Naslovna Blog Stranica 331

Kako se zaštititi od zimskog sunca tokom aktivnosti na snegu…

0

Do sada smo već naučili: pri outdoor aktivnostima tokom najtoplijeg doba dana treba nositi duge rukave, nogavice, šešir i odgovarajuće naočare, a eksponirane delove tela zaštititi kremom za sunčanje visokog faktora. Čini se da smo tokom leta uglavnom dobro zaštićeni, te da je daleko češće dolazilo do „cvrčanja” kada to retko ko očekuje – zimi, pa čak i po oblačnom danu… „Zubato” sunce zna da prevari, pa se čak i onim marljivima dešavalo da zbog sitnih propusta završe sa opekotinama drugog stepena u nosu, vratu ili nadlanicama.

Dok prelazite preko snežnih površina, UV zraci se odbijaju od kristala snega i, pošto vas „gledaju” iz drugog ugla, pronalaze sve nezaštićene delove, a to su najčešće nosnice, kapci i deo oko brade. Ovo lako crvenilo se zbog hladnoće obično dodatno iskomplikuje, pa osoba koja je zaboravila da nanese „faktor” veoma brzo završava s ljubičastim pečatima na licu i oteklim kapcima i usnama. Ovakva „povreda” često može da bude okidač i za alergijsku reakciju koja se manifestuje osipom. Imajte na umu da oblaci umanjuju ultravioletno zračenje tek za deset do 30 odsto. Prema tome: bilo da li ste planinar, skijaš ili border, bez obzira koliko ste cool – ne uzimajte zimu zdravo za gotovo!

Zaštita od „zubatog” sunca

Zaštita od zimskog sunca je manje više ista kao i od letnjeg, s tim što posebno treba obratiti pažnju na neke sitnice.

  • Faktor faktora: Pri izboru kreme za sunčanje budite obazrivi i nemojte obavezno koristiti istu onu koju nosite na plažu samo zato što ima „veliki faktor”. Zimi birajte kreme koje ne ostavljaju masan i vlažan trag jer u zimskim uslovima, kada je povećana vlažnost, mogu dodatno da snize temperaturu na površini kože, što baš nije uputno na hladnoći. Tada se izlažete opasnosti od smrzavanja – povrede koja se manifestuje na sličan način kao i opekotina.

  • Kako i kada nanositi kremu: Kremu sa visokim faktorom zaštite nanesite pola sata pre izlaganja suncu, a posebnu pažnju obratite na nos (sa svih strana, a posebno nosnice), bradu i deo iznad obrva. Nakon toga, krenu u tankom sloju nanosite na svaka dva sata. Nos je naročito nezgodan za održavanje, jer zbog hladnoće dolazi do kondenzacije. To znači da ćete ga često brisati i skidati dragocene slojeve kreme, pa obratite dodatnu pažnju.

  • Stikovi za usne: Klasična zaštita za usne nije dovoljna. Ona štiti vaše usne od isušivanja, ali nikako nije dovoljna da ih zaštiti od UV zračenja. Ukoliko ne želite očaravajuće nabrekle usne poput lame, obavezno koristite stikove sa UV zaštitom. Mnogi stikovi ostavljaju beli trag, što vam se možda neće svideti, ali upravo oni pružaju najbolju zaštitu. Mnogi ih koriste i za zaštitu nosa.

  • Zaštita očiju: Bilo koje naočare vaše oči neće zaštititi od pogubnog uticaja UV zračenja. Obične naočare zatamnjuju vaš vidik i zenice su otvorenije, te propuštaju više svetla, pa tako i UV zraka. Bolje uložite malo više novca i kupite naočare ili lečerke s UV atestom. Najbolje je koristiti kombinaciju naočara i glačerki: kada se penjete i naprežete koristite naočare, te tako izbegnite znojenje i zamagljivanje, a u spustu i pri agresivnim padavinama stavite glečerke. Ako morateda birate, bolje kupite naočare, jer glečerke ne dišu dobro. Ako ste skijaš ili border – šta da vam kažemo – moraćete da investirate u obe „sitnice”.

  • Šešir, kapa, kačket: Šeširi dolaze u svim oblicima i veličinama, i trebali biste pazariti onaj koji vas najbolje štiti. Mali problem je taj što šeširi odlično štite od sunca, ali ne i od hladnoće. Štrikane kape, pak, pružaju odličnu termičku zaštitu, ali ne štite lice od UV zračenja. Možda je najbolje rešenje filcani kačket s zaštitom za uši. Ukoliko vas ovaj model suviše podseća na „hvala ti deko”, potražite hibrid: „štrikana vunena gombica s obodom”, koji istovremeno greje i sprečava „cvrčaje”. Korišćenje dobre kape ili kačketa ne isključuje upotrebu kreme.

  • Buff: Sjajna jednostavna stvar! Može da bude kapa, zaštita lica, šal, rajf za kosu, maramica… Kombinacijom buffa, glečerki i odgovarajuće kape možete sasvim da izbegnete upotrebu krema za sunčanje, ali to ipak ne savetujemo.

Šta ako ipak…

Ok, bili ste pažljivi, ali ste ipak završili s „prženicama” na licu. Usne vam pulsiraju, oči vas peku, a crvenilo se širi i osećate kako će se uskoro pojaviti vodenasti plikovi… Prvo što treba da uradite jeste da se sklonite od izvora UV zračenja.

  • Najefikasniji lek protiv opekotina jeste hladan tuš. Pored toga što smanjuje bol, hladna voda ublažava crvenilo i hladi oštećene slojeve kože. Ovaj trik možete koristiti svaki put kada updnete u nepriliku, bilo da ste na skijalištu ili u kuhinji. Samo budite uporni i nakon deset minuta tuširanja drugostepena opekotina biće tek blago crvenilo.

  • Šoljicu jabukovog sirćeta sipajte u mlaku vodu za kupanje. Blago kisela sredina pomaže regeneraciju površinskih slojeva kože.

  • Maska od ovsene kaše čini prava čuda ukoliko ste spržili delove lica.

  • Nekoliko kapi esencijalnog ulja lavande ili kamilice olakšava bol kod površinskih opekotina kože.

  • Izbegavajte sapun ili veštačke preparate prilikom umivanja, jer mogu dodatno da isuše kožu.

  • Koristite losione koji sadrže aloju da bi se umirili i hidratizirali oštećenu kožu. Neki proizvodi od aloje sadrže lidokain – blagi anestetik koji može pomoći u ublažavanju bolova od opekotina.

  • Pijte puno vode, voćnih nezaslađenih sokova i sportskih suplemenata za rehidrataciju i vraćanje minerala. Naime, vaša koža je suva i dehidrirana, pa nadoknada izgubljenih telesnih tečnosti pomaže bržem zaceljenju. Iako se najčešće radi o radi licu, odnosno relativno maloj površini, dobro hidriranje pomaže bržem zaceljenju i minimalizuje potencijalne komplikacije.

  • Stari dobri, smrdljivi jekoderm. Nije popularan, ali olakšava tegobe. Koži vraća elastičnost, hidratizuje i pomaže u regenraciji. Bilo da se radi o sprženom licu ili batacima – i dalje je nezamenjiv.

  • Kreme na bazi hidrokortizona odlične su za tretiranje upalnih bolesti kože, poput dermatitisa, atopijskog dermatitisa, seboreičnog dermatitisa i seboreje. Naravno, ekspresno će vam pomoći i ukoliko ste spržili kožu na zimskom suncu. Pre upotrebe preparata na bazi ove supstance konsultujte se sa lekarom jer kortikosteroidi su hormoni kore nadbubrežne žlezde koji imaju brojne fiziološke funkcije.

  • Kiselo mleko i jogurt. Ako ste cool, stisnite zube i na opekotine ipak nanesite tanak sloj jogurta ili kiselog mleka, jer će oni stvoriti proteinski film i udahnuti život „pečenim ćelijama”.

  • Vitamin E je antioksidant i može pomoći smanjenju upale izazvane opekotinama od sunca. Koristite ulje sa visokim sadržajem ovog vitamina, a možete da uzimate i suplemente oralno.

  • Krastavci imaju prirodne antioksidativne i analgetičke osobine. Izblendirajte krastavac i pastu namažite na opečene delove. Danas je ovo povrće dostupno tokom cele godine, pa ga možete koristiti kao masku čak i ukoliko nemate opekotine lica. Ako ste žena – ovaj tretman vam nije stran, a ukoliko ste muškarac – krajnje je vreme da malo sredite one falte oko očiju.

Lekovi i hrana koji pojačavaju UV zračenje

Ako uzimate pojedine lekove, vaša koža može da bude osetljivija na sunce. To su pre svega tetraciklini, tiazidi, sulfonamidi, fenotiazini, oralni kontraceptivi, diuretici i lekovi za dijabetes. Takođe, i limun, celer i peršun sadrže sastojke koji pod uticajem UV zračenja aktiviraju melatonin u koži i mogu uzrokovati pojavu tamnijih mrlja.

UV zračenje

Ultraljubičasti zraci (UV) predstavljaju elektromagnetno zračenje s talasnim dužinama manjim od vidljivog zračenja. Dakle, UV ne možemo da vidimo, ali svakako možemo da osetimo na svojoj koži. S jedne strane, pod utucajem ovih zraka u epidermu se generiše vitamin D. S druge strane… Da li treba ponavljati da izlaganje ovoj vrsti zračenja povećava rizik od tumora kože i može da ošteti vid? Iako ove informacije mogu da budu kontradiktorne i zbunjujuće, treba da znate da izlaganje suncu nije zabranjeno, ali ono treba da bude umereno. Za generisanje optimalne količine vitamina D potrebno je samo triput po deset minuta nedeljno prošetati rano ujutro ili kasno popodne, kada je UV zračenje minimalno. Intenzivno sunčanje, kvarcovanje i slične nepodopštine zaobiđite u širokom luku.

Izvor: mojaplaneta.net

Zašto su ljute papričice zdrave: Za čir na želudcu, prostatu, mršavljenje, sprečavaju bol , smanjenje šećera u krvi

0

Čili, kajenski biber i feferoni su ljute papričice iz porodice Capsicum. Popularne su zahvaljujući svom ljutom ukusu koji je neizostavan deo mnogih jela i soseva.

Svoj ljuti ukus papričice duguju posebnom sastojku koji se zove kapsaicin. Što više kapsaicina sadrži, tim je paprika ljuća. U većim količinama kapsaicin peče usne, jezik i grlo i tera na plač. Veliki ljubitelji paprenih i ljutih jela su Indijci, Vijetnamci, Meksikanci i Mađari.

Većina ljudi ipak voli umereno ljuti ukus koji poboljšava hranu i stimuliše probavu. I nije samo to – čili pruža brojne dobrobiti za zdravlje.

Zašto su ljute papričice zdrave?

Kapsaicin papričicama daje ne samo ljutinu, nego i posebna lekovita svojstva zbog kojih ih možemo svrstati među najzdravije namirnice sveta.

Deluju antiupalno: Zahvaljujući kapsaicinu, čili ima antiupalna svojstva. Kapsaicin snažno blokira supstanciju P, koja je povezana sa upalnim procesima u organizmu. Redovan unos čilija može služiti kao odlična prevencija artritisa.

Sprečavaju bol: Najnovija istraživanja potvrđuju da čili delotvorno smanjuje bol izazvan artritisom, psorijazom i dijabetičkom neuropatijom.

Podstiče zdravlje kardiovaskularnog sistema: Pokazalo se da ljute papričice smanjuju nivo holesterola i triglicerida te sprečavaju stvaranje krvnih ugrušaka. Kulture koje široko primjenjuju čili imaju mnogo manji postotak srčanih bolesti, moždanog udara i tromboze.

Poboljšavaju probavu: Prema ajuverdi, ljuti ukus stimuliše apetit i poboljšava probavu. Hrana koja se dobro probavlja daje telu neophodne nutrijente i energiju, dok hrana koja se ne probavlja dobro, stvara toksine. Zbog toga, prema ajuverdi, dobra probava je ključna za naše zdravlje.

“Hrane” naš imunitet: Jarkocrvena boja čili papričica svedoči o visokom sadržaju beta-karotena, ili pro-vitamina A. Samo nekoliko kašičica čilija dnevno daje telu ekstra doze vitamina C i A koje su bitne u prevenciji infekcija.

Sprečavaju rak prostate: Istraživanja raka prostate su pokazala da kapsaicin deluje kao pravi “ubica” stanica raka. Nakon četiri nedelje terapije kapsaicinom, kod većine životinja zaustavljen je rast stanica raka prostate, a veličina tumora je značajno smanjena. Za prevenciju raka prostate preporučuje se uzimanje 400 mg kapsaicina tri puta nedeljno.

Podstiče mršavljenje: Ljuti ukus koji imaju čili papričice, povećava termogenezu – stvaranje toplote u organizmu. Proces termogeneze zahteva potrošnju dodatnih kalorija, što rezultira gubitkom masnih naslaga.

Sprečavaju čir na želudcu: Dugo se vremena pogrešno smatralo da unos ljute hrane uzrokuje čireve na želucu. Danas je potvrđeno da ljute papričice ne samo da ne uzrokuju čireve, nego ih sprečavaju zato što ubijaju štetne bakterije i stimulišu stvaranje zaštitnih želudčanih sokova.

Pomažu kod dijabetesa tipa 2: Redovan unos čilija može sprečiti dijabetes tipa 2. Studija objavljena u American Journal of Clinical Nutrition, govori o tome da redovan unos čilija smanjuje potrebu organizma za lučenjem inzulina kojim se smanjuje nivo šećera u krvi nakon obroka.

Kakve vrste paprike koristiti

Ljutina paprike zavisi o njezinoj vrsti. Međutim, čak u granicama jedne vrste ljutina se može razlikovati od papričice do papričice.

Ljutina paprike se meri prema posebnoj skali, pri čemu se koriste Scovillove jedinice:

slatka paprika = 0 jedinica

pepperoncini = 100 – 500 jedinica

pasilla = 1 000 – 1 500 jedinica

rocotillo = 1 500 – 2 500 jedinica

jalapeno = 2 500 – 5 000 jedinica

wax = 5 000 – 10 000 jedinica

vserrano = 10 000-23 000 jedinica

kajenska paprika, tabasko, guntur čili – 30 000 − 50 000 jedinica

crvena savina habanera = 360 000 − 500 000 jedinica

naga viper, infinity čili – 855 000 − 1 500 000 jedinica

Tabasco sos koji je na visokoj ceni, priprema se od crvene habanere i ima ljutinu 8000 jedinica. Generalno, čim je papričica (ili sos) ljuća, tim je bolja jer više lekovitog sastojka – kapsaicina – sadrži.

Jednostavan način da ljutu papriku dodate u vaš meni

Vrlo jednostavan način da dodate ljuti ukus u vaš svakodnevni meni jest da uz jelo koristite sveže ili ukiseljene ljute feferone ili gotove sosove od čilija. Možete koristiti i čili u prahu, posipajući njime jela.

Koju količinu ljute paprike unositi?

Unos ljute paprike zavisi o postotku kapsaicina koji ona sadrži – što se vidi po njenoj ljutini. Iako je ljuta paprika jako lekovita, nemojte preterati. Kao i u svemu, u konzumiranju ljutog ukusa potrebna je zlatna sredina. Ajuverda govori o tome da prekomerni unos ljutog može imati negativne posledice na zdravlje.

Obično, dovoljno je da unesete 1-2 kašičice ljute paprike dnevno.

 

 Izvor:alternativa-za-vas.com

Pasiflora: Biljka protiv nesanice, anksioznosti, stresa i tahikardija

0

Pasiflora je zeljasta puzavica duga do devet metara s prepoznatljivim cvetovima prečnika 3-8 centimetara. Listovi su na tankoj stabljici poređani naizmenično, duboko su dlanasto razdeljeni, a na lisnim peteljkama se nalaze po dve nektarske žlezde. Cvetovi te ukrasne i lekovite biljke imaju bledoružičaste latice u čijoj bazi izrastaju nitasti ružičasti do purpurni delovi krunice pa se čini da su latice dvovrsne. Biljka cveta maj-juli, a plod je veličine kokošjeg jajeta i jestiv. Pasiflora uspeva u mnogim oblastima sveta, a samonikla je u istočnim i južnim delovima Severne Amerike.
Za lekovite potrebe upotrebljava se ceo nadzemni deo biljke koji sadrži flavonoide, eterično ulje, fenolne kiseline, kumarina i male količine indolnih alkaloida. Nadzemni delovi biljke se beru pred kraj leta.

Ime biljke potiče od reči pasija jer izgled njenih cvetova podseća na Isusove patnje na krstu. Biljku su kao sedativ i spazmolitik koristili Cherokee Indijanci i Asteci, a u Evropu ju je preneo španski lekar Alfonso Monardes zajedno sa dokumentacijom o njenoj lekovitosti. Poznato je čak do 400 vrsta pasiflore od kojih su neke vrste štetne za zdravlje. Na primer, listovi vrste Passiflora edulis koriste se za falsifikovanje droge, a vrsta Passiflora caerula sadrži štetni cijanid .
Važno je spomenuti da su lekovite materije u ovoj biljci lipofilne i hidrofilne pa je potrebno praviti preparate u kojima su rastvorljive sve aktivne komponente.

Pasiflora pomaže protiv nesanice, anksioznosti, stresa i tahikardija psihogenog uzroka. Posebno je važna za lečenje nesanica jer izaziva san koji se ne razlikuje od prirodnog sna, što je razlikuje od delovanja mnogih sintetičkih proizvoda. Pasiflora pomaže kod histerije i glavobolja kojima je uzrok nervoza, a korisna je i kod astme ili jakog kašlja jer smanjuje napetost u grudnom košu.
Deluje umirujuće na nervni sistem pa pomaže kod PMS – a ili menopauzalnih tegoba. Francuski lekari prepisivali su preparate pasiflore kao dopunu lekovima protiv posttraumatskog stresnog sindroma. Biljka je blaga pa je pogodna i za decu. Uzimanje biljke je sigurno, neškodljivo i ne izaziva zavisnost niti navikavanje. Ipak, ne treba je uzimati zajedno s barbituratima ili pre opšte anestezijePasiflora se može saditi kao seme u proleće ili kao reznica leti. Uspeva na sunčanom mestu u dobro dreniranoj peskovitoj zemlji.

Izvor: alternativnamedicina.rs

Orlovi nokti: Biljka za čišćenje krvi i u prevenciji infekcija disajnih puteva

0

Višegodišnji zimzeleni žbun Orlovi nokti na kineskom jeziku se zove Đin Jin Hua. Ime ove lekovite biljke potiče iz enciklopedije kineske tradicionalne medicine „Ben Cao Gang Mu” slavnog lekara iz Ming dinastije Li Šidžena (1368.-1644.) Đin na kineskom znači zlato, Jin srebro. Cvetovi Orlovih noktiju na vrhu latica su bele boje, a zatim se pretvaraju u zlatnu, zbog čega je biljka dobila ime Đin Jin Hua.

Suvi ili sveži cvet, popularno korišćen u kineskoj tradicionalnoj medicini, ima izražena antibakterijska i antivirusna svojstva. Biljka ima slatak ukus i aromatični miris.

Orlovi nokti se koriste za čišćenje krvi i u prevenciji infekcija gornjih disajnih puteva.

Lekovita svojstva:

Deluje protiv različitih bakterija, izazivača zaraznih bolesti, kao što su zlatni stafilokok, streptokok, kolibacil, dizenterijski bacil, bakterija Vibrio cholerae,( izazivač kolere), bacil tifusa i drugi .

Deluje protiv bakterija kao što su pneumokok, meningokok i bacil tuberkuloze, kao i protiv virusnih prehlada i virusa herpesa. Deluju protiv upale i toksičnosti, pomažu kod ublažavanja otoka, opekotina i čireva. Koristi se za otklanjanje vatre jetre, protiv glavobolje izazvane prehladom, kao i protiv depresije, nesanice, vrtoglavice i suvog grla. Biljka je delotvorna za hlađenje krvi i zaustavljanje proliva. Lekovitost Orlovih noktiju potvrđena je i u lečenju dizenterije i upale grla. Lekovito deluju u lečenju sunčanog udara, proliva, akutne i hronične upale krajnika, kao i paradentoze.

Orlovi nokti spadaju u hladnu grupu lekovitih biljaka, dakle, ne preporučuje se dugotrajno korišćenje, osim u letnjim danima za sprečavanje proliva. Ne preporučuje se osobama koje imaju slabu fizičku kondiciju i ne koristi se tokom menstrualnog ciklusa, jer može izazvati negativne efekte.

Čaj od Orlovih noktiju

Stavite u staklenu čašu 2 do 3 grama osušenih cvetova Orlovih noktiju, koje zatim prelijte ključalom vodom, poklopite i ostavite da odstoji nekoliko minuta.

Pijenje čaja od Orlovih noktiju sastoji od tri koraka: prvo, nemojte popiti čaj do dna čaše, već ostavite 1/3 u šolji. Onda dodajte još kipuće vode do vrha šolje, što je drugi korak koji je ključan za razvijanje ukusa čaja. Kada ga ponovo budete pili, boja čaja se gotovo neće videti. Običaj je da se čaj tri puta doliva ključalom vodom i potom pije.

Izvor: serbian.cri.cn

Južnoafrička muškatla: Za ublažavanje prehlade, bronhitisa, tonzilitisa, faringitisa, rinitisa, sinuzitisa

0

U poslednje vreme zabeleženo je povećanje učestalosti respiratornih oboljenja koje je pre svega prouzrokovano stalnim povećanjem nivoa zagađenosti životne sredine. Zbog ovoga od velikog značaja je blagovremena dijagnoza, efikasna terapija i preventiva bolesti gornjih disajnih puteva. Najčešci razlozi za nastanak respiratornih oboljenja su: zagađenost atmosferskog vazduha, povećanje broja pacijenata sa alergijama, pušenje, epidemije gripa, pad imuniteta organizma, povećanje rezistencije mikroorganizama usled neadekvatne i neracionalne primene antibiotika kao i nizak nivo zdravstvene kulture određenog dela stanovnistva- ne poštovanje saveta koji vode jačanju otpornosti organizma (zanemarivanje fizičke aktivnosti, ne vođenje računa o načinu ishrane).

Najčešće korišćeni lekovi u terapiji respiratornih oboljenja su antibiotici. Zbog preterane upotrebe antibiotika došlo je do pojave otpornosti bakterija na ove lekove, koja predstavlja veliki problem.

Pojavu i širenje rezistencije među bakterijama nažalost ne možemo sprečiti. Možemo je ograničiti, usporiti, pratiti i donekle kontrolisati.

Jedan od načina borbe sa ovim problemom je upotreba biljnih lekovitih proizvoda kada god je to opravdano. Biljni lekoviti proizvodi se danas sve više upotrebljavaju i njihova bezbednost je od velikog značaja za javno zdravlje.

Šta je Južnoafrička muškatla , kome i kada se preporučuje?

Južnoafrička muškatla je tradicionalni biljni lek koji se koristi prvenstveno u terapiji prehlade, ali i drugih respiratornih infekcija.

U upotrebi je u tradicionalnoj medicini od 1920. godine. U našoj zemlji se pojavila ove godine. Registrovana je kao tradicionalni biljni lek koji predstavlja ekstrakt korena južnoafričke muškatle i dostupan je u obliku kapi. Lek je namenjen  tretmanu manjih zdravstvenih tegoba, ne samo kod odraslih bolesnika već i u pedijatriji. U apotekama se nalazi u obliku kapi i pogodan je za primenu kod dece od navršenih 6 godina. Veliki značaj za sigurnost primene ovog leka, posebno kod dece, ima njegova visoka bezbednost i činjenica da ne stupa u interakcije sa drugim lekovima kao i odsustvo neželjenih dejstava.

Glavni efekt ovog leka je antimikrobni, imunomodelirajući, antivirusni i antiinlamatorni. Za njegova simptomatska dejstva, od velikog značaja je njegov mukolitički efekat.

Osnovne aktivne supstance južnoafričke muškatle su fenolne supstance: kumarini, flavonoidi i fenolne kiseline.

     Primena u  terapiji prehlade

Lek se najduže primenjuje za ovaj problem , deluje na ublažavanje simptoma i skraćenje trajanja prehlade.

Najbolje  je proučeno delovanje na:

  • Simptome kašlja i iskašljavanja

  • Povišenu temperaturu

  • Nazalne simptome

Kada je u pitanju samolečenje prehlade, koje je najbezbednije sprovoditi po savetu apotekara, uvek treba imati  na umu da, ako se simptomi prehlade ne ublaže ili ne povuku u roku od 7 dana, treba  se obrati  lekaru. Lečenje ne treba da traje duže od 3 nedelje.

Mnogobrojna međunarodna klinička istraživanja dokazala su efikasnost i bezbednost primene lekova u osnovi kojih je ekstrakt južnoafričke muškatle. Ovaj lek može značajno da pomogne u ublažavanju simptoma  akutnog i hroničkog bronhitisa, tonzilitisa i faringitisa, rinitisa, sinuzitisa, a takođe i u slučaju udružene patalogije uha, grla i nosa kod odraslih.

Za kraj ovog teksta ostaje da se odgovori na pitanje – kada i ko treba  da pije lek na  bazi južnoafričke muškatle? Moja preporuka bi bila: svi stariji od 6 godina koji osete prve simptome u cilju ublažavanja istih i skraćenja trajanja bolesti.

Izvor: nemagreske.com

Eukaliptus: Uništava bakterije, čisti bronhije i sinuse, pomaže kod upale grla

0

Eukaliptus (Eucaliptus globulus) je drvo sa raskošnim krošnjama, potiče iz Australije i jedina je hrana koala. Listovi poseduju lekovitu moć, a u narodnoj medicini se najviše koriste za bolesti disajnih organa jer sadrži zavidne količine raznovrsnih esencijalnih ulja. Naročito eukaliptola, snažnog antiseptika. Ulja poseduju i antiupalna i antibakterijska svojstva, zbog čega i imaju širu lepezu delovanja, a kao lek su ih prvi otkrili drevni Aboridžini.

Danas je svuda u svetu poznato da eukaliptus pomaže kod gripa i prehlade. Osim što uništava bakterije, eterično ulje podstiče izlučivanje sluzi i čisti bronhija. U slučaju prehlade poželjno je da se pre spavanja nekoliko kapi ulja sipa u ovlaživač vazduha i blagotvorno dejstvo trajaće tokom noći.

Od listova eukaliptusa se sprema čaj, tinktura ili prah, koji su preporučuju kod upala sinusa, akutnog i hroničnog bronhitisa, upale grla, kašlja.

Ulje ovog drveta deluje osvežava misli i prija čulima, pa je pogodno kod iscrpljenosti i stalne izloženosti stresu. Osim toga, dokazano poboljšava koncentraciju i ubrzava rad mozga. Pomaže i osobama koje hronično pate od teskobe, depresije i psihijatrijskih poremećaja. Zbog snažnog delovanja, ulje eukaliptusa ne bi trebalo da koriste deca mlađa od šest godina, trudnice, dojilje i astmatičari.

ČAJ PROTIV MALAKSALOSTI

Priprema se tako što se u 2 dl ključale vode ubaci prstohvat ili dva suvog lišća eukaliptusa i ostavi da provri nekoliko sekundi. Potom se sklanja sa ringle i ostavi da odstoji još 10 minuta. Prohlađen čaj se procedi i piju se dve do tri šolje dnevno.

KAKO SE KORISTI ULjE?

* Eterično ulje eukaliptusa se posebno preporučuje za inhalaciju upaljenih sinusa i kod teže prehlade. Priprema se tako što se 10 kapi ulja doda u posudu vrele, ali ne i ključale vode. Inhaliranje sa vrši dubokim udisanjem pare nekoliko puta dnevno, 10 do 15 minuta.

* Ulje je delotvorno i protiv karijesa, kamenca, upale desni i infekcija usne duplje jer uspešno uništava sve mikrobe. Zato se stavlja u paste za zube, vodice za osvežavanje daha i razne dentalne proizvode.

* Savršeno je sredstvo za čišćenje i podmlađivanje ispucale kože na rukama i stopalima. U toplu kupku se sipa prvo malo morske soli, a potom nekoliko kapi eukaliptusovog ulja. U toj kupki držite ruke ili stopala 15 do 20 minuta, najbolje uveče pred spavanje.

* Nekoliko kapi eukaliptusovog ulja pomešanog sa kokosovim ili maslinovim izuzetno neguju kosu. Ako ovu mešavinu utrljate u koren kose, oslobodićete se peruti, smiriti iritaciju vlasišta, a zdrava kosa će biti još lepša.

Izvor: novosti.rs

Divlji origano: Narodni lek protiv bakterija, virusa, gljivica i parazita

0

Rođak pitomog origana, iz porodice mente (ustanica), divlji origano je daleko od onog začina koji stavljate na picu. Raste uglavnom na području Mediterana. Destilacijom se dobija lekovito, eterično ulje divljeg origana. Sušenjem čaj za jačanje organizma i borbu protiv respiratornih infekcija. Narodna medicina ga poznaje već 2500 godina. Pripisuju mu se brojna blagotvorna svojstva. Pitate se zašto je u naše vreme ponovo pronađeno i široko prihvaćeno.

Da li je zaista ulje od divljeg origana najefikasnije sredstvo u borbi protiv bakterija, virusa, gljivica na noktima i parazita? Da li su u pravu oni koji ovo ulje ubrajaju u najmoćnije prirodne lekove? Hajde da otkrijemo.

Šta je divlji origano?

Najpre treba praviti razliku između divljeg i pitomog origana koji je mediteranskoj kuhinji omiljen i čest začin. Sa nanom, majoranom i bosiljkom daje poseban ukus jelima. Pitomi origano se takođe koristi kao lekovito sredstvo . Divlji origano raste na Mediteranu, na nadmorskim visinamaod 1500 do 2000m. Stoga ima i veću koncentraciju aktivnih supstanci. Postoji pedesetak vrsta ove aromatične biljke. Najveći broj njih raste u Turskoj, koja je prvi svetski izvoznik. U terapeutske svrhe koriste se 4 vrste. Najkorisnije ulje divljeg origana potiče od vrsta Origanum vulgare i Origanum Minutiflorum. Divlji origano raste u našoj zemlji. U narodu je poznat kao vranilova trava i vranilovka. Može narasti od 30 do 60 centimetara u visinu. Cveta od jula do oktobra meseca, u zavisnosti od nadmorske visine. Vrhovi grančica sa cvetovima su upotrebljivi delovi biljke. Najčešće koriste kao začin i čaj.

Jeste li znali?

Da bi se dobio 1 litar najkvalitetnijeg origanovog ulja potrebno je 453 kg divljeg origana.

Moćan prirodni lek jači i od antibiotika. Dve moćne aktivne supstance, timol i karvakrol mu daju moćna antibakterijska i antigljivična svojstva. Divlji origano se pokazao delotvornijim od brojnih antibiotika. Ali za razliku od njih ne izaziva neželjene pojave i kontraefekte. Veliki broj studija in vitro pokazuje da origanovo ulje uništava širok spektar bakterija i gljivica. Antibiotici imaju mnoge kontraindikacije. Digestivne probleme, povraćanje, mučnine, gubitak apetita. Kod pojedinih osoba oni izazivaju neposredne ili odložene alergijske reakcije koje umeju dovesti i do komplikacija. Uz to antibiotici ne deluju samo na one bakterije koje želimo da eliminišemo, već i na sve druge koje su osetljive na određeni antibiotik. To se posebno odnosi na korisne bakterije koje se nalaze u sluzokoži usta, grlu, crevima, genitalnim organima. Umesto dobrih bakterija na tim mestima nastanjuju se drugi mikroorganizmi, otporni na antibiotike. Kao posledica javljaju se dijareja, gljivične infekcije u vidu belih mrlja u usnoj duplji, u rektumu kod dece i u vagini kod žena – Candida vaginitis. Ova neželjena dejstva nastaju nakon duže upotrebe antibiotika širokog spektra. Desetine studija pokazuje da se ulje divljeg origana koristi umesto štetnih antibiotika za određene vrste zdravstvenih problema. Neki smatraju da se ne radi o običnom, već o najefikasnijem priprodnom antibiotiku.

Rađena su mnoga istraživanja o uticaju ulja divljeg origana na bakterije. Ono iz 2001. godine je izazvalo posebnu pažnju. Izvedeno je na 18 miševa koji su bili zaraženi zlatnim stafilokokom- Staphylococcus aureus . Miševi su podeljeni u tri grupe. U prvoj su lečeni antibiotikom, vankomicinom. U drugoj origanovim uljem, a trećoj nisu podvrgnuti lečenju. U ovoj grupi su svi miševi uginuli nakon 3 dana, u prvoj su preživela 2. Dok 3 miša lečena uljem origana preživela. U decembru 2016. Journal of Medicinal Food je objavio studiju o značajnom dejstvu ovog ulja protiv 5 tipova štetnih bakterija. Zanimljivo je da je najjače dejstvo ulje divljeg origana imalo protiv Ešerihije koli. Stoga se origanovo ulje koristi za lečenje urinarnih i gasrtointestinalnih infekcija. Urinarne infekcije su najčešće izavane Ešerihijom koli. Njihovo lečenje origanovim uljem traje duže nego lečenje antibioticima. Ua ovu namenu, najjednostavnije je koristiti ulje divljeg origana u kapsulama. A najdelotvornije uz propisane lekove. Poznato je da se Ešerihija koli postaje brzo imuna na antibiotik i stoga se infekcija često vraća. Upravo u tim slučajevima origanovo ulje je od pomoći. Ulje možete upotrebljavati i na sledeći način: Počnite tako što ćete uzimati po jednu kap razblaženu u kašičici jestivog ulja, tri puta dnevno. Postepeno povećavajte dozu, ali ne uzimajte više od 12 kapi na dan. Ulje divljeg origana i helicobacter Antibiotska i antiseptička svojstva origano ulja pomažu u lečenju heliko bakterije. Ova neugodna bakterija uzrokuje ozbiljne gastritične smetnje i neretko čir na želucu. Od izuzetne je važnosti početi terapiju na vreme. Ulje divljeg origana za heliko bakteriju možete koristiti na isti način kao i za tretman urinarnih infekcija. Pripazite, pravilno doziranje je izuzetno bitno za dalji tok lečenja.

Važna napomena: Za lečenje bakterijskih infekcija pored lekova i suplemenata potrebno je povesti računa i o životnim navikama. Takođe uvek se trebate pridžavati saveta stručnjaka. Kako se koristi origanovo ulje protiv kandide Udružen sa antifungicidom, timolom u ulju divljeg origana, karvakrol je snažan borac protiv kandide. Istraživanja su vršena na miševima i pokazalo se da su svi miševi zaraženi gljivicom Candida albicans preživeli nakon tretmana uljem divljeg origana. Takođe, netretirani glodari su uginuli. Kandidijazija je gljivična infekcija izazvana kandidom koja normalno živi u našem organizmu. Usled stresa, pada imuniteta, nezdrave ishrane i drugih faktora gljivica se razmnožava velikom brzinom. Širi se površinski i napada kožu i nokte ali i usnu duplju, genitalije i creva. Može biti dugotrajna i veoma neprijatna, praćena svrabom, crvenilom, promenama na sluzokoži. Pročitajte kako se rešiti kandide na potpuno prirodan način. Novom režimu ishrane pridružite ulje od divljeg origana za kandidu. Koristite ga kao i za lečenje bakterija.

Izbegavajte šećere, bela brašna i pijte dosta vode. Protiv kandide u grlu možete uzimati ulje od vranilove trave razblaženo sa jestivim uljem. Počnite sa jednom kapi tri puta dnevno. Razblaženim uljem možete tretirati kandidu na noktima, na laktovima i na drugim mestima na koži. Uvek se držite uputstava o doziranju jer je ulje koncentrisano. Delotvorno je i u vidu kupke, koju ćete napraviti tako što ćete nekoliko kapi dodati u vodu.

Divlji origano kao lek u prirodnoj medicini

Hipokrat, otac medicine, je koristio origanovo ulje za lečenje digestivnih, respiratornih i infektivnih bolesti. Već pomenuti karvakrol je poznat ne samo po antibakterijskomi antigljivičom, već i antivirusnom i antiseptičkom dejstvu. Uz to pokazuje povoljan uticaj na prevenciju sekundarnih efekata nekih od najopasnijih droga. Divlji origano sadrži vitamine A i C, karoten. Bogat je mineralima kalcijumom, gvožđem, kalijumom, magnezijumom, bakrom, cinkom. U prirodnoj medicini se koristi ulje divljeg origana protiv : Upornog kašlja, bronhitisa, prehlada i gripa. Inhalacija uveliko olakšava ovakva stanja. Toplotnog udara, ujeda insekata. Trovanja, mučnina, proliva i gasova. Bolesti desni i zuba, naročito je efikasno kod paradentoze. Bolova u zglobovima i kostima. Podjednako delotvorno kod artitisa i osteoporoze. Kožnih bolesti, psorijaze, ekcema, rozacee. Ublažava simptome stresa i hroničnog umora. Odličan je prirodni diuretik. Blagotvorno deluje na unutrašnje organe: jetru, slezinu, bubrege, bešiku, pluća. Koristi se za jačanje organizma, naročito je koristan za jačanje imuniteta tokom hladnijeg perioda godine. Kao antioksidans je neprikosnoven. Sprečava pojavu herpesa oko usta. Ulje divljeg origana pomaže u lečienju rozacee.

Kako se koristi ulje divljeg origana za lečenje

Oralna upotreba podrazumeva da se 2,3 kapi ulja razblaže u kašičici drugog – maslinovog, kokosovog ulja. Pazite da u toj mešavini ulja bude najviše do 5 procenata origanovog, nikako više od toga, jer u suprotnom može biti štetno. Preporučenu dozu možete usuti u 1 dl mleka, soka, jogurta, dobro promešati i popiti. Nemojte ga mešati sa citrusima, niti dugo zadržavati u ustima. Poželjno je popiti čašu vode nakon upotrebe ovog ulja. Kod lokalne primene treba razrediti desetak kapi ulja origana u 100 ml hladno ceđenog maslinovog ili nekog drugog ulja i mazati bolno mesto. Ulje origana je dostupno ne samo u obliku ulja, već i u kapsulama. Na taj način se postiže pravilno doziranje i jednostavana upotreba. Kapsule sadrže 45 mg ulja , zatim maslinovo ulje i oko 80 procenata dragocenog karvakrola.

Za inhalaciju sinusa pripremite blagi rastvor: U pola litra ključale vode dodati 1 kap ulja divljeg origana i udišite lagano. Možete ga udisati i z bočice,jer pomaže za sinuse čak i tako. Samo pazljivo, jer je vrlo jakog mirisa. Za neke i neprijatnog.

Napravite sami ulje divljeg origana

Potrebno vam je : 500 ml maslinovog ulja, Osušeni ili sveži listovi vranilove trave, Staklena tegla.
Priprema: Izmrvite listove origana, stavite ih u teglu. Zagrejte ulje, neka mu tempratura bude oko 40 stepeni ne preko toga. To će aktivirati biljku i pomoći joj da otpusti svoje ulje. Sipajte u teglu i ostavite neka odstoji tako ceo dan. Procedite i prespite u drugu teglicu. Kako biste mu produžili rok trajanja dodajte malo ulja od koštica grožđa.
Koristite za masažu bolnih mesta. Možete dodati i nekoliko kapi u vašu omiljenu kupku.

Kakva su iskustva – šta kažu korisnici?

Na forumima se može pročitati, da su brojni korisnici koristili ulje origana protiv kandide, tačnije za njeno lečenje. Uglavnom takva terapija dala je zadovoljavajuće rezultate i iskustva su sasvim dobra. Origanovo ulje je efikasno je protiv upornog kašlja i gripoznih stanja. Posebno za inhalaciju. Dobre rezultate je dalo i u primeni protiv Ešerihije koli, ali ne i protiv hlamidije. Prilično često se koristi za kožna oboljenja. A najbolje se pokazao u lečenju šuge. Neke devojke ga koriste za masažu protiv celulita, svakako ženskog neprijatelja broj jedan. Najčešće se može pročitati kako jak i dugotrajan miris i ukus odvraćaju od upotrebe. Čak i onda kad je razblaženo u drugom ulju ili u tečnosti, ulje divljeg origana je neprijatno za konzumiranje. O kakvoj “sili” se radi mnogi i ne znaju. Kokretno čak i kad ispijete napitak i u čaši nema više ničega, ona i dalje žestoko miriše. Trebaće joj nešto jače pranje i ispiranje, verujte na reč. Nekima je origanovo ulje toliko jako da otvara ranice na koži i izaziva iritacije. Drugi ga nazivaju otrovnim i navode da su upravo zbog jačine prekinuli upotrebu. Uglavnom ga koriste kao suplement uz antibiotike, skoro nikada kao zamenu za njih.

Nuspojave i neželjena dejstva ulja origana

Često mislimo kako lekovite biljke ne mogu biti štetne. Međutim, varamo se i to puno. Posebno grešimo kod onih čiji su aktivni sastojci u vidu eteričnih ulja. Budući da je vrlo koncentrovano ovo ulje ne treba koristiti u dužem vremenskom periodu. Nikada ga ne nanosite direktno na vašu kožu, mogu se javiti određene, štetne posledice po zdravlje.

Važno pravilo! Uvek proverite jeste li ili ne alergični na neki preparat. To ćete uraditi tako što ćete ga naneti u tankom sloju na prevoju podlaktice, najmanje 48 sati pre upotrebe. Pratite situaciju, ako reakcija na koži izostane, slobodno možete koristiti ovaj prirodni lek u suprotnom ga zaobiđite.
Važnost pravilnog doziranja! Uvek ga razblažite i ne prekoračujte preporučene doze. Potrudite se da upotreba ulja origana uvek bude uz nadzor lekara ili farmaceuta.

Kome se ne preporučuje upotreba origanovog ulja

Ulje divljeg origana je kontaindikovano za trudnice, jer može izavati pobačaj. Ne daje se deci mlađoj od 6 godina. Za dojilje nema dovoljno informacija ali se ni njima ne savetuje upotreba na svoju ruku. Smatra se kako divlji origano utiče na krvarenje i nije dobar za osobe koje imaju poremećaj koagulacije. Stoga ga osobe sa hemofilijom A i B, Von Wilebrandovom bolešću i drugim koagulopatijama ne smeju koristiti. Baš zbog tog nepovljnog uticaja prilikom krvarenja, pre i posle operativnih zahvata nikako ga nemojte koristi. Teoretski origano može smanjiti glukozu u krvi, zato dijabetičari treba da ga izbegavaju. Njegova upotreba može usporiti apsorpciju gvožđa, tako da oni koji pate od malokrvnosti ne trebaju koristiti origano ulje. Takođe se ne preporučuje ni osobama sa srčanim teškoćama, povišenim krvnim pritiskom. Dugotrajna ili prekomerna upotreba ulja od origana oštećuje jetru.

Izvor: zdravailepa.com

Vladeta Jerotić: Ljubav je ta koja treba da bude “glava” svake porodice!

Da li glava kuće treba da bude muž ili žena? Na pitanje povodom kog se u Srbiji vode brojne polemike svoj odgovor je, jednom prilikom dao i poznati srpski akademik, ugledni psihijatar i književnik, prof. dr Vladeta Jerotić.

– Sve je složenije nego što izgleda, tako da muškarac i žena… ne znam šta će biti. Pitam pojedine episkope kako je hrišćanska crkva u celini dozvolila da maltene 2000 godina žene nisu slali ni u osnovnu školu. Pa otkud bi to Bog dao tako? Ne može to više, žene su odavno digle glavu s pravom, ali moraju da paze dobro. Uvek kažem: žene drage, nemojte plašiti muškarce, možda je tako patrijarhat i nastao.

– A šta je bilo pre patrijarhata? Nikako to da dokučim do kraja. Vrlo je verovatno da je bilo matrijarhata, kažu antropolozi, ne Jerotić. Gde? Kada? U kom obimu? Ima legenda da su muškarci silom, ratom, to oteli od žena. Ali to nije bila ta vrsta vlasti, najverovatnije, koju je posle muškarac preuzeo.

– Dobro, mnogim ženama je to prirodno – pa neka bude on glavni, pa porodica, pa treba neko da vodi sve to. Pa što ne bi jedno i drugo vodili dopunjujući se. Ali voleći se pre toga. Brak ne može biti isti prvih nekol’ko godina, pa onda već imaju po 30 i više godina. Pa trebaju da pogledaju šta je bilo. Pa 40 godina, pa 50 godina… pa 70 godina. Pa zatna svadba se proslavlja. Nisu prevarili jedno drugo 50 godina. To je fantastično, danas teško zamislivo. Čovek je inače fantastično biće. Kad je stvaralac pa ima fantaziju – milina. A kad nije stvaralac, a ima fantaziju, onda mi lečimo.

– Da zaključimo… Ljubav je ta koja treba da bude “glava” svake porodice. Ona je glavna i kao takva zahteva ravnopravnost – zaključio je tada Vladeta.

Vladeta Jerotić: O veri, moralu i Bogu!

„Naša priroda je konzervativna, naša vera je napredna. Priroda teži da nas zadrži pri našim starim navikama, vera nam ne dozvoljava ni časa da budemo zadovoljni samim sobom i da stojimo. Vera traži od nas neprekidno obnovljeno srce i preporođenu dušu; ona svakom od nas postavlja svako veče pitanje: Jesi li danas postao bolji i savršeniji nego što si juče bio? Priroda je naša kao jedan grub, neuglačan kamen, iz koga umetnik izrađuje najdivnije oblike. Vera je neumorna u glačanju naše prirode.“ (“Duhovni razgovori” 2013).

“Postoje tri izvora vere – iskustvo svetog, iskustvo vere i iskustvo drugog. Slično tome u psihijatriji imamo svesno, nesvesno i nadsvesno. Iskustvo svetosti počiva na iskustvu vere, a sve to je ono što Rudolf Oto govori da je sveto. Ono je fascinantno i strašno. Svega se plašimo, ali najviše Boga, što je posledica straha od roditelja. Razlog toga je što se ceo sistem vaspitanja zasniva na kaznama i nagradama ili ucenjivanju”. (Vladeta Jerotić na tribini “Religija i psihijatrija”, održanoj 2006. u Domu omladine Beograda).

“U Boga se veruje i srcem i umom. Sveti hrišćanski oci su govorili: „Blago tebi kada ti um u srcu počiva!” Do ovakve jedino zrele hrišćanske vere stiže se lagano, uporno i strpljivo… Jung bi rekao putem individuacije, a pravoslavni učitelji, putem oboženja. Nije toliko značajno kako smo do vere došli, srcem ili umom, najvažnije je do istinske vere uopšte stići. Pravih ateista i u svetu i kod nas ima manje nego što mislimo”. (intervju, magazin “Viva”, 1998).

“Osvald Špengler je rekao: „Kad se bude civilizacija približila vrhu, kultura će biti blizu dna“. A šta je kultura? Ona obuhvata i religiju, filozofiju, umetnost. Religioznost, u smislu verujućeg u čoveku, oslabila je i baš zato fundamentalizam jača. Promišljanje je oslabilo, stvaralaštvo takođe”, (“Blic”, 2014).

“Što je više ljudi u jednoj zajednici, pa i naroda, koji preobražavaju sebe celog života, više je realnih izgleda da i narodi različitih veroispovesti budu tolerantniji jedni prema drugima. Da bismo, međutim, kao pojedinci došli do ovog jedino valjanog načina jačanja sebe kao religioznih i moralnih bića, neophodno je temeljno upoznati svoju religiju. Ono što treba da učimo celog života, bili mi vernici ili ne, to je spremnost na dijalog i toleranciju” (magazin “Viva”, 1998).

„Moral dužnosti jeste moral sluge i roba. Moral ljubavi jeste moral čoveka. Reč dužnost uvreda je ljubavi. Ljubav nije dužna ništa, nudi sve. Neznanje dužnosti jedino je neznanje ljubavi. Ljubav je jedina reč pre greha, dužnost je jedina reč posle greha. Ljubav daruje, dužnost zadužuje”. (“Duhovni razgovori” 2013).

“Odnos religije i morala odavno je predmet filozofskih, religijskih i naučnih diskusija. O ovome odnosu raspravljano je još u antičko doba. Najpre da se podsetimo ukratko razlike između morala i etike: moral odgovara na pitanje – šta treba da činim, teži vrlini i vrhunac mu je svetost, dok etika odgovara na pitanje – kako živeti, teži sreći i vrhunac joj je u mudrosti. Ako ostanemo samo na moralu, onda možemo mirno reći da je autentična religioznost uvek pozitivno uticala na moral. Naravno, na moral pojedinog čoveka, naročito na čoveka hrišćanina, ali, nažalost, ne i na moral čitavog jednog naroda. Ruski religiozni filosof Konstantin Leontjev dobro je rekao: „Ima humanih ljudi, ali nema humanih država”. Mada se moral, kao i neke druge suštinske ljudske kategorije, stiče u detinjstvu, u porodici, mi ga usavršavamo čitavog života i tako postajemo, lagano, sve moralniji”. (intervju magazin “Viva”, 1998).

“Malom detetu je više nego ikom i ikada kasnije potrebna pažnja, društvo, zaštita. moralno ohrabrivanje i ljubav. Pretpostavka je da se ljubav zapravo rađa u onom ranom životnom dobu kada dete oseti da je njegova potreba za sigurnošću relativno zadovoljena, i to da ju je pre svega zadovoljila majka koja u to unosi svoja neposredna i nesebična osećanja”. (Ćovek i njegov indentitet” 2003).