Naslovna Blog Stranica 49

Mandarine pomažu kod: Kancera, upala, osteoporoze, štite srce, otapaju višak kilograma…

0

U Kineskim tekstovima pominje se da su se mandarine u Kini uzgajale još u 12. veku pre naše ere. Smatra se da su nastale od divljih narandži sa severoistoka Indije, odakle su stigle do Kine i nakon toga osvojile svet. Ime je dobila zbog karakteristične boje svoje kore koja podseća na odore Mandarina, ličnosti sa kineskog dvora.

Iako sliči svom srodniku pomorandži, njena kora se puno lakše guli, kriške lakše odvajaju, a ukus joj je slađi. U 100 g mandarine ima 30 mg vitamina C,  a tu su i vitamini B grupe, minerali kalcijum, magnezijum, cink, pa čak i 160 mg kalijuma, koji je, između ostalog, zaslužan za dobar rad srca.

Da ne spominjem koliko su ukusne i lakše se čiste od pomorandže. Konzumiranje citrusnog voća ima mnoge zdravstvene prednosti, ali mandarine bi mogle da ih nadmaše. U svakom slučaju, uvek je dobra ideja da u svoju dnevnu ishranu dodate više voća i povrća.

Vrste mandarina

1) Chahara – pripada grupi vrlo ranih sorti i može da se bere krajem septembra i početkom oktobra. Meso ove vrste mandarine je bez semenki i vrlo je sočno.
2) Od vrlo ranih sorti treba pomenuti i sledeće: Ichumare i Wakiyama, ok kojih obe dozrevaju u septembru.
3) Okitsu – spada u grupu ranih sorti i dozreva u oktobru. Plod izgleda kao da je skoro bez fizičkih nedostataka, a meso je bez semenki.
4) Kawano wase – dozreva u oktobru i spada u rane sorte, mada predstavlja iskorak prema kasnijoj fazi berbe (koja može da se razvuče do novembra).
5) Saigon – srednje kasna sorta, dozreva u novembru.
6) Owari ili ”Unšiju” – spada u grupu kasnih sorti, dozreva krajem novembra i u decembru. Moguće je pronaći retke semenke.

Zdravstvene prednosti mandarina

Mogu da smanje rizik od raka

Mandarine mogu da smanje rizik od raka jetre. Naime, naučnici su otkrili da ljudi koji imaju hronični virusni hepatitis mogu da smanje rizik od razvoja raka jetre ako piju sok od svežih mandarina. U jednogodišnjoj studiji 30 učesnika koji su imali virusni hepatitis, konzumiralo je napitak koji sadrži sok mandarine na dnevnoj bazi, i na kraju istraživanja nisu imali nikakve znakove raka jetre. Za razliku od njih, među 45 učesnika koji nisu pili napitak od mandarine, 8.9 odsto razvilo je rak jetre.

Smanjuju upalu

Mandarine pomažu organizmu da se bori protiv upalnih procesa zahvaljujući vitaminu A. Sadrže i veliku količinu vitamina C, a uz to i dovoljno antioksidanata. Antioksidansi se bore protiv upala i akutnih bolesti, ali mogu i da smanje dugoročne efekte ovih procesa na organizam.

Pomažu kod prehlada i gripa

Mandarina je poput drugog citrusnog voća odličan izvor vitamina C, koji je važan za imunitet i borbu protiv sezonskih bolesti, čije simptome ublažava i ubrzava oporavak. U sto grama narandžastog voća, koje je ime dobilo prema boji uniforme kineskih javnih službenika, nalazi se oko 30 miligrama ovog nutrijenta, što zadovoljava trećinu dnevnih potreba za vitaminom C.

Jačaju imuni sistem

Imuni sistem je odgovoran za nekoliko važnih funkcija u telu koje štite naše zdravlje. Ali ni sam imuni sistem nije imun na napade i potrebno ga je jačati hranom kako bi se poboljšale njegove zaštitne funkcije. Mandarine pomažu imunološkom sistemu da otkrije i potom uništi štetne, patogene organizme i tako nam pomažu da se zaštitimo od gripa, na primer, u sezoni koja je pred nama. Bioflavonoidi u citrusima su verovatno najodgovorniji za ovo.

One štite srce

Srce je odgovorno za pumpanje krvi i neophodno je za održavanje svih glavnih funkcija tela. Mandarine mogu pomoći u zaštiti srca od uticaja slobodnih radikala i upale. Slobodni radikali se stalno stvaraju u telu pod normalnim okolnostima, ali mogu biti izuzetno štetni kada ih ima previše. Vitamin C u mandarinama je odličan izvor antioksidanata koji eliminišu slobodne radikale iz krvi i poboljšavaju cirkulaciju.

Regulišu krvni pritisak

Mandarine, osim što su dobre za srce, mogu pomoći u održavanju zdravog krvnog pritiska jer sadrže mnogo kalijuma. Pomaže telu da ne zadržava vodu preterano. Kalijum širi krvne sudove i tako pomaže boljoj cirkulaciji krvi. Ne preterujte sa kalijumom. Dve-tri mandarine dnevno će biti sasvim dovoljne.

Dobre su za oči

Održavamo zdravlje očiju jedenjem hrane sa karotenoidima i drugim antioksidansima. Mandarine takođe sadrže vitamin C i karotenoid vitamin A, koji pomaže u sprečavanju makularne degeneracije, kao i drenaže staklastog tela oka gde pritisak može izazvati glaukom.

Pospešuju zarastanje rana

U tome je važan vitamin C iz mandarina. Neophodan je za sintezu kolagena u telu. Kolagen je ključna komponenta naših zglobova, ali i drugih tkiva, uključujući kožu. Povećana sinteza kolagena rezultira bržim zarastanjem rana, manjim ožiljcima i generalno bržim oporavkom nakon povreda.

Stimulišu varenje

Mandarine sadrže i veliku količinu biljnih vlakana koja su važna za ubrzavanje varenja i sprečavanje zatvora. Ali enzimi u mandarinama takođe podstiču bolje varenje u stomaku.

Otapaju višak kilograma

Zbog malog udela masti i soli mandarina se smatra niskokaloričnom namirnicom, a preporučuje se uvrstiti ju na jelovnik osoba koje pokušavaju da izgube višak kilograma. Ubrzava i metabolizam, pa tako pomaže u topljenju masnih naslaga u predelu stomaka. Citrusi imaju i nizak glikemijski indeks koji pomaže da se uravnoteži nivo šećera u krvi, pa se preporučuje i dijabetičarima.

Pomažu u smanjenju rizika od osteoporoze

Mandarine su one koje pomažu da naše kosti ne oslabe i lako se lome. Osteoporozu karakteriše smanjenje mase koštanog tkiva u odnosu na zapreminu, što obično čini kosti krhkim. Zbog toga se kosti ljudi koji pate od toga mogu vrlo lako polomiti i od najmanjeg pada, posebno ako su ljudi stari. Mandarine sadrže pristojnu količinu kalijuma, kalcijuma i magnezijuma, a svi oni igraju veliku ulogu u održavanju zdravlja kostiju, što znači sprečavanje preloma u starosti.

Usporavaju starenje kože

Mandarine su veoma efikasno prirodno oružje protiv preranog starenja i generalno loše kože, najviše zbog velike količine vitamina C. Kao što smo već objasnili, ključne su za optimalnu sintezu kolagena, što znači zdravu kožu i zglobove. Ako pušite i imate sivu kožu, idite na mandarine.

Za zdrav rast kose

Vitamin A u mandarinama održava hidrataciju naše kože glave i poboljšava kvalitet kose. Osim toga, vitamin C u mandarinama može pomoći u boljoj apsorpciji gvožđa iz hrane, što je ključno za kvalitet kose. Mandarine sadrže i vitamin B12, važan za zdravlje kose i usporavanje stvaranja sve više i više sede kose, jer pomaže folikulima da ostanu duže u fazi rasta.

Mandarina poput drugog citrusnog voća sadrži dosta oksalata pa se zato ne preporučuje osobama sa sklonošću prema kamenu u bubregu i žuči.

Igor Nikolić: Kako se MULTIPLA SKLEROZA može izlečiti uz primenu prirodnih zakonitosti (LIČNO ISKUSTVO)

Želim da ukažem kako se multipla skleroza može sprečiti i izlečiti uz primenu prirodnih zakonitosti, jer je oboljevanje od nje sve veće i veće.
Metodologiju rada je zasnovana na osnovu dostupne literature i ličnog iskustva.

Rezultati potvrđuju da je multipla skleroza (MS) autoimuna bolest, gde telo napada samo sebe, a od nje sve češće boluju ljudi širom sveta. Prvi simptomi javljaju se između 20. i 50. godine života. Samo u SAD ovu bolest ima 400.000 ljudi. Električni signali koji prenose poruke ka i od centralnog nervnog sistema (mozak i kičmena moždina) i kroz periferni nervni sistem do ostatka tela nisu dobro koordinisani i kontrolisani. MS uzrokuje probleme s motorikom, vrtoglavicu, utrnulost, žarenje, neuralgiju, smetnje vida, nevoljno mokrenje, zatvor i osjetljivost na toplinu, gubitak pamćenja, depresiju, a nakon deset do petnaest godina oboleli su često vezani za kolica, a zatim za postelju do kraja života. Klasična medicina nema rešenje za ovu bolest, ali MS se možete značajno ublažiti, ali i pobediti prehranom, vežbanjem, ljubavlje prema mudrim i prirodnim postupcima.

Povratak najizvornijoj i najprirodnijoj prehrani jeste najvažniji adut u uklanjanju multiple skleroze potvrđuju dr. Roy Laver Swank s Oregonskog univerziteta za medicinske nauke u Portlandu i dr Boro M. Vujasin iz Titela (Republika Srbija), samostalni istraživač prirodnih metoda isceljenja.

Oni potvrđuju neophodnost povratka biljnoj alkalnoj ishrani (bez termičke i industrijske obrade), uz svakodnevnu upotrebu najprirodnije vode, koncentrovanih biološko aktivnih materija za moždano-nervni sistem, uz svakodnevnu optimalnu fizičku aktivnost, solarnu jogu, pozitivan mentalni stav i verovanje u životnu silu, kao i ljubav prema sebi i svemu oko sebe.

Koncentrovane biološko aktivne materije (BAP) telu čoveka daju nedostajuće životne materije (i pored najprirodnije ishrane koju si možemo priuštiti), a ujedno vežu, neutrališu i eliminišu toksične materije (preporuka Ruske Akademije Nauka 1975 goodine) iz organizma čoveka.
Sokovi od organski gajenog voća i povrća su sastavni deo ishrane za MS, jer su prepuni enzima i olakšavaju rad pankreasu, pomažući regeneraciju i odmor vitalnih organa, te sva energija ide u pravcu izlečenja.

Da bi životne materije dospele do obolelog mesta neophodno je revitalizovati i pojačati cirkulaciju (EPA + DHA + oleinska kiselina + Evitamin, gingo biloba + reiši gljiva + kineska šišandra + fo ti, beli luk + majčina dušica, L-Arginin…).

Svakodnevna detoksikacija organizma od toksina, koji su zagadili vodu, vazduh, hranu, je neophodna. Kozmetika i sredstva za ličnu higijenu su skladište neprirodnih hemikalija. Sintetički medikamenti, živini spojevi (amalgam…) su dodatni okidači MS.
Jedan od najsnažnijih odstranjivača toksina i teških metala je hlorofil, to jest alkalna biljna hrana uz BAP.

Poželjne biljke kod MS su Aloae Vera Barbadensis Miller, echinacea + koren kanadske žutike + ekstrakt semena grožđa (crvenog), Lycium barbarum + likcoris, kurkuma, ginseng, maslačak, list borovnice, kamilica, mačja trava, zmajeva krv, acai bobice, šipak, nar, borovnica…
Poželjni su i najprirodniji BAP, u kojima ima i beta glukan, koenzim Q10, B kompleks vitamina (pivski kvasac u prahu), probiotika.
Animalna (životinjska) i prerađena hrana u bilo kom obliku pospešuje progresiju MS.

Vitamin D igra važnu ulogu u funkcionisanju mozga, jer ima zaštitna imunomodulatorna svojstva. Istraživač Roy L. Swank potvrđuje da je MS preko 100 puta češća na dalekom severu nego na ekvatoru, a sedam puta češća na jugu Australije (bliže Južnom polu) nego na severu Australije. To potvrđuje da oboljevanje od multiple skleroze raste s udaljenošću od ekvatora prema polovima, što je povezano sa smanjenjem količine D vitamina u ljudskome telu. Količina D vitamina je kod multiple skleroze obično niska, a potrebne količine se mogu dobiti apsorpcijom biofotona ili BAP (najbolje kombinacije: D vitamin + magmezijuma + kalcijuma + C vitamin + cink + bakar + mangan).

Istraživači na Univerzitetu Oxford su 2006. godine objavili istraživanje, da vitamin D smanjuje rizik od pojave multiple skleroze, a danas nedostatak vitamina D nalazimo svuda u svetu, naročito u razvijenim zemljama koje su severnije. Na primer, u Škotskoj stopa MS je najveća, dok je skoro nepoznata u Africi.
Nauka potvrđuje da dnevna doza od 4,000-8,000 IJ vitamina D štiti od multiple skleroze, a 90% populacije pati od nedostatka ovog vitamina. Hronični nedostatak vitamina D ponekad se pogrešno dijagnostikuje, zbog sličnih simptoma (slabost i bolovi u mišićima) kao fibromialgija. 32% zdravstvenih radnika imaju nedostatak vitamina D, 40% građana SAD-a, 48% devojčica u dobi od 9-11 godina, 76% trudnica (što povećava rizik obolevanja nerođene dece od dijabetesa, artritisa, multipla skleroze i šizofrenije u kasnijem životu).

Vitamin D naše telo stvara apsorpcijom biofotona, putem izlaganja kože svetlosti sunca ujutru ili uveče u vremenu od 15-30 miuta, ili po principima direktnog gledanja u sunce tokom sigurnosnih sati (solarna joga). „Ne postoji lek, tehnologija niti hirurški zahvat, koji ima toliku moć iscelenja kao prirodna sunčeva svetlost“. M. Holicka „The UV advantage“.

Ljudi sa tamnom kožom trebaju 20-30 puta više sunčanja, da bi dobili istu količinu vitamina D, u odnosu na ljude bele kože. Bez dovoljne količine vitamina D, naše telo ne može upiti kalcijum. Potrebni su meseci i meseci, da bi povratili vitamin D u kosti i nervni sistem. Čak i slabe kreme za sunčanje (SPF 8) blokiraju stvaranje vitamina D za 95%, te stvarajući manjak vitamina D u organizmu, uzrokujući bolest. Predoziranje D vitaminom nije moguće, jer telo uzima samo potrebnu količinu.

Da bi se vitamina D mogao u potpunosti iskoristiti, jetra i bubrezi ga moraju aktivirati, te ovi organi trebaju biti zdravi, a antioksidansi povećavaju sposobnost apsorpcije vitamina D, i do 200%.
Terapija pčelinjim otrovom umanjuje simptome MS, jer melitin i adolpin pomažu u smanjivanju upale i boli, akupunktura poboljšava kvalitet života i smanjuje progresiju oboljenja.

Detoksikacija crevnog sistema je od vitalnog interesa. Osnovna greška koju ljudi čine, prilikom prelaska na prirodan (zdrav) način življenja jeste ako ne očiste creva, jer ne shvataju da sebi mogu naneti veću štetu nego korist – organizam će započeti proces fizioloskog čišćenja i izbacivanje otrova ali neće imati gde da ih izbaci i otrovi će se ponovo upiti i vratiti u telo, a osoba će se osećati još gore. Nakon detoksikacije crevnog sistema ubrzo dolazi do poboljšanja, za oko 50-75% tokom 1-2 nedelje.

Fizička aktivnost poboljšava sve fizičke i psihičke funkcije tela, jača snagu i podstiče društvenu komunikaciju. Važno je da fizička aktivnost sadrži pravilne vežbe disanja, vežbe snage i istezanja, velik raspon pokreta i pravilno držanje tela. Najvažnije je sve činiti sa zadovoljstvom, te samostalno osmislite vežbe koje prijaju i koje volite, ali shodno trenutnim mogućnostima.
Hidroterapija je nešto što je prilikom lečenja MS-a neizostavno. Najbolja hidroterapija jeste tuširanje naizmenično toplom i hladnom vodom, bar po 7 puta naizmenično svakodnevno.

Fizička aktivnost i masaža je svakodnevna potreba. Neki od obolelih, čim telo počne da im drhti, prestaju da vežbaju, što je najgora stvar koju mogu da urade. U toku vežbanja treba da se radi na većoj pokretljivosti danas nego što je bila juče, a sutra većoj nego što je bila danas. Vežbanje se u potpunosti podudara sa narodnom poslovicom: „Koristite kosti i mišiće ili ćete ih izgubiti.“
Genetička sklonost može da poveća rizik od MS-e, ali se geni neće aktivirati ukoliko se ne „provociraju“ nezdravim stilom življenja, potvrđuju Džon Rejmond Kristofer, Dr Ričard Šulc…

Oslobođenje od stresa, verovanje u životnu silu (što je i zvanična medicina priznala) i ozdravljenje, predstavlja značajan stub ozdravljenja. Poslednjih nekoliko godina, nauka je priznala snagu i tesnu povezanost telesnih, umnih, emocionalnih i duhovnih komponenti ljudskog bića. Pojave kao što su ljutnja, strah, ogorčenost i nepoverenje utiču na čoveka, tako da slabe njegov imunološki sistem i otvaraju vrata bolestima, dok pozitivne emocije poput ljubavi, radosti, vere i poverenja proizvode zaštitne materije koje jačaju imunitet i štite od bolesti. Negovanje gorčine, mržnje, bavljenje negativnim mislima i osećanjima čini nas bolesnim, dok negovanje pozitivnih misli i osećanja nas ozdravljuje. Kao najbrži i najefektivniji način za oslobađanje od stresa jeste smisaona i istinska ljubav prema sebi i svemu oko sebe.

Naučno je potvrđeno, da se do kraja životnog veka stvaraju nove moždane ćelije, a još 1968 godine, Džon R. Plet (John R. Platt), eminentni neurolog, biofizičar i socijalni psiholog objavio je podatak da postoji 100 milijardi moždanih ćelija, a ne 12 – 14 kao što se mislilo. Po ćeliji postoji oko hiljadu međusobnih veza (sinaptičkih), ili oko hiljadu triliona međuveza ukupno. Ako bismo koristili po trideset hiljada novih veza svake sekunde našeg života, ne bismo uspeli sve da ih iskoristimo.

„Ako bi se rastegnula DNK od deset triliona ćelija i povezala da čini neprekidni niz, dobila bi se putanja koja nadmašuje širinu celog Sunčevog sistema!“, a čovečije telo ima oko 70 triliona ćelija.
Organizam čoveka se svakog momenta nalazi u procesu rađanja i umiranja, što znači da se i u nervnom sistemu svakog momenta odvija proces rađanja i umiranja ćelija. Ono što se zasigurno zna, jeste da moždane ćelije izumiru, ukoliko za njima ne postoji potreba. Ovo je rezultat 28-ogodišnje studije u kojoj je praćeno četiri hiljade stanovnika.

Izumiranje ćelija ljudskoga tela podstiču strane materije, nedostatak kiseonika, neprirodna ishrana, neunošenje dodatnih koncentrovanih biološko aktivnih materija, infektivne bolesti, neodgovarajuće okruženje, povrede glave…
”Verujemo da kad je Bog stvorio prvog čoveka po svom obličju, i nije imao nameru da ga poživi šezdeset, sedamdeset pa čak ni sto godina. Bog je planirao da čovek živi večno. Zato ga je opremio mozgom kojem ne bi bio problem da se fascinira beskonačnim univerzumom kroz beskrajnu večnost!” tvrde Džon C. Ekles, Albert Ajnštajn…

Zaključujem da niko ne mora biti bolestan, da se mogu regenerisati oštećena tkiva, kao i ona koja su nestala. Teorija i svakodnevna praksa potvrđuje da organizam razvija samo one sposobnosti koje su mu potrebne ili neophodne. Zato “Ne postoje neizlečive bolesti. Postoje samo neizlečivi ljudi, koji ne žele da menjaju svoje nezdrave navike.„ Istina je da metodama prirodnog oživljavanja, kod MS dolazi do regeneracije izolacionog omotača nervnih vlakana – mijelina, kao i oštećenih tkiva.
Istina je da ne postoji magični lek ili čarobna pilula, već je neophodna sveopšta promena pogleda na život i njegova primena. Svesna, dobrovoljna i istinska promena načina življenja u skladu sa zakonitostima prirode, ali protkana jubavlju, može svima, kao i meni dati kompletno isceljenje, zadovoljstvo i životnu sreću.

Igor Nikolić

Literatura:
1. TAJNA JE RAZOTKRIVENA, Boro M.Vujasin, II Međunarodni kongres Ishrane Budućnosti, Titel 31.08-01.09.2012, Društvo za populacionu politiku „Breg“ Titel, Mala Knjiga Novi Sad, 22-25, ISBN 978-86-915909-0-1
2. Dr Ričard Šulc, Lečenje neizlečivih bolesti, RM, Banja Luka, PrintPress
3. Dr Kolin Kembel, Moć ishrane (kineska studija)
4. Bruce H.Lipton, BIOLOGIJA VJEROVANJA, ISBN 978-953-7039-55-2
5. Tešija Kuna A. (2004). E. Topić, D. Primorac, S.Janković.. ur. Medicinsko biokemijska dijagnostika u kliničkoj praksi: Autoimunosne bolesti. Zagreb: Medicinska Naklada. str. 288-303.

izvor: ishrana-buducnosti.com

Prof. dr Siniša Pavlović: Sa novim pejsmejkerom i na magnetnu rezonancu

0

Profesor Siniša Pavlović, kardiolog Univerzitetskog kliničkog centra Srbije, koji je radni vek proveo ugrađujući upravo ovaj uređaj u srca bolesnih ljudi, kaže da je pejsmejker prihvaćen u naučnim krugovima kao medicinsko sredstvo koje se smatra najsavršenijom protezom.

– Ograničenja pacijenata sa pejsmejkerom zavise više od osnovne bolesti srca, nego od samog pejsmejkera – priča profesor. – Jer ograničenja vezana za pejsmejkere i ne postoje. Noviji tipovi pejsmejkera ne isključuju mogućnost pregleda na magnetnoj rezonanci, što je ranije navođeno kao primarno ograničenje. Fizička aktivnost sa ovim uređajem nije isključena, ali se ne preporučuju kontaktni sportovi, kao i aktivnosti u kojima se mesto na kome je pejsmejker ugrađen izlaže fizičkom izazovu (istezanju, naprezanju, udaru).

Naš sagovornik naglašava da očekivani životni vek pacijenata sa pejsmejkerom može da bude samo produžen, ukoliko ne postoje druge bolesti koje će ga dovesti u pitanje.

– Terapija lekovima koja je vezana za činjenicu da pacijent ima pejsmejker ne postoji, ali prisustvo pejsmejkera ni na koji način ne isključuje potrebu da pacijent uzima svoje lekove, onako kako mu je lekar propisao – kaže profesor Pavlović.

Postoje tri osnovna tipa pejsmejkera: pejsmejkeri koji se ugrađuju kod pacijenata sa usporenim srčanim radom ili pauzama u srčanom radu, pejsmejker – defibrilatori koji se ugrađuju pacijentima sa poremećajima srčanog ritma nivoa da neposredno ugrožavaju život, ili se procenjuje da bi takav poremećaj ritma mogao dobiti i pejsmejkeri sa poremećajima provođenja električnih impulsa kroz srce i slabošću srčanog mišića koja je praćena tegobama, a ne reaguje na terapiju lekovima.

Izvor: novosti.rs

Ova vakcina protiv raka je besplatna u Srbiji: Evo ko treba da je primi i kada

0

Vakcina protiv HPV, koji je uzročnik više tipova raka, uvedena je kao preporučena u naše protokole 2018. godine, a od prošle godine besplatna je za dečake i devojčice uzrasta od 9 do 19 godina, kaže dr Branko Vujković Jedina prava preventivna mera protiv Humanog Papiloma Virusa (HPV) koji je uzročnik raka grlića materice, materice, vagine, vulve, penisa i anusa je imunizacija vakcinom “GARDASIL 9”, naglašava za RT Blakan direktor Zavoda za javno zdravlje Šabac dr Branko Vujković.

“HPV je uzročnik tihe pandemije karcinoma grlića materice, ali i čest uzročnik drugih malignih bolesti i kod muškaraca i kod žena. Primanjem vakcine ‘GARDASIL 9’, koja je u ovom momentu najbolja zaštita na svetu protiv ovih opakih bolesti, spasavamo život naših najmilijih, i garantujemo im zdraviju budućnost”, ističe Vujković

Naša zemlja se, nažalost, nalazi na neslavnom petom mestu u Evropi po broju žena obolelih od raka grlića materice, čiji je uzročnik u više od 90 odsto slučajeva HPV. U ovo vreme prošle godine, Zavod za javno zdravlje Šabac počeo je dva važna posla – vakcinaciju protiv HPV-a, i nešto kasnije PCR dijagnostiku i tipizaciju 15 sojeva ovog virusa. Naime, u molekularnoj laboratoriji zavoda radi se detekcija virusa i genotipizacija visokorizičnih sojeva koji su uzročnici raka.

“Do sada smo aplikovali blizu 3.000 doza HPV vakcina, kompletno je vakcinisano oko 4 odsto ciljne populacije devojčica i dečaka od 9 do 19 godina u Mačvanskom okrugu, potpuno besplatno – o trošku RFZO”, kaže dr Vujković, dodajući: “Ovo je tek početak, a brojke moraju biti mnogo bolje da bismo prekinuli zarazu, i sprečili nastanak maligne bolesti. Svetska zdarvstvena organizacija je posatvila cilj da se do 2030. godine ovaj kancer globalno pobedi.”

Vakcina protiv HPV uvedena je kao preporučena u naše protokole 2018. godine, a od prošle godine besplatna je za dečake i devojčice uzrasta od 9 do 19 godina. “Naravno, što se ranije vakciniše, imunološki odgovor je bolji i zaštita je veća”, ukazuje Vujković. Ove godine, na svečanosti povodom druge godine drugog veka zavoda, biće dodeljena posebna Povelja “Čuvar zdravlja” dirktorki RFZO prof. dr Sanji Radojević Škodrić, kaže sagovornik “RT”, i to za uvođenje HPV vakcinacije i ukupan doprinos razvoju javnog zdravstva.

Izvor:alo.rs

Zaspao je sa sočivima i oslepeo: Bakterija mu je bukvalno “pojela” oko, a sve zbog bezazlene greške koju svi često pravimo

0

Majkl Krumholc, mladić iz Floride, prespavao je sa kontatkim sočivima. Kada se probudio, levo oko mu je bilo krvavo a vid oslabljen. Međutim, slegnuo je ramenima i odlučio je da izvadi sočiva. Međutim, narednog dana počela je agonija – skoro je izgubio vid, a bolovi su bili nepodnošljivi, prenosi “Daily mail”.

Majkl je rekao da je tog dana stavio sočiva nabrzaka, da je pre toga sređivao baštu i da nije oprao ruke. I baš zbog toga desila mu se ova nesreća.

Posle mesec dana neizvesnosti, lekari su mu konačno dijagnostikovali bakterijsku infekciju akantameba keratitis (AK), tkz. bakterija koja jede meso, a koja može da izazove trajni gubitak vida. Majk sada uopšte ne vidi na levo. Doktori kažu da će možda moći da povrati samo 10 procenata vida nakon transplantacije rožnjače, a on je zbog infekcije morao da napusti posao.

Izvor:alo.rs

 

 

 

 

 

 

 

 

Dodajte ovo kada pržite ribu i neće prskati i lepiti se za tiganj

0

Otkrivamo trik koji veoma jednostavno otklanja problem prskanja i lepljenja za tiganj, pa sada možete da spremate kod kuće i da ne upropastite jelo, jer će uvek ispasti savršeno

Često se dešava da se riba, dok je pržite, zalepi za tiganj. Otkrivamo trik koji veoma jednostavno otklanja taj problem, pa sada možete da spremate kod kuće i da ne upropastite jelo, jer će uvek ispasti savršeno. Sve što treba da uradite jeste da tiganj zagrejete na umerenoj temperaturi, pa tek onda sipajte malo ulja.

Nakon toga blago posolite i vodite računa da je tako po celom tiganju. Ne treba puno soli, ali je lepo rasporedite. Tek onda možete da dodate ribu, ali nju ne morate da solite. Ovaj trik će vam pomoći da se riba ne zalijepi, ali takođe i da ne prska tokom prženja.

Izvor: alo.rs

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Starac Pajsije upozoravao – Roditeljska kletva je NAJVEĆE PROKLETSTVO

Kažu da je roditeljka kletva najteža, te da koga roditelj počne kleti – njemu nema sreće, ni napretka u životu. Mudri i vidoviti starac Pajsije ispričao je jednom istinitu priču o prokletstvu majke.

Ispričao je kako mu je došao čovek kojem ništa od ruke ne ide, kojeg prate samo bolesti i nesreća. Čovek je bio u zavadi sa svojom majkom, a ona mu je starac Pajsijedao mudar savet – “Moj blagoslov imaš, ali treba i majčin blagoslov da dobiješ.”

On se dvoumio. “Teško da će mi dati, oče.”Rekoh mu opet: “Samo ti idi, pa ako ti ne da, reci joj ovako: “Jedan starac mi je rekao da razmisliš, jer ćeš i ti jednog dana predati dušu Bogu.”

Otišao je i majka ga je na kraju ipak blagoslovila, rekla je:

“Dete moje, neka na tebi bude blagoslov Avraamov!” Prošlo je jako malo vremena, a taj čovek je došao na Svetu Goru, nosio je puno poklona, igrao je od radosti. Stalno je ponavljao: Slava Ti, Bože! Plakao je.

Znajte da je kletva, pa čak i samo negodovanje roditelja veoma moćno. Sve i da roditelji ne proklinju decu, samo ogorčenje na njih dovoljno je da deca “ne vide beloga dana”; njihov život biće samo muke. Takva deca mnogo stradaju u ovom životu. Razume se, u drugom životu dobijaju olakšanje, jer ovde već nešto otplaćuju.

Dešava se ono što govori ava Isaak: “Jedu pakao”, odnosno – trpeći muke u ovom životu, smanjuju pakao. Jer muka ovog života – “jede pakao”. Odnosno, kada deluju duhovni zakoni, oduzima se malo od pakla, od muke. Ali, i roditelji koji šalju svoju decu “do đavola”, obećavaju ih đavolu, pa posle đavo ima pravo na njih. Reći će: “Pa, sam si mi ih obećao.”

U Farasi je bio jedan bračni par. Imali su malo dete koje je često plakalo, i otac ga je stalno slao “do đavola”. I evo šta se zbilo. Bog je tako dopustio, da kada bi ga on poslao “do đavola” – dete bi iščezavalo iz kolevke. Sirota majka bi posle odlazila kod Hadžiefendije.

“Hadžiefendija, tvoje molitve neka bi bile sa mnom, dete su uzeli demoni.” Hafendija bi odlazio, čitao molitvu kraj kolevke, i dete se vraćalo. Ovo se stalno ponavljalo. Sirota žena je govorila: “Hadžiefendija, tvoje molitve neka bi bile sa mnom, dokle ovako?”

“Ja se ne umaram dolazeći, a ti li se umaraš dolazeći da me pozoveš? Đavolu će dodijati i ostaviće dete.” Od tada dete više nije iščezavalo. Kada je dete odraslo zvali su ga “đavolji rod”. Uzburkavao je celo selo; nikome nije davao mira. Šta je sve zbog njega trpeo moj otac! Odlazio bi do nekog čoveka i govorio mu: “Onaj je rekao to i to za tebe.” Odlazio je drugome, govoreći isto. Potom bi se ova dvojica zavadila i potukla. Kada bi to shvatili, pošli bi da uhvate klevetnika i da rasprave sa njim. Ali, on bi ih tako prevario da su još oni od njega tražili oproštaj! Toliko je bio đavolik! Đavolji rod! Bog je tako ustrojio da bi se ljudi, videvši sve to, urazumili, zategli i bili mnogo pažljiviji. Druga je stvar kako će Bog suditi ovom čoveku. Razume se, imaće mnoge olakšice.

Najveće bogatstvo sveta jeste roditeljski blagoslov, baš kao što je u monaštvu najveći blagoslov – imati blagoslov svog Starca. Zato i kažu: “Traži blagoslov od roditelja.” Sećam se, jedna majka imala je četvoro dece; i plakala je, sirotica. Govorila mi je: “Umreću tužna, nijedno od dece se nije oženilo. Moli se.” Sastradavao sam sa ovom udovicom, i sa onom siročadi. Molim se, molim se – i ništa. Velim: “Nešto se ovde dešava.”

“Bacili su vradžbine na nas”, govorila su deca. “Nije vradžbina, da je od vradžbine to bi se videlo. Da vas nije, možda, majka klela?” upitah ih. “Jeste, Oče”, rekoše mi. “Naša majka nam je, pošto smo bili mnogo nestašni kao deca, stalno govorila, od jutra do večeri: ‘Da ostanete panjevi, da ostanete panjevi’ “.

“Pođite da malo prodrmate svoju majku”, rekoh im, “i kažite joj da se pokaje, ispovedi i da vam od sada pa nadalje uvek daje samo blagoslove.” Za godinu i po oženilo se sve četvoro dece. Ova sirota žena bila je udovica, izgleda i malodušna, a deca su bila nestašna, prevršila su meru, i ona ih je klela.

– Ako roditelji kunu decu i posle umru, kako da se deca oslobode prokletstva?– Ako deca traže “krivicu” u sebi, naći će da su, ako su ih roditelji kleli, bili neposlušni i da su mučili svoje roditelje. Tada, ako osete svoju krivicu, iskreno se pokaju i ispovede, sređuju se. A ako deca uz to i uznapreduju duhovno, pomoći će time i roditeljima.– Starče, i mene su roditelji kleli kada sam otišla u manastir.– U tom slučaju kletve postaju blagoslov.

“Učtiva” kletva

– Starče, da li je ispravno govoriti za onog ko nam čini nepravdu: “Neka bi mu Bog vratio za to”?– Onaj ko tako govori prevaren je od đavola, jer ne shvata da na taj način “učtivo” proklinje. Ima ljudi koji govore za sebe da su osetljivi, da su puni ljubavi i takta, da trpe nepravde koje im nanose ljudi, ali govore: “Neka bi im Bog uzvratio”. Svi mi ovde polažemo ispite kako bismo prešli u onaj drugi, večni život, u Raj. Pomisao mi govori da je ovo “učtivo” proklinjanje ispod svakog duhovnog nivoa, i da je nedopustivo za hrišćanina. Jer, Hristos nas nije učio takvoj vrsti ljubavi, već – Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine! Isto tako, veći od svih blagoslova je kada nas nepravedno kunu, a mi to primamo ćutke, blagodušno.

Kada smo oklevetani, ili kada trpimo nepravdu, bilo od površnih, bilo od zlobnih ljudi koji su pokvareni i iskrivljuju istinu, ako je moguće – ne tražimo pravdu, kada se nepravda tiče samo nas. Niti govorimo: “Neka bi im Bog uzvratio”, jer je i to kletva. Dobro je da im oprostimo od sveg srca, i da se molimo Bogu da nas ukrepi da možemo da iznesemo teret klevete, i da nastavimo duhovni život (u tajnosti, ako je moguće). Neka ljudi kojima je u tipiku da sude i osuđuju nastave da nam nanose nepravde, jer nam time pripremaju zlatne vence za onaj istiniti život. Naravno, oni koji su blizu Boga nikada ne proklinju, jer u sebi nemaju zlobu, već samo dobrotu. Svako zlo koje se baci na ove osvećene ljude, osvećuje se. Tako oni osećaju veliku, za druge, nevidljivu radost.

(Preuzeto iz knjige “S bolom i ljubavlju savremenom čoveku” starca Pajsija Svetogorca)

Izvor. nportal.rs

Kako su mošti SVETOG LUKE dospele u SRBIJU – Za spas svog zla i nesreće

0

Sveti Luka je skončao sa 84 godine, tako što su ga pagani mučili, pa su ga i obesili o maslinu u gradu Tebi. Pokopan je u Tevi, u današnjoj Siriji. Njegove mošti su tu ležale do druge polovine četvrtog veka kada su, za vreme vladavine Konstantina Velikog, mošti prebačene u Carigrad i položene u crkvu Svetih apostola. I tu počinje zanimljiva priča o moštima Svetog Luke koje su došle i do Srbije.

Jedan latinski plemić Frugo je 1204. godine, posle pada Carigrada uzeo mošti Svetog Luke, natovario ih na lađu i krenuo ka zapadu. On je doživeo brodolom u blizini epirske obale. Ostavši bez lađe morao je da se oslobodi teškog prtljaga, između ostalog i moštiju Svetog Luke. Prema nekim tvrdnjama, mošti su bile predmet trgovine, a cena za prenos moštiju je iznosila 600 dukata.

Mošti su ispolovile na epirsku obalu, kod grada Rogosa. Tu počinju da se dešavaju čuda. Kult Svetog Luke je vrlo brzo zaživeo. Dva i po veka kasnije, 1452. srpski despot Đurađ Branković smatraće da jedino čudo može da spasi Srbiju od svega lošeg što je zadesilo zemlju. Čudo zvano mošti Svetog Luke. Ovo se može smatrati pravim političkim marketingom u kasnom srednjem veku, pošto prvi nije sigurno!

Ovaj poduhvat je tražio mnogo truda i novca. Svetogorski monasi su despotu potvrdili autentičnost svetinje. U to vreme je Grčka bila pod vlašću Osmanlija. Zato se kontaktirao sultanov namesnik zadužen za epirsku oblast.

Poslato je poslanstvo koje je najbolje znalo da koristi diplomatiju podmićivanja kod turskog namesnika. Poneli su poklon od 30.000 dukata. Međutim, lokalno stanovništvo nije htelo da se tako lako odvoji od moštiju. Zato su srpski izaslanici pribegli klasičnoj krađi. Odmah da znate da je to bilo sasvim normalno za ono vreme. Srbi su, uz pomoć turskog namesnika, prošli kroz tajni prolaz do kule gde su počivale mošti i – odneli ih!

Navodno, postoje dva rukopisa iz ovog perioda  i oba govore o prenosu moštiju. Sam prenos je, zapravo, bila želja samog apostola Luke. I u jednom i u drugom rukopisu piše da je neznanac ispričao despotu Đurđu priču o moštima u Rogosi i apostolovoj želji da one promene mesto počivališta. Rukopis koji se danas čuva u Patrijaršijskoj biblioteci u Beogradu kaže da je neznanac iz priče bio prerušeni apostol. Drugi rukopis, koji se od 1881. godine nalazi u Narodnoj biblioteci u Parizu, kaziva da se apostol obratio turskom namesniku u Rogosi rečima: „Što me ne pustiš?

Kako su mošti putovale do Srbije, nije poznato. Mošti su prenoćile u manastiru Gračanica, kada se desilo i jedno čudo. O tom čudu piše u povelji koja se čuva u Parizu. Gračanički proiguman Jakov je sumnjao da su pred njim mošti Svetog Luke. Pošto je imao problema sa očima, on se pritisnut bolom, pomolio svetitelju i njegovim moštima. Tad je čuo glas: „Zašto mi se moliš kad ne veruješ da sam to ja?Proiguman se pokajao, a svetitelj ga je izlečio. Čuda su nastavila da se dešavaju do Smedereva i u Smederevu.

Litija u kojoj je bio kovčeg sa moštima prošla je kroz Smederevo i mošti su položene u gradsku crkvu posvećenu prazniku Blagoveštenja, a datum prenosa, 12. januar 1453. po starom kalendaru ustanovljen je kao praznik prenosa moštiju. Ubrzo će Sveti Luka i njegove mošti postati najznačajniji kult u Srbiji.

Ispada da ni mošti nisu pomogle da Srbija ne padne pod Osmanlije. Posle pada Smedereva, 20. juna 1459. Godine, mošti su kratko boravile u Kupinovu, u Sremu. Unuka despota Đurđa, Mara Branković, se tri meseca pre pada Srbije udala za bosanskog kneza, a potonjeg kralja Stefana Tomaševića. U miraz je donela mošti Svetog Luke koje su položene u hramu u Jajcu koji nosi njegovo ime, specijalno izgrađen za njih. Pošto je i Bosna pala 1463. godine, franjevački monasi odneli su mošti u Dubrovnik. Međutim, na putu ih je presreo jedan bosanski velikaš i po vrlo visokoj ceni je otkupio mošti da bi ih dao Mlečanima…

Izvor: rokselana.com

Danas je SVETI LUKA: Bolesni ozdravljaju, dobre želje se ispunjavaju (MOLITVA)

0

Srpska pravoslavna crkva i mi vernici 31. oktobra slavimo Svetog Luku. Iako je u crkvenom kalendaru obeležen crnim slovom, na ovaj dan ne bi trebalo raditi nikakve teže poslove.

Praznik je u narodu poznat kao Lučindan i česta je slava srpskih porodica, a vernici ga slave i kao iscelitelja i zaštitnika pojedinih zanata. Kao svog zaštitnika slave ga i obrazovne ustanove, među kojima je i Akademija Srpske pravoslavne crkve za umetnost i konzervaciju.

U spisima na starogrčkom i crkvenoslovenskom jeziku sveti Luka se “opisuje” kao “pouzdani lekar duše i tela“. Apostol Pavle ga je zvao “ljubljeni lekar”. Poštuje se kao zaštitnik medicine i farmacije, bolnica i apoteka, lekara, farmaceuta i bolesnika, mnogih porodica. Poznato je da je lečio besplatno. Veruje se da njegove mošti imaju isceliteljsku moć.

Sveti Luka je rodom iz Antiohije. Sveti Luka je jedan od prvih propovednika hrišćanstva, savremenik Isusa Hrista i jedan od pisaca Četvorojevanđelja. Smatra se da je Jevanđelje po Luki – treće jevanđelje u Novom zavetu napisao oko 60. godine.

Posle smrti apostola Pavla, Luka je nastavio da propoveda hrišćanstvo po Italiji, Dalmaciji i Makedoniji. S obzirom da je izučavao živopisanje, oslikao je tri ikone Presvete Bogorodice za koje se veruje da su najverodostojnije jer smatra se da je sveti Luka lično poznavao Bogorodicu i da su ove ikone sa njenim likom najbliže njenom pravom izgledu, a poznata je i “ikona u ikoni“, koja predstavlja Svetog Luku i u perspektivi ikonu Bogorodice koju svetitelj oslikava. Takođe, naslikao je ikone svetih apostola Petra i Pavla. Zato se sveti Luka smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa.

Isceliteljska moć moštiju

Sveti Luka je život okončao u 84. godini kada ga, kako je zapisao vladika Nikolaj Velimirović, “zlobni idolopoklonici udariše na muke, Hrista radi, i obesiše o maslinu u gradu Tivi”. U 4. veku naročito se pročulo mesto gde su počivale časne mošti svetoga Luke, zbog isceljivanja koja su se zbivala od njih. Posebno isceljivanje od bolesti očiju. Saznavši o tome car Konstancije, sina cara Konstantina, poslao je upravnika Egipta Artemija da mošti svetoga Luke prenese u prestonicu, u Carigrad, što je i bilo učinjeno.

Despot Đurađ Branković je 1453. godine preneo mošti apostola Luke u Smederevo. Njegova unuka Mara, udala se za bosanskog kneza i kasnijeg kralјa Stefana Tomaševića, tri meseca pred predaju despotovine 20. juna 1459. i u miraz ponela mošti Svetog Luke. Kako je i Bosnu 1463. godine zadesila ista sudbina, grupa rimokatoličkih monaha iz reda franjevaca odnela je mošti u Dubrovnik, a odatle u Veneciju. Mesto čuvanja prvo je bila crkva Svetog Nikole na moru, a kasnije crkva Svetog Jova, mesto gde mošti i danas počivaju.

Običaji

Običaji našeg naroda sežu iz davnih vremena i u mnogim krajevima zemlje ostali su nepromenjeni, autentični kao pre više vekova i danas predstavljaju divan aktuelan spoj tradicionalnih vrednosti i vere. Na ovaj dan nikako ne bi trebalo da budete preki i nervozni, da se upuštate u svađe i rasprave, jer je Sveti Luka bio blag i miran i uvek pomagao ljudima.

Na Lučindan se puštaju ovnovi da skaču na ovce, a čobanima se daje svečana i bolja užina ili im se nose pite, koje u Hercegovini zovu pazarice. Kada ovca “zateže”, kažu da će biti teška zima. Ako ovce lakše primaju ovnove, veruje se da će proleće ranije doći. U Srbiji se na Svetog Luku koncima opasuju torovi da vukovi ne bi davili stoku, a kaže se i: “Ide Luka, eto vuka” ili “Sveti Luka, sneg do kuka”, jer dolazi zima tokom koje vukovi dolaze do sela. U južnoj Srbiji se po prvom gostu koji uđe u kuću na Lučindan gata kakva će zima ili godina biti. U Crnoj Gori kažu da je duga na nebu pojas Svetog Luke.

Molitva Svetom Luki

O, Sveti Luka, Bogom izabrani i Majkom Božijom blagosloveni, propovedniče po svoj vaseljeni Evanđelja Hristovog, mučeniče i apostole, pomoćniče svima koji te molitveno prizivaju, pomozi i nama, nepotrebnim slugama Gospodnjim. Jer mi se zbog naših mnogih pregrešenja nalazimo u tami i seni smrtnoj i udaljeni smo od Boga bezmerno daleko. A zbog stida koji osećamo zbog toga, i nemajući smelosti da Ga sami zamolimo za oproštaj, prizivamo tebe, veliki svetitelju Božji, kao onoga koji u Njegovoj neizmernoj svetlosti prebivaš, da Ga umesto nas moliš da se smiluje na nas.

Umoli Ga, Sveti Luka, da se ponovo u nama rodi strah Gospodnji, strah koji rađa ljubav, a greh odgoni. Jer mi smo toliko navikli da grešimo svakoga dana i časa, pa i u snu, kao da smo zaboravili reči Gospodnje: “Stražite, jer ne znate časa kada ću Ja doći”. Kao da nas svakog trena ne može pozvati iz ovog privremenog života u večni. Taj strah, taj osećaj, tu premudrost, kako kaže Psalmopevac David, probudi u nama, Sveti Luka. I neka se onda, tvojim molitvama, u nama rode suze pokajanja. Suze koje će sve zakutke naše duše da očiste od greha koji se nataložio na njoj. Jer mi, po svom bezosećaju i duhovnoj obnevidelosti, ne možemo ni daplačemo nad svojim mrtvacem, nad samima sobom, a tako mnogo suza, potoke suza, trebalo bi da prolijemo za bezbrojne grehe koje učinismo.

Pomozi nam, neukima i nerazumnima da razumemo Pismo koje si i ti pisao, jer onaj ko ga istinski razume, ko istinski shvati reči njegove, taj beži od greha kao od ognja, i svim silama teži da se približi Bogu. Jer taj shvata da je greh smrt, a Bog život. Pomozi nam zato, Sveti Luka, da se, to shvativši, očistimo od greha, i pređemo iz smrti u život. Da nam Bog bude sve u svemu. Da od sada uvek budemo u Njegovoj blizini. Neka nam, kao tebi i Kleopi kada ste išli za Emaus srce i duša stalno trepere od Njegovog prisustva. Tada će mir vladati u nama, nebeski mir, koji će nam utvrditi nadu na Carstvo Nebesko, i tom radošću ćemo dobiti snagu da strele lukavoga koje svakoga časa lete ka nama, lako odagnamo od sebe.

A sa tom nadom će ljubav Božija koja je u nama da nas pripremi za put ka Večnoj Otadžbini, gde su sve Sile Nebeske, svi Sveti, i Majka Božija pred njima, čiji si ti blagi lik u ikoni, toboj naslikanoj, ovekovečio. Neka nam oči srca našeg neprestano gledaju tu lepotu, i njome se naslađuju, kako bi se već ovde zacarilo u nama Carstvo Nebesko, u koje neka se tvojim molitvama, Sveti Luka, i preselimo kada nas Gospod jednom pozove, pa da onda večno slavimo Boga u Svetoj Trojici: Bespočetnog Oca, Jedinorodnog Sina i Svesvetog Duha, kroz svu večnost beskonačnih vekova. Amin.