Naslovna Blog Stranica 459

Kako se leči bol u leđima

0

Kičma je struktura koja se pruža od glave do karlice. U sastav kičme ulaze kosti (kičmeni pršljenovi), zglobovi sa hrskavicama, ligamenti, tetive, nervi i svi oni mogu da dovedu do pojave bola. Pršljenska tela su međusobno povezana hrskavičavim prstenovima koji amortizuju potrese – intervertebralni diskovi i malim facetnim zglobovima. Između svaka dva pršljenska tela koja su kost, nalazi se po jedan diskus. Sa zadnje strane pršljena se nalazi trnasti nastavak (processu spinosus), dok je sredini prazan prostor, kičmeni kanal u kome se nalazi kičmena moždina koji se sastoji od dugih nervnih puteva koji prenose senzibilitet za dodir, bol, temperaturu, seksualne senzacije i položaj i puteva koji prenose komande mišićima i unutrašnjim organima, kao i jedra motornih živaca. Iz kičmene moždine izlaze motorni i senzitivni korenovi koji potom grade sve živce koji se nalaze u telu. Ispod drugog lumbalnog pršljena se nalazi splet nervnih korenova, tzv. konjski rep (cauda equina) za donji deo tela i noge.

Kičma nosi težinu tela, ublažava potrese prilikom kretanja i štiti osetljivu kičmenu moždinu koja sadrži nervne puteve koji omogućavaju normalnu pokretljivost, osetljivost i rad organa i tkiva.

Kičma se sastoji od četiri (pet) delova:

  1. Vratni (cervikalni) sa 7 pršljenova

    2. Grudni (torakalni) sa 12 pršljenova

    3. Slabinski (lumbalni) sa 5 pršljenova

    4. Krsni (sakralni) sa 5 pršljenova sraslih u jednu kost (krsna kost – sacrum)

    5. Na kraju se nalazi mala trtična kost (coccyx)

Kičma normalno nije ravna već sadrži fiziološke krivine: u vratnom delu je izbočena put napred (cervikalna lordoza), u grudnom delu je izbočena put nazad (torakalna kifoza), u slabinskom delu je izbočena put napred (lumbalna lordoza).

Normalna funkcija kičme je da podržava telo i omogući mu normalnu pokretljivost u svim ravnima.

Simptomi

Bol u leđima može da se podeli na bol u vratu, grudnom delu kičme, slabinskom (bol u donjem delu kičme – lumbago) ili u krsnoj kosti (sacrum). Bol može da nastane iznenada (akutan bol) ili da je stalno prisutan (hronični bol – bol koji traje preko tri meseca). Bol može da se javlja povremeno ili da je stalno prisutan. Nekad je bol u leđima ograničen na jednu oblast, a nekada se širi u druge oblasti. Kada se bol širi iz vrata duž ruku govorimo o cervikobrahijalgiji, a kada se širi niz nogu o lumboišialgiji (išijas). Osim bola, nadražaj dugih nerava ruke i noge (vode od kičmene moždine duž ekstremiteta) može da izazove i osećaj trnjenja, mravinjanja, žarenja, utrnutosti, da dovede do slabosti i drugih ispoljavanja.

Sem bola u leđima, lokalnog ili koji se širi, smetnje usled različitih već pomenutih uzroka, mogu da budu i gubitak osećaja dodira ili bola u rukama ili nogama, trnjenje, pojava slabosti ruku ili nogu, smetnje kontrole mokraće i stolice, povišena telesna temperatura, gubitak na težini, depresija, nesanica i drugo.

Poreklo bola

Bol u leđima (dorsalgia) je porekla iz mišića, živaca (nerava), zglobova, kostiji i drugih struktura kičme. Bol u leđima bar jednom u životu ima 90% ljudi, a 50% zaposlenih ima ponavljane bolove u leđima. Bol može da ima različit karater što nije uslovljeno uzrocima. Nekad je u pitanju tup bol, a nekad oštri probadi ili žarenje. Bol može da nastane naglo, na primer posle dizanja teškog tereta ili postepeno pod dejstvom drugih faktora. Bol u leđima može da se javi praktično u svakom životnom dobu, ali je najčešći u tridesetim i četrdesetim godinama. Posebno su podložni bolu oni koji nisu fizički aktivni te su im oslabili leđni i trbušni mišići.

Pušenje loše utiče na kičmu jer znatno otežava dopremanje hranljivih materija u tkiva putem krvotoka i ubrzava osteoporozu koja „istanjuje“ kosti te postaju porozne i krte što može da dovede do spontanih fraktura (preloma). Osim toga pušenje usporava procese izlečenja.

Mehanički uzroci bola

Jedan od najčešćih razloga bolova u leđima je mehaničke prirode. U najvećem broju slučajeva radi se o bolesti međupršljenske hrskavice (intervertebralni diskus), od kojih su najčešći donji lumbalni. Hrskavica sa godinama i mehaničkim povredama, manjim ili većim, degeneriše, gubi vodu i elastičnost, izbočuje se put nazad u spinalni kanal i međupršljenkse otvore pritiskajući nerve. To su diskopatija (degenerativna bolest diska) odnosno protruzija (hernijacija) diska koja je teži stepen. Veliko izbočenje diskusa se naziva discus hernija kada je probijen spoljni deo diska i unutrašnji, želatinozni deo biva potisnut unazad kroz procep. Kada se delovi hrskavice odvoje ponašaju se kao strano telo u kičmenom kanalu koje pritiska na nerve što se zove ekstruzija diska. Postojeće smetnje nisu u direktnoj vezi sa promenama na diskusima jer degeneracija diska i hernijacija mogu da se nađu i kod osoba bez bola. Za uzrocima ovih razlika se traga.

Degenerativne promene na kičmi mogu da dovedu i do suženja kičmenog kanala (spinalna stenoza) sa pritiskom na kičmenu moždinu (pruža se obično do drugog lumbalnog pršljena) i nerve koji se odvajaju od kičmene moždine i odlaze u telo da inervišu (oživče) različite mišiće, organe i tkiva.

Najčešći mehanički razlozi oštećenja kičme su: neodgovarajući ležaj, previše mekan ili previše tvrd dušek, neodgovarajući jastuk, spavanje na stomaku, spavanje bez jastuka, stolice koje nisu ergonomske, ma kako izgledale udobne, rad za tastaturom bez odgovarajućeg oslonca za laktove, stojeći posao, nošenje velikih tereta, izloženost vibracijama, prinudni položaji tela sa većim rotacijama kičme, doskoci u sportovima i rotacioni pokreti kao i drugi faktori doprinose pojave bola u leđima. Takođe gojaznost i deformiteti kičmenog stuba (skolioza, kifoza, lordoza) doprinose oštećenju kičme.

Bol u leđima je često i mišićnog porekla. To mogu da budu istegnuća mišića, zgrčenost (spazam) mišića, fibromijalgija i drugi uzroci. Još jedan potencijalni uzrok bola su mali intervertebralni zglobovi (facetni ili zigoapofizealni zglobovi), verovatno zbog oštećenja mekih struktura ovih zglobova.

Kod razvijenih mehaničkih uzroka poput bolesti diska, postoji i značajno sterilno zapaljenje (bez infekcije) koje traje i nekoliko nedelja do par meseci koje pojačava bol.

Ispitivanja uzroka bola u leđima

Lekar je uvek u obavezi da utvrdi uzrok bola u leđima. Sem najčešćih, mehaničkih (primarni bol u leđima – 98%), mogući su retko i drugi uzroci (sekundarni bol – 2%): tumori (primarni i metastaze), infekcije (zapaljene hrskavice – intervertebralnog diska, zapaljenje kičmenih pršljenova, epiduralni apsces), osteoporoza sa kompresivnim prelomima pršljenskih tela, artritis, traumatska povreda kičme (saobraćajni udes, pad, udarac) i drugo. Retki su nasledni uzroci poput ankilozirajućeg spondilitisa. Neophodno je isključiti kod žena i ginekološka oboljenja koja mogu da daju bol koji se širi u leđa (endometrioza) kao i trudnoća. Kod osoba oba pola treba isljučiti i kamen u bubregu, a kod širenja bola duž nogu i koksartrozu i peritrohanteritis.

Jedan od čestih uzroka bola u leđima je i depresija (prepoznata ili neprepoznata), anksioznost, stresne situacije na poslu ili u porodici kao i nezadovoljstvo uopšte.

Dijagnostika bola u leđima je pre svega klinička. Dobar neurološki pregled može da da najviše informacija. Podaci dobijeni Magnetnom rezonancom ili Kompjuterizovam tomografijom (skener) nisu uvek u korelaciji sa onim što bolesnik oseća i lekar nalazi na pregledu. Oni su važna procedura u isključenju ređih uzroka i težih oštećenja diskusa, naročito ako se razmatra operacija (to je svega par procenata ovih bolesnika).

Lečenje

Bol u leđima koji ne prolazi za tri dana zahteva medicinski tretman.

Lečenje bola u leđima je usmereno na to da se u što kraćem periodu bol smanji u što većoj meri, a osoba što pre i što bolje osposobi za normalno funkcionisanje. Takođe je neophodno utvrditi sve faktore koje su doveli do bola, faktore koji ga podržavaju kao i faktore koji ga održavaju odnosno produžavaju njegovo trajanje (hronični bol). Nekada je lečenje efikasnije ako se usmeri na uzroke o kojima se ređe misli kao što je neprepoznata depresija i drugo.

Ležanje u krevetu nije preporučljivo zbog mogućeg pogoršanja smetnji i ako je neophodno primenju se samo jedan do dva dana.

Davanje analgetika (paracetamol, nesteroidni antireumatici, itd.) je svakako najčešći vid terapije čija uspešnost često nije zadovoljavajuća. Veoma je bitan i način na koji se lekovi protiv bola primenjuju što je u domenu odluke lekara specijaliste.

Primena kortikosteroida intramuskularno (injekcije u mišić) nije pokazala koristi.

Mnogi bolesnici doživljavaju olakšanje kod primene miorelaksanata, lekova koji opuštaju mišiće smanjujući tako pritisak na nerve i samim tim i bol.

Primena topolote u vidu toplih kupki i tuševa može da bude od koristi. U akutnoj fazi nekad ove procedure mogu i da pogoršaju stanje što je nemoguće predvideti. Akupresura može da ublaži bol. Takođe povoljan efekat imaju i vežbe, izbegavanje opasnih i primena zaštitnih položaja, što je u domenu fizikalne medicine i što treba da prepiše specijalista fizijatar, primeni i nadgleda iskusan fizioterapeut. Suština fizičkih vežbi su istezanje mišića i jačanje mišića, posebno onih koji „drže“ kičmeni stub, a to su leđni i trbušni mišići.

Kod hroničnog bola su primenjivi edukacija, relaksaciona terapija kao i kognitivno-bihevioralno-emocionalna terapija (npr. racionalna emocionalno bihevioralna terapija – REBT).

Operativni, hirurški tretman se primenje kod bolesnika sa slabošću ruku ili nogu usled hernijacije diskusa ili sa spinalnom stenozom, koja ne prolazi na konzervativnu (neoperativnu) terapiju, zatim kod smetnji kontrole sfinktera (nevoljno mokrenje ili ispuštanje stolice odnosno nemogućnost mokrenja ili stolice) odnosno kod urgentnih stanja. Nekad je neophodna operacija kod težih kompresionih fraktura pršljenskih tela. Operacija je krajnja mera u lečenju kada su svi ostali oblici terapije iscrpljeni. U nekim slučajevima operacija ne donosi očekivano poboljšanje (oko 25%).

Prevencija bola u leđima

Preventivne mere u sprečavanju bola u leđima su nabavka odgovarajućeg ležaja, dušeka, jastuka, ergonomski oblikovanih stolica i fotelja, prestanak spavanja na stomaku, prestanak pušenja, jačanje mišića leđa i trbuha uz izbegavanje rotacionih pokreta i dizanja prevelikog tereta, primena zaštitnih položaja u radu, kućnim poslovima, rekreaciji, sedenju, ležanju i stajanju, zdrava (tzv. „Mediteranska ishrana“) sa održanjem poželjne telesne težine. Najprimenljivija vežba je brzo hodanje, najkraće 30 minuta. Važno je imati udobnu i kvalitetnu obuću sa niskom (ali ne i ravnom) petom.

Autor teksta:

Prof. dr Dragan Pavlović
neurolog, psihijatar

Kako se leče proširene vene?

0

Često se postavlja pitanje da li ima leka ovoj bolesti. Da naravno da ima, samo je potrebno lečenje započeti pravovremeno. Lečenje proširenih vena nije lako i praćeno je značajnom pojavom ponovnih proširenja (recidivni variksi). Ponovni, recidivni ili rekurentni variksi mogu biti pravi (ponovna pojava prethodno odstranjenih variksa) ili lažni (pojava variksa van zone lečenja). Učestalost ponovne pojave variksa zavisi od vrste lečenja (konzervativno lečenje je praćeno obaveznim naknadnim variksima, hirurški metodi su praćeni značajno manjim procentom naknadnih rekurentnih variksa), sprovođenja preventivnih mera (elastična bandaža i izbegavanja statičkog opterećenja nogu, značajno sprečava pojavu naknadnih variksa).

Lečenje proširenih vena može se ugrubo podeliti u dva dela

  • Neoperativno lečenje proširenih vena

  • Operativno lečenje proširenih vena

Lekovi ne mogu smanjiti ili ukloniti proširene vene. Uklanjanje proširenih vena se uglavnom sprovodi operacijom. Posle operacije vena neophodno je da se štite ostale vene od proširenja i komplikacija proverenim sredstvima.

Odluku o načinu lečenja donosi lekar na osnovu svakog pojedinačnog slučaja. Operacija vena je neophodna i nezamenljiva za neke vrste površnih vena, dok se na dubinskim venama ona uglavnom ne vrši. Injekcije u venu se daju samo kod slučajeva koji nisu za operaciju i stručno date nisu opasne kako se obično misli.

Neoperativne metode lečenja proširenih vena

U ove metode lečenja proširenih vena spadaju:

  • Konzervativna terapija

  • Sklerozantna terapija

  • Terapija medikamentima (antibiotici, venotonolitici, antiagregacioni lekovi i sl.)

Konzervativna terapija se sastoji od davanja saveta za primenu niza mera kojima se smanjuju rizici razvoja bolesti, i kojima se može sprečiti razvoj bolesti i tegobe bolesnika (Odmaranje ekstremiteta, izbegavanje dugotrajnog sedenja, smanjenje gojaznosti, fizičko vežbanje i sl). U metode konzervativne terapije spada i elastična kompresija, tj. nošenje elastičnog zavoja ili čarapa.

Sklerozantna terapija svoje mesto pronalazi u lečenju estetske komponente proširenih vena, naročito kod žena, za koje postoje precizne indikacije ( manji i estetski variksi, laki postoperativni variksi ). Sleroterapiju ne bi trebalo primenjivati kod bolesnika sa kontraindikacijama : debele noge, akutni celulitis, alergijske reakcije na sklerozantna sredstva, iniciranje u variks koji direktno komunicira sa magistralnom venom, nepokretni bolesnici itd.

Neophodno je ovo lečenje sprovoditi striktnim poštovanjem osnovnih principa metode (iniciranje sklerozantnog sredstva u ispražnjeni venski sud gde ne preti mogućnost nastanka i širenja tromboze), pravilnom primenom elastične bandaže i posleskleroznog tretmana.

Operativne metode lečenja proširenih vena

Operativne ( hirurške ) metode pri lečenju proširenih vena se sprovode kod pacijenata gde preventivne mere, i druge metode lečenja ( konzervativna terapija, sklerozantna terapija i terapija medikamentima ) ne daju valjane rezultate, i moguće je da dođe do pojave akutnih komplikacija i hroničnog venskog zastoja. Operativni zahvat se može preduzeti i zbog krvarenja iz varikoziteta ili estetskih razloga.

Operativni tretman je zasigurno najuspešniji metod lečenja proširenih vena. Kod ovog metoda lečenja proširenih vena, cilj je da se uklone uzroci nastanka varikoziteta. Operativni tretman se sastoji iz operativnog uklanjanja svih varikoziteta, insuficijentnih venskih segmenata ili celih magistralnih vena površnog venskog sistema.

Vrste operativnog lečenja proširenih vena 

Ovde ćemo nabrojati određene metode operativnog lečenja proširenih vena, dati samo osnovne karakteristike, a detaljnije o tim metodama možete pročitati na drugim stranicama našeg sajta.

Klasična operacija vena
Klasična operativna metoda lečenja proširenih vena (Striping VSM ) je u našoj zemlji najzastupljenija operativna metoda, ali se u svetu ona sve manje koristi jer postoje savremene metode, koje daju isti ili još bolji efekat prilikom intervencije, a kod kojih je operacija bezbolna ili čak bez reza, a oporavak znatno jednostavniji i lakši.

Operacija vena metodom radio talasa illi laserom

Ovim metodama se postižu svi efekti koji bi se postigli i klasičnom operacijom, ali bez rezova i postoperativnih teškoća karakterističnih za klasičnu operaciju, uz brz oporavak i trenutnu radnu sposobnost.

Operacija vena vodenom parom

Ovo je najnovija metoda operativnog lečenja proširenih vena. Može se slobodno reći da je ova metoda revolucija u odnosu na dosadašnje operativne metode lečenja proširenih vena jer se “operiše” potpuno prirodnom supstancom – vodom. Ova metoda je u Evropu u kliničku praksu ušla pre oko dve godine, i sa ponosom ističemo da se u Evropi pored Nemačke i Austrije primenjuje i u Srbiji, u našoj poliklinici. Usvajanjem procedura za hirurško lečenje vena vodenom parom, u Beograd smo doneli najkvalitetnija svetska dostignuća iz ove oblasti.

Specijalna bolnica „Hirurgija Dr Drašković“,

Bolovi u dojkama, uzroci i saveti

0

Bol u dojkama je veoma česta pojava kod žena. Medicinski termin za ovu pojavu je mastodynia ili mastalgija. Bol se može pojaviti u različitima fazama života žene. Jačina i lokalizacija bola je različita. Može imati karakter tupog bola, oštrog probadajućeg, pulzirajućeg , stalnog bola. Može se osećati samo u jednom delu dojke, u predelu bradavice, u celoj dojci, u jednoj ili obe dojke , u predelu pazuha.

Različiti su uzroci bola, ali nekada ovaj bol dovodi do  straha kod žena i to im remeti svakodnevni život. Obično se žene plaše od raka dojke. Najčešće bol vremenom prestaje. Najveći procenat bola u dojkama je vezan za menstruaciju on se pojača pre i nestaje nakon menstruacije.

Premenstrualna osetljivost u dojkama je izražena kod žena koje koriste hormonsku terapiju. Tkivo dojke je osetljivo na hormone zato je pred menstruaciju zbog povećane koncentracije hormona-estrogena ono osetljivije.
Žlezdano tkivo dojke pod uticajem hormona buja , a nakon menstruacije pada koncentracija hormona i smanjuje se otok tog tkiva, a samim tim i bol u dojkama. Ponekad su dojke osetljive i tokom cele menstruacije.

Uticaj hormona dovodi i do uvećanja dojki , ponekad se mogu napipati i čvorići.

Osim hormona bol u dojkama može da nastane i kod: različitih upalnih procesa u dojkama, cisti i fibroadenoma, povreda, uvećanja dojki kod gojaznosti, nošenja grudnjaka koji je neodgovarajuće veličine, uzimanja lekova, bolesti kože, mišiča..uzimanja previše slatkiša, kofeina iz kafe, čaja, kole, energetskih napitaka.

Treba još jednom naglasiti da bol u dojkama ne znači da postoji rak dojke, ali bol je signal koji nam šalje organizam da se nešto dešava u tkivu organa u kojem se javlja bol.

Potrebno je obaviti lekarski pregled , ultrazvučni pregled dojki, mamografiju ukoliko je predloži lekar i druga ispitivanja.

Savet za bolne dojke :
• pravilna ishrana sa smanjenim unosom slatkiša, kofeina, energetskih napitaka,
• izbjegavanja pušenja ,
• izbegavanja povreda dojki,
• nošenja adekvatnih grudnjaka,
• upotreba  pregesteronskih krema koje mogu smanjiti bolove.

Izvor: DrFeko.com

Cimet smanjuje nivo triglicerida, holesterola, viška masnoće i sećera u krvi

0

Cimet pripada familiji lovorika raste 6-9 metara u visinu, u egzotičnim predelima Vijetnama, Sumatre i Uskršnjih ostrva. mnogi stari narodi su znali za njegovo terapeutsko dejstvo.  Koristi se kora ovog zimzelenog drveta. Esencijalna ulja koja se dobijaju od kore cimeta imaju lekovita svojstva.  Cimet spada u sam vrh namirnica bogatih antioksidantima. Oni pomažu regeneraciju ćelija i oslobađaju organizam štetnih slobodnih radikala. Ova začinska biljka deluje preventivno na pojavu srčanih oboljenja, s obzirom da smanjuje nivo triglicerida, holesterola u krvi i viška masnoće. Nekoliko studija je pokazalo da cimet povoljno utiče na nivo šećera u krvi. Cimet je i popularan prirodni lek koji koriste osobe koje pate od dijabetesa tipa 2.  ima jako antibakterijsko dejstvo, pa je odličan u lečenju stomačnih problema izazvanih salmonelom i Ešerihijom koli. Mleveni cimet, ulje ili čaj od cimeta, efikasni su u neutralisanju stomačnih problema. drastično smanjuje neprijatne simptome kod sindroma iritacije creva, naročito pomaže kod nadutosti. Ova biljka podstiče varenje i pomaže u lečenju bakterijskih infekcija. Pored toga, cimet je i odličan lek protiv grčeva u stomaku. poboljšava cirkulaciju i može ubrzati metabolizam. Samim tim, bićete uspešniji u borbi sa suvišnim kilogramima. bogat je manganom koji pomaže u izgradnji kostiju, krvi i vezivnih tkiva u telu. Osobe koje imaju manje mangana u organizmu češće oboljevaju od osteoproze i artritisa. S obzirom da je bogat manganom, cimet je odličan da umanjite neprijatne simptome PMS-a. pomaže ženama koje imaju policistične jajnike tako što može da reguliše menstrualni ciklus. Ako vas muči migrena ili obična glavobolja, prva pomoć vam može biti čaj od cimeta.  Ovaj začin ublažava grčeve i otklanja napetost. Kod bolova usled artritisa vam može pomoći masaža uljem cimeta ili ispijanje čaja od cimeta. ulje cimeta je efikasno u lečenju infekcija uzrokovanih kandidom. Ukoliko osećate bolove u mišićima, pomoći će vam masaža cimetovim uljem. Redovnim konzumiranjem cimeta štitite zdravlje mozga i poboljšavate koncetraciju. čaj s dodatkom cimeta povoljno utiče na tegobe izazvane prehladom ili upalom grla, a može i ublažiti kašalj.

Anis

0

Anis  je plod malog orijentalnog zimzelenog drveta koji se može naći u divljini, u vlažnim šumskim oblastima poreklo vodi iz jugozapadne Kine i severoistočnog Vijetnama i pripada porodici magnolija.  Ono što odlikuje anis jeste smeđo – žuta boja, čijoj atraktivnosti doprinosi i karakterističan zvezdani oblik.Takođe, poznat je i pod nazivom kineski zvezdasti anis, kao najrasprostranjeniji i jestive vrste. Njegovi aromatični plodovi u obliku zvezdice upotrebljavaju se isključivo osušeni i prikupljaju neposredno pre sazrevanja i suše na suncu kako bi postigli punu zrelost i karakterističnu smeđu boju. Lekoviti delovi biljke anis su plod, odnosno zrelo seme, koje sadrži eterično i masno ulje, proteine, ugljene hidrate. Dominantni sastojak eteričnog ulja je transanetol od koga i potiče specifična aroma i slatkast ukus. Poseduje vitamine A i C, folnu kiselinu, kao i minerale kalcijum, magnezijum, fosfor, kalijum. Da bi bilo što delotvornije seme se skuplja isključivo po suvom vremenu, u avgustu i septembru kada plod dozreva. Ubrane semenke se raspoređuju na toplom i prozračnom mestu, pri čemu se tokom sušenja obavezno okreću. u lekovite svrhe upotrebljavaju se semenke anisa koje mogu biti cele, izgnjecene ili samlevene.

Seme anisa deluje protiv nadimanja, umiruje grčeve, jača želudac i pospešuje varenje. Da bi eliminisali mučninu nastalu zbog previše masne hrane, jakih začina ili preprženih jela, treba tri do četiri puta dnevno piti anisov čaj. Za pripremu caja najbolje je prethodno malo nagnjeciti seme pa ga preliti kipucom vodom. Na 2 dl vode obicno ide oko 1/2 kafene kasicice anisa. Nakon toga potrebno je sacekati 15-tak minuta, procediti i piti dok je topao. seme anisa se preporučuje kao delotvorno sredstvo koje čisti krv i jača nerve. Preporučuje se i za čišćenje nakupljene sluzi iz pluća, želuca, mokraćne bešike i bubrega, ali i za regulisanje neredovne menstruacije. Preporučuje se i osobama koje pate od nesanice kao i dojiljama jer pospesuje lucenje mleka. Pristalice narodne medicine savetuju da grickanje semenki anisa zaustavlja stucanje

Lekovitost anisa u najvecoj meri dolazi iz njegovog etericnog ulja koje je od davnina je u upotrebi za smanjivanje apetita. Takođe, ulje se pokazalo uspešnim i u pospešivanju cirkulacije i uklanjanju celulita kao I za musku potenciju.

Prirodno rešenje upale materice

Ukoliko je vas problem Cervicitis (upala materice), treba primeniti vaginalno ispiranje sledećom čajnom mesavinom:

Neven 20 g
Mrtva bela kopriva 10 g
Orah (list) 10 g
Žalfija 10 g
Preslica 10 g
Hajdučica 10 g
Hrast (kora) 10 g
Kupina (list) 10 g
Anđelika 10 g

Ovu mešavinu kuvati u 1 litar vode 10 minuta, zatim skloniti sa vatre i ostaviti da stoji pokriveno 10 minuta. Jednom dnevno vršiti vaginalno ispiranje.Takođe su blagotvorna vaginalna ispiranja čajem od crvene deteline.

Neka vam ovaj recept posluzi kao informacija.
Za sve zdravstvene probleme obratite se lekaru.

Vladeta Jerotić: Zašto je ljudima teško da vole?

Nije preterano smatrati da je najveća nesreća za ljude i ovu planetu na kojoj oni žive – katkad potpuna, katkad delimična nesposobnost jednog velikog broja ljudi da vole. Isto tako ne izgleda mi nimalo preterana misao da se čitavo čovečanstvo i zemlja pod njim održavaju pre svega zahvaljujući onim malobrojnim ljudima koji su u stanju da vole. Prisećam se jedne stare jevrejske legende koja kaže da svet počiva na trideset šest pravednika i da gubitkom samo jednog od njih patnje sveta bi postale tako teške i surove da bi bile u stanju da otruju i dušu deteta. Nije li se ovaj broj pravednika u svetu već počeo da smanjuje?

Vrlo je verovatno da bi mnogi ljudi bili začuđeni kada bi čuli da je samo mali broj ljudi zaista sposoban da voli. Proveravajući sami sebe, upitali bi se: zar nisu pružili toliko dokaza svoje ljubavi prema roditeljima, prema svojoj deci, siromašnijoj rodbini, zar nisu davali priloge unesrećenima, zar nisu pokazali ljubav prema otadžbini onda kada su je branili?

Otkrića savremene psihologije i psihopatologije o suštini ljudske prirode i skrivenim potencijalima koji iz nesvesne psihe deluju i u osnovi upravljaju ljudskim postupcima u priličnoj su meri odrekla čoveku ulepšanu predstavu koju je o sebi stvorio i za koju je verovao da je može trajno da održi. Uostalom, dovoljno je poći već i od jednostavnog pitanja: otkud toliko zla, nesreće i nepravde u svetu kada je većina ljudi uverena u ispravnost svojih postupaka, časnost svojih namera i iskrenost svoje ljubavi?

Trebalo bi, naravno, pre svega definisati pojam ljubavi, što nije jednostavno. Izbegavajući da odemo u krajnost pa da ljubav podižemo na nedostupan presto, „čiste, idealne, platonske ljubavi“, ili da ljubav svedemo na lepši izraz za zadovoljavanje osnovnih nagonskih potreba, ili samo na „maskiranu sebičnost“, biće dovoljno da se poslužimo rečima upravo jednog vrsnog psihoanalitičara kakav je bio Oto Fenihel: „O ljubavi se može govoriti tek kad razmišljanje o objektu dostigne toliki stepen da je vlastito zadovoljenje nemogućno ako se i objekt ne zadovolji.“ Ako ove Fenihelove reči ne shvatimo doslovno, onda smo na dobrom putu da stvarno razumemo pojam ljubavi. I tada nam ljubav neće više izgledati kao trenutak inspiracije ili slučajna spontanost izlivanja osećanja, već kao zadatak i trud.

Ne ulazeći u složeno poreklo naše potrebe za ljubavlju, i to ne samo potrebe da se primi ljubav od drugih, već i one značajnije, iako izvedene i sekundarne, da se ljubav drugima pruži (i to bez svesnog ili češće nesvesnog očekivanja da će ona biti uzvraćena ili bilo na koji način i kada „naplaćena“), želimo ovde da iznesemo najčešće razloge zbog čega ljudi nisu u stanju da vole, ili, kao što smo to u naslovu istakli, teško mogu da vole. Teškoćama voljenja prilazimo isključivo kao dijagnostičari i sagledavamo ih samo sa psiholoških pozicija, svesno se ograđujući da budemo i terapeuti, ili da ovaj problem osmotrimo i sa nekih drugih, sigurno značajnih i opravdanih stanovišta.

1) Ne znam da li je ijedan čovek u stanju da voli ako nije bio voljen. Ili – na drugi način rečeno – koliko smo i s kakvom snagom u detinjstvu bili voljeni, toliko ćemo biti u stanju da volimo i mi druge. Roditelji koji nisu želeli dete ili su ga želeli, ali odmah posle rođenja, bilo iz koga tragičnog razloga koji je mogao doći spolja ili iz samih roditelja, ovo dete nisu stvarno prihvatili niti ga zavoleli, stvaraju, često i bez svoje volje, uslove patološkog razvoja deteta. Mada se s pravom ističe da je za pravilan psihički rast deteta neophodna ljubav oba roditelja, ima dosta primera u životu koji pokazuju da je katkad i ljubav samo jednog roditelja (pod uslovom se izbegne preteran, pa i bolesni vid ljubavi prema detetu) dovoljna da dete ne liši šanse u budućnosti da i samo nekoga zavoli.

2) Ljudima je teško da vole, jer su ljubav od roditelja doživeli pomešanu sa mržnjom, grubošću i surovošću. Treba najpre raščistiti sa iluzijama da postoji neki čovek (znači i roditelj) koji bi bio u stanju da gaji prema bilo kome čistu ljubav, i to u nekom zamišljenom, neprekinutom toku. Čovek je u dubini svoga bića ambivalentan, sklon da voli i mrzi jednu istu osobu ili stvar. Nije bilo malo primera u životu, naročito u odnosima roditelj-deca ili u ljubavnim odnosima, da se neka „velika ljubav“ pretvori u divlju mržnju, ali i obratno, mada ređe, da je mržnja pretočena u ljubav. Upravo zbog ove prevrtljivosti ljudske prirode, koja dolazi od imanentne prisutnosti „dobrog“ i „zlog“ u čoveku (koju je hrišćanska kultura Zapada jače doživela i istakla od one azijske na Istoku), dete rano doživi, gotovo bih rekao na arhetipski način, ovaj dualizam i rano stekne veliku nesigurnost s obzirom na odnos prema ljubavi.
Uzmimo samo kao primer, nimalo redak, da dete u toku samo jednog dana doživi naglu promenu raspoloženja jednog od roditelja (a ono doživljava afekte svojih roditelja naročito jako), kod kojih se ljubav i mržnja menjaju brzinom promena prolećnog neba, onda mu ne ostaje drugo nego da pošto je preko straha doživelo ovu smenu, ili sebe dalje razvija reaktivno se identifikujući sa roditeljima (dakle, razvija se ne autonomno, već heteronomno), postajući postepeno kao roditelji, ili postaje nepoverljivo prema svakom ispoljavanju ljubavi, bilo da ona dolazi iz okoline ili kao impuls iz sopstvene duše.

3) „Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe“ – kaže stara mudrost. Jedan od vrlo značajnih razloga zašto ljudi ne vole ili teško zavole drugog je u tome što ne vole sami sebe. Već smo ranije pisali o rasprostranjenoj zabludi da ljudi u najvećem broju vole sebe. Istina je obrnuta. Poznati francuski pisac Monterlan s pravom je pisao: „Ubeđen sam da je najveći neprijatelj čovekov u njemu samom“. Zašto je to tako?
Zaista, kada se bolje zagledamo u ljude iz naše okoline, zapazićemo da mnogi ne vole sebe svesno, još češće nesvesno. Razlozi za ovakvo duboko odbijanje prihvatanja sebe mnogobrojni su. Da pomenemo samo neke: razočaranje koje su jednom priredili svojim roditeljima rušeći im sliku koju su ovi izmislili o svojoj deci, delovalo je depresivno pre svega na njih same; doživljeno razočaranje u idealiziranu sliku, fizičku ili psihičku, koju su o sebi ljudi stvorili, a koja nikako nije u stanju da se uklopi u realnost. Ljudi, drugim rečima, ne vole sebe zato što su se u životu pokazali onakvim kakve sebe nisu zamislili, ili kako ih drugi nisu zamislili.
Najveći broj ljudi, zatim, voli sebe narcisoidno. Ako je voleti sebe narcisoidno, katkad, dovoljno nekom novom Narcisu, ovakva ljubav se pokazuje kao velika prepreka i njemu samom za odnose sa drugim ljudima, posebno u odnosima drugih ljudi prema njemu. Poznato nam je da ovakav tip ljudi teško može da zavoli zato što su imali roditelje koji su im poklanjali preterano mnogo pažnje; zato što su doživeli strah, realan ili umišljen, da ih roditelji nisu dovoljno voleli ili zato što su i sami imali narcističke roditelje. Ishod u svim slučajevima isti je: pojačana ljubav prema sebi. Sebičnost ovakvih ljudi posledica je nedovoljne individuacije, nemanja prilike da se postane individua. Treba ovom prilikom napomenuti da u toku „individuacionog procesa“ postoji jedna faza kada je sebičnost normalna pojava, jer je pojačano bavljenje sobom i pojačana naklonost prema sebi izraz borbe za samostalnost i nezavisnost, borba za svoje Ja. Nažalost, ova faza kod mnogih traje čitav život.

4) Veštački odeljujući erotiku od seksualiteta, zbog pogrešne ili preterane identifikacije u detinjstvu, najčešće sa roditeljima suprotnog pola, odrasli čovek je u erotično-seksualnom rascepu, pa ili „voli“ partnera, pri čemu je u intimnim odnosima impotentan, odnosno frigidan, ili „ne voli“ partnera, pri čemu je sa njim seksualno uspešan. Nije teško u ovakvom rascepu prepoznati tragove nerazrešenog Edipovog kompleksa.

Kao što smo već naglasili, sve pomenute i mnoge nepomenute varijacije teme „ne moći voleti“ imaju koren u greškama vaspitanja u ranom detinjstvu. Moramo priznati da nam se čini kao da se neke od ovih grešaka, koje su izgleda neizbežne, „lepe“ za pojedine crte ljudskog karaktera u kojima ima nešto od „primordijalne prirode“, nečega što je urođeno. Na sreću, sve psihološke i psihopatološke šeme, pa i ova izložena, život često demantuje i prevazilazi, iako se jedan dobar deo čovečanstva vlada po njima. Dovoljno je, ipak, znati da se ljubav, kao i sve što je skupoceno i krhko u nama, mora negovati i gajiti. Prirodnoj težnji prema ljubavi potrebni su povoljni uslovi za razvoj. Jer voleti drugog čoveka znači i razumeti ga, a svakako i – opraštati mu. Nije, doduše, lako voleti čoveka onakvog kakav jeste, ali samo ako budemo u stanju da ga ne samo prihvatimo već i da ga zavolimo upravo onakvog kakav jeste, podstaći ćemo ga da postane onakav kakav može da bude.

(Vladeta Jerotić, odlomak iz knjige “Čovek i njegov identitet”)

Louise Hay: Bolesti i nezgode nikada nisu slučajne

Čovek sa tužnim izrazom lica očigledno ima tužne misli. U tom smislu, interesantna su lica starijih osoba. Oni su direktan odraz njihovog načina razmišljanja tokom celog svog života. A kako ćete vi izgledati kada ostarite?

Dole je naveden kompletan spisak metafizičke dijagnoze i psihičkih uzroka mnogih bolesti. Ti podaci su tačni do 90-95%.

 Glava predstavlja nas same. To je ono što mi pokazujemo svetu. Ljudi nas prepoznaju po glavi. Kada nešto nije u redu u glavi, to znači da nešto nije u redu sa nama.

 Kosa predstavlja snagu. Kada smo jako uplašeni, mi stvaramo “čelični kaiš”, koji obično počinje u mišićima ramena, pa ide u glavu, a ponekad I u oči. Kosa raste kroz folikulu dlake. Kada stvaramo veliki napon u lobanji, te folikuli se automatski zatvaraju, a kosa počinje odumirati i ispadati. Ako je napon prisutan duže vreme lobanja nije opuštena, kosa prestaje da raste. Rezultat je ćelavost. Žene su počele da ćelavi otkad su ušle u “poslovni” muška svet. Mi to, naravno, ne možemo uvek primetiti, jer mnoge perike izgledaju potpuno prirodno.

 Uši su simbol sposobnosti za slušati i čuti. Kada osoba ima problem sa ušima, to znači da se u njenom životu dešava nešto što ona odbija čuti. Bolovi u ušima – su primer najviše iritacije u odnosu na ono što čujete. Deca često imaju bol u ušima. Oni, jadni, moraju slušati kod kuće sve što ne žele čuti. Izražavati svoju ljutnju deci je zabranjeno, pa stoga što oni praktično ne mogu ništa promeniti, ta nesposobnost i bespomoćnost dovodi do bolova u ušima. Obratite pažnju: kada vidimo da je jedan od partnera ima slušni aparat, drugi govori bez zaustavljanja.

Oči govore o mogućnosti da vidimo. Kada imamo problema sa očima, to obično znači da odbijamo nešto videti – ili u nama samima ili u našim životima. Kad vidim decu sa naočarima, znam da nešto nije u redu kod njihove kuće, ona doslovno odbijaju gledati nešto. Ako ona ne mogu promeniti situaciju kući, oni bukvalno raspršuju svoj vid, tako da oči gube sposobnost videti jasno.

Glavobolje se javljaju kada se ne osećamo puno vrednim. Sledeći put kada imate glavobolju, stanite na trenutak i zapitajte se, u čemu se osećate poniženo i zašto. Izvinite sebi, neka taj osećaj poniženosti ode, i glavobolja će nestati sama od sebe. Migrene su stvorene ljudima koji žele biti savršeni, te i onima koji imaju puno iritacije u životu.

 Vrat i grlo su vrlo interesantni. Vrat je sposobnost fleksibilnog razmišljanja, sposobnost za videti drugu stranu problema i razumeti gledište druge osobe. Kada imamo problema sa vratom, to znači da smo tvrdoglavi i odbijamo biti fleksibilni.

Grlo je naša sposobnost da se štitimo, da zamolimo za nešto što želimo. Problemi sa grlom proizlaze iz osećaja da “nemamo pravo”, i iz osećaja manje vrednosti. Grlobolja je uvek znak iritacije. Ako grlobolje prati prehlada, onda, pored toga, postoji još i zbunjenost. Upala grla obično znači da smo toliko ljuti da bukvalno ne možemo govoriti. Grlo, štaviše, je mesto tela u kojem je koncentrisana sva naša kreativna energija.

 Bolesti povezane sa mandulama i štitnjačom, ukazuju na to da niste mogli u kreativnom području učiniti ono što želite. Grlo je taj deo tela gde pre svega se događaju sve naše promene. Kada se opiremo promenama, najčešće dobijamo probleme sa grlom. Obratite pažnju, kako ponekad počnemo kašljati bez ikakvog razloga. Ili neko drugi počne da kašlje. Šta se kaže u tom trenutku? Na što reagujemo? Možda je to tvrdoglavost, otpor, ili naznaka da smo u procesu promene?

 Leđa su sistem za podršku. Problemi sa leđima ukazuju na to da osećamo nedostatak podrške. Prečesto mislimo da imamo podršku porodice i prijatelja. U stvari, to je podrška svemira i samog života. Problemi sa gornjim delom leđa – znak nedostatka emocionalne podrške: “Moj muž (ljubavnik, prijatelj) ne razume i ne podržava me.” Srednji deo leđa ima direktnu povezanost sa osećajem krivice. Bojite li se nečega što imate iza vas ili nešto skrivate tamo? Imate li osećaj da vas je neko udario u leđa? Brinete li se celo vreme za svoj novac? Kakva je vaša finansijska situacija? Ona može biti izvor problema sa donjim delom leđa.

Pluća su sposobnost za davati i primati život. Problemi sa plućima obično nastaju zbog naše nespremnosti ili straha živeti pun život, ili zbog toga da verujemo da nemamo pravo da žive punom snagom. Oni koji puno puše, obično negiraju život. Oni skrivaju osećaj svoje nepotpune vrednosti.

Prsa su otelotvorenje materinstva. Kad postoje problemi sa mlečnim žlezdama, to znači da bukvalno gušimo svojom pažnjom drugu osobu, stvar ili situaciju. Ako se pojavljuje rak dojke, to znači da postoji još i nakupljena uvreda ili bes. Pustite strah i pamtite da je u svakome od nas aktivna i deluje, svest Svemira.

 Srce, naravno, simbolizuje ljubav i krv – radost. Kada u našem životu nema ljubavi i radosti, srce se doslovno stiska i postaje hladno. Kao rezultat toga, krv počne da teče sporije, i mi lagano idemo prema anemiji, vaskularnoj sklerozi, srčanim udarima (infarktima). Ponekad smo toliko upleteni u drame života, koje sami sebi i stvaramo, da ne primećujemo radost koja nas okružuje. Zlatno srce, hladno srce, crno srce, srce koje voli – kakvo je vaše srce?

Želudac vari, prerađuje sve nove ideje i situacije. A što i koga možemo “svariti”? Kada imamo problema sa stomakom, to obično znači da ne znamo kako asimilirati novu životnu situaciju. Mi smo uplašeni. Mnogi od nas se sećaju tih vremena kada su putnički avioni tek počeli da lete. To je bila novost za nas – ideja leta po nebu, i bilo je jako teško asimilirati tu ideju u našem mozgu. Svako sedište je imalo paket koji bi nas spasio ako bi nam pozlilo. I gotovo uvek smo ih koristili. Sada, mnogo godina kasnije, iako su ti paketi dostupni kao i pre, niko ih ne koristi. Konačno smo asimilirali ideju leta.

 Peptički ulcer (čir) je više nego samo strah, to je osećaj da nismo dovoljno dobri ili punopravni. Bojimo se da nismo dovoljno dobri za naše roditelje, šefove, nastavnike, i tako dalje. Mi jednostavno ne možemo da svari to kakvi smo. Svako malo pokušavamo ugoditi drugima. Bez obzira na našu poziciju na poslu, uopšte ne možemo imati samopoštovanje. Odgovor za rešenje tog problema je ljubav. Ljudi koji vole i poštuju sebe, nemaju čireva. Budite nežni i pažljivi prema detetu unutar vas i uvek ga podržavajte i poštujte.

 Kamen u žučnom bešici simbolizuje akumulirane gorke misli, kao i ponos koji sprečava da bismo se od njih oslobodili. Pokušajte napraviti sledeću vežbu: Stalno sebi govorite – “Sa srećom otpuštam svoju prošlost. Život je lep i ja takođe “.

 Problemi sa bešikom, anusom, polnim organima nastaju zbog iskrivljene ideje o našim telima i funkcijama koje oni obavljaju. Svaki organ našeg tela je veliki odraz samog života! Ne mislimo da je život prljav ili grešan. Zašto onda tako mislimo genitalijama?

Anus je lep koliko su lepe i uši. Bez anusa, ne bismo se mogli osloboditi od toksina i vrlo brzo bi umrli. Svaki deo našeg tela i svaka funkcija koju on obavlja, je normalna, prirodna i lepa.

Naši polni organi su stvoreni za reprodukciju kroz zadovoljstvo. Poreći tu činjenicu znači stvarati bol i kaznu. Za nas je sasvim normalno imati seks, kao i jesti i piti. Na trenutak zamislite beskrajnost svemira. Teško je to čak i zamisliti. A u svemiru ima puno galaksija. Oko Sunca se vrti puno planete, a među njima i Zemlja. I znate, meni je neverovatno teško zamisliti da je ta Moć koja je stvorila cijeli svemir – to je samo jedan starac koji sedi na oblacima … i gleda za našim genitalijama! Pa ipak, to je ono čemu su mnoge od nas učili kad smo bili deca. Vrlo je važno da se oslobodimo od tih gluposti. Ipak me nemojte krivo shvatiti. Ni u kojem slučaju ne propovedam slobodan seks sa bilo kime. Jednostavno, mnoga od naših pravila su zastarela, zato ih mnogi krše i postaju licemjerni. Kada uklonimo krivicu za seksualnost iz naše svesti i naučimo ljude da vole i poštuju sebe i druge, tek tada će oni automatski živeti u ime višeg – dobrote i radosti. Svi mi imamo toliko problema sa seksualnošću, zbog mržnje i gađenja prema nama samima. Stoga odnosimo se loše i prema sebi i prema drugima. Nije dovoljno uvesti obrazovanje o polnom životu u školama. Moramo, na dubljem nivou, omogućiti deci da dublje shvate njihova tela, polne organe i seksualnost.

 Jajnici simbolizuju kreativnu energiju. Problemi s njima – neizražen kreativne mogućnosti.

Noge nas nose kroz život. Problemi s nogama pokazuju strah ili nezeljenje da idete napred ili u određenom smeru. Nespremnost na delovanje često se pokazuje kroz ozbiljne probleme sa nogama.

Proširene vene su ili dom ili posao koji mrzite.

Reumatizam je bolest stečena od stalne kritike sebe i drugih. Osobe sa reumom, obično privlače ljude koji ih stalno kritikuju. To se događa zbog njihova uverenja da bi oni trebali kritikovati druge. Na njima je prokletstvo – njihova želja stalno biti “savršenima”, sa svim ljudima u bilo kojoj situaciji. Njihov teret je uistinu nepodnošljiv.

Astma. Osobama sa astmom se čini da oni nemaju pravo da diše samostalno. Deca sa astmom – to su, u pravilu, deca sa visoko razvijenom svesti. Ona uzimaju na sebe krivicu za sve. Ponekad im promena mesta stanovanja pomaže, pogotovo ako porodica ne ide s njima, deca sa astmom se obično oporave. Tome pomaže škola, te nove životne situacije, kada se napad ponavlja, to je kao da je neko pritisnuo dugme.

Rak je bolest uzrokovana duboko akumuliranom uvredom, koja bukvalno počne da jede telo. Neki događaj potkopava našu veru u život. Taj događaj se nikad ne zaboravlja, a osoba živi sa osećajem golemog samosažaljenja. Život za takve osobe se sastoji od beskonačnih razočarenja. Osobe koje pate od raka su vrlo samokritične. Kao što sam se uverila iz sopstvenog iskustva, stečena sposobnost voleti sebe i prihvatati sebe onakvom kakva jesam, leči od raka.

Gojaznost nije ništa drugo nego potreba za zaštitom. Mi smo u potrazi za zaštitom od boli, kritike, seksualnosti, zlostavljanja i sl. Veliki izbor, zar ne? Nikada nisam bila debela, ali iz sopstvenog iskustva sam saznala da kada se osećam nesigurno ili loše, automatski se udebljam za nekoliko kilograma. Kada pretnja nestane, višak kilograma takođe nestaje. Borba protiv sveta je gubljenje energije i vremena. Čim se prestanete odupirati vaša težina se odmah normalizuje. Poverenje u sebe, u sam proces života, uzdržavanje od negativnih misli – to su načini za smršati.

Nesreće nisu uopšte “slučajne” Kao i sve ostalo u našim životima, mi ih stvaramo sami. Zato nije potrebno da govorimo sebi: “Želim da mi se dogodi nesreća.” Mi jednostavno stvaramo sistem uverenja u našoj glavi, koji može privući nesreću. S nekima od nas se uvek nešto dešava, dok drugi prođu kroz ceo život bez jedne jedine ogrebotine.

 Nesreće su rezultat ljutnje i zameranja. One su posledica beznađa i potpune neslobode čoveka da se izrazi o svojim osećanjima. Nesreće su takođe revolt protiv predstavnika vlasti. Toliko smo ljuti da želimo nekoga udariti, ali umesto toga udaramo sami sebe.

 Kad smo ljuti na sebe, osećamo se krivima i tada bukvalno tražimo kaznu za sebe, a ona dolazi u obliku nesreće.

 Na prvi pogled, mi smo samo nevine žrtve nesreće. Nesreća nam omogućava traženje pomoći i saosećanja od drugih. Oni nam peru rane i brinu se za nas. Često smo prisiljeni da leži u krevetu, ponekad dugo vremena. Stenjemo od boli. Pomoću boli naše telo nam govori o životu, pokazuje na čemu trebamo još poraditi.

 Veličina boli pokazuje koliko jako smo se hteli kazniti. Bol bilo kojeg porekla, po mom mišljenju, je dokaz osećaja krivice. Krivica uvek traži kaznu, te kazna stvara bol. Hronična bol se javlja od hroničnog osećaja krivice, zakopanog tako duboko u nama da mi sami često o njoj ni ne znamo.

 Krivica je beskoristan osećaj. Taj osećaj nikada nikome ne pomaže, te ne može promeniti situaciju. Tako da oslobodite se iz zatvora. Operacija (bilo koja). Intervencija hirurga je potrebna, na primer, kod povreda ruke, noge, tako da ljudi mogu usredsrediti svoju pažnju na oporavak i na nastojanje da se to ne ponovi. U medicini danas, radi puno odličnih lekara, koji su se u potpunosti posvetili pomaganju ljudima. Sve više i više lekara počinju lečiti pomoću holističke metode. Ipak, većina naših lekara ne želi da se bavi uzrocima bolesti nego leče samo simptome i posledice. Oni to rade na dva načina: ili lekovima ili režu.

 Hirurzi režu, te ako se obratite hirurgu, on će sigurno preporučiti operaciju. Ako nemate izbora, pripremite se za nju, tako da se možete brzo i bez komplikacija oporaviti. Jedna od mojih prijateljica je morala ići hitno na operaciju. Pre operacije je razgovarala s hirurgom i anesteziologom. Ona ih je zamolila da tokom operacije uključe prijatnu laganu muziku te da joj se obraćaju samo u nežnom tonu. Sestra je radila to isto nakon operacije. Operacija je dobro prošla, a moja prijateljica se oporavila u rekordno kratkom roku.

 Nakon operacije, sve vreme slušajte muziku koju volite, i stalno govorite sami sebi: “Brzo se oporavljam. Svaki dan se osećam sve bolje i bolje “.

 Tumori – lažne izrasline. Kamenica uzima maleno zrnce peska i gradi oko njega tvrd i sjajan oklop da bi se zaštitila. Mi zrnce peska zovemo biserom i divimo se njegovoj lepoti. Mi, kao kamenice, uzimamo uvredu i nosimo se sa njom sve dok se ona ne pretvori u tumor. Ja to zovem “prožvakavanjem starog filma.”

Uverena sam da žene dobijaju tumore u materici, jajnicima, i tako dalje, jer uzimaju emocionalnu bol koja se dogodila kao rezultat povrede njihove ženstvenosti, i nose se sa njom ceo život dok ne nastane tumor. Ja to zovem jednostavno: “On me jako povredio”. Ako naš odnos s nekim završava, to ne znači da nešto nije uredu sa nama, i to ne pokazuje koliko smo zaista vredni. Nije važno ono što se s nama događa u životu, nego kako ćemo reagovati na to. Mi svi, bez izuzetka, snosimo 100 procentnu odgovornost za sve što se s nama događa.

Izvor: cluber.com.ua

ZASTO NAJBOLJI LJUDI U ZIVOTU NAJLOŠIJE PROĐU

Svaka osoba na svetu ima karte koje su joj dodeljene u startu i s tim kartama mora igrati komplikovanu igru koja se zove život.

Dodeljene su nasumično, a o sreći zavise vaši geni, mesto gde ste rođeni, finansijske mogućnosti vaše porodice…

Kakve god vam okolnosti život odluči pružiti, vi ste ti koji odlučujute hoćete li biti žrtve ili oni koji preživljavaju. Vi imate kontrolu nad izborom hoćete li svoj život učiniti slatkim ili kiselim.

 “Najlepši i najbolji ljudi koje poznajemo su oni koji su doživeli poraz, upoznali patnju i gubitak, borili se u svakom trenutku i pronašli put iz najtamnijih dubina. Ove osobe znaju ceniti, osetljive su i imaju razumevanja prema drugima. Život im je dao iskustva koja su ih napunila saosećanjem, ljubaznošću i dubokom empatijom. Prekrasni ljudi se ne rađaju takvi, oni se takvima učine”, rekla je Elisabeth Kübler-Ross, psihijatar i autorika iz Švajcarske.

Ljubazni ljudi donose svetlo u svet zato što su izašli iz mraka

U svetu tame u kojem su rođeni, ljubazni ljudi svojom su pozitivnošću osvetlili živote drugih. Upravo su njima dodeljene “nesretne” karte poput loše porodične situacije ili siromaštva. Ne samo da su naučili kako uspeti u životu, naučili su i kako preći preko loših stvari i izdići se iznad njih. Odgurnuli su svoje “štake” i nekako postigli nemoguće: potrčali su i dostigli sve one koji su imali više sreće i bolje okolnosti.

Dok su neki dobili set prekrasnih olovaka u boji, oni su dobili jednu običnu, napola potrošenu olovku s kojom su obojili svoj život raznolikije i bleštavije od ostalih.

Ljubazni ljudi vole najjače jer su bili najviše povređeni

Pojedinci koje su bivši partneri povredili ili prevarili više će i bolje znati voleti svog budućeg partnera. Oni znaju kako je to kad nečije srce pukne i kako ga zalepiti i popraviti. Oni nikada nikome ne žele priuštiti iskustvo kakvo su sami doživeli.

Ljubazni ljudi su na teži način naučili da su osobni nedostatci prilika za rast i razvoj

Više je nego moguće da su ljubazni i dragi ljudi nekad bili pesimisti. S vremenom su naučili da iz pesimizma nema rasta. Shvatili su da je svaka stvar koja ih je poput utega vukla dole ustvari još jedna stepenica na putu prema ostvarenju snova.

Možda ih je baš to što su se morali nositi s bratom alkoholičarem naučilo empatiji i strpljenju da pomognu ovisnicima. Mnogi terapeuti su u ranoj dobi naučili kako se povezati s onima koji pate. Na taj način, ljubazni ljudi iz živog peska grade stazu prema uspehu.

Ljubazni ljudi ne žele da drugi pate onako kako su patili oni

Deca znaju biti okrutna i zafrkavati druge zbog pegica, klempavih ušiju ili prištića. Osobe koje znaju kako je to kad ih neko muči i zlostavlja ne žele drugima naneti takvu bol. Ljubaznost i dobrota u čoveku proizlaze iz okrutnosti koju je doživio.

Umesto da tu agresiju prenosi na druge, ljubazna će osoba prekinuti začarani krug i komplimentima odgovoriti na zlostavljanje.

Ljubazni ljudi pomažu drugima da prežive i postanu bolje osobe

Ovakve se osobe mogu nositi s bilo kakvom situacijom koju im život odluči spremiti. Znaju da mogu preživjeti sve zato što imaju iskustva s preživaljavanjem. U utrci života ljudi obično gledaju ravno ispred sebe i ne obaziru se na druge “trkače”. Oni zaista ljubazni među nama bodre svoje prijatelje, poznanike, kolege i porodicu. Motivišu druge da trče zajedno s njima, dele svoje imaginarne boce vode i energiju sa svima koji su im u blizini. Postanu osobe koje su za druge spremne učiniti sve i pomoći im kad zapne, onakve osobe kakve nisu imali uz sebe kad im je bilo najgore.

(Izvor: cure.ba)