Naslovna Blog Stranica 451

Divlja ruža za jačanje imuniteta

Plodovi divlje ruže iskorišćavali su se za jelo već od starog veka, pa ih kao jestive spominje i rimski lečnik Galen. Služili su i kao narodni lek od mnogih bolesti

Od divlje ruže (Rosa canina) u biljnoj medicini se najčešće koristi njen plod, odnosno šipak. Ova biljka raste kraj šuma, uz živice i plotove, na pašnjacima, među grmljem, u ravnici i po planinama. Pojavljuje se u velikom broju oblika, a rasprostranjena je gotovo u svim našim krajevima.

Plodovi divlje ruže iskorišćavali su se za jelo već od starog veka, pa ih kao jestive spominje i rimski lečnik Galen. Služili su i kao narodni lek od mnogih bolesti. Stari Rimljani su verovali da šipak, među ostalim, leči i besnilo pasa, pa odatle potiče i latinski naziv biljke – pasja ruža.

U novije doba je upotreba šipka ponovno dobila na popularnosti jer je ustanovljeno da mesnati deo sadrži mnogo vitamina C. Šipak je, uz zeleni plod oraha, najbogatiji prirodni izvor ovog važnog vitamina. Ustanovljeno je takođe da se u osušenom šipku, a i u proizvodima dobijenim prerađivanjem ovih plodova, može zadržati znatan deo tog inače nestabilnog vitamina.

Najviše vitamina C ima u zrelom šipku koji još nije omekšao i počeo da gubi svetlocrvenu boju. Šipak je pored toga bogat izvor karotina i vitamina P. U šipku ima još i vitamina B1, B2, E i K. U  košticama ima dosta vitamina E i vanilina, od čega stučene koštice imaju prijatan miris. Čini se da je šipak iz naših severnijih, hladnijih i vlažnijih područja bogatiji vitaminom C, dok je u plodovima iz toplijih, suvih i sunčanih krajeva nađeno više šećera.

Zbog visokog sadržaja vitamina C preparati od šipka služe kao sredstvo za jačanje imuniteta. Zbog toga se propisuju kao dodatno sredstvo tokom lečenja i oporavka, a jačaju i otpornost na infekcije poput prehlade i gripa. Šipak sadrži i materije koje olakšavaju probleme s prolivom, pogotovo onim koji je izazvan groznicom.

  Pektini i organske kiseline iz šipka imaju diuretički efekat, a organske kiseline podstiču izlučivanje probavnih sokova i tako ublažavaju gastritis. Novija istraživanja su pokazala da bi šipak mogao da pomogne kod ublažavanja bolova i povećanja pokretljivosti zglobova zahvaćenih artritisom.

Čaj od šipka koristi se i kod upalnih procesa bubrega, pogotovo za sprečavanje novih oboljenja. Ljudi kod kojih lako dolazi do skupljanja peska i kamenaca u bubrezima ili bešici trebalo bi duže piti čaj od šipka. Čaju od šipka nije potrebno dodavati šećer jer je šipak sam po sebi slatkast. Može da se meša i s drugim biljkama. Zbog kiselkastog ukusa šipkov čaj je prijatno osveženje kod bolesti s temperaturom.

Semenke se u narodnoj medicini koriste kod kamenca, bolesti bubrega i bešike, kod reume. Marmelada od šipka je zimi dobar dodatni izvor vitamina C. Zreli šipak bere se u septembru i oktobru, zatim se suši i drobi u sitnije delove. Čaj od šipka nema nikakvih štetnih efekata, pa možete duže da ga pijete.

  1. Protiv anemije

Pomešajte 2 kašike šipka, 2 kašike bobica crne ribizle i 2,5 dl hladne vode. Usitnjeni suvi šipak i suve bobice ribizle prelijte hladnom vodom, zakuvati i lagano kuvajte 10 minuta. Popijte tri ovako pripremljene šoljice čaja dnevno kod manjka gvožđa u krvi.

  1. Grip i prehlada

    Priprema: 30 g šipka, 20 g cvetova lipe, 20 g cvetova zove, 10 g pelina, 2,5 dl kipuće vode i 1 kašiku čajne mešavine preliti kipućom vodom. Pokriveno ostaviti da odstoji 10 minuta i procediti. Čaj po želji zasladiti medom. Uzimati 2-3 puta dnevno.

  2. Domaći pekmez

    Zreli i na suncu omekšani šipak očistiti od semenki i dlačica (nije nužno). Mesnati deo sameljite i pomešajte s jednakom količinom šećera i vode. Kad voda ispari i šipak omekša, propasirajte ga i ponovno zakuvajte dok se ne zgusne. Možete da dodate po želji i malo limunovog soka ili vitamin C.

  3. Mešavina za čišćenje krvi

    Pomešajte 20 g šipka, 10 g listova breze i 10 g pirevine. Prilikom pripreme čaja kašičicu mešavine prelijte šoljicom kipuće vode, ostavite da pokriveno stoji 15 minuta i procedite. Pijte tri šoljice čaja dnevno.

  4. Čaj od ružinih latica

    Čajnu kašićicu suvih ružinih latica prelijte s 2 dl kipuće vode. Poklopite, ostavite da odstoji 20 minuta, a zatim procedite. Ovaj čaj je vrlo prijatnog, cvetnog ukusa, a koristi se za čišćenje krvi i kao lagani laksativ. Pije se i kod žutice, prekomerne menstruacije i glavobolje.

  5. Kamen

Čaj od izdrobljenih semenki kuvamo pola sata, a zatim ostavimo da pokriven odstoji još jedan sat. Prijatnog je ukusa jer semenke sadrže vanilin. U narodnoj medicini koristi se kod kamena, bolesti bubrega i bešike i reume.

  1. Diuretički čaj

    Priprema: 50 g šipka, 20 g korena zečjeg trna, 10 g listova breze, 10 g rastavića, 2,5 dl kipuće vode i 1 kašiku čajne mešavine preliti kipućom vodom. Pokriveno ostaviti da odstoji 10-15 minuta i procediti. Čaj uzimati 2-3 puta dnevno.

  2. Protiv reume

    Pomešajte po 30 g cveta ruže, lipe i zove i 10 g cveta boražina. Dve velike kašike mešavine prelijte litrom kipuće vode, poklopite i ostavite da tako odstoji 20 minuta. Procedite čaj, popijte ga toplog i po želji zasladite medom. Ovaj čaj takođe pomaže u lečenju prehlade jer podstiče znojenje.

  3. Laksativ

    Prelijte 1-2 žlice šipka i 1/4 limuna s korom s 2,5 dl hladne vode. Zakuhajte i lagano kuhajte 5 minuta. Pokriveno ostavite da odstoji 5-10 minuta i procijedite. Topli ili hladni čaj pijte 2-3 puta na dan, prije jela.

  4. Mirisni čaj

    Potrebno vam je 12 g šipka, 12 g meda, 2 g cimeta, 2-3 gorka badema, 5 dl vode i 3 dl mleka. Dobro oprane i osušene izdrobljene plodove i semenke šipka potopite oko 6 sati da se izduže, pa ih u toj vodi kuvajte 45 minuta. Procedite, a kad se ohladi, čaju dodajte med, cimet, gorke bademe i mleko i ostavite da još jedanput provri. Piju se 1-2 šoljice čaja dnevno.

  5. Imunitet

    Pomešajte 10 g šipka, 20 g kamilice, 20 g zove, 10 g matičnjaka, 10 g lista borovnice, 10 g koprive, 10 g hajdučke trave, 5 g nevena i 5 g hibiskusa. Kašičicu mešavine prelijte šoljicom vruće vode, ostavite da odstoji 10 minuta i procedite.

  6. Ružino sirće

    Prelijte 125 g svežih latica ruže litrom belog vinskog sirćeta i ostavite da odleži devet dana. Upotrebljavajte za obloge i umivanje kod lošeg tena. Pogotovo je efikasan za ublažavanje svraba, pri ispiranju upaljenih desni i uklanjanju staračkih pega.

  7. Vino od šipka

    Za pripremu vina od šipka potrebno je 3 kg ploda, 4 l prekuvane vode i 2 kg šećera. Plodovi šipka se operu, očiste od peteljki, po dužini iseku i stave u posudu sa širokim otvorom. Iz vode i šećera pripremi se šećerni rastvor. Čim se izbistri, nalije se na plodove. Posuda se zatvori čepom za vrenje ili lanenom krpom i sadržaj se prepusti vrenju na toplom mestu. Nakon potpunog vrenja tako dobijeno vino se procedi i napuni u boce i čuva dobro začepljeno, najbolje u hladnom podrumu.

  8.   Liker od šipka

    Potrebno vam je 250 g šipka, 250 g šećera i litra lozovače s 45 odsto alkohola. Šipak usitnite i stavite u teglu od 1,5 litara. Prelijte lozovačom, dodajte šećer pa ostavite da odstoji deset dana na toplom mestu. Povremeno promućkajte. Procedite i ulijte u boce. Uzimajte oko 0,4 dl na dan, za jačanje imuniteta.

  1. Medeni liker

    U 5 dl kipuće vode otopite 300 g meda, dodajte 50 g ružinih latica i poklopite. Nakon deset minuta procedite, dodajte litar rakije i promešajte. Kad se tečnost sasvim ohladi, ulijte u boce i začepite čepom od plute.  Liker se čuva mesec dana na hladnom i suvom mestu, pa tek nakon toga može da se posluži.

izvor: 24sata.hr

Bosiljak: kraljevski lek za sve bolesti

Prvi pisani trag o bosiljku star je četiri milenijuma i potiče iz starog Egipta. Reč bosiljak (tal. basilico, engl. basil) dolazi od grčkog basilikon, što znači kraljevski i odražava poštovanje drevnih kultura prema ovoj biljci.

Rimljani su ga poistovećivali s ljubavlju i odanošću pa se verovalo da će muškarac zauvek voleti ženu od koje primi grančicu bosiljka.

U Indiji su bosiljak negovali kao simbol dobrodošlice, a u ajurvedi jedna od vrsta bosiljka (tulsi, lat. Ocimum tenuiflorum) koristi se za lečenje mnogih bolesti – dijabetesa, astme, impotencije, bubrežnih kamenaca, neplodnosti i alergija.

Snažan antioksidans 

Bosiljak je poznat po činjenici da ima jaka antioksidativna svojstva. Antioksidansi koje prirodno pronalazimo u bosiljku štite telo od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima, sprečavaju starenje ćelija i nastanak nekolikih vrsta raka. Antioksidansi su važan deo zdrave prehrane i zdravog načina života, a bosiljak je njihov pouzdan i delotvoran izvor.

Jedan od antioksidansa iz bosiljka je beta-karoten. Beta-karoten, koji se u telu pretvara u vitamin A, sprečava oksidaciju holesterola u krvotoku i na takav način štiti srce i krvne sudove. Oštećenja izazvana slobodnim radikalima doprinose razvoju mnogih drugih bolesti, uključujući astmu, osteoartritis i reumatoidni artritis. Beta-karoten iz bosiljka je odličan način prevencije ovih bolesti.
 

Štiti srce i krvne sudove

Bosiljak je dobar izvor vitamina B6 i magnezijuma. Vitamin B6 sprečava nakupljanje potencijalno opasne molekule homocistein. Magnezijum podstiče zdravlje kardiovaskularnog sistema pomažući opuštanju mišića i krvnih sudova. Tako pospešuje protok krvi i smanjuje rizik od nepravilnog srčanog ritma. Magnezijum osnažuje srčani mišić i deluje preventivno protiv infarkta.  

Prirodni antibiotik 

Istraživanja su pokazala da ulje bosiljka povoljno deluje na imunitet. Sveži listovi i ulje bosiljka imaju antibakterijska i antiseptička svojstva i mogu se koristiti u lečenju infekcija. Bosiljak možete koristiti i lokalno – listovi bosiljka stavljeni na rane sprečavaju bakterijske infekcije.

Bosiljak u kulinarstvu 

Mirisni listovi bosiljka koriste se u mnogim kuhinjama i slažu se s različitim vrstama jela. Da biste zadržali njegov ukus, bosiljak dodajte jelu pri kraju. Kada god možete, izaberite sveži bosiljak, jer ima intenzivniji ukus u odnosu na sušeni. Slavu i prepoznatljivost u kuhinjama širom sveta, bosiljak je zaradio s Pesta Genovese, zelenim umakom od bosiljka, pinjola i parmezana.

Od sveže naseckanog bosiljka s belim lukom i maslinovim uljem možete pripremiti odličan sos, koji možete poslužiti uz razna jela kao što su testenina, pirinač i brusketi.

Od bosiljka možete pripremiti i jednostavni ledeni desert. Pomešajte naseckani bosiljak s limunovim sokom, sokom šećerne trske i vodom, pa smesu zamrznite kao kockice leda. Kad se zamrzne, blenderom ih usitnite i poslužite kao ledeni desert u mediteranskom stilu. Ili, napravite svežu, ukusnu i višebojnu italijansku salatu od svežeg bosiljka, sira mocarele i paradajza.

Popijte okrepljujući čaj bosiljka koji ste pripremili tako što ste naseckane listove bosiljka prelili vrućom vodom, ostavili stajati osam minuta i nakon toga procedili.

Izvor: pressonline.rs

Sta uraditi ako vas ujede: pas, mačka, pacov…

Koja je prva pomoć kod ujeda životinja? Koja je terapija kod ujeda životinja?

Ujedi sisara

Naješći su ujedi: pasa, mačaka, pacova.

Ugriz psa pravi razderine i veća nagnječenja tkiva. Mačji zubi su tanji i oštriji i mogu da dopru do periosta i uzrokuju osteomijelitis. Ujedi pacova su retki, a uzrokuju pored lokalne gnojne infekcije i bolest pacovskog ugriza.

Prva pomoć

Ranu treba odmah isprati: sapunicom, 0,5% asepsolom ili drugim dezinfekcionim sredstvom, ili isprati pod mlazom vode.

Ako vas ugrize bilo koja životinja, vrlo je važno odmah se javiti lekaru. Budući da u našoj zemlji vlasnici pasa i mačaka imaju zakonsku obavezu da vakcinišu svoje kućne ljubimce protiv besnila, mala je verovatnoća da budu bolesni. Ipak, ako vas ugrize pas ili mačka, potrebno je proveriti kod vlasnika da li je životinja redovno vakcinisana. Domaći pas ili mačka smatraju se zdravim, ali treba je posmatrati u narednih 10 dana. Ukoliko se za to vreme kod životinje ne razviju znakovi besnila, nisu potrebni nikakvi specifični medicinski postupci kod ujedenog, osim obrade rane.

Lečenje

Antibiotski tretman – ugrizne rane su primarno kontaminirane i zahtevaju antibiotski tretman. Preporučuje se davanje amoksicilina i klavulonske kiseline u toku pet do sedam dana. Kod mačjeg ugriza preporučuje se davanje penicilina. Ranu je potrebno hirurški obraditi. Sprovesti antitetanusnu zaštitu.

Ujed besne životinje

Kada besna životinja ujede čoveka na mestu ugriza virus ulazi u tkiva i putem nerava se širi ka mozgu izazivajuci teška oštećenja. Bolest počinje strahom, nemirom, glavoboljom da bi se kasnije javili grčevi koji su karakteristični za ovu bolest.

Bilo koji sisar može imati besnilo. Najčešće su rezervoar virusa šumske životinje – lisice, vukovi, medvedi, kojoti, rakuni, tvorovi. Domaći sisari (psi, mačke, stoka) takođe mogu biti zaraženi besnilom. Prenosioci mogu biti i slepi miševi.

Prva pomoć

Sastoji se u ispiranju rane sapunicom ili deterdžentom u trajanju od nekoliko minuta. Potom se povređeni hitno upućuje u bolnicu radi vakcinacije.

Nakon svakog ugriza životinje, bilo u gradu ili u prirodi, kao i nakon bilo kakvog kontakta sa životinjom kod koje postoji sumnja na besnilo potrebno je potražiti pomoć lekara što je pre moguće.

Specifična medicinska zaštita nakon izloženosti besnilu zove se postekspoziciona profilaksa i uključuje pasivnu imunizaciju imunoglobulinom i vakcinisanje protiv besnila. Nema specifičnog leka za besnilo. Kod manifestne bolesti indikovano je simptomatsko lečenje.

Otrovne morske životinje

Otrovne ribe

U Jadranskom moru najpoznatije su golub, žutulja, pauk i škarpina, imaju posebne bodlje sa žlebom niz koji se otrov iz žlezda spušta u ubodnu ranu. Njihov otrov nije dovoljno proučen, a sadrži dosta belančevina i aminokiselina.

Na mestu uboda odmah nastaje lokalni bol koji se širi. Otrov izaziva ishemiju, lokalnu cijanozu (modrilo), edem i eritem (crvenkaste boje), a ponekad i lokalnu nekrozu sa sekundarnom bakterijskom infekcijom.

Opšte delovanje ispoljava se bledilom, mučninom, povraćanjem, znojenjem, pomućenjem svesti, konvulzijama.

Prva pomoć

Ranu treba odmah isprati, čime se nastoji da se ukloni deo toksina i mogući zaostali deo otrovnog organa ribe. Kako su toksini riba većinom termolabilni, treba pokušati uranjanjem rane u toliko vruću vodu koliko može da se izdrži da se toksin uništi.

Lečenje

Protiv bola može da se infiltrira lokalni anestetik, a sistemski dati kortikosteroid, antihistaminik i kalcijum. Potrebno je proveriti i sprovesti antitetanusnu zaštitu, preduzeti lokalne mere dezinfekcije rane i prema potrebi dati parenteralno antibiotik.

Hidre, meduze, korali i vlasulje

Žarnjače (hidre, meduze, korali i vlasulje) imaju posebne lovke sa žarnim ćelijama koje proizvode otrov sastavljen od belančevina.

Na mestu uboda u većini slučajeva nastaje lokalna iritacija, žarenje, crvenilo i koprivnjača. Kod opsežne povrede ili posebno toksičnih vrsta žarnjača nastaje lokalna nekroza.

Opšte smetnje su povišena temperatura, groznica, mučnina, povraćanje, Zbog bola može da dođe do gubitka svesti i utapanja.

Prva pomoć

Potrebno je ukloniti delove žarnjaka sa kože i isprati toplom vodom.

Lečenje

Kod jačeg otoka i urtikarije mogu se parenteralno dati antihistaminici i kortikosteroidi.

Ujed škorpije

Među zastupljenim vrstama škorpije koje žive u našoj zemlji samo je nekolicina čiji je ubod smrtonosan. Ujed škorpije je jako bolan, na tom mestu se prvo pojavljuje crvenilo, pa otok, a kasnije lokalno pečenje i stezanje. U težim slučajevima se javljaju nekontrolisani trzaji tela.

Prva pomoć

se sastoji u stavljanju hladnih obloga na mesto ujeda i povređenog treba hitno transportovati u bolnicu.

Autor: dr Sonja  Ilić

Izvor: stetoskop.info

Narodni recepti za lečenje  hemoroida

0

Proširenje venskog spleta oko anusa najčešće je uzrokovano nezdravim načinom života i stresom. Narodni recepti na bazi bilja mogu biti od velike pomoći u terapiji ovog neprijatnog oboljenja.

Prema statističkim podacima oko trećina čovečanstva pati od tegoba sa hemoroidima, bolesti koja značajno pogoršava kvalitet života. Hemoroidi su, zapravo, proširene vene u području anusa, a mogu da budu unutrašnji i spoljašnji. Bol, peckanje, kao i krvarenje prilikom pražnjenja creva, glavni su simptomi ove bolesti koja je najčešće uzrokovana nepravilnom ishranom, dugim sedenjem, nedovoljnom fizičkom aktivnošću, ali i konzumiranjem duvana i alkohola. Međutim, hemoroidi ponekad mogu biti povezani i sa bolestima jetre, kao i karcinomom creva.

Stres i opstipacija – najčešći krivci
Psihička napetost i neredovno pražnjenje creva primarni su uzročnici hemoroida. Ljudi koji su večito u žurbi često nuždu obavljaju na brzinu, a pritisak koji tom prilikom stvaraju analni mišići loše utiče na okolna tkiva. Uz to, dodatno opterećenje rektuma i začepljenje vena, do koga usled toga dolazi, pogoduju pojavi hemoroida.

Lagana šetnja olakšava tegobe
Kao prevencija preporučuje se izbegavanje duvana i alkohola, kao i masnih, začinjenih jela, uz skidanje suvišnih kilograma i dovoljan unos tečnosti. Poželjna je i redovna fizička aktivnost jer pospešuje krvnu cirkulaciju. Osobama koje pate od tegoba izazvanih hemoroidima savetuje se dnevni odmor od bar desetak minuta, a tom prilikom treba ležati leđima sa nogama na jastuku. Što se tiče lične higijene, preporučuje se svakodnevno tuširanje mlakom vodom, kao i izbegavanje parfimisanih preparata za kupanje. Bolna mesta treba mazati mašću od ljutića, kao i ekstraktom divljeg kestena ili crnog gloga. U vodu za kupanje dobro je dodati limunov sok, te čempresovo, ruzmarinovo ili klekino ulje. Muke olakšava i naizmenično tuširanje bolnog mesta toplom i hladnom vodom. Ukoliko je reč o hroničnom obliku hemoroida, nakon pražnjenja creva obolelo mesto treba oprati i namazati mašću od nevena.

Značaj pravilne ishrane
U prevenciji i lečenju hemoroida neophodno je veliku pažnju posvetiti ishrani koja treba da bude obogaćena cinkom, silicijumom, vitaminom C i flavonidima, kojih ima u živinskom mesu, dinji, kiviju, južnom i bobičastom voću, pasulju, grašku, kupusu, paprici, zelenoj salati, spanaću, beloj repi, paradajzu, integralnim žitaricama, jezgrastom voću…. Takođe, preporučuje se da se tokom zime i proleća, obavezno dva dana mesečno, na svaka dva sata uzima po kašika limunovog soka ili da se 7-8 puta na dan pojede kora od limuna.

Ništa bolje od smokve i rotkve
U narodu je od davnina poznato da smokve rešavaju problem sa opstipacijom, a samim tim olakšavaju tegobe izazvane hemoroidima. Preporučuje se da se mesec dana primenjuje sledeći recept: tri do četiri suve smokve potopiti preko noći u vodi, ujutro ih pojesti natašte i popiti vodu u kojoj su stajale. Semenke smokve stimulišu pokretanje creva i olakšavaju njihovo pražnje-nje. Kad se ukloni pritisak na anus, hemoroidi će se povući.

U lečenju hemoroida odlične rezultate daje i bela rotkva. U jednom od recepata, savetuje se da se narendana rotkva pomeša sa kašičicom meda i pojede ujutro natašte. Od ovog povrća može se napraviti i sok u koji se doda nekoliko zrna soli, pa se ujutro i uveče uzima rakijska čašica ovog napitka. Ispasirana rotkva pomešana sa mlekom efikasan je melem koji će, ukoliko se njime svakodnevno mažu hemoroidi, otkloniti bol i otok.

Eliksir od rena
Dva korena rena srednje veličine oprati, očistiti, narednati i dodati približno istu količinu meda. Izmešati, poklopiti i ostaviti u frižider. Svako jutro na prazan stomak uzimati po jednu kašičicu ove smese, a to činiti i uveče pred spavanje. Ova terapija se praktikuje dva puta godišnje u trajanju od nekoliko dana.

Mast za lečenje hemoroida
Pomešati po 10 g ekstrakta od lišća i kore leske i lanolina sa 25 g masti od pupoljaka crne topole. Ovom mašću mazati hemoroide više puta dnevno. U 90 g nesoljene svinjske masti dodati 15 g cveta hajdučke trave i ostaviti da provri. Skloniti sa vatre, a nakon dvanaest sati otopiti mast, procediti je
i sipati u posudu.

Mast od lozovače i maslinovog ulja
Pomešati po 2 dl limunovog soka i lozovače sa čašicom (rakijskom) maslinovog ulja i mazati hemoroide svako veče.

Ulje od kantariona olakšava tegobe

Nakon tuširanja, obolelo mesto namazati uljem od kantarinona koje se priprema na sledeći način: polurascvetali buketić kantariona oprati, staviti u teglu i naliti maslinovim uljem, a potom ostaviti da odstoji 40 dana na suncu.

Melem od svinjske masti i nevena
U šerpi postepeno zagrevati 300 g svinjskog sala. Kada se dobro zagreje, ubaciti 40 cvetova nevena, dobro promešati, skloniti sa vatre, pa procediti čim se smesa prohladi. Ukoliko se radi o spoljnim hemoroidima, mast staviti na vatu i premazati obolelo mesto, dok za unutrašnje treba napraviti čepiće od vate, umočiti ih u mlaku smesu i ostaviti da se ohlade, a onda ugurati u anus.

Čaj od zovinog lišća
Sa 2 dl ključale vode preliti 7-8 listića zove, a potom ostaviti da na tihoj vatri kuva osam minuta. Procediti, zasladiti medom i piti pre jela. Nezaslađenim čajem nakvasiti sterilnu gazu i staviti na hemoroide kao oblog, uveče nakon tuširanja. Držati pola sata.

Blagotvorna mirođija
Popariti 10 g mirođije sa 2 dl ključale vode i pustiti da odstoji dva sata. Pre spavanja piti po šolju mlakog čaja. Nakon tuširanja, poželjno je obolelo mesto ispirati tečnošću koja se pravi na sledeći način: 25 g mirođije popariti s 2,5 dl ključale vode, ostaviti da odstoji dva sata pa procediti. Ispirati svako veče, šest dana zaredom.

Kamilica olakšava tegobe
Tinktura od kamilice blagotvorno utiče na tegobe koje izazivaju spoljni hemoroidi. Staviti u tamnu bocu 10 g suvog cveta kamilice i preliti sa 1 dl 70% alkohola. Dobro zatvoriti i ostaviti na hladnom mestu da odstoji četiri nedelje, povremeno mućkajući. Procediti kroz sterilnu gazu, više puta presavijenu, pa sipati u drugu tamnu bocu. Uveče, nakon tuširanja, mazati obolelo mesto.

Narodni recept za biljne čepiće
Meleme-čepiće koji blagotvorno deluju u slučaju hemoroida možete napraviti i sami. U decilitar kantariononovog ulja staviti supenu kašiku nevenove masti i lagano zagrejati. Postepeno dodavati pčelinji vosak dok se ne postigne gustina pudinga. Tepsiju obložiti folijom, a onda usuti mlaku masu, sačekati da se ohladi i ostaviti u frižider. Čepiće rezati po potrebi i koristiti posle defekacije dok ne prođe upala.

FAZE BOLESTI
Postoje tri stepena u razvoju hemoroida

  1. stepen: spoljašnji hemoroidalni čvorovi relativno su mali i bolni su na dodir. Javljaju se svrab i pečenje, naročito pri defekaciji.

  2. stepen: primetan je izražen otok većeg dela regije oko anusa. Na dodir ili pritisak prstom, javlja se prodoran bol. Takođe, bolesnik pri hodu ili u sedećem položaju oseća bolove u predelu anusa.

  3. stepen: ceo analni otvor i predeo oko njega zahvaćeni su upalom i otokom. Čak i lagani pritisak na hemoroidalne čvorove izaziva oštar bol. Sluzokoža koja ih pokriva može biti izranavljena, a javlja se i tamna obojenost tkiva.

Izvor: Magična Zona

Moždani udar, simptomi, uzroci, prva pomoć

Moždani udar (CVI-cerebrovaskularni inzult) u narodu poznat kao šlog, je oboljenje mozga nastalo zbog poremećaja cirkulacije u određenom delu mozga. Ovo se ispoljava kao žarišni (fokalni) neurološki ispad ili deficit. Poremećaj cirkulacije može nastati zbog začepljenja krvnog suda u moždanom tkivu ili rupture (pucanja), zida krvnog suda mozga ili moždanih ovojnica sa posledičnim krvavljenjem.

Na osnovu toga cerebrovaskularni inzulti su podeljeni na ishemniče i hemoragičke.

Šta je moždani udar (šlog)?

Ishemički CVI odnosno začepljenje krvnog suda, zauzima 80% moždanih udara. Mortalitet (smrtnost) se kreće oko 30%. Oko 30% pacijenata nakon šloga ostaje sa manjim ili većim trajnim invaliditetom, a oko 30% se oporavi u potpunosti.

Hemoragija odnosno pucanje zida krvnog suda se može dogoditi u tkivu mozga (parenhimu)-intracerebralni hematom ili u prostoru između paučinaste i meke moždanice-subarahnoidalna hemoragija.

Hemoragijski CVI je ređi, javlja se u 20-25% od ukupnog broja CVI. Mortalitet (smrtnost) je značajno veća u odnosu na ishemički CVI i kreće se do 60%.

Propadanje moždanog tkiva usled CV incidenta zavisi od veličine, odnosno prečnika zahvaćenog krvnog suda i posledičnog otoka (edema) okolnog parenhima.

Uzrok oboljenja je aterosklerotični proces zida krvnog suda, koji se razvija više godina ili decenija.

Ateroskleroza je posledica različitih hroničnih oboljenja i štetnih navika koje progresivno oštećuju zid krvnog suda. U unutrašnji sloj zida krvnog suda (intimu) dolazi do nagomilavanja lipida, ugljenih hidrata, a kasnije i do proliferacije vezivnog tkiva  i taloženje kalcijuma koji sužavaju lumen, smanjuju elastičnost i glatkoću unutrašnjeg sloja zida. Zid ovakvog krvnog suda  je podložan stvaranju trombotičnih masa sa poremećajem protoka u distalnim delovima krvnog suda ili aneurizmatičnih proširenja sa sklonošću ka pucanju (rupturi) krvnog suda.

Uzrok ateroskleroze je u prvom redu hipertenzija, hiperlipidemija i dijabet, kao i štetne navike (pušenje, alkoholizam, neadekvatna ishrana koja obiluje ugljenim hidratima i životinjskim mastima).

Simptomi moždanog udara mogu se razviti naglo ili postepeno. Najčešće se javlja slabost jedne polovine tela, smetnje govora, duple slike ili ispadi u vidnom polju, vrtoglavica, glavobolja, poremećaj stanja svesti.

Svi ovi simtomi zahtevaju hitno medicinsko zbrinjavanje.

Izvor: medihelp.co.rs

Saveti za pravilnu upotrebu antibiotika

0

Šta su antibiotici?
Antibiotici su lekovi koji sprečavaju rast i razvoj bakterija ili ih potpuno uništavaju. Pronalazak antibiotika predstavlja jedan od najvećih uspeha medicine dvadesetog veka.
Veoma je bitno znati da ovi lekovi nemaju nikakvo dejstvo na viruse, koji su uglavnom prisutni u zimskim mesecima i uzrokuju grip ili običnu prehladu. U tim slučajevima bitnu ulogu ima imunitet i organizam se sam izbori sa infekcijom, pa takva stanja ne zahtevaju lečenje antibioticima.

Kada uzeti antibiotik?
Virusi i bakterije na isti način ulaze u organizam preko kože i sluzokoža (nos, usta) i izazivaju slične simptome: povišena temperatura, curenje iz nosa, kašalj, otežano disanje, smanjeni apetit, povraćanje, proliv. Zbog toga je jako bitno utvrditi tip infekcije, tj. da li se radi o bakterijskoj ili virusnoj infekciji. Pacijent često ne može sam proceniti o kakvoj se infekciji radi, pa je zato najbolje javiti se lekaru koji će dati dijagnozu i odrediti terapiju. Antibiotici se NE koriste kod virusnh infekcija i u takvim slučajevima neće ukloniti simptome niti dovesti do izlečenja.
U slučaju bakterijske infekcije ne treba pribegavati samolečenju i samoinicijativnom izboru antibiotika. Idealno bi bilo da lekar svaki put kada sumnja na bakterijsku infekciju uradi antibiogram. Antibiogram se dobija tako sto se biološki materijal sa mesta infekcije (bris grla, nosa, rane, urin, krv ili likvor) pošalje na analizu koja će pokazati osetljivost bakterije na odredjene lekove. Na osnovu rezultata, lekar bira efikasan antibiotik najužeg spektra delovanja sa najnižom toksičnošću. U mnogim slučajevima zbog težine bolesti nije moguće čekati nalaz antibiograma, pa lekar na osnovu stanja pacijenta i poznavanja najčešćih uzročnika bolesti i njihove osetljivosti, prepisuje antibiotik, a antibiogram služi za naknadno korigovanje terapije.

Rezistencija na antibiotike
Masovna i neracionalna upotreba antibiotika dovodi do sve ozbiljnijeg problema, a to je rezistencija bakterija na dejstvo antibiotika.
Bakterije imaju sposobnost da razvijaju otpornost na faktore spoljašnje sredine. U prisustvu antibiotika one stvaraju odbrambene mehanizme na njihovo dejstvo, i ta njihova sposobnost naziva se rezistencija. Otpornost bakterija na antibiotike se širom sveta, pa i u nasoj zemlji povećava, a jedan od glavnih razloga je nepravilna upotreba antibiotika, uglavnom zbog samomedikacije tj. samolečenja. Zbog toga antibiotike ne treba uzimati na svoju ruku kad god se pojavi povišena temperatura ili bol u grlu.
Rezistencija bakterija na antibiotike predstavlja veliki problem jer se pojavljuju bakterije koje su rezistentne na sve dostupne antibiotike. Zbog toga može doći do ozbiljnih problema, naročito kod infekcija u bolničkim uslovima tzv. intrahospitalnih infekcija, kada nijedan antibiotik ne deluje na uzročnika infekcije, pa se takva stanja mogu završiti i smrtnim ishodom.

Neželjena dejstva antibiotika
-Alergija je najvažnije neželjeno dejstvo antibiotika. Alergija se najčesce javlja na peniciline. Simptomi mogu biti blagi kao sto su osip po koži ali i vrlo teški kao što je anafilaktički šok koji može da dovede i do smrtnog ishoda, na svu sreću vrlo retko. Može se javiti i ukrštena alergija na druge lekove iz iste grupe pa uvek treba upozoriti lekara na postojanje alergije na odredjeni antibiotik.
– Gastrointestinalne tegobe kao sto su mučnina, povraćanje ili proliv.

Pilula “za dan posle” može da izazove neplodnost

Pilule za dan posle, koje se uzimaju najkasnije 72 sata od nezaštićenog seksualnog odnosa kako bi se sprečila neželjena trudnoća, nisu uopšte bezazlene, niti se smeju često koristiti, upozoravaju ginekolozi. Štaviše, reč je o hormonskim bombama koje i te kako mogu da poremete zdravlje žene. Prečesto korišćenje ove tablete može da izazove čak i neplodnost.

Kao mogući neželjeni efekti ove pilule mogu da se jave mučnina, glavobolja, promena raspoloženja, pa i povraćanje .

Primamljivi oglasi i relativno niska cena doveli su do široke upotrebe i do toga da se mlade devojke lako odlučuju da tu pilulu kupe. Lekari naglašavaju da pilula ne sme da se koristi često, najviše dva puta godišnje, i da žena pre upotrebe treba da se konsultuje sa ginekologom. Po završetku naredne menstruacije, i ako ciklus izostane, trebalo bi obavezno otići na pregled. Kao mogući neželjeni efekti ove pilule mogu da se jave mučnina, glavobolja, promena raspoloženja, pa i povraćanje. Umerena upotreba do dva puta godišnje ne utiče na plodnost žene i ne dovodi do steriliteta. Za češće korišćenje pilula za dan posle, ginekolozi kažu da može da izazove i ove probleme.

Ginekolozi objašnjavaju da što se pre uzme ova tableta, najbolje u roku od 24 sata od nezaštićenog odnosa, to je veća verovatnoća da će ovaj vid urgentne kontracepcije biti efikasan. Uspešnost ovih tableta je oko 75 odsto, što znači da svaku četvrtu ženu ipak neće spasiti neželjene trudnoće.

Dr Ana Mitrović, ginekolog iz GAK „Narodni front” kaže da i ova pilula ima svoje mesto i da je bolje uzeti je jednom ili dva puta u životu, nego da dođe do neželjene trudnoće i abortusa.

– Kada je reč o ovim lekovima, istina je na sredini. Neće uništiti hormone žene, ali nisu ni bezazlene. Ovo je dozvoljena kontraceptivna metoda u celom svetu i nije neuobičajeno koristiti je. Naravno, treba imati meru i ne treba je reklamirati kao nešto potpuno bezopasno. Žene treba da znaju da ih ove pilule ne štite i prilikom prvog sledećeg nezaštićenog odnosa – kaže dr Mitrović za „Blic”.

Pilule za dan posle mogu se kupiti u apotekama po ceni od oko 420 dinara. Bez obzira na nisku cenu, iskustva govore da treba biti oprezan.

– Nakon korišćenja ove pilule, dva puta sam imala menstrualni ciklus tokom mesec dana, a zatim ga nisam imala narednih sedam meseci. Imala sam i krvarenje nakon što sam je popila – priča Milica A. (22) iz Loznice.

I Milica je, kao i većina žena, za ovu pilulu čula preko reklame. U njoj se ne kaže da tri do šest dana nakon uzimanja pilule, zbog ukupnog dejstva sadržaja pilula na regulacione mehanizme u organizmu, moguće je da dođe do blagog krvarenja.

Reklamu za ove pilule na radiju svakodnevno sluša i Olivera Gordić, direktorka Apoteka „Beograd”.

– Bila sam zatečena kada sam čula reklamu za ovu pilulu na radiju. Reč je o leku sa visokim sadržajem hormona, a reklama je prikazuje kao da je najbezazlenija po zdravlje. Ovaj lek nije naivan, a mlade devojke ne znaju dovoljno o tome. Još je bolje pitanje kako niko ne sankcioniše takvo reklamiranje – kaže za „Blic” Olivera Gordić.

Da bi se izbegla bolna iskustva nakon nezaštićenih seksualnih odnosa, ginekolozi savetuju niskodozne kontraceptivne pilule koje su pouzdana i bezbedna kontracepcija. O adekvatnoj kontracepciji žene treba da se posavetuju sa svojim ginekologom.

Reklamiranje

Član 98 Zakona o lekovima kaže da ovakvi lekovi smeju da se reklamiraju, ali na objektivan način i da se pacijenti ne dovode u zabludu. Olivera Gordić smatra da reklamiranje pilula za dan posle nije adekvatno, jer se nijednom rečju ne pominju potencijalni štetni efekti po zdravlje žena.

U Srbiji godišnje više desetina hiljada abortusa

Zvanični podaci Instituta za javno zdravlje Srbije pokazuju da se u Srbiji godišnje uradi oko dvadeset četiri hiljade abortusa. Međutim, realna slika je drugačija i procena ginekologa jeste da na ovim prostorima godišnje između 100.000 i 120.000 žena prekine trudnoću.

Na ovaj korak najčešće se opredeljuju žene koje imaju između 25 i 34 godine, koje su već u braku i imaju decu. Abortus je, iako ozbiljan hirurški zahvat koji može dovesti do zdravstvenih komplikacija kod pacijentkinja, i dalje najčešće kontraceptivno sredstvo u Srbiji. Statistika Svetske zdravstvene organizacije (SZO) pokazuje da su prema broju abortusa na prvom mestu Rusija i zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, slede Mađarska, Bugarska i Rumunija, dok Srbija zauzima dvanaesto mesto. Prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije svaka 12. žena u Srbiji izlaže se neželjenoj trudnoći, a abortusi su najčešći u braku. Rezultati nedavno sprovedenog globalnog istraživanja stavova mladih o sigurnom seksu i kontracepciji su poražavajući.

Istraživanje je pokazalo da u Srbiji više od polovine mladih nema dovoljno informacija o savremenoj kontracepciji, iako je preko 85 odsto njih navelo da im je seks u vezi veoma važan. Čak preko 60 odsto ispitanika izjavilo je da poznaju bar jednu osobu u svom okruženju koja se podvrgla abortusu.

Zbog činjenice da u Srbiji još uvek postoje izražene predrasude o savremenoj kontracepciji razgovor o ovoj temi sa lekarima, stručnjacima ili prijateljima jako je važan, naročito ako se ima u vidu da u seksualnoj vezi odgovornost imaju oba partnera.

Izvor: .blic.rs

Najjači prirodni antibiotik – pobedjuje prehladu za tri dana

0

Mnogi od vas su već imali neko iskustvo sa kurkumom  Neko ju je koristi kao začin, mnogi su pripremali napitak Zlatno mleko koji je idealan za zglobove i kičmu, a neko je samo video kesice ovog žutog praha u većim marketima ili radnjama sa zdravom hranom i pitao se čemu služi.

Ali, malo ko zna da  je kurkuma, u kombinaciji sa medom veoma dragocen i neprocenljiv prirodni lek. On poseduje veoma jako protivupalno dejstvo, koje ne samo da uništava bakterije koje izazivaju bolesti, već i promoviše prirodnu odbranu.

Za razliku od sintetičkih antibiotika, kojima su prepunjene apoteke, takav lek nema negativan efekat na crevnu mikrofloru.

Naprotiv, konzumiranjem kurkume i meda značajno se poboljšava varenje i povećava se aktivnost korisne flore u crevima. O tome svedoče potvrde naučne literature.

U Ajurvedi je ovo tradicionalni lek protiv prehlade. Zato nemojte kod prvih simptoma bolesti odmah krenuti u apoteku, već spremite korisnu i lekovitu smesu – „Zlatni med“, mešanjem kurkume u prahu i meda.

Zlatni med – najjači prirodni antibiotik. Recept: 

Kod prvih simptoma prehlade pripremite smesu koju ćete koristiti 3 dana.  U 100 gr meda dodajte 1 punu supenu kašiku kurkume, dobro promešajte i preručite u stakleni sud. 

Uzimati kod prvih simptoma prehlade:

– 1 dan – na svakih sat vremena po pola kafene kašike, u toku celog dana

– 2 dan – na svakih dva sata po pola kafene kašike –

3 dan – tri puta dnevno po pola kafene kašike

Smesu neophodno sisati u ustima do njenog potpunog rastapanja.

Obično, nakon tri dana prehlada jenjava i organizam se oporavlja. Sama sam zaustavljala prehladu  ovom smesom, bez ikakvih tableta. Ovu smesu možete takođe koristiti u kompleksnom lečenju  respiratornih oboljenja, uzimajući po 1 kafenu  kašičicu tri puta dnevno u toku nedelje. Možete je dodavati u mleko ili čaj.

 Treba da znate:

Ako uzimate bilo kakve lekove, konsultujte se sa svojim lekarom. Pogotovo, ako patite od hemofilije  i hipertonije, jer kurkuma razređuje krv i snižava pritisak, mada će za većinu ovo  biti samo veliki plus. Ali, pored snižavanja pritiska, kurkuma može da izazove pad nivoa šećera u krvi.

Osobe, koji pate od dijabetesa, takođe se moraju konsultovati sa svojim lekarom. Ali, ono što je zaista opasno – konzumirati kurkumu ako imate oboljenje žučne kese i taloženja kamenja u njoj, jer kurkuma izaziva kontrakciju mišića žučne kese.

Savet plus:

Indo-tibetanska medicina glasi: ako koristite kurkumu posle obroka – deluje na grlo, pluća, za vreme obroka – na sistem za varenje, posle obroka – na debelo crevo i bubrege.

Izvor: uspesnazena.com

Jesenje maske za lice i telo

0

S početkom jeseni potrebna je promena u nezi kože, zato što morate da je prilagodite hladnim i vlažnim zimskim danima bez sunca. Pored redovnog čišćenja i nege hidratantnim kremama, u vašu dnevnu rutinu treba da uvrstite i maske. Kozmetičarka Lepa Mastilović predlaže vam maske za negu suve, masne i veoma osetljive kože.

Maske za suvu kožu

– Tri do pet kašika soka od grožđa izmešajte sa crnim brašnom i kašičicom milerama. Ovu masku napravite dovoljno retkom da možete da je nanesete ravnomerno na lice i vrat, prethodno očisćene pilingom i losionom. Držite 20 do 30 minuta i operite mlakom vodom. Ako želite da negujete i ruke, napravite više.

– Nekoliko krupnih, zrelih i mekanih šljiva oljuštite i umutite u glatku masu. Dodajte kašičicu meda i gline koliko da se napravi lepa kaša. Ukoliko je koža jako suva, dodajte i kašičicu pavlake. Namažite masku na čistu kožu i opustite se sa maskom 20 do 30 minuta. Glinu uvek mešajte plastičnom ili drvenom kašičicom.

Maske za masnu i kožu sa aknama

– Sitno samlevene mekinje pomešajte sa brašnom pola-pola. Paradajz oljuštite i dobro umutite u mikseru, pa dodajte mešavinu brašna sa mekinjama. Nanesite na čistu kožu da odstoji dvadesetak minuta.

– Ako imate na koži i gnojni proces, prethodno je istrljajte vatom natopljenom 3-postotnim hidrogenom i sačekajte tri minuta i namažite masku. Držite je na licu najmanje 30 minuta. Operite lice mlakom vodom i namažite odgovarajuću kremu.

– Komad sveže bundeve izmiksajte sa desetak listova sveže ubrane bokvice. Namažite čistu kožu i držite pola sata prekriveno folijom. Posle umivanja i brisanja kože, natapajte ga vatom umočenom u limunov sok ili razblaženo sirće od jabuka. Ova maska smiruje kožu, leči, beli i skuplja pore.

Maske za veoma osetljivu kožu

– Pokupite dve do tri šake svežih ružinih latica i stavite u mikser sa kašičicom ili dve slatke pavlake, malo meda i dobro izmiksajte da dobijete pastu. Pastu potom umešajte u prethodno skuvanu kašu od tri kašike gustina i malo vode, pa sve dobro izmešajte i nanesite na lice i vrat. Masku možete da pokrijete providnom folijom pa lezite opušteni pola sata. Ova maska osvežava i smiruje osetljivu kožu. Možete da je koristite i za stariju i umornu kožu.

– Uzmite dve vezice peršunovog lišća, dobro ga operite pod mlazom vode i posušite peškirom. Ubacite listove peršuna u mikser sa jednim belancetom i dobro izmiksajte, pa dodajte u 4-5 kašičica pavlake. Ova maska je dobra protiv crvenila lica, a takođe i za beljenje kože.

Izvor: 21dan.com