, smanjuju pH vrednost, tj. povećavaju kiselost tkiva i krvi, što između ostalog dovodi do bržeg starenja organizma, te se ne preporučuju se za svakodnevnu upotrebu. Osim toga CO2 je vrlo agresivan gas koji može da ugrozi zdravlje onih koji takvu vodu stalno piju u velikim količinama.

Zato su alkalne vode, odnosno vode sa pH vrednošću iznad 7, dobar lek protiv starenja.

Piše: Mr sc.med. Zorica Jovanovski, specijalista higijene, dijetolog Institut za javno zdravlje Srbije “Milan Jovanović Batut”

Izvor: b92.net

  Knez Miloš je “jurio sojke”a doneo Bećarski zakon: AKO NEĆEŠ DA SE ŽENIŠ – PLATI

Od svih evropskih vladara u poslednja dva veka Miloš Obrenović imao je ubedljivo najviše potomaka.

Sa velikom sigurnošću možemo tvrditi da je srpski knez imao čak šesnaestoro dece, osmoro zvanične i osmoro vanbračne. I pored toga, njegova direktna krvna loza izumrla je već sa njegovim sinom Mihailom, a evo šta je bilo sa ostalom decom.

Obrenovići su vladali Srbijom 75 godina. Od toga, osnivač dinastije, knez Miloš, bio je na čelu zemlje 26 godina i to u dva navrata. Iza sebe je ostavio čak šesnaestoro dece, što zakonite, što vanbračne, ali su, nakon ubistva njegovog sina Mihaila, presto ipak nasledili potomci njegovog brata Jevrema.

Evo kako je do toga došlo…

Zakonita deca kneza Miloša

Knez Miloš se ženio samo jednom. Kada mu je bilo 24 za suprugu je uzeo osam godina mlađu Ljubicu Vukomanović i par je ostao zajedno sve do njene smrti 1843. godine. Za nešto manje od četiri decenije Ljubica i Miloš dobili su osmoro dece – četiri dečaka i četiri devojčice – Petra, Petriju, Jelisavetu (Savku), Gabrijelu, Mariju, Milana, Mihaila i Teodora.

Četvoro dece je umrlo u detinjstvu, a Milan u ranoj mladosti. Petrija i Jelisaveta su se udale i imale svoje porodice, a Mihailo Obrenović, koji je na kraju i nasledio presto, imao je samo vanbračnog sina. Nakon ubistva kneza Mihaila ta grana dinastije potpuno je prekinuta.

Vanbračna deca kneza Miloša

I sudbina Miloševe vanbračne dece bila je uglavnom tragična. Zvanično, imao ih je osam i to od osam ljubavnica iako je moguće da je u kneževom životu bilo i više žena.

Prva Miloševa ljubavnica koju je istorija upamtila bila je prelepa Petrija, žena Hadži-Prodanovog brata Mihaila. Ona je Milošu 1819. rodila ćerku koju je nazvala Velika, ali je devojčica umrla nekoliko godina kasnije u epidemiji velikih boginja.

Zorica Janković, istoričarka i kustoskinja Istorijskog muzeja Srbije je u tekstu u magazinu Vreme od pre nekoliko godina navela da je drugo vanbračno dete – Mariju, Milošu rodila izvesna Stanka koju je, zbog Ljubičinog pritiska, knez na kraju morao da uda.

Nakon nje Miloš je upoznao Jelenku, mladu Turkinju koja je do 1811. bila u haremu Milenka Stojkovića. Ona je 1826. knezu rodila sina Gavrila i time učvrstila svoj položaj na dvoru. Miloš se sa njom pojavljivao i u javnosti, na veliku žalost supruge Ljubice koja međutim, tu nije mogla ništa.

Bolešljivi Gavrilo nije dugo živeo – umro je 1828. godine ne napunivši dve godine, a po oprobanom metodu, Miloš je Jelenku udao.

Četvrto Miloševo vanbračno dete bio je sin Teodor, rođen najverovatnije u Beču 1842. godine. Njegova majka zvala se Danica, a šokantna je činjenica da joj je ovo ime dao upravo Miloš nakon što ju je kao devojčicu od 13 ili 14 godina kupio kao roblje na carigradskoj pijaci. I ovaj knežev sin je umro, a njegovu majku Miloš je, pogađate, udao.

Iako je u tom momentu već bio zašao u neke ozbiljne životne godine, Miloš, zagazio u šestu deceniju života, dobio je još dvoje vanbračne dece – sina Aleksandra Gustava sa Franciskom Hitenberg i ćerku Mariju sa devojkom koja je radila kao posluga u njegovoj bečkoj kući. Obe ljubavnice je isplatio, a šta je bilo sa decom nije nam poznato.

Slična je sudbina još jedne Miloševe ćerke. Iz veze sa bečlijkom Marijom Graf rodila se Marija Klara, a zna se samo da je njena majka primala novčanu pomoć na ime ćerkinog školovanja.

Poslednje vanbračno dete Miloš je dobio 1857, kada je već imao 77 godina. Sina Milana mu je rodila Ruskinja Marija, ali ni to dete nije dugo živelo..

Vanbračni sin premijer?

Da li je Milivoje Petrović Blaznavac, srpski general i predsednik vlade, bio Milošev vanbračni sin, do danas se ne zna sa sigurnošću. Pričalo se da ga je knez dobio iz veze sa jednom sluškinjom koju je kada je bila trudna, udao za Petra iz Blaznave.

Milivoje Petrović Blaznavac podgrevao je ovu teoriju jer je na taj način napredovao u državnoj hijerarhiji. Da li je u priči i bilo istine, ne zna se, tek Blaznavac je sahranjen u porodičnoj grobnici Jevrema Obrenovića u Rakovici

Knez Milošev Bećarski zakon iz 1839. godine

U nastojanju da se izbori sa belom kugom, svaka država pokušava da nizom odredbi i zakona stimuliše žene i muškarce da zasnivaju porodice. Srbija je, verovali ili ne, pre 180 godina, za vreme kneza Miloša Obrenovića imala zakon koji je muškarcima koji su bežali od braka udarao propisno po džepu zbog načina na koji su živeli.

Pre, bezmalo dva veka, knez Miloš zaključio je da bela kuga ozbiljno preti narodu Serbskom, kako je rečeno tada. Vodeći se logikom – ako nema naroda, nema ni nad kime da se vlada, knez se odlučio za drastične mere i 1839. godine postavlja Bećarski zakon.

O čemu se zapravo radilo?

Kako bi se povećao natalitet i brojčana vrednost Srbalja, valjalo je udariti po neženjama i vagabundima, odnosno muškarcima koji su od braka i porodice bežali “ko đavo od krsta”, bili “bez samostalnih poslova” i “jurili sojke” po Beogradu. Da bi nastavili sa ovakvim životom, morali su da plate pozamašan danak od 1406 groša godišnje, što je za to doba bila poprilično visoka svota novca.

Međutim, nastojanju kneza da iskoreni belu kugu i uprkos Bećarskom zakonu mnogi su muškarci ipak odlučili da se drže parole koja je bila popularna u to doba, a glasila je “da je žena dobra i Bog bi je imao”.

O tome svedoče kneževi pisari koji beleže da je u prvoj godini od donošenja zakona čak 2764 Beograđana platilo ovaj namet. Valja uzeti u obzir da je Beograd tog doba imao nešto manje od 69.000 stanovnika što znači da je procentualno veliki broj muškaraca radije birao momački nego onaj mirniji, bračni život.

Ovaj zakon bio je na snazi sve do 1864. godine i četvrt veka punio kasu Kneževine.

Izvor: srbijadanas.com; blic.rs

 

Kako izlečiti IŠIJAS: Prirodni lekovi i vežbe

Išijas je bolest koja uglavnom osobe starije životne dobi. Sam naziv potiče od živca “ishiadikusa” koji oživčava natkolenicu i koji je često pogođen brojnim bolestima. Osnovni uzrok nastanka išijasa leži ne u nozi već u kičmenoj moždini.

Kičmena moždina je sastavljena od pršljenova u čijem se središtu nalazi disk. Kod osoba čija je kičma zdrava, on se pomera zajedno sa kičmom, odnosno, niakda ne ispada iz svog ležišta. Kod osoba starijih od 45 godina ( pogotovo žena ) i kod svih osoba starijih od 60 godina, črsto dolazi do “uklještenja” ovog diska koji izaziva brojne simptome u delu tela koji se nalazi ispod zahvaćenog pršljena.

Išijas se definiše kao ispad u nozi nastao nakon “uvlačenja” diska ka unutrašnjosti tela na spoju slabinskog i krsnog pršljena.

Šta je išijas – išialgija ?

Išijas predstavlja skup znakova i simptoma povrede diska u kičmenoj moždini. Najčešće do išijasa dolazi nakon dizanja teških stvari ili prevelikog savijanja u predelu kičme. Dobra stvar kod išijasa jeste što on odmah daje karakterističan bol koji počinje od karlice pa se polako spušta sve do stopala.

Išijas je stanje koje se može uspešno lečiti, a i prevenirati o čemu će biti reč malo kasnije. Iako je u većini slučajeva povezan sa nekim većim fizičkim opterećenjem ili trudnoćom, treba imati u vidu da brojni tumori koji su smešteni u stomaku mogu svojim rastom da dovedu do pritiska na kičmenu moždinu, tako da se preporučuje da se kod pacijenata kod kojih postoji sumnja na postojanje tumora a postoji i osećaj bola u leđima u nozi izvrši dodatno ispitivanje.

Išijas bol u nozi – simptomi

Prvi i osnovni simptom išijasa jeste bol. Bol nije simetričan, javlja se u jednoj nozi a pacijent koji pati od išijasa bol opisuje kao neprekidan, jak, a okolina primećuje da bolesnik često naslanja ruku na predeo iznad kolena obolele noge. Bol je najintenzivniji u predelu nadkolenice, ali često se širi i u regione u blizini – pacijent se često žali i na bolove u slabinskom predelu, iznad zadnjice, a opaža i bol koji se spušta niz nogu. Bilo kakav nagli pokret dovodi do pojačavanja bola, dok odmor i spavanje na boku ublažavaju simptome išijasa.

Jako je bitno utvrditi da li se bol spustio do palca – to se da lako primetiti prilikom posmatranja hoda osobe sa išijasom – usled zahvaćenosti palca, pacijent se oslanja na petu kako se bol ne bi pojačavao.

Izuzetno retko kod mlađih, a u nešto većem broju  slučajeva kod starijih osoba, može doći do problema sa bešikom. Usled pritiska na živce koji oživčavaju bešiku, može doći do poremećaja pražnjenja i punjenja, te je primetno da se osobe umokravaju iznenada, najčešće u toku noći. Kod ovih sooba, potrebna je brza intervencija kako bi se sprečio trajni gubitak funkcije mokraćnih puteva.

Išijas u trudnoći

Tokom poslednjih par meseci trudnoće, fetus vrši veliki pritisak na sve zidove stomaka, a posebno na zadnji zid. Usled oslanjanja na zadnji zid, fetus često vrši pritisak na kičmene korenove u kičmenoj moždini. U trenutku kada fetus pritisne predeo kičme između slabinskog i krsnog pršljena, trudnica počinje da oseća bol koji se širi u nadkolenicu – to je znak da je došlo do nastanka išijasa. Išijas u trudnoći je uglavnom bezazleno stanje, jer se bol vrlo brzo nakon porođaja povlači.

Usled blizanačke trudnoće, ili stanja kada je fetus izuzetno velikih dimenzija, pritisak može biti znatno povećan, te će se i bol povećati. Iako se išijas često javlja kod trudnica, bol se uglavnom ne spušta do prstiju noge, a odmaranjem i ne načinjavanjem naglih pokreta, bol se može u potpunosti savladati. Tokom porođaja, usled spuštanja fetusa u porođajni kanal, može doći do pojačanja bola, ali se odmah nakon porođaja taj bol u potpunosti gasi.

Lečenje išijasa

Prvobitno je najvažnije osloboditi se upornog bola. Kod osoba sa išijasom, od pomoći su brojni analgetici, a ukoliko je osoba izdržljiva i ima zdrav metabolizam, može bez problema koristiti kortikosteroide koji organizma oslobađaju bola za nekoliko minuta! Ipak, lekovi neće dovesti do trajnog oporavka.

Da bi došlo do potpunog izlečenja, potrebno je repozicionirati disk koji je “izleteo” iz kičmene moždine. To se nekada postiže hirurški, ali se pre hirurgije razmatra opcija fizikalne medicine i rehabilitacije u smisli prepisivanja vežbi koje ne opterećuju kičmenu moždinu a uz pomoć kojih može do spontanog vraćanja diska u prvobitan, normalan položaj. U tu svrhu, mnogi fizijatri preporučuju steznike koji potpomažu vraćanju diska u svoj prvobitan položaj. U slučaju da je uzrok koji je doveo do išijasa neka tumorksa promena u predelu stomaka, potrebno je u brzom vremenskom periodu odraditi hiruršku intervenciju kako se tumor ne bi širio i zahvatao nove korenove i stvorio još dramatičniju sliku.

Prirodni lek za išijas

Kada govorimo u prirodnoj medicini u lečenju išijasa, moramo napomenuti da ne postoji prirodni lek koji može da ispravi anatomski defekt koji je nastao tokom išijasa. Ipak, mogi čajevi koji imaju antiupalno dejstvo mogu da umanje bol i da time osposobe pacijenta za dalje lečenje.

Jedan od takvih čajeva jeste i čaj od kamilice koji ublažava bol tako što umiruje nerve i omogućava kretanje pacijenata i smanjen osećaj bola kod neželjenih, iznenadnih pokreta. Mnogi stručnjaci navode i odlična svojstva ljute paprike ( analgetsko dejstvo ima materija kapiscin kojim je crna paprika bogata ), potom čaj od kantariona, zatim tinktura od belog luka kao i menta od koje možete pripraviti melem koji možete mazati na bolno područje. Spavanje na udobnom krevetu na boku može da ublaži simptome. Izbegavajte jastuke koji su previše visoko postavljeni i dušeke koji su meki.

Vežbe za išijas

Vežbe za išijas imaju zadatak da uspostave fiziološki položaj kičmene moždine. Uzimajući u obzir činjenicu da je većina simptoma išijasa nastalo nakon istezanja, vežbe savijanja mogu da “izbace” disk iz nerva na koji vrši pritisak i  da ga vrati nazad. Fizijatri savetuje izbegavanje bilo kakvog nošenja tereta i preporučuju da se ispravi hod – da se ide uzdignute glave kako bi dejstvom fizioloških krivina kičmene moždine došlo do poboljšanja.

Starijim osobama, pogotovo ženama, savetuje se izbegavanje bilo kakvog fizičkog rada, najviše zbog krtosti kostiju usled kojih dođe do potpunog propadanja središnjeg diska.

Izvor:prirodnoizdravo.com

Dermatolozi tvrde: Krema za lice koje uklanja bore (recept)

Ružina voda se nalazi u sastavu mnogih kozmetičkih prozvoda, a razlog je vrlo jednstvan-ona čini čuda za kožu. Ovaj proizvod je već decenijama vrlo poularan zbog svojih moćnih svojstava kada je podmlađivanje u pitanju.

Glavni sastojak kreme čiji recept vam donosimo je upravo ružina voda.

Sastojci u ovoj kombinaciji će vam pomoću da zagladite bore i sprečite nastanak novih. Dermatolozi tvrde da može da ukloni i do 89 posto bora sa lica, a pored toga, dubinski hidrira lice i čini ten lepšim.

Sastojci:

  • 1 kašika ulja jojobe

  • 1 kašika ulja od semenki šipka

  • 1 kašika šea maslac

  • Pola kašike aloe vere

  • Pola kašike stearinske kiseline u prahu

  • 2 kašike ružine vode

  • 5-6 kapi ružinog ulja

Priprema:

U posudu stavite stearinsku kiselinu, šea maslac, jojobino ulje i ružinu vodu i zagrejte na tihoj vatri dok se maslac ne istopi. Nakon toga dodajte ulje šipka, promešajte i sačekajte da se malo ohladi. Nakon toga dodajte aloe veru i ružino ulje. Mešajte dok ne dobijete homogenu smesu, a nakon toga krema je spremna za upotrebu.

CIKORIJA (vodopija)- Čisti jetru, slezinu, bubrege, protiv šećerne bolesti i bolova u želucu (RECEPTI)

0

CIKORIJA (vodopija) – Čisti jetru, slezinu, bubrege, protiv šećerne bolesti i bolova u želucu (RECEPTI)
Cikorija se gaji u zapadnoj Evropi kao povrtarska biljka (radi lista), ili kao industrijska (radi korena od kojeg se priprema odličan i zdrav surogat kafe), ali se mogu naći i sorte sa kombinovanim svojstvima. Naročito je popularna u mediteranskom pojasu, gde se tokom zime i ranog proleća često koristi kao „vitaminska salata zdravlja“.
Kultivisana cikorija, poznata pod imenom radič, zadržala je dosta lekovitih svojstava svog divljeg rođaka i otuda je veoma korisno povrće. Pored karotina i vitamina C, sadrži dragocenu gorku materiju intibin, koja povoljno utiče na varenje i kvalitet krvnih sudova. Vretenasti koren je beo i mesnat i najbolji je kada dostigne dužinu od oko 15–20 cm. Bujnu rozetu karaterišu ovalno izduženi listovi, ravnih ivica. Iz korena kultivisanog radiča, tokom zime iznikne bela, izdužena glavica nežnog, krhog lišća, koja je ne samo veoma ukusna, presna salata, nego je i pravi rudnik vitamina i minerala. Ovaj izdanak možete kupiti u supermarketima.
Čaj od korena divlje cikorije ili vodopije se priprema na nekoliko načina:

1) puna supena kašika suvog korena se prelije litrom ključale vode i kratko prokuva. Konzumiraju se tri šolje dnevno proceđenog čaja. Ovako pripremljen prvenstveno stimuliše i poboljšava izlučivanje mokraće i na taj način efikasno eliminiše nagomilane toksine, istovremeno jača i organizam;

2) čajna kašičica korena prelije se šoljom proključale vode, ostavi 15 minuta (pokriven) i zatim procedi. Uzima se nekoliko dana uzastopno po dve šolje dnevno (ujutru na prazan želudac i pred spavanje). U ovoj dozi efikasno čisti jetru, slezinu, bubrege i ima sposobnost da omekšava tvrdu stolicu, pa je dragoceno dopunsko sredstvo u terapiji kojom se leče hemoroidi. Zahvaljujući sadržaju inulina, mogu ga upotrebljavati i šećerni bolesnici po šolju dnevno, pre doručka.
Nadzemni deo divlje cikorije (vodopije) prikuplja se dok je biljka u cvatu. Suši se u vezicama, u hladu i na promajnom mestu, da bi sačuvala boju. Sušeni nadzemni deo kao čaj efikasno reguliše i pospešuje rad organa za varenje. Istu efikasnost pokazuje i protiv lakših srčanih tegoba.
Čaj se priprema tako što se čajna kašičica suve biljke umeša u šolju vode, stavi na vatru i pošto proključa, kuva oko pola sata, zatim ohladi i procedi. Piju se tri rakijske čašice dnevno pre obroka.
Svež sok isceđen iz lista obavezni je deo svih prolećnih kura za jačanje organizma, naročito ako su avitaminoze povezane sa anemijom. Sok jača funkcije jetre i tako efikasno čisti krv. istovremeno stimuliše povećano izlučivanje žuči u creva i tako, pored ostalog, pomaže eliminisanje žučnih kamenaca. Piju se dnevno 2–4 supene kašike soka umešanog u mleko ili vodu. Terapija traje najmanje mesec dana. Ako se svež sok pomeša sa istom količinom šećera i ukuva do gustine sirupa, dobija se blago i sigurno sredstvo protiv zatvora. U spoljnoj primeni kao oblog, pomešan sa nekoliko kapi ružinog ulja i prirodnog vinskog sirćeta, odlično je sredstvo protiv glavobolje.
Sirup protiv glista i zatvora: u čašu sveže isceđenog soka rastopiti 250 g šećera i kuvati na tihoj vatri 5–10 minuta. Piti 2 kašičice dnevno.
Čaj protiv šećerne bolesti, bolova u želucu i bolesti jetre: popariti 5 grama lista i cveta vodopije sa 2,5 dl vrele vode i posle 10 minuta procediti. Piti po jednu šolju ujutru našte srca i jednu šoljicu uveče pre spavanja.
Kafa od cikorije
Potrebno je da se ½ kašičice suvog korena prokuva u 2 dl vode na tihoj vatri u trajanju od 5 do 8 minuta. Nakon što se skuva, potrebno je da odstoji 15-ak minuta i da se potom procedi. Preporučena doza je 3 do 4 šolje dnevno.

izvor: stvarukusa.rs

Cheesecake sa mandarinama (recept)

0

Mandarina je odličan izvor vitamina C, koji je važan za imunitet i borbu protiv sezonskih bolesti, čije simptome ublažava i ubrzava oporavak. U sto grama ovog voća nalazi se oko 30 miligrama C vitamina, što zadovoljava trećinu dnevnih potreba. Mandarina se najčešće jede sveža posle guljenja kore, ali može se iskoristiti za pripremu slatkih jela u želeima, sladoledima, kremovima i džemovima. Donosimo vam resept za Cheesecake sa mandarinama

Sastojci za biskvit:

  • 3 jaja

  • 3 kašike šećera

  • 3 velike kašike brašna

Sastojci za fil:

  • 600g mascarponea

  • 400ml slatke pavlake

  • Sok od 4 mandarine

  • 100g šećera u prahu

  • 4 mandarine za dekoraciju

Priprema:

Pripremite kalup za cheesecake, premažite ga sa malo maslaca i pospite sa malo brašna pa odložite na stranu, a rernu uključite na 180 stepeni i ostavite da se zagreje. Jaja i šećer mutite dok ne dobijete svetlo žutu tečnost. Zatim u nju polako umešajte brašno, ulijte smesu u kalup i stavite u rernu. Biskvit pecite oko 15 do 20 minuta. Kada bude zlatno žute boje, znaćete da je gotov. Kada se biskvit ohladi izvadite ga iz kalupa i presecite po sredini, tako da dobijete dve kore. Kalup operite i prosušite krpom. Mandarine oljuštite, 4 mandarine odvojte na kriške, a od 4 preostale iscedite sok. Slatku pavlaku umutite u čvrst šlag. U drugoj posudit izmutite šećer i mascarpone. Smesi dodajte sok od mandarine i još mutite. Smesi dodajte šlag i lagano izmešajte da sve sjedinite. U kalup stavite jednu koru, premažite je filom od maskarponea i poređajte mandarine, a onda prekrijte gornjom korom. Kalup prekrijte folijom i stavite u frižider na par sati, da se kolač stegne.