Naslovna Blog Stranica 354

Kremansko proročanstvo: Nećeš moći da razlikuješ ko je muško, a ko je žensko čeljade

0

Selo Kremna na planini Tari nedaleko od Užica u Srbiji najpoznatije je po čuvenom Kremanskom proročanstvu u kojem se vrlo slikovito i jasno predviđaju mnogi događaji koji su se zbili baš onako kako su i opisani, ali ima i onih koji tek trebaju uslijediti. Kremanski proroci živjeli su u 19. stoljeću i zapravo su bili nepismeni seljaci Mitar i njegov nećak Miloš Tarabić. Njihove vizije zapisao je lokalni prota Zaharije Zaharić. Kako su dva jednostavna seljaka mogli predvidjeti mnoge političke događaje povezane sa Srbijom, a onda i šire i dalje na globalnoj razini, o čemu je povijest posvjedočila da su se i zbili?
Prije nego što iznesemo neka od predviđanja, treba spomenuti i to da sam kraj u kom je ovo mistično selo ima posebne karakteristike. Neki ih povezuju s kremanskim kamenom koji ljudima iz tog kraja daje posebna svojstva, a spominje se i mistična kugla koja je pala iz svemira i zapravo je kamen vulkanskog porijekla. Kugla se čuva u kući Tarabića i može se vidjeti.
Da li se na ovom svemu gradi i određena mitologija, pokazat će vrijeme. Vjerojatno je da su Miloš i Mitar Tarabić živjeli u potpunom skladu s prirodom, pa su tako bili i obdareni da pročitaju ono što slijedi. Ipak, navodno da je ovo područje oko Kremna nemoguće snimiti iz satelita jer postoje određena zračenja koja za posljedicu uvijek imaju to da eventualne snimke jednostavno budu zaklonjene nekom mrljom.

Tarabići su govorili jednostavnim jezikom i opisivali ono što vide u svojim vizijama onako kako su najbolje znali, no baš taj priprosti jezik njihovom proročanstu daje čar nepretencioznosti, slikovitosti, pa i humora. Poznato je također da su tadašnji, a i kasniji vladajući krugovi u Srbiji bili dobro upoznati s proročanstvom, pa su ga neki od njih kontinuirano dali skrivati ili cenzurirati. Ipak, dosta toga je procurilo, a objavljeni su i rukopisi Zaharića u obliku knjige „Kremansko proročanstvo“. Neka izdanja bila su opet cenzurirana po nalogu vlasti.

No idemo se konačno pozabaviti njihovim sadržajem.

Od povijesnih događaja najpoznatiji su oni u kojim Tarabići predviđaju pad dinastije Obrenovića, Prvi svjetski rat, stvaranje Jugoslavije, atentat na Stjepana Radića, atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića, Drugi svjetski rat, dolazak i vladavinu Tita, Informbiro, blokovsku podijela svijeta, UN, Gorbačova, raspad Jugoslavije, formiranje samostalnih država Slovenije, Hrvatske, BiH, Makedonije, bombardiranje Srbije od strane NATO-a, smanjenje granica Srbije do onih u okviru kojih je danas, a ima i dalje….

Ovdje nećemo analizirati, nego smo samo nabrojali najpoznatije od onog što se već dogodilo, ali ćemo se pozabaviti događajima koji su zanimljivi na globalnoj razini, koji će lako moguće uslijediti, kao i stilom života koji su Tarabići nevjerojatno točno predvidjeli. Usredotočite se da pažljivo čitate ovaj starinski jezik, a tumačenja prepuštamo vama. Mislimo da su ona, naime, i više nego jasna i da je svaki komentar suvišan.

„Napraviće čoek SANDUK i u njemu će biti neko SOKOĆALO S PRIKAZAMA, a da neće umijeti sa mnom mrtvim da besjedi, bez obzira što će to sokoćalo biti blizu ovome drugom svijetu ko vlas do vlasi kose na svijem ljudskim glavama. Uz pomoć tog sanduka sa sokoćalom čovek će moći da vidi šta se svudje na ovome zemaljskom saru čini. Moći će odavle iz Kremna da vidi šta se tamo iza sedam gora i sedam mora čini.“

„Bušiće ljudi BUNARE u zemlji i iz njija vaditi zlato koje će sve okretati, te im davati svjetlost, hitrinu i snagu,… a zemlju će boljeti rane od tih rupetina.“

„I kod naske će biti ko u čitavom svijetu. Ljudi će omrznuti vazduh i ovaj božji dah i svu božju ljepotu, pa će bježati u smrad. Niko ih neće tamo goniti, nego će to oni sami od svoje volje činjeti.“

„Nećeš moći da razlikuješ ko je muško, a ko je žensko čeljade. Svi će ISTE ALJINE nositi…Vidjeće se mladoženja i mlada, a niko neće znati ko je je od njih dvoje nevesnik, a ko nevjesta.“

„Narod će izglupiti i glupiti sve više…. Ljudi će MIŠLJETI DA SVE ZNAJU, A NIŠTA ZNATI NEĆE.“

„Pojaviće se mudraci na Istoku, pa će njiova pamet preći sva mora i sve međe, a ljudi jopet neće zadugo vjerovati ni ovoj mudrosti, pa će ovu istinu istinski oglašavati za laž.“

„Otići će čoek i do DRUGIJEH SVJETOVA i tamo zateći prazninu i pustoš, ali će jopet smatrati da sve bolje zna, nego li Bože prosti, sam Bog.“

„Tamo sem mira Božijeg ništa vidjeti neće, ali će srcem i dušom osjetiti svu Božiju ljepotu i snagu. Ljudi će se kolima voziti i po Mjesecu i po zvijezdama. Oni će tamo tražiti drugi život, ali tamo života vakog kakav je u nas biti neće. Biće ga, ali oni neće umjeti da razumiju da je to život nakav kakav jeste.“

„NO ŠTO SE GOD VIŠE BUDNE ZNALO, MANJE ĆE SE LJUDI MEĐU SOBOM VOLJETI I PAZITI. NASTAĆE TAKA OMRAZA DA ĆE IM RAZNA SOKOĆALA BITI PREČA OD SVOJIJEH NAJBLIŽIH.“

„ČOEK ĆE VIŠE VJEROVATI SVOME SOKOĆALU, NEGO SVOME PRVOM KOMŠIJI.“

„Oni koji budnu čitali i pisali razne knjige s NUMERAMA smatraće se da najviše znaju. Ti ljudski mudraci će sve prepustiti ovijem nizovima te nako kako im numera reče, tako će živjeti i raditi. Među tijem mudracima biće dobrijeh i rčina.“

„Oni rčinasti činiće razne zle marifetluke. TROVAĆE vazduh i vodu i puštati kijamete po morima silnim, rijekama i zemlji, te će ljudi naglo umirati od nekakvijeh boleština.“

„Oni DOBRI I MUDRI vidjeće da sav taj njihov trud i argatluk ne vrijedi ni po lule duvana i da vodi propasti svijeta, te će umijesto numeracije POTRAŽITI SVOJU PAMET, za zamišljajima. Kada se stanu više baviti ZAMIŠLJAJIMA, biće bliži božijoj mudrosti, ali će sve dockan biti, jerbo će oni zli svu zemlju upropastiti i nastaće pravi pomor. Ondakar će ljudi bježati iz varoši u sela i jopet tražiti planine i tri krstate gore da tamo, u njima, dišu i piju vodu. Oni koji budnu pobjegi spasiće sebe i porod svoj, ali ne svi i ne zadugo, jerbo će se pojaviti velikačka glad. Hrane će biti po varošima i selima, ali će svudje otrovata biti. Mnogi će da bi jeli i najeli se trpati sve u usta, te će od toga odma pomrijeti. Onaj koji budne postio i ispostio, taj će ostati živ jerbo će ga sveti Duh čuvati i biće bliži Bogu.“…..

Ovi kratki citati govore sami od sebe. To su samo djelići Kremanskog proročanstva koje su nam Tarbići ostavili. Ako u njima prepoznajete niz pojava u današnjeg svijetu, sigurno ste se zamislili. Pitanja kamo ide ovaj svijet sve su češće i glasnija. Možda neke odgovore nađete sami, a neke čitajući ovu knjigu.

Izvor: ehoroskop.net

Kako autosugestijom odagnati strah

Autosugestija je proces u kome pojedinac samome sebi nameće određenu misao.

Autosugestija se može upotrebiti za borbu protiv straha i ostalih negativnih stanja duha.

Mlada pevačica je pozvana na audiciju. Veoma se radovala novoj prilici koja joj se ukazuje ali je već tri puta do tada propadala zbog straha.

lako ima veoma dobar glas, neprekidno sebi govori: “Možda im se neće dopasti kako pevam. Daću sve od sebe ali me verovatno neće primiti.” Njena podsvest usvaja negativnu autosugestiju, shvata je kao naredbu i pretvara u neposredan

doživljaj

Pevačica je svoj problem rešila uz pomoć sledeće tehnike. Tri puta dnevno povukla bi se u svoju sobu, udobno bi sela u naslonjaču, opustila se i zatvorila oči. Zatim bi umirila duh ali i telo. Fizička nepokretnost je pogodna za mentalnu pasivnost i čini čovekov um podložniji sugestiji.

Devojka bi zatim počela neprekidno da ponavlja:

“Mirna sam, uravnotežena, sigurna, moj glas je lep i čvrst.” Ovu rečenicu bi lagano ponavljala pet do deset puta.

 Celokupan postupak je, kao što je već rečeno, sprovodila tri puta dnevno i jednom neposredno pred spavanje. Krajem sedmice povratila je sigurnost i samopouzdanje, prilikom sledeće audicije njen nastup je bio izuzetno

zapažen.

Jezik ljubavi: Ovi saveti su spasili milione brakova!

Kojim ljubavnim jezikom govorite vi i vaš partner i, iako se volite, možete li se sporazumeti?

Dr Geri Čepmen, bračni savetnik sa višedecenijskim iskustvom, zna odgovore na ova i još mnoga druga pitanja o ispoljavanju i primanju ljubavi. To je pretočio u knjigu “Pet jezika ljubavi”, koja je prevedena na više od trideset jezika i tako postala svetski bestseler.

Na samom početku veze, kada su ludo zaljubljeni, njihov “ljubavni rezervoar” do vrha je pun emocionalnim, adrenalinskim naletom svega. Vremenom, međutim, razlika u ljubavnim jezicima postaje očigledna, kreću svađe i ljubavna osećanja počinju da opadaju i prazne “ljubavni rezervoar”.

Doktor Čepmen smatra da bračni parovi ne moraju da imaju iste ljubavne jezike da bi bili srećni, ali moraju da znaju kojim jezikom partner govori kako bi mu uspešno pokazali šta osećaju.

Neki načini mogu čak da deluju neprirodno, ali suština je u tome da je svaki odabran sa ciljem da se onom drugom pokaže ljubav. Jer, ako je ispoljavaš na način koji tvoj bračni drug ne razume, on će pomisliti da je nisi ni pokazao odnosno pokazala.

Da se to ne bi događalo, neophodno je da naučite jezik kojim govori vaš partner. U pet jezika ljubavi spadaju: kvalitetno vreme, reči priznanja i odobravanja, pokloni, činjenje usluga, fizički dodir.

Kvalitetno vreme podrazumeva pažljivo slušanje, kvalitetan razgovor, vreme provedeno zajedno u nečemu što ima smisla i što vam je oboma zabavno. Zajednički provedeno vreme ne podrazumeva sedenje na kauču i gledanje TV-a, jer vam je tada pažnja usmerena na nešto drugo a ne na partnera. Ako sedite na kauču, ali ispred ugašenog TV-a i gledate se u oči i razgovarate, odlazite u šetnju, u restoran na kafu… to je kvalitetno provedeno vreme, jer međusobno komunicirate.

Reči priznanja i odobravanja takođe su reči ljubavi, a tu spadaju, na primer, izjave “lepa si”, “veoma si draga osoba, baš takav mi se dopadaš” i slično. Sve su to reči kojima pokazujete zahvalnost i hrabrite partnera. Muž, recimo, može da kaže: “Divno ti stoji ta haljina” ili “Nikada nisi tako dobro izgledala kao večeras!”

Pokloni – Tu spadaju svi, od najmanjih do najvećih, od cveća do nakita, odeće, kuće, automobila. Neki ljudi se osećaju najvoljenijima upravo kada od partnera dobiju poklon. To je univerzalan način iskazivanja ljubavi. Ne postoji kultura u kojoj nije tako. Poklon govori: “Ona misli na mene. Vidi šta mi je dala”.

Činjenje usluga, pak, podrazumeva spremanje večere, pomaganje partneru u raznim poslovima, peglanje njegove košulje, popravku slavine koja curi, vreme provedeno u pomaganju da partner što pre završi neku dužnost. Znate kako kažu stari, da dela govore više od reči. Neki ljudi zaista misle tako, i kada nešto uradite zbog njih, osećaju se voljeno.

Fizički dodir podrazumeva i masažu i vođenje ljubavi. Naravno, svako ima omiljeni način na koji želi da ga partner dodiruje. Dodir u braku je moćan, od držanja za ruke, preko poljupca, grljenja, do samog seksualnog čina.

Izvor;alo.rs

Iskreni zagrljaj može imati jako snažan uticaj na naše telo

Poput smeha, naučnici su otkrili da i zagrljaji imaju lekovita svojstva.

Istraživanja pokazuju da je zagrljaj vrlo učinkovit u lečenju raznih fizičkih bolesti, kao i usamljenosti, depresije, anksioznosti i stresa.

U studiji koja je provedena na Sveučilištu u Sjevernoj Karolini istraživači su otkrili da zagrljaji povećavaju nivo hormona ‘vezivanja’ – oksitocina, smanjuju rizik od srčanih bolesti, snižavaju krvni pritisak i nivo stres hormona kortizola.

Kako naše telo reaguje na zagrljaj?
Prema istraživanju provedenom na Sveučilištu u Severnoj Karolini, kada bi se zaljubljeni par zagrlio na 20 sekundi njihovo telo bi značajno povećalo nivo oksitocina, hormona koji se inače najviše izlučuje tokom poroda ili dojenja.

Takođe, i prijateljski je zagrljaj zabeležio značajan porast, ali ne kao ljubavni.

U međuvremenu, nivo kortizola – hormona stresa se značajno smanjila kod žena, kao i njihov krvni pritisak.

Voditelj istraživanja i psiholog dr. Karen Grewen kaže:

“Podrška partnera se veže uz veće količine oksitocina kod muškaraca i žena.

Međutim, važnost oksitocina i njegovi potencijalni kardioprotektivni učinci mogu biti veći kod žena.”

U drugoj studiji vezanoj za zagrljaje koja je provedna u sklopu Nestlé Happily Healthy Project-a, učestvovalo je gotovo 60.000 ljudi iz Australije.

Na čelu projekta bio je dr. Anthony Grant, psiholog na Sveučilištu u Sidneju i Galaxy Research-u koji je na kraju studije zaključio:

“Nauka nam kaže da dodir ima vrlo važan uticaj na telesno i mentalno zdravlje. Dokazano je da dodir snižava krvni pritisak i stopu otkucaja srca, povećava imunološki sistem i ublažuje bol.

Zagrljaji oslobađaju oksitocin, hormon koji tera ljude da se osećaju sigurno i koji snižava razine kortizola čime se smanjuje stres, teskoba i usamljenost.”

Prednosti zagrljaja
Ljudi su očigledno društveni, o čemu svedoči i bezbroj studija koje pokazuju da su oni koji održavaju bliske prijateljske veze, kao i oni koji su u braku, fizički i psihički zdraviji.

Istraživanja pokazuju da iskren zagrljaj, u kojem su dva srca pritisnuta jedno uz drugo, imaju ove prednosti:

Zagrljaj gradi poverenje i osećaj sigurnosti. To pomaže u otvorenoj i iskrenoj komunikaciji.

Zagrljaji može instantno povećati nivo oksitocina (njegove prednosti smo naveli iznad).

Dugački zagrljaji podižu razine serotonina, hormona odgovornog za dobro raspoloženje i generalni osećaj sreće.

Zagrljaj jača imuni sistem. On stimuliše timus žlezdu koja reguliše i uravnotežuje telesnu proizvodnju belih krvnih zrnaca.

Grljenje opušta mišiće i napetost u telu. Takođe, zagrljaj može ublažiti bol.

Dobar zagrljaj doslovno smanjuje nivo kortizola – stres hormona.

Zagrljaj može instantno poraviti raspoloženje

Potpuno je besplatan!

Izvor: atma

Devet faza braka: Kako prevazići krize i ostati zajedno

Svaka mlada, koja sa mladoženjom ide ka matičaru, oltaru, puna je nade da će njen brak trajati večno.Ali, kada sve njih samo nekoliko godina kasnije upitate da li bi se ponovo udale za istog čoveka, odgovor svake šeste je – ne!

Šta se sve događa između “da” i “kamo sreće da nikada nisam”, objašnjava u svojoj knjizi “Devet faza braka: kako ga graditi, uzdrmati, sačuvati” poznata američka autorka Suzan Šapiro Baraš. Razgovarala je sa ženama starosti od 21 do 85 godina i tako došla do zanimljivog materijala za svojevrsni bračni vodič.

Na samom početku pojasnila je da sve žene koje se udaju i dobiju decu u braku prolaze kroz 9 faza, od kojih svaka može da bude kritična i pogubna. Ali, autorka kaže da kada prepoznate u kojoj je fazi vaš brak, moguće je prevazići krize i čak učvrstiti vezu.

FAZA 1: MLADA PUNA NADE

Bilo bi idealno kada bi ova faza mogla da potraje do kraja života, jer u njoj novopečeni par uživa u tri ključna sastojka dobrog braka: strasti, intimnosti i posvećenosti.

Iako ste već u ovoj fazi pregrmeli neke nesuglasice, sumnje i svađe, i dalje iskreno verujete da na svog muškarca možete da se oslonite i da ćete zajednički dočekati unučiće.

“U ovoj fazi supruge se trude da održe plamen strasti. Neke ističu koliko su posvećene braku upravo zbog toga što su njihovi roditelji razvedeni”, kaže Suzan.

Savet: Strast i romantiku je lako postići u ranoj fazi, ali istovremeno morate da razvijate i prijateljstvo, kao garanciju za dugovečnost braka.

FAZA 2: SAVRŠENA SUPRUGA

Pre svadbe smatrali ste da se podrazumeva da ćete ravnopravno učestvovati u kućnim poslovima i obavezama. Ali već posle dve-tri godine uviđate da ste postali “tri u jedan”, i kuvarica, i čistačica, i poslovna žena.

Suzan kaže da u ovoj fazi problemi počinju da se nagomilavaju jer mnogi muževi misle da su dovoljno potvrdili svoju privrženost samim tim što su otišli pred matičara.

U moderno vreme, kada su gotovo sve supruge zaposlene, pa još moraju da obavljaju i kućne poslove i da raščišćavaju nered iza muževa, mnoge od njih počinju da osećaju da nisu dovoljno cenjene, a pretrpane su poslom i iscrpljene. “Mnoge od njih nisu očekivale da će njihovi muževi imati navike koje su pokazali u braku”, kaže Suzan.

Savet: Kad mane isplivaju na površinu, nebitno je da li je reč o prljavim čarapama, lenjosti ili aljkavosti, to može da bude šok. Pomirite se sa činjenicom da nijedan brak nije idealan. Morate da odlučite šta ćete tolerisati, a preko čega nećete moći da prelazite.

FAZA 3: DECA U CENTRU PAŽNJE

Kada dobije bebu ženino ponašanje i prioriteti se menjaju. Neke izgube interesovanje za partnera, smatrajući da je on obavio biološku funkciju, a druge forsiraju muževe da postanu idealni očevi. A mnoge potpuno gube predstavu o sebi zbog preterane posvećenosti deci, što dovodi do udaljavanja supružnika.

Savet: Uprkos ulozi majke, ne dozvolite da izgubite sebe niti da zanemarite partnera i vezu. Ako oboma odgovara brak u kojem će se sve vrteti oko deteta, onda razgovarajte sa mužem kako ćete podizati porodicu.

FAZA 4: ZAJEDNIČKA POSTELJA, RAZLIČITI SNOVI

U ovoj fazi, koja nastupa u devetoj ili desetoj godini braka, mnoge žene se ne stide da priznaju da im veoma prija razdvojenost od partnera na nekoliko dana. Suzan je, zahvaljujući istraživanju, došla do saznanja da, iako žene žele da zadrže brak, njihovo nezadovoljstvo sve više raste, a najčešće zbog novca ili nesuglasica u vezi vaspitanja deteta.

Savet: Spustite kriterijume i očekivanja. Bićete manje razočarani ako se budete suočili sa promenama koje neminovno donosi bračna zajednica.

FAZA 5: UDALJAVANJE

Kada se deca malo osamostale, a to se događa već negde u petnaestoj godini braka, mnoge žene se ponovo okreću sebi, svojim željama, hobijima i karijeri. U ovom periodu stvara se mnogo prilika za vanbračnu romansu.

“Oko 60 odsto žena u nekoj fazi braka upušta se u preljubu, bilo telesnu ili onu u mislima. Afera “u mislima” najčešće se događa na radnom mestu, gde se kolege jedni drugima poveravaju, otkrivaju tajne i tako uspostavljaju bliskost.

Žene često kažu da je romansa sa strane dobar način da preispitaju svoju ulogu supruge. Ljubavnik im pričinjava zadovoljstva koja je suprug zanemario i, po pravilu, on je sušta suprotnost mužu”, uočila je Suzan.

Savet: Umesto da tražite izlaz van braka, potrudite se da ponovo uspostave bliskost sa mužem, jer upravo izostanak intimnosti njih tera na prevaru. Trebalo bi što više vremena da provodite zajedno.

NAJVEĆI NEPRIJATELJI Kao četiri najveća neprijatelja braka, psiholog i bračni savetnik dr Džon Gotman navodi: kritikovanje, prezir, odbrambeni stav i izbegavanje sukoba. Kritikovanje partnerovog karaktera pogubno je za vezu, ali to ne znači da nezadovoljstvo treba prećutati. Prigovarajte zbog događaja, a ne zbog partnera. Na primer, recite: “Zabrinuo sam se što kasniš, a nisi javila”, a ne: “Naravno da nisi javila da kasniš, jer ti misliš samo na sebe”. Ako u komunikaciji preterano pokazujete prezir, na taj način obezvređujete drugu osobu i psihički je zlostavljate. Ako sa podsmehom dočekujete partnerove reči ili prevrćete očima dok on nastoji da vam nešto kaže, smesta sa tim prekinite želite li da očuvate brak. Gotman savetuje da, kada vas partner upozorava da grešite, ne treba odmah zauzimati odbrambeni stav. “Odbrambenim stavom se ne opravdavate, već partneru poručujete da ne slušate ono što on govori”, ističe Gotman. Sukobe je potrebno rešavati a ne izbegavati ih praveći se da ste zauzeti drugim stvarima. Izbegavanje sukoba vodi ka nedostatku razumevanja i komunikacije, što je jedan od najčešćih razloga za razvod.

FAZA 6: MOGUĆ RAZVOD

Za sredovečne supruge, koje imaju dvadeset i kusur godina bračnog staža, preljuba koja je otpočela u prethodnoj fazi sada može da rasturi brak.

Mnoge od njih počinju da se pitaju šta imaju od braka. Finansijski su samostalne, deca su gotovo potpuno samostalna, pa im razvod ne deluje kao nešto strašno. Počinju da se raspituju kako žive njihove prijateljice koje nisu udate.

Ovo je faza u kojoj se često dešava finale mnogih brakova. “Sredovečna žena koja oseća nezadovoljstvo često se odlučuje za razvod i smatra da je to dobra odluka”, ističe Suzan.

Savet: Ako razmišljate o razvodu, prvo se privremeno razdvojite da biste bili sigurni da li ste prenaglili ili je razvod neminovnost. I, pre nego što odete zajedno kod bračnog terapeuta, prvo sami posetite psihologa.

FAZA 7: PREGOVORI

Ova faza nastupa između 15. i 30. godine braka. Tada supruge ponovo razmatraju bračnu situaciju i u velikom broju slučajeva zaključuju da je ipak bolje da se ne razvedu. Njihove razvedene prijateljice ili udovice uopšte nisu tako srećne ili bezbrižne kako se na prvi pogled činilo, a tu je uviđanje da slobodni muškarci i nisu neke prilike. Tako, imajući u vidu izreku “ne mogu sa njim, ali ne mogu ni bez njega”, odlučuju da između razvoda i udobnosti braka, ipak odaberu ovo drugo.

Savet: Zapitajte se da li vaša neudata ili razvedena prijateljica ima veliki uticaj na vas, pričajući vam o svom burnom ljubavnom životu. Nastojte da napravite plan za oživljavanje veze sa mužem.

FAZA 8: RAVNOTEŽA

Između 30. i 40. godine braka kasno je za manipulacije, nadmudrivanja i igre moći. Već napamet znate i svoje i suprugove prednosti, mane i slabosti. Ali, sa dolaskom unučića, ta ravnoteža može da bude narušena.

“Utešno je to što u ovoj fazi sve one pogrešne predstave o braku, sva maštanja o ulozi supruge, zamenjuje autentičnost braka, odnosno realnost”, kaže Suzan.

Savet: Cenite podršku koju imate od supruga i podržavajte ga u privikavanju na ulogu dede. Budite najbolji prijatelji i tragajte za zajedničkim temama i interesovanjima.

FAZA 9: SAMILOST

Kada počnu da se približavaju srebrnom ili zlatnom jubileju, supruge shvataju koliko je važno da se supružnici međusobno ne omalovažavaju. Do tada su naučile i da opraštaju.

Doduše, možda se novac, odnosno njegov nedostatak, i dalje pojavljuju kao problem. Istraživanje je pokazalo da su žene i dalje štedljive, da se ponašaju kao porodična banka, a da muževe iritira ta štedljivost jer su se nadali da će u poznim godinama, kada otplate sve kredite, putovati i uživati.

Savet: Budite jedno drugom podrška i sigurna luka. Nemojte da se prepirete oko prošlosti, ne prigovarajte jedno drugom, ne pokrećite trivijalne konflikte. Prihvatite najzad činjenicu da to što je svako od vas ponekad imao sopstveni život, što je bio “ja” a ne uvek “mi”, ne mora da bude prepreka u braku. Jer, ako do sada niste odustali od braka, verovatno ste naučili kako da izađete na kraj sa partnerom i svim njegovim manama.

Izvor: novosti.rs

Šta su zapravo srodne duše?

Popularna kultura bi da poverujemo daje srodna duša savršen ljubavni partner. Iako je istina da srodne duše mogu da dovedu do najboljih veza, uparivanje nije nužno intimne, romantične ili seksualne prirode. Srodna duša može da ima bilo kakvu ulogu u vašem životu, uključujući članove porodice, kolege, drugare iz škole, komšije, strance, ljubavnike. Srodna duša je osoba čija duša ima čvrstu vezu sa vašom dušom.

Veze srodnih duša se mogu opisati na jedan od tri načina: srodne porodice, srodne grupe i blizanački plamenovi. Ove grupe, mogu se predstaviti kao grane velikog stabla drveta. Stablo je izvor/duh odnosno duša i svi smo deo toga. To znači da smo zapravo mi sami naše srodne duše na višim vibracijama. Dok smo u ljudskom obliku, mi rezonujemo mnogo jače sa dušama koje su na istoj “grani” zbog naših sličnosti i zajedničkih prošlosti. U stvari, svi smo mi srodne duše, ali one duše koje su nam najbliže, oživljavaju najjače srodne uspomene.

Srodna porodica

Vaša srodna porodica je duhovni ekvivalent vašoj biološkoj porodici, ovde na zemlji. Oni se mogu pojaviti u obliku rođaka ovde na zemlji, ili bi mogao biti bilo ko u vašem životu. Kada ih sretnete, osećaćete ih kao svoju braću i sestre, roditelje ili kao svoju decu. Vi i vaša srodna porodica delite istu nad-dušu (božanski duh), tako da ste svi vi aspekti iste duše.

Svrha

Svrha srodne porodice je da voli, neguje,vodi, štiti,pruža podršku i pomoć. Članovi srodne porodice će vam pomoći da se uskladite sa svrhom vaše duše i da ubrzate svoj duhovni rast.

Veze

Srodne porodice su kao i biološke porodice. U okviru velikog porodičnog stabla, postoje manje grupacije duša, koje čine osnovu porodičnih jedinica.

Verovatnoća susreta

Ako imate srodnu porodicu koja je inkarnirana na zemlji, onda je mogućnost susreta velika. Duhovno, vi ćete biti svesni jedni drugih, i intuitivno ćete se privući. To može da potraje mnogo godina, ali kada pravo vreme dođe, susrešćete se.

Prepoznavanje

Varnice mogu da se pojave kada se sretnete sa srodnom porodicom. Ukoliko postoji seksualna privlačnost, tada ove veze mogu biti veoma uzbudljive i strastvene. U drugim slučajevima, veza je više familijarna. Bez obzira na prirodu veze, vi ćete ih voleti i želeti da provodite što više vremena zajedno, od trenutka kada se sretnete.

Povezanost

Veze srodnih porodica su čvrste i pune ljubavi, podrški, negovanja i osećajnosti na zemlji. Veza je izuzetno moćna i neosporna. Privući ćete se zajedno snagama jačim od bilo kojih zemaljskih uslova (tj. pol, starost, bračno stanje). Veza se može ispoljiti u vidu romantičnog spoja, ili možete postati najbolji prijatelji. Ta osoba će se uvek osećati prijatno u vašem društvu.

Trajanje

Srodno porodični odnosi su dugovečni. Između bilo kog odnosa, to je onaj koji će trajati ceo život (i duže). Veza pruža takvu neverovatnu ljubav i podršku, koju nijedna druga veza ne može nadmašiti.

Srodna grupa

Srodna grupa je slična vašim prijateljima, drugovima iz razreda i saradnicima. Susreti članova srodnih grupa su često izazvani značajnim životnim događajima, ili oni mogu delovati kao katalizator za velike životne promene.

Svrha

Članovi vaše srodne grupe rade na istim životnim zadacima kao i vi tako da imate odgovarajuće i komplementarne životne teme. Oni dolaze u vaš život kako bi vam pomogli da postignete zajednički duhovni cilj.

Povezanost

Imate mnoštvo članova srodne grupe. To je verovatno zbog toga što su mnogi iz vaše srodne grupe inkarnirali ovde na zemlji u ovom trenutku.
Članovi srodnih grupa dolaze u vaš život u značajnim trenucima kako bi vam pomogli u ostvarenju vaše životne svrhe. Ovi susreti vam pomažu u duhovnom razvoju, kao i da napravite velike korake u vašem životu. Članovi srodne grupe mogu imati skoro bilo koju ulogu u vašem životu: najbolji prijatelj, partner, član porodice, komšija, kolega sa posla ili neko koga ste slučajno sreli u prolazu. Oni vam pomažu da shvatite zašto ste ovde na zemlji, kao i da spoznate svoju svrhu.

Verovatnoća susreta

Velika je verovatnoća da ste već sreli najmanje jednog od članova vaše srodne grupe. Što ste na višem duhovnom nivou, više tih veza ćete ostvariti.

Prepoznavanje

Postoji nešto intenzivnija veza sa članovima srodne porodice nego sa srodnom grupom, ali obe izazivaju snažna pozitivna osećanja i divne intuitivne uspomene na kuću. Članovi vaše srodne grupe odmah će se osećati poznatim i sigurnim sa vama. Možda ćete se naći u situaciji da delite privatne detalje svog života sapotpunim strancem. Možda je to neko koga ste sreli u prodavnici, ili to može biti osoba koju ste upravo upoznalii za koju imate osećaj da je davno izgubljeni prijatelj. Međutim kada se veza desi, to će vas promeniti u pozitivnom smislu.

Trajanje

Usled svrhe i prirode veza, može se desiti da ovi odnosi ne potraju. Bez obzira koliko kratkoročni ili dugovečni bili, ovi susreti uvek služe višoj svrsi.

Blizanački plamen

Plamen blizanac je vrlo posebna veza blizanačke srodne duše. Vi delite istu neposrednu nad-dušu. U cilju stvaranja polariteta svesnosti u zemaljskoj 3D dimenziji, vaša nad duša – bira dve odvojene ekspresije sebe, jednu mušku i jednu žensku, svaka savršeno balansirana i komplementarna drugoj. Dva aspekta duše mogu inkarnirati zajedno ili jedan deo može ostati na na višem dimenzionalnom nivou, dok drugi silazi na ovaj nivo svesti. Vi i vaš plamen blizanac sesavršeno dopunjujete, kao dve strane istog novčića. Ove dve osobe, poseduju istu dušu, intuitivno su svesne jedna druge i provode čitav život u potrazi za drugom.

Svrha

Vaša srodna blizanačka duša deluje kao vodič i balast, dajući vam oba smera i ravnotežu dok ste ovde u fizičkom obliku. Na primer, ukoliko ste žena, ili imate otelotvorene ženske karakteristike, tada vaš plamen blizanac poseduje muške osobine. Vi ste savršeni prikazi jin-jang energije. Vaš blizanac će vas voditi kroz razna učenja. Susret sa vašim blizancem ovde na zemlji može ubrzati vaš duhovni rast.

Povezanost

Duša je višedimenzionalna i stoga ima više blizanačkih plamenova. Međutim, deo vaše duše koja je ovde inkarnirana, ima samo jedan blizanački plamen.
Ne možete ništa sakriti od vašeg plamena blizanca. Svi aspekti vašeg bića, i svetlo i tamno, transparentni su vašem blizancu. To znači da sve što nije rešeno, isceljeno ili u ravnoteži, izbiće na površinu kada ste zajedno. Ovo može biti pretežno intenzivno ukoliko niste radili na svojim problemima pre susreta sa vašim blizancem. To je razlog zašto većina blizanaca ne bira da inkarnira zajedno.

Verovatnoća susreta

Nekada je bio redak slučaj da se obe polovine nad-duše inkarniraju u isto vreme ovde na zemlji, ali to se menja. Sa našom neposrednom ekspanzijom svesti, više blizanačkih plamena bira ponovo sjedinjenje ovde na zemlji. Ipak, šansa za susret sa vašim blizančkim plamenom je slaba. To ne znači da ne možete da se povežete sa blizanačkim plamenom, duhovnim metodama.

Prepoznavanje

Trenutno, neposredno, nesporno, moćno prepoznavanje duše, nastaje prilikom susreta blizanačkog plamena jer je ova duša, vaš odraz.

Trajanje

Veza blizanačkog plamena prevazilazi ovaj zemaljski domen i zato je apsolutno trajna. Kao što je rečeno, može se desiti da povezanost blizanačkih srodnih duša ovde na zemlji ne traje zauvek, zbog intenziteta veze i jin-jang prirode duše. Trajanje, dakle, u velikoj meri zavisi od vremenske usklađenosti i pripremljenostiobe polovine duše.

Izvor: alternativa.rs

Da li duša umire ili se vraća u univerzum?

0

Prema rečima dvojice vodećih naučnika, ljudski mozak je u stvari “biološki kompjuter“ a “svest ljudi“ je program koji pokreće kvantni računar koji se nalazi u mozgu i koji nastavlja da postoji čak i kada mi “umremo.“

Kako su stručnjaci to objasnili, nakon što ljudi umru, njihova duša se vraća u univerzum i ne umire.

Debata o postojanju duše i tome da li je ona besmrtna ili umire sa osobom je beskrajna priča koja vekovima okupira vreme velikih mislilaca univerzalne istorije. Njena misteriozna priroda i dalje fascinira različite oblasti nauke, ali sada je grupa istraživača otkrila novu istinu o njoj: “duša“ ne umire, vraća se u univerzum.

Od 1996. godine, dr Stjuart Hamerof, američki fizičar i profesor emeritus na Odeljenju za anesteziologiju i psihologiju, i ser Rodžer Penrouz, matematički fizičar na Univerzitetu Oksford, su radili na Kvantnoj teoriji svesti u kojoj tvrde da se duša održava u mikrotubulama moždanih ćelija.

Njihova “provokativna“ teorija navodi da ljudsku dušu sadrže moždane ćelije u strukturama unutar njih, pod nazivom mikrotubule.

Ova dva istraživača veruju da je ljudski mozak u stvari “biološki kompjuter“ i da je “svest ljudi“ program koji pokreće kvantni račnunar koji se nalazi u mozgu i koji nastavlja da postoji čak i nakon što mi “umremo.“

Osim toga, oba naučnika tvrde da je ono što ljudi doživljavaju kao “svest“ u stvari rezultat efekata “kvatne gravitacije“ koji se nalaze u takozvanim “mikrotubulama.“ Ovaj proces je, od strane ova dva naučnika, nazvan “Orkestrirana objektivna redukcija! (Orch-OR).

Teorija ukazuje da kada ljudi uđu u fazu poznatu kao “klinička smrt,“ mikrotubule koje se nalaze u mozgu gube kvantno stanje, ali održavaju informacije koje su sadržane u njima. Drugim rečima – kako su to stručnjaci objasnili, kada ljudi umru, njihova duša se vraća u univerzum i ne umire.

Govoreći za dokumentarac “Kroz crvotočinu“ na Science Channel, dr Hamerof je rekao:

“Recimo da srce prestane da kuca, krv prestane da teče; mikrotubule gube kvantno stanje. Kvantna informacija unutar mikrotubula nije uništena, ne može biti uništena, ona se samo distribuira i odlazi u univerzum. Ako pacijenta ožive, ova kvantna informacija može da se vrati u mikrotubule i pacijent će da kaže: “Imao sam iskustvo bliske smrti.“ Ako ga ne ožive, i pacijent umre, moguće je da ova kvantna informacija može da postoji izvan tela, možda i beskonačno, kao duša.“

Prema ovoj teoriji, ljudske duše su više od samo “interakcije“ neurona u našem mozgu i možda su prisutne od početka vremena.

Izvor:Webtribune.rs

Čuda i isceljenja se dešavaju: Iskreno kažite ove 2 magične reči!

0

Vreme je pokazalo da negativan govor i verovanja negativno utiču na naše blagostanje i zdravlje. Srećom, važi i obrnuto. I nauka je počela da priznaje ono što su šamani, iscelitelji i duhovni učitelji znali milenijumima. Istraživači poput Brusa Liptona, doktora nauka, su pokazala da naše misli, svesno ili nesvesno, imaju dubok uticaj na naše telo – na nivou ćelija i na sam naš DNK.

  Vreme je pokazalo da negativan govor i negativna verovanja negativno utiču na naše blagostanje i zdravlje. Srećom, važi i obrnuto. Kada živimo u bezuslovnoj, istinskoj ljubavi – čuda se događaju.

  Uzmimo priču o ženi koja boluje od raka u fazi IV. Njeno telo je opustošeno od konvencionalnih terapija – izgubila je kosu i jako smršala, naglo je ostarila i osećala je veliki bol. Ona je u suštini umirala. Kasno jedne noći, dok je stajala ispred ogledala, gledajući svoje ispijeno telo, osetila je neverovatno, svesrdno saosećanje prema sebi.

Počela je s ljubavlju da razgovara sa svojim telom, kao što bi razgovarala s malim, uplašenim detetom, govoreći mu koliko ga voli. Takođe je izrazila žaljenje što nije ranije pokazala svom telu istinsku ljubav i poštovanje. Njen razgovor je trajao neko vreme.

  Otišla je u krevet osećajući mir i zadovoljstvo koje nije osetila godinama. Danas govori kako je to bio početak njenog zapanjujućeg oporavka.

  Svaka misao je važna

  Mi obično ne obraćamo mnogo pažnje mislima koje nam se vrte po glavi – što je velika greška. Evo zašto. Negativan govor koji zuji u pozadini našeg mozga – naše ćelije slušaju 24 sata 7 dana u nedelji. Kao što Ijan Braun ističe u knjizi “Korisne stvari koje treba da govorimo našim ćelijama”: “Ćelije gomilaju emocije, misli i prethodna iskustva – i sve to čuvaju dok im ne kažemo da otpuste.”

  Ali, dobra vest je da naše ćelije apsorbuju i mile, ohrabrujuće, pozitivne misli i reči. Tibetanska poslovica kaže da se svaka misao – sve do jedne – broji. Čak i naučnici shvataju da DNK može da se reprogramira rečima i frekvencijama.

Umesto da bezglavo bombardujemo naše ćelije nekorisnim mislima i uverenjima, možemo da počnemo da se isceljujemo prvo spoznajom da nismo samo mozak koji je podržan od strane nekonzistentnog tela – nesrećna orijentacija u većini zapadnih društava danas. Mi smo zapravo vrlo inteligentan sistem u kojem svaki deo ima svoju jedinstvenu svest koja doprinosi celini.

  Pozitivan govor telu za ozdravljenje

Medicinska intuitivna savetnica Kerolajn Mis seća se vremena kad je dobila snažne “poruke” tuge i zbunjenosti iz jetre klijenta. Kada je Kerolajn upitala ženu o tome, klijentkinja je priznala da je gajila ljutnju prema svojoj jetri jer nije funkcionisala kako treba. Isto važi i za svaki organ i ćeliju u telu – svi slušaju (i odgovaraju) na naše misli.

Kada jednom shvatimo tu neverovatnu međuzavisnost u nama, možemo da razvijemo ljubav i odnos pun poštovanja s našim telom, organima i ćelijama. Stišavanje uma kroz meditaciju i slušanje našeg tela je dobar prvi korak. Bićete iznenađeni informacijama koje poput mehurića izlaze na površinu.

Tada ćemo našem dragom telu (bolesnom organu) moći da kažemo naglas dve jednostavne reči s iskrenom namerom: “Volim te”.

Neki počinju sa specifičnim problematičnim područjem, drugi umotaju celo telo lekovitim rečima.

izvor: atma.hr

Vladeta Jerotić: BAJKE KAO TERAPEUTSKO SREDSTVO

Nerešeno je pitanje istorijskog porekla bajki. Poznato je da svi narodi sveta, oni koji su izumrli u davnoj prošlosti, kao i oni koji danas žive, najrazvijeniji, pa i oni najzaostaliji – poznaju bajke. Kada su Jakob i Vilhelm Grim 1812. godine objavili svoju prvu zbirku bajki, već nekoliko stotina godina pre ovog doba postojala su u Evropi rasturena, nesistematska i zaboravljena izdanja pojedinih viđenijih ljudi koji su skupljali usmena narodna kazivanja iz sveta bajki. Kada se posle Grimovog doba počelo sa sistematskim istraživanjem ovog začaranog sveta, tako bliskog i dragog svakom detetu, ali i odraslom čoveku, kada se počelo s ovim istraživanjem i po ostalim kontinentima, otkriće je bilo jedinstveno i u prvi mah iznenađujuće. Potpuno istovetni motivi sačinjavali su sadržaj bajki, nezavisno od bilo kakvog prenošenja, međusobnih uticaja, nastali u različitim predelima, kod raznih naroda i u razno doba. Već je Vilhelm Grim nasLutio istinu kada je pisao: “Postoje stanja koja su toliko jednostavna i prirodna da se uvek iznova vraćaju, kao što postoje i misli koje se same od sebe nameću”.

Interesovanje etnologa i antropologa za mitove starih naroda i njihovo poreklo, potpomognuto otkrićima psihologa i psihijatara o arhajskim slojevima u ljudskoj psihi, koja ima nešto zajedničko svejedno o kome je narodu reč i o kome istorijskom dobu, uslovili su nastanak tzv. antropološke teorije o bajkama dvojice engleskih istraživača, Tejlora i Langa. Po ovoj teoriji, koja je stekla opšta priznanja, bajke predstavljaju otiske ljudskih pratipova i ljudskih pramotiva. Uvek iznova u bajkama se pojavljuju dobri i zli, pametni i glupi, lukavi i naivni, muškarac kao heroj, osvajač ili vrač, koji svoja natprirodna svojstva koristi u dobre ili rđave svrhe, žena kao majka, sestra, ljubavnica, koja donosi spas muškarcu ili ga kao veštica omađija. Motivi su takođe uvek isti: beskrajna avanturistička putovanja u potrazi za blagom, zarobljenom princezom, nemuštim jezikom itd. Pojam vremena nedostaje, sto godina ne predstavljaju ništa. Svet u bajkama osvojen je delanjem, junak je stalno aktivan, a uspeh njegovog delovanja je preobražaj. Pošto su objekti lišeni svojih stvarnih odlika, moguća je transformacija figura, tako da svaki sa svakim može da stupi u kontakt. Kraljevi, prosjaci, umrli, đavoli, životinje, biljke susreću se na jednoj ravni. Pošto poziv na delanje, kao i potrebne snage i sposobnosti dolaze junaku iz okoline, on može da ostvari svoje planove tek predavanjem svetu. Zadaci, teškoće i opasnosti koji mu se suprotstavljaju, služe mu kao mogućnosti. U susretu sa njima njegova sudbina postaje nešto određeno i bitno. Pomoći koje usput dobija, ili ih sam nalazi, ne služe mu radi zadovoljavanja nekih njegovih ćudi, već samo da bi još sigurnije išao putem svoje sudbine. Tako isto, ako on pomaže drugima, ne misleći pritom na sebe, upravo takvim postupkom otvara sebi put ka cilju. Idući smelo sopstvenim putem, junak i ne znajući pomaže drugima, ali i obratno, misleći samo na druge, dostiže sopstveni cilj.

Da bi se još bolje približili stvarnom terapeutskom cilju bajki, koje se danas primenjuju ne samo kod neurotične dece, kao jedan od sastavnih delova složene i ciljane terapije, već sve više po psihijatrijskim klinikama u svetu i kod neurotičara, pa i psihotičara, morali bismo da ispitamo dejstvo ovakvih čitanih ili pričanih bajki na ljudsku psihu.

Najpre se došlo do konstatacije da bajke razumeju i deca i odrasli, sasvim nezavisno od njihovog poznavanja mitologije i psihologije, na jedan neposredan, moglo bi se reći čak intuitivan način. Kada slušamo neku bajku, čvrste spone koje ograđuju naše svesno od nesvesnog bića popuštaju, davno zaboravljeni i delom potisnuti svet ranog detinjstva ponovo iskrsava pred našim duhovnim očima i to naše nesvesno, ovako oslobođeno uobičajenih ograda, neposredno upija i smesta shvata skriveni cilj i pouku. Ako u bajkama i ima povremeno nečeg intelektualnog i racionalnog, ono ostavlja slušaoce ili čitaoce nedirnutim. Tek kada otpočne aktivno emocionalno identifikovanje sa zbivanjima junaka, u njima se budi sopstvena prošlost koja ne ostaje izolovano doživljena, već podstiče elementarnu volju za životom, inicijativu prema delanju, prilagođavanje svetu, kao i ono toliko potrebno, naročito duševno poremećenim, neophodno osećanje zbrinutosti u svetu događaja.

Svaki od nas povremeno oseća potrebu za ovakvim svetom čarolija, jer u njega može da smesti sopstvene konflikte u kojima vrvi čitav jedan svet želja, straha i potrebe za zaštitom. Usluga koju bajke čine deci i odraslima neprocenjiva je; ona je posebno kod dece ona dragocena pomoć koju odraslima pruža pozorište, čitanje romana i ponekad bioskop. Razna ružna dela u bajkama, privremeno trijumfovanje zla, pa čak i svireposti, ne umanjuju radost izazvanu pričanjem. Naprotiv, psihoanalitičari su otkrili paradoksalno osećanje u slušaoca ili čitaoca, koje su nazvali: zadovoljstvo od straha. Strah biva doživljen na realno-irealnom tlu i na ovaj način bolje priprema doživljavanje nekog realnog straha u životu. Ovo je vrlo pogodan put pripreme deteta za zrelije doživljavanje straha, od koga ga život kasnije sigurno neće poštedeti.

Pokušajem identifikacije pacijenta sa događajima u bajci približavamo ga, kao što smo rekli, njegovim sopstvenim unutrašnjim zbivanjima. Posle ponavljanog slušanja jedne iste, za svaki slučaj posebno izabrane bajke (koje se mogu koristiti i kao grupna terapija), zatim pričanja i prepričavanja te bajke i najzad, igranja sadržaja iz bajki – uočava se da pacijent postaje aktivniji, otvoreniji, od svojih bolesnih simptoma udaljeniji i za kontakte sposobniji. Pogrešno je bajke sadržajno interpretirati i naknadno racionalizovati. Korisno je, međutim, naterati pacijente da i sami izmisle bajke, kada su u grupi da podele uloge i sami režiraju zbivanja, jer će tako njihovi problemi postati jasniji. Koliko je ovakav način terapije prirodan i neusiljen dokazuje i činjenica da deca međusobno često organizuju upravo takvu vrstu igre.

Ne znamo kako su nastale bajke i mitovi. Na pitanje da li u njima, naročito u mitovima, ima i tragova nekih stvarno odigranih događaja, kao na primer u mitu o potopu, koji poznaju zaista svi narodi iz najdavnije prošlosti ili su oni ostaci dečje duše primitivnog čoveka preistorijskog doba (da li je ovaj bio baš toliko primitivan?), načina na koje on reagovao na spoljašnje promene u prirodi i unutrašnje promene u sopstvenoj duši, još je teško precizno odgovoriti. Pored elemenata nesumnjivo slikovitog načina predstavljanja magijskog doživljavanja jednog animistički shvaćenog sveta sa konkretnim, dečijim načinom mišljenja, sigurno je da postoje i vrlo jake sposobnosti apstraktnog mišljenja. Nekad vrlo duboka filozofska nota u bajkama, etički princip u njoj, zrelost razmišljanja o razornoj snazi zla u svetu, ili još i jačem principu dobra, ukazuju na moguće uticaje već razvijenijih religioznih sistema naroda u kojima su ovakve bajke nastale. Takve su, na primer, bajke iz Tebe iz 253. godine pre naše ere Čarobna knjiga boga Tota, ili iz predela Amazone Nebeske suze, ili iz Afrike Kako je rat došao u svet.

U svakom slučaju, mitovi i bajke predstavljaju trajno kulturno dobro čovečanstva koje verovatno nikad, dok je sveta i veka, neće izgubiti od svoje snage i blagotvornog delovanja na pojedince i grupe, decu i odrasle. Savremena psihijatrija ovo je tačno uočila, otud je primena bajki u terapeutske svrhe postalo još jedno oruđe u rukama veštih terapeuta. Pedagoški principi svakog roditeljskog doma ne bi se smeli u odgajivanju dece nikad odreći ovog blaga. Oplemenjivanje čitave čovekove ličnosti ublažavanjem jaza između njegovog svesnog i nesvesnog principa, upoznavanje i pomirenje našeg Ja sa haosom, ali paradoksalno i sa harmonijom našeg nesvesnog bića – postiže se uživljavanjem u mitove i bajke.

Izvor: http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Knjige/Jerotic1/Lat_VJerotic47.htm