Životna priča – Toma Zdravković: Šibali su mu dušu i orkani i tornada
Najveća autentična zvezda jugoslovenske muzičke scene, Toma Zdravković, rođen je 20. septembra 1938. godine u selu Pečenjevce, nadomak Leskovca. Njegov otac Dušan bio je mesar, a majka Kosara domaćica koja je rodila petoro dece, najstarijeg sina Aleksandra, potom Ivana, Tomu koga su zvali Dado, ćerku Mirjanu i najmlađeg naslednika Novicu. Odrastajući u nemaštini, Toma je brzo shvatio da ga život na selu ne privlači pa je već sa petnaest godina počeo da peva i odmah uvideo da je to njegov jedini izlaz. Oni koji su ga slušali, vrteli su glavom i tvrdili da tu ima nečega, iako im mršavi i neugledni Toma nikako nije ličio na budućeg pevača. Ipak, on je svoje zanimanje vrlo ozbiljno shvatio i bio je rešen da krene u svet, a prva stanica bio je Leskovac. Tu je sasvim slučajno, gladan i promrzao, 1956. godine upoznao pevačicu Silvanu Barjaktarević, kasnije Armenulić, koja ga je odvela u kafanu Radan, gde je pevala sa svojim orkestrom. Tamo je naučio da peva narodne, zabavne, starogradske pesme, francuske šansone i italijanske kancone, a u muzikantskim krugovima brzo se pročulo da u Leskovcu ima neki Toma. S takvom reputacijom uputio se u tuzlanski hotel Bristol gde je pet godina iz večeri u veče punio salu. U Tuzli se prvi put ozbiljno zaljubio u vitku plavušu Slavicu, rodom iz Travnika, koja mu je zadala mnogo jada.
– U ono vreme moj dobar prijatelj bio je Dragan Toković koji je pevao u kafe-baru Terazije. Obratio sam mu se za pomoć i zamolio ga da me preporuči u nekom lokalu. Pošto je on već bio popularan i više nije hteo da peva u Bezistanu, upoznao me je sa šefom bara, a on mi je ponudio da ga zamenim. Sutradan je održana proba. Uhvatila me je grdna trema jer su tada u kafe-baru u Bezistanu svirali najbolji muzičari, a da sve bude gore, na probi su se obreli i slavni fudbaleri Dragoslav Šekularac i Zoran Miladinović. Ta velika imena podsmevala su mi se dok sam pevao… Utučen i iskompleksiran, uopšte nisam primetio da Slavica sedi sa Zoranom i s njim čavrlja kao sa starim prijateljem. Shvatio sam da tu nešto nije u redu tek kad sam im prišao. Pred celim društvom rekla je kako mora da obiđe neke prijateljice. Šta sam mogao nego da se složim. Vratio sam se u pustu sobu hotela Balkan, a ona se pojavila tek posle ponoći – prisećao se kasnije Toma u jednom intervjuu i sa Slavicom krenuo u Novi Sad.
Ali, jedne večeri u zrenjaninskom hotelu Vojvodina upoznao je zgodnu crnku Olgicu. Zaboravivši na Slavicu, Toma ju je potpuno očaran upitao da se uda za njega i ona je pristala. Njihova ćerka Žaklina rođena je 22. novembra 1963. godine, na dan kada je ubijen predsednik Džon Kenedi, po čijoj supruzi je i dobila ime. Međutim, njegov prvi brak nije dugo potrajao jer su se posle nekoliko meseci razveli u Osijeku. Nakon toga menjao je kafane, pevao u novosadskom Putniku, beogradskoj Topčiderskoj noći i na Svetom Stefanu, gde su ga dočekale loše vesti.
– Jednog dana vraćajući se sa plaže, svratio sam do recepcije. Kažu: Imaš telegram. Meni se godinama niko nije javljao, ni od kuće, niti sa bilo koje strane. Ma, ni moji iz Pečenjevca, sela prema Leskovcu, nisu mogli da znaju gde sam. Ja sam se od njih otkačio i išao od kafane do kafane, po celoj zemlji… Uzmem telegram, a u njemu stoji da se hitno javim jednom lekaru u sarajevskoj bolnici. Lekar, koji je poslao telegram, dodaje da je Slavica teško bolesna i želi da me vidi. To me je totalno šokiralo – evocirao je kasnije uspomene pevač koji je po dolasku u Sarajevo želeo da ostane pored nje, ali nije mogao da dobije angažman. Morao je opet u Bristol i Tuzlu, gde mu je nekoliko dana kasnije stigao telegram sa obaveštenjem da je Slavica umrla. Tako je nastala njegova možda najtužnija pesma Buket belih ruža.
U međuvremenu, Zdravkovićeva kafanska karijera nastavila se angažmanom u niškom hotelu Park, odakle je prešao u beogradski Gradski podrum, gde je tri godine pevao svake večeri. Nepopravljivo sentimentalan, Toma je inspiraciju za pesme crpeo iz ličnih iskustava, a izdavačka kuća Diskos ponudila mu je 1963. godine da snimi prvu ploču, bez ikakve reklame.
– Kad je izašla nova ploča, pomislio sam da ću postati popularan, ali ništa se nije dogodilo. Prvi put sam je video u izlogu radnje u Albaniji. Uđem da vidim da li će je neko kupiti. Neke dve devojčice traže od prodavačice pesmu za koju ona nije čula. Ja shvatim da traže moju ploču, onu Žena mog prijatelja, Enrikea Masijasa. Prodavačica kaže da nemaju, a meni neprijatno jer se radi o mojoj ploči, ali ipak kažem: Eno je, tamo gore. Ona je skine i stavi na gramofon. Devojčice su bile oduševljene, a jedna od njih je držeći omot prokomentarisala: Jeste, fino peva, ali je mnogo gadan! Odmah sam zbrisao napolje da me ne prepoznaju – iskreno je pričao ovaj kafanski pevač koji je svojim setnim glasom magnetski privlačio publiku.
U Gradskom podrumu upoznao je Milicu s kojom se posle nekoliko meseci venčao i činilo se da pored nje više nije onaj stari. Nije mnogo pio, ostavio se kocke i boemskog društva koje ga je svuda pratilo. Nakon što je na poziv Jugotona snimio ploču sa pesmama Ciganka, Marta, Nikad neću da te zaboravim i Anđela, singl je ostvario zlatni tiraž, što mu je otvorilo sva do tada zatvorena vrata. Tokom 1969. godine odužio se i Silvani Armenulić napisavši joj legendarnu pesmu Šta će mi život.
– Silvana je insistirala da joj napišem pesmu jer nije imala hit. A ja sam uvek bio u nekim romantičnim vezama koje su me inspirisale. Ljubav me je pokretala, pogotovo ona neuspešna. A šta da me tu povuče kad smo stari prijatelji? Tokom brojnih zajedničkih putovanja, upoznao sam njen život i ušao joj u dušu. Sećam se da mi je pričala o svom braku koji je bio labilan, uvek je bila depresivna i često je očajavala. Tako sam se jednog jutra probudio u hotelu Slavija sav bolestan posle nekoliko noći pijanstva. Onako sav izbezumljen, siđem, poručim kafu i iz čiste muke uzmem od konobara blokčić za račune i olovku. Bilo mi je vrlo lako jer sam bio mamuran i nije mi bilo ni do čega, pa napišem pesmu Šta će mi život. Nakon povratka sa turneje, krijući se malo od Silvane otišao sam u studio da snimim tu pesmu za Beogradski sabor, ali kada ju je čula, zavapila je: Dado, molim te, ovo je pesma za mene, ti to moraš da mi daš… I na kraju dam joj tu pesmu jer je to bila njena priča. Poklopilo se da u vreme izlaska ploče počne i televizijska serija Ljubav na seoski način. Za vrlo kratko vreme, Silvana je postala izuzetno popularna i ono što je sanjala da bude. Ali, bolje da je nije snimila, a ostala živa – govorio je Toma koji se sa drugom suprugom Milicom razveo februara 1970. godine, a depresiju i razočarenje gasio u dnu čaše i za kockarskim stolom.
Novac koji je zarađivao trošio je nemilice, ali nije žalio. Živeo je samo za trenutak. Tako se leta 1972. u Budvi zaljubio u mladu Cetinjanku Nadu Radanović i odmah oženio s njom. Venčali su se na Ostrvu cveća, uz pesme Usnije Redžepove i Anđelke Govedarević. Ali i ovaj brak je vrlo kratko trajao, a krah ljubavne veze bacio je Zdravkovića u očaj. Nastavio je da se opija iako mu je zdravlje bilo ozbiljno narušeno.
– Nikad nisam pio zato što volim alkohol, uvek je sve kretalo od nekoliko tura pića i to uvek u društvu. Radio sam u kafani, morao sam da komuniciram sa gostima i stalno bio u tom grotlu života. Postalo je navika da se sedne sa prijateljima, popriča, popije i tu povratka nije bilo. Vremenom, sticale su se navike kad je reč o alkoholu, pa sam sam sebi bio i bolji i slobodniji. Počeo sam da živim životom pevača koji ima svoje ćefove i voli da mu muzika svira jer na taj način hoće da se oslobodi svih briga i problema. Onda ti nije važno da li je neko doktor nauka ili skretničar, bitno je da je on čovek čije ti društvo prija. Znali smo da u kafanama provedemo tri-četiri dana bez prekida – iskreno je pričao ovaj veliki boem čija je velika strast bila i kocka.
– Ne kockam se da bih dobio novac, već zato što je vreme relativno i interesuje me ono neobjašnjivo u ljudskoj prirodi. U tim krugovima kažu da sam najveća ovca koja se rodila za kocku i to je najverovatnije istina. Dok oni igraju za pare, ja se zabavljam. Jedne noći, u Baden-Badenu, dobio sam 80 hiljada maraka i iduće noći sve izgubio! Mislio sam da sam genije jer mogu da potrošim pet miliona za veče. Uopšte, novac mi nije bio bitan. Šta će mi kuća kad imam jednosoban stan. Ispostavilo se da mi je to dovoljno, ne treba mi više. I kad nisam imao para, bio sam miran i srećan – govorio je Toma.
Ostavši bez dinara i uveren da će brzo umreti zbog zdravstvenih problema, pobegao je prvo u Ameriku, a potom se decembra 1974. godine zaputio u Kanadu. Tamo je upoznao frizerku Gordanu koja je insistirala da se venčaju kada su ga već otpisali kolege, prijatelji, čak i lekari. Sve lošijeg zdravlja, morao je u bolnicu, gde su ga dva puta operisali. Iako je nastavio da pije i puši, njegovo stanje se privremeno stabilizovalo. Nakon što se rodio sin Aleksandar u Torontu, sa porodicom se krajem 1978. godine vratio u Jugoslaviju i snimio novi album. Pesme Umoran sam od života, Prokleta nedelja i Danka brzo su našle put do publike.
– Imao sam više sreće nego pameti. Sažalili su se na mene i zato me ponovo prihvataju. Da li zbog toga što znaju da sam bio bolestan i potucao se po Americi, Kanadi i vratio kući, a možda su me nekad i mnogo voleli, pa je to ostalo u njima. Meni je, mislim, sve to što sam prošao i izdržao moralo baš tako i da se dogodi. Ostao sam ja negde, u svom poslednjem genu, ipak malo seljače kog su novac i slava tresnuli u glavu. Ne, nije me sve to zbunilo, nego, ne znam ni sam, nekako nadmašilo. Ali, ne da se Toma, ne tako lako – pričao je po povratku u domovinu.
Pevao je u hotelu Šumadija i po kafanama na Ibarskoj magistrali. Februara 1982. u beogradskom Domu sindikata održao je svoj prvi solistički koncert posle 26 godina bavljenja muzikom i sa dna izbio na vrh. Već tada je važio za gradsku legendu u čijem društvu su rado sedeli najveći intelektualci i umetnici tog vremena. Iako ga je bolest ponovo slomila 1987. godine, na jesen je krenuo na turneju koja se reklamirala pod sloganom Oproštajni koncerti Tome Zdravkovića. Beogradski Dom sindikata bio je dvadeset dana pun svake večeri, a euforične scene ponavljale su se širom Jugoslavije. Naredni album Da l’ je moguće doneo mu je još veću slavu.
– Nije u pitanju samo muzika… Ljudi znaju šta sam sve radio i proživeo. Oni počinju da se identifikuju s tobom i zato te vole. Ima, doduše, ljudi koji smatraju da sam budala bez para i pijanac, ali u suštini i to je deo onog što jesam. Malo otkačen, to je sigurno. Ja sam ranije mislio da sam pozer i da foliram ono što živim. Kasnije sam shvatio da to nema nikakve veze sa foliranjem. Sutra mogu da pevam u kafani za trista starih hiljada. Jer, jedino muzika može da me ispuni do kraja i bez ikakvih drugih želja. Od nje živim i za nju živim – priznao je Zdravković koga je u aprilu 1991. godine, na vrhuncu slave, posle albuma Kafana je moja sudbina, bolest prikovala za postelju na VMA u Beogradu. Posle sedamnaest godina borbe sa kancerom prostate, preminuo je 30. septembra 1991. godine. Ali, legenda o najvećem jugoslovenskom boemu i čoveku koji je opevao svoje najtananije emocije i dalje živi, baš kao i njegove pesme koje su postale evergrin hitovi.
Diskografija
Singlovi:
-
godine Diskos: „Što te večeras nema“, „Žena mog prijatelja“, „Deca zemlje“ i „Esađerata“.
-
godine dueti sa Milinom Stefanović: „Cvetak mali s’ rosom razgovara“, „Kad se laste vrate“, „Kad zora zarudi“, „Kol’ko dana mi ne govorimo“, „Detelina s’ četir lista“, „Idem u armiju“, „Još uvek te, draga, volim“ i „Sinoć zvezda s’ neba pade“;
-
godine uz ansambl Zorana Pejakovića, Jugoton: „Dan po dan“, „Sva u belom“, „Buket belih ruža“, „Gde si bila, devojčice“, „Ciganka“, „Nikad neću da te zaboravim“, „Marta“, „Anđela“, „Ja nemam baš nigde nikog na ovom svetu“, „Voli me do sutra“, „Kamena stena“ i „Rogonja“;
-
godine Jugoton: „Dok tebe nisam sreo“, „Duška“, „Odlazi, odlazi“, „Setićeš se mojih reči“, „Nedžmija“, „Noći su tužne sve“, „Ljubavi, živote moj“ i „Neću plakati zbog tebe“;
-
godine Jugoton: „Kad se voli, što se rastaje“, „Beograde ponositi“, „Idi zauvek“, „Tamburaši, tamburaši“, „Boli, boli, boli“, „Rastajemo se“, „Sliku tvoju ljubim“, „Danka“, „Dete ulice“ i „Dolazi, dolazi“; 1971. godine Jugoton: „Pesma o Kitty Swan“, „Ima dana“, „Što te večeras nema“ i „Što je tužna tako ova noć“;
-
godine Jugoton: „Poslednje pismo“, „Sudbino“, „Živorade“, „Bez ljubavi“, „Noćas sam tužan, ciganko moja“ i „Majci za rođendan“;
-
godine Diskoton: „Petlovi poje“, „Stojane, sine“, „Prokleta nedelja“ i „Nado, Nado“;
-
godine Jugoton: „Sutra se vraćam kući“ i „Lele, lele, ciganko“;
-
godine Jugoton: „Jugoslavijo“ i „Uželeh se, majko, Beograda“;
-
godine RTB: „O, majko, vrati se“ i „Ti si moje proleće života“;
-
godine Jugoton: „Umoran sam od života“, „Kari Šabanovi“, „Zbogom, moja mladosti“, „Stara uspomena“, „Mirjana“ i „Suze moje“;
-
godine iz filma „Balkan ekspres“: „Lili Marlen“, „Ljiljana Lili“, „Maramica markizet“ i „Ja žudim“ (duet sa Tanjom Bošković);
-
godine Jugoton: „Svirajte, cigani“ i „Da mi je stari živ“.
Albumi:
„O majko, majko“ (1973);
„Nikad neću da te zaboravim“ (1976);
„Umoran sam od života“ (1979);
„Čekaj me“ (1981);
„Prokleta nedelja“ (1982);
„Dva smo sveta različita“ (1983);
„Dotak’o sam dno života“ (1984);
„Idi zauvek“ (1986);
„E, moj brate“ (1986);
„Da li je moguće“ (1987);
„Evo me opet“ (1988);
„Kafana je moja sudbina“ (1990).
Izvor: glossy.espreso.co.rs
Što se bore misli moje: Zašto pričamo sami sa sobom?
Da razgovaramo sami sa sobom dešava se najčešće nesvesno i usput, dok se bavimo drugim dnevnim aktivnostima. Ipak, kada pokušamo da objasnimo zašto se ovaj fenomen javlja, najčešće nemamo odgovor. Psiholog Milica Grujić za B92.net objasnila je to sa stanovišta nauke naglašavajući da je ovo normalan vid kognitivne obrade informacija ukoliko nema tendenciju da prelazi u patologiju.
Usporavamo misli
“Govorimo ono što mislimo i procesuiramo, iskoristila bih kao primer to što smo kao deca naglas preslišavali lekcije koje učimo i pesmice koje bi trebalo za potrebe nastave da znamo napamet. Dakle, to jeste jedan od načina na koji procesuiramo informacije koje bi trebalo da obradimo”, rekla je Milica Grujić.
Prema rečima psihologice, kada izgovaramo svoje misli, to nam pomaže da elaboriramo ono što nas okupira i tako pokušavamo da se “izborimo sa mislima”.
“Takoreći, sortiramo ih, umesto da smo bombardovani gomilom misli. Tada uključujemo jezičke centre našeg mozga i usporavamo misli”, objašnjava Grujićeva.
Pitanje je zašto se procesuiranje informacija naglas razlikuje od onoga koje činimo u sebi.
“Zato što može da nam pomogne da na neki način motivišemo sami sebe i da nam pomogne da obratimo više pažnje na naše misli. To je zapravo proces ‘samoobjašnjavanja’, hajde da ga tako nazovemo”, kaže ona.
Jedinci više pričaju sa sobom nego oni koji imaju braću i sestre
“Mislim da to više ima veze sa samim kognitivnim procesom mišljenja ukoliko ne zalazi u patologiju i ne tiče se mentalnih oboljenja. Ono što mogu da vam kažem je da jedinci češće kad su mali pričaju naglas. Nisu okruženi braćom i sestrama, pa kada roditelji i bake i deke nemaju dovoljno vremena da im se posvete, oni teže ka tome da ostvare osećaj kao da imaju osobu koja će im biti sagovornik”, objašnjava psiholog.
Ovo nas dovodi do toga da ovakav vid obrađivanja informacija zapravo ukazuje na činjenicu da smo izrazito socijalna bića, kojima je potrebno da što češće vode dijalog.
“Želimo da imamo utisak da vodimo dijalog. Recimo, kada se dogovorimo sa nekim da se čujemo u jedanaest, neposredno pre toga možemo izgovoriti to naglas, kao da ta osoba može da čuje kako planiramo u dogovoreno vreme da je pozovemo. U suštini, često se sami podsećamo šta sve treba da uradimo tokom dana tako što naglas diktiramo sebi obaveze kako ne bismo nešto zaboravili i kako bismo se motivisali da sve uradimo kako treba i na vreme. U ovom slučaju govor sa samim sobom ima funkciju ohrabrenja.”
Borba sa manjkom samopouzdanja
Milica Grujić smatra da je možda najbolje objašnjenje motivisanja samog sebe kroz govor naglas izgovaranje pozitivnih afirmacija koje dosta ljudi koristi kako bi se izborilo sa manjkom samopouzdanja ili nekim problemom.
Ipak, osim patološkog vida razgovora sa samim sobom, koji je simptom ukazivanja na mentalno oboljenje, postoji još jedan koji nam šteti.
“Ima i slučajeva kada sebi naglas ponavljamo negativne misli, što u suštini treba izbegavati jer ne deluje pomagajuće. Sve ostalo služi u kognitivne svrhe kako bismo lakše obradili informacije”, zaključuje naša sagovornica.
Izvor: B92.net
Žalfija je lek kod bakterijskih, virusnih i gljivičnih infekcija grla, bešike, creva, bubrega
Koliki je žalfija imala značaj u istoriji i koliko je njena lekovitost cenjena, govori nam podatak da je njeno uzgajanje bilo zakonom obavezno. Naime, Karlo Veliki, Franački kralj i kralj Italije zakonom je regulisao uzgajanje žalfije. Kada mu je predočeno kolika je lekovitost i zdravstveni značaj žalfije, u šta se kasnije i sam uverio izlečivši se od ozbiljne bolesti, naredio je svim manastirima da moraju uzgajati lekovito bilje od kojih će na prvom mestu biti žalfija. Lekovitost žalfije je dakle prepoznata jos u srednjem veku kada je Evropa u pitanju, mada istočna medicina lekovitost ove biljke prepoznaje stolećima pre nove ere.
Žalfija odnosno Salvia officinalis je eterična, raskošna, lekovita i mediteranska biljka koja se vekovima gaji zbog svojih lekovitih svojstava. U našem narodu je poznata pod raznim imenima, kadulja, kaloper, kalaver, džiger-trava, kuš, slavulja itd. Listovi i cvetovi se skupljaju u periodu maj – jul, biljka je izrazitog mirisa a ukus je gorko – ljut. Žafijom su lečena najteža oboljenja pre nastanka antibiotika, pa bi se moglo reći da je bila jedini spas u tim slučajevima. Pripremala se i koristila na različite načine. Koristila se u svežem i suvom stanju, cedila se i pravilo se eterično ulje od nje, kuvao se čaj od žalfije, žvakala se sveža kod zubobolje i obolelih desni, previjala na rane i povrede dobijene u borbama. Njena izuzetna lekovitost, obzirom da je jedan od najjačih prirodnih antibiotika, anitimikotika i anstiseptika, svrstava i danas žalfiju na prvo mesto, kao kraljicu među lekovitim biljem.
Upotreba žalfije
Obzirom da je današnja farmaceutska industrija izuzetno napredna, sve blagodeti zalfije se maksimalno iscrpljuju, a dalja ispitivanja pokazuju da se u žalfiji kriju i odgovori na pitanja kod kojih konvencionalna medicina još uvek nije dala odgovore.
Specijalnim procesima iz ove čarobne biljke izdvajaju se lekoviti sastojci koji se kasnije koriste za proizvodnju raznovrsnih lekova, sprejeva, pastila, vodica za ispiranje usta, sapuna, krema, pasti za zube, čajeva, eteričnih ulja pa čak i parfema u kozmetologiji.
Naučnici danas ispituju uticaj žalfije na pamćenje i korišćenje njene lekovitosti u lečenju Alchajmerove bolesti. Prirodna medicina veruje da lekovita svojstva žalfije iako su brojna, još uvek nisu u potpunosti ispitana.
Prirodnjaci i travari spremaju specijalno vino od žalfije koje služi za oporavak od najtežih bolesti. U dva litra kvalitetnog crnog vina stavi se oko 30 grama suve žalfije, sve se prokuva i ostavi da se ohladi. U tako ohladjen napitak doda se i med. Pa se pije u malim količinama. Ovaj eleksir koristio se na srednjevekovnim dvorovima i lečio je najteža oboljenja.
Žafija se još koristi u kulinarstvu, a obzirom da ima izrazito antimikrobno dejstvo, žalfija se koristi i protiv preteranog znojenja.
Žalfija lekovitost
Možemo slobodno reći da žalfija spada u najlekovitije biljke na svetu. Divlja žalfija i danas raste na obroncima planina i teško je dostupna, međutim, pitoma žalfija je tako prilagođena da uspeva na balkonima u saksijama i vrtovima širom sveta tako da je dostupna gotovo svima a ono što je čini posebnom je sigurno njeno antibakterijsko, antimikrobno, antisepticno i antimikotično dejstvo. Širok je spektar patogenih organizama koje ova biljka uništava pa se stoga koristi u lečenju upornih bakterijskih, virusnih i gljivičnih infekcija grla, bešike, creva, bubrega itd. Ono što je takođe karakteristično je to da žalfija ne stvara rezistenciju kao što je slučaj sa sintetičkim antibioticima. Treba je uzimati, dozirano, po potrebi i uz savet stručnog lica. Nije preporučljiva za trudnice, doilje i epileptičare.
Upotreba čaja od žalfije u lečenju
Žalfija kao lek koristi se u svim oblicima i svi delovi biljke mogu biti upotrebljeni u zavisnosti od oboljenja koje se leči. Dakle suva, sveža, kao čaj, kao oblog, za ispiranje, žvakanje, cvet, list a ponekad i koren, žalfija je lekovita sva, a najčešće se koristi list i cvet za prirpemu čaja. Čaj je najkorišćeniji lek od žalfije i predstavlja moćno sredstvo za lečenje velikog broja oboljenja. Kao što smo rekli zbog svog specifičnog delovanja žalfija kao lek ili kao pomoćna-dodatna terapija može se koristiti u gotovo svim situacijama. Čaj od žalfije se ne preporučuje jedino maloj deci starosti do godine dana, doiljama, trudnicama i epileptičarima, a takođe nije preporučljivo koristiti je u dugom vremenskom intervalu kako ne bi došlo do konvulzija – frasova.
Čaj od žalfije pomaže pri lečenju sledećih oboljenja:
-
U slučajevima gljivičnih i bakterijskih infekcija kod žena za vaginalna ispiranja
-
Kao afrodizijak za lečenje impotencije
-
Kao prirodni antibiotik širokog spektra dejstva, antibaktericid protiv različitih sojeva bakterija
-
Za smirenje, za nervni system, protiv stresa i tremora
-
Zaustavljanje lučenja mleka za prestanak dojenja
-
Jačanje imunog odgovora organizma – za narušeni imunitet
-
Kod gljivičnih infekcija creva, polnih organa, kože i kose.
-
Pomaže kod oboljenja kičmene moždine
-
Kod Parkinsonove bolesti
-
Kod Alchajmerove bolesti
-
Kod upale usne duplje, grla, ždrela i bakterijskog tonzilitisa (gnojne upale krajnika)
-
Lečenje promuklosti, suvog i produktivnog kašlja, šarlaha…
-
Lečenje stomačnih grčeva i sindroma iritabilnog kolona
-
Zapaljenske bolesti creva poput kolitisa i Kronove bolesti
-
Otežano pražnjenje žučne kese
-
Otklanjanje nadutosti, gastritisa i heliko bakterije
-
Poboljšava varenje i lučenje žuči
-
Poboljšava krvnu sliku
-
Pojačava apetit i uspostavlja normalan rad digestivnog sistema
-
Povoljno deluje kod reumatizma i drugih koštano – zglobnih oboljenja
-
Kod poremećaja endokrinog sistema i funkcije štitaste žlezde
-
Kod infekcija disajnih puteva
-
Protiv paradontoze i bakterijske infekcije usne duplje
-
Pročišćava jetru i krv
-
Regulisanje znojenja
-
Kontroliše nivo šećera u krvi
-
Za čišćenje zuba i jačanje desni
Kao što smo videli ova biljka pomaže pri lečenju velikog broja oboljenja.
Čaj od žalfije priprema
Čaj od žalfije se priprema tako što se jedna kašika suve žalfije stavi u 2.5 dcl hladne vode i ostavi da se zagreje do ključanja. Zatim se čaj skloni sa ringle, poklopi i ostavi da stoji pola sata. Procediti i piti dva do tri puta dnevno. Čaj je potrebno uvek svež pripremiti. Nije preporučljivo koristiti je dugo u neograničenim količinama. Jer kao i svako lekovito sredstvo žalfija ima veliku snagu ako se koristi kako treba, ali može imati i neželjena dejstva ukoliko se koristi neprimereno.
Pored čaja za piće važno je pomenuti da se žalfija može koristiti kao sredstvo za ispiranje i za obloge. Žalfija za ispiranje grla i usta se najčešće koristi zbog bolova u grlu ili problema sa desnima, ali može pomoći i kod zubobolje, neprijatnog zadaha i drugih problema u ovoj regiji.
Kao oblog žalfija se koristi za lečenje:
-
Promuklosti i bolova u grlu
-
Dezinfekciju rana i kožnih čireva
-
Ubrzava zarastanje posekotina i ogrebotina
-
Zaustavljanje krvarenje
-
Kod preteranog znojenja i protiv neprijatnih mirisa
-
Kožnih bolesti, osipa, alergija, ujeda insekata
-
Za lečenje bolnih proširenih vena i kapilara
-
Kod seboroične kože
Eterično ulje žalfije
Eterično ulje žalfije je žućkasta tečnost, bistra je i karakterističnog je mirisa i ukusa. Etarsko ulje žalfije dobija se iz listova biljke specijalnom metodom kako bi se sačuvali termolabilni lekoviti sastojci. Dobija se destilacijom vodenom parom iz osušenih listova i predstavlja metodu izbora za separaciju najvećeg broja aktivnih lekovitih supstanci. Listovi žalfije su meki, ovalni, sočni, prekriveni gustim dlačicama sivo-zelene boje. Beru se tačno u određenom periodu kada je koncentracija lekovitih sastojaka u njima najveća.
Ima širok spektar dejstva, a najčešća upotreba je kod lečenja upornih infekcija, kako bakterijskih, tako i virusnih i gljivičnih. Primena eteričnog ulja žalfije ima širok spektar dejstva zahvaljujući njegovom antigljivičnom, antimikrobnom, antiseptičnom i antibakterijskom delovanju. Obzirom da štiti od bakterijskih infekcija, koristi se za tretiranje rana i posekotina. Ublažava crvenilo, inflamacije i iritacije kože, ublažava alegrijske reakcije, čireve, osipe i ujede insekata. Veoma je snažan antioksidant i štiti kožu od nepovoljnih spoljašnjih uticaja pa se dodaje i u kreme za sunčanje. Na ovaj način usporava njeno starenje, opuštanje i stvaranje bora, te je odličan dodatak kremama za negu lica i tela.
Eterično ulje žalfije dodato u šampon sprečava nastanak peruti. Možete ga dodavati u kupke i kreme za lice. Koristi se za negu masne kože jer reguliše lučenje suvišne masnoće. Osim kod seboroične, veoma je pogodno i za negu suve i ispucale kože. Takođe veoma je cenjeno etrično ulje u terapiji ekcema, dermatitisa i psorijaze. Pomaže kod opekotina i regeneriše stare ožiljke.
Preventivno deluje kod paradentoze i krvarenja desni. U tom slučaju nekoliko minuta masirati desni uljem od žalfije. Pomaže kod zubobolje i lošeg zadaha. U aromaterapiji se koristi kao ulje koje eliminiše umor i nervozu.
Izvor: zdravisimo.com
ČAJ OD BOROVIH IGLICA: Protiv kašlja, promuklosti, bronhitisa i jača imunitet (RECEPT)
Osim što prečišćava vazduh i ima vrlo prijatan miris, borova šuma je vrlo važna za oporavak disajnih organa, a iglice ovog drveta imaju brojna blagotvorna dejstva za organizam. Njegova upotreba je jednostavna ali veoma značajna. Borove iglice su veoma korisne za prevenciju i lečenje raznih zdravstvenih tegoba, ali i za poboljšanje opšteg stanja organizma. Jačaju imuni sistem, regulišu krvni pritisak, dobre su za inhalaciju i ispiranje grla.
Čaj od borovih iglica
Od borovih iglica se pravi lekoviti čaj koji organizmu donosi brojne koristi. Prepun je antioksidanata, te vitamina C i A kojih zapravo ima 4-5 puta više nego u soku pomorandže. Pročišćava disajne puteve i jača imunitet. Čaj je odličan protiv kašlja, promuklosti i lakših oblika bronhitisa. Osim lekovitosti, ovaj čaj sadži male količine kofeina tako da podiže raspoloženje i koncentraciju, a zbog etarskih ulja ugođaj u ukusu i mirisu su zagarantovani.
Priprema čaja
Čaj se priprema tako što se vrh grančice sa dvadesetak iglica opere i doda u vrlo toplu vodu, koja nije proključala. Ukoliko vam je lakše za zarazmeru, koristite tri šolje vode i pola šolje svežih iglica. Nikada nemojte kuvati čaj od borovih iglica da se ne bi uništio vitamin C. Ostavite čaj da odstoji pola sata, procedite ga i pijte od dva do tri puta dnevno, sa medom ukoliko vam tako prija više. Pri odabiru iglica budite pažljivi da ih ne pomešate sa iglicama drveta tise jer su one otrovne. Istočni beli bor je uobičajen, lako se prepoznaje po tome što njegove iglice rastu u pet grupa, te se od njih pravi ukusan čaj. Starije iglice imaju veće koncentracije vitamina C, ali je ukus ovakvog čaja gorak. Ako koristite mlađe iglice bora, čaj će biti slađi i pitkiji. Mlađe iglice su zelene i jako zelene boje, nalaze se ne samim vrhovima grana, dok su starije iglice tamnije, zagasitije i nalaze se u dnu grana.
Izvor: Agroinfo.rs
Žuljevi: Provereni ,,narodni lekovi“ za njihovo uklanjanje
Žuljevi predstavljaju zadebljana mesta na stopalima, ispunjeni su tečnošću. Nastaju usled pritiska i trenja (trljanja) kože. Iako se žuljevi najčešće javljaju na stopalima, takođe se mogu pojaviti i na drugim delovima tela koji su često izloženi trenju i pritisku (npr. na dlanovima).
Najčešći uzrok žuljeva na stopalima je nošenje uske obuće tokom dužeg vremena. Upotreba obuće koja steže i obuće manjeg broja dovodi do žuljeva. Takođe, žuljevi se mogu javiti i kada hodate bosi po tvrdoj površini, kada nosite određenu obuću bez čarapa ili ukoliko se bavite nekim sportom u kome su stopala izložena pritisku.
Žuljevi na nogama mogu biti jako neprijatni i izazivati bol, ukoliko ih ne tretirate na adekvatan način. Srećom, postoje prirodne metode koje olakšavaju njihovo uklanjanje i pomažu kod oporavka tog dela kože, kako bi koža ponovo bila nežna i meka.
Žuljevi – odstranite ih lako
Pojavili su vam se žuljevi na stopalima? Ne propustite sledeće ,,kućne“ metode za njihovo uklanjanje.
1. Kamen za pete i ricinusovo ulje
Pre nego što isprobate bilo koju drugu metodu za uklanjanje žuljeva na sopalima, najbolje je da prvo kamenom za pete istanjite zadebljali sloj kože na žulju. Kamen za pete će vam olakšati uklanjanje žulja upravo zato jer omogućava eliminaciju mrtvog i suvog sloja kože, a u isto vreme ulažava bol i ubrzava oporavak kože.
Šta treba da uradite?
– Lavor napunite toplom vodom i potopite noge tokom 10 minuta, kako bi suva koža na stoplaima omekšala.
– Kamenom za pete, tokom 3-5 minuta, nežnim pokretima istrljajte mesto gde se pojavio žulj
– Osušite stopala i preko žulja nanesite parče pamučne vate natopljeno ricinusovim uljem. Preko vate zalepite flaster i ostavite da deluje tokom cele noći.
– Sutradan skinite flaster i vatu, noge operite, zatim ponovo nanesite nekoliko kapljica ricinusovog ulja direktno na kožu. Ovaj postupak možete primeniti 2-3 puta u toku dana.
2. Belo sirće (razblažena sirćetna kiselina 9%)
Belo sirće je efikasno u otklanjanju žuljeva jer ima visok sadržaj kiseline, koja pomaže kod ublažavanja (umekšavanja) kože. Ovaj prirodni lek deluje antibakterijski i antigljivično, smanjujući rizik od pojave infekcija na mestu žulja.
Šta treba da uradite?
– Pre spavanja, u manjoj posudi pomešajte 1 kašičicu belog sirćeta i 3 kašičice vode.
– Pamučnu vatu natopite dobijenom tečnošću i utrljajte preko žulja, da se žulj dobro natopi.
– Žulj prekrijte folasterom i ostavite da deluje preko noći.
– Sledećeg jutra žulj istrljajte kamenom za pete ili turpijom, nežnim pokretima.
– Na kraju, operite noge i namažite ih hidratantnom kremom ili uljem, kako bi koža zadržala svoju vlažnost tokom dužeg vremena.
3. Soda bikarbona
Ovaj proizvod, koji sigurno imate u kući, takođe se može iskoristiti za uklanjanje neprijatnih žuljeva. Soda bikarbona deluje kao prirodni piling, otklanja mrtvu i zadebljalu kožu , olakšavajući uklanjanje žulja. Takođe ima antigljivično i antibakterisjko dejstvo, štiti kožu od infekcija.
Šta treba da uradite?
– U lavor sa vodom dodajte 2-3 kašike sode bikarbone i dobro promešajte. Zatim u tu vodu potopite noge tokom 15 minuta.
– Mesto na sopalu pogođeno žuljem istrljajte kamenom za pete kako biste olakšali eliminaciju viška mrtve kože.
4. Limun
Limunska kiselina, prisutna u limunu, omekšava zadebljalu kožu žulja, i ide u korsit njegovom bržem uklanjanju.
Šta treba da uradite?
– Sok od ceđenog limuna možete direktno naneti na žulj i ostaviti da se osuši. Ovaj postupak ponoviti 2-3 puta na dan.
– Druga opcija: pripremiti gustu smesu od ceđenog limuna i malo pivskog kvasca. Dobijenu smesu nanesite na žulj, prekrijte vatom, pa flasterom, i ostavite da deluje preko noći.
5. Beli luk
Beli luk sadrži antioksidantno, antibakterijsko, antigljivično i antibiotsko dejstvo, tako da pomaže pri eliminaciji žuljeva. U isto vreme sprečava razvoj infekcija na mestu zahvaćenom žuljem.
Šta treba da uradite?
– Izgnječite jedan čen belog luka i direktno ga nanesite na žulj. Zatim obložite zavojem i ostavite da deluje tokom cele noći. Sledećeg jutra skinite zavoj i noge operite mlakom vodom.
– Druga opcija: izgnječite nekoliko čena belog luka i pomešajte ih sa solju, da dobijete smesu u obliku paste. Ova pasta se direktno nanosi na žulj, obloži se zavojem ili većim flasterom, i ostavi se da deluje tokom 3 dana. Trećeg dana skinite ovu oblogu i žulj uklonite kamenom za pete.
Izvor: zdravisimo.com
Svinjsko meso: Za zaštitu od neuroloških poremećaja, kardiovaskularnih oboljenja, imunitet…
Tokom poslednje dve decenije evropski i američki farmeri koji se bave uzgojem svinja intenzivno su sarađivali sa stručnjacima koji se bave ishranom svinja, veterinarima i genetičarima kako bi se promenio i unapredio način ishrane, uzgoja i genetičke selekcije svinja u cilju razvoja kvalitetnijeg svinjskog mesa, sa manje masnoća, koje će biti dobro prihvaćeno od strane potrošača.
Na današnjem tržištu, svinjsko meso bogato hranljivim sastojcima i sa malo masnoća je poželjno i dostupno potrošačima i u Srbiji. Svinjsko meso ima mnogobrojne kvalitete zbog čega ono treba da bude sastavni deo izbalansirane i zdrave ishrane.
Izvor ključnih hranljivih sastojaka: Svinjsko meso je odličan izvor proteina i važnih vitamina i minerala. Na primer, jedna šnicla svinjskog karea (krmenadla) je odličan izvor proteina, tiamina (vitamin B1), piridoksina (vitamin B6), niacina (vitamin B3), selena, fosfora i dobar je izvor riboflavina (vitamin B2), cijanokobalamina (vitamin B12), cinka, gvožđa i kalijuma.
Tako je, na primer, unos proteina konzumiranjem kvalitetnog svinjskog mesa od ključnog značaja za zdravlje, održavanje mišićne mase, proizvodnju antitela i sveukupni imunitet. Dalje, vitamin B12 je od vitalnog značaja za zaštitu glavnih telesnih funkcija, od neuroloških poremećaja, kardiovaskularnih oboljenja, neplodnosti i kancerogenih oboljenja. Svi pomenuti hranljivi sastojci su visoko biološki dostupni što znači da je lakše za telo da ih u procesu varenja razloži i resorbuje, u odnosu na druge izvore hrane.
Kvalitetni proteini: Svinjsko meso koje je danas u ponudi na tržištu ima 16% manje masnoća i 27% manje zasićenih masnih kiselina u poređenju sa vremenom od pre 20 godina. Tako, na primer, prosečan odrezak karea (krmenadla) od 100g ima manje od 10 g masnoća, 4,5 g zasićenih masnih kiselina i 95 mg holesterola. To znači da svinjska krmenadla ima sličan nivo masnoća kao i pileće grudi bez kožice.
Zdravo za srce: Svinjsko meso prirodno ima nizak nivo natrijuma i dobar je izvor kalijuma – dva hranljiva sastojka koji, kada su zajedno, pomažu u regulisanju krvnog pritiska. Tako je, na primer, svinjska krmenadla sertifikovana od strane američkog udruženja za srce i označena simbolom „provereno-za-srce“. Time je definisano da tipičan odrezak sertifikovanog karea (krmenadla) treba da sadrži oko 6,5 g masnoća, 1 g ili manje zasićenih masnih kiselina (15% ili manje kalorija poreklom od zasićenih masnoća) i 480 mg ili manje natrijuma.
Izvor: gomex.rs
Suve kajsije su prirodni lek za srce, mršavljenje, nadutosti, opstipaciju… ( RECEPTI)
Kajsija je koštunjava voćka poreklom is severoistočne Kine. Okruglog je oblika, nežne naranžaste boje i obrasla je sitnim dlačicama. Najviše ih se proizvodi u Turkoj, Iranu i Italiji. Ulje kajsije koristi se kao prirodni lek za otoke i čireve.
Kako je kajsija sezonska voćka ljudi su od davnina pokušavali da je sačuvaju što duže. Najčešće se tretiraju sulfur dioksidom (E220) kako bi dobile lepšu i drečaviju boju. One koje nisu tretirane imaju tamniju nijansu. Zato ne dajte da vas obmane izgled. Smeđkaste i manje privlačnog izlgeda su daleko zdravije.
Kajsije koje su dehidrirane (dry apricot) u sebi sadrže beta karoten, kalijum, fosfor, magnezijum, selen i dosta gvožđa. Takođe, one sadrže i vitamine B grupe i vitamin A. U jako maloj količini sadrže i vitamin C.
Suve kajsije kalorije
Kalorijska tablica kaže sledeće: u 100 grama sušenih kajsija nalazi se 241 kalorija. Ne sadrže holesterol, ali na tu količinu imaju 63 ugljena hidrata.
Iako važe za vlaknasto voće koje potpomaže mršavljenje sa njima treba obazrivo. Broj kalorija nije zanemariv, stoga nemojte preterati sa konzumacijom.
Zašto suve kajsije morate da uvrstite u ishranu
-
Sušene kajsije su dobre za malokrvne(anemične) osobe. One obuluju gvožđem i popravljaju krvnu sliku.
-
Sadrže kalijum karbonat, zbog čega su prirodni lek za srce i prevencija aritmiji. A zbog prisustva magnezijuma i fosfora oni regulišu krvni pritisak.
-
Sadrže lutein i zeaksantin koju su bitni za zdravlje očiju.Ovo voće smanjuje rizik za nastanak katarakte.
-
Beta karoten je odličan za vaš ten. On ima antiejdž efekat i smanjuje oštećenja nastala usled izlaganja kože suncu.
-
Bogate mineralima suve kajsije za zdravlje kostiju su prava blagodet. Jedite ih redovno i smanjićete rizik od osteoporoze.
-
Pomažu kod opstipacije jer spadaju u vlaknastu hranu. Sitno ih iseckajte i dodajte u ovsenu kašu, slobodno ih kombinujte i uz suve šljive. Podstaći ćete probavu i imaćete meku i redovnu stolicu svaki dan.
-
Dobre su i za dijabetičare jer imaju nizak glikemijski indeks. Pripazite ipak na doziranje tokom dana, dakle nemojte preterivati.
-
Imaju više kalijuma nego banana i deset puta više magnezijuma nego druge voćke. Upravo zbog toga je suva kajsija odličan lek za spazam mišića.
-
Vitamin B6 bitan je za jačanje imuniteta i poboljšava vaš metabolizam. Karotenoidi iz kajsije štite od raka i pobošljavaju zdravlje kardiovaskularnog sistema.
-
Znajte da se u nekim kulturama cene suve kajsije kao afrodizijak. I Šekspir navodi isto u Snu letnje noći.
Najbolji recepti sa suvim kajsijama za zdravlje
Suve kajsije u ishrani nisu samo ukusan već i izuzetno zdrav sastojak. Njihova vlakna su idealna za svaku dijetu. Potrudite se da umesto rafinisanog belog šećera u jelo stavljate voćne šećere jer su mnogo zdraviji.
Za zdravlje je najbolje svaki dan konzumirati sušene kajsije ali po malo – dozirano. Na taj način ćete sebi obezbediti unos vitamina i minerala vitalnih za organizam. Iseckajte ih u musli, praviti od njih ukusne keksiće i bonžite. Takođe, možete ih i samleti i koristiti kao namaz.
Samlevene suve kajsije i med savršen su izbor za početak svakog dana. Namažite ih na hleb, palačinke ili koristite kao punjenje za kroasane ili fil za kolače.
Čuvena Saher torta kao premaz preko sočne čokoladne piškote koristi upravo džem od kajsija. Izaberite zdraviju varijantu i pokušajte umesto džema koristiti ovaj preliv od meda i kajsija.
Veganski slatki zalogajčići
Za ovaj recept potrebno vam je:
-
5 šolja pahuljica od spelte,
-
po šolja urmi (datula), orasa, suvih kajsija i kokosa.
-
domaći med.
Priprema:
Urme prvo potopite da omekšaju, a zatim njih i ostalo voće iseckajte. Dodajte med i malo vode u koje ste potapali datule kako biste spojili sastojke. Utapkajte smesu u tepsiju i stavite u frižider.
Sušenim kajsijama protiv dijabetesa
Dijabetes je stanje povišenog nivoa šećera u krvi. Sistem koji prenosi glukozu po organizmu u ovom stanju je poremećen. Šećer se taloži u krvi i ne dospeva do organa koji tako polako propadaju.
Šećerna bolest negativno utiče na funkcionalnost organizma i smanjuje životni vek bolesnika. Sušene kajsije sadrže magnezijum koji reguliše nivo šećera u krvi.
Većina bolesnika ima dijabetes tipa 2 koji se javlja zbog genetskih predispozicija ili faktora spoljašnje sredine. Postoji i dijabetes tipa 1 koji se najčešće javlja pre 30-te godine života, gestacijski (u trudnoći) i ostale specifične vrste.
Pored odgovarajuće terapije insulinom ključan faktor u izlečenju su fizička aktivnost i prilagođena zdrava ishrana. Bitno je kako su obroci raspoređeni, unos kalorija ali i vrsta energenata koji se unose u telo.
Organizam bez glukoze ne može opstati, pluća ne mogu da dišu, niti mozak da funkcioniše.
Ali jako je bitno koja vrsta šećera se unosii u telo. Beli šećer je definitivni najgora solucija. Šećeri iz osušenih kajsija su mnogo zdravija varijanta. Voće u ishrani dijabetičara je jako bitno kako bi se održala zdrava moždana funkcija. Posebno kajsije, borovnice, narandže i jabuke.
Ključ je u umerenosti i rasporedu zdravih obroka. Pacijent koji boluje od dijabetesa treba da „uobroči“. Najbolje bi bilo da uvede određenu rutinu, tj da ima obroke svaki dan u isto vreme. Na taj način se nivo šećera u krvi drži pod kontrolom.
Sušene kajsije su idealna hrana za jačanje kičme
Suve kajsije za zdravlje kostiju imaju višestruke blagodeti. Kao prvo one sadrže 55 mg. kalcijuma (u 100 gr.). On je glavni mineral za izgradnju kostiju.
Ipak, kako bi kalcijum delovao potrebni su mu vitamini saborci: A i D. Tako da bi najbolje bilo da kajsije konzumirate u kombinaciji sa namirnicama koje u sebi sadrže ove vitamine.
Magnezijum koji takođe sadrže u velikoj koncentraciji bitan je za očuvanje zdravlja kostiju.
Recept za zdravu kičmu suve šljive, kajsije i smokve
Osušene smokve, šljive i kajsije regenerišu kičmu. Napravite čaj od ovih voćki na sledeći način;
-
Potopite u vodu 2 komada suvih šljiva i dodajte po jednu smokvu i jednu kajsiju.
-
Prelijte suvo voće vodom, što manje stavite čaj će biti jači.
-
Kada tečnost proključa sklonite sa ringle i ostavite neka odstoji oko dva sata.
Doziranje:
Pijuckajte ovaj napitak svakodnevno i uklješteni pršljenovi će se sami vratiti na svoje mesto.
Prirodni laksativ dokazanog dejstva
Suve kajsije za probavu su delotvorne kao i suve šljive. Njihova vlakna su lako svarljiva, a tri-četiri voćke dnevno imaju izuzetan laksativni efekat. Ako je vaš problem hronični zatvor i tvrda stolica, uvrstite ih u ishranu.
Suve kajsije su istovremeno i prirodni lek za mršavljenje i otklanjanje nadutosti u stomaku.
Kako biste poboljšali varenje i peristaltiku creva jedite ih pre obroka. Na taj način će njihova vlakna potpomoći da se svari i ostala hrana koju ste uneli.
Bilo bi poželjno da čim se probudite dan započnete sa čašom mlake vode ili čaja u koji ste iscedili malo limuna.
Zatim iseckajte suve šljive i kajsije i umešajte ih u musli ili ovsenu kašu. Ovaj hranljivi obrok pripremiće vas za sve izazove koje dan sa sobom nosi.
Šta je potrebno za sušenje kajsija u kućnim uslovima
Sušenje voća u dehidratoru je najjeftiniji način da dobijete ukusno i zdravo suvo voće.
Postupak sušenja kajsija
-
Kajsije je potrebno prvo oprati a zatim prepoloviti i izvaditi koštice. Možete ih seći i na četvrtine. Birajte samo zdrave plodove i nemojte pretrpavati dehidrator.
-
Na temperaturi oko 70 stepeni potrebno ih je sušiti oko sedam sati. Što tanje kriške voća isečete vreme sušenja kajsija će biti kraće. Ukoliko su kajsije prskane prvi ih dobro operite od pesticida toplom vodom.
-
Kada je voće osušeno stavite ga u papirne vrećice ili sterilisane tegle. Čuvajte na hladnom mestu.
Cena dehidratora za sušenje voća koštaju otprilike 5000 – 7000 dinara. Možete ih kupiti i online.
Suve kajsije recepti za najukusnije poslastice
Recepti sa sušenim kasjijama su mnogobrojni. Od baklave, keksa i sitnih posnih kolačića pa sve do delicija sa mesom.
Džem i kompot od sušenih kajsija je prilično jednostavno napraviti, a idealna su poslastica za one koji se zdravo hrane.
Suve šljive, kajsije i smokve savršene su za pripremu zdravih posnih kolačića.
Džem od sušenih kajsija
Pravi se tako što se:
-
400 grama suvih kajsija stavi u šerpu i prelije vodom. Stavite posudu na šporet i pustite nek voda proključa. Kuvajte još šest minuta.
-
Zatim ostavite da se smesa prohladi pa izmiksajte štapnim mikserom.
-
Dodajte i sok od pola limuna i promešajte.
Čuvajte džem u staklenim teglicama. Na isti način možete napraviti i pekmez koji u sebi sadrži suve šljive, kajsije i smokve.
Sušene kajsije u čokoladi
Napravite tako što ćete otopiti čokoladu na pari. Zatim u nju umočite sušene kajsije.
Radi još boljeg ukusa i dekoracije možete ih uvaljati u mlevene lešnike ili kokos.
Hleb sa suvim kajsijama kao idealan desert uz šoljicu čaja
Potrebni su vam sledeći sastojci:
-
150 gr. iseckanih suvih kajsija,
-
150 gr. butera + 40 gr.
-
pola pakovanja kvasca,
-
1 dl. mleka,
-
2 jaja,
-
225 gr.namenskog brašna,
-
100 grama vanilin šećera
-
i prstohvat soli.
Priprema hleba:
Umutite buter sa šećerom i soli tako da bude kremast. Dodajte jaja, dobro umutite, a zatim dodajte i brašno i kvasac koji je nadošao u toplom mleku. Ostavite smesu da nadođe pa dodajte suvo voće.
Sipajte u pleh u obliku pravougaonika koji ste prethodno premazali maslacem i posuli brašnom.
Pecite na 200 stepeni dok ne porumeni.
Zatim prekrijte hleb papirom za pečenje i pecite još dvadestak minuta na 180 stepeni. Dok je još vruć, prelijte ga vrućim maslacem.
Najbolji kolači od suvih kajsija – recepti
Kuglice od suvih kajsija i badema
Za ovaj recept potrebno vam je:
-
100 gr. prepečenih badema,
-
100 grama suvih kajsija,
-
sok od pola limuna i med.
Priprema kuglica:
U blenderu jednostavno usitnite bademe i kajsije, Dodajte sok od pola limuna i kašiku meda. Sve dobro umesite i vadite male kuglice.
Ovaj instant desert je izuzetno zdrav i ukusan.
Kajsija štangle
Evo jednog dekorativnog i ukusnog recepta idealnog za proslave. Deca ih prosto obožavaju.
Potrebni sastojcu su:
-
jedan list velike oblande,
-
500 grama samlevenih suvih kajsija,
-
100 gr. šećera u prahu,
-
200 gr. kristal šećera,
-
125 gr. margarina,
-
1 dl vode,
-
200 gr. mlevenog keksa
-
i 150 gr. oraha.