Dijeta sa tunjevinom: Doterajte liniju za samo tri dana
Režim ishrane u kojem je osnovna namirnica tunjevina brzo daje rezultate. Dnevni unos ograničen na maksimalno 1.200 kalorija. Ova vrsta ribe bogata je vitaminom D i omega-3masnim kiselinama, pa je dobra i za srce.
Postoji nekoliko dijeta sa tunjevinom, a od njih je najpoznatija trodnevna tuna dijeta. Ova dijeta je veoma restriktivna jer plan ishrane omogućava unos ispod 1.200 kalorija dnevno pa se sprovodi samo kratkoročno.
Dijeta sa tunjevinom se drži tri dana, a zatim četiri dana normalno jedete. Za vreme dijete svakog dana porcija tunjevine je obavezna. Tokom ove dijete dozvoljeno vam je da pijete čaj, crnu kafu i vodu.
Promoteri tri dana tuna dijete kažu da možete izgubiti do pet kilograma. Ekstremno nizak kalorijski unos znači da ćete izgubiti malo masti, ali gubitak težine će verovatno doći pre svega zbog izbacivanja tečnosti jer ishrana podrazumeva veoma malo ugljenih hidrata, koji pomažu telu da zadrži tečnosti. Nema dokaza da ova dijeta snižava holesterol i čisti telo.
Tokom dijete trebalo bi da se striktno pridržavate režima ishrane i da pijete najmanje 2,5 litra vode svakog dana. Varijacije dijete sa tunjevinom dozvoljavaju neke zamene, kao što su tost ili jogurt za sladoled od vanile i sir za tunu.
Redovno konzumiranje tunjevine ima pozitivan efekat na organizam, jer tunjevina sadrži dosta vitamina D, omega-3 masnoća (do 50 odsto smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, poboljšava funkcije mozga i pomaže u smanjenju težine). Tunjevina je bogata vitaminima i fosforom. Ona sadrži veoma malo masti i gotovo da i nije potrebno začinjavati je osim sa nekoliko kapi limuna.
Za dijetu se osim sveže i smrznute tunjevine može koristiti i tunjevina u konzervi. Mera od pola šolje odgovara polovini klasične konzerve težine od 180 do 200 grama.Koristite konzervu sa tunom u komadu, a ne u komadićima i dobro ocedite ulje.
JELOVNIK
PRVI DAN
Doručak: 1 šolja crnog čaja ili kafe, 1/2 grejpfruta ili voćni sok, 1 tost namazan puterom od kikirikija (ili susama).
Ručak: 100 – 150 g tunjevine u salati sa rukolom, kolutovima manjeg krastavca, čeri paradajzom i (po želji) kašikom barenog kukuruza šećerca, 1 šolja crne kafe ili čaja.
Večera: 100 g kuvanog goveđeg mesa, 200 g dinstane boranije, 200 g narendane šargarepe sa nekoliko kapi limuna, manja činija pudinga od vanile (oko 100 g), 1 srednja jabuka, 1 šolja crne kafe, čaja ili vode za piće.
DRUGI DAN
Doručak: 1 šolja crnog čaja ili kafe, 1 kuvano jaje, 1 tost, 1 banana.
Ručak: 200 g tunjevine, 5 krekera, 1 šolja kafe, čaja ili vode za piće.
Večera: 200 g grilovanih pilećih prsa, 100 g barene šargarepe, 200 g barenog brokolija, 1 banana, činijica pudinga od vanile (oko 100 g), 1 šolja crne kafe ili čaja.
TREĆI DAN
Doručak: 1 šolja crnog čaja ili kafe, 5 krekera, 30 g sira, 1 jabuka srednje veličine.
Ručak: 1 kuvano jaje, 1 tost, 1 šolja crne kafe ili čaja.
Večera: 200 g tunjevine, 100 g barene šargarepe, 100 g barenog karfiola, 1 kruška srednje veličine, mala činija pudinga od vanile (oko 100 g), 1 šolja crne kafe ili čaja.
Izvor:novosti.rs
Da li su slatkovodne ribe zdrave za jelo I kako ih pripremiti
Rečne (slatkovodne) ribe su bogat izvor proteina visoke biološke vrednosti, obiilja mineralnih sastojaka (naročito fosfora), a sadrže i znatne količine vitamina (naročito A i D). Vrlo je bogata esencijalnim aminokiselinama i drugim supstancama potrebnih organizmu za rast, razvoj, intelektualni rad i druge veoma važne funkcije. Za ljudski organizam je potrebno da se najmanje dva puta nedeljno konzumira ribu. Meso ribe se brzo i lako vari, a povoljno utiče na metabolizam, jer ima malo vezivnog tkiva. Organizam sastojke odlično iskorištava. Preporučuje se za ishranu dece, odraslih, starijih i bolesnih osoba, a posebno u preventivi zdravih osoba.
Rečna riba je siromašnija omega-3 masnim kiselinama u odnosu na morsku ribu. Ali neke vrste rečnih riba (i gajenih) veoma su dobar izvor ovih masnih kiselina, kao: pasrtmka, som, šaran i rečni rakovi.
Rečna riba za pripremu jela treba da bude živa. Uginula riba gubi na kvalitetu mesa, a stajanjem duže od 24 sata u hladnjaku nije više za upotrebu, jer dolazi do raspadanja vezivnog tkiva.
Živu ribu treba umrtviti, tako da se umota čistom krpom, levom rukom se drži, a desnom rukom udari maljem po glavi. Krpu odmah skinuti i ribi odseći glavu. Oprati je od krvi nekoliko puta, pa je očistiti spolja od krljušti, a iznutra izvaditi utrobu.
-
a) Redosled čišćenja ribe za kuvanje
Ribu koja je namenjena za kuvanje, treba najpre očistiti od krljušti, skinuti sluzavi sloj ili kožu odrati (oguliti). Riba se umoči u ključalu vodu i koža oguli.
Čišćenje krljušti – čiste se naročitom napravom, viljuškom ili nazubljenim nožem, od repa prema glavi.
Vađenje utrobe – na trbušnoj strani, oštrim nožem, od analanog otvora prema glavi, napraviti rez i sadržinu izvaditi.
-
b) Redosled čišćenja ribe za pečenje
Kada se riba peče ucelo, na vratu se napravi otvor i izvadi se trbušni sadržaj. Prilikom vađenja trbušnog sadržaja paziti da žučna kesica ne pukne, jer tada, nažalost, riba nije više za upotrebu. Ako se u ribi nalazi ikra, odvojiti je i odmah staviti u mleko, pa je kasnije upotrebiti. Od mlečca se priprema dobra čorba.
KONZERVIRANJE RIBA
U cilju što dužeg čuvanja, ribe se mogu konzirvirati na više načina: zamrzavanjem, sušenjem, usoljavanjem, dimljenjem i konzerviranjem. Najviše se koriste zamrznute ribe i ribe u konzervi.
Soljenje – Postoje tri načina: jako, suvo i mokro soljenje (ili salamura). Za jako soljenje treba upotrebiti 2 dg soli na 10 dg ribe. Za suvo soljenje ribu treba natrljati sa spoljašnje i unutrašnje strane Za salamuru se obično upotrebljava rastvor u odnosu 5-6 dg kuhinjske soli rastvorene u litar vode.
Načini konzerviranja riba
Sušenje – Ribu treba očistiti, oprati i ostaviti na podlogu da voda otkaplje. Zatim usoliti (5% soli na količinu ribe). Usoljena riba se slaže u drveni sud, koji se nakon punjenja, poklapa sa drvenim poklopcem, pritisne kamenom i tako ostavi 48 sati. Posle toga se riba vadi, naniže na štapove, malo ispere vodom i okači da se suši na suncu ili promajnom vazduhu 10-14 dana.
Dimljenje – Koristi se bukovo ili hrastovo drvo. Dva načina su dimljenja: hladno (na niskoj temperaturi od +2 do -30oC) i toplo (na visokoj temperaturi od 70-130oC). Toplim dimljenjem se dime pastrmke, šarani, bele ribe, a hladnim jegulje.
Zamrzavanje – Odmah posle ulova ribu očistiti, ohladiti na 0oC, a zatim je staviti u zamrzivač na najnižu temperaturu. Tu može ostati najviše tri meseca. Jednom odmrznuta riba ne sme se ponovo zamrzavati.
Način pripremanja riba
Mariniranje – Očišćena riba mariniranjem može se čuvati 6-8 dana. Za marinadu je potrebno: sirće, vino ili mešavina jednog i drugog, biber u zrnu, lovor, ruzmarin, crni luk, koren šargarepe, koren peršuna, so, ulje. Svi sastojci se pomešaju i preliju preko ribe. Na taj način meso ribe dobije prijatan, malo nakiseo ukus.
Kuvanje – Za kuvanje su najbolje ribe srednje veličine. Stavljaju se u hladnu vodu toliko da ogreznu i kuvaju u poklopljenom sudu da meso omekša.
Dinstanje – Sve vrste riba se mogu dinstati, bilo cele ili u komadima. Za kilogram ribe dovoljni su oko 4 kašike ulja, sok od limuna (ili razblaženo domaće sirće) i so. Dinsta se 2-25 minuta na zagrejanom ulju, povremeno dolivajući po malo vode. Po ukusu se mogu dodati i začini, belo vino i aromatično lišće.
Pečenje ribe u foliji – Očišćenu ribu umotati u zamašćenu foliju sa unutrašnje strane. Svetla strana folije treba da je sa unutrašnje strane. Riba mora biti dobro zatvorena. Peče se nešto duže na višoj temperaturi.
Izvor: bezgluten.net
Koje su najzdravije ribe i kome se preporučuju
Svi znamo da je riba zdrava za jelo. Puna je omega 3 masnih kiselina i zbog toga moramo da je jedemo najmanje dva puta nedeljno.
Donosimo vam spisak 9 najzdravijih riba na svetu:
-
Atlantski losos: Kažu da omega 3 masne kiseline koje se nalaze u crvenom mesu ove ribe mogu da utiču na biološki sat čoveka, što znači da može da uspori naše starenje.
-
Zubatica: Ova plava riba se smatra izuzetno korisnom za čoveka jer sadrži obilje fosfora, kalijuma, kalcijuma, natrijuma i gvožđa.
-
Atlantska haringa: Ova riba se smatra masnijom ribom, ali omega 3 masne kiseline koje sadrži, od velike su koristi za kardiovaskularni sistem čoveka.
-
Jezerska zlatovčica je riba koja živi u slatkim vodama. Njeno meso je masno skoro kao meso lososa, ali se ne suši kada se termički obradi.
-
Girice – Inćuni ili sardele, su vrsta ribe koja ima toliko proteina da može da parira bilo kojem mesu. S druge strane njene kalorijske vrednosti su male. Bogata je vitaminima i mineralima koji su potrebni čoveku da bi normalno funkcionisao.
-
Skuša – ova riba je savršena za svaku dijetu jer sadrži malo kalorija a monogo vitamina i minerala neophodnih za ljudski organizam.
-
Pastrmka – Ako samo jednom nedeljno budete jeli pastrmku možete sniziti holesterol, ojačati krvne sudove i nerve i izbeći probleme sa pamćenjem u starosti.
8. Sardina – Ova mala riba se dobro apsorbuje u ljudskom organizmu i odličan je izvor proteina. Sardina sadrži čitav kompleks vitamina (A, B12, B6, D) i riblje ulje, koje snižava holesterol.
-
Tuna – ova riba je puna omega 3 i omega 6 masnih kiselina što je svrstava u jednu od najkorisnijih riba.
Nikad ne štedite na kvalitetu ribe. Ako hoćete da obradujete sebe i svoju porodicu ribljim obrokom, izaberite pametno, jer nije svaka riba zdrava. Postoje one koje se masovno proizvode i pune su otrovne žive.
Izvor:Stil.kurir.rs
Da li je Šaran zdrav za jelo i kako ga spremiti
Šaran je slatkovodna riba, veoma prilagodljiva i otporna na promene u sredini u kojoj se nalazi. To je i razlog zašto je jedna od napopularnijih riba koje se pecaju u svetu. Nakon 500 godina selekcije, danas postoji veliki broj podvrsta šarana.
Srednja težina koju može da dostigne je do 30 – 35 kg, a najboljima se smatraju oni koji teže od 800 g do 3 kg.
Šaran polnu zrelost dostiže između četvrte i šeste godine živvota u toplijim predelima, a kod nas se razmnožava u 3 – 4 godini života. Do 3. godine šaran može dostići dužinu do 35 cm i težinu oko 1 – 1250 g.
Šaran je riba koja je sa strane spljoštena, a karakteristična je po svojim visokim masivnim leđima i relativno maloj glavi. Postoje tri vrste šarana – Češki šaran – telo mu je prekriveno krljuštima, ivlji šaran – ima krupnije krljušti i golać – bez krljušti.
Šaran je dosta masna i hranljiva riba, a količina masti u njemu zavisi od uslova i mesta gde je riba rasla. Kao i većina riba, šaran je takođe izvor vrednih nezasićenih omega-3 masnih kiselina, proteina i raznim mikroelemenata, kao što je fosfor.
100 g šarana ima: Kalorije: 127 kcal; Kalorije od masti: 50.4; Masti: 5.6 g; Nezasićenih masti: 1.1 g; Omega-3 masne kiseline: 0.6 g; Holesterol: 66 mg; Proteini: 17.8 g; Kalcijum: 41 mg; Kalijum: 332 mg; Fosfor: 415 mg.
Odabir i čuvanje šarana
Uvek kupujte sveži šaran, koji je i deblji, posebno ako hoćete da ga punite. Oči ribe ne smeju da budu mutne – to znači da riba nije sveža. Šaran se čuva u frižideru pre upotrebe.
Šaran za Sv. Nikolu
Tradicija da se za Nikoljdan jede pečeni, punjeni ili prženi šaran je povezana sa veoma interesantnom legendom. Jednom kada je Sv. Nikola čamcem plovio po moru, digla se takva bura koja je probila čamac. Kako bi spasio čamac, sebe i svoje saputnike, ovaj svetac je uhvatio jednog šarana i njime zapušio mesto gde se čamac probio.
Od tada pa ubuduće se za Sv. Nikolu prinosi riba kao žrtva, u većini slučaja je to šaran, jer se on smatra slugom Sv. NIkole. Često se za ovu slavu pravi i šaran u testu. Nakon proslave praznika se kosti ovog šarana ne bacaju.
One se zapale, pa kada izgore, onda se zakopaju u zemlju ili se puštaju niz reku. prema verovanju, na taj način će se porodično blagostanje i plodnost povećati.
Starije žene su tradicionalno zašivale kosti šarana na dečije kape, i to u obliku krsta. To je trebalo da čuva decu od zlih sila i uroka. U Kini i Japanu se prema tradiciji devojčice po rođenju blagosiljaju da rastu zdrave, pametne i jake, kao i sam šaran.
Kulinarska upotreba šarana
Šaran koji je najbolji za punjenje teži do 3 kg, a za pohovanje su pogodni manji. Ukusno meso šarana je meko, kremasto, čvrste strukture, a takođe je veoma sočno i ukusno. Smatra se da su najukusniji šarani krajem leta i jeseni, kada ova riba već ima dosta masti za zimske mesece. Najbolje se sprema u potpunosti svež šaran u obliku kotleta.
Sveži šaran
Koteleti šarana do 1.5 kg su najbolji za prženje i pohovanje. Kod njih nije potrebno da se kičmeni stub uklanja uzdužno, kao što je to slučaj sa velikim ribama. pre svega, šarana treba dobro oprati i očistiti od krlušti. One se lako mogu ostrugati ako se riba potopi na 2-3 minuta u vruću vodu. Nakon toga isecite rep, kako bi izvadili izntrice i škrge. Na kraju, šarana ponovo operite i ocedite pre nego što počnete sa spremanjem.
Ako hoćete da pečete šarana na roštilju, onda prvo stavite nauljanu stranu krljušti ili kože oko 5-6 minuta da se peče, a zatim – unutrašnju stranu pecite oko 2-3 minuta. Sa šaranom se prave i veoma ukusne riblje čorbe. Osim šarana, u kulinarstvu je veoma cenjena i njegova ikra, koja kada se posoli i sazri postaje najbolji kavijar-tarama.
Izvor:bonapeti.rs
Šisandra: Bobice koje štite od raka, plućnih bolesti, kašlja, obnavljaju krv, čuvaju jetru
Šisandra bobica je korišćena više od 2000 godina za lečenje raznih bolesti u kineskoj i japanskoj tradicionalnoj medicini.Plod ove biljke se preporučuje za plućne bolesti i prilikom sprečavanja kašlja.
Šisandra i kancer
Ako koristite Šisandru vi ste u potpunosti zaštićeni od raka.Studije objavljene u “International Journal of Molecular Medicine” oktobra 2009 godine su pokazale izuzetne antikancer sposobnosti dva jedinjenja šisandrina i šisandrina C koja se mogu naći u plodu Šisandra biljke.U ovoj studiji šisandrin C i šisandrin su sprečili rast i širenje ćelija raka.Ovo je navelo istraživače na zaključak da ova dva jedinjenja mogu da posluže kao obećavajuća anti – kancerogena sredstva.
Lek za rak, adriamicin zaustavlja rast ćelija raka i sprečava ih u širenju po organizmu. Ovaj lek može prouzrokovati kardio toksičnost prikazanu kroz smanjenje srčane funkcije,patološke akumulacije tečnosti u trbušnoj duplji i zagušenja jetre.
Studija koja se pojavila u januaru 2006 godine u izdanju časopisa “Čang Gung Medical Journal”ocenjuje zaštitne efekte Šisandre na kardiotoksičnošću kod pacova. Pacovi su bili tretirani adriamicininom koji inhibira proteine i sintetiše se sa nukleinskom kiselinom, podstiče na stvaranje slobodnih radikala i povećava oksidaciju lipida.
Šisandra kao antioksidans
Slobodni radikali su nestabilni molekuli koji mogu oštetiti pored kancerogenih ćelija i zdrave ćelije. Šisandra smanjuje oksidaciju lipida,povećava aktivnost antioksidanata i smanjuje mortalitet kod pacova. Studija je zaključila da andriamicin se direktno vezuje za kardiotoksičnost i za deficit antioksidansa a šisandra prilikom ovog načina lečenja poboljšava srčane funkcije i povećava koncentraciju antioksidansa.
Šisandra štiti jetru od karcinogena koji se zove ugljen tetrahlorid,prema studiji objavljenoj u časopisu “Food and Chemical Tokicologi” u maju 2013 godine. U ovoj studiji miševi su tretirani ugljentetrahloridom da bi se povećalo oštećenje jetre.
Tretmanom sa biljkom Šisandre je povišena aktivnost antioksidanata,sprečen je rast nivoa enzima jetre i smanjeno je stvaranje slobodnih radikala u jetri. Viši nivo enzima jetre ukazuje da imate oboljenje jetre. Rezultati su pokazali da šisandra uzrokuje moćne antioksidans aktivnosti i pruža zaštitu od oštećenja jetre.
Šisandra u ishrani
Dodavanje šisandre vašoj ishrani se možete zaštiti od raznih upala u organizmu. Studija objavljena u izdanju časopisa “Environmental Toxicology and Pharmacology” u 2013 godini je istraživala zaštitu i ublažavanje upale belih krvnih zrnaca konzumiranjem šisandra ekstrakta.
Rezultati su pokazali da Šisandra smanjuje upalu belih krvnih zrnaca što je veoma izraženo prilikom uzimanja hemoterapije.
Šisandra takođe smanjuje nervozu i sprečava depresiju, uspešno leči nesanicu i popravlja raspoloženje kod osoba koje je piju. Primećeno je da ljudi oboleli od hepatitisa C koji konzumiraju šisandru imaju smanjenu kocentraciju virusa za 70%. Šisandra leči mnoge kardiovaskularne bolesti,leči bubrežne bolesti a može se dodati da je ovo takođe i jedan od poznatih seksulanih tonika za muškarce i žene.
Izvor: eistria.com
Trnjina za jačanje želuca, podsticanje lučenja mokraće, uklanjanje kožnih osipa, lečenje kašlja i grčeva
Svojim plavičasto modrim izgledom sitnih bobica, crni trn ili trnjina (Prunus spinosa), razbija monotoniju pejzaža oboda šuma, obala reka i kanala, pašnjaka, krševitih terena i drugih predela gde raste. Lekovitost trnjine i njeno korišćenje u ishrani datira od najstarijih vremena, od kamenog doba do antičkih Grka i Rimljana.
Danas se najviše ceni u Evropi gde se od nje prave sokovi, džemovi, želei, vino, rakija, sirće, likeri, pa čak i viski. U Francuskoj je mariniraju, Rusi prave rakiju trenovku, a Englezi je dodaju u džin zbog arome. Rasprostranjena je u gotovo celoj Evropi, Maloj Aziji, a ponajviše u Iranu, kao i u Severnoj Africi.
Trnjina kao lek
Trnjina sadrži najviše vitamina C, a zatim vitamine A, B1, B2, B6, E. Sadrži i ugljene hidrate, glukozu, fruktozu, saharozu, a i fenolna jedinjenja, antocijane, tanine. Pored vode sadrži još i organske kiseline i mineralne materije, natrijum, kalijum, kalcijum, magnezijum, gvožđe i fosfor.
U plodu i kori sadrži tanine, sadrži i gorke materije, a u plodu ima pektina i cijanovodonične kiseline. Plod trnjine sazreva u jesen, bogat je organskim kiselinama, invertnim šećerom i vitaminom C. Ukus joj je gorak i opor jer sadrži pectin i tanin.
Zbog bogatstva vitaminom C, taninom, organskim kiselinama i fruktozom, plod trnjine delotvoran je kod dijareje i problema organa za varenje. Listovi trnjine su bogati vitaminom C pa se od njega pravi čaj. Od cvetova se prave sirup i čaj koji se koriste za jačanje želuca i podsticanje lučenja mokraće, za uklanjanje kožnih osipa i nečistoća,a dobar je i za podsticanje apetita.
Narodna medicina preporučuje čaj kod uvećanja prostate i za rastvaranje sluzi kod katara i pozitivno utiče na razlaganje kamena. Čaj od korena trnjine se preporučuje u slučaju groznice, a plod se preporučuje za pripremanje pekmeza koji je dobar za decu koja pate od zatvora i neredovne stolice.
Trnjine služe i za lečenje zapaljenja sluzokože organa za varenje, a kompot od njih je dobar tonik za creva jer obnavlja crevnu floru i pospešuje stolicu. Narodna medicina ih sveže ceđene koristi za čišćenje pluća i protiv žutice. Posebno ih preporučuje za lečenje kašlja i grčeva, za pročišćavanje krvi, ali i za mršavljenje.
Trnjina je našla mesto i među sredstvima za negu kože. Ulje sa ekstratom trnjine upotrebljava se za masažu ili kao osnovna supstanca u aromaterapiji. Nanešeno na vlažnu kožu posle kupanja ili tuširanja veoma je korisno za psihofizičko opuštanje.
Čaj od trnjina
Još jedna proverena namena čaja od trnjine je kod upale desni. Ovaj problem otklanja bolje i brže od svih medicinskih tretmana. Komadić korena trnjine se kuva u dva decilitra vode oko pola sata. Koren se izvadi i kad se ohladi drži se u ustima što duže posle čega se ispljune. Tegobe, bolovi i otok skoro momentalno nestaju. Može se primenjivati dva tri puta dnevno posle čega nastupa potpuno olakšanje.
Čaj protiv kašlja se pravi tako što se u litar ipo vrele vode koja se skloni pre nego proključa stavi po jedna kašičica osušenih plodova trnjine, gloga i drenjine. Ostavi se da odstoji petnaestak minuta, procedi se i pije sa ili bez meda. Limun se ne mora dodavati jer su trnjine prebogate vitaminom C.
Sok od trnjina
Jedan recept protiv kašlja, ali i za mršavljenje je veoma popularan. U staklenu flašu se sipa pedeset bobica trnjina i 250 grama šećera i dopuni se do vrha vodom. Flaša se stavi u šerpu sa vodom, zagreva se do ključanja, pa se isključi i drži na ringli dok se šerpa i flaša ne ohlade. Ovaj sok od trnjina je dobar za lečenje kašlja i grčeva, ali i za mršavljenje i pročišćavanje.
Pekmez od trnjina
Recept za pekmez od trnjina je jednostavan. Potrebno vam je dva kilograma plodova trnjine. Trnjine se preliju hladnom vodom i ostave da odstoje preko noći. Ujutru trnjine treba ocediti pa ih preliti sa mešavinom nekog domaćeg vina i vode kako bi ogrezle. Posle toga se kuvaju dok ne omekšaju.
Kada trnjina omekša potrebno je propasirati pa joj dodati 50 grama šećera i nastaviti sa kuvanjem dok se masa ne zgusne. Tako vreo pekmez se sipa u sterilne i malo zagrejane tegle koje se zatim zatvore. Ovaj pekmez treba uzimati po supenu kašiku dva do tri puta dnevno između obroka. Ubrzava varenje, pojačava apetit.
Vino od trnjina
Vino od trnjina se pravi tako što se opere 2,5 kilograma zrelih trnjina i izgnječi pa stavi u staklenu posudu i prelije sa dva litra vrele vode. Posebno se skuva kilogram i po šećera u litar vode i prohladi. U posudu sa trnjinama staviti kvasac i trećinu šećernog sirupa promešati i dobro zatvoriti.
Posle nedelju dana se doda još trećina sirupa, ostaviti opet nedelju dana dobro zatvoreno pa posle toga dodati ostatak sirupa. Kada trnjine padnu na dno i prestane da se oslobađa ugljen dioksid, fermentacija je gotova. Vino se presipe u drugu posudu i ostavi da stoji zatvoreno još nedelju dana. Posle toga se prelije u flaše koje se zatvore čepom.
Zimski dezert od trnjina
Poznat je i dezert od trnjine za koji je potrebno oko pola kilograma trnjina koje su brane posle mraza, 120 grama pekmeza od šipka, med, 4 dl vode, 4 dl mleka, 125 grama griza, 6 kašika šećera, vanillin šećer, dve šolje šlaga i malo šlaga za ukras.
Trnjina se prodinsta sa malo vode, pa se propasira. Sve pomešati sa malo meda. Mleko se skuva sa vodom pa se doda griz i šećer i skuva. Kad se ohladi pomeša se sa pireom od trnjine dok se ne dobije glatka masa. Šlag se doda u masu, izmeša se, ukrasi šlagom i pekmezom od šipka i stavi u frižider. Ukusno je i osvežavajuće.
Marmelada od trnjina
Kako se pravi marmelada od trnjina i šumskog voća. Oprati 2 kg plodova trnjine. Preliti hladnom vodom i ostaviti da odstoji preko noći. Ujutru trnjine ocediti i preliti mešavinom vina i vode (da ogreznu), pa kuvati da omekšaju. Zatim, plodove propasirati i umešati 50 grama šećera. Nastaviti sa kuvanjem na tihoj vatri još oko 25 minuta, dok se masa ne zgusne.
Vruću marmeladu sipati u zagrejane sterilisane tegle i zatvoriti. Uzimati 2-3 puta dnevno po 1 kašiku izmeðu obroka. Ova marmelada se koristi za smirivanje tegoba nastalih zbog manjka kiseline, jer pojačava apetit, ubrzava varenje i izlučivanje želudačnog soka.
Čaj za jačanje želuca
1 l vode,
2 kašičice.
Dve kašičice svežih cvetova trnjine preliti sa 1 litar ključale vode i zasladiti medom. Mlaki čaj treba piti 2-3 šolje dnevno.
Umesto vode možete piti napitak od trnjina
Preliti litrom vode 25 g trnjina pa kuvati. Napitak zašećeriti i piti više puta tokom dana umesto vode
Recept u slučaju upale bešike i mokraćnih puteva
U 2,5 l vode vodu staviti 1 kašiku cveta trnjine i kuvati dok se ne ukuva na polovinu. Ostaviti da se ohladi, procediti i sipati u flaše. Čaj piti 3 puta dnevno po 100 grama dok upala ne prođe
Ulja za telo
Ekstrakt trnjine našao je svoje mesto i u ulju za negu kože. Ova ulja služe za masažu ili kao osnova u aromaterapiji. Nanesena na vlažnu kožu nakon kupanja ili tuširanja postižu psihički, emocionalni i duhovni sklad, tako da se osoba oseća potpuno opušteno nakon dnevnog ritma ispunjenog stresom.
Milan Popović
Izvor: prirodanadar.rs
Kineska urma kao lek za srce, jetru, bubrege, bešiku, pritisak
Kineska urma, poznata još pod imenima žižula, žižola, unavi, jujuba, čičimak, iglica, sirita…Poreklom je iz Kine gde se gaji više od 4.000 godina i predstavlja vodeću voćnu vrstu. To je listopadni grm visine do devet metara. Dugovečna je voćka i živi do 200 godina. Plod je jajasta santimetar i po duga crvenkastosmedja mesnata koštunica prosečne težine 10 grama. Meso ploda je zelenkasto – žućkasto ili krem boje. Sočno je, a kod nekih sorti malo brašnjavo, slatkog ukusa i prijatne arome. Koristi se za lečenje bolesti srca, jetre, bubrega, mokraćne bešike i disajnih organa.
Lekoviti hleb
Plodovi kineske urme se koriste svezi, suvi, konzervirani, kandirani, i prerađeni u kompot, džem, marmeladu, slatko, pire, sok, sirup, rakiju i likere.Žižula se koristi i za proizvodnju brašna, od kpjeg se pravi specijalni lekoviti hleb.
Zreli plodovi sadrže oko 65 % vode, i 30 – 35 % suvih materija, 13 – 30 %, šećera…
Protiv pritiska
Čaj koji reguliše krvni pritisak sprema se od 50 gr plodova. Pije se tri puda devno 2-3 nedelje. A pritisak se može smanjiti i svežim ili suvim plodovima. Tokom 2-3 nedelje uzima se po desetak plodova 3 puta dnevno.
Žižula je bogata mineralnim solima posebno kobaltom, jodom, gvoždem. Pored toga sadrži i veliku količinu raznih vitamina. U prošeku sadržaj vitamina C se kreće od 250 – 800 mg, što znači da kineska urma zauzima, posle šipka, drugo mesto po sadržaju vitamina C.
Borba protiv tumora
Kineska urma je tražena i u savremenoj farmaceutskoj industriji za proizvodnju lekova i lekovitih čajeva. Medju lekovitim biljkama koje naučnici istražuju kao delotvorne u borbi protiv tumora, su i plodovi kineske urme.
Za mršavljenje
Ako ste na dijeti za mršavljenje i dosadilo vam je da jedete jedno te isto voće ? Možete jesti i žižule. Njihove niskokalorični vrednosti stavili su ih zajedno sa zanemarljivim sadržajem masnoće na listu idealnih grickalica za mršavljenje .Neverovatna voćka žižula je veoma popularna medju poklonicima zdrave hrane širom sveta.
Žižula prijatelj sistema za varenje
Osobe koje pate od zatvora i drugih digestivnih problema mogu rešiti probleme uz pomoć ovih plodova.Žižula pomaže varenje, a suvi plodovi deluju kao odlični laksativi.Ovo neverovatno voće takođe podstičee apetit.
Za energiju
Ovao skromno voće , uprkos tome što ima malo kalorija, obnavlja energiju.Oni koji jedu žižule rešiće se brzo umora.
Žižula za kosti i mišiće
Obilje kalcijuma i kalijuma u ovom magičnom voću dokazana je pomoć za jačanje kostiju i zuba.Takodje obilje magnezijuma koji sadrži žižula ima veoma povoljno dejstvo na tonus mišića
izvor:.dijetaizdravlje.com
Kleka pomaže kod glavobolja, nadimanja, prehlada, kašlja, reumatizma, artritisa i ostalih bolova u zglobovima
Kleka je višegodišnji, zimzeleni, otporni, razgranati grm visine od 0,5 do 0,7 m, sa vrlo uskim, zašiljenim, bodljikavim listićima. Zeleni plodovi su jajastog oblika a zreli su okrugli i tamnocrno – ljubičasti. Imaju smolast i aromatičan miris i gorkosladak ukus. U zavisnosti od mesta rasprostiranja ima više različitih naziva: smrekovina, obična borovica, fenja, kleka, klekovina, borovica.
Izuzetno cenjena u narodnoj medicini, prepoznatljiva po karakterističnom mirisu balzama, kleka (juniperus communis) se od davnina koristila za lečenje zaraznih bolesti. Rasprostranjena od Arktika do tropske Afrike, u zavisnosti od toga gde raste može da bude patuljasta, ali i da dostigne visinu od više metara.
Lekoviti delovi kleke: Svi delovi su lekoviti, a naročito aromatični i gorkosladunjavi plodovi. Zeleni plodovi su nelekoviti, dok lekovitost ispoljavaju sazreli ljubičasti plodovi kleke. Suše se na provetrenom mestu. Osušeni delovi čuvaju se na suvom mestu.
Lekovite materije koje ima kleka: Plod u zavidnim količinama sadrži i smole, tanin, vosak, organske kiseline i njihove soli. Poseduje i brojne minerale, a posebno kalcijum, kalijum, mangan, sumpor. U sto grama mladih izdanaka kleke nalazi se čak 97 miligrama vitamina C.
Lekovito dejstvo kleke
Brojna lekovita svojstva čine ovu biljku neizostavnom u alternativnoj medicini. Kleka se koristi protiv zadržavanja mokraće (deluje kao diuretik), za dezinfekciju i protiv upala mokraćnih organa (bubrezi, bešika).
Kleka deluje i kao stomahik (poboljšava varenje, apetit, smiruje bolove i ublažava nadimanje – i kod drugih poremećaja gastroenterološkog trakta), protiv nazeba, prehlada, kašlja (olakšava iskašljavanje – etarsko ulje se koristi za inhalaciju), kod reumatizma, artritisa i ostalih bolova u zglobovima.
Kupka od iglica i mladih grana kleke otklanja otok nogu i poboljsava cirkulaciju. Kleka se primenjuje kao diuretik, kod astme ali i stomačnih tegoba, jer ima izražena antibakterijska svojstva. U lekovitom smislu kleka se potvrdila protiv znojenja, pa čak i gonoreje. Reguliše rad organa za varenje, leči zapaljenske procese želuca i creva. Lekovita kleka poseduje i baktericidna svojstva, zbog čega se koristi za lečenje infektivnih bolesti pluća.
Protiv glavobolje treba samo izdrobiti plodove kleke i previti ih na čelo. Pored navedenih bolesnih stanja kleka se primjenjuje i kod: vodene bolesti, bolesti jetre, slabog apetita, dijabetesa, crevnih grčeva, jačanja živaca, otapanja kamenca i peska u žuči, išijasa, skorbuta. Kleka uspešno čisti i krv.
Kleka služi i za proizvodnju istoimene rakije koja se, osim za piće, koristi i za pripremu obloga u slučaju nazeba i reumatizma. Eterično ulje kleke veoma je cenjeno s obzirom na to da pomaže u iskašljavanju prilikom jačih prehlada a primenjuje se i za inhalaciju disajnih organa. Zbog toga što duboko prodire u kožu, upotrebljava se u lečenju reumatskih bolesti. Posebno je delotvorno za obolele zglobove.
U našem regionu, najveće količine etarskog ulja sadrže kleke iz Deliblatske peščare, ali i iz drugih delova Srbije. Veoma interesantna činjenica je i to da se kleka mnogo koristi kao začin, naročito u evropskoj kuhinji.
Ograničenja upotrebe
Ipak, kleku treba koristiti obazrivo, jer preterana upotreba može da dovede do oštećenja bubrega. Osobama sa osetljivim bubrezima ne preporučuje se ni čaj, ni drugi preparati od kleke, jer prisutan terpentin može izazvati nadražaj i zapaljenje ovih organa. Upozorenje važi i za trudnice budući da ova biljka može dovesti do kontrakcija materice.
Recepti od kleke
Kleka – lek protiv grčeva
Izmešati jednake količine kleke, pelina, hajdučke trave i cveta kamilice. 2-3 kašičice mešavine preliti sa 2-3 šoljice ključale vode, ostaviti poklopljeno 5-10 minuta, a zatim procediti i piti nezaslađeno.
Kleka za glavobolju
Sitno usitniti plodove kleke staviti na maramicu i držati kao oblog na čelu.
Kleka za jetru, želudac, vodenu bolest i živce
-
Ujutru na prazan stomak dobro sažvakati i progutati oko 5 zrelih plodova kleke. Nakon toga ne jesti ništa bar jedan sat.
-
Tokom dana popiti nekoliko šoljica čaja od plodova kleke.