Naslovna Blog Stranica 465

SINDROM KOMPJUTERSKOG VIDA za posledicu ima : glavobolje, bolovei u vratu, ramenima, leđima, zamor, pospanost. KAKO POMOCI OCIMA

Vreme u kome živimo donosi nam novine vezane za treću tehnološku revoluciju. Glavne proizvodne snage postaju kompjuteri, robotika, mikroprocesori, pa se i nama nameću odgovarajuća prilagođavanja i načini organizacije. Upotreba kompjutera postala je sastavni deo rada i života mnogih ljudi. Prema izveštaju iz 2004. godine (US Census Report) 143 miliona ljudi u Americi koristi kompjuter svakog dana, uključujući i 54 miliona dece.

Kompjuteri zasigurno čine naš posao lakšim i efikasnijim. Nažalost, istovremeno komjuteri utiču i na naše zdravlje. Prema navodima Američke optometrijske asocijacije 70-75% onih koji rade na kompjuteru ima probleme sa vidom. Ovo stanje je nazvano Computer Vision Syndrome (CVS), a svake godine se broj novih slučajeva povećava za milion.

Definicija

Sindrom kompjuterskog vida se definiše kao naprezanje očiju udruženo sa prolongiranom upotrebom kompjutera (NIOSH). American Optometric Association (AOA) koja je i uvela u medicinu termin “Computer Vision Syndrome” daje širu definiciju, po kojoj CVS obuhvata očne probleme i probleme vezane za vid koji se javljaju kod osoba koje provode više vremena ispred ekrana kompjutera.

Iako kod pojedinca postoje svi preduslovi za normalan vid, svako ko provede dva ili više sati u toku dana radeći za kompjuterom ima predispoziciju da razvije CVS. Razlog je jednostavan: obzirom da se tehnologija svakodnevno usavršava, a morfologija oka nije se menjala hiljadama godina, ljudsko oko nije prilagođeno za dugo gledanje u ekran komjutera. Fokusiranje na ekran je mnogo teže od fokusiranja na štampani materijal iz više razloga. Slika na ekranu je stvorena od sićušnih tačaka, poznatih kao piksel. Ove tačke imaju jasan centar, ali nejasne ivice, što ometa dobro fokusiranje. Tako nastaje stalno naprezanje oka, kako bi slika ostala oštra i posledično dolazi do zamora očnih mišića. Pored toga, na nastanak CVS utiču rezolucija ekrana, treperenje i refleksija.

Studije, takođe pokazuju da se pri radu sa kompjuterima učestalost treptanja smanjuje i do pet puta. Retko i nekompletno treptanje može uzrokovati suvoću, crvenilo i iritaciju očiju zbog bržeg isparavanja suznog filma. Postojeći problem otežavaju i loša ergonomska rešenja na radnom mestu.

Simptomi

CVS obuhvata tri grupe simptoma:

  • probleme sa vidom (teškoće u fokusiranju, promene u percepciji boje, osetljivost na bljesak, osećaj treperenja);

  • probleme sa očima (suvo oko, crvenilo, svrab, žarenje, povećana suznost, težina kapaka, nelagodnost pri nošenju sočiva);

  • opšte tegobe (glavobolja, bolovi u vratu, ramenima, leđima, zamor, pospanost).

Iako, za sada, nema pouzdanih dokaza da upotreba kompjutera dovodi do trajnog oštećenja očiju, ovi simptomi mogu predstavljati značajan problem, odnosno kako kaže pacijent koji ima probleme sa očima: ,,Ako provodim suviše vremena pred komjuterom, imam strašna naprezanja u očima i glavobolju, to utiče na moju radnu sposobnost, koncentraciju i smanjuje produktivnost. To je strašan problem.”

Prema izveštaju AOA samo 14% pacijenata javlja se očnom doktoru zbog navedenih problema, dok većina nije ni svesna uzroka svojih tegoba.

Kako sprečiti pojavu simptoma?

Postoje različite mere koje radnici i poslodavci mogu da preduzmu kako bi se smanjili ili sprečili simptomi.

  • Pregled oka

Pregled oka je najvažnija stvar koju treba preduzeti kako bi se umanjili problemi vezani za korišćenje kompjutera. Pregled treba obaviti pre početka rada na kompjuteru, a zatim obavezno jednom godišnje.

  • Upotreba odgovarajućeg svetla

Naprezanje oka često je uzrokovano intenzivnim svetlom koje dolazi spolja ili iznutra. Pri korišćenju kompjutera ambijentalno osvetljenje bi trebalo da bude upola od onog koje se koristi u većini kancelarija. Potrebno je eliminisati spoljašnje svetlo navlačenjem zavesa ili roletni. Takođe, treba smanjiti i unutrašnje osvetljenje koristeći nekoliko sijalica ili fluorescentnih štapova. Ako je moguće, namestiti monitor tako da prozorsko svetlo dolazi sa strane umesto od napred ili  pozadi.

  • Smanjiti blještanje

Blještanje zidova, kao i refleksija od samog ekrana kompjutera, takođe izaziva naprezanje očiju. Svetle bele zidove treba krečiti tamnijim bojama sa završnim mat slojem. Zatamniti prozore, a ako se ne može smanjiti spoljašnje osvetljenje staviti zaštitnu mrežu na ekran. Koristiti naočare sa anti refleksivnim slojem.

  • Podesiti svetlost ekrana kompjutera

Približno uskladiti osvetljenje u prostoriji sa jačinom svetlosti na ekranu. Takođe treba podesiti monitor tako da kontrast između pozadine i karaktera na ekranu bude veliki. Veličina i boja slova treba optimalno da pruže komfor.

  • Češće treptati

Treptanje je veoma važno za rad na kompjuteru, jer sprečava suvoću i iritaciju oka. Poslovne prostorije, zbog klimatizacije, mogu imati manju vlažnost vazduha, što takođe utiče na smanjenu vlažnost oka. Problemi suvog oka mogu se smanjiti upotrebom veštačkih suza tokom rada. Takođe može se izvoditi sledeća vežba: svakih 30 minuta 10 puta veoma lagano zatvarati oči. Ovo će omogućiti obnavljanje suznog filma.

  • Pokretati oči u različitim pravcima

Svakih 30 minuta gledati van ekrana komjutera i fokusirati pogled na udaljene predmete 20 sekundi. Sledeća vežba je fokusirati po 5-10 sekundi čas bliske čas daleke objekte do 10-ak puta. Obe ove vežbe će sprečiti naprezanje oka pri radu na blizinu.

  • Uzimati češće odmore

Operater na kompjuteru, sa punim radnim vremenom, trebalo bi da na svakih sat vremena pravi 10-minutne pauze, kako bi smanjio naprezanje oka.

  • Vežbati čak i pri sedenju

Svi koji imaju sedeći posao, naročito operateri na komjuteru, bi trebalo veoma često da protežu ruke, noge, leđa, vrat i ramena. Ovo smanjuje mišićnu napetost i povećava protok krvi. Voditi računa i o pravilnom položaju tela pri radu.

  • Modifikovati radno mesto

Stonu lampu, ako je potrebna, postaviti tako da ne blješti u oči ili ekran komjutera. Podesiti visinu stolice i upotrebom ergonomičnog nameštaja obezbediti optimalni položaj tela. Udaljiti ekran kompjutera nekih 50-70 cm od očiju.

  • Nošenje posebnih naočara dizajniranih za rad na kompjuteru smanjuje naprezanje oka. One mogu biti različite zavisno od individualnog stanja vida, kao i vrste posla koji se obavlja i treba da imaju antirefleksivni sloj.

Moguće posledice

Iako se simptomi nastali pri radu sa kompjuterom smatraju prolaznim, postoje mišljenja da dugotrajno fokusiranje na bliske predmete može indukovati tzv. akomodacioni spazam sa posledičnim pojačanjem ili, možda, pojavom miopije. Takođe, smatra se da kompjutersko zračenje, koje obuhvata jonizujuće i nejonizujuće zračenje, nije dovoljno da dovede do katarkte, ali su mišljenja različita kada je u pitanju pojava glaukoma. Pojedini autori ukazuju na veću učestalost glaukoma kod osoba sa miopijom koje intenzivno koriste kompjuter, dok prema drugim istraživanjima upotreba kompjutera ne povećava rizik za nastanak trajnih promena na oku.

Poznavanjem mogućih posledica intenzivnog korišćenja kompjutera, kao i načina za njihovo preveniranje, može se doprineti bezbednijoj primeni kompjutera u svakodnevnom radu.

Autor: prim dr Suzana Manić

Dinja čisti ten, protiv bora i preranog starenja kože, sprečava zatvor, smanjuje telesnu težinu, za bolji san, učenje, memoriju

0

Dinja je jednogodišnja biljka koja se ubraja u porodicu povrća. Međutim, mnogi smatraju da je dinja voće. Poreklom je iz Azije i Afrike. Plod dinje je ovalnog oblika Tvrda kora može biti glatka, naborana ili mrežasta s režnjevima. Unutrašnji, jestivi deo najčešće je narandžaste ili svetlozelene boje, a šupljina je ispunjena semenkama.

 U 100 grama sveže dinje ima  samo 34 kcal i 91 gram vode, 8 grama šećera i spada u lako varljivu hranu koja  je pravi  izbor  za one sa osetljivim želucem . Dinja je veoma bogata vitaminom C koji je važan za izgradnju i održavanje kolagena koji koži i kosi daje strukturu, a neke vrste kao ananas dinje, imaju i mnogo vitamina A- koji je bitan za čisti ten, a može pomoći i u zaštiti od UV zraka koji uzrokuju brže starenje kože . Odlična je  protiv bora i preranog starenja koze.  Ima minerale :  gvožđe, magnezijum, bakar, mangan, fosfor, kalijum iz ovog voća podstiču rad bubrega i pomažu u uklanjanju štetnih materija iz organizma. Zbog obilja vlakana i vode sprečava zatvor i pomaže u zdravlju probavnog trakta i izbacivanju toksina iz creva. Biljna vlakna iz dinje olakšavaju varenje i pomažu u smanjenju telesne težine i nadimanja u stomaku.  Kolin iz  dinje pomaže boljem snu, učenju i memoriji. Dinja se posebno preporučuje osobama sa visokim krvnim pritiskom jer pomaže organizmu u oslobađanju viška natrijuma i tako smanjuje povišen krvni pritisak.

Sezona dinja počinje u junu i završava se u avgustu Pri kupovini izbegavajte dinje koje imaju mekane delove, tamna oštećenja ili napukline. Isečenu dinju čuvajte u frižideru u zatvorenoj posudi jer njen miris može da pređe na drugu hranu .

Želim da moj sin nauči kako se postuje i voli žena i majka! Pokazati deci da volite njihovu majku znači i reći „izvini” kad pogrešite.

Veliki problem nas, dece koja smo rasla osamdesetih i devedesetih je taj što je postalo normalno da tata bude neveran mami, pa da čak ostavi nju i decu. Zato mnogi sinovi, u nedostatku dobrog uzora, ni danas ne umeju da budu dobri očevi i muževi jer nisu imali to od koga da nauče. Ja sam otac troje dece, od devet, sedam i dve godine i svakog dana se preispitujem. Jesam li dovoljno dobar otac, dovoljno dobar suprug?

Ono što zasigurno znam jeste da način na koji postupam prema svojoj ženi i te kako utiče na decu. Dvoje starijih veoma dobro primećuju i osećaju ako se nešto neobično dešava. Ne svađamo se često, ali kad se posvađamo, vidim kako to njih poremeti. Ponekad, u toku rasprave, ako bacim pogled na njih, vidim kako sede na kauču, pribijeni jedno uz drugo, širom otvorenih očiju, pokušavajući da shvate šta se to dešava.

Ali, još važnije je to što primećuju i one dobre stvari.

Zato se trudim da svojoj ženi kupim cveće jednom mesečno, a to mnogo utiče i na decu. Želim da moj sin vidi kako njegovoj majci kupujem cveće jer ja svog oca nikad nisam video da to čini za moju majku. Želim da moj sin nauči kako se tretira žena i majka. Želim da zna koliko je važno da majci svoje dece pokazuje ljubav, čak i posle mnogo godina braka. Želim da mu budem dobar uzor, onaj koji je meni nedostajao.

A za moje ćerke, želim da nauče da očekuju cveće. Da se udaju za nekog ko je spreman i voljan da utroši malo više vremena i novca da bi se ona nežnost i ljubav s početka sačuvala i kasnije, kada godine prođu.

Ne želim da se osete izgubljeno, kao što sam se ja osećao. Želim da vide i nauče kako treba da izgleda dobar brak. Želim da znaju, bez trunčice sumnje, da mi je njihova majka najvažnija žena na svetu i da je volim više od svega. A da bi znali, to moram i da pokažem. 

I upravo tu leži stvarnost braka, ljubavi, porodice. Ljubav je imenica. Ljubav je akcija. Nije nešto što se desi na početku veze, pa nestane kad ispustite kormilo. Ljubav je neprekidno pokazivanje nežnosti. Milion poruka u kojima piše „Volim te”, poziva da se uverite da je sve u redu, toplih zagrljaja, poljubaca, zajedničkih izlazaka, sitnih gestova koji pokazuju koliko vam je stalo. Ljubav je da pripazite decu kad onom drugom treba odmor. To je pronalaženje kompromisa gde niko neće biti 100% u pravu, ali svi će biti zadovoljni.

Pokazati deci da volite njihovu majku znači i reći „izvini” kad pogrešite. Znači priznati grešku. Znači reći „Volim te”. I to sve ispred dece.

Svaki put kad svom sinu kažem da volim njegovu majku, on prevrne očima uz reči: „Znam, tataaaa.” A osmeh mu zaigra na krajevima usana. Kaže to kao da sam mu upravo rekao da je voda mokra. To je realnost njegovog života. I to me čini neizmerno srećnim. To što zna da volim njegovu majku daje mu osećaj sigurnosti. Šta god se u životu desilo, imaće porodicu koja će biti tu za njega. Kao neko ko je rastao u rasturenoj porodici, znam koliko je to važno.

Ali, ako ne pokazujete majci svoje dece da je volite, šta zapravo pokazujete? Pa, u slučaju mog oca – ravnodušnost. Izbegavanje. Tišina dvoje ljudi koji su se nekad voleli, ali su se vremenom udaljili.

Tate, sa potpunom sigurnošću vam tvrdim da vaš brak, porodica, život mogu biti bolji, lepši, topliji ako svoju ljubav pokažete delima.

To je suština zajedničkog života. To je čuvanje porodice o kom se toliko govori. A zapravo je tako jednostavno. To je ono što vaša deca moraju videti da bi se osećali sigurno i voljeno i da bi sutra umeli da stvore svoju porodicu koja će funkcionisati na stabilnim temeljima.

To je najbolja investicija koju možete napraviti. Verujte mi na reč.

Autor: Clint Edwards

KOZMETIKA KOJA JE DOVOLJNO DOBRA DA BI SE MOGLA JESTI. Koja je razlika između prirodnih i organskih proizvoda?

0

Od prastarih vremena, lekoviti i kozmetički proizvodi su pripremani od sastojaka prirodnog porekla, sokova i ulja biljaka, masti, voskova, mineralnih i biljnih pigmenata. Brz razvoj hemijske industrije, tokom 20-tog veka, dovodi do sve veće upotrebe petrohemijskih i sintetskih supstanci u kozmetičkim proizvodima. Za neke sintetske sirovine se ispostavilo da imaju štetno delovanje (mutageno, kancerogeno). Međutim, danas su ljudi sve više zabrinuti za uticaj kozmetički aktivnih supstanci na kožu, a zahvaljujući velikom uticaju medija, shvataju značaj življenja u harmoniji sa prirodom i povratka civilizacijskim vrednostima. Okreću se biljkama i korišćenju „aktivnih supstanci“ izolovanih iz biljaka.

Interesovanje i poverenje u prirodne kozmetičke sirovine, vraćeno je zahvaljujući opsežnim istraživanjima u poslednjih nekoliko decenija. Primenom savremenih analitičkih tehnika, prirodne sirovine su hemijski okarakterisane. U velikom broju slučajeva identifikovani su aktivni sastojci. Naučno je opravdana tradicionalna primena mnogih biljnih sirovina (potvrđeno je antiinflamatorno delovanje cvasti kamilice, nevena itd.). Nekada je aktivnost ekstrakta posledica sinergizma većeg broja komponenata. Za neke ekstrakte nisu poznati aktivni principi ili grupe aktivnih principa. Proizvodi koji sadrže biljne ekstrakte najčešće se nazivaju prirodni kozmetički proizvodi.

Međutim, za potrošače postoji velika dilema prilikom kupovine proizvoda, da li je prisustvo biljnih ekstrakta ili ulja dovoljno da proizvod nazovemo prirodnim? Koja je razlika između prirodnih i organskih proizvoda?

Svi organski proizvodi su proizvodi dobijeni iz strogo kontrolisanog načina proizvodnje, koji je zakonski regulisan, koji ne zagađuje životnu sredinu (vodu, vazduh, zemljište) a zasniva se na korišćenju prirodno postojećih odnosa i interakcija u prirodnoj sredini (biološki ciklusi i očuvanje biodiverziteta), poštuje prirodnu ekološku ravnotežu, koristi održive izvore energije. U organskoj proizvodnji je apsolutno zabranjena upotreba GMO, veštačkih aditiva, konzervansa, boja, emulgatora.

Pojam organska kozmetika se interpretira veoma široko. Često se poistovećuje sa prirodnom kozmetikom. U Evropskoj uniji uredba EU 1229/ 2009 i Kozmetička direktiva, za sada ne prave razliku između konvencionalnih i organskih i prirodnih kozmetičkih proizvoda. Međutim 2010. godine šest evropskih organizacija koje se bave sertifikovanjem kozmetičkih proizvoda (BDIH -Nemačka, ECOCERT-Francuska Cosmebio-Francuska, ICEA -Italija, AIAB (Italija), Soil association– Velika Britanija) su usvojile COSMOS standard koji definiše minimalne zahteve za organsku i prirodnu kozmetiku. Ovim je obezbeđena zaštita potrošača tj. njihova maksimalna bezbednost tokom upotrebe ovih kozmetičkih proizvoda. U samom standardu se proizvodi dele na: sertifikovani kozmetički proizvodi organskog porekla (sadrže najmanje 95 % fizički obrađenih sastojaka organski proizvedeno: najmanje 20 % gotovog proizvoda organskog porekla) i sertifikovani kozmetički proizvodi prirodnog porekla (nema posebnih zahteva koji se odnose na zastupljenost organskih sastojaka). Ono što je veoma važno je da se voda ne računa kao sastojak organskog porekla, iako ona može biti pijaća, izvorska, destilovana, morska. Minerali i sastojci mineralnog porekla se ne računaju kao organski. Takođe, u samom standardu se navodi da sastojci moraju biti obrađeni nekom od fizičkih metoda (destilacija, centrifugiranje, ceđnje, filtracija.. ) ili nekom od dozvoljenih hemijskih metoda. Zabranjeno je i ispitivanje kozmetičkih sirovina i proizvoda na životinjama, pakovanje u PVC materijale. Kompletan proizvod mora biti u skladu sa principom smanjenja zagađenja životne sredine i uštede energije.

Pionir u stvaranju organske kozmetike je Horst Rechelbacher, osnivač Avede. Njegovo geslo je napraviti kozmetiku koja je dovoljno dobra da bi se mogla jesti. On koristi ulja semena brusnice, maline, crnog kumina, crvenog grožđa i bundeve zbog njihovog antioksidantnog i antiinflamatornog dejstva. Ove sastojke on naziva embrionskom hranom, s obzirom da se mogu jesti ali i nanositi lokalno. Takođe kombinuje prirodne arome organskih etarskih ulja, da bi smanjio stress i obezbedio druge terapijske efekte. Rechelbacher ide dalje, i njegovi klijenti su pokazali interesovanje u biodinamskoj nezi kože (proizvodi bazirani na duhovnom, etničkom i ekološkom pristupu poljoprivredi). Nedavno je Biodinamička asocijacija akreditovana za sertifikaciju prema Natrue standardima.

 Najveća potrošnja organske kozmetike je upravo koncentrisana u Evropi i Severnoj Americi, mada se veoma brzo širi na sve regione. Trenutno je prodaja organske kozmetike 2 % od ukupne prodaje kozmetičkih proizvoda, dok je u zemljama kao što je Austrija i Nemačka ova cifra dostigla 10 %.

Marijana Milosavljević

Diplomirani farmaceut specijalista kozmetologije
marijana@estetikpro.rs

www.estetikpro.rs
www.solenaturalcosmetics.rs

Koliko sunce pozivivno utiče na dečiji organizam?

0

Sunce je izvor života i energije za sva živa bića, iako na zemlju dospeva
samo mali deo sunčevog zračenja.Ono podstiče stvaranje vitamina D, dobro
raspoloženje, povećava vitalnost i relaksaciju.
Poslednjih decenija statusni simbol je i preplanulost – znak zdravog i lepog
tela, mada postoji opasnost koje donosi nekontrolisano izlaganje Suncu, što
ima za posledicu trajnih oštećenja na koži, kao i globalno zagrevanje, pojava
ozonskih rupa i pojačano sunčevo zračenje ili insolacija. Sunce emituje veliki
i kontinuirani spektar elektromagnetnih zraka.Jačina UVB zraka zavisi o
godišnjem dobu i dobu dana. UVA zraci ne menjaju svoj intenzitet i jednako
su opasni u svako doba dana ili godine.Oštećenje kože počinje već sa prvim
izlaganjem suncu i kumulativnog je karaktera, pa zato nikada nije dovoljno
rano za zaštitu deteta od negativnog uticaja sunčeva zračenja.
Dečija koža je osetljivija na sunce i lakše izgori nego koža odraslih. Zato
decu od 6 meseci ne bi uopšte trebalo izlagati suncu a stariju od 6 meseci
treba zaštiti prikladnom odećom, kapama, šeširićima, sunčanim naočarima i
sredstvima za zaštitu od sunca namenjenu deci, koja apsorbiraju i sprečavaju
prodor UV zraka na kožu. Kod direktnog izlaganja suncu dolazi do slabljenje
imunog sistema u nekim slučajevima stvaranja i katarakte oka.Alergija na
sunce lako se prepoznaje po crvenom osipu na koži i neugodnom peckanju,
obično u području dekoltea ili ruku, jer su ti delovi najviše izloženi suncu.
Zbog veoma štetnog dejstva, Sunce je najbolje izbegavati u periodu između
11 i 17 časova uz korišćenje preparata za sunčanje sa visokim faktorom
zaštite, koji se nanose na kožu 30 do 60 min. pre izlaska na sunce ( kremovi,
losioni ili ulja sa UVB i UVA filterom ). Naročito na moru preporuka je da se
koriste vodootporne kreme jer se sunčevi zraci prelamaju i prolaze kroz
vodu, a kako naši mališani malo budu u vodi malo na Suncu, potrebno je
adekvatno ih zaštititi. Obratite pažnju i kada je oblačno, jer UV zraci prodiru
kroz oblake pa se može izgoreti, a da se to i ne osetiti.
I na kraju, logično pitanje, postoji li „pametno sunčanje“ ? – procenite sami.

Autor teksta: Prim. mr.sc. med Branislava Stanimirov
Načelnik Službe za zdravstvenu zaštitu dece DOM ZDRAVLJA NOVI SAD

MAMOGRAFIJA je “zlatni standard” u ranom otkrivanju raka dojke

MAMOGRAFIJA je “zlatni standard” u ranom otkrivanju raka dojke, ali ovom metodom ne može da se otkrije 10 odsto karcinoma. Razlog je što mamografija ima ozbiljan nedostatak, a to je da je ovo tzv. sumaciona, odnosno dvodimenzionalna metoda snimanja, pa je zato prisutno prepokrivanje tkiva dojke, posebno kod mlađih žena. Zbog toga se tumor dojke jednostavno ne vidi na snimku. U savremenoj radiološkoj praksi taj problem se prevazilazi tomosintezom koja pruža uvid u sve strukture tkiva dojke, jer nije sumaciona, već slojevita metoda.

Tomosinteza se obično radi u kombinaciji sa mamografijom i danas se u mnogobrojnim centrima u Sjedinjenim američkim državama i brojnim razvijenim Evropskim zemljama svim ženama umesto mamografije radi tomosinteza, ili pak kombinacija ove dve metode. Aparate za tomosintezu kod nas poseduje Institut za onkologiju u Sremskoj Kamenici, odnedavno i Opšta bolnica u Novom Pazaru, ali se ova dijagnostička metoda, prema rečima profesorke dr Dragane Đilas, predsednice Senološkog udruženja Srbije, trenutno radi samo u jednoj privatnoj ustanovi – u prvoj stranoj bolnici u Srbiji “Affidea” u Beogradu, specijalizovanoj za radiologiju.

Doza zračenja koju žena dobije prilikom snimanja tomosintezom je jednaka kao na mamografiji, a neznatno veća nego na digitalnim mamomatima. Umesto mamografskog snimka tomisintezom, koja je inače rendgenska metoda, dobija se serija tankih, izuzetno kvalitetnih snimaka dojke, širine svega oko jednog milimetra i to za nekoliko sekundi.

-Tomosinteza se radi isključivo na posebno konstruisanim uređajima za mamografiju, koji imaju specijalan dodatak za tomosintezu i snimanje liči na mamografsko snimanje, ali pritisak na dojku prilikom tomosinteze nije izražen, već je aparat samo oslonjen na dojku – objašnjava profesorka Đilas.- Rendgensko zračenje, nažalost, ne možemo izbeći, ali je poznato da je ono prilikom mamografije i tomosinteze zapravo vrlo malo. Kako se ovo snimanje ne mora ponavljati svake godine, već jednom u dve do tri godine, nema posledica po zdravlje žene. Prilikom snimanja dojki magnetnom rezonancom nema ni zračenja, niti pritiska na dojku, ali ova vrsta dijagnostičkog pregleda traje duže i manje je komforna, jer podrazumeva ležanje na stomaku i dobijanje kontrastnog sredstva u venu.

– Ove dve metode ne isključuju jedna drugu, naprotiv, one pružaju potpuno različite dijagnostičke informacije koje se međusobno nadopunjuju – objašnjava profesorka Đilas. – Iako je magnetno rezonantna mamografija metoda koja nema visoku specifičnost u otkrivanju karcinoma dojke i retko koji radiolog ume pravilno da tumači snimke, ona ima izuzetno važnu ulogu u žena sa izuzetno gustim žlezdanim tkivom dojke, žena sa visokim rizikom za rak dojke i žena sa silikonskim implantatima u dojkama, kao i u brojnim drugim indikacijama, uključujući i preoperativnu dijagnostiku dojke i praćenje efekta terapije karcinoma dojke.

S druge strane mamografska tomosinteza ima visoku specifičnost i karcinomi dojke mogu sa velikom sigurnošću da se prepoznaju. Najvažnije je, međutim, da pregled radi radiolog koji poznaje sve metode snimanja dojki i tačno zna njihove indikacije. To omogućava izbor najbolje metode, a izbegavaju se nepotrebni pregledi.

Mamografija se tradicionalno preporučuje ženama starijim od 40 godina kao redovna preventivna metoda pregleda. Ukoliko postoji mogućnost, zbog povećanja dijagnostičke pouzdanosti, savet je, kaže profesorka Đilas, da se zapravo svaki put umesto ili uz mamografiju uradi i tomosinteza dojki.

B.Radivojević

Iako su prvi radovi o mogućoj primeni tomosinteze objavljeni 1996. godine, primena ove dijagnostičke metode u svetu počela je pre devet godina. Ponekad je potrebno i poželjno dopuniti ovaj pregled ultrazvukom dojki, što obično radi isti radiolog koji obavlja i mamografski pregled i tomosintezu. Na ovaj način se, kaže profesorka Dragana Đilas, dobija visoko pouzdana informacija o stanju dojki na najekonomičniji način, ali pored toga, u određenom broju jasno određenih indikacija, neophodno je uraditi i magnetno rezonantnu mamografiju.

 

Specijalna bolnica iz neurologije Affidea Beograd
Kneginje Zorke 25  – Vračar (blizu trga Slavija) Beograd

Tel:  011 400 9 100
www.affidea.rs

AFIDEA, 700 lekara specijalista i 3500 zaposlenih, U SLUZBI VASEG ZDRAVLJA

0

Kompanija Affidea je najveća pan-evropska mreža zdravstvenih centara u oblasti savremenih dijagnostičkih procedura i radioterapije po prinicipu javno-privatnog partnerstva (JPP). Kompanija Affidea trenutno posjeduje 200 centara za dijagnostiku i radioterapiju u 17 država Evrope, i to u Republici Irskoj, Portugalu, Švajcarskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj Republici, Litvaniji, Mađarskoj, Rumuniji, Hrvatskoj, BiH, Bugarskoj, Grčkoj i Turskoj. Vlasnik Affidea je Waypoint Capital – vodeća švajcarska investiciona kompanija.

Affidea pruža oko devet miliona dijagnostičkih usluga godišnje za preko 4.4 miliona pacijenata. Sa više od 3500 zaposlenih i oko 700 lekara specijalista, zadovoljava najviše standarde u medicini.

Affidea zapošljava vrhunske stručnjake iz različitih medicinskih oblasti i kao takva je lider na području radiološke dijagnostike i teleradiologije, a mreža naših savremenih dijagnostičkih ustanova omogućava konsultacije sa najboljim stručnjacima Affidee u Evropi. 

Aktivnosti kompanije Affidea sprovode se kroz tri osnovne delatnosti:

  1. Affidea Diagnostics – mreža savremenih radioloških dijagnostičkih centara,
  2. Affidea centri za lečenje raka – centri koji pružaju najmoderniju i sveobuhvatnu uslugu lečenja malignih bolesti radioterapijom,
  3. Affidea Lab – centri za laboratorijsku dijagnostiku najvišeg kvaliteta.

Poslovanje Affidee se revidira svake godine, a svi centri posluju strogo prema opšte prihvaćenom standardu – ISO 9001. 

Affidea u Srbiji 

Affidea u Srbija je počela sa radom u decembru 2016. godine. Naš plan je da vremenom uz tim vrhunskih stručnjaka, njihovo medicinsko iskustvo i velika ulaganja u kompetencije cjelokupnog tima, Affidea u Srbiji postane nezaobilazna stanica u potrazi za zdravljem, kako privatnih pacijenata tako i pacijenata javnog zdravstvenog osiguranja.

Izuzetna reputacija i stručnost našeg medicinskog tima su naša najveća vrednost i investicija u budućnost.

Specijalna bolnica iz neurologije Affidea Beograd

Kneginje Zorke 25  – Vračar (blizu trga Slavija) Beograd

Tel:  011 400 9 100

www.affidea.rs

 

 

Akne na koži nisu samo kozmetički ili estetski problem, one duboko utiču na psihu

Obične akne (lat. acne vulgaris) koje često nazivaju i mladalačke bubuljice su hronična kožna bolest, sa periodima poboljšanja i pogoršanja. Uzrok akni do danas nije potpuno rasvetljen, ali se zna da na pojavu akni utiču genetski faktori, hormoni, stres, loša ishrana, kao i loše higijenske navike.

Akne se pojavljuju najčešće u periodu puberteta i posledica su pojačane aktivnosti androgenih hormona. Oni utiču na pojačano lučenje lojnih žlezda, pojavu većeg mašćenja kože i kose (seboreja), nastanak mitesera (komedona), bubuljica i fleka na koži lica, vrata, trupa , ali i ekstremiteta. Akne mogu imati blag, umeren i težak oblik (nodulocistične akne), a kao posledica akni zaostaju hiperpigmentacije i ožiljci.

Akne se pojavljuju i u periodu adolescencije, kada je procenat mladih sa aknama i najveći, a u poslednjih deset godina se govori sve više o aknama u zrelom dobu (adultne akne). Akne na koži nisu samo kozmetički ili estetski problem, one duboko utiču na psihu mladih osoba i kod njih izazivaju osećanja neprijatnosti, stida, nervozu, ali i depresiju.

Pokušaj da se bubuljice zakamufliraju puderima često daju pogoršanja akni. Samolečenje, prethodni kozmetički tretmani ili potpuno odsustvo bilo kakve terapije su česti podaci koje pacijenti iznose na prvom dermatološkom pregledu. Terapija akni je individualna i zavisi od težine i brojnosti akni, od tipa kože, kao i od prethodno sprovedenog lečenja, ako ga je pacijent imao. Lečenje se sprovodi oralnom terapijom za teže oblike akni (antibiotici, Roaccutan) i lokalnom terapijom (losioni, kreme, gelovi, mixture) za blage forme.

Takođe je važno svakodnevno uklanjanje šminke i čišćenje lica (micelarni losioni, gelovi, pene, tonici i sindeti). Primena običnih sapuna može nepovoljno da utiče na PH kože i da dovede do isušenosti i iritacije. Ceđenje i istiskivanje mitesera i bubuljica može da pogorša upalu i izazove sekundarnu infekciju kože. Savremena terapija akni uključuje primenu nekomedogenih korektivnih krema i pudera za lice, kao i posebnih preparata za zaštitu aknozne kože od UV zračenja. U terapiji ožiljaka se primenjuju hemijski pilinzi, krioterapija, laserska i hirurška terapija.

Terapija akni se mora sprovoditi više meseci, nekada i godina, uz češće kontrole dermatologa i punu psihološku podršku pacijentu. U pojedinim slučajevima u terapijski proces se uključuje I psiholog, te se timskim radom postižu najbolji rezultati. U lečenju akni treba imati puno strpljenja, redovno sprovoditi ordiniranu terapiju, smanjiti uticaj stresa, poboljšati higijenske navike i u dobroj saradnji sa dermatologom rezultati neće izostati.

Dr Aleksandra Ilić, spec. dermatovenerologije

Tajne kineskih žena za zdravu, sjajnu, meku, baršunastu i mladoliku kožu

0

Ko bi rekao da je pirinač namirnica koja je bogata neverovatnim sastojcima za lepotu kože? Maska koju vam donosimo postaće jedna od vaših omiljenih jer su rezultati odmah primetni, a njen efekat će trajati dugo, posebno ukoliko je koristite u kontinuitetu – 3 do 4 puta mesečno.  Ovim ritualom služe se žene već vekovima unazad, jer je dokazano da isceljuje, umiruje, tonira kožu čineći je baršunastom i sprečava njeno prevremeno starenje.

Pirinač je zapravo toliko bogat vitaminima i antioksidantima, da ujedno stimuliše rad ćelija usporavajući njihovo starenje, poboljšava snabdevanje krvi u koži, i faktički hrani kožu sastojcima koji će učiniti da ona postane zdrava, sjajna, meka, baršunasta i blistava. I to nije sve – voda u kojoj se pirinač prethodno kuvao, poseduje apsorbujuće svojstvo UV zraka!

Da li je potrebno da vam kažemo još nešto kako bi isprobali ovu tajnu za lepotu, od sastojaka koji se sigurno nalaze u vašem domaćinstvu?

Priprema:

  • 3 supene kašike pirinča stavite u hladnu vodu i prokuvajte dok dobro ne omekša.

    Procedite pirinač, a vodu iz lonca sačuvajte.

  • Pirinač isperite i dodajte supenu kašiku zagrejanog mleka.

    Promešajte smesu i dodajte (drvenu) kašiku meda.

Smesu nanesite na lice u debelom sloju, na prethodno očišćenu kožu. Ostavite da deluje pola sata i nakon toga isperite lice vodom iz prethodno prokuvanog pirinča. Ovu vodu možete koristiti i kao losion za čišćenje lica tako što ćete je koristiti ujutru i uveče (može da stoji u frižideru i do 5 dana).

Održite kožu u besprekornom stanju i poslužite se jos jednom malom tajnom za lepotu, koju već vekovima unazad koriste lepotice sa Dalekom istoku za dugotrajniji mladoliki izgled.

 Samlevite 3 badema i 2 supene kašike nekuvanog pirinča dok se sve ne pretvori u fini prah. Za ovo će vam možda najbolje poslužiti mlin za kafu. Zatim to pomešajte sa jednom kašičicom mleka u prahu dok se sve ne sjedini. Ključno je da dobijeni prah čuvate na suvom mestu, najbolje u teglici. Koristićete ga tako što ćete uzeti prstohvat praha, staviti ga na dlan i pomešati sa malo obične ili ružine vodice kako biste napravili pastu. Tu pastu ćete naneti na lice, vrat i dekolte, a zatim isprati mlakom vodom. Nakon tretmana nanesite hidratantnu kremu ili kokosovo ulje.

.Ova smesa bi trebalo da ima rok trajanja do 2 nedelje, ali ukoliko je budete svakodnevno koristili, neće vam potrajati toliko, tako da ćete verovatno jednom nedeljno morati da dopunjujete svoju zalihu