Naslovna Blog Stranica 50

Ovo su razlike između “JAKIH” ljudi i nas običnih smrtnika

U životu nailazimo na razne karaktere ljudi. Neki su sretni, neki baš i nisu. Neki se vole, neki rade na tome da se zavole. Nekima stalno negdje zapinje, a nekima sve ide kao po loju. Sretnemo i one ljude kojima se svi dive. Za njih smatramo da su pravi srećkovići, kako lagodno šetkaraju Zemljom kroz ovaj život.

No to nije krajnja istina. Oni ljudi koje smatramo jakima, kako ih često drugi vole nazivati imaju zapravo malo drugačiji pristup svakodnevnom životu i pogledu na svet oko njih. I to je ono što ih čini drugačijima, kao i celi njihov život.

Ljudi ispunjeni unutrašnjim mirom također doživljavaju nepredvidljive i nadasve neugodne trenutke u životu. Razlika je u tome što oni neće sediti i promatrati kako ih život drila ili ga shvatiti kao neku borbu, nego prihvatiti tu situaciju baš kakva tog trena jeste. Neće druge okrivljavati za stvari koje im se događaju ili okolnosti koje ih zadese, već će se posvetiti preuzimanju odgovornosti za svoj život.

Tim činom naravno stiču moć i kontrolu nad životnim situacijama koje im se događaju. Takođe, uvek će se radije prisećati lepših i kvalitetnijih trenutaka u svojim životima, nego poklanjati pažnju negativnostima koje ih povremeno zahvate.

Stabilni ljudi ne dopuštaju da neko drugi ima moć nad njima, jer znaju svoje vrednosti. Ne popuštaju pod provokacijama drugih ljudi i ne spuštaju se na njihov nivo u nekim bespotrebnim raspravama. Shvataju da imaju pravo na izbor emocija i reakcija i biraju ono što je zaista najbolje i najpovoljnije u nekom trenutku za njih. Zato nam se i čine jakima, jer mislimo kako su imuni na sve.

Zapravo nisu imuni, no ne daju se isprovocirati nebitnim stvarima, koje nemaju neki značaj u njihovim životima. Duhovno i emotivno snažni ljudi takođe vole i promene i ne boje ih se. Neki ljudi odabiru živeti u okruženju koje im ne odgovara, ali im je poznato, jer se boje zakoračiti na put promene, jer ko zna šta ona donosi. Emotivno stabilni ljudi znaju da promenu mogu kreirati i sami. I ne boje se pasti koji put i ponovno se dignuti.

Jakim ljudima kiks ne predstavlja odustajanje, nego novu motivaciju za još kreativniju akciju nečeg što priželjkuju.

Ljudi koji se vole nikako nemaju težnju zadovoljiti sve tuđe zahteve, prohteve, jer znaju da nisu za to stvoreni. Ne boje se reći magičnu reč ne onda kada zatreba. Ne dozvoljavaju da ih iskorištavaju i cene svoje vreme, ali naravno i tuđe. Vole pomagati, ali ako uvide da to počinje graničiti sa klasičnim iskorištavanjem bez žaljenja kreću svojim putem.

Ljudi koji cene unutarnji mir, ne dopuštaju da im se neatraktivna prošlost nameće u sadašnjosti. Ne poklanjaju previše pažnje nečemu, što više nikako ne mogu promeniti. Jaki ljudi uvijek se radije fokusiraju na sadašnji trenutak, kojim mogu kreirati bolju budućnost, a sadašnjost učiniti interesantnom i primamljivom.

Takođe, ne boje se neuspjeha, jer je realno da se on katkada dogodi, tako da ljudi koji nose samopouzdanje sa sobom, ne plaše se riskirati povremeno i pokušati drugačije urediti život kojim idu. Psihički jaki ljudi nauče mnogo iz svojih grešaka, pa ih zaista nemaju potrebu ponavljati iznova i iznova.

Ljudi koji u sebi nose mir i ljubav zaista nikada drugima ne zavide na uspehu nego još i podržavaju ljude da još više rade na njemu. Ne gledaju vas popreko ako ste uspešni u nečemu, čak i ako ste u nečemu bolji i od njih samih. Ti jaki ljudi znaju da vreme i energiju koju ulože u nešto, uspehom neće biti nagrađeni za 15 minuta. Znaju da na svemu tome treba raditi, pa ne gube strpljenje očekujući uspeh preko noći.

Još je jedna zanimljiva stvar kod emotivno stabilnih ljudi. Koliko god vole zabavu, pozitivu i biti okruženi ljudima, takođe uživaju i u samoći, kada zaista mogu napuniti baterije za novu snagu, inovacije koje ih pokreću, kao i kreativnost.

Uzmi neke od ovih kvalitetnih karakteristika ljudi koje smatraš jakima i pomalo ih „uvozi“ u svoju svakodnevicu, dok i sam ne postaneš jaka osoba kojoj se diviš.

Nera Crnčić

Izvor: atma

Otac Gojko Perović: Koliko izgled ponekada ume da nas prevari – “Ne sudite, da vam se ne sudi”

0

Koliko izgled ponekada ume da nas prevari, te i da nije sve onako kako nam se u prvi mah učini, najbolje je na svoj koži osetio otac Gojko Perović, rektor Cetinjske Bogoslovije, tokom boravka u manastiru Ostrog.

Govoreći o veri, protojerej-stavrofor Gojko, koji važi za jednog od voljenijih, umnijih te i poštovanijih sveštenih lica u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ispričao je jednu anegdotu kroz koju je opisao situaciju koji je svako od nas makar jednom doživeo.

Naime, dok je stajao u prostoriji gde se nalazi ćivot Svetog Vasilija Ostroškog, u nju je ušao mladić koji je em bio neprikladno odeven, em je u prostoriju uneo sok, zbog čega je otac Gojko mislio da se radi o nekome ko nema poštovanja, obzira i osnovne kulture. Međutim, kada je mladić progovorio, on je shvatio koliko je vizuelno pojmljenje nekoga ustvari jedna velika zabluda kojoj smo svi mi podložni.

– Desilo mi se jednom da je kod ćivota Svetog Vasilija ušao jedan momak, onako – u papučama i šortsu, i nosi jednu limenku sa sokom. I pošto ja sad imam neko nastrojenje da odmah zavedem neki red tamo – kao sveštenik, ja ga gledam i kažem u sebi: “Ne mogu da verujem da čovek nosi limenku i ide pravo na ćivot Svetog Vasilija Ostroškog?!” Ali, kažem sebi: ” ‘Ajde, neću ništa da mu pričam, hajde da sad ne pravimo svađu… Pa, ako baš krene onu limenku da stavi, Bože oprosti, na ćivot, onda ću da reagujem”. On ide s onom limenkom, dolazi do mene. E sad, pazite, ja mu ne pričam ništa, ali u sebi govorim sledeće stvari: “Magarče jedan, je l’ imao iko da te nauči kako se ulazi u crkvu?! Pa, je li moguće da ne znaš da ne treba ta limenka da se unosi kod moštiju Svetog Vasilija?! Pa, gde ti je pamet!? Jesi li glup, jesi li lud…”, ja to sve u sebi govorim o tome momku.

On je prišao. E, da li je on sad osetio šta mu ja pričam u svome srcu, okrenuo se i kaže meni: “Oče, je li vruće?” Ja kažem: “Pa, jeste”… Kaže on: “Evo malo soka da se osvežite.”

Eto kako srce radi, kako duša radi… A sve ti se čini ti to radiš iz najveće pobožnosti: on je grešnik, on nosi limenku, ja sam sveštenik, ja ga osuđujem i to s pravom! Pogledajte kako može čovek da se prevari! U suštini, Hristos kaže: “Ne sudite, da vam se ne sudi.” Nemojte nikoga da osuđujete – rekao je on.

Nikada nemoj da budes vredan MRAV – Mnogo se više isplati da si nesposoban i da ne radiš ništa!

0

Živeo je nekada jedan srećan i vredan Mrav, koji je svaki dan prvi dolazio na posao.

Bio je vredan, srećan, jednom rečju, bio je srećan dok je radio.

Pevušio je vesele pesme, a rezultati njegovog rada bili su odlični.

Slušajući pesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor kompanije, zaključio je da se mrav previše zabavlja, a premalo radi, jer nema pravi pravac i šefa da ga kontroliše.

Zato je angažovao Bubamaru, koja je imala veliko menadžersko iskustvo.

Bubamari je prva briga bila da organizuje evidenciju dolazaka i odlazaka mrava na posao (odnosno sa posla).

U tu svrhu uspostavila je sistem ulaznih i odlaznih dokumenata. Vremenom se broj dokumenata povećavao i zbog povećanog obima papirologije morali su da angažuju nekoga za pripremu papira i izveštaja.

Angažovali su Pauka koji je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao odgovoran za odgovaranje na telefonske pozive.

 A mrav?

Mrav je i dalje radio kao i pre.

Izveštaji koje je dostavila Bubamara bili su izvanredni.

Direktor Stršljen se oduševio izveštajima koje je dobijao od Bubamare i ubrzo je počeo da zahteva: uporedne studije sa grafikonima, analizu trendova razvoja itd.

Da bi se udovoljilo zahtevu direktora, bilo je potrebno angažovati Hrčaka, koji bi bio direktni pomoćnik direktora. Odmah su mu kupili novi kompjuter sa štampačem.

Veseli i vredni mrav nastavio je da radi po starom. Samo se žalio da bi mu bilo lakše da ima kompjuter. Nisu ga odobrili.

Ovo je bio prvi put da se Mrav na nešto požalio, a direktor Stršljen je odmah shvatio da je potrebno reagovati što brže.

Stvorio je novu poziciju šefa službe da nadgleda srećnog i vrednog mrava.

 Za novo mesto zaposlio je Cvrčeka.

Odmah po dolasku zamenio je sav nameštaj u svojoj kancelariji i na zahtev dobio ergonomski dizajniranu stolicu i novi računar sa ravnim LCD ekranom.

Broj računara je rastao i trebalo je kupiti i instalirati mrežni server.

Novi šef službe je shvatio da mu je hitno potreban pomoćnik (koji mu je slučajno bio pomoćnik u prethodnom preduzeću).

I tako je zaposlio Stenicu.

 U isto vreme Mrav je postajao sve manje srećan i sve manje produktivan.

 Ponovo je tražio kompjuter. Opet ga nisu odobrili.

Situacija sa Mravom zabrinula je Cvrčku i on je zaključio da mora da naruči studiju o zadovoljstvu zaposlenih u kompaniji.

Upoznao je sa tim direktora Stršljena koji je shvatio Cvrčkovo objašnjenje i odobrio angažiranje agencije za te potrebe.

Napravljena je skupa studija i Cvrčak je počeo da primenjuje predložene motivacione metode.

Svuda je okačio motivacione postere.

Vodio je Bubamaru, Pauka, Hrčka i Stenicu na motivacione treninge u poznata letovališta, itd…

Mrav je i dalje radio, ali nevoljno.

 Čitao je motivacione poruke na posterima i nikada nije mogao da nađe nadređene kada su mu bili potrebni.

Jednostavno ih nije bilo ili nisu imali vremena za njega.

I tako je vreme prolazilo.

Direktor Stršljen je nastavio da redovno dobija svoje savršene izveštaje, ali su oni počeli da pokazuju da kompanija više nije profitabilna kao ranije.

To ga je duboko zabrinulo i morao je da reaguje.

 Angažovao je najelitnijeg konsultanta, gospođu Sovu.

Zadatak Sove je bio da izvrši kompletnu analizu organizacije i poslovanja kompanije i da predloži rešenja za profitabilno poslovanje kompanije.

Nakon tri meseca gospođa Sova je direktoru dostavila izveštaj: „Previše je zaposlenih u preduzeću!“.

Direktor Stršljen oduševljeno je prihvatio stručnu analizu i odmah otpustio Mrava.

Naravoučenije:

Nikada nemoj da budes srećan i vredan mrav. Mnogo se više isplati da si nesposoban i da ne radiš ništa. Nesposobnima ne trebaju nadzornici. Ako si uprkos svemu produktivan, nikad ne pokazuj da si veseo kada radiš, jer za to nema opravdanja.

Ako, ipak, na svaki način želiš; da si mrav, osnuj svoju firmu i tako nećeš; morati da radiš za Stršljena, Bubamaru, Pauka,Hrčka, Cvrčka,Stenicu i Sovu. Ali tada nećeš moći da radiš ni kao Mrav. Jer da bi održao firmu moraš da se družiš sa stršljenovima, bubamarama, paucima ,hrčcima, cvrčcima, stenicama i sovama.

Naravoučenije 2

Nažalost, cela priča je utemeljena na univerzitetskim naučnim istraživanjima koja kažu da većina ljudi teži ka parazitskom životu.

Nikad vas neće izdati – Evo zašto je PAS vaš najbolji prijatelj

0

Psi razumeju naš govor tela i emocije, ali iznad svega, bezuslovna ljubav i spremnost da nas prate do poslednjeg daha je ono što ih čini zaista posebnim. Ovih 15 razloga će vas zasigurno uveriti u činjenicu da je pas čovekov najbolji prijatelj…

  1. Vaš pas je uvek tu za vas. U prisustvu vašeg ljubimca nikada se nećete osećati usamljeno.

  2. Pas vas uvek sluša. Bilo da se radi o svađama, vezama, napornom i stresnom danu, pas će vas slušati i reagovati na vaša osećanja.

  3. Pas se nikada neće svađati sa vama. Osim ukoliko ga niste nahranili ili prošetali na vreme. U tom slučaju budite spremni na glasan lavež…

  4. Vaš ljubimac vas bezuslovno voli, kao i ostale članove vaše porodice. Vi možda imate dosta prijatelja, ali pas ima samo vas.

  5. On je uvek srećan kada vas vidi. Naime, pas je toliko entuzijastičan svaki put kada se vratite kući, bez obzira da ste bili samo pet minuta ili ceo dan van doma.

  6. Vaš pas će učiniti sve što je u njegovoj moći da vas zaštiti…

  7. …I naravno veran vam je bez obzira na sve. Ne kaže se džabe, veran kao pas!

  8. Takođe, iako vi možda osećate grižu savesti, pas vas nikada neće osuditi zbog stvari koje radaite ili garderobe koju nosite.

  9. Pas ima “sposobnost da oseti kada ste uznemireni, tužni ili usamljeni. Ne morate to da mu kažete, pas zna! Pri tom će vas utešiti bez “suvišnih reči”.

  10. Možete se igrati sa psom kada god poželite. Vaš najbolji prijatelj vas nikada neće odbiti ako mu nije po volji.

  11. Druženje sa vašim psom je naprosto neprocenjivo i nikada mu neće biti dosadno u vašem prisustvu.

  12. Od psa ćete naučiti važne životne lekcije, što vas ni jedna knjiga neće naučiti.

  13. Bez obzira na to ko ste i čime se bavite, vi ćete vašem psu uvek bitinajvažniji u životu!

  14. Psi nisu “zlopamtila”! Možda nekada jednostavno zaboravite da ga nahranite na vreme ili kasnite u večernju petnju, ali pas vam nikada to neće uzeti za zlo.

  15. I naravno, uvek možete zagrliti i poljubiti vašeg psa, kad god to poželite.

Izvor: chicagodesavanja.us

Konačno dokazano: Nije zdravo previše raditi – Drastično povećava mogućnost smrti od srčanog ili moždanog udara!

0

Rad od 55 ili više sati nedeljno, prema istraživanju Svetske zdravstvene organizacije, drastično povećava mogućnost smrti od srčanog ili moždanog udara.

Predugo radno vreme vodi do stotine hiljada smrtnih slučajeva svake godine, a u ovo doba mnogi strahuju za svoje radno mesto, tako da se još manje gleda na sat kako bi se zadovoljio poslodavac, navodi se u istraživanju SZO, piše Dojče vele.

Reč je o prvoj globalnoj analizi u kojoj se istražuje povezanost dužine radnog vremena s pre svega kardiovaskularnim fatalnim slučajevima.

„Raditi 55 sati nedeljno ili čak više od toga predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje”, rekla je direktorka Odeljenja za životnu sredinu, klimatske promene i zdravlje SZO Marija Nera i dodala da je potrebno „više akcija i zaštite zaposlenih”.

Generalni direktor SZO Tedros Adhanom Gebrejesus izjavio je da je epidemija značajno promenila način rada mnogih ljudi i dodao da je rad od kuće postao norma u mnogim privrednim granama, a to je često uzrok nestajanja granice između kuće i posla.

„Nema tog posla koji je vredan rizika od moždane kapi ili srčane bolesti. Vlade i zaposleni trebalo bi zajedno da se angažuju kako bi se složili oko granica koje bi zaštitile zdravlje radnika”, rekao je on, prenosi Beta.

Istraživanje je utvrdilo da dugačko radno vreme podrazumeva i povećanje rizika od moždanog udara za 35 odsto, a od srčanog za 17 odsto u poređenju sa osobama koje rade 40 ili čak samo 35 sati nedeljno.

Izvor: politika.rs

Sok od KRASTAVCA, LIMUNA i MIROĐIJE će vam istopiti kilograme – Pije se ujutru i uveče po jedna čaša 10 dana (RECEPT)

0

Ovaj napitak uključuje sastojke koji pomažu u ubrzavanju metabolizma. Niskokaloričan, obogaćen dijetalnim vlaknima i hranljivim materijama, ovaj napitak će vam pomoći da smršate.

Krastavci zbog visokog sadržaja vode – 96% krastavca je voda – održavaju telo dobro hidriranim. Krastavac ima efekat metle, jer se njegovom redovnom konzumacijom uklanjaju otpadni proizvodi iz metabolizma. Pravi koktel vitamina A, B1, B6, C, K I ystem, koji će ojačati imuni ystem I dati energiju telu.

Mirođija je veoma pogodna ako želite da smršate, jer je poznata kao začin koji pomaže varenju. Zbog toga je možete koristiti u svojoj ishrani, jer će vam pomoći da otopite masnoće I pomognete varenju da se pravilno odvija. Zbog toga je biljka pogodna za gubljenje težine. Mirođija sadrži malo kalorija I mnogo korisnih supstanci – vitamina, antioksidanata I minerala. Pomaže da se hrana bolje obradi. Tako se telo oslobađa toksina I sklono gubitku težine.

Limunov sok poboljšava metabolizam I zaista podstiče gubitak težine. Ulazeći u stomak, povećava kiselost, što ubrzava varenje hrane. Ima blagi diuretički efekat – telo uklanja višak tečnosti, a to je važno u borbi protiv viška kilograma. Uklanja toksine, zbog čega se telo čisti, a unutrašnji organi rade skladnije. Poboljšava varenje I promoviše bržu apsorpciju hranljivih materija iz hrane. Smanjuje apetit I ubrzava osećaj sitosti. Promoviše razgradnju telesne masti.

  • Sastojci:

  • 1 veza mirođije

  • 1 krastavac

  • 1 limun

  • 350 ml vode

Priprema:

Isecite krastavac I mirođiju. Stavite ih u blender, dodajte vodu. Umutite. Iscedite sok od limuna I dodajte ga u dobijeno piće. Dobro promešajte. Sipajte u čaše. Pijte ujutru I uveče, po jednu čašu, 10 dana. Tokom ovog perioda moguće je izgubiti oko 4 kg.

Napomena: Pre upotrebe bilo kog prirodnog napitka posavetujte se sa svojim lekarom. 

Izvor: mondo.rs

Razlozi zbog kojih treba da jedete KESTEN PIRE (3 RECEPTA)

0

Jesen je vreme kestena koji se spremaju na razne načine – kuvaju, peku ili koriste kao sastojak raznih kolača i poslastica. Danas su veoma popularni kestenov med, kestenovo brašno i kesten pire. Desert iz detinjstva, kesten pire i danas je mnogima omiljeni desert. Često se može naći u poslastičarnicama ili na policama prodavnica.

Kesten sadrži samo gram masti i manje od 70 kalorija na 30 grama. Sadrži i vitamin C, što ga čini posebnim orašastim plodom. Dnevna doza od 85 grama kestena sadrži čak 45% dnevnih potreba organizma za vitaminom C.

Plod kestena bogat je folatima, što je inače karakteristika zelenog lisnatog povrća. U njemu ćete osim vitamina C pronaći i vitamine B1, B2 i B6 i folnu kiselinu. Ona je zaslužna za formiranje crvenih krvnih zrnaca i za sintezu DNK. Ovo je hrana dobra za trudnice, jer sprečava pojavu anomalija kod fetusa.

Jedući kestenje, u organizam ćete uneti i važne materije poput vlakana, magnezijuma, bakra, mangana, kalcijuma, gvožđa, cinka i kalijuma.

Kesten čuva srce

U kestenu se nalazi visok nivo mono-nezasićenih masti, kao što su oleinska i palmitinska. One štite kardiovaskularni sistem i pomoći će, uz vlakna u kestenu, da se snizi nivo holesterola.

Izbacuje višak vode

Kesten ima svojstvo da izbacuje vodu iz organizma, pa time pomaže kod bubrežnih i želudačnih tegoba. Pomoći će pri cirkulaciji i protoku hrane kroz creva, kao i vode.

Deluje protivupalno

Zbog svojih protivupalnih svojstava, kesten je idealna namirnica za ljude koji pate od artritisa i reume.

Priprema kestena

Tokom kupovine kestena obratite pažnju na izgled ploda. Kupujte one koje zadovoljavaju bojom i veličinom, birajte plodove srednje veličine, a domaće kestene možete da kupite na pijaci ili kod domaćeg uzgajivača.

Recepti

Ove jeseni pripremite neodoljiv i veoma jednostavan desert za svoju porodicu! Uz malo vremena i dobre volje uživaćete u ukusnom kesten pireu. Treba vam samo nekoliko sastojaka. Većinu vremena će biti potrebno samo da očistite kestene gde vam porodica i prijatelji mogu pomoći, tako da će proces biti mnogo brži. Ispod su recepti za ovaj fantastični desert.

Domaći kesten pire

Najviše vremena ćete potrošiti na kuvanje i čišćenje kestena, ostatak pripreme je mnogo brži i lakši. Trebaće vam samo nekoliko sastojaka, a količinu šećera i arome vanile možete da prilagodite svom ukusu. Ukrašavanje šlagom možete i ne morate uključiti u pripremu, ali tek nakon što više ne planirate da ga stavljate na led. Dobićete 4 – 6 porcija ovih sastojaka, u zavisnosti od veličine činija koje koristite.

Sastojci:

  • 1 kg neoljuštenih ili 600 g očišćenih kestena

  • 200 ml vode

  • 50 ml ruma

  • 15 ml arome vanile

  • 70 g šećera

Priprema:

  1. Kestene isecite nožem, oko 1 mm, i stavite u šerpu u kojoj će se kuvati.

  2. Dodajte količinu vode da pokrije sve kestene.

  3. Malo posolite i kuvajte na srednjoj vatri.

  4. Kada voda provri, kuvajte kestene još 20 minuta.

  5. Izvadite kestene, ostavite da se ohlade pa ogulite.

  6. U šerpu sipajte 200 ml vode i dodajte šećer.

  7. Kuvajte na srednjoj vatri, povremeno mešajući.

  8. Kada se šećer rastvori, u tečnost dodajte rum i aromu vanile i nastavite sa kuvanjem.

  9. Kada tečnost proključa, kuvajte još 3 – 5 minuta.

  10. Pustite da se tečnost ohladi.

  11. Kestene stavite u blender i sameljite.

  12. U mlevene kestene dodajte tečnost, ali ne preterujte jer ne želite preretku smesu.

  13. Dobijeni pire procedite kroz cediljku u odabrane činije.

  14. Pospite komadićima čokolade ili narendajte.

  15. Čuvajte u frižideru i ostavite da se hladi 2 sata.

Kesten pire sa orasima

Ako ste ljubitelj orašastih plodova, onda je ovo recept za vas. Orah se odlično slaže sa kestenom i sigurno ćete biti oduševljeni konačnim ishodom. Proces pripreme je isti kao u prethodnom receptu samo što se u smešu dodaju orasi. Po želji možete u kesten pire da dodate i šlag, ali tek nakon što više ne planirate da ga stavljate na led. Dobićete 4 – 6 porcija od navedenih sastojaka.

Sastojci:

  • 1 kg neoljuštenih ili 600 g očišćenih kestena

  • 100 g mlevenih oraha

  • 200 ml vode

  • 50 ml ruma

  • 15 ml arome vanile

  • 70 g šećera

Priprema:

  1. Kestene isecite nožem dubine 1 mm, stavite u šerpu u kojoj će se kuvati.

  2. Dodajte toliko vode da pokrije sve kestene i kuvajte na srednjoj vatri.

  3. Dodajte malo soli u vodu.

  4. Kada voda provri, kuvajte kestene još 20 minuta.

  5. Izvadite ih, ostavite da se ohlade pa ogulite.

  6. Sipajte vodu u šerpu i dodajte šećer.

  7. Kuvajte na srednjoj vatri, povremeno mešajući.

  8. Kada se šećer rastvori, u tečnost dodajte rum, orahe i aromu vanile i nastavite sa kuvanjem.

  9. Kada tečnost provri, kuvajte još 3 – 5 minuta, pa ostavite da se ohladi.

  10. Kestene stavite u blender i sameljite.

  11. U pire dodajte tečnost, ali ne preterujte jer ne želite da dobijete previše retku smesu.

  12. Dobijeni pire procedite kroz cediljku u odabrane činije.

  13. Pospite mlevenim orasima.

  14. Čuvajte u frižideru i ostavite da se hladi najmanje 2 sata.

Kesten pire sa čokoladom

Donosimo recept koji sadrži finu kakao čokoladu. Priprema je jednostavna, a po želji možete da dodate i orahe. Postupak se malo razlikuje od prethodnih recepata, ali će vas rezultat i konačan štih čokolade očarati. Odnos šećera možete da prilagodite svom ukusu. Dobićete 4 do 6 porcija od ovih sastojaka.

Sastojci:

  • 1 kg neoljuštenih kestena

  • 500 ml mleka

  • 2 vanilin šećera

  • 20 g šećera

  • 25 ml ruma

  • 150 ml vode

  • 40 g kakao praha

  • 70 g crne čokolade

Priprema:

  1. Kestene zarežite i prokuvajte. Neka voda pokrije sve kestene.

  2. Nakon što voda provri, kuvajte ih još 20 minuta.

  3. Izvadite ih iz šerpe, ostavite da se ohlade, a zatim ih očistite.

  4. Dodajte ih u blender i sameljite.

  5. U drugu šerpu stavite mleko, vanilin šećer, šećer i rum. Sve dobro izmešajte.

  6. Kuvajte na srednjoj vatri 5 minuta, a zatim u tečnost dodajte kestenje i dobro promešajte.

  7. Kada smeša dostigne željenu gustinu, sklonite lonac sa vatre.

  8. Prebacite u blender i sve izmiksajte da dobijete strukturu pirea.

  9. U šerpu stavite 150 ml vode i kuvajte na laganoj vatri.

  10. Dodajte kakao i sve dobro promešajte.

  11. Čokoladu iseckajte na komade i stavite u šerpu.

  12. Sklonite sa vatre i mešajte da čokolada ne zagori.

  13. Kada se sve lepo istopi i sjedini, sipajte čokoladni preliv u činije zajedno sa kesten pireom.

  14. Pustite da se desert hladi najmanje 2 sata nakon čega je spreman za serviranje ili stavljanje na led.

Kesten pire se mora čuvati u frižideru, gde može da odstoji do 2 – 3 dana, mada je velika verovatnoća da će se pojesti istog dana. Najpraktičnije bi bilo da ga čuvate u staklenim ili keramičkim posudama, a ako planirate da ga čuvate za dan posle, pokrijte ga poklopcem. Ako želite da čuvate kesten pire duže vreme onda je potrebno da ga čuvate u zamrzivaču, uvek poklopljenog.

Kesten pire se najčešće jede kao zaseban desert jer je fenomenalnog ukusa i veoma je obožavan. Ali ovaj desert se često može naći kao sastojak u drugim desertima kao što su rolnice i kolači. Ako pripremite previše deserta, možete ga koristiti i kao kremu za deserte poput mafina.

Izvor: mojazimnica.rs

Stari lekoviti napitak VODNJIKA – Da “PUCATE OD ZDRAVLJA” cele zime (RECEPT)

0

Znali naši stari za lekoviti napitak od šumskih plovoda koji ume i da bolest spreči, i da je zaleči. Pripremali ga u ovo doba godine i spremno dočekivali sezonu gripa i prehlada. Zato od nas zdraviji, dugovečniji, jači bili, odolevali, raznim tegobama.

Vodnjika, venovača, crvena turšija

Trebalo im je samo zaći u prirodu, više verovali njoj i narodnoj medicini nego apoteci i lekarima, i sa drveća i trnovitog grmlja obrati blagotvorne plodove. Zatim ih nasuti u bure s vodom i čekati tri – četiri nedelje. I tu se završava sva mudrost oko spravljanja vodnjike, za mnoge, naročito na zapadu Srbije, najzdravijeg pića. Negde je zovu i venovača, a ponekad je spomenu pod nadimkom voćna turšija. Crvenkaste je boje, kiselkastog ukusa, rezi u ustima i osvežava. Po potrebi se prilikom konzumacije može šećeriti.

Sastojci

Sama lista sastojaka dovoljno govori o količini „zdravlja“ i riznici lekovitih sastojaka koju čovek vodnjikom unosi u sebe – divlja kruška i jabuka, kleka, šipurak, drenjina, trnjina, gloginja. Piće se još može oplemeniti, priča Anica Stefanović iz sela Potočanje kod Sevojna, koja na užičkoj Zelenoj pijaci prodaje sastojke za vodnjiku, dunjama, mušmulama, suvim šljivama. Ništa od toga se u vodi raspasti neće, a iscediće iz sebe sve zdravo što ima.

„Voće i plodovi se najpre dobro operu i sa njih se odsrtane peteljke. Posle se stave u bure ili kacu s vodom. Čeka se 25 dana da voće prevri i onda može da se pije“, kaže Anica.

Pamti kad je bila dete, a njen deda u drvenu kacu od 100 litara ostavljao vodnjiku samo sa kruškom i klekom. Svi u kući, seća se Anica, pucali su od zdravlja, niko se nije ni nakašljao.

„Stare vrste krušaka, a obično se stavljaju takiša, sarajka ili oskoruša, vodnjiki daju šećer. Od jabuke dobija kiselinu, a od kleke miris. Ostali sastojci daju vitamine i boju“, priča ona za Plodnu zemlju.

Ne traži toplotu

Ne zahteva vodnjika nikakve posebne uslove za držanje. Bure može stajati svuda gde nije prevelika toplota. Neko u ovaj napitak stavlja šećer ili med zbog brže fermentacije, ali Anica kaže da za tim nema potrebe. Ona bure odmah zatvori, mada neki zbog protoka vazduha poklopac stave tek kad voće prevrti. Do tada preko otvora drže krpu ili gazu zbog prašine i mušica.

„Od ukupne zapremine posude trećina je voće, a ostalo voda. Za bure od 25 litara treba tri – četiri kilograma divlje kruške, kilogram divlje jabuke, po čaša – dve šipruka, gloginja, drenjina, kleke, trnjina, mušmula, po neka dunja“, priča ona.

Prednost vodnjike je i što ćeš uvek od nje dobiti barem duplo više od količine koju si ostavio. Jer, na svaki odvađeni litar u bure se ponovo sipa ista količina vode, s tim da treba sačekati nekoliko dana da voće opet prevri i „ujedini se“. Najbolje je kad vodnjika stigne za piće presuti je u druge posude, pa bure gde je bila i u kom je voće ispuniti vodom za još jednu turu najzdravijeg pića. Voda se može dodavati sve dok kleka pliva na površini, čim njene bobice padnu na dno znači da su se ispostile i više nemaju snagu da zanavlja vodnjiku.

U receptima naših starih osta još zapisano da je čista izvorska voda najbolja za vodnjiku, a nju su pili je zbog srca, probave, bubrega, jetre, pluća, protiv visokog pritiska, astme, masnoće i šećera u krvi, čišnjena krvnih sudova, boljeg metabolizma, kašlja. Možda nisu znali da obiluje vitaminima C, antioksidantima, mineralima i enzimima, ali jesu da je najbolji lek protiv mamurluka, iako sadrži oko jedan odsto alkohola.

Čaša na dan

Glog pogoduje srcu. Ko god da je skovao izreku „zdrav k’o dren“ znao je za njegov lekotivi uticaj na ograne za varenje. Plod trnjine leči upale i čisti krvne sudove. Šipurak je pun vitamina C. Kleka osnažuje organizam, leči reumu, infekcije, išijas, dobra je protiv nazeba, kašlja, gripa. Divlje kruške i jabuke ne zahtevaju prskanje.  Zato si na Zlatiboru nekad teško mogao naći domaćina koji za zimu nije spremio kacu vodnjike.

„Ne treba preterivati sa vodnjikom, dovoljno je dnevno popiti čašu ili dve jer veća količina može da obori pritisak. Njenim proceđivanjem može da se dobije i prvoklasno sirće, ja to obično radim u proleće od one količine koja ostane“, nastavlja Anica Stefanović.

Suša je ove godine sputala rod mnogih voćki, pa i divljih kruški. Sorte čiji su se opali plodovi prošle godine mogli naći po seoskim i šumskim plodovima sada su na užičkoj pijaci preskupi jer ih nema u ponudi. Trgovci znaju da Užičani vole vodnjiku i zato za kilogram takiše trenutno traže čitavih 700 dinara, a prošle jeseni mogla se naći i za 100 – 150. Oskoruša je 400, a sarajka 300 dinara. Po ovom cenovniku, ako se opredelite za najjeftiniju sortu kruške, spravljanje vodnjike u buretu od 25 litara koštaće vas ne više od 1.500 dinara.

Izvor: plodnazemlja.com

SVETI NIKOLAJ VELIMIROVIĆ: Šta PRAVOSLAVNI HRIŠĆANI treba da urade za noć veštica!

0

Pročitajte esej u kome vladika Nikolaj Velimirović objašnjava značenje ovog paganskog praznika. Esej prenosimo u celosti:

Kao Pravoslavni Hrišćani dužni smo da pažljivo ispitujemo svaki oblik našeg bavljenja svetovnim stvarima, uključujući razne zabave, praznovanja, običaje i da dobro razmotrimo da li je naše učestvovanje u tim svetovnim stvarima i vancrkvenim aktivnostima u saglasju sa našom svetom Pravoslavnom verom ili nije.

U proteklih mesec dana sve nas u spoljnjem svetu podseća da se bliži praznik. Deca u školama uveliko crtaju bundeve, veštice i slepe miševe, roditelji razmišljaju kako da nabave ili sašiju idealni kostim u kojem će njihova deca ići po kućama i tražiti slatkiše “plašeći” komšije, iz izloga nam se keze i cere likovi vampira, vukodlaka i raznih demona, koji ponekad izgledaju “simpatično” – šaljivo, a ponekad uznemirujuće. Mnogi će od nas pristati da povedu svoju decu, uveče 31. oktobra, kad zađe sunce, iako nam je taj običaj potpuno stran i u najmanju ruku čudan.

Mnogi će, u želji da se njihova deca ne razlikuju od ostalih, učestvovati u ovom prazniku, pravdajući se da je sve to samo zabava za decu i da tu nema nikakvog dubljeg značenja.

Šta zapravo znači pozadina ovog praznika?

Ovaj običaj ima svoje poreklo među paganskim keltskim narodima u Irskoj, Britaniji i severnoj Francuskoj. Oni su verovali da se život rađa iz smrti, pa su za početak svoje nove godine uzimali kraj jeseni, kad priroda umire i kada, prema njihovom verovanju, počinje vreme mraka, raspadanja i smrti. Toga dana su gasili vatru na svojim domaćim ognjištima i svuda je vladao mrak.

Prema paganskom keltskom predanju, duše umrlih bi potpuno pripale vlasti boga Samhaina, kneza smrti, koga je valjalo umilostiviti žrtvoprinošenjem na dan nove godine, a Samhain bi dozvoljavao da toga dana duše umrlih posećuju domove svojih porodica. Otuda običaj “maskiranja” u kosture, duhove, veštice i demone. Na taj način bi živi stupali u “mističnu” zajednicu sa umrlima, kroz čin podražavanja mrtvih i tumaranja po mraku. Prema verovanju, duše mrtvih koje bi dolazile u “posetu” bile su iznurene glađu i molile su za hranu, pa ih je valjalo nahraniti. Ukoliko neko od živih ne bi ugostio duše umrlih, stigla bih ih osveta boga Samhaina.

U vreme kada su ovi narodi primili Hrišćanstvo i kada su zaista bili Pravoslavni, tadašnja Crkva je ustanovila praznik “Svih Svetih” 1. novembra (na istoku se taj praznik slavi drugog datuma) upravo da bi se istrebio ovaj okultistički običaj) a noć uoči praznika Svih Svetih („All Hallows eve“) služilo se svenoćno bdenje. Međutim, oni koji su ostali u paganstvu i okultizmu reagovali su tako što su pojačali svoje opasne rituale, tako da je noć uoči Hrišćanskog praznika postala noć veštica, vradžbina, prizivanja zlih duhova i demona i drugih okultističkih radnji.

Čak je dolazilo i do krađe i skrnavljenja sveštenih predmeta. Tako je propao pokušaj zapadne crkve da se suprotstavi ovom paganskom običaju.

Jasno je da mi, Pravoslovni Hrišćani ne možemo i ne smemo učestvovata u ovakvoj idolopokloničkoj svetkovini na bilo kom nivou (makar to bila “samo” zabava za decu), jer to direktno predstavlja odricanje od našeg Gospoda i naše svete Pravoslavne vere. Jer, ako pristanemo da svoju decu “maskiramo” i pustimo ih da idu po mraku i mole za slatkiše, mi time svojevoljno pristajemo na zajednicu sa mrtvima, čiji bog nije keltsko božanstvo Samhain, već sam Sotona, knez zla, a slatkiši koje budu dobili neće predstavljati bezazleni poklon deci, već prinos samome đavolu. Podsetimo se samo da su naši preci, Hrišćani iz najranijih vekova, pre birali telesnu smrt u najgorim mukama nego što bi pristali da prinesu žrtvu idolima i time se odreknu Hrista, Boga našeg, koji nam je zapovedio: “Nemoj imati drugih bogova osim Mene”.

U današnjem duhovno ubogaljenom svetu vlada teška čamotinja i lenjost, pri čemu je lako ubediti gotovo svakoga da je poreklo ovakvih praznika beznačajno i da je Noć veštica obična, bezazlena zabava.

Iza ovakve tvrdnje nalazi se ateizam, udaljavanje od vere i svojih korenova, negacija postojanja kako Boga tako i đavola. Naša Sveta Crkva nas uči da je jedino Bog sudija svim našim delima, a da našim delima služimo ili Gospodu, ili Sotoni, te da niko ne može služiti dva gospodara.

Zato, umesto da “ugasimo vatru na domaćem ognjištu”, toga dana upalimo kandilo pred slavskom ikonom, pomolimo se Gospodu, da nam poda hrabrosti da budemo i ostanemo drugačiji, da nas obdari snagom da ustrajemo na Njegovom putu i da nas izbavi od Lukavoga.