Magnetna rezonanca u dijagnostici glavobolja i bolova u vratu i leđima
Stanja i bolesti povezane sa glavoboljama koje je apsolutno moguće pouzdano dijagnostikovati pomoću magnetne rezonance su izuzetno brojna i raznolika, a obuhvataju i:
Bolovi u vratu i leđima sve češća su posledica degenerativnih procesa koji su uzrokovani savremenim načinom života, u kojem se zahvaljujući tehnološkom napretku naša dnevna aktivnost smanjuje, kao i hroničnim nedostatkom vremena za redovne vežbe vratne, grudne i leđne muskulature kičme. U pacijenata sa bolovima u cervikalnoj, torakalnoj ili lumbosakralnoj kičmi, MRI je nezamenljiva dijagnostička metoda prvog izbora, pošto se pomoću magnetne rezonance izuzetno detaljno i precizno mogu uočiti i dijagnostikovati:
Specijalna bolnica iz neurologije Affidea Beograd
Tel: 011 400 9 100
Šta uzrokuje uvećanje limfnih čvorića i kada je potrebno posetiti lekara?
Roditelji su često u strahu kada primete uvećane limfne čvorove na telu deteta. Da li ovi mali otoci ukazuju na ozbiljna obolenja i šta bi trebalo preduzeti?
Limfni čvorovi su prva linija odbrane od napadača tj.infekcija kod dece. S obzirom da su raspoređeni u čitavom telu, oni sakupljaju raspadne produkte iz organizma, odnosno, prečišćavaju limfu.
Mnoga deca imaju tzv. limfatičnu konstituciju, te su žlezdice, najčešće na vratu, prisutne od rođenja i ne treba im pridavati veći značaj.
Bezazlene infekcije, najčešće virusnog porekla, mogu biti uzrok povećanja limfnih žlezda vrata – može sve proći bez temperature, te se i one spontano, nakon nekoliko dana povlače. Potpuno su bezbolne i lako pokretne.
Bakterijske infekcije praćene temperaturom i upalom krajnika mogu dati uvećanje podviličnih žlezda. Najčešći uzrok su streptokokne infekcije grla, mada i druge bakterije mogu biti uzrok. Tada je svakako potrebno uraditi briseve i primeniti odgovarajuću antibiotsku terapiju, nakon čega se žlezde povlače.
U poslednje vreme, česta infekcija kod dece je i infektivna mononukleoza koju izaziva Epštajn-Barov virus. Ona izaziva uvećanje većeg broja limfnih žlezda, pre svega na vratu, a nekad i u preponama i pazušnim jamama. Klinička slika kod mlađe dece je lakša, potrebno je mirovanje a u slučaju komplikacija na jetri i slezini treba uraditi i laboratorijske nalaze (provera transaminaza).
Nekada i posledica vakcinacije (na primer, nakon vakcine MMR), može biti uvećanje parotidnih (zaušnih) žlezda koje traje od sedam do 14 dana. To je samo prolazna reakcija, otoci se povlače spontano.
Autoimuna oboljenja takođe mogu dovesti do uvećanja limfnih žlezda. Bojazan roditelja izaziva perzistirajuća limfna žlezda koja može biti uvećana, crvena, bolna i fiksirana. Na sreću, maligniteti su retki. U svakom slučaju, potrebno je uraditi osnovnu laboratorijsku dijagnostiku i javiti se svom lekaru koji će pregledom proceniti da li je neophodna i konsultacija hematologa.
Dr Biljana Kostić, pedijatar
Kako prepoznati i lečiti male boginje
Male boginje su akutno, virusno, veoma zarazno oboljenje. Pre ere vakcinacije ovo je bila veoma česta bolest male dece, koja je nekad ostavljala teške posledice, a mogla je čak da se završi smrću.
Klinička slika
Deset do dvanaest dana od prodiranja virusa u organizam (inkubacija) ova bolest počinje veoma burno sa temperaturom 38 do 40 stepeni Celizijusa. Dete ima glavobolju, jezu, malaksalo je i uznemireno. Posle 2 do 4 dana počnu da mu suze oči i smeta mu svetlo, nos curi, boli ga i grebe u grlu. Počinje da kašlje suvo i uporno. Pošto mogu da budu zahvaćena i creva može da ima bol u trbuhu i proliv.
Tipično za ovu bolest je da dete izgleda kao da je uplakano. Lice mu je zajapureno i natečeno. Očni kapci su otečeni crveni, vežnjače (konjuktive) su crvene, a oči suze. Nosić curi, grlo je crveno, a na plućima se čuju znaci bronhitisa. Tipično za male boginje je da se na mekom nepcu vide crvene mrlje zvezdastog oblika i nejasnih granica (enantem). Koplikove mrlje ne moraju uvek da se vide, ali ako ih ima to je siguran znak da su u pitanju male boginje. One se nalaze na sluzokoži unutrašnje strane obraza. Izgledaju kao griz posut po jako crvenoj sluzokoži. Te bele mrlje su veličine čiodine glave i ne mogu da se skinu špatulom. Sada se svi simptomi bolesti ublažavaju, temperatura pada i ako se ne vide Koplikove mrlje, može se pomisliti da detetu prolazi jedan običan nazeb.
male-boginje-ledjaKoplikove mrlje “sačekaju” izbijanje ospe i zadrže se 2 do 3 dana. Temperatura, koja se spustila, ponovo raste do 38 – 40 stepeni i ostaje visoka 2 do 3 dana, to jest sve dok ospice izbijaju. Važno je da znate, ako je i posle toga temperatura visoka ili ako je skočila po treći put, to znači da je došlo do komplikacija. Ospe su ovalne, veličine sočiva i jasno ružičaste boje. To izgleda kao da je dete poprskano svetlo crvenom bojom po licu i telu. Nekada su ospe retke, a nekada toliko guste da se dodiruju.
Ospe imaju svoj red izbijanja. Prvo se javljaju iza ušiju, zatim na kosmatom delu glave, vratu i licu. Za 2 – 3 dana ospe se “spuštaju” naniže po trupu i nogama. Blede istim redom kako su se i javljale, tako da na licu postaju bakarne, pa žućkaste, dok su na nogama još uvek ružičaste. Zadržavaju se 3 do 6 dana. Na njihovom mestu ostaju tamne mrlje, koje će perutanjem da se izgube za nedelju do dve. Nekada je perutanje slabo pa se ne primeti.
Bolesnik je zarazan 2 – 3 dana pre pojave ospe i sve dok ona ne počne da bledi.
Teži oblici bolesti
Kod težih oblika temperatura može da bude dosta visoka sa jakim psihomotornim nemirom i kolapsom. Nekada može da protiče sa pomućenom svešću i konvulzijama (grčevi, fras ili febrilne konvulzije). Kod male dece, pogotovu ako su imala ranije česte infekcije disajnih puteva, male boginje mogu da idu sa otežanim disanjem i upornim kašljem (bronhiolitis). U teže oblike malih boginja spadaju i slučajevi kada na koži ima krvnih podliva. Tada može da se javi i krvarenje iz nosa.Male boginje se retko javljaju kod odraslih. Oni ih “teško leže”. Temperatura je viša, opšte stanje teže, a ospa gušća.
Komplikacije malih boginja
Bronhopneumonija (zapaljenje pluća) se poznaje po tome što se temperatura održava iako su ospice izbile ili se temperatura javlja po treći put, a uz to dete dosta kašlje, teže diše i opšte stanje se pogoršava. Dijagnoza se sigurno postavlja samo rendgenskim pregledom. Ovo zapaljenje može biti izazvano Stafilokokama, drugim bakterijama ili virusima.
Bronhiolitis je komplikacija kod koje su zapaljenjem zahvaćeni najsitniji disajni putevi. Dete teško i čujno diše. Na grudnom košu se vidi da se meki delovi uvlače pri disanju.
Laringitis karakrerišu noćni napadi teškog disanja. Dete promuklo kašlje, uznemireno je, a pri udahu se čuje “huk”. Između tih napada diše dobro. Ako se larigitis javi “rano” to jest od početka bolesti to nije opasno. Mnogo je teže ako se Laringitis javi posle izbijanja ospica sa ponovnim skokom temperature.
Terapija
Kod malih boginja je potrebno mnogo više nege nego lekova. Dete treba da leži u svetloj i provetrenoj prostoriji. Svetlo se prigušuje samo ako detetu smeta. Bolesno dete se presvlači i kupa kao i inače. Ne treba silom da se tera da jede. Važno je da unosi dovoljno tečnosti. Daju mu se sokovi voće i supice. Detetu će da se vrati apetit čim mu bude bolje. Daju mu se sredstva protiv temperature, sirup protiv kašlja, obično biljni, čisti mu se nosić i po potrebi stavljaju kapi za nos.
Preventiva
Zaštita od ove bolesti je vakcinacija. Deca sa godinu dana primaju MMR vakcinu (Morbilli-Mumps/zauske-Rubeola).
Izvor:Dom zdravlja Leskovac
Jesen i tegobe obolelih od astme, reume, čira na želucu
Zbog vlage, s prvim jesenjim danima, pojačavaju se tegobe obolelih od astme, reume, čira na želucu. Osim vlažnog vazduha koji provocira disajne puteve, virusne infekcije dodatno pogoršavaju astmu.
Vlaga, promenljivo vreme sa velikim razlikama u temperaturi, i početak grejne sezone, a samim tim i veće zagađenje vazduha, donosi nove patnje onima koji boluju od astme, čira na želucu ili imaju obolele zglobove. Uz to i virusi koji se „zavlače“ u svaki kutak zatvorenih prostorija u kojem s jeseni više boravimo, dodatno mogu da isprovociraju neke bolesti bolesti, pre svih astmu. Vlaga i kišno vreme sve više će da se uvlače u bolne zglobove, a, promena ishrane udružena sa nervozom i stresom podstiču mučninu, peckanje i bol kod želudačnih oboljenja.
Najugroženiji su pulmološki bolesnici. Profesor dr Branislav Nestorović, pulmolog i alergolog iz Dečje univerzitetske klinike u Tiršovoj, objašnjava da se astmatičari ne raduju jeseni iz dva razloga:
– Prvo, vlaga provocira disajne puteve, i češće izaziva astmatične napade. Drugi razlog su virusne respiratorne infekcije, koje su češće na jesen, a one su faktor koji vrlo često zna da pogorša tegobe astmatičarima.
Zbog toga se kod blažih oblika astme, koja se izbacuje tokom leta, ponovo uvodi od oktobra, kada se i virusi najviše množe. Osim standardne terapije, prof. Nestorović kaže da je neophodno već sad početi sa jačanjem imuniteta.
– Vitamin C, puno voća i povrća, suplementi cinka pokazali su se kao dobri borci protiv virusa, a deci koja boluju od astme, kada se prehlade, uvek preporučujem preparate kojima se sprečava da se infekcija spusti na pluća.
Sa astmom su neizbežno povezane i alergije, od kojih sve i počinje. Iako mnogi misle da je sezona alergija prošla, dr Rajica Stošović, alergolog iz Klinike za alergologiju Kliničkog centra Srbije, kaže da nije tako:
– Ambrozije, korovi, i ostale biljke prolaze, ali su uvek prisutne grinje kojih ima u zatvorenom prostoru. Naročito kad počne grejanje, one se brže razmnožavaju, a mi sve više vremena provodimo u kući. Zato oni koji celo leto nisu šmrcali, sad počinju da doživljavaju salve kijanja, suzenje očiju i svrab ždrela.
Za njih posebne terapije nema. Jedino se, kaže dr Stošović, mora posebno voditi računa o higijeni: izbaciti tepihe i zavese iz spavaće sobe, a posteljinu redovno prati na 60 stepeni, provetravati dušeke, usisavati tapacirani nameštaj i ne zagrevati previše prostoriju u kojoj se spava.
Baš kao ni za alergijske bolesnike, ni za reumatičare tokom vlažne jeseni nema mnogo utehe. Posebno za starije, jer se sa godinama povećava osetljivost na vremenske prilike, a to posebno važi za reumatičare.
Dr Olivera Ilić Stojanović, reumatolog iz beogradskog Instituta za rehabilitaciju, kaže da su na vlagu posebno osetljivi oni koji pate od zapaljenskog reumatizma:
– Bolovi u zglobovima se pojačavaju ako postoji i velika vlažnost vazduha, jer sa niskim temperaturama zajedno utiču na receptore za bol. Ako je reuma udružena sa degenerativnim oboljenjima kičme, visokim pritiskom ili dijabetesom, znatno se pogoršavaju tegobe obolelih.
Osim standardne terapije, reumatičarima se ne uvode nikakvi novi lekovi. U slučaju jačih bolova koriste se analgetici i nesteroidni antireumatici, a pacijentima ostaje samo da čekaju leto da se ugreju.
A čim „izađu“ iz leta, čiraše spopadne muka. Poznato je da oni koji imaju čir na dvanaestopalačnom crevu, želucu, ili pate od gastritisa, tokom prelaza iz leta u jesen češće gutaju razne tablete za ublažavanje bola i mučnine u stomaku.
Profesor dr Nikola Milinić, načelnik gastroenterologije u KBC „Bežanijska kosa“, kaže da su mnogobrojni razlozi zbog kojih se kod pacijenta sa funkcionalnim poremećajima tegobe intenziviraju:
– Promena vremenskih prilika, atmosferskog pritiska, zatim, promena načina ishrane, ali i stres i nervoza koji su zastupljeniji po povratku u škole i na posao, zajedno utiču da se problemi ovih bolesnika pojačaju.
Osim redovne terapije, koja podrazumeva uzimanje inhibitora protonske pumpe, čiraši već dobro znaju da treba da obrate više pažnje na ishranu. Dr Milinić kaže da ishrana nema preveliki značaj u savladavanju tegoba, jer su moderni lekovi dovoljno efikasni:
– I pored toga, treba izbegavati jaku, ljutu, masnu i začinjenu hranu, luk, zaprške, ali i namirnice koje nadimaju poput pasulja, graška, boranije, kupusa.
Naš sagovornik napominje da od kada je otkrivena heliko bakterija, i način na koji se ona leči, mnogo lakše se leče i gastrointestinalne bolesti. Jer, helikobakter je u najvećem broju slučajeva uzročnik svih ovih problema, pa se njenim izlečenjem rešavaju i ostale tegobe. Zbog toga sve pacijente upućujemo da urade izdisajni test na helikobakteriju, a ako se utvrdi da ona postoji, lečenje je veoma uspešno i kratko. Kod pacijenata koji su izlečili helikobakteriju, tegobe sa čirom se više nisu vratile – kaže prof. Milinić.
izvor: novosti.rs
Da li post ugrožava zdravlje trudnice i bebe?
Za vreme trudnoće posebnu pažnju je potrebno posvetiti zdravoj ishrani. Saznajte da li post može da negativno utiče na zdravlje buduće majke i bebe.
Post podrazumeva isključivanje iz ishrane mesa, jaja, belog mrsa (mleka i mlečnih proizvoda), gaziranih pića, nezdrave hrane (grickalica). Kako je za vreme trudnoće potrebno unositi raznovrsnu hranu, trudnicama se ne preporučuje post duži od dva dana,.
Saveti za posne dane u trudnoći Ukoliko odlučite da (najviše dva dana) postite, važno je da tokom tih dana pijete puno vode, soka i čaja zbog izlučivanja toksina iz organizma. Takođe, tokom trudnoće je potrebno tri serviranja proteina dnevno (jedno serviranje više nego pre trudnoće), a za vreme posta to možete da se postigne uvođenjem u ishranu integralnih žitarica, semenja, orašastih plodova, soje, mahunarki. Obratite pažnju da hrana bude raznovrsna!
Kada konzumirate voće i povrće, neka bude zastupljeno više boja, jer je tada nutritivni profil bolji. Svakako uzmite jedno citrusno voće i jedno zeleno lisnato povrće.
Od slatkiša možete da jedete kuvani integralni pirinač sa suvim grožđem i medom, ili sušeno voće i suve kolače sa susamom. Takođe je dobra pečena bundeva posuta smeđim šećerom i cimetom.
Post na vodi za vreme trudnoće Ova vrsta posta nije preporučljiva za vreme graviditeta. U tom slučaju može da dođe do nakupljanja ketona (nastaju kada telo umesto glukoze koristi masti kao energiju), jer post brzo rezultira hipoglikemijom (nagli pad šećera u krvi), odnosno niskim nivoom insulina. Ketoni se razvijaju posle šesnaest sati, prolaze kroz placentu i mogu štetno da utiču na razvoj mozga i nerava kod bebe (izgleda da ova ketoza nema neželjenih efekata kada je u pitanju majka).
Takođe, post na vodi nije preporučljiv zbog brze detoksikacije, jer svi toksini ulaze u krv, a odatle u bebinu cirkulaciju, odakle se raznose u sve organe.
Čišćenje organizma je sporije i blaže unošenjem sokova od voća i povrća.
Prim. dr med. Jasminka Komnenović, pedijatar-nutricionista
Da li lečiti zub ili ugraditi implant?
Mali broj osoba ima tu privilegiju da nikada tokom života ne budu u dilemi da li da se bore za neki zub ili da prihvate njegovo vađenje. Ako pretpostavimo da malo ko danas želi da mu zub bude izvađen i da ne bude zamenjen veštačkim (što nije samo estetski i funkcionalni nedostatak, već je loše za celokupan organizam), ključno pitanje je da li se vredi boriti za očuvanje obolelih zuba ili je poželjno zameniti ih implantom. Na ovo pitanje nemoguće je dati univerzalan odgovor ali postoje određena pravila i iskustva iz prakse koja nam mogu pružiti određene smernice.
Naravno, vaš zubar će imati svoju ideju u svakom konkretnom slučaju. Moguće je da će biti posebno naklonjen implantima ili da će želeti da uvek kada je to moguće sačuva prirodne zube, ali profesionalci sa velikim iskustvom i na polju implanata i na polju lečenja biće po pravilu jednako otvoreni za obe opcije. Inače, kada zubari govore o „obolelim zubima“, misli se na zube koji će za nekoliko meseci ili najviše nekoliko godina biti izgubljeni ako se ništa ne preduzme, a reč je najčešće o kombinaciji problema sa desnima i gubitku koštanog tkiva.
Ako se posmatra samo cena lečenja u odnosu na cenu implanta ne pruža odgovor na pitanje koja je vrsta terapije bolja. Dok implant ima fiksnu cenu od nekoliko stotina evra, lečenje može koštati manje ili više i pri lečenju rizikujete da na kraju ipak prihvatite implant. Kada su u pitanju vreme i neprijatnosti kroz koje se mora proći, sve zavisi od pacijenta. Dok su neki pacijenti spremni da prihvate sve rizike koje nose procedure spasavanja zuba i imaju dovoljno vremena, drugi su zainteresovani samo za konačno rešenje, tj. za implante. Finalni subjektivni faktor je estetika, i tu su implanti, bez dileme, u velikoj prednosti. Istina, ako je lečenje uspešno, na izlečene zube se mogu staviti navlake i krunice i time će se postići efekat sličan onom koji pružaju implanti, međutim ukupna cena lečenja i nadogradnje često prevazilazi cenu implanta, dok je trajnost rešenja ograničena.
Kada je reč o objektivnim faktorima, tj. funkcionalnom dobitku za pacijenta u slučaju lečenja i u slučaju ugradnje implanata, važno je znati da se lečenjem može na prvi pogled postići dobar rezultat, ali ono ne eliminiše dugoročniji problem, jer će se, iako sporije, nastaviti povlačenje kosti, zbog čega će buduće ugradnje implanata biti nemoguće bez nadoknade kosti. Sa druge strane, implanti ne samo da zaustavljaju povlačenje kosti, već su i jedina terapija koja podstiče regeneraciju koštane mase.
Uspešno lečenje desni za deo pacijenata će značiti i rešenje većine problema, ali čak i kada lečenje ne spase zube ono može biti veoma korisno. Ako je efekat lečenja veoma dobar to će biti argument više za očuvanje prirodnih zuba a ako je efekat ograničen, i dalje će jačanje desni, korišćenjem terapija poput presađivanja tkiva sa nepca, biti od velike pomoći kada počne ugradnja implanata, jer desni koje nisu u tako lošem stanju će daleko bolje prihvatiti i okružiti implante nego desni koje su veoma povučene i upaljene.
Za lečenje zuba poslednjih godina umnogome se koristi veštačka kost, kojom se jača potpora zuba. Međutim, iako je ovo veoma dobra metoda za popunjavanje malih sekcija u kojima nedostaje kost, to ne može biti rešenje za veći gubitak kosti u čitavoj vilici, i preveliko oslanjanje na veštačku kost je jedna od velikih zabluda nekih pacijenata. U budućnosti se od veštačke kosti očekuje mnogo, ali to nije tretman kojim se može spasiti svaki zub.
Kada se razmišlja o lečenju ili o ugradnji implanata, važno je i o kojim zubima u vilici je reč. Većina lekara savetuje da se prednji zubi sačuvaju kada je to moguće, dok se lakše odlučuju za implante kada je reč o zadnjim zubima, prvenstveno zbog više kosti i mekog tkiva koje je na raspolaganju u bočnim regijama. Za prednje zube preporučuje se lečenje i potom estetski zahvat krunicama i fasetama kada je zub izlečen.
Autor: Dr Srđan Cvejanović
Salata od haringe ispod bunde (Ruski recept)
Haringa je morska riba koja dostiže duzinu do 60 cm, a težinu do 2, 5 kg, živi u severnim morima u jatima. Ova riba je najveći izvor omega-3 masnih kiselina. Velika količina omega-3 masnih kiselina koje sadrži, smanjuje rizik od srčanih oboljenja i ugrušaka u arterijama, a i poboljšava rad srca. Osim toga, poboljšava nivo holesterola, a i smanjuje mogućnost moždanog udara. Ove kiseline takođe pomažu u regulaciji kilaže i podstiču lučenje leptina, hormona koji reguliše unos hrane, tjelesnu težinu i metabolizam. Osim toga, omega-3 masne kiseline deluju na kognitivne funkcije. Istraživanje pokazuje da osobe koje unose veću količinu hrane bogate ovim kiselinama imaju manji rizik od pojave Alchajmerove bolesti i starosne demencije. Još jedno ljekovito svojstvo je pozitivno dejstvo na raspoloženje i ublažavanje simtopma depresije. Haringa ima kalcijum, magnezijum i fosfor – tri minerala koje telo koristi da izgradi hidroksiapatit koji izgrađuje zube i kosti. Haringa ima masno i ukusno meso, koje se može jesti sirovo, usoljeno, dimljeno ili u konzervama.
haringa ispod bunde
Sastojci:
1 krupna slana haringa
3 krompira
3 crna luka
1 krupna cvekla
1 šargarepa
1 jaje
majonez
so
Priprema
Skuvati šargarepu, krompir i cveklu.Posebno skuvati cveklu da se ne ofarba drugo povrće. Izrendati na krupno kuvani i ohlađeni krompir.Poređati ga kao prvi red salate. Staviti preko majonez. Haringu iseckati na sitne komadiće. Prethodno izvaditi sve koske. Iseckati sitno crni luk. Poređati haringu i luk kao drugi red salate. Staviti preko majonez. izrendati jaje na krupno. Poređati kao treći red. Staviti preko majonez. Izrendati kuvanu šargarepu. Poređati je kao četvrti red i preljiti majonezom. Izrendati cveklu. Staviti je preko cele salate i staviti majonez. Na sat vremena ostaviti salatu u frižider da se ohladi.
Šta leči kora od mandarine?
Sezona je mandarina, jedu se u velikim količinama i u poređenju sa drugim voćem, nisu skupe.
Ono što, međutim, gotovo svi radimo je da bacamo kore od mandarine, a one nam mogu pomoći da se ne prehladimo, pa i kod kašlja, čak i glavobolje.
Recept :
Na samlevenih 50 grama kora od mandarina dodajte čašu votke.
Teglu dobro zatvorite i ostavite da odstoji sedam dana na normalnoj temperaturi na tamnom mestu.
Uzmite po jednu kašiku posle jela, a odmah potom pojedite kašiku meda.
Preporodićete se.
Izvor: Alo.rs
Šta sve leči japanska jabuka
Kaki ili japanska jabuka je voćka iz Zemlje izlazećeg sunca stara hiljadama godina.
Naizgled podseća na paradajz, ali kada je presečete, uvidite da je ona zapravo sočna voćka koja zadrži brojna lekovita svojstva poput C vitamina i koja sadrži mali broj kalorija.
Koristi se u lečenju sledećih bolesti:
– bolest creva (kod zatvora, upalnih stanja i infekcija creva, poremećene probave i pražnjenja naročito za vreme putovanja ili promene klime)
– bolesti želuca (kod prehlađenog želuca, gastroenteritisa, loše probave)
– za lečenje hemeoroida (sprečava tvrdu stolicu i deluje povoljno na pražnjenje creva)
– bolesti jetre i žuči (uzima se kod masne jetre, slabog rada jetre, slabog izlučivanja žuči)
– ako plod kuvamo, tada njime lečimo dijareju
– osušeni zreo plod kakija dobro je lekovito sredstvo za lečenje komplikacija s bronhijama, i to naročito kod suvog kašlja (uzimamo prašak od suvog kakija)
– mladi izdanci grana deluju kao adstrigent i stiptik
– svež sok kakija pomaže kod lečenja visokog pritiska
– cvetne čašice za lečenje štucavice
– bolesti živaca (umirujuće deluje na živce koje relaksira i jača)
– jačanje imuniteta.
