Naslovna Blog Stranica 288

Marija Treben: Zdravlje iz Božije apoteke- Šta sve leči Švedska gorčica

0

Austrijska travarka Marija Treben je popularisala upotrebu Švedske grančice, zapravo pravilniji je prevod i naziv Švedska gorčica, jer je u pitanju biter, gorki tonik. Gorka rakija iz Švedske bi bio najprecizniji naziv za preparat. No, sve nas zanima kako deluje Švedska gorčica i šta se od nje može očekivati. Marija Treben je u svom spisu i knjizi Zdravlje iz Božije apoteke ostavila uputstvo kako deluje Šveden biter na bolesti iz Starog spisa koji je prodnadjen kod švedskog lekara.

Postoji jedna nedoumica, da li se Stari rukopis o švedskoj grančici odnosi na malu ili veliku Švedsku gorčicu. Dilema je velika, jer mali i veliki Šveden biter nisu isti preparati, razlikuju se po dosta biljaka. Po nama, radi se o velikoj Švedskoj grančici, iako je Marija Treben koristila malu Švedsku gorčicu u terapijama.

Takodje, kod spiska šta sve leči Švedska grančica koji je naveden u nastavku, stavili smo napomene tamo gde je nauka pokazala da se neke bolesti ne mogu izlečiti Šveden biterom. Takodje, navodimo da je za uspeh lečenja Švedskom grančicom od suštinske važnosti njen kvalitet. Kvalitetna Švedka grančica se pripremala sa zdravim i kvalitetnim lekovitim biljem i na tradicionalan način, pa su biljke pružale najbolje od sebe.

Kako se koristi Šveden biter

Važno je napomenuti kako se koristi Švedska grančica ili Šveden biter. Pre svega, tinktura se ne koristi stalno, jer po onim uputstvima koji su dati u kutijama preparata raznih proizvodjača, ako bi pili svaki dan po 3 kafene kašičice preparata mesecima, vaša creva bi stradala, postala bi lenja i obojena, izgubili bi mnoštvo mikroelemenata iz krvi i kostiju, pao bi vam imunitet zbog preopterećenja bubrega i imali bi problema sa jetrom zbog snažne stimulacije tog organa. Švedska grančica je jak diuretik i solidan klistir.

Ako i kad je čovek bolestan, onda se pije 2-3 puta po kafena kašičica tinkture, sve dok bolest ne prodje, najviše do mesec dana, pa pauza, ali nikako ne piti Šveden biter mesecima neprestano. Sve je stvar mere, do neke mere je eliksir lek a preko mere pravi štetu organizmu.

Da pročitamo u nastavku šta kaže Stari rukopis kako deluje Švedska grančica – Šveden biter.

Na koje sve bolesti deluje Švedska gorčica

STARI RUKOPIS (Prepis o lekovitosti švedske grančice)

  1. Ako se češće udiše ili miriše, navlaži vratni pršljen ili stavi vlažna krpa na glavu, leči bolove i nesvesticu, poboljšava pamćenje i jača mozak.

  2. Pomaže protiv zamućenja očiju, otklanja crvenilo i sve bolove i onda kada su oči zapaljene, mutne i kada suze. Leči i sivu mrenu ako se uglovi očiju redovno navlaže ili ako se na zatvoreno oko stavi navlažena krpa. (Ne leči kataraktu i glaukom)

  3. Bubuljice i osipe svake vrste, kraste u nosu ili bilo gde drugde biće izlečeni ako se često i dobro navlaže njome.

  4. Kod zubobolje, u malo vode stavi se puna velika kašika ovih kapi i jedno vreme se tečnost drži u ustima ili se bolni zub obloži krpom nakvašenom kapima. Bol će nestati a nekroza se smanjiti.

  5. Plikovi na jeziku ili druge rane vlaže se uporno ovim kapima i tako će brzo doći do izlečenja.

  6. Ako je grlo zapaljeno ili bolesno tako da hrana i piće teško mogu da se progutaju, ujutro, u podne i uveče uzeti kapi i pustiti ih da polako siđu; upala će proći a ždrelo se izlečiti.

  7. Ako neko ima grčeve u želucu, neka pri napadu popije punu veliku kašiku kapi. (Osim ako nije u pitanju gastritis i jaka kiselina ili ulcerozni čir)

  8. Kod kolika se uzmu tri velike kašike, polako, jedna za drugom, i ubrzo će se osetiti olakšanje.

  9. Rasteruje vetrove u stomaku i hladi jetru, leči sve bolesti želuca i creva i pomaže kod zatvora stolice.

  10. Takođe je odlično sredstvo za želudac kada on teško vari i ne zadržava hranu.

  11. Isto tako pomaže kod bolova u žuči. Dnevno piti ujutro i uveče po jednu punu veliku kašiku, a noću stavljati oblog sa kapima, i uskoro će bolovi prestati.

  12. Kod vodene bolesti se tokom šest nedelja ujutro i uveče pije po jedna puna velika kašika pomešana s belim vinom.

  13. Bolovi i zujanje u ušima leče se tako što se u uvo stavlja vata natopljena kapima. Mnogo pomaže, čak vraća izgubljen sluh. (Odnosi se samo na neke bolesi uha, upale. Nije moguće vratiti sluh kod degenerativnih bolesti uha, sklerozacije kostiju, na primer)

  14. Ako žena ima bolove u materici, neka joj se tri dana daje po jedna puna velika kašika kapi rastvorenih u crnom vinu, nakon pola sata neka ide u šetnju, a posle toga može da doručkuje, ali ne mleka. Kapi ne treba uzimati s mlekom.

  15. Ako se poslednjih 14 dana trudnoće ujutro i uveče pije po jedna velika kašika, olakšaće se porođaj. Da bi se što pre oporavila, porodilji se svaka dva sata daje mala kašika sve dotle dok ne prođu svi bolovi. (Ovo nikako ne preporučujemo, jer može doći do prevremenog porodjaja i obilnog krvarenja)

  16. Stavljanje vlažnog obloga brzo pomaže ako posle porođaja, kada krene mleko, dođe do upale mlečnih žlezda.

  17. Leči ospe kod dece. Kapi se daju razblažene u vodi, u količini koja zavisi od uzrasta deteta. Kada ospe počnu da se suše, više puta ih kvasiti kapima i onda neće ostati ožiljci. (Kod ospica obavezno voditi dete kod lekara, ovo je samo pomoćni metod)

  18. Dobre su protiv glista i za decu i za odrasle, izbacuju i pantljičaru, a deci se daju prema uzrastu. Kapima navlaženu krpu staviti detetu na stomak, pričvrstiti je i stalno je održavati vlažnom. (Nije pouzdano sredstvo za pantljičaru. Mnogo su bolji i jeftiniji medicinski lekovi koji brzo i efikasno rešavaju parazite u crevima)

  19. Kod žutice će nestati svi bolovi ako se piju tri velike kašike ovih kapi dnevno i stavljaju oblozi na otečenu jetru. (Nije pouzdano, jer žutica može biti posledica tumora jetre i opstrukcije žučnih puteva)

  20. Otvaraju sve zlatne žile (hemoroide), leče bubrege, bez dodatnog lečenja odvode hipohondrijsku tečnost iz tela, otklanjaju melanholiju i depresiju, te podstiču apetit i pomažu varenje. (Šveden biter redovnim uzimanjem podstiče krvarenje, pa ako imate velike hemoroide koji krvare može izazvati pojačano krvarenje)

  21. I iznutra otvara zlatne žile (hemoroide) ako se u početku češće navlaže, a i razmekšaju unutrašnjom upotrebom kapi, naročito pre spavanja. Spolja se stavi kapima ovlažen komad vate. Podstiče cirkulaciju i otklanja žarenje. (Ne preporučujemo da stavljate Švedsku gorčicu direktno na hemoroide jer zbog alkohola peče i može stvoriti opekotine.)

  22. Ako neko leži onesvešćen, u slučaju potrebe otvore mu se usta i da jedna velika kašika kapi. Bolesnik će doći sebi. (Nepouzdan metod, pogotovo ako ne znate zbog čega je neko u nesvesti. Ne bi smelo da se daje dijabetičarima, na primer)

  23. Ovo sredstvo, ako se pije, leči od bolova frasa (grčenja) tako da oni vremenom prestaju.

  24. Kod tuberkuloze svakog dana ujutro uzima se eliksir natašte i terapija nastavlja šest nedelja.

  25. Ako žena izgubi menstruaciju ili je ista prejaka, neka ove kapi uzima tri dana i to ponovi dvadeset puta.

  26. Ovo sredstvo pomaže i protiv belog pranja. (Da, kao kupka spolja a ujedno ih i piti)

  27. Ako je nekoga napala padavica (epilepsija), smesta mu se moraju dati ove kapi. Bolesnik tada treba da uzme isključivo ovaj lek jer on jača kako napadnute živce tako i telo i otklanja sve bolesti.

  28. Leče oduzetost i otklanjaju nesvesticu i mučninu.

  29. Leče boginje s vatrom i crveni vetar. (Crveni vetar ili Rozaceu Šveden biter može i da pojača)

  30. Ima li ko groznicu, s vatrom ili hladnu, pa je sasvim slab, neka mu se da jedna velika kašika kapi i bolesnik će, ukoliko mu organizam nije opterećen drugim lekovima, za kratko vreme doći sebi, puls će početi normalno da radi a bolesnik će se uskoro osećati bolje,ma koliko da je temperatura bila visoka.

  31. Kapi ovog eliksira leče i rak, stare boginje i bradavice, i ispucale ruke. Ako na njima postoji stara i zagnojena rana ili divlje meso, sve to treba dobro isprati belim vinom i onda na to staviti krpu ovlaženu kapima. One će ukloniti čireve i bolove, kao i divlje meso, a rana će početi da zarasta. (Oprez kod tumora kože i divljeg mesa, idite obavezno i odmah kod lekara, ne lečite se sami Šveden biterom)

  32. Bez opasnosti leče sve rane, bez obzira da li su od udarca ili od uboda, ako se rane češće ovlaže kapima. Uzme se jedna krpa, natopi kapima i prekriju rane. Kapi za kratko vreme otklanjaju bol, ne dozvoljavaju ni gangrenu ni trulež i leče i stare rane od vatrenog oružja. Ukoliko ima ustrelnih rana, uprskati kapi u njih, a prethodno rane nije neophodno očistiti. Upornim stavljanjem navlažene krpe, izlečenje nastupa za kratko vreme.

  33. Kapi uklanjaju sve ožiljke, koliko god da su stari, belege od rana i posekotina, ako se do 40 puta navlaže njima. Sve rane koje se izleče ovim kapima ne ostavljaju ožiljke za sobom. (Ovo nije tačno za stare ožiljke, odnosi se samo na sveže ožiljke i rane koje se nakon zatvaranja i zarastanja odmah tretiraju tinkturom)

  34. Iz osnova, one takođe leče sve fistule čak i kada se čine neizlečive; boljka može da bude neogranično stara. (Tvrdnja nije tačna, pomažu samo da se zagnojena fistula smiri ali fistula ostaje sve dok se hirurški ne ukloni)

  35. Kapi leče opekotine bilo da one potiču od vatre, vrele vode ili od vruće masti, ako se povrede vredno vlaže njima. Ne stvaraju se plikovi, temperatura se izvlači, čak će i zagnojeni plikovi iz temelja biti izlečeni. (Oprezno sa ovom tvrdnjom! Mora čovek znati kako lečiti opekotine sa alkoholnom tinkturom)

  36. Služe protiv čvoruga i masnica, bilo da one potiču od sudara, bilo od udara.

  37. Ako neko nema apetita, kapi mu ga vraćaju.

  38. Kod velike malokrvnosti vraćaju izgubljenu boju ako se izvestan period piju ujutro. One čiste krv i stvaraju novu, a podstiču i njenu cirkulaciju.

  39. Reumatski bolovi zglobova će nestati ako se kapi piju ujutro i uveče i ako se na bolno mesto stavi krpa navlažena njima.

  40. One leče smrznute ruke i noge čak i ako postoje otvorene rane. Kapima navlažene krpe treba stavljati što češće, a naročito noću.

  41. I na kurje oko staviti komad vate navlažene kapima i bolno mesto stalno držati vlažno. Posle tri dana ono će samo ispasti ili se može bezbolno izljuštiti. (Teško da Švedska gorčica može da ukloni kurje oko)

  42. Leče i ujed besnih pasa i drugih životinja ako se kapi piju, jer leče i uništavaju sve otrove. Rane oblagati krpom navlaženom kapima. (Nikako ovo ne raditi, uopšte nije tačno. Ako vas ujede besan pas odmah kod lekara po vakcinu protiv besnila)

  43. Kod kuge i drugih zaraznih bolesti dobro je u toku dana više puta piti kapi jer one leče kužne čireve i čvoruge čak i kada su ovi već u grlu.

  44. Onaj ko noću ne može da spava neka pre spavanja uzme ove kapi. Kod nesanice zbog živaca, na srce staviti krpu navlaženu razblaženim kapima.

  45. Pijana osoba se sa dve velike kašike kapi smesta može otrezniti.

  46. Onome ko svakoga dana ujutro i uveče pije ove kapi, ne treba nijedan drugi lek, jer ovaj jača telo, osvežava živce i krv, otklanja drhtanje ruku i nogu. Ukratko, kapi leče od svih bolesti. Telo ostaje bodro, a lice mladoliko i lepo. (Da, ako se pije po malo, 25-30 kapi u malo vina, vode, soka, ujutru i uveče)

Važno za korišćenje Švedske grančice: sve navedene količine treba da se piju razblažene biljnim čajem ili vodom.

Iz navedenih tačaka Starog rukopisa proizilazi da je lekovita moć ovog biljnog sastava i Švedske grančice velika i čudesna. S pravom se može reći da gotovo nema bolesti kod koje švedska grančica ne pomaže. U najmanju ruku, međutim, smatra se osnovom svakog lečenja.

Marija Treben

Izvor: bastabalkana.com

SVETI BOSILJAK- Tulsi: Štiti organizam od infekcija uzrokovanih virusima i jača imunitet (RECEPTI)

0

Bosiljak je najpoznatija lekovita biljka Indije, cenjena hiljadama godina, ne samo zbog izuzetnih lekovitih vrednosti već i zbog svog dejstva na um, telo i duh. Ajurvedski tekstovi opisuju sveti bosiljak- Tulsi kao stub holističke biljne medicine, nazivajući ga “eliksirom života”, a u mnogim hinduističkim religijskim tradicijama koristi se u znak poštovanja boga Krišne.

Međutim, ako stavimo potencijalne duhovne prednosti na stranu, biljka nesumnjivo donosi brojne zdravstvene dobrobiti.

Lekovita svojstva svetog bosiljka

Sveti bosiljak bez sumnje jedna je od najboljih lekovitih biljaka koja je otkrivena. Uz stotine blagotvornih spojeva koje sadrži, sveti bosiljak je jak antioksidant i ima antibakterijska, antivirusna i antigljivična svojstva. Ova biljka smanjuje stres, jača imunitet, snižava holesterol, pospešuje metabolizam, reguliše krvni pritisak i šećer. Domaći je lek za mnoga oboljenja, a u nastavku pročitajte deset lekovitih koristi.

1. Disajni poremećaji

Vrlo je delotvoran u lečenju gotovo svih vrsta respiratornih bolesti, virusnih, bakterijskih i gljivičnih infekcija disajnog sistema. Važan je sastojak mnogih ajurvedskih sirupa za kašalj. Pomaže pri iskašljavanju sluzi kod bronhitisa i astme i olakšava disanje zbog eteričnih ulja koje sadrži.

2. Plućne bolesti

Zbog svojih antibiotskih svojstava, vitamina C i spojeva koji su prisutni u eteričnim uljima, Tulsi je delotvoran u lečenju plućnih infekcija i znatno umanjuje štetu na plućima nastalu zbog pušenja.

3. Srčane bolesti

Bogat je antioksidansima, kao što je eugenol, koji štite srce od štetnog delovanja slobodnih radikala. Eugenol je vrlo koristan i u smanjenju nivoa holesterola u krvi zbog čega ima blagotvorno dejstvo na bolesti srca.

4. Stres

Nedavna istraživanja su pokazale da listovi svetog bosiljka igraju značajnu ulogu u zaštiti od stresa, jer imaju adaptogena svojstva. Vitamin C i ostali antioksidansi koje sadrži sveti bosiljak, odlično umiruju i snižavaju krvni pritisak i tako umanjuju stres.

5. Nega zuba i usne šupljine

Sveti bosiljak uništava više od 99% bakterija u ustima, koje su odgovorne za stvaranje lošeg zadaha, zubnog kamenca, plaka i karijesa. Zbog adstringentnog svojstva koje poseduje, smanjuje upale desni.

6. Bubrežni kamenac

Kao diuretik, ova biljka pomaže pri smanjivanju nivoa mokraćne kiseline u telu, koja je glavni krivac za stvaranje bubrežnih kamenaca. Sirćetna kiselina i neke komponente eteričnih ulja Tulsija pomažu pri otapanju kamenca.

7. Nega kože

Zbog eteričnih ulja, koja imaju antibiotsko, dezinfekcijsko, antibakterijsko i antifungalno delovanje, sveti bosiljak bez ikakvih nuspojava leči bolesti kože i deluje umirujuće.

8. Glavobolja

Zbog svojih analgetskih, sedativnih i antimikrobnih svojstava, sveti bosiljak delotvorno kontroliše glavobolje izazvane migrenom, prehladom ili povišenjem krvnog pritiska.

9. Nega očiju

Mnogi problemi očiju uzrokovani virusnim, bakterijskim ili gljivičnim infekcijama, mogu se ublažiti svakodnevnim ispiranjem očiju s vodom u kojoj je natopljeno nekoliko listića svetog bosiljka. Tulsi takođe pomaže pri zaštiti očiju od katarakte, glaukoma i makularne degeneracije.

10. Imunitet

Zbog već spomenutih lekovitih svojstava, sveti bosiljak štiti naš organizam od gotovo svih infekcija uzrokovanih virusima, bakterijama i gljivicama i služi za jačanje imunog sistema.

Način pripreme svetog bosiljka

Čaj od bosiljka

1-2 kašike usitnjenih listića ili jednu čajnu kašiku praha svetog bosiljka prelijte s 250 ml vruće vode i ostavite par minuta da odstoji. Ovaj čaj ublažava simptome glavobolje, nesanicu i mučninu, umiruje kašalj i upalu želuca, creva i bubrega.

Tinktura od bosiljka

20 g sitno seckanih stabljika svetog bosiljka ostavite u 100 ml 70%-tnog alkohola. Nakon 15 dana procedite i čuvajte u staklenoj bočici. Koristite kao oblog protiv osipa, za dezinfekciju rana i kod uboda insekata.

Izvor: Alternativa za vas 

Dr Nestorović o lečenju karcinoma lekovitim biljkama: Čudotvorna isceljenja Marije Treben – činjenica ili prevara?

0

Slučajno sam pre nekoliko dana naleteo na priču o travaru Momi. Ova priča me podsetila na nedeljno poznatu priču o jednoj drugoj „travarki“, znatno poznatijoj Mariji Treben. Ova Austrijanka je lansirala brojne biljne preparate, a najzpoznatija je po „švedskoj gorčici“ (pre dvadesetak godina popularnu i kod nas) u lečenju karcinoma. Suvremeni lekari su ovaj preparat potpuno ignorisali.

Ni knjiga o njenim preparatima, koju je napisao čuveni nemački lekar Paul-Gerhard Seeger, nije mnogo uticala na stav klasično obrazovanih lekara. Profesor Seeger je fascinantna ličnost (rođen je 1903, a umro 1991), onkolog, dvostruki kandidat za Nobelovu nagradu. Kako je sam govorio, najvažniji period njegovog života je rad sa profesorom Otto von Warburgom (dvostruki dobitnik Nobelove nagrade za medicinu). Shvatanje Warburga o karcinomu kao metaboličkoj bolesti (poremećaj metabolisanja glukoze u mitohondrijama) su dugo bila suprimovana. Klasična teorija smatra da karcinom nastaje mutacijama u genima u jedru ćelije, koja se pretvara u malignu). Warburg je pokazao da su mutacija sekundarne, posledica metaboličkih promena u funkcionisanju mitohondrija. Jedro maligne ćelije preneto u zdravu ćeliju dovodi do njenog pretvaranja u malignu, a maligna ćelija u koju se usadi jedro zdrave ćelije nastavlja da se ponaša kao maligna.

Ali, Seeger je otišao korak dalje. On se nije slagao da je maligna ćelija ireverzibilno promenjena (kako smatra većina današnjih naučnika). Njegova istraživanja su pokazala da je osnovni problem karcinoma oštećenje citohrom oksidaze (citohrom a/a3 – enzima ključnog za metabolizam glukoze i ćelijsko disanje). Ona je odgovorna za transport elektrona nastalih procesima ćelijskog disanja. Njeno oštećenje je odgovorno za smanjenu voltažu membrane mitohrondrija kod karcinoma. Zbog toga ćelija stvara svega oko 20% potrebne energije iz glukoze.  Šta oštećuje citohrom oksidazu? Aerozagađenje, teški metali, toksini bakterija, gljivica, hemijski aditivi u hrani itd. John Higgensen, direktor Cancer Research Institute pri World Health Organization in Geneva, smatra da bi se 90% degenerativnih oboljenja ili carcinoma moglo eliminisati uklanjanjem karcinogenih supstnaci iz hrane, vode i vazduha.  Sličnu procenu ima i profesor von Hausen iz Cancer Research Center u Hajdelbergu.

 Dr Seeger je pokazao da maligne ćelije koriste samo 5 do 50% kiseonika u odnosu na normalne. Smanjivanjem količine kiseonika, uspeo je da da zdrave ćelije transofrmiše u maligne. Stepen maligniteta je u direktnoj vezi sa stepenom oštećenja citohrom okdsidaze. Hipoksija (smanjena količina kiseonika) je jedna od od osnovnih karakteristika maligniteta (prošle godine ja Nobelova nagrada za medicinu dodeljena uravo za ova istraživanja).  Biolozi sa John Hopkins univerziteta su pokazali da se u uslovima niske koncenracije kiseonika, stvaraju proteini RhoA i ROCK1, koji su direktno odgovorni za nastanak metastaza.

Seeger je prepostavio da bi se dodavanjem enzima moglo učiniti da se maligna ćelija vrati u normalno stanje ili značajno uspori svoje razmnožavanje. Iz eksperimenata znamo da ako se maligna ćelija melanoma implantira u embrion pileta, ona se pretvara u melanocit. Implikacije ovakvog shvatanja su ogromne. Možda ne moramo da tumor operišemo, zračimo ili dajemo citostatike, već možemo da vratimo funkciju citohrom oksidaze dodacima ishrani?

Seeger je smatrao da su psihički faktori (hroničan stres, depresija, konflikti, seksualne disfunkcije itd) direktan uzrok carcinoma.

Na osnovu svojih radova, professor Seeger je 1965. predložio plan prevencije i lečenja tumora u 10 koraka:

Faza 1. Uklanjanje štetnih uticaja

Faza 2. Detoksikacija tela.

Faza 3. Normalizacija crevne flore.

Faza 4. Aktivacija citohrom oksidaze davanjem antioksidanasa

Faza 5. Aktivacija imunog sistema čoveka.

Faza 6. Desenzitizacija (smanjivanje preosetljivosti organizma)

Faza 7. Citoplazmatska terapija sa aktivacijom antitela

Faza 8. Inhibicija glikolize (razlaganja glukoze bez kiseonika)

Faza 9. Izmene u ishrani.

Faza 10. Potpora srcu i cirkulatornom sistemu.

Mnogo toga je danas već od ovoga potvrđeno, pogledaje samo normalizaciju flore, pola veka pre pronalaska probiotika. Za aktivaciju citohrom oksidaze Seger je predlagao vitamin A i betacijanin (sastojak soka cvekle). Cvekla je takođe odlična za uklanjanje teških metala iz organizma, jednog od uzroka oštećenja enzima.

Da se vratimo na početak teksta, Seger je napisao knjigu “Die Wunderheilungen der Maria Treben – Irrglauben oder Wahrheit?” (Čudotvorna isceljenja Marije Treben – činjenica ili prevara). On podržava ulogu brojnih biljaka u lečenju karcinoma,  nabrajajući njihovu sposobnost da primaju jone vodonika koji nastaju glikolizom u tumorima. To su antocijanidini – cijanidin, delfinidin, pelargonidin, mirtilin, malvidin, flavoni – kvercetin, rutin i drugi. Pronalazi da se nalaze u biljkama preporučenim od strane Marije Treben, “Apoteka data od Boga”. To su neven, hajdučka trava, kopriva, bokvica, crni slez, trava priljepača, biljka preslica i još neke.

U komentaru na lečenje ovim biljkama, on kaže da “kritička biohemijska analiza pokazuje da su naši preci imali sačuvan osećaj razuma i praktičnosti, bili oni travari, pastiri ili šumari, da pravilno zaključe lekovita svojstva biljaka”.

Ovde bih dodao recept dr Schlegela sa početka XX veka za karcinom želuca, čaj od kore hrasta. Rezultati su često odlični.

Nepotrebno je reći da podržavam ovakav način prilaza lečenju pacijenata. Citirao bih reči čuvenog lekara Helmholtza (1877, Das Denken in der Medizin): “…Čovek u stalnom rvanju sa neprijateljskim silama okoline brzo zaboravi…da je njegovo znanje izloženo brojnim iskušenjima…Kada se suočite sa umirućim pacijentom, zapitamo se da li smo učinili sve šro je moglo da se učini i da li je nauka stvarno dala sve odgovore i alate potrebne za izlečenje”.

izvor banenestorovic.blogspot.com

Recept za supu koja jača imunitet i štiti vas od virusa i gripa

0

Najvažniji minerali za jačanje imuniteta su cink i selen, a mi vam donosimo recept za supu koja jača imunitet:

Sastojci:

  • 1/2 šolje kokosovog ulja

  • 6 čena belog luka

  • 1 kašika iseckanog đumbira

  • 1 crni luk, iseckan

  • 1/2 šolje isečenih badema

  • 2 kašike kurkume u prahu

  • 2 kašike kari praha

  • 2 crvene paprike, grubo iseckane sa semenkama

  • 1 kg batata, oljušten i iseckan

  • 2 lovorova lista

  • 6 šolja supe od povrća

  • so i crni biber

 

Priprema:

U veću šerpu sipajte kokosovo ulje, beli luk, đumbir, crni luk, bademe, kurkumu i kari. Sve dobro izmešajte, pa dinstajte na umerenoj vatri dok sastojci ne omekšaju (oko 5 minuta).

Dodajte papriku, batat, lovorov list, a zatim sipajte supu od kuvanog povrća da sve prekrije.

Ostavite da se krčka, smanjite temperaturu i poklopite.

Kuvajte na blagoj vatri oko 30 minuta dok batat ne omekša. Izvadite lovorov list iz čorbe, a ostatak miksajte u blenderu dok ne dobijete finu kremastu smesu.

Vratite lovorov list nazad i kuvajte još 15 minuta. Začinite po ukusu sa soli i biberom.

Kako sastojci iz ove supe utiču na naše telo:

KOKOSOVO ULjE: Kokosovo ulje je prepuno laurinske kiseline, koja je prirodna antibakterijska, anti-gljivična i antivirusna. Kokosovo ulje takođe pojačava ionako oslabljeni imunološki sistem poboljšavajući broj belih krvnih zrnaca, što pomaže telu da se direktno bori protiv virusa.

BELI LUK: Beli luk sadrži jedinjenja koja pomažu imunološkom sistemu u borbi protiv klica i poboljšavaju imunološku funkciju. Beli luk je posebno koristan kod prevencije prehlade i gripa.

ĐUMBIR: Đumbir je snažan antioksidans za koji je dokazano da prirodno jača imuni sistem. Sadrži puno vitamina, od kojih su neki magnezijum, gvožđe, cink i kalcijum. Đumbir pomaže u ubijanju virusa prehlade, a rečeno je da se bori protiv hladnoće i groznice.

LUK: Luk je prepun hranljivih sastojaka kao što su selen, jedinjenja sumpora, cink i vitamin C. Pored toga, jedan je od najboljih izvora kvercetina, moćnog flavonoida i antioksidansa koji ima antivirusna svojstva, kao i regulaciju histamina.

BADEMI: Bademi sadrže puno vitamina E koji deluje kao antioksidans u vašem telu i pomaže funkcionisanju imunološkog sistema. Bademi takođe sadrže puno gvožđa i proteina koji su takođe neophodni za vaš imunološki sistem.

KURKUMA: Prirodni začin koji jača imunološki sistem, pomaže kod stresa i kod lečenja i prevencije gripa.

KARI: Ovaj začin se takođe koristi u tradicionalnim indijskim ajurvedskim lekovima već 2 500 godina.Pomažu u borbi protiv bakterija, virusa i gljivica prvi put kada pokušaju da napadnu.

BATAT:  Batat je bogat beta karotenom – karotenoidom koji se pretvara u vitamin A – što pomaže u jačanju imunološkog sistema i smanjenju rizika od raznih bolesti.

Izvor: lovesensa.rs

Dr Janković MOŽETE IMATI KORONU A BITI NEGATIVNI NA TESTU Zašto se to dešava

0

Mnoge stvari o korona virusu nas iznenađuju iz dana u dan, a posebno su šokantna bila saznanja da jedna osoba može dva ili više puta da se zarazi, ali i da pacijent može da ima koronu, a da je na svim testovima njegov nalaz negativan.

– Testovi imaju svoja ograničenja. Ako govorimo o PCR testu, on je veoma pouzdan test koji otkriva da je virus prisutan. U uzorku može da se desi da virus bude u plućima i izaziva teške tegobe, da ima potrebu za respiratorom, ali da je u tom trenutku iščezao iz ždrela odakle je uzet bris i zato je lažno negativan rezultat. Suština je, ako je klinička slika jasna da se test ponavlja – objasnio je pre par dana dr Srđa Janković.

Dodao je i da lažno negativan rezultat može da se desi i pri kraju infekcije.

– Dešava se da dođe do novog razbuktavanja količine virusa koji se opet umnoži. Ima slučajeva da je neko preboleo virus proletos, pa opet oboleo. Ne znamo da li je nova infekcija, ali je moguće, važno je sa kolikom učestalošću se to dešava, većina ima imunitet pa se to javlja sporadično – rekao je dr Janković.

Kada je reč o testovima na antitela, Janković je objasnio da ako je test IGG pozitivan, znači da je osoba bila ranije pozitivna na korona virus i da ga je preležala.

– Ako je test IGM pozitivan, to znači da je reč o aktivnoj infekciji – napominje Janković.

Klinička slika infekcije kod pacijenata je raznolika.

– Može da bude asimptomatskih slučajeva, da čovek nema nikakve tegobe, da to ne oseti i stvori antitela. Ne savetujem one koji imaju antitela da se ne štite jer ne znamo koliko dugo antitela štite. Isto je moguće da nastane upala pluća ili da osoba ima simptome prehlade. Postoji čitav raspon simptoma, zavisi od faktora rizika kao i količine virusa koju je neko udahnuo – kazao je dr Janković i dodao da je kod nekih pacijenata bilo i stomačnih tegoba.

On je rekao i da je jako bitno da se ljudi na vreme jave lekaru.

– Postoji indikacija za testiranje, oni sa karakterističnim simptomima sa visokom verovatnoćom korone imaju prednost. Ostali treba da se jave lekaru u kovid ambulantama, da se proveri njihovo zdravstveno stanje. Cilj trijaže jeste da se odvoje oni kojima treba lečenje u bolnici od onih koji mogu da se leče kod kuce. Bolest je nepredvidiva i može se pogorsati bez najave, pa je bitno da budu u kontaktu sa lekarom – naglasio je dr Janković.

Izvor:kurir.rs

Dr Nestorović: Zašto mislim da je korona virus veštački

0

Dr Branimir Nestorović već neko vreme brani teoriju da je korona virus veštački stvoren – sada je objasnio i zašto tako misli!

Otkako traje pandemija korona virusa, u svetu se pojavljuju mnoge oprečne informacije – da li pomaže ovaj ili onaj lek, da li je je opasniji od gripa ili nije, da li je veštački stvoren… Oko mnogih pitanja stručnjaci ne mogu da se usaglase, već neki zastupaju jednu, a neki drugu teoriju.

Jedan od stručnjaka koji već neko vreme zastupa teoriju da je virus korona veštački stvoren, je i dr Branimir Nestorović. On je, gostujući na TV Prva objasnio zašto to misli.

“Zato što postoji puno radova o tome. I u medicini ima mejnstrim časopisa, recimo Nature je naučni časopis koji suzbija revolucionarne ideje. Oni su prvi objavili da virus nije veštački. Svi radovi koji su drugačije pokazali su bili dočekani na nož, autori se maltene sakrili jer treba nastaviti karijeru i posle virusa. Onda je izašao Montanje jer on to može da kaže, ima 80 i nešto godina, radi u Šangaju, otišao je iz Francuske. Pojavio se i australijski rad koji je prekinuo dilemu – dokazano je da se ovaj virus najbolje vezuje za ljudske ćelije, ne za šišmiša. Da je sa šišmiša prešao na nas, onda bi trebalo najbolje da se vezuje za njegove, a slabije za naše ćelije”, pojasnio je doktor.

On je dodao da ostaje pitanje ko je, zašto i kako napravio korona virus, ali je istakao i da “ne veruje da ćemo to ikada saznati. Biološko oružje je zabranjeno, ali se ipak pravi”.

Gabrijel Garsija Markes: Nema leka koji može izlečiti ono što može izlečiti sreća

Gabrijel Garsija Markes začetnik je žanra u kome se prepliću mitovi i magija sa realnošću svakodnevne egzistencije. Najviše je doprineo tome da latinoamerička literatura dođe u centar pažnje svetske kulturne javnosti šezdesetih godina 20. veka. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1982. godine.

Delo “Sto godina samoće“, koje je prodato u preko 30 miliona primeraka širom sveta i za koje je čuveni pesnik Pablo Neruda rekao da je “Don Kihot našeg vremena” svakako je jedno od najpoznatijih i najzačajnijih. Međutim, ne smemo zaboraviti na dela poput “Ljubav u doba kolere“, “Jesen patrijarha“, “Hronika najavljene smrti“, “O ljubavi i drugim demonima” i brojna druga.

Veliki pisac umro je od raka pankreasa 2014. godine u 87. godini. Za vreme svoje bolesti, napisao je oproštajno pismo, koje predstavlja svojevrsnu odu životu i njegovim lepotama.

Ovo su neki od Markesovih najboljih citata:

– Ne dozvoli da umreš, a da ne doživiš ovo čudo – spavati sa onim koga voliš.

– Nije istina da ljudi ne ispunjavaju svoje snove zato što su odrasli. Odrasli su, jer su prestali da ostvaruju snove.

– Ljudi, koje volimo, trebalo bi da umiru sa svim svojim stvarima.

– Svaka stvar je – živa. Potrebno je samo probuditi njenu dušu.

– Ako sretnete svoju pravu ljubav, treba da znate da ona nigde neće pobeći od vas – ni kroz nedelje, ni kroz mesec, ni kroz godinu.

– U životu nije važno ono što vam se dogodi, nego ono čega se sećate, i način na koji to pamtite.

Laž je udobnija od sumnje, korisnija od ljubavi, trajnija od istine.

– Za trpezarijskim stolom može se voleti isto tako kao i u krevetu.

– Budi nasmejan, ne dozvoli nevolji zadovoljstvo.

– U porodičnom životu mnogo je lakše izbeći nesreću, nego glupe sitne svađa.

– Odgovori mu “Da“. Čak i ako umireš od straha, čak i ako ćeš kasnije zažaliti, zato što ćeš se kajati čitav život, ako mu sada kažeš “Ne“.

– Čovek se ne rađa, jednom i zauvek, onog dana kad ga je mati donela na svet, život ga tera ponovo i ponovo – mnogo puta – da se sam ponovo rodi.

– Nema leka koji može izlečiti ono što može izlečiti sreća.

– Uvek će biti ljudi koji će te povrediti. Nastavi da veruješ, samo budi opreznija.

– Ne opiri se toliko. Najbolje stvari se događaju onda kada ih ne očekuješ.

– Ja ne nosim šešir, da ga ne bih morao skidati ni pred kim.

– Zašto trošiti toliko reči da se objasni šta oseća čovek u ratu, ako je dovoljna samo jedna reč – strah.

– Sjajno je misliti o prošlim zadovoljstvima, bez gorčine i kajanja.

Znanje i mudrost dolaze nama tada, kad nam više nisu od koristi.

– Ne, ja nisam bogat čovek. Ja sam siromah sa novcem, a to – nije isto.

– Starost nema veze s tim koliko imaš godina, već koliko se staro osećaš.

– Budi smiren. Umreti je teže, nego što se čini.

– Život je poput priče, nije važno koliko je dug, već koliko je dobar. Ono što je prošlo, više ne postoji, ono što će biti, još nije došlo. Postoji samo jedna tačka u kojoj se sastaju i prošlo i buduće. U toj tački je ceo tvoj život. Iskoristi je.

Momo Kapor: Naše je samo ono što poklonimo drugima!

Ovaj tekst Moma Kapora će vas naterati da se zamislite. Bilo koji društveni status da imate. Svako od nas može da pomogne da nečiji život postane makar malo lepši. Ako ovaj tekst u tome uspe, onda je on ispunio svoju svrhu. Prenosimo ga bez izmena.

“Vidim, iz kontejnera izlazi tamnoputa devojčica duge kovrdžave kose. Ona liči na Botičelijevog anđela. Izranja iz đubreta kao mala Venera iz školjke i mutne morske pene koju je izbljuvao grad.

Devojčica kaže majci: “Nema…“

Ima li kraće i strašnije reči u našem jeziku od tog večnog „nema“? Ta reč predugo traje.
Majka kaže: „Pogledaj još malo…“ i dete ponovo iščezava u đubretu.
Stojim zapanjen tim prizorom. Moj prijatelj, i sam siromašan, nikada ne baca ostatke hleba u đubre. On ih stavlja u plastičnu kesu i polaže pokraj kontejnera. Hleb volšebno iščezava, čim ovaj uđe u kuću. Glad ima četvore oči.
Gladni stolećima, kupujemo više hleba nego što nam je potrebno. A, onda ga bacamo. Hleb u đubretu nije dobar prizor. On sluti na zlo. I zlo dolazi.

Naši stari su nas učili da podignemo komad hleba koji je pao na zemlju, da dunemo u njega, poljubimo ga i prekrstimo se. Jedanput sam video princezu Jelisavetu kako podiže komad hleba koji joj je pao, kako ga ljubi i krsti se. Dobar, zaboravljeni običaj, pun poštovanja prema hlebu. Zaboravljen, kao i stara reč – zadužbina.

Stari beogradski trgovci, proglašeni posle rata okorelim kapitalistima, ostavili su iza sebe zadužbine. Danas ima mnogo bogatijih od njih, pa opet, niko ništa ne ostavlja. Stisli se i ćute.

Naši, koji su uspeli u belom svetu: naftaši, bankari, industrijalci… niko da pokloni gradu česmu, javnu zgradu, skulpturu, stipendiju, topli obrok za sirotinju… Kome će sve to da ostave? Svojoj deci? Ali, zna se: uvek postoji generacija koja stiče, i ona druga, koja rasipa. Niko neće ništa poneti na onaj svet, kada jedanput bude odlazio.
Izgubljene su sve vere, sem religije sticanja.

I ako su otimali, krali, eksploatisali, cicijašili, stari trgovci, tadašnji kontroverzni biznismeni, opet su sve to ostavljali otačestvu, da nekako iskupe grešnu dušu. Šta mi da ostavimo? Šta su naše zadužbine? Možda treba početi od nečeg malog, gotovo nevažnog? Svet se ne popravlja velikim gestama, već sitnicama. Možda, za početak, treba ostavljati stari hleb u plastičnu kesu pokraj kontejnera? Dve uvele viršle, dopola popijen jogurt? Dotrajale cipele? Kakvo vreme, takve zadužbine! Mogu sasvim lepo da stanu u plastičnu kesu.

Ostavljam je pokraj kontejnera i okrećem se posle par koraka. Nestala je! Ta naša mala zadužbina nekada se zvala sevap.
Šta je sevap? To je kad činiš dobro delo, a ostaješ nepoznat. Nečija zahvalnost hranila bi tvoju sujetu. Stara gospoda, u prevrnutim grombi-kaputima, obilaze pijace i skupljaju lišće kupusa, poneki otkotrljani krompir, zaboravljenu šargarepu, dva lista zelene salate… Prevrću po kontejnerima i izvlače novine i nedopušene cigarete. Zovu ih – đubroselektori!

Na kraju, setih se divne misli koju je voleo da ponavlja moj pokojni prijatelj, Hilandarac, otac Mitrofan: „Naše je samo ono što poklonimo drugima“.
A iz đubreta ponovo izlazi tamnoputa devojčica blistavih očiju i kaže majci: „Nema!“ I pored svega, lepa i nasmešena, ona izlazi poput zaštitnog znaka za nadu. U tom trenutku, nekome, ko zna zbog čega, zastaje zalogaj u grlu.”

 Momo Kapor

Dr Alinčić Zorić: Neofobija kod beba i male dece- Kako da dete zavoli hranu

0

U današnje vreme, sve su prisutniji razni poremećaji ishrane, vec od najmlađeg perioda života. Dok se najčešće u kontektu poremećaja ishrane govori o namernom izgladnjivanju usled poremećene slike o vlastitom telu (anoreksija nervosa), ili prejedanju sa ili bez epizoda povraćanja (bulimija nervosa), a koje su često prisutne u pubertetu, u ovom tekstu biće dat osvrt na neofobiju: vrstu poremećaja koja je često prisutna kod male dece i beba. Važno je za početak naglasiti da neofobija predstavlja normalno i prolazno stanje kod beba i male dece. U generalnom smislu, odnosi se na strah od bilo čega novog, koji rezultira odbijanjem da se probaju nove stvari i da se izađe iz rutine. Kod dece se često radi o odbijanju nepoznate i nove hrane, uz procenu visokog rizika pri pomisli da se hrana proba. Neofobija se može javiti u različitim intenzitetima: od fleksibilnog ponašanja pri kojem dete dugo istražuje hranu i bojažljivo pristaje da stavi hranu u usta, do ponašanja u kojem rigidno odbija da jede.

Normalno i prolazno stanje. Pre nego što se pređe na traženje uzroka i rešenja, bilo bi dobro normalizovati ovo stanje. Važna stavka u nastajanju neofobije vezana je za odbijanje rutine. Hajde najpre da se zamislimo nad sopstvenom težnjom za rutinom i zonom komfora. Mi, odrasli, racionalna smo bića, koja vladaju sobom i sopstvenim impulsima, poznaju dobre i loše strane sopstvenih postupaka, zajedno sa njihovim posledicama, pozitivnim i negativnim. Često smo svesni da neke naše navike nije baš najbolje upražnjavati: na primer, ostajanje budnim do kasno, neupražnjavanje fizičkih aktivnosti, pušenje, konzumiranje fast-food-a, nečinjenje bilo šta da promenimo kod sebe ono čime smo nezadovoljni u našem životu. Ali mi ih i dalje upražnjavamo. Zašto ? Zato što imamo rutinu. U zoni smo komfora. A zona komfora prija čak i kada u toj zoni upražnjavamo nešto što za nas nije dobro. Radije biramo prijatnost boravka u poznatom, od neprijatnosti prolaska kroz sav stres koji nosi promena, čak iako je promena dobra za nas. Dakle, samo smo ljudi, živa bića. Pogrešivi. Da napravimo paralelu sa bebama i malom decom: za razliku od nas, odraslih, mališani ne umeju da vladaju sobom (smatra se da su žrtve sopstvenih zelja I impulsa do oko pete godine), nisu u potpunosti racionalna bica i ne umeju da procene sopstvene postupke kao dobre i loše, a ništa ne znaju ni o posledicama sopstvenih izbora i postupaka. Dakle, to su velike razlike između nas i njih. Na to često zaboravljamo i očekujemo od dece da se ponašaju kao racionalna bića koja vladaju sobom i sopstvenim željama i impulsima.

Ono što je kod dece mnogo izraženije nego kod nas odraslih, jeste snažna zelja za rutinom I zonom komfora, koja će činiti da se osećaju sigurno i zaštićeno. Od najranijeg perioda života, želja za sigurnošću je veoma snažna, toliko snažna, da im je potrebno da se osećaju sigurno da bi preživeli, dakle spada u egzistencijalne potrebe. Pa ma kako bilo dobro za njih ono što im nudimo u datom momentu, bolje je da se što ranije pomirimo sa tim, da će oni to nešto, nekad, izbegavati, iz istih razloga iz kojih mi izbegavamo da izađemo iz naše zone komfora i probamo nesto novo, što jeste dobro za nas, ali je neprijatno. Ta neprijatnost, koju nosi izlazak iz zone komfora i probavanje nečeg novog, može da se pretvori u strah, ili izraženije, fobiju, a to stanje dalje može da vodi različitim ponašanjima koja su proizvod tih snažnih emocija: dete može da odbija da jede ili da jede određene nove namirnice određeni vremenski period.

Odbijanje rutine može da se ogleda ne samo u odbijanju novih namirnica, nego i u odbijanju onih već uvedenih, ali na novi način. Prema Virdžiniji Sulet, dečijem psihologu koja je odbranila tezu na temu neofobije, pitanje je da li će deca koja su često jela pire od kuvane šargarepe, prepoznati šargrepu kada je ponudimo narendanu, u komadićima ili sirovu. Prema autorki “I sam izgled i tekstura hrane, za decu su novi. Novo je sve što detetu nije poznato i što nije deo rutine”. Zbog toga, možda bi od početka, za svaki slučaj, trebalo varirati ne samo namirnice, nego i načine na koje ih detetu serviramo. Neofobija počinje da se razvija retko na samom početku dohrane, mnogo češće se javlja u periodu između 18 meseci i 6 godina, u periodu kada je većina namirnica već uvedena, ali i u periodu kada dete postaje mnogo autonomnije, kada dete počinje i da razvija samozaštitna ponašanja, zbog čega se često neofobija objašnjava kao želja deteta da se zaštiti od eventualnog trovanja. Neki stručnjaci je dovode u vezu I sa ranijim iskustvom gušenja prilikom probavanja određene hrane. A neki tvrde da u osnovi mogu biti problemi poput gastroenteritisa, pa i genetika. Dete koje je do određenog momenta normalno jelo raznovrsnu hranu, u stanju će biti odjednom da zatvara usta, gura tanjir, okreće glavu ili dugo gleda u tanjir bez i najmanje namere da proba ono što je u njemu. Neofobija pogadja čak 77% dece u raznim uzrastima, što je još jedan dokaz da je u pitanju normalno i učestalo stanje.

Konflikt želja

Otiđimo korak dalje: s obzirom da većina roditelja dece koja su probirljiva u hranjenju izveštava da je očajna, uplašena i da ma šta uradila, često ništa ne pomaže da dete prihvati (određenu) hranu, važno je, pre nego što pređemo na načine prevladavanja ovog stanja, uočiti važnost našeg, roditeljskog pristupa detetu tokom perioda odbijanja hrane. Hajde da opet kroz iskustvo odraslih, zamislimo da nam neko konstantno govori kako treba da promenimo neku našu lošu naviku, a nama je lepo u našoj zoni komfora sa jedne strane, i vrlo neprijatno pri pokušajima da učinimo korak ka promeni, sa druge. Što je jači pritisak osobe koja insistira, to ćemo se lošije osećati i na kraju, svu svoju energiju trošiti pre na to da se izborimo sa tom osobom, nego da se koncentrišemo na sam problem, a najmanje ćemo se koncentrisati na promenu svog ponašanja. Tu dolazimo do druge potrebe, koja je zajednička nama i našim mališanima, a to je potreba da nas prihvate i razumeju, da bezuslovno pripadamo. Pritisak u odnosu sa sopstvenim detetom može imati kontraefekat: dete može da počne da se oseća sve nesigurnije pri našim namerama da promenimo njegovo ponašanje, a pritisak može kod njega da izazove i bunt, ljutnju, bes, kao mehanizme prevladavanja konfliktne situacije i želje za čuvanjem sopstvenog integriteta, sopstvenih granica i sopstvene sigurnosti i zone komfora.

Pitanje autoriteta

Sad bi svako mogao da se zapita “Pa dobro, koje onda tu jači, moje dete ili ja? Ko vodi ? Ko je autoritet i ko postavlja pravila ?” Rekla bih, oboje. I vi, i vaše dete, s tim da vođstvo u većoj meri naravno treba da bude na Vama, odrasla ste osoba, dok Vaše dete to nije. To što je stanje neofobije normalno, ne znači da ne trebamo svakodnevno i strpljivo da radimo na njegovom prevazilaženju. Ne radi se o tome da ne trebate biti autoritet sopstvenom detetu, radi se o tome da je poželjno svaku promenu unositi nežno i postepeno i pri odbijanju novog, prihvatiti “Ne” kao odgovor deteta, na koji ono ima u nekim situacijama pravo, naročito ako iza tog “Ne” stoji mali dečiji strah, strah od novog. Pa makar to bila samo kasičica voća ili povrća: Vaše dete je u datom momentu doživljava kao snažnog neprijatelja. Setite se, i vi se nekad slično osećate. Svakom od nas prija autoritet koji uliva sigurnost, koji nas prihvata takve kakvi smo i koji nam pomaže da prođemo kroz neprijatnosti, uz pokušaj razumevanja naših neprijatnih osećanja, bez osude i insistiranja da nam bude prijatno u datom momentu kad nas preplavljuje snažna neprijatnost.

Dakle, uzroci ponasanja kod beba I male dece koja se odnose na okretanje glave od hrane, pljuvanje hrane, plač i odbijanje novih namirnica u svojoj osnovi imaju jednu potpuno normalnu ljudsku pojavu: težnju za sigurnoscu, u čijoj je osnovi strah od rušenja rutine, uz želju da nas drugi prilikom ove faze prihvate i razumeju i pomognu nam da je prevaziđemo, bez osude ili kazne.

Veoma je važno osluškivati dete i razumeti da nije u pitanju hir, nego stvarni strah od nove hrane. Dete koje ispoljava ponasanja koja mozemo nazvati hirom ce u vreme hranjenja želeti radije da se igra, peva, zasmejava odrasle, malo će da jede, zatim da ustane od stola, pa da se vrati da jede. Ova ponašanja nisu odraz neofobije, nego pre nedostatka discipline, odraz su prirodne dečije zelje za igrom, koju dete treba naučiti da odvoji od hranjenja, koje nije igra.

Prevazilaženje neofobije

Kada pričamo o neofobiji, kao i uostalom o svakom neprijatnom stanju kod dece i ljudi koje traje neko vreme, važno je znati da je u pitanju stanje kojem je potrebno sistemski i strpljivo prići. Prema psihologu-nutricionsti dr Haurat, roditelji u svojim rukama drže mogućnost da se kroz ovakva stanja prođe što bezbolnije. Ukoliko znamo šta je potrebno izbegavati od samog početka već ćemo biti na dobrom putu da se neofobija prevenira kako do nje ne bi došlo, ili prevaziđe ako do nje ipak dođe.

Greške koje treba izbegavati

Samostalan obrok. Vazno je da dete ne jede samo, nego u okviru redovnog obroka cele porodice, bilo da je to pre podne, u podne, popodne ili uveče. Vraćamo se na osećaj sigurnosti, kroz osećaj zajedništva i prihvatanja.

Dete vidi hranu tek na tanjiru

Dajte detetu priliku da se upozna sa hranom u svom pravom obliku. Neka vas gleda kako pripremate obroke dok sedi u hranilici dok je beba, a kad poraste, uključite dete: neka slaže, mesi, miksa hranu. Dajte detetu jabuku u ruku, oguljenu, u jednom momentu će poželeti i da je gricne. Stimulišite dečiju znatiželju i kreativne potencijale u kuhinji, tako ćete mu je pribliziti.

Dete jede kada nije gladno. Ako je dete pre 5 minuta sisalo, pilo vodu ili adaptirano mleko, veoma je mala verovatnoća da ce biti gladno. Sat vremena pre obroka ne dajte detetu ništa da pije i jede.

Lako odustajanje

Ako je dete prvi put probalo određenu namirnicu i ne sviđa mu se, ne znači da treba da prestanete da nudite i zaključite kako ono nesto, eto, ne voli. Detetu treba vremena da prihvati i zavoli nove ukuse i teksture hrane. Ponudite drugi put zajedno sa namirnicom koju je dete već prihvatilo, za početak male kolicine, pa ih postepeno povećavajte. Smatra se da je potrebno hranu da probamo i do 10 puta pre nego što zaključimo da je volimo ili ne volimo.

Dete dobija zamene

Ako dete ne želi da jede određenu namirnicu, ili obrok koji ste ponudili, ne posežite za namirnicama poput hleba ili nekih drugih namirnica, samo da bi dete “bar nešto” pojelo. Tako ono počinje da vodi i diktira pravila, a vi dokazujete da ste slabi i nedosledni u svom pokušaju da ga hranite zdravije. Ne davajte detetu nikakve grickalice i ne kuvajte novi, ukusniji obrok. I setite se, bebina osnovna hrana do prvog rođendana je mleko, do 6.meseca je to jedina hrana, do 8.meseca je dovoljan jedan obrok, do 10.meseca 2, a onda polagano idu 3., pa 4. obrok u danu. Ako dete ima 7 meseci i danas ništa nije pojelo, a popilo je mleko, to zaista nije strašno, nije znak za uzbunu, a ni znak da je dete već mali probirač. Ako ima godinu dana i odbilo je ručak, probajte ponuditi hranljivu večeru i verovati da će do večere ogladneti. Ako ima 2 godine i ovih dana odbija da jede, i dalje nudite zdrave obroke, budite uporni u tome da se servira zdrava hrana, a povremeno odbijanje gledajte kao fazu, jer to i jeste. Ne dozvoilite da bunt prema određenoj hrani postane put ka nezdravom stilu hranjenja.

Prerano uvođenje soli/šećera ili sokova

Teško je detetu kojem se često servira hleb, slatki keksi ili slani krekeri, da prihvati pregršt zdravijih namirnica neutralnijeg ili manje privlačnog ukusa. Mislite o tome, mnogo pre prvog zalogaja. Pre nego što počnete da hranite svoju bebu, napravite spisak zabranjenih namirnica. I ako lepo prihvata zdrave namirnice, ne posežite za onim nezdravim spiskom. Što duže dete ne jede grickalice, slatkiše i prazne kalorije koje su ukusne, ali ne i hranljive, čak su često i štetne, to bolje, i to je veća verovatnoća da će prihvatati pravu hranu u njenom prirodnom obliku. Mislite o pozitivnim posledicama zdrave, I brojnim negativnim posledicama nezdrave ishrane.

Pojačavanje ukusa

 Zapamtite da će se dete naviknuti na ono što mu Vi dosledno nudite, kao i da je važno uvek nuditi detetu pravu, zdravu hranu, u što prirodnijem obliku. Slatka kašica je dovoljno slatka ako su u njoj samo proso i jabuka. Ako je Vama bljutava, ne znači da je detetu. Ako ulepšate ukus ove kašice, šta ćete ako dete odbije da jede samu jabuku, očekujući nesto slađe? Isto važi za slane kasice. Povrće je dovoljno slano samo po sebi. Ako je vama bljutavo, pa vrlo rano krenete da dodajete so, sir ili jogurt kako bi bilo ukusnije ili kremastije, šta cete kada dođe na red da se jede brokoli bez ikakvih dodataka?

Insistiranje na jednoj vrsti rutine.

Ako su prethodna dva deteta lepo ručkala u hranilici, ne znači da će i treće dete želeti istu vrtu rutine. Možda će se sigurnije osećati ako ga stavite u krilo dok ga hranite. Takođe, ako Vi smatrate da dete do određenog uzrasta ne treba da jede samo, onemogućavate detetu da se približi hrani. Važno je detetu dozvoliti da prstićima istražuje mekanu i u komadićima serviranu hranu od samog početka dohrane. Uvek ponudite nešto hrane i na tacni pored tanjira, najpre će se dete igrati, gnječiti prstićima, utrljati u kosu, možda i bacati hranu, ali u jednom momentu će se početi samo hraniti. Ova faza može trajati neko vreme, pa nije na odmet pripremiti stare komade tkanine koje ćete staviti ispod mesta na kojem dete sedi dok jede.

Neosluškivanje ostalih faktora

Da li je dete pod virozom? Boli ga grlo ? Rastu li mu zubići ? Setite se svog poremećenog apetita kada vas nešto muči. Ima dana koji jednostavno nisu dobre prilike za novosti u tanjiru. Dajte detetu u takvim danima nešto lagano, prilagođeno stanju, na šta je već naviklo. Ono novo se svakako uvodi samo kad je dete “u formi”.

Porodična nedoslednost. Nije pravedno od deteta očekivati da jede određenu hranu, dok Vas gleda kako jedete nešto sasvim drugačije. Gradite zdrave zajedničke porodične navike. Svesni ste sigurno da će dete na kraju živeti i jesti onako kako to radi cela porodica. Promenite i vi svoje navike u što zdravije.

Pomagala prilikom hranjenja

Samo zato što se dete zagledalo u crtani film dok ga hranite prvih nekoliko puta, ne znači da je to jedini način na koji treba da se hrani, i jedini način na koji će prihvatiti hranjenje. Vi ste upalili crtani film i dali detetu asocijaciju za hranjenje. Ugasite ga i posvetite se zajedničkom ritualu, gledajući svoje dete nežno i ohrabrujuće. Ponovite sebi, vreme za hranjenje nije vreme za igru. Kao što ni vreme za spavanje nije vreme za igru. Učvrstite pravila što ranije i ne dozvolite da bilo šta poremeti ozbiljnost vaših svakodnevnih porodičnih rituala izuzetno važnih za zdravlje vaseg deteta. Ozbiljnost ipak ne znači da je detetu zabranjeno veselo servirati hranu. Veselo, ali uz određenu dozu neophodnog autoriteta.

Previše pritiska

Dakle, opustite se, prijaće i Vama i detetu ako od hranjenja ne pravite celu nervoznu ceremoniju. Hranjenje nije igra, ali nije ni najozbiljnija stvar na svetu. Osoba koja služi detetu hranu treba da bude opuštena, u suprotnom, detetu upravo napeta atmosfera za vreme hranjenja može izazivati otpor, ma šta mu se serviralo. Neka cela porodica ogladni. I svi veselo sedite za sto da jedete. Napravite kreativno i šareno jelo. Dete će osetiti opuštenu atmosferu i sigurno će mu prijati da ne bude u centru pažnje kad dođe do hranjenja ako mu je to slaba tačka.

Insistiranje na količini. Deci je nekada potrebno manje, a nekada više hrane. Ako je dete pojelo nekoliko kasičica i ne želi više, smatrajte to obrokom u određenim fazama. Kao što je već rečeno, više faktora utiče na to koliko je dete gladno i raspoloženo.

Nedostatak priče

 Dete Vas razume i mnogo pre nego što mislite. Pričajte detetu uvek. Uvek naglašavajte koliko je zdravo i zašto je sve dobro za dete ono što trenutno jede. To ce izgraditi kod deteta poverenje prema hrani, sigurnost, uz osećaj ponosa jer radi nešto dobro za sebe.

Zaboravljanje pohvala. Ako samo slažete očajan izraz lica kad dete ne želi da jede, a zaboravljate da tapšući kažete bebi/detetu “Bravo” kada prihvati obrok, dete može uz hranu početi vezivati samo negativne asocijacije. Hvalite svoje dete, uvek kad pravi makar i najmanje pomake ka cilju.

Na samom kraju, ne zaboravite da je Vaše dete jedinstveno, da će kroz ceo proces svakako izgraditi svoje afinitete i averzije, ali dok jede za Vašim stolom, budite sigurni da dajete sve od sebe da ono što servirate bude u funkciji zdravlja i izgradnje dobrih dugoročnih navika.

Autor teksta: Milana Alinčić Zorić, doktor psihologije

ordinacija.tv  foto: shutterstock izvor: hranazabebe.com