Kleka se preporučuje protiv kašlja, astme, stomačnih bolesti, znojenja
Lekovita priroda: Etarsko ulje kleke olakšava iskašljavanje, koristi se i za inhalaciju disajnih organa, najviše ga ima u biljkama iz Deliblatske peščare.
Zahvaljujući izuzetnim lekovitim svojstvima, kleka (juniperus communis) zauzima posebno mesto u narodnoj medicini. Poznata je i po tome što se dodaje u rakiju klekovaču. U zavisnosti od staništa može da bude patuljastog rasta ili visoka nekoliko metara. Raste na kamenitim i kraškim terenima, rasprostranjena je od Arktika pa do tropske Afrike, pišu “Novosti“.
Svi delovi ove biljke su lekoviti, a posebno aromatični plodovi gorko-sladunjavog ukusa koji se sakupljaju od jeseni do zime, a suše se na vetrovitom mestu u tankom sloju, uz često prevrtanje lopaticom. Na isti način suše se iglice i vrškovi grančica, ali se prethodno sitno iseckaju.
Kleka je izvrstan diuretik, preporučuje se i protiv kašlja, astme, stomačnih bolesti, znojenja, čak i gonoreje. S obzirom na to da poseduje antibakterijska svojstva, koristi se za lečenje infektivnih bolesti pluća. Kao diuretik reguliše rad bubrega i pospešuje izbacivanje urina, pomaže organima za varenje, a koristi se i za lečenje upalnih procesa želuca i creva. Za glavobolju se preporučuju izdrobljeni plodovi u vidu obloge, koji se priviju na čelo.
Od klekovače se prave obloge kod prehlade i reumatizma. Etarsko ulje kleke posebno je cenjeno, jer u malim dozama olakšava iskašljavanje. Koristi se i za inhalaciju disajnih organa. Duboko prodire u kožu, a pomaže reumatičnim zglobovima. Najveće količine etarskog ulja na našim prostorima sadrži kleka iz Deliblatske peščare.
Plod sadrži smolu, tanin, vosak, organske kiseline i njihove soli, kao i brojne minerale, posebno kalcijum, kalijum, mangan, sumpor. U 100 grama mladih izdanaka kleke nalazi se čak 97 miligrama vitamina C.
Ipak, kleku bi trebalo koristiti obazrivo, jer preterana upotreba može da dovede do oštećenja bubrega. Inače, osobama sa osetljivim bubrezima ne preporučuje se čaj i preparati od ove biljke zbog terpentina, koji može da izazove nadražaj i upalu ovog organa. Ne preporučuje se ni trudnicama, jer može da dovede do kontrakcija materice.
Čaj i sirup
Čaj se priprema tako što se kašičica dobro zgnječenih plodova prelije sa 2 dl vrele vode, a posuda se pokrije na 5 do 10 minuta. Zatim se procedi i piju se najviše dve šolje dnevno. Čaj se po želji zaslađuje medom ili šećerom. Ako se pije protiv dijabetesa ili oboljenja želuca i creva, ne treba ga zaslađivati.
Sirup za poboljšanje apetita pravi se tako što se 500 g klekinja kratko prokuva u tri litre vode. Zatim se zgnječe i ponovo prokuvaju uz dodavanje vode po potrebi. Dobijena smesa se procedi kroz sito i ostavi da se ohladi. Da bi se dobio sirup, potrebno je da se doda med, a nakon toga se sipa u tegle i dobro zatvori. Za poboljšanje apetita, deci se daje kašičica sirupa tri puta dnevno, a odraslima dve.
O. JoksovićIzvor: novosti.rs
Nar – simbol plodnosti koji donosi sreću u kuću
Nar (Punica granatum) je kod mnogih naroda smatran simbolom plodnosti koji donosi sreću u kuću. Drevni Egipćani sahranjivani su sa ovim voćkama jer su verovali da oni simbolizuju nadu u novi život, a na mnogim slikama Devica Marija ili mali Isus u ruci drže nar.
Ova izuzetna voćka veoma je prisutna u libanskoj, iranskoj, turskoj, grčkoj i indijskoj kuhinji, a zbog blagotvornog dejstva na zdravlje često se koristi u narodnoj medicini i u kozmetici.
Jestivi delovi ploda nara, koji sazreva u kasnu jesen ili početkom zime, su sok i seme. Plod nara bogat je svim vitaminima, a posebno vitaminom C, A, E i B5, kao i mineralima kalijumom i gvožđem. Sto mililitara nara sadrži čak 16 odsto potrebne dnevne količine vitamina C za odrasle osobe. Crvenu boju ovaj plod dobija od antocijanida i tanina. Poseduje i dve vrste polifenolnih jedinjenja kojima se pripisuje čak 92 odsto antioksidansnog delovanja čitave voćke. Sadrži i oko 15 grama šećera, zbog čega ima karakterističan prijatan, malo kiselkast ukus.
Za sok od nara je dokazano da ima veće antioksidansno delovanje čak i od crnog vina i zelenog čaja. Deluje i antiaterogeno, odnosno sprečava aterosklerozu. Izraelski naučnici otkrili su da uzimanje čaše soka od nara dnevno smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti. Ispijanjem ovog soka u trajanju od godinu dana, krvni pritisak se smanjuje za oko 21 procenat, a značajno pojačava dotok krvi u srce.
Ulje semenki i fermentisani sok od nara sprečavaju nastanak i razvoj tumorskih ćelija, pogotovo kod raka dojke i prostate. Ali, da bi se oslobodili zloćudnih ćelija pre svega kod karcinoma prostate, muškarci mesecima, svakoga dana, treba da piju po četvrt litra soka od nara, pokazala su naučna istraživanja.
Nar i proizvodi od ove voćke sadrže i fitoestrogene, odnosno biljne hormone kojima se pripisuje velika uloga u sprečavanju različitih oboljenja. Među njima su na posebnom mestu hormonski zavisni kanceri, kao što je, primera radi, karcinom jajnika. Kod žena u menopauzi primećeno je pozitivno delovanje kod pojave depresije i osteoporoze. Izuzetno dobar učinak nar postiže i pri lečenju posekotina, opekotina i drugih rana. U lepezi brojnih bolesti potvrđeno je da konzumiranje soka od nara usporava i razvoj Alchajmerove bolesti, tako da nauka danas potvrđuje praktično ono što su drevni narodi oduvek znali – “nar je zaista čudotvorna voćka”.
Ginekolozi su utvrdili da jedan nar dnevno ublažava uobičajene tegobe u klimaksu, upravo zbog materija sličnih estrogenima, ženskom polnom hormonu. Tvrdi se i da je nar voćka protiv starenja, zbog čega je rado viđena na trpezi većine holivudskih zvezda. Zagovornici tradicionalne medicine poručuju da se redovnim konzumiranjem nara dobijaju čvrsti nokti, lepa zdrava kosa, kao i duševni mir koji većini nedostaje.
VIJAGRA
Naučnici tvrde da sok od nara može biti izuzetna pomoć muškarcima u seksu. Dnevno popijena čaša soka deluje poput vijagre, o čemu govore iskustva muškaraca koji su ga pili u kontinuitetu mesec dana. Skoro polovina osetila je poboljšanje u potenciji, zahvaljujući obilju antioksidanasa koji dovode do bolje prokrvljenosti polnog organa. “Sok od nara ima veliki potencijal u lečenju disfunkcije u erekciji”, izjavio je dr Kristofer Forsit, istraživač sa Kalifornijskog univerziteta u Los Anđelesu.
ČUVAR MLADOSTI
Koži se može vratiti mekoća i energija ako se masira smesom u kojoj se nalazi nar. Smesa se dobija tako što se u jednoj posudi pomeša četiri supene kašike meda i šest maslinovog ulja. Zatim se doda 120 mililitara vode i dve supene kašike svežeg soka od nara. Dobijenom smesom se izmasira celo telo, ostavi da deluje pola sata, a zatim se istušira.
Inače, britanski naučnici radili su brojna istraživanja da bi dokazali da svakodnevno konzumiranje nara usporava oksidaciju DNK u ćelijama, te da se na taj način usporava i proces starenja. Istovremeno, nar oslobađa od stresa i poboljšava seksualni život. Suština je da bi trebalo uzimati kapsule ekstrakta od celog voća, i kore i semena. Poboljšanje se može očekivati već posle mesec dana.
Izvor: novosti.rs
Potočarka – najzdravije povrće na planeti
Ova biljka može se naći u različitim vrstama salata u skoro svim elitnim restoranima u svetu. Reč je potočarki, koja pored toga što je veoma ukusna ima i široku primenu u narodnoj medicini.
Reč je o biljci latinskog naziva Nasturtium officinale, a njena pitoma varijanta poznata je kao kres salata (Eng. watercress). Iako su od davnina poznata njena lekovita svojstva, ova je biljka kroz generacije pomalo zaboravljena. Poreklo potočarke je područje Evroazije, ali danas je široko rasprostranjena i može se naći gotovo svuda u svetu.
Poznata je kao jedna od najstarijih biljaka čija upotreba seže još u daleku istoriju. Mnogi stari narodi koristili su je u ishrani i lečenju zdravstvenih tegoba.
Antički grčki lekar i otac medicine Hipokrat cenio je ovu biljku i preporučivao je za lečenje zubobolje, bolesti grla, gušavosti i promuklosti. Kod starih Grka, Egipćana i Rimljana bila je poznata kao snažno sredstvo za vraćanje energije.
Egipatski faraoni naredili su svojim robovima svakodnevno ispijanje soka od potočarke kako bi održali snagu, a time i produktivnost. Sada je zvanično međunarodno istraživanje proglasilo ovu lisnatu zelenu biljku trenutno najzdravijim povrćem na planeti.
O njenoj hranljivoj vrednosti više nego dovoljno govori činjenica da sadrži veće količine gvožđa od spanaća i više vitamina C od limuna i pomorandže.
Potočarka zaustavlja i smanjuje oksidativni stres i povećava antioksidacioni učinak. Potočarka utiče na razmenu hemijskih jedinjenja u našem metabolizmu i reguliše poremećaje koji nastaju, što je značajno u pristupu lečenja prirodnim putem.
Ova biljka čisti krv, osvežava, podstiče apetit i pročišćava ceo organizam. Kod autointoksikacije – toksemije, preporučuje se konzumiranje potočarke nakon dugog zimskog perioda. Potočarka u narodnoj medicini ima veliku primenu u lečenju i to kao sveža i u obliku svežeg soka.
Preporučuje se uzimanje svežeg soka u razmeri 1 : 5, jedan deo soka i pet delova vode, jer čisti sok može izazvati upalu želuca i ždrela. Sveži sok potočarke uzimamo prema propisanom receptu jer nije preporučljivo svakodnevno uzimanje soka, već sa pauzama.
Sok potočarke je omiljeno sredstvo za spoljašnju upotrebu kod oboljenja kože, kožnih nečistoća, kod ispadanja kose u vidu utrljavanja soka ili stavljanja obloga. Kao oblog od zgnječenih listova koji stavljamo na obolela mesta smanjuje pojavu sunčanih pega na koži, leči šugu i razne kožne nečistoće.
Ujedno se okorelim pušačima preporučuje uzimanje salate od potočarke jer izvrsno deluje i sprečava štetne posledice pušenja. Za pripremu obloga lišće potočarke možemo smrviti, isceckati tako da dobijemo kašastu smesu koju onda nanosimo na obolelo mesto.
Pre stavljanja obloga tretirano mesto očistimo alkoholom, stavimo kašastu smesu i previjemo. Oblog držimo od 2 do 4 sata i posle skidanja operemo i namažemo mašću ili uljem. Obloge od potočarke primenjujemo kod raznih kožnihnečistoća, pogotovo onih koji su nastali delovanjem raznih gljivica.
Dobro oprane listove u više voda, odstajale u slanoj vodi i sirćetu i ponovo isprane možemo uzimati za pripremu salate.
Salatu začinimo sitno naseckanim belim lukom, maslinovim uljem, sokom limuna, malo soli i bibera, a po želji dodamo i tanko sečeni luk i pustimo da odstoji tri sata.
Izvor: Lijekizprirode
ŠAFRAN – najskuplji začin koji budi uspavane strasti
Kleopatra ga je koristila u kremi za potamnjivanje kože, stari Rimljani su sa njim ukrašavali postelju mladenaca, a alhemičari su od njega proizvodili zlato…
Najskuplji začin u svetu potiče od livadske biljke koja pripada porodici perunika. Začin kakav danas poznajemo dobija se iz vrška tučka cveta kojih svaki cvet ima samo tri. Šafran miriše intenzivno i blago je gorkastog ukusa. Koren reči šafran potiče iz arapske reči zafran koja znači „biti žut“, a prema karakterističnoj žutoj boji koju otpušta.
Još u Starom zavetu istican je kao najskupoceniji začin u odnosu na druge, tada poznate začine. Kleopatra ga je koristila kao krem za potamnjivanje kože. U starogrčkim mitovima pominje se da je bog trgovine i proricanja Hermes, poznat kao savetnik i pismonoša ljubavnika, predlagao onima koji nisu srećni u ljubavi da kao začin koriste šafran kako bi probudili uspavane strasti.
Stari Rimljani su sa njim ukrašavali postelju mladenaca. Alhemičari su od njega proizvodili zlato… Zlato je, naravno, bilo lažno, ali je imalo pravi sjaj, zbog intenzivne žute boje koju šafran poseduje.
Samo za ugledne goste
Tokom srednjeg veka šafran se često koristio kao začin u plemićkim kućama: kada bi u nekoj kući začinili jelo šafranom, bilo je jasno da je reč o imućnoj porodici. Dodajući ovaj dragoceni začin hrani – posebno pred uglednim gostima – domaćini su želeli da zadive zvanice. Na Istoku se i dalje neguje običaj da se u najsvečanijim prilikama poklanja šafran kao znak najboljih želja. U kulinarstvu se šafran koristi od X veka pre Hrista. Bio je omiljen začin Feničana, čiji su ga trgovci nosili na svim svojim putovanjima jer su ga smatrali lekom. Stari Grci i Rimljani koristili su ga za parfimisanje kupki. Smatra se da je poreklom iz istočne Grčke ili sa Krita, međutim, budući da se ne razmnožava semenjem nego deobom lukovice, za njegovo širenje na veće geografske udaljenosti potrebna je pomoć čoveka.
Danas je šafran kultivisan na područjima od Španije do Indije. Najveći proizvođači su Španija i Iran, sa preko 80% svetske proizvodnje. U Evropi je proizvodnja šafrana ograničena gotovo samo na područje Mediterana. U mnogo manjim količinama proizvodi se i u Italiji, u Grčkoj na Kritu, u Francuskoj i Kini.
Iako vekovima u kontinentalnoj Evropi pokušavaju da odgaje šafran (u Nemačkoj, Švajcarskoj, Austriji, pa čak i u Engleskoj), danas se u vrlo malim količinama proizvodi još jedino u Mundu, malom švajcarskom selu u kantonu Valis, gde se na 1200 metara nadmorske visine, na tradicionalan način, godišnje proizvede tek nekoliko kilograma začina.
Od azijskih područja najveća proizvodnja šafrana nalazi se u Iranu. Poslednjih godina prinosi su značajno povećani, pa je Iran gotovo veći proizvođač od Španije. Manje količine proizvode se u Turskoj i Indiji.
Šafran je poznat kao najskuplji začin na svetu. Kratka sezona cvata – tek tri sedmice u godini, kao i mukotrpno branje i proces proizvodnje, čine ga skupljim od drugih začina. Iz svake lukovice šafrana u jednoj sezoni izraste od dva do devet cvetova ljubičaste i plave boje, od kojih svaki ima tri crveno-narandžasta tučka duga 25-30 mm.
Srećom, potrebno je vrlo malo šafrana da bi dao aromu i boju jelu – već četvrtina kašičice (oko 1/10 grama) mrvljenih vlakana intenzivno će obogatiti 4-6 porcija pirinča.
Šafran kojeg možemo naći u prodaji pakovan je u vrlo malim količinama. Prodaje se u obliku sušenih vlakana ili mrvljeni.
Jefitne zamene
Zbog visoke cene postoji i rizik od prevare kupovinom jeftinije zamene za šafran. Jedna od takvih je vrsta kurkume, nazvana „indijski šafran“. Postoje, dakle, začini slični šafranu koji takođe lepo boje jela karakterističnom žuto-narandžastom bojom, poput šafranike – „meksički šafran“ ili kurkume, međutim, nijedna zamena za začin nema tu čarobnu aromu pravog šafrana.
Šafran se u pojedinim nacionalnim kuhinjama uobičajeno koristi kod ribljih jela i jela s pirinčem. Francuzi ga neizostavno koriste pri spravljanju riblje čorbe – bujabesa, Španci njime obogaćuju paelju i piletinu s rižom. U Italiji je uobičajeno da se šafranom začini rižoto milaneze. Osim tih tradicionalnih jela šafran se izvrsno slaže sa supama od mesa i povrća, krompirom, pilećim mesom ili jelima s paprikom.
Čuvajte šafran u dobro zatvorenim posudama na tamnom i umereno hladnom mestu, kao i ostale začine. Svoj kvalitet šafran zadržava bar tri godine od dana pakovanja. Neki šefovi kuhinja svoj šafran pažljivo čuvaju – pod ključem.
Lekovita primena
Šafran se vekovima koristi kao lek protiv oboljenja bubrega, poremećaja u radu srca, koje se ispoljava u vidu aritmije, a poboljšava apetit i reguliše varenje. Inhaliranjem vodenom parom sa ekstraktom šafrana postiže se efikasna terapija protiv glavobolje, migrene i vrtoglavice. S druge strane, veliko prisustvo riboflavina, odnosno vitamina B 2, omogućava stvaranje crvenih krvnih zrnaca, dok je za sastojak krocetin dokazano da snižava holesterol i štetne masti u organizmu. U narodnoj medicini šafran se preporučuje i kod ateroskleroze, a smanjuje rizik i za nastanak srčanog udara. Miris šafrana je blago sedativno sredstvo koje dovodi do smirenja nespokojnih – eliminiše stres, melanholiju i depresiju. Međutim, u jačim dozama dovodi do stanja opijenosti.
izvor: Magično bilje
Surutka za novorođenče, trudnice, starije osobe
Najvrednija komponenta surutke su svakako njeni proteini, a to najbolje znaju sportisti i fizički aktivnije osobe, jer oni obezbeđuju organizmu visok nivo energije.
Razvoj prehrambene industrije doneo je brojne prednosti i olakšice u pripremanju i konzumaciji hrane koje odgovaraju brzom tempu života, ali, nažalost, u tom procesu napretka zaboravljene su neke stare, tradicionalne i veoma zdrave namirnice.
Jedna od njih je i surutka, proizvod od mleka koji se kroz istoriju koristio daleko više nego danas. Iako neke napredne zemlje poput Švajcarske i Islanda, koje imaju razvijenu industriju mlečnih proizvoda, koriste surutku kao osnovu za pravljenje različitih pića, u većini zemalja zaboravljeni su i ona i njeni brojni pozitivni uticaji koje ima na zdravlje.
Surutka je nutritivno izuzetno vredna namirnica, jer sadrži izuzetno važne minerale – natrijum, kalijum, fosfor, magnezijum, gvožđe, cink, bakar, kobalt, mangan. Takođe sadrži i vitamine B5, B2, C i B6, kao i aminokiseline i belančevine, a ne sadrži mnogo kalorija.
Najvrednija komponenta surutke su svakako njeni proteini, a to najbolje znaju sportisti i fizički aktivnije osobe, jer oni obezbeđuju organizmu visok nivo energije, ubrzavaju sintezu mišićnih proteina, a samim tim i rast mišića, kao i njihov brz oporavak posle napora.
Studije sprovedene na Bostonskom univerzitetu pokazale su da surutka može da spreči osteoporozu, jer nadoknađuje belančevine, čiji nedostatak dovodi do značajnog razređenja kostiju.
Zbog toga je surutka idealan izbor i za starije osobe. Preporučuje se i trudnicama, jer one imaju pojačanu potrebu za belančevinama. Uz to, nakon rođenja deteta, u situaciji kada dojenje nije moguće, surutka je najbolji način hranjenja novorođenčeta, jer sadrži većinu belančevina koje sadrži i majčino mleko.
Kako surutka ima važnu ulogu u oporavku organizma posle napora, da daje energiju, kao i da sadrži brojne minerale i vitamine, veoma je korisno uvrstiti je u svakodnevnu ishranu.
Izvor: novosti.rs
Biljka koju treba držati u spavaćoj sobi jer smanjuje hrkanje
Naučnici tvrde da postoji jedan jednostavan način kako da prekinete hrkanje, a nije u pitanju nikakva sprava ili operacija.
Hrkanje može da ugrozi zdravlje onome ko hrče, ali i partneru, a kao posledica su neretko i narušeni odnosi.
Uzroci hrkanja mogu biti prehlada, otečena sluzokoža, povećani krajnici, devijacije septuma ili otečeni jezik, pa i višak tkiva ili ivica mekog nepca.
Dugoročno hrkanje može da dovede do ozbiljnih zdravstvenih problema, pa čak i do moždanog i srčanog udara.
Ali naučnici tvrde da postoji jedan jednostavan način kako da prekinete hrkanje, a nije u pitanju nikakva sprava ili operacija. NASA je sprovela istraživanje koje je pokazalo da biljka ananasa u spavaćoj sobi znatno smanjuje hrkanje i podstiče dobar san.
Biljka bromelija (Bromelia), poznatija kao ananas, kiseonik proizvodi noću, a ne za vreme dana kao većina biljaka, što poboljšava kvalitet vazduha, a s njim i spavanja, piše Veriplant World.
Bromelija takođe proizvodi enzim bromelain koji umiruje hrkanje kod ljudi.
Bromelija se najviše uzgaja u Holandiji i treba joj oko dve godine da se pojavi prvi mali ananas na vrhu biljke, piše Daily Mail. Ali treba paziti, jer ovo je izrazito ukrasna biljka i ananas nije jestiv – što može da se vidi i prema veličini (jako je mali) i boji (mnogo je tamniji od običnog ananasa).
izvor: 24sata.hr
Tamarind – prirodni lek u Africi i Aziji za jetru, hepatitis …
Jetra proizvodi proteine uz pomoć vitamina K. Ovi proteini su izuzetno važni za prevenciju zgrušavanja krvi. Razlaganje starih ili oštećenih krvnih ćelija je takođe jedan od bitnih zadataka jetre.
Bez sumnje, ovaj organ igra važnu ulogu u svim metaboličkim procesima u telu. Ćelije jetre razlažu masti i proizvode energiju metabolizirajući masti.
Takođe je poznato da jetra ima sposobnost samostalnog regenerisanja. Jetra je jedan od najmoćnijih i najznačajnijih organa u telu. Održavanje i briga za njeno zdravlje nije toliko težak zadatak.
Ukoliko ne održavate zdravlje ovog organa, mogućnosti da zapatite mnoge bolesti postaje ogromna. Oštećenje jetre može dovesti i do gorih problema.
Najčešći uzroci oštećenja jetre su nezdrava ishrana, gojaznost, preterana konzumacija alkohola i upotreba pojedinih lekova.
Tamarind se dugo koristio kao deo tehnika isceljivanja u Africi i Aziji. On je generalno veoma bitan za poboljšanje kardiovaskularnog sistema i ublažavanje gastrointenstinalnog poremećaja. Štaviše, on nudi i dodatna lekovita svojstva što ga čini izvanrednim prirodnim lekom.
Tamarind pomaže prilikom regulisanja svih problema sa jetrom. Uporedo sa eliminisanjem toksina, on uklanja i masti iz jetre.
Poboljšanje probave, štićenje jetre, smanjenje holesterola, lečenje bilo kakvih problema sa žuči i poboljšanje celokupnog zdravlja takođe spadaju među dobra dejstva ove voćke.
Recept za tretiranje bolesti masne jetre i hepatitisa
Pre svega ubacite dve šake oljuštenih tamarindi u blender. Zatim dodajte litar vode. Dobro izmiksujte i zatim ocedite mešavinu. Napitak preostao od mešavine možete konzumirati tokom celog dana.
Stavite 25 dobro opranih listova tamarinde u lonac sa litrom vode ukoliko želite da pripremite čaj od tamarinde. Kuvajte lišće u vodi 20-25 minuta i zatim mešavinu ostavite da se ohladi.
Iako se preporučuje da se čaj pije nezaslađen, možete u njega dodati malo meda ili smeđeg šećera ako želite.
Ukoliko želite da izlečite probleme sa jetrom i poboljšate svoje zdravlje, pijte ovaj čaj dva puta dnevno (jednu šolju ujutru a jednu uveče).
Kako koristiti tamarinde – njihova lekovita svojstva:
Ona pomaže prilikom regulisanja probave i olakšava simptome konstipacije. Samo skuvajte tamarinde i pojedite nekoliko kašika, vaša probava će se ubrzo normalizovati.
Ovo voće može smanjiti nivo kiselosti u telu i poboljšati funkcionisanje žuči u jetri.
Tamarinda je poznata kao potencijalni tretman za dizenteriju.
Groznica malarije se može smanjiti ispijanjem čaja od lišća tamarinde.
Ogromna količina vitamina C koju sadrži tamarinda služi kao aktivan antioksidant. Vitamin C je bitan za održavanje regularnosti telesnih funkcija i očuvanje zdravlja desni.
Putem smanjivanja nivoa lošeg (LDL) holesterola u krvi, tamarinda pomaže održavanju kardiovaskularnog zdravlja.
Lišće tamarinde je korisno u borbi protiv crevnih infekcija kod dece.
Simptomi hepatitisa se mogu umanjiti konzumiranjem tamarinde.
Antioksidanti u tamarindi uključuju fenole i naringenine za koje se smatra da pomažu prilikom lečenja nekoliko tipova kancera.
Bitne hranljive materije koje se mogu naći u tamarindi uključuju tiamin, gvožđe, magnezijum, fosfor, bakar, vlakna, kalcijum i niacin. Visoki nivoi ovih hranljivih materija čine tamarindu pravim „super voćem“.
Webtribune.rs
Đavolja kandža protiv bolova, kožnih tegoba, artritisa i reume
Đavolja kandža ili harpagofit (Harpagophytum procumbens) deo je porodice susama, a poteče iz Južne Afrike. Taj je naziv dobila zbog korena koji podseća na kandžu. Upravo se taj deo neobičnog izgleda primenjuje u lečenju. Afrička plemena već hiljadama godina koriste đavolju kandžu kao sredstvo protiv bolova, za lečenje kožnih tegoba i kao pomoć kod poroda.
Njome leče i visoke temperature konzumirajući njen čaj ili prah.
Za njeno širenje u Evropu zaslužan je nemački lekar Oto Hajnrih Volk, koji se uverio u ljekovitost biljke dok je živeo u Namibiji tokom Drugog svetskog rata. Posmatrao je šamana kako ovom biljkom leči teško ranjene hotentotske ratnike, a zatim je otkrio gde šaman bere đavolju kandžu.
Otada se biljka proširila po Evropi i postala popularna za lečenje brojnih tegoba, ali prvenstveno artritisa i reume.
Danas se od svih evropskih zemalja đavolja kandža najviše koristi upravo u Nemačkoj.
Nemačka je zvanično odobrila đavolju kandžu za lečenje artritisa, bolova u krstima, kolenu i kuku, te kao sastojak brojnih antireumatskih lekova. Đavolja kandža koristi se kao lek za osteoartritis, reumatoidni artritis, giht i tendinitis.
Ova biljka takođe snižava temperaturu i ima protivupalna svojstva, što je čini korisnom kod gripa, prehlada i različitih infekcija.
U nekim evropskim zemljama primenjuje se kao prirodna zamena kortikosteroidima. U ovu svrhu koriste se injekcije tečnog ekstrakta đavolje kandže. Povoljna je i za starije osobe, jer normalizuje rad srca, nivo holesterola u krvi i probavu.
Prirodna alternativa antireumatskim lekovima
Postoji sve više dokaza da đavolja kandža pomaže u brzom uklanjanju bola uzrokovanog upalnim procesima u zglobovima. Smatra se da je po delotvornosti jednaka brufenu.
Poznato je da antireumatski lekovi škode sluznici želuca. Suprotno tome, đavolja kandža blagotvorno deluje na želudac. Budući da moderna medicina nema sredstvo koje bi izlečilo osteoartritis, đavolja je kandža zlatno pomagalo kod ove bolesti, jer osim što smanjuje upalu i bolove, pomaže i u izgradnji hrskavice.
Njeno je delovanje pojačano u kombinaciji sa sveprisutnim glukozaminom i kondroitin sulfatom.
Istraživanja đavolje kandže
Jedna studija je pokazala da antiupalna supstanca harpagozid, koju sadrži đavolja kandža, pokazuje istu delotvornost kao i sintetički lek Vioxx. (Ovaj je lek bio popularan pre nego što je povučen s tržišta zbog mnogih smrtnih slučajeva.)
U četveronedeljnoj studiji, jedna grupa je uzimala 480 mg đavolje kandže dva puta dnevno, a druga grupa placebo. U prvoj grupi, bolovi u krstima i vratu te napetost u mišićima bili su značajno smanjeni.
U drugoj studiji jednakog trajanja 197 ljudi s jakim bolom u donjem delu leđa pilo je između 50 i 100 mg harpagozida dnevno, dok je druga grupa uzimala placebo. Osobe koje su uzimale harpagozid osetile su znatno smanjenje bolova.
Način uzimanja
Za bolove i upale đavolja kandža primenjuje se u obliku kapsula. Dnevna doza bi trebalo da iznosi barem 50 mg harpagozida.
Kod loše probave ili gubitka apetita uzima se čaj ili ekstrakt đavolje kandže. Đavolju kandžu ne smeju konzumirati trudnice, dojilje i osobe sa čirom na želucu.
Priprema čaja: Pustite kašičicu suvog korena da ključa 20 minuta u četiri dcl vode. Potom pustite da se ohladi i procedite. Pijte 2-3 šoljice čaja dnevno.
Dodatno, možete koristiti gel s đavoljom kandžom za spoljnu upotrebu. Preparati đavolje kandže dostupni su u drogerijama i apotekama.