Naslovna Blog Stranica 125

Ako za BOGA znamo POMOZIMO –  Malenog Ivana majka se odrekla, nepokretan je i nema šta da jede!!!

Cela Srbija je pre skoro jednu deceniju upoznala Milorada Jurkovića – Mileta, stolara koji pravi i poklanja stolice za hranjenje dece svima koji ne mogu da ih priušte. Nema porodice koja ne poznaje ovog humanog čoveka jer on nalazi ljude za koje niko ne zna, koji ništa ne traže i koji su zadovoljni svojim životom, iako se vidi da im je potrebna pomoć. Tako je i ovaj put stolar Mile pronašao jednog dečaka Ivana kog se majka odrekla kada je imao samo četiri meseca života. Ovom mališanu je hitno potrebna naša pomoć.

Stolar Mile je na svojoj stranici na Fejsbuku https://www.facebook.com/StolarMileRakovac objavio potresne slike iz doma jedne porodice koja jedva preživljava. Pored jako teških uslova u kojima žive, njegove suze izazvao je maleni dečak Ivan sklupčan u sklepanim kolicima, koji boluje od dispraksije, zbog čega ga je majka ostavila kada je imao samo četiri meseca.

Na jednoj od fotografija, Mile čuči pored improvizovanih kolica u kojima je Ivan i drži ga za ruku. Njegove reči o dečaku i dečakovoj porodici su istovremeno i tužne i jake.

„Dečak u ovim sklepanim kolicima pored koga sam čučnuo. Ivana čuva baka dok mu je otac sezonski radnik koji u ovim kišnim danima ništa nije ni mogao raditi. Ivana je majka ostavila i to potpisala da ga se odriče kada mu je sa 4 meseca otkrivena dijagnoza Dispraksija (poremećaj koordinacije koji se prvenstveno uočava u nezrelosti organizovanja pokreta). Od tada čuva ga baka, dok je otac po ceo dan po njivama da bi zaradio za njih“, napisao je ovaj dobrotvor.

Borba ove četvoročlane porodice da preživi je teška. Ono što se zaradi i zakrpi, pocepa se sa druge strane i tako u krug. Dugovi se šire i produžuju.

Mile objašnjava šta je Ivanu najpotrebnije. Kaže da dečak ima dosta garderobe, ali da su mu neophodna neurološka kolica.

Trenutno se dečak nalazi u improvizovanim kolicima.

„Ova kolica su pravljena od običnih dečijih, a platforma za noge od žice za frižider. Da, da, dobro ste pročitali“.

Plavokosi dečak sme da jede samo blendiranu odnosno kašastu hranu, ali Mile navodi da nema ni nje, a kamoli hrane u komadima. Frižider je prazan.

Zato je ovom mališanu potrebno bukvalno sve.

„Od pelena broj 5, pomada, krema, sredstva za dezinfekciju. Hrana konzervirana i dugotrajna. Imaju frižider, može i kvarljivija hrana, ali dok to stigne do njih bolje je ne rizikovati. Dragi prijatelji, ovi ljudi i ovo dete su proveli zimu bez ijednog komada drveta da založe vatru. Bukvalno su se smrzavali“, napisao je Mile.

Ivanov deda je teško pokretan posle dva infarkta i jednog šloga. Ipak, kada ih je Mile posetio, uspeo je, objašnjava stolar, da se podigne iz kreveta.

„Pozdravio nas je. Kaže: Mile, gledao sam te u jednoj emisiji kako si se zaplakao za jednim detetom, pa i ja sam plakao sa tobom. Teška priča koju sam vam ovako pokušao pojasniti, a ublažiti ne mogu, ma koliko se trudio. Trenutni dugovi koje imaju su 15.000 za struju i 10.000 duga za hranu. Svako ko želi i može da pomogne na bilo koji način, možete nam se javiti porukom u inboks stranice za dalji dogovor. Veliko hvala unapred ma šta god odlučili, jer i ja sam se ovih dana preispitivao radim li dovoljno i pomažem li dovoljno“.

Život u ovoj kući je nemoguć, što se vidi i po slikama. Mile je ostao bez teksta zbog Ivanove tužne sudbine – em živi u jako teškim uslovima, em ga je majka ostavila.

„Jednoga dana staćemo svi pred Boga. I Ja i Vi i Ivan i njegova majka. Kako si sejao, tako ćeš i žnjeti“, napisao je Mile na kraju svoje objave.

A ako možete i želite da pomognete Ivanu, pišite Miletu na  https://www.facebook.com/StolarMileRakovac

Čaj od PETELJKI i LIŠĆA VIŠNJE pomaže kod: KANCERA, obolele JETRE, tegoba MENOPAUZE, izbacivanja peska iz MOKRAĆNIH KANALA, IMPOTENCIJE… (RECEPT)

Ne bacajte peteljke i lišće višnje, mogu vam pomoći kod mršavljenja, bubrežnih oboljenja, impotencije, celulita…

Višnja spada u kategoriju superzdrave hrane. Bogata je vitaminima A, C, E i folnom kiselinom, magnezijumom, gvožđem i vlaknima, tako da sočne plodove možemo jesti u neograničenim količinama.

Od peteljki i lišća višnje može se napraviti čaj koji pomaže kod izbacivanja peska iz mokraćnih kanala, celulita, impotencije, bubrežnih bolesti i hroničnog kašlja. Lišće višnje se koristi i kao sredstvo za lepotu, a pomaže kod peruti i otečenih kapaka, kao i kod gubitka kilograma.

U kombinaciji sa pivom, ovo postaje odličan eliksir za telo i igra glavnu ulogu u održavanju lepe kože.

Preporučuje se kod ubrzanog oporavka nakon operativnog zahvata, kod smanjenja upala, štiti nervni sistem, pomaže u prevenciji raka, naročito debelog creva, kod nesanice i lečenja tegoba menopauze.

U šerpu sipajte jednu kašiku usitnjenog osušenog lišća višnje i jednu kašiku osušenih cvetova kantariona. Prelijte ih sa tri čaše vrućeg piva.

Stavite šerpu sa ovom mešavinom na šporet i zagrejte do ključanja, pa kuvajte na blagoj vatri 30 do 40 minuta. Zatim šerpu skinite sa vatre.

Kad se ohladi, čaj procedite kroz gustu cediljku ili gazu. Pijte po dve kašike ovog čaja tri puta dnevno posle jela. Poslednju šoljicu pijte pred spavanje.

Lečenje ovim napitkom bi trebalo da traje 1 – 2 meseca, a blagotvorno deluje i na obolelu jetru.

Izvor: ordinacija.tv/aura.ba

Tanja Bošković: Krpice i šminka naprave čudo ali je teško biti dama, ona koju svi poštuju!

“Danas je najlakše biti lepa i zgodna žena za kojom se svi okreću.

Krpice i šminka naprave čudo ali je teško biti dama, ona koju svi poštuju, žena koja ima čast, obraz i dostojanstven karakter.

Dama je više od fine garderobe, lepe frizure, nakita i šminke.

Od dame se uvek očekuju prefinjen stav, istančan ukus, otmeni maniri, graciozan hod, umerenost u reakcijama i ponašanju.

Žena, da bi bila dama, ne mora da bude u trendu.

Njena frizura, cipele i odeća tu ne igraju ulogu.

Dama znači imati svoj stil, svoje mišljenje, svoja osećanja, poglede na svet, moral i principe.

Izdvajati se od gomile i biti drugačiji a ipak stajati nogama čvrsto na zemlji. Biti dama ne znači ‘upadati u oči’ već urezati se u pamćenje.”

Tanja Bošković


 

 

 

 

 

Dvostruki nobelovac Poling – RAK se može “NAPASTI” terapijom vitaminom C!

0

Poling se nije slagao sa stavovima zvanične medicine kada je u pitanju rak. On je, kao i mnogi drugi ugledni naučnici, govorio o narušenom alkalno-kiselom balansu (80:20), odnosno pH, zbog čega nastaje rak. Pristup je takav da se ide na to da se eliminiše uzrok raka.

Rak i Polingova teorija

Osnova Polingove terapije zasniva se na unošenju što većih količina vitamina C (askrobinske kiseline), ali i aminokiselina: lizin, arginin, prolin, te zeleni čaj i selen.

Ovaj naučnik, ipak, nikada nije tvrdio da se uz pomoć vitamina C u potpunosti može izlečiti rak, već da pacijenti oboleli od raka, u ranijoj fazi razvoja bolesti, mogu drastično poboljšati rezultate lečenja, ukoliko povećaju doze askorbinske kiseline. Prema istraživanjima, doze tolerancije creva na vitamin C, kada je u pitanju rak, su 15 do 100 gr sa 4 do 15 doza na dan.

Vitamina C najviše ima u šipku. Doktor Dragan Gaćeša, autor knjige “Pobijedimo rak uz pomoć prirodnih sredstava i psihe” smatra da je šipak najbolje uzimati kada su mu odstranjene koštice i kada je odstajao u zamrzivaču i ugnjio. Takav šipak, smatra on, potrebno je uzimati najmanje 3 puta dnevno, 1 malu kafenu kašiku i žvakati u ustima dok se ne istopi.

Vitamin C, pored šipka, se u velikim količinama nalazi u crnoj ribizli, crvenoj i zelenoj paprici, hrenu, šumskim jagodama i prokelju.

Ipak, neka istraživanja su pokazala da je pacijentima najbolje pomoglo kada su vitamin C uzimali intravenozno. Dokazano je da ovaj vitamin svakako pomaže pacijentima obolelim od raka, tumora, SIDA-e i da ga oni trebaju uzimati u većim količinama, ali, za sada, Polingova terapija nije u potpunosti potvrđena. Neki ljudi smatraju da vlasnici velikih farmaceutskih kompanija žele da zaustave dalja istraživanja na ovom polju te da bi uz detaljan plan ishrane i određivanje tačne doze vitamina C za svakog pacijenta posebno moglo da da fenomenalne rezultate.

Ipak, sve više je naučnika, medicinara, ali zvaničnih institucija, koji priznaju da velike doze vitamina C u kombinaciji s medicinskom terapijom mogu poboljšti ishod raka. Zato ga danas neki doktori upotrebljavaju uz hemoterapije, jer jednim delom štiti organizam od štete.

Za sada je sigurno jedno, unošenjem većih količina vitamina C možete značajno smanjiti mogućnost pojave raka, ali i produžiti život. Poling je živio 94 godine, a svaki dan je uzimao 18 grama vitamina C.

Izvor: ordinacija.tv/lifepressmagazin.com

Čašica likera od VIŠANJA smanjuje bolove kod upale mišića, gihta, osteoartritisa… (4 RECEPTA)

Zahvaljujući lekovitim svojstvima višanja, i liker od višanja je višestruko dobar za zdravlje. Naime, višnje zadržavaju svoja antioksidantska svojstva, tako da liker od višanja može da pomogne u jačanju imuniteta i u borbi protiv različitih virusa i infekcija. U višnjama se nalaze vitamini A, C i E, kao i folna kiselina, a od minerala najviše ima magnezijuma, kalijuma i gvožđa. Zahvaljujući velikoj količini vlakana koja se nalaze u višnjama, ovaj liker blagotvorno deluje na sistem organa za varenje i pospešuje probavu. Ako redovo budete konzumirali ovaj liker, nećete više imati problema sa tvrdom stolicom, sa gasovima i nadutošću. Višnje poseduju i jaka antiupalna svojstva, pa se ovaj liker smatra korisnim za smanjenje bolova kod upale mišića, gihta i osteoartritisa.

Osim toga, višnje su poznate po tome što sadrže hormon koji reguliše san, pa ako budete uzimali samo jednu čašicu ovog likera dnevno nećete više imati problema sa nesanicom. U ovom slučaju čašicu likera od višanja je najbolje popiti neposredno pre spavanja. Dokazano je da višnje takođe smanjuju rizik od srčanih bolesti i dijabetesa, da poboljšavaju funkcije bubrega i da štite mozak.

Recept 1

Sastojci:

1,5 kg višanja

1 kg šećera

1 l rakije

Način pripreme:

Pripremite veću staklenu teglu i u nju stavite višnje sa košticama, a preko njih običan šećer. Nemojte mešati sastojke, ali zatvorite teglu i stavite je na sunce. Najbolje bi bilo da tegla stoji kraj prozora, kako bi se šećer u potpunosti rastopio i otišao na dno tegle. Nakon 10 dana, nalijte u teglu 1 l rakije, a najbolje bi bilo da koristite lozovaču. Zatvorite teglu i držite je na tamnom i hladnijem mestu oko nedelju dana. Nakon nedelju dana vaš liker je gotov, procedite ga i uživajte u njegovom neodoljivom ukusu. Preostale višnje možete sačuvati i koristiti ih kasnije za pripremu kolača.

Recept 2

Sastojci:

1 kg višanja sa košticama

1 kg šećera

1 l lozovače ili šljivovice

1 vanilin šećer

Način pripreme:

Najpre pomešajte kristal šećer sa vanilin šećerom, pa ređajte u veću staklenu teglu prvo red višanja, a onda red šećera, i tako do vrha tegle. Zatim, prelijte rakijom i zatvorite teglu, pa ostavite da stoji 4 dana na suncu. Za to vreme potrebno je povremeno promućkati teglu, kako bi se šećer rastopio. Nakon toga, procedite sadržaj iz tegle i vaš liker od višanja je gotov.

Recept 3

Sastojci:

2 kg višanja sa košticama

1 kg šećera

4 vanilin šećera

1 narezani limun

10-15 klinčića

2 štapića cimeta

1 koren svežeg đumbira

1,5 l rakije

Način pripreme:

Najpre operite višnje zajedno sa košticama, a limun izrežite na kriške. Ogulite koren đumbira i izrežite ga na komade. Stavite sve suve sastojke u teglu i prelijte ih rakijom, pa sve zajedno promešajte. Zatvorite teglu poklopcem i držite je 6 nedelja na sunčanom i toplom mestu. Za to vreme potrebno je povremeno mućkati sadržaj u tegli. Nakon 6 nedelja, trebalo bi da se šećer potpuno rastopio. Tada procedite liker i naspite ga u flaše koje ste prethodno sterilisali. Držite flaše na hladnom i tamnom mestu, a može i u frižideru.

Recept 4 (Liker od listova višnje)

Sastojci:

100 listova višnje

600 g šećera

1 l crnog vina

Način pripreme:

Ovaj recept se malo razlikuje od ostalih. Potrebno je samo u staklenoj tegli pomešati listove višnje sa crnim vinom i sa šećerom i ostaviti da tegla stoji 40 dana na suncu. Potrebno je svaki dan malo promućkati teglu, a nakon 40 dana sadržaj treba procediti i nasuti liker u čiste flaše.

Izvor: ordinacija.tv/ najboljicajevi.com

Ostalo vam je prostora u bašti ili na terasi –  Evo šta još možete posejati u junu!

Ukoliko se u vašoj bašti oslobodila neka leja nakon branja graška, salate ili spanaća, ili je ostalo još slobodnog prostora u uglovima i uz samu ogradu, onda je sada odlična prilika da posadite još neku kulturu. Mi vam predlažemo šta sve možete saditi u junu mesecu.

Za koju god biljku da se odlučite, važno je da posebnu pažnju obratite na njeno zalivanje, jer leti u našim krajevima nema mnogo kiše, a temperature mogu da budu baš visoke.

Mreža za zasenu može biti od neprocenjive važnosti i u današnje vreme je neophodna. Malčiranje slamom ili piljevinom je važno jer čuva vlagu i štiti od korova. Zalivanje sistemima kap po kap je najprikladnije, jednostavno se montira i štedi vodu.

Boranija

Boranija, a posebno njene niske sorte, poznate kao čučavke, ne zahtevaju pritku. Po pravilu imaju kraći period uzgoja, pa tako od setve do prvog branja prođe od 45 do 60 dana.

Posejte je gušće u kućice sa razmakom 40×40 cm sa 7 ili 8 zrna. Tako će biljke biti bliže jedna drugoj i sačuvaće hladovinu i svu potrebnu vlagu. Ako boraniju redovno i pravilno zalivate, možete je brati već od oktobra, kada je i vreme da se ostavlja zimnica.

Keleraba

Bele, crvene ili žute, kelerabe su kupusnjače koje su odlične za gajenje u letnjim mesecima, pogotovo ako u bašti imate mesta u nekom senovitijem delu. Od setve do branja trebalo bi da prođe oko dva meseca.

Može se posejati direktno setvom semena u leju i kasnije razrediti, a može se posejati i seme u posudu da bi se dobio rasad, kao i za kupus. Tako se može rasaditi pojedinačno ili se mogu popuniti praznine u vrtu. Ako je ne zalivate dovoljno, neće narasti velika, biće ljutkasta, a ponekad i tvrda.

Paradajz

Paradajz se može sejati direktnom setvom u kućice u bašti. Letnja setva paradajza industrijalca je veoma zahvalna i uvek uspešna. Na taj način možemo dobiti obilan rod krajem avgusta, ali i mogućnost da ostavimo paradajz za zimnicu.

Preporuka za letnju setvu paradajza su sorte: narvik, heinz, SP109, lova, roker i slične. Ne mora se postavljati kolje, ali ga treba malčirati i održavati bez korova.

Kupus

Bilo koji tip kupusa: beli, crveni, kineski kupus, kelj, prokelj, karfiol ili brokoli odličan je izbor za gajenje tokom leta. Odaberite sorte kasnijeg tipa. Preporuka je da ga prvo posejete da biste dobili rasad. Od setve do rasađivanja potrebno je da prođe oko 20 dana.

Kupus traži dosta prostora, skoro oko 4 biljke po kvadratnom metru. Ova biljka zahteva i dobro zalivanje u početku razvoja. Bere se tek na jesen, ali se može ubirati tokom cele zime.

Za kiseljenje preporučuje se srpski melez tankih listova i čvrste glavice, ili futoški, beli mekši, koji se lako kiseli i dugo opstaje ukiseljen u kaci.

Zelena salata

Salate tipa kristal, lola i romano pogodne su za letnju proizvodnju, naravno, uz obavezno i obilno zalivanje. Senoviti deo vrta pogodan je za gajenje ovog povrća, mada se ono može smestiti i između već posađenih biljaka koje su dovoljno narasle, kao što je paradajz, bamija, boranija visoka, praziluk i druge.

Seje se direktno iz semena, pa se tek onda razređuje, jer se rasad teže prima zbog vrelog sunca, čak i ukoliko ga zalivate u velikim količinama. Koristite mreže za zasenu i večernje orošavanje. Salatu možete sejati gusto, a možete je i rezati makazama.

Kukuruz šećerac

Kukuruz šećerac zahteva svetlo mesto, sa bogatom i dobrom zemljom, uz obilno zalivanje. Potrebno je da prođe oko 80 do 100 dana od setve do branja mladog klipa. Seje se direktno, ali se veoma uspešno može sejati i u male saksije.

Možemo redovno na dve nedelje sejati rasad u desetak ili dvadeset saksija po dve ili tri semenke i tako tokom celog leta uživati u mladom kukuruzu šećercu. Pogodan je za zamrzavanje u klipu ili očišćenom zrnu.

agromedia.rs

Najteže bolesti se pobeđuju snagom uma: Ovom neverovatnom metodom je izlečeno na stotine pacijenata!

Naučnici su ostali u zatečeni nakon sprovedenih istraživanja i rezultat koje su dobili. Placebo efekat može da izleči i one najteže pacijente.

U eksperimetnu su učestvovali pacijenti koji su verovali da uzimaju prave lekove. Kao posledica verovanja da uzimaju pravu terapiju, nakon nekog perioda oni su se izlečili.

Nekoliko studija je čak pokazalo da su placebo operacije (gde se pacijent pripremi za operaciju, uspava i odvede u operaconu salu, ali se ona zapravo ne izvedu) jednako delotvorne kao i prave operacije.

Dr Dispenza je lekar i istraživač, pionir teze o lečenju pozitivnim mislima. Dr Džo Dispenza tvrdi da smo placebo mi sami i da moć našeg uma ima kontrolu nad našim telom.

On veruje da snaga uma može da promeni naš život i izleči telo, a ovu tezu potvrđuje stotine izlečenih pacijenata kroz njegovo desetogodišnje istraživanje.

Širom sveta je održavao radionice na ovu temu, a svakim danom, broj ljudi koji veruje u ove tvrdnje se povećava.

Evo kako placebo efekat deluje na nas:

Desetogodišnje istraživanje je pokazalo da ljudski um ima jaku moć na izlečenje tela. Naučnici su sasvim slučajno otkrili ovu činjenicu dok su testirali farmaceutske lekove. Placebo je obična šećerna tableta koja se koristi u medicinskim ispitivanjima za testiranje pravih lekova.

Kada su pacijenti koji su uzimali placebo lek iznenada i izlečili, započelo je detaljnije istraživanje na ovu temu.

U jednom istraživanju je pacijentima rečeno da im se ubrizgava lek za Parkinsonovu bolest, apomorfin, ali umesto toga ubrizgavan im je slani rastvor. Kasnije ispitivanje mozga pokazalo je da su injekcije sa slanim rastvorom imale gotovo isti učinak kao i pravi lek.

Sve to upućuje na to da lekovi, bilo da su farmaceutski, biljni ili neka druga vrsta lečenja, velikim delom zavise od našim misli i verovanja u uspešnost krajnjeg ishoda.

Do boljeg zdravstvenog stanja, ali i generalno života se dolazi kroz ove tri faze:

  1. Stvorite svoju novu stvarnost

Ako želimo da se menjamo i postanemo najzdravija verzija sebe, moramo sami da stvorimo te okolnosti.

Te okonosti zavise od misli koje se nalaze u nama, emocija koje sami odaberemo da će vladati. Sve je u našim rukama. Ako želite lepšu stvarnost, morate imati lepše misli.

Život koji trenutno doživljavate temelji se na vašim prošlim mislima i izborima. Očigledno, da bi to promenili, morate da stvorite nove misli i izbore.

Ovaj proces je na početku težak, ali kada naterate mozag da misli samo pozitivno, to će početi da mu prelazi u naviku. Dr. Dispenza naziva ovaj proces “prelazak prek reke promena”. S jedne strane nalazite se vi kakvi ste sada, a s druge strane nalazite se vi kakvi želite da budete, a prelazak preko te reke je neophodan.

  1. Misli menjaju telo

Možemo promijeniti čitav DNK kod na temelju naših misli. Svaka misao koju zadržavamo daje signal našim genima da se izražavaju na određeni način. Toksično razmišljanje dovodi do otrovne ekspresije i problema u telu, pozitivno razmišljanje dovodi do pozitivne ekspresije gena i zdravlja.

Ako želimo da ozdravimo, moramo da signaliziramo novim genima na nove načine kako bismo stvorili nove rezultate. On ističe da se većina ljudi ne izleči jer se bave neprestano istim problemima i ne menja način razmišljanja koji je ključ zdravlja.

Što više vežbate ovaj novi način razmišljanja, brže će vas telo slediti.

  1. Mentalna proba

Da bi novi geni mogli da se ponašaju po novim pricipima koje im namećete, neophodna je mentalna proba.

Zamislite kako želite da izgledate i osećate se u budućnosti. Kada kreirate tu sliku u svojoj podsvesti, doslovno stvarate nove neurološke puteve u mozgu koji se podudaraju sa mislima.

Kada nešto zamislite i osetite emociju kao da se već dogodilo – vaš mozak ne zna razliku između onoga što se zapravo događa ili što se zamišlja.

Džo Dispenza misli da je jedna od najvažnijih stvari koju morate da učinite kako bi promijenili svoj život – odlučiti ko želite biti, zatim sesti, meditirati i zamišljati tu osobu, sve dok jednog dana to i ne postanete.

Da bi promenili život i došli do izlečenja ili bilo kog boljitka u životu, prvo moramo da promenimo razmišljanje i emocije koje menjaju uverenja, a ona menjaju navike koje kao rezuktat daju promenjen čitav život.

Ovako funkcioniše mozak:

Beta stanje: U tom stanju funkcionišemo veći deo dana, ono je povezano s “radom” ili “aktivnim razmišljanjem”: analitikom, planiranjem i procenom.

Alfa stanje: U ovom stanju moždane funkcieje se usporavaju. Ovo stanje je karakteristično za period opuštanja.

Teta stanje: Tu počinje meditacija. Ovo je tačka u kojoj verbalni, misaoni um prelazi u vizualni um. U ovom stanju se dopire do podsvesti i utiče na promene navika.

Teta je stanje u kojem je um otvoren za stvaranje novih uverenja i misli, a ono se postiže meditacijom.

Dr. Džo preporučuje da svaki dan započnete s meditacijom pozitivnim mislima, stvarajući nove okolnosti. Razmišljajte o tome ko želite da postanete. U tom stanju mozak i telo počinju da se menjaju.

Izvor: ordinacija.tv/kurir.rs

Primena jezgra KOŠTICA KAJSIJE – Da li Vitamin B-17 deluje na svim tipovima kancera?

Postoje velike polemike o tome odakle potiče kasjija. Neka istraživanja navode da je kajsija poreklom iz Armenije, još iz vremena Antičkog doba. Zvaničan naziv ove voćke je “Prunus armeniaca” (što u prevodu znači armenska šljiva) te pojedini naučnici koji se bave ovom tematikom na osnovu tog naziva tvrde da je postojbina kajsije upravo Armenija. U medicinske svrhe Amigdalin se koristi od 1830.god. kada je i otkriven. Ernst T. Krebs Junior inače poznati hemičar, prvi je promovisao Amygdalin kao lek protiv raka početkom 1950 godine.

Sastav jezgra koštica kajsije

Jezgro koštice od kajsije sadrži vitamin B17 (Amygdalin i modifikovani oblik pod nazivom Laetril) koji je apsolutno prirodan sastojak. Amygdalin je otkriven prvi put 1830. u gorkom bademu, a ima ga i u divljim kupinama, trešnji, semenkama jabuke, australijskom orahu… Međutim, vitamina B17 najviše ima u jezgru koštice od kajsije.

Lekovita dejstva jezgra koštica kajsije

Važno je napomenuti kako je na temelju više istraživanja ustanovljeno da pripadnici plemena Hunza, inače Eskimi, kao i pripadnici ostalih izolovanih zajednica širom sveta koji jedu hranu bogatu vitaminom B17(Jezgro koštice kajsije) nikada ne obolevaju od raka. Hunza je narod, jedna od šest etničkih grupa sa najdužim životnim vekom na Zemlji. Žive u živopisnim, gotovo nedostupnim predelima Himalaja. Tradicionalna Hunza-ishrana, uključuje koštice kajsije, koje sadrže 200 puta veću količinu Vitamina B17 u poređenju sa bilo kojom namirnicom. Laetril se sastoji od jednog molekula benzaldehida i jednog molekula hidrocijanida te dva molekula glukoze. Poznato je da su enzaldehid i cijanid otrovni elementi, ali u kombinaciji vitamina B17 sa molekulima glukoze su inertni i nemaju toksično delovanje. Princip delovanja je izuzetno jednostavan: za rast stanica potrebne su ogromne količine energije, odnosno glukoze. Prilikom unošenja vitamina B17, stanice raka apsorbuju molekule glukoze iz vitamina B17, a sa enzimom beta-glukozidazom oslobađaju benzaldehid i cijanid iz vitamina B17 uzrokujući sopstvenu smrt. Zahvaljujući velikoj koncentraciji enzima beta-glukozidaza, vitamin B17 je izuzetno smrtonosan za stanice raka, dok za ostale zdrave stanice apsolutno nije toksičan. Princip funkcionisanja vitamina B17 podseća na poznatog trojanskog konja: stanice raka krenu za glukozom, a kada je apsorbuju, budu terminovane.

Da li Vitamin B-17 deluje na svim tipovima kancera?

Dr. Krebs kaže „DA“. ćelije raka imaju potpuno iste karakteristike bez obzira na vrstu raka i poznate su kao Tropoblasti. Ove ćelije sadrže enzim pod nazivom beta-glikozidaza, takođe poznat kao otključavajući enzim. Kada Laetril dolazi u kontakt sa enzimom beta-glikozidaze, Leatril je razložen i formira dva molekula glukoze, jedan molekul Benzaldehida i jedan molekul hidro-cijanida (CHN). U telu, ćelije raka i samo ćelije raka – sadrže taj enzim. Ključna reč ovde je da HCN mora biti formiran. To nije slobodno plutajuće jedinjenje u Leatrilu a potom pušteno na slobodu. Mora biti proizvedeno.
Enzim beta-glikozidaz, i samo taj enzim je sposoban za HCN iz Leatrila, time utiče na ćelije raka i samo na ćelije raka. Ako nema kancerogenih ćelija u telu, ne postoji ni beta-glikozidaza a ako ne postoji beta-glikozidaza, ni HCN neće biti formirana iz Laetrila.

Primena jezgra koštica kajsije

Primena jezgra koštica kajsije može biti za preventivno korišćenje, tačnije dobro zdravlje organizma, dovoljno je redovno jesti hranu bogatu vitaminom B17, i kod lečenja već nastalih bolesti. Na primer, pojedite dnevno tri kasije kada je njihova sezona, osušite koštice, posle pojedite i njih i na taj način će organizam biti snabdeven dovoljnom količinom B17 za dnevne potrebe. Preporučujemo da pojedete onoliko jezgara iz koštica kajsije dnevno, koliko pojedete i samih plodova kajsije. Oboleli od raka tokom jednog dana trebaju uzimati jednu do dve semenke na sat, mada se zna kako se najbolji rezultati postižu uzimanjem 3-5 semenki svakih sat vremena tokom dana. Kada nema svežih kajsija i njihovog jezgra iz koštica, na raspolaganju su vam uvek proizvodi koje nudimo. B 17 ne bismo generalno mogli nazvati vitaminskom bombom koja ima sposobnost da razori stanice raka, jer ne smemo ispustiti iz vida da terapija sa tim vitaminom neće sama po sebi izlečiti rak. Razlog je jednostavan, jer je pojava te bolesti posedica ukupnog poremećaja metabolizma u organizmu.

 Zaključak: pri lečenju raka obavezno je dovesti kompletan metabolizam u normalu. Konzumiranje jezgra koštica od kajsija se ipak ne preporučuju deci, trudnicama i dojiljama. Uvek u ponudi imamo proizvode, koji vam nude kvalitetna rešenja u poboljšanju zdravlja vašeg organizma.

Izvor: ordinacija.tv/ lekovitasvojstva.com

HILANDARSKI MONASI BESPLATNO DELE LEK ZA RAK – Prave ga od otrovne biljke, a evo u čemu je tajna

Iako se informacija o kozlacu sa Hilandara prenosi tiho i isključivo “od uveta do uveta”, gotovo da uvek stigne do onih kojima je potrebna. Na hiljade ljudi obolelih od najtežih bolesti već je probalo eliksir ove biljke koji monasi u Hilandaru na Svetoj Gori pripremaju i besplatno dele.

Sudeći prema pismima zahvalnosti koja svakodnevno stižu na Hilandar, ovaj lekoviti otrov pokazao se kao moćno sredstvo u borbi sa neizlečivom bolešću.

Iz dana u dan, sve veći broj ljudi u nevolji obraća se hilandarskim monasima, a oni, znajući da je vreme jedan od presudnih faktora kod teških bolesti, prihvataju svaku pomoć pri radu. Među brojnim vernicima koji na Svetoj Gori pomažu u vađenju kozlaca iz zemlje i pripremi preparata je i Nišlija Bratislav Janković.

“Stalno odlazim na Hilandar i pomažem monasima”, kaže Janković i dodaje da je potražnja za ovim preparatom neverovatna:

“Nisam ni slutio koliko se ljudi bori sa rakom, čini se kao epidemija. Hilandarskim monasima se za pomoć ne obraćaju samo naši ljudi, lekovita svojstva preparata su se nadaleko pročula, pa je mnogo stranaca koji traže spas u ovoj biljci. Mnogi i lično dolaze u Hilandar po pomoć”, dodaje Kozlac (Arummaculatum) je višegodišnja zeljasta biljka divnog cveta i jarko narandžasto-crvenog ploda, ali neprijatnog mirisa. Svi koji su imali priliku da je beru svedoče da zapravo miriše na trulo meso, što je posebna poslastica za insekte koji je oprašuju. Ima kopljasto lišće tamnozelene boje, prošarano smeđim pegama.

“Preparat se pravi samo od korena kozlaca. Koren se opere od zemlje i isitni na veličinu zrna kukuruza, suši se, a potom stavi u staklenu teglu. Tada se prelije medom koji se posle izvesnog vremena razvodni, jer kozlac ispusti svoje sokove”, kaže Janković. On objašnjava i kako se ovaj preparat koristi.

“Nije potrebno da odstoji, a koristi se tako što se proguta bez žvakanja jer je neverovatno ljut, i to isključivo ujutru na prazan stomak, najmanje pola sata pre jela. Važno je pomenuti da se ne sme uzimati za vreme hemoterapije i zračenja. Terapija kozlacem primenjuje se petnaest dana uzastopno i može da se ponovi tek nakon pauze od mesec dana.”

Na Hilandaru se može čuti da je recept za pripremu ovog preparata potekao iz bugarskog manastira Zograf. Po legendi koja se prepričava, tamošnji sveštenik, otac Nektarije, preneo je svoja znanja hilandarskim monasima.

“Na Svetoj Gori kozlac buja jer mu pogoduju klimatski uslovi i šumska hladovina, a u Kareji sam ga video sa ogromnim lišćem, te nije čudno što su monasi istraživali prednosti koje može da pruži ova biljka. Monasi tvrde da se kozlac koristi za mnoga oboljenja, kao što su bolesti želuca, reumatizam, neuralgije, polipi, a kod kancerogenih oboljenja najbolji rezultati postižu se kod tumora na dojci, prostati, plućima… Zbog sposobnosti da uništava maligne ćelije preporučuje se da ovaj preparat preventivno uzimaju i zdrave osobe, bar dva puta godišnje”, prenosi Janković iskustva koja je čuo. Zmijino grožđe niče krajem zime, čim počne sneg da se topi, ne voli sunce i raste u senci drveća, a najpogodnije mu je zemljište od ilovače.

“Kozlac kreće zajedno sa sremušem, isto im je stanište, a nalazio sam ga i na Suvoj planini na hiljadu metara nadmorske visine, u bukovoj i hrastovoj šumi”, kaže on i konstatuje:

“Prema mom višegodišnjem iskustvu, u našoj zemlji ima ga najviše u bagremarima pored Nišave, gde raste dva puta godišnje, s proleća i s jeseni. Legenda kaže da su koren kozlaca kuvali i jeli naši Solunci, jer termički obrađen ili osušen gubi otrov. Ipak, treba biti oprezan pri korišćenju rizoma, odnosno, koristiti ga samo uz konsultaciju sa stručnim licem, jer je u svežem stanju otrovan.”

OPREZ – Sve kod kozlaca je otrovno!

Kozlac (Arum maculatum ) opasna je biljka koja mami, posebno decu, svojim  privlačnim izgledom. Najpre je to crveni privlačni cvet, a nakon oprašivanja još zamamniji, crveni, sočni plo­d. Naravno, ta crvena boja znak je opasnosti. Kozlac ili zmijsko grožđe, zmijin češalj, je višegodišnja zemljasta biljka iz porodice kozlaca  (Araceae). Izuzetno je otrovna biljka. Zapravo, sve kod kozlaca je otrovno. I samo dodirivanje kozlaca izazvaće žarenje i plikove na koži.

 Nije uopšte preporučljivo koristiti kozlac za bilo šta, iako postoje recepti po kojima on pomaže pri lečenju nekih bolesti. Zbog toga što je otrovan i veoma malo istražen, zvanična medicina ga ne koristi a narodna ga je odavno odbacila jer se uverila u njegovu smrtonosnu „ efikasnost”.

– Kozlac sadrži alkaloid aroin – kaže profesorka Vesna Kilibarda. – Često raste blizu sremuša. Nikada ne treba brati sremuš i kozlac u isto vreme. Sremuš može da se koristi presan, dok je kozlac otrovan i tek kuvanjem gubi škodljive sastojke. Ukoliko se pojedu bobice (naročito deca), javljaju se bolovi i žarenje, a na kraju neosetljivost u ustima, jaka žeđ, smetnje pri gutanju, povraćanje, proliv, smetnje pri mokrenju, nepravilan rad srca, u najtežim slučajevima nastupa smrt pri očuvanoj svesti.

 Budući da se prvi znakovi trovanja kozlacem vide odmah jer otrovani odmah oseća  žarenje i bol u ustima ( kasnije postaje razdražljiv, povraća, gubi glas dobija grčeve i smetnje u radu srca ) može se ublažiti trovanje uzimanjem aktivnog uglja koji vezuje  za sebe otrovne supstance. To je, nraavno, tek prva pomoć, jer je sledeći korak – lekar.

Izvor: ordinacija.tv/magicnobilje.com