Naslovna Blog Stranica 248

Radoš Bajić – HOĆE LI NEKO OVOM NARODU DA OBJASNI ŠTA SE DOGAĐA SA EPIDEMIJOM KOVIDA?

“Divim se herojima u srpskom zdravstvu koji se lavovski bore sa KOVIDOM, cenim ogromne napore države koja je obezbedila vakcine, znam da ni život, ni rad ni ekonomija nemogu da stanu, ali moram javno da se zapitam:

Hoće li neko ovom narodu da objasni šta se desilo sa epidemijom kovida i sa zdravljem populacije?

Da li moramo toliko sumanuto i nerazumno da ugrožavamo živote naših najmađih i čitavih porodica kojima nevini dečaci i devojčice sa đačkim rancima na leđima – u kuće donose koronu?

Kako je moguće da su septembra 2020. nakon samo 300 zaraženih u celoj zemlji zatvorene sve škole ispred kojih je patrolirala policija – da bi danas sa preko 7.000 inficiranih dnevno fingirali normalnost, da bi kulirali i nabijali decu u razrede sa preko 30 učenika?

Otkud tolika začuđujuća nonšalancija?

Da li se seća gospođa Kisić šta je pričala pre godinu dana?

Šta to zna uvaženi dr Kon što mi ne treba da znamo?

Koji je to model? Švedski, turski, tunguzijski…?

Pitam javno gospodina Kona i ekipu u Kriznom štabu koju je pandemija proslavila i stavila u medijski ram sa najvećim zvezdama naše javne i medijske scene – šta se događa?

Otkud tako drastična promena u vođenju mera za sprečavanje pandemije?

Možemo li makar da sačuvamo najmlađe koji su budućnost naroda, koji svake godine u demografskom ponoru ostaje bez jednog Aleksinca i preko 30.000 stanovnika?”

Radoš Bajić

Zašto se SRBI ne VAKCINIŠU protiv KORONE: Nije ni čudo da ljudi ne veruju…

Nedostatak povjerenja jedan je od glavnih faktora za odbijanje vakcinacije kaže profesorica socijalne psihologije sa Singidunum Univerziteta u Beogradu Jasna Milošević Đorđević. Profesorica Milošević je i autorica istraživanja koje se bave antivakserskim teorijama u vrijeme pandemije COVID-19.

“U slučaju Srbije, postoji generalno nepovjerenje u državu i političke stranke i institucije. U istraživanjima koje smo sprovodili su nam ispitanici govorili na primjer da ne veruju u SNS pa se zato ne vakcinišu, ali takođe i da ne veruju Krizni štab, medicinsko osoblje i doktore. Dakle, nepovjerenje se proteže od generalnog – do specifičnog u medicinski sistem”, navodi profesorica Milošević Đorđević.

Trenutni podaci Johns Hopkinsa navode da je stepen vakcinisanih ispod 45 posto u svim zemljama Zapadnog Balkana, i pored dostupnih vakcina. Hrvatska ima 42,2 posto vakcinisanih, Sjeverna Makedonija 35, Crna Gora 34,6, Kosovo 30,1 posto, a Bosna i Hercegovina 15,3 posto vakcinisanog stanovništa.

Za razliku od zapadnobalkanskih zemalja, skandinavske zemlje, na primjer, bilježe mnogo viši postotak. Recimo, Danska bilježi 74,6 posto vakcinisanih sa obe doze. Ova zemlja je 10. septembra ukinula sva pandemijska ograničenja i proglasila da COVID-19 više ne predstavlja kritičnu prijetnju.

Danski projekat HOPE kroz koji su autori istraživali kako se demokratske zemlje bore sa COVID-19 dok se dešava kriza izazvana sa COVID-19 navodi da povjerenje u institucije igra veliku ulogu u stepenu vakcinacije.

“Naši nalazi ukazuju na to da je visoko i stabilno povjerenje građana u njihove zdravstvene vlasti ključni faktor uspjeha Danske. Ovo povjerenje potaknulo je visoku stopu vakcinacije i uspješnu provedbu ključnih politika poput masovnog testiranja i pasoša za korona virus”, navode autori istraživanja.

Kako su u tekstu za Washington Post naveli autori istraživanja Michael Bang Petersen i Alexander Bor, u sklopu Hope projekta ispitivali su više od 400.000 osoba u Danskoj i sedam drugih zemalja. Preko 90 posto Danaca vjeruje zdravstvenim organima.

Takođe, u proljeće ove godine, Danska je provodila četiri miliona testova sedmično ili 75 testova na 100 stanovnika.

Doktor Branko Rihtman, mikrobiolog sa Warwick Univerziteta u Velikoj Britaniji kaže kako je iz zemalja koje imaju visok stepen vakcinisanih vidljivo da su transparentnost i pravovremena informisanost zajednički faktori.

“Odluke su donošene na osnovu preporuka struke, a stručnjaci su bili upravo ti koji su učestvovali na konferencijama za štampu i izlagali naučnu pozadinu svih odluka”, pojašnjava doktor Rihtman, koji dalje dodaje kako u zemljama sa visokim stepenom vakcinacije i nauka ima visok kredibilitet jer se zasniva na visokim standardima.

“Kad živite u zemlji gdje se akademske diplome zarađuju u par mjeseci, gdje se diplome kupuju, gdje studenti kupuju diplomske radove, gdje se u bolnice ide sa kovertama, nije ni čudo da ljudi ne vjeruju zdravstvenim organima”, kaže Rihtman.

Izvor: slobodnaevropa.org

Žive oko nas, neke poznajemo i volimo, a oni nas “TRUJU” VIRUSIMA iz AVIONA I raznim BOLESTIMA

“Pešter, nije virus, već nas truju. Snimak stigao preko Vajbera! Da li je ovo još neko dobio i video? Da li možeš javnosti Srbije da objasniš šta je ovo i šta se tu tačno dešava? Vučiću? Korona? Mi nismo zamorci, mi smo ljudi i nikome nismo dali saglasnost za ovako nešto”.

Ovo je poruka koju je, uz video snimak aviona, koji u sred bela dana iznad nepoznate pustinjske oblasti, ispušta veliku količinu crvene tečnosti, napisala jedna od korisnica društvenih mreža.

Iako pretraživanjem interneta veoma lako može da se nađe da je reč o vatrogasnoj ekipi koja gasi požar u američkoj državi Arizona, korisnica tvitera koja je postavila snimak odbacuje tu mogućnost pitanjima „Gde je požar? Ekspert ste za rastinje na Pešteru? Nije svaki crveni prah, prah za gašenje požara…“.

Da neko namerno truje ljude nije prva teorija zavere, pošto smo odavno svi čuli za „kemtrejlse“, odnosno tragove izduvnih gasova aviona, za koje pojedinci tvrde da su sastavljeni od hemikalija za kontrolu uma.

Teorije zavere

Teoretičari zavere postoje odvajkada, ali tek u poslednje vreme psiholozi su počeli da analiziraju kojim se motivima vode.

Prvo, šta su teorije zavere? To su objašnjenja na osnovu kojih određene skrivene grupe rade u tajnosti kako bi postigle zle ciljeve.

Jedna od najpoznatijih teorija jeste da je vlada Sjedinjenih Američkih Država 1969. godine lažirala sletanje astronauta na Mesec, odnosno da je sve to snimljeno u studiju i da ljudska noga nikada nije kročila na taj Zemljin satelit.

Niži nivo analitičkog razmišljanja

Američki istraživači naveli su nekoliko karakteristika koje poseduju osobe koje verovatno veruju u teorije zavere:

– Otvorenost za novo iskustvo, nepoverenje, nizak stepen pouzdanosti, ljubaznosti i spremnosti na saradnju, kao i makijavelistička karakteristika, odnosno da je osoba toliko fokusirana na sopstvene interese da će radi njihovog ostvarenja da manipuliše, prevari i iskoristi ostale.

Ljudi koji više veruju u teorije zavere imaju niži nivo analitičkog razmišljanja, precenjuju verovatnoću da se dogode i drugi događaji, pripisuju nameru tamo gde je malo verovatno da ona i postoji.

Osećaj posebnosti

Istraživači su otkrili da postoji uzajamni odnos između potrebe ljudi da se osećaju posebno i verovanja u teorije zavere.

Tome doprinosi činjenica da je u suštini teorija zavere posedovanje nesvakidašnjih i retkih informacija. Osim toga, te teorije se baziraju na narativu da te informacije nisu dostupne svima, da je reč o tajnama.

Ljudi koji su skloni teorijama zavere mogu da se osete posebno, jer sebe mogu da vide kao nekoga ko je bolje informisan od drugih o važnim društvenim i političkim događajima. Zbog ovih razloga teoretičari zavere su često i narcisoidni.

Bespomoćnost

Naučnici su primetili i da će pojedinci koji podržavaju teorije zavere, biti više skloni socijalnoj izolaciji, osećaće se bespomoćno, odnosno imaće osećaj da njihovo ponašanje odstupa od društvenih normi. Naime, oni koji se osećaju izolovano mogu da odbijaju opšteprihvaćena objašnjenja događaja, jer odbacuju i legitimitet izvora tih objašnjenja. Takođe, teorije zavere daju i osećaj kontrole nad nepredvidivim događajima u opasnom svetu.

Uticaj interneta

Internet je pojačao sposobnosti istomišljenika da se okupe, odnosno da podele i prošire svoje teorije zavere. Posle pucnjave u Las Vegasu 2017. godine, kada je poginulo 59 osoba, teoretičarima zavere bilo je potrebno samo nekoliko sati da naprave Fejsbuk grupu sa više od 5.000 članova.

Rasprava sa teoretičarima zavere

Rasprava sa nekim ko veruje u neku teoriju zavere nije zaista moguća, jer verovanja tih osoba nisu racionalna. Naprotiv, ona su često verovanja utemeljena na strahu ili paranoji koja će, kada im se suprotstavi konkretan dokaz, odbaciti i dokaz i onoga ko je taj dokaz izneo.

Teorije zavere će uvek postojati, i nastaviće da se šire, dokle god je onih koji u njih veruju. Internet i društvene mreže omogućile su lakše širenje različitih teorija. Zato, ne trošite mnogo energiju na raspravu sa onima koji veruju u neke sulude teorije, pošto nikakvi argumenti neće promeniti njihovo mišljenje.

Izvor:blic.rs

Zdrava zabava i učenje: Zašto su IGRE u BARICAMA korisne?

0

Po vetrovitom i kišnom danu roditeljima je ponekad teško da pronađu aktivnosti da se njihovi mališani zabave i razonode. Ipak, zašto ih tada ne biste izveli napolje i omogućili im da uživaju u jednoj od omiljenih dečjih igara – skakanju po baricama?

Loša vremenska prognoza lako može da poremeti dečje planove za igru i uzbudljive aktivnosti na otvorenom. Bez obzira na to da li je oblačno posle jakog pljuska ili kišovito i tmurno, deca će ubrzo početi da traže da rade nešto interesantno. Za nas odrasle ovakvo vreme znači ostanak kod kuće uz šolju tople kafe ili čaja. Sa druge strane, mnogi mališani tako ne razmišljaju i radije bi proveli vreme napolju u istraživanju okoline dok su parkovi i igrališta još mokri i vlažni od kiše.

Sigurno se sećate kako ste kao dete više od svega želeli da zagazite u svaku baricu na koju biste naišli kada izađete napolje posle kiše. Ima nečeg gotovo magičnog u tim malim lokvama kišnih kapi što privlači mališane – kapljice vode koje se slivaju niz njihove gumene čizmice svaki put kada šljapnu po baricama, igračke koje stavljaju da plutaju po njima ili kada ih preskaču. Umesto da insistirate da se deca tada igraju kod kuće, razmislite o tome kako da iskoristite kišni dan i čak i tada ugrabite dracogene trenutke za zabavu. Sledi nekoliko ideja kako da osmislite interesantnu kišnu avanturu.

1. Skakanje po baricama

Kada počne da pada kiša, pozovite mališana da obuče svoju kabanicu, obuje gumene čizme i izađe napolje kako bi uživao u skakanju po različitim baricama. Pored toga što će se deca zabaviti, skakanje po baricama takođe je aktivnost koja mališane uči kako da bolje razviju svoju grubu motoriku i tehniku skakanja i dočekivanja na noge kako ne bi pali u baricu. Deca će uočiti i vezu između uzroka i posledica dok posmatraju šta se dešava sa vodom u barici ako po njoj šljapnu ili skoče. Osim toga, kada mališana pustite napolje po kiši, poručujete mu da je sposoban i otporan, što gradi njegovo samopouzdanje. Ovakva aktivnost je najpogodnija za one dane kada je napolju i dalje toplo, kao tokom leta ili rane jeseni.

2. Eksperimenti za male naučnike

Barice su korisne za različito eksperimentisanje. Mališani mogu da sakupe stvari koje nađu u prirodi kako bi istražili osobine plutanja i tonjenja. Da li lišće ili štapovi plutaju? Šta se dešava sa kamenčićima ili brodićem od papira? Mališani mogu da nastave da eksperimentišu tako što će posmatrati šta će se desiti ako u vodu bace kamen. Zašto se formiraju krugovi na površini vode kada veći kamen bućne u baricu? Deca mogu da postave i mnoga druga pitanja i potraže odgovore na njih igrajući se na kiši.

3. Muzičke aktivnosti

Mališanima je često zabavno da slušaju kišu kako pada. Deca tada otkrivaju da je zvuk koji kišne kapi prave kada pune barice sasvim drugačiji od onog kada se odbijaju o baštensku garnituru ili sto. Jak i slab pljusak takođe drugačije zvuče. Dok slušaju različite zvuke kiše, predložite mališanima da probaju da ih ponove koristeći kuhinjski pribor kao što su šerpe, posude za merenje, varjače, četke, ili bubanj. Neka osmisle pesmice koju će pevati dok se igraju u baricama, ili neka otpevaju neke poznate, pogodne za tu priliku. Ove jednostavne i bazične aktivnosti podržavaju razvoj dečjeg osećaja za ritam i rimovanje, kao značajne mentalne veštine.

4. Iskoristite mogućnosti za imaginarnu igru

Dok sami kreiraju načine i scenario za igru, deci je retko potrebna pomoć odraslih. Ipak, ono što mame i tate mogu da učine je da podstaknu svoje mališane da istraže okruženje u kojem se nalaze i obezbede im određene predmete kako bi realizovali svoje ideje. Na primer, mnoga deca vole da zamišljaju da prave supu ili čaj, koristeći kišnicu iz barica. Kako bi se što više angažovali u ovoj „kulinarskoj“ aktivnosti, obezbedite im odgovarajuće lopatice, kantice i kašike. Ne samo da će vam biti zabavno dok posmatrate decu kako mešaju, odmeravaju količinu i serviraju supu već će na taj način svaki mališan proširiti fond reči koje koristi dok opisuje proces kuvanja roditeljima, sebi ili svojim drugarima. Ovakva imaginarna igra tako postaje odlična prilika da deca vežbaju i usavrše svoj vokabular. Osim toga, takva aktivnost pozitivno utiče na dečje samopouzdanje, kao i njihove fine motoričke sposobnosti usled korišćenja posuda za merenje i drugog kuhinjskog pribora.

Priroda je fantastično mesto gde najmlađi mogu da nauče različite korisne stvari kroz igru. Čak i kišoviti dani pružaju mnoštvo prilika za zabavu i istraživanje. Zato sledeći put kada su mališani kod kuće zato što napolju pada kiša i žale se kako im je dosadno, obucite kabanicu, pronađite gumene čizme, otvorite kišobran i zaputite se u potragu za baricama. Ubrzo ćete uvideti zbog čega im se mališani toliko raduju.

Izvor: novakdjokovicfoundation.org

Zašto KOSA opada posle KORONE: Kako do RASTA nove KOSE

0

Za mnoge posledice, čiji je uzročnik koronavirus, kao što su umor, kardiološki i plućni problemi, smo već čuli. Jedna od posledica koja ne ugrožava zdravlje, ali može da smeta je – opadanje kose.

Jedno od pitanja koje se nameće jeste da li je opadanje kose posledica infekcije virusom ili uzimanja lekova tokom terapije obolelih od kovida-19.

Korona udara i na kosu – bez panike, vlasi se mogu vratiti

„Nakon infekcije koronavirusom, 30 odsto kose pređe u fazu opadanja. Razlog je u tome što, naše telo, kad se bori sa nekom teškom infekcijom, doživi fiziološki stres. Tada naše telo štedi na nebitnim strukturama kao što je dlaka, i zato skrati opskrbu krvi i hranljive materije za dlaku. Vlakno na to reaguje tako što stane sa radom i njen ciklus rasta se prekine, uđe u fazu mirovanja i onda u fazu ispadanja”, rekla je dr Elena Arsova, triholog, i zaključila da je opadanje kose direktno u vezi sa infekcijom a ne sa lekovima.

Pacijenti primećuju opadanje od dve stotine do tri stotine dlaka dnevno, za razliku od uobičajenog gubljenja oko 100 vlasi dnevno.

Doktorka Arsova kaže da opadanje kose počinje tri meseca posle preležane infekcije i da obično traje tri meseca.

„Nakon toga, opadanje bi trebalo polako da se stabilizuje i da krene rast nove kose. Nažalost, to se ne desi uvek tako spontano, zato što folikul dlake može da bude promenjen primarno i onda ispadanje utiče na dodatni poremećaj funkcije folikula”, objasnila je za RTS Ordinaciju dr Arsova.

Dodaje da je najveći broj pacijenata koji su imali problem sa opadanjem kose posle preležanog kovida-19, već imao neke probleme tog tipa ranije. Kod pacijenata, koji pre zaražavanja koronavirusom nisu imali probleme sa opadanjem kose, kaže, kosa se obnovi, pa nema razloga za brigu i posebne tretmane.

Naglašava da je u tom slučaju dovoljno poboljšati ishranu i obogatiti je proteinima, uz korišćenje vitaminskih suplemenata i losiona za stimulaciju rasta kose.

Ne kupujte preparate „na svoju ruku” već potražite stručni savet

Kada je reč o preparatima koje treba primenjivati, triholog dr Milena Stanojević savetuje Biotin, koji poboljšava kvalitet dlake i ubrzava rast.

„Ono u čemu ljudi greše, pošto su uspaničeni, je kad odu do prve apoteke, kupuju losione za rast da bi nadoknadili taj gubitak. Međutim, mi prvo moramo da stopiramo opadanje kose, to nam je prvi i najbitniji korak. Tek onda kad se smanji opadanje kose, i dođe na jednu normalnu meru, savetujemo losione i terapiju za stimulaciju rasta”, ispričala je dr Stanojević.

Objašnjava da ljudi u tom slučaju najčešće utrljavaju ulja, i to najčešće ricinusovo ulje, što, kako tvrdi, pravi veći problem, jer ulje zatvara pore u folikulima dlake, i dešava se problem mašćenja skalpa i kože glave.

„Moj savet je da se pacijent, čim primeti opadanje kose, javi trihologu, doktoru za kosu, pa ćemo mi na osnovu pregleda preporučiti terapiju”, rekla je u RTS Ordinaciji, dr Stanojević.

Međutim, dešava se da se kosa „sama ne oporavi”. Tada se kao terapija koristi uglavnom „pi er pi” tretman uz lasersku stimulaciju.

„Laser drži opadanje kose pod kontrolom, a „pi er pi” tretman, odnosno tretman krvnom plazmom služi da stimulišemo folikule da krene da produkuje rast nove dlake”, objasnila je dr Stanojević.

Izvor: rts.rs

Problemi sa OČIMA: Jedan od najčešćih simptoma korone!

0

Simptomi korona virusa prilično su širokog spektra – od upornog kašlja, preko temperature, pa sve do gastrointestinalnih problema. Sada su rezultati nove studije pružili više razumevanja o tome kako virus putuje telom i može uticati na oči.

Bol u očima je najznačajniji pokazatelj kovida 19, navodi se u novom istraživanju objavljenom u časopisu BMJ Open Ophthalmology. Istraživači sa Univerziteta Anglia Ruskin zatražili su od svih ljudi koji su imali potvrđenu dijagnozu kovida da popune uputnik o svojim simptomima koje su imali nakon što su saznali da su pozitivni.

Studija je otkrila da su peckanje i bol u očima bili znatno češći kod onih koji su imali kovid, dok je samo 5 odsto izjavilo da je i pre kovida osećalo ovako nešto.

Od 83 ispitanika, 81 odsto njih je prijavilo probleme sa očima u prve dve nedelje infekcije koronom. Od toga je 80 odsto izjavilo da su problemi sa očima trajali manje od dve nedelje.

Ukupno, najčešći prijavljeni simptomi bili su umor (90 odsto), groznica (76 odsto) i suv kašalj (66 odsto).

– Ovo je prva studija koja je istraživala različite simptome oka koji ukazuju na konjuktivitis, njihov vremenski okvir i trajanje. Iako je važno da se očni simptomi uvrste na listu mogućih znakova kovida, tvrdimo da bol u očima treba da zameni konjuktivitis na ovoj listi. Važno je razlikovati bol u očima kao znak kovida od drugih bakterijskih infekcija koje se manifestuju kroz sluzav iscedak – kaže autorka studije prof. dr Sahina Pardan, direktorka Instituta za oftamološka istraživanja.

Konjuktivitis kao znak kovida?

Izveštaj objavljen u martu u časopisu JAMA Ophthalmology otkriva da je gotovo jedna trećina malog uzorka ispitanika u provinciji Hubej u Kini imala “očne manifestacije” virusa.

Većina ljudi koja je te simptome prijavila imala je težu sliku kovida. Ipak, samo je jedan od njih imao konjuktivitis kao prvi simptom.

Tako su se mnogi zapitali kako kovid uopšte može uticati na oči, a ponajmanje izazvati konjuktivitis.

Na početku pandemije, stručnjaci su otkrili da dok većina ljudi “pokupi” virus kroz nos ili usta, on takođe može ući i putem očiju.

Oči su obložene sluzokožom, odnosno gustom zaštitnom tečnošću. Ova membrana prvenstveno sprečava ulazak prljavštine i prašine u telo kroz oči, ali osigurava da one ostanu hidrirane. Međutim, za kovid-19, ova sluznica postaje laka pristupna tačka.

Osim toga, virus se takođe može širiti kroz suze. Ako, na primer, vaše suze padnu na neku površinu, odmah je morate dezinfikovati.

Izvor: telegraf.rs

Dr Kamenov: Rešenje protiv KOVIDA nije isključivo VAKCINA

0

Bez dobrog imuniteta, organizam ne može da se bori protiv bolesti. Svaka osoba koja ima loš imunitet, bez obzira na starosnu dob, mora prvo da popravi to stanje, da bi mu vakcina pomogla u borbi protiv kovida, kaže za Radio Kontakt Plus, dr Borislav Kamenov, dugogodišnji imunolog i pedijatar, bivši direktor Kliničkog centra Niš i univerzitetski profesor u penziji.

Dr Kamenov ukazuje i na to da i vakcinisani obolevaju od kovida, pa je zbog toga preporučena i treća doza vakcine, ne bi li se takvo stanje predupredilo. Međutim, stava je da bez dobrog bazičnog imuniteta, vakcina neće dati najbolji odgovor u borbi protiv koronavirusa.

„Lično mislim da nije isključivo rešenje preko vakcina. One mogu da poprave priču, ali ne daju odgovor koji je potreban. Prema mom mišljenju, svi koji su primili vakcinu, a nisu imali dobar imunitet i nisu ispravili osnovni mehanizam uklanjanja virusa, svi oni se razboljevaju i pored vakcine, jer u suštini vakcina sama ne može da vam obezbedi ceo imunitet. To je ozbiljan problem. Ljudi hoće manje-više brz i lak odgovor – da prime vakcinu i da reše sve probleme. To ja vazda vidim sa pacijentima – kad im savetujem da promene svoje navike, oni to uglavnom neće i odbijaju, ali hoće recimo da popiju lek, da prime injekciju, vakcinu (…) To je taj problem gde smo mi malo propustili tu priču da li je naš organizam spreman da odreaguje ili ne. Bez dobrog imuniteta, organizam ne može da se bori protiv bolesti“, izričit je dr Kamenov.

Da bismo popravili imuni sistem, dodaje, moramo početi ispočetka – tako što ćemo promeniti loše navike kada je u pitanju ishrana.

„Da promenimo hranu nije skupo. Ako nam smeta mleko, izbacimo ga iz ishrane, kao i mlečne proizvode. Takođe i hleb – pšenica, ječam i raž, ali i soja, oni prave probleme koji ugrožavaju organizam. Možemo uzimati biljna mleka, zatim od koze, ovce, manje su problematična. Hleb može da se pravi od susama, lanenog semena, prosa, heljde, pirinča (…) U svakom slučaju, to je nešto što smanjuje trovanje sa tom pšenicom koja je je hibridna, gde ima mnogo laktina, koji mnogima pravi ozbiljan problem. Pivo ima dosta kvasca, ječma, mnogima i to pravi problem. Zamenimo ga vinom, ako baš hoćemo da pijemo“, preporučuje dr Kamenov.

Pored korekcije u ishrani, vitamin D je jedan od ključnih elemenata u izgradnji imuniteta, ukazuje.

„Vitamin D je faktor koji omogućava da se virus ubije u našim makrofagima, u našim ćelijama. Bez tog vitamina, virus ne može da se ubije nikako“, objašnjava dr Kamenov.

Tokom proleća, leta i početkom jeseni, sunce nas u dovoljnim količinama hrani vitaminom D. Međutim, određenom broju ljudi, upozorava dr Kamenov, ukoliko se truju hranom, čak ni sunce ne može da podigne nivo vitamina D.

„Jedan broj ljudi ima oslabljen imuni sistem, bez obzira što su izloženi suncu, to im nije dovoljno, razboljevaju se i tokom leta. Dakle, svi oni koji su umorni, imaju podočnjake, kojima su crveni vrhovi prstiju, dlanovi, koji imaju beo jezik, oni uglavnom treba i preko leta da piju vitamin D, ali ne samo to, nego moraju da poprave ishranu. Treba da uzimaju i probiotike, da bi popravili creva. Moraju da prestanu da se truju, jer na taj način troše vitamin D“, objašnjava dr Kamenov i dodaje da svakako treba da ga unosimo u većim količinama, naročito dok je korona prisutna.

Takođe, cink je jedan od najvažnijih minerala neophodnih za razvoj i funkcionisanje imunog sistema. Međutim, dr Kamenov napominje da ovaj oligoelement utiče i na trovanje organizma. S tim u vezi, onima koji žive na području Kosovske Mitrovice i njenoj okolini, savetuje da ga dodatno ne unose, ukoliko prethodno nisu ispitali nivo njegovog prisustva u organizmu.

„Poznato je da na tom području ima rudnika, a samim tim i visoke vrednosti cinka, čak se ljudi i truju, pošto ga unose u velikim količinama. On ne sme beskonačno da se koristi. To može da se odredi, čak i ako se uzima sirup sa cinkom – ako je gorkog ukusa kada ga probate, onda ga imate dovoljno, ako je sladunjav, u tom slučaju ga treba unositi.“

Kada je u pitanju treća doza vakcine, za one koji su neodlučni u odabiru, dr Kamenov poručuje da treba da se opredele za istu.

„Oduvek je bilo takvo pravilo kad smo vakcinisali decu – počnemo sa jednim proizvođačem, uvek nastavljamo sa istim, osim ako konstatujemo da to nešto ne valja. Ako ne valja, onda ne bi trebalo ni ostali da se vakcinišu prvi put. Dakle, mi bismo morali da kažemo da ta vakcina ne valja. Možda ona ima kraći imunitet, ali ako je neko dva puta vakcinisan, izglednije je da će mu se organizam popraviti i sa trećom dozom.“

Za slučajeve koji odmah nakon vakcinacije pokažu prisustvo virusa korona, kaže nije ništa neobično, već očekivano, jer je preko vakcine unet fragment virusa.

„Kada se unese fragment virusa, on može da se identifikuje kao infekcija. Naročito kad primite Fajzer vakcinu, vi proizvodite to što proizvodi virus. Da li ga proizvode vaše ćelije ili ga sam virus unosi, to nema veze. Međutim, i to može da napravi štetu. Niko nije do kraja prostudirao koliko se proizvodi virusnih čestica, koliko to traje (…)“, skeptičan je dr Kamenov.

Prema njegovim saznanjima, onaj ko je preboleo kovid, na nove infekcije otporniji je 13 puta u odnosu na onog ko je vakcinisan, dok je 33 puta manja simptomatologija, ukoliko dođe do obolevanja.

„Mnogi veruju da otpornost traje duže, nego kod vakcine. Kod vakcina se meri u mesecima, a ovo može da traje mnogo duže“, tvrdi.

Dr Kamenov još smatra, da oni koji su preležali kovid, ne treba da se podvrgnu vakcinaciji.

„U suštini, ko je preboleo bolest, trebalo bi da ima najbolji mogući specifični imunitet, kao što je to slučaj sa svakom drugom bolešću. Mi smo to znali i ranije – kad prebolite određenu bolest, onda se od nje više ne razboljevate skoro uopšte, manje-više kod najvećih brojeva slučajeva. Neke studije u svetu upravo o tome govore. Dakle, ko preboli bolest, on ima bolji imunitet od onog ko se vakcinisao, jer šta će vakcina bolje da napravi, nego što je to uradila prirodna bolest“, upitao je na kraju razgovora dr Kamenov.

Izvor: Radio Kontakt plus

Dr Bošković o KORONI: Zašto su baš TRUDNICE rizična grupa?

0

Poslednjih dana sve se više priča o trudnicama i smrtnom ishodu od korone, a tim povodom je na K1 gostovao dr Srđan Bošković iz Instituta za kardiovaskularne bolesti Dedinje, koji je u Uranku objasnio zašto su baš trudnice rizična grupa.

– Trudnice i inače imaju poremećaj koagulacije u poslednjem trimestru trudnoće. Imaju povišen d-dimer. Takođe, mehanika njihovog disanja je drugačija zbog velikog stomaka. Trudnice su zato ekstremno ugrožene zbog korone – kazao je dr Bošković. – Mi trudnicama savetujemo da se vakcinišu i protiv gripa. Jedino rešenje za sve, i za trudnice, je vakcina protiv kovida i što manje kontakata sa ljudima. Bolje da ne znate šta sve viđam u bolnici u Batajnici. Svako ko ne želi da se vakciniše trebalo bi da samo na 15 minuta prošeta hodnicima bolnice. Videće ljude u punoj snazi na ivici smrti. Oko 20 odsto pacijenata su mladi, rekao je dr Bošković.

Takođe, dodao je da ne razume kako polovina stanovnika naše zemlje ne razume da vakcina doprinosi tome da ćemo i ako obolimo od kovida imati blagu kliničku sliku.

– Vakcinisane osobe će u najvećem broju slučajeva ako se razbole imati dva do tri dana blago povišenu temperaturu i izgubiće čulo ukusa i mirisa – kazao je dr Bošković. – U velikoj većini u kovid bolnicama su nevakcinisani pacijenti. Popustili smo u vakcinaciji ali smo se opustili i u kontaktima. Ja svoju majku od 78 godina nisam poljubio od marta prošle godine. Ni ne rukujemo se, iako je primila tri doze vakcine, objasnio je.

Dr Bošković kazao je i da su česta posledica preležanog kovida upala srčanog mišića kao i tečnost oko srčanog mišića.

– Ta tečnost pokazuje da iako je bolest preležana, u telu i dalje tinja zapaljenski proces. Sreća je što to prolazi, kod nekoga za šest, kod nekoga za 12 meseci. Svaki virus je sistemska bolest i može ostaviti posledice na srcu. Ono što zabrinjava je podatak da je prošle godine u našoj zemlji od kardiovaskularnih bolesti umrlo 55.000 ljudi, to je gotovo polovina svih umrlih.

Dr Srđan Bošković u „Uranku“ je istakao da kardiovaskularne pacijente trenutno primaju samo Institut Dedinje, Klinički centar Srbije i KBC „Zemun“.

– Naše liste čekanja su sada i triput duže, jer pet ustanova trenutno ne radi zato što su u kovid sistemu. Svakih 15 dana pravimo apdejt stanja osoba u najvećem riziku. Stalno ažuriramo prioritetne liste i trudimo se da zbrinemo sve pacijente.

On je istakao da je u Institutu Dedinje vakcinisano oko 92 odsto lekara, dok je procenat imunizacije kod srednjeg medicinskog kadra oko 80 odsto.

– Smrtnost hospitalizovanih od infarkta na teritoriji Srbije je oko 7,5 odsto. Još toliko je onih koji ne dođu do bolnice pa je ukupna smrtnost između 10 i 15 odsto. To je veliki procenat. Kardiovaskularni bolesnici bi trebalo da se vakcinišu.

Izvor: zena.blic.rs

Šta treba JESTI a šta izbegavati ako ste dobili KORONU ili je preležali

0

Koji je plan ishrane ako smo zaraženi kovidom, a šta bi trebalo jesti nakon preležane bolesti?

Koje su namirnice najbolje za vreme i posle virusa – šta jesti od voća, povrća, koje meso, da li jesti testeninu, slatkiši…

“Pravilna ishrana treba da bude uravnotežena, izbalansirana sa dosta vitamina i minerala. Akcenat je na integralnim žitima, unosu svežeg voća, posebno bogatog vitaminom C i svežeg povrća. Izvor proteina treba da nam bude iz namirnica kao što su meso, riba i jaja. Važan je adekvatan način pripreme namirnica, kako ne bismo umanjili njihovu dijetetsku biološku vrednost”, istakla je nutricionistkinja LJiljana Putniković sa KCS.

“Pacijentima koji imaju kovid obično preporučim da svakodnevno budu zastupljene zdrave masti poput orašastih plodova, maslinovog ulja, a ne treba izbegavati ni umerene količine putera, jer su to izvori liposolobilnih vitamina koji se bolje koriste u masnoj sredini. Važna je i sveža cvekla, zeleno povrće. Dnevno je dovoljno oko 600 grama svežeg povrća na dan”, navodi Ana Todorović, nutricionista.

Kako je dodala dr LJiljana Putniković, u Kovid bolnici u Batajnici, ishrana se prilagođava zdravstvenom stanju pacijenata i ona je individualna.

Kako pacijentima koji nemaju čulo ukusa zbog kovida, olakšati uzimanje hrane?

“Oporavak je brži i vraća pacijente u normalan način života. Oni se tada oslanjaju na suplemente. Doručak je mnogo važan jer su pluća ugrožena, pa je vaćna ishrana bazirana na kozjim proizvodima ko može i voli”, napominje Ana Todorović.

“Hranu treba minimalno termički obrađivati, uzimati dosta voća, povrća. Kod pacijenata sa dijabetesom treba biti obazriv”, rekla je dr LJiljana Putniković za RTS.

Šta izbeći u ishrani kada su u pitanju kovid infekcije?

“Na prvom mestu to su pekarski proizvodi, slatkiši, šećer uopšte, brzu hranu, pa je potrebno fokusirati se na domaću ishranu”, rekla je Ana Todorović.

Doktorka LJiljana ističe da od začina treba uzeti one koji su nam svakodnevno dostupni kod kuće. Treba uzimati limun, peršunov list, bosiljak, alevu papriku.

„Dan može da se započne domaćim sokom od aronije, u umerenim količinama, koji je odličan za imunitet, ceđenim limunom ukoliko to našem želucu ne smeta. Izbalansiranim doručkom koji sadrži integralni hleb, kozije kiselo mleko, kuvano jaje i dodatak svežeg povrća. Važan je i redovan san, blago izlaganje suncu“, zaključila je za RTS nutricionista Ana Todorović, DZ Savski venac.

Izvor: .magazin.novosti.rs