Naslovna Blog Stranica 277

Puškin: Teško je voleti, još teže ne voleti, a najteže je naći voljenog koji te voli

Aleksandar Sergejevič Puškin je rođen u Moskvi 6. juna 1799. godine u osiromašenoj aristokratskoj porodici. Pradeda po majci mu je bio crnac, Etiopljanin Ibrahim Petrovič, koji je doveden u Rusiju kao rob. Međutim, Petar Veliki ga je usvojio kao svoje kumče. O Puškinu su se starale dadilje i učitelji, koji su ga vaspitali u francuskom duhu. Učili su ga da čita i da voli književnost, pa je od najranijeg detinjstva provodio dane u biblioteci. Od bake je čuo mnoge ruske bajke i pesme. Na njega najviše utiče francuska književnost i dela racionalizma (Volter, Didro, Ruso). Elitnu gimnaziju u Carskom selu upisao je 1811. godine i tamo ostaje do 1817. godine.

Književno stvaralaštvo Aleksandra Puškina

Puškin je svoju prvu pesmu objavio sa petnaest godina, još kao učenik, u časopisu „Evropski glasnik”. Tada je počeo da piše i svoje prvo veliko delo „Ruslan i Ljudmila“, koje je izdato 1820. godine. To delo je zasnovano na bajkama koje mu je baka pričala. Njegov talenat su odmah prepoznali i književnim krugovima.

Aleksandar Sergejevič Puškin je već sa osamnaest godina živeo pravim mondenskim životom i oblačio se veoma smelo, po poslednjoj modi. Nakon škole se zaposlio u ministarstvu unutrašnjih poslova u Sankt Peterburgu. Kako je voleo da piše sarkastične i podrugljive stihove upućene svima, a naročito caru, Puškin je prognan kada je imao dvadeset i jednu godinu u južnu Rusiju, gde je bio šest godina. Njegove revolucionarne pesme su bile cenzurisane i zabranjene.

Samo nekoliko dana po odlasku, šetajući obalom Dnjepra, Puškin pomišlja na samoubistvo skakanjem u reku. Nakon toga se teško razboleo, posle dugog lečenja odlazi na Kakvkaz, gde upoznaje četiri ćerke generala Rajevskog – Katarinu, Mariju, Jelenu i Sofiju. One su mu bile inspiracija za mnoga čuvena dela. Tada je napisao dela „Kavkaski zatvorenik“, „Braća razbojnici” i započeo je „Česmu Bahčisaraja“.

Sledeće mesto izgnanstva je mesto Odesa, gde je proveo godinu dana i upustio se u ljubavnu vezu sa udatom ženom, Karolinom. Ljubavno pismo koje je njoj upućeno, pošta presreće i po drugi put Puškin biva prognan na seosko imanje svoje majke 1824. godine. U seoskom miru i tišini, Puškin se posvećuje pisanju i u tom izgnanstvu on piše jedan od najlepših romana „Evgenije Onjegin“. Inspiraciju za svoj roman nalazi u Ani Kern, ženi koju je upoznao u Sankt Peterburgu i koja je udata za ostarelog generala. Za nju je Puškin rekao: „Kako je nekome dozvoljeno da bude tako lep?” U svom romanu opisuje tu nesrećnu ljubav dvoje ljudi, a izdao ga je 1833. godine.

Brak

Puškin se vraća u Sankt Peterburg 1826. godine i nastavlja sa svojim radom. Tada je upoznao Nataliju Gončarevu sa kojom se venčao 1830. godine. Od svih žena koje su ga opčinjavale, Natalija, koja je pored toga što je bila lepa, bila i razmažena i rasipnica, uspela je da ga veže za sebe. Sa njom je dobio četvoro dece, a izdržavao je i njene dve sestre. Ubrzo je shvatio da se oženio koketom i neobrazovanom ženom, koja nije čitala knjige. Njegove muke su se vremenom povećavale i finansijski više nije mogao da ih izdržava.

Dvoboj

U gradu se 1837. godine pojavio francuski emigrant Žorž Dantes, koji je otvoreno zavodio njegovu ženu Nataliju, a njega ismevao. Puškin mu je zakazao dvoboj 8. februara. Sastali su se u zoru i Dantes je prvi pucao pogodivši Puškina u stomak. Nekako se pridigao u snegu i pokušao da opali. Poslednje napore je uperio u hitac i iz ležećeg položaja pogodio Dantesa u grudi. Kada ga je video kako posrće, Puškin je bacio pištolj i povikao: „Bravo ja!” Dantes je bio samo ranjen i preživeo je. Puškina su odveli kući i preneli ga na divan biblioteke. Bio je smrtno ranjen i kada ga je doktor upitao da li želi da vidi svoje prijatelje Puškin mu je odgovorio: „Zbogom, prijatelji moji”, pokazujući pri tom na knjige svoje biblioteke. Dva dana je proveo u užasnim mukama pa je pomišljao da ih prekrati pištoljem, kojeg su pronašli sakrivenog ispod pokrivača.

Nakon što je prošaputao svoje poslednje reči: „Životu je kraj… kraj… nešto me pritiska…”, Puškin je izdahnuo 10. februara 1837. godine. Pošto je Puškin bio liberal, u strahu od nereda na ulicama, vlada je naredila da se sahrani bez ikakvih ceremonija, u tajnosti, i da se preveze u kolima natovarenim senom.

Puškin – Mudre misli

Ne, neću ja sav umreti – duša će mi u svetoj liri nadživeti prah i neće istruliti… I dugo ću biti drag narodu zato, što sam lirom budio lepa osećanja, što sam u mom okrutnom veku proslavio Slobodu i tražio u cara milosti za one koji su dopali nevolje.

Ne prodaje se nadahnuće, ali se rukopis može prodati.

Boj se, tuđinska vojsko! Krenuli su sinovi Rusije; diglo se i staro i mlado, jure na one što su se drznuli, a osveta im je zapalila srca.

Dva osećanja su nam divno prisna – u njima srce stiče hranu – ljubav prema svom ognjištu i ljubav prema grobovima predaka. Na njima je od pamtiveka, voljom samog boga, zasnovana čovekova samostalnost, zaloga njegove veličine.

Što manje ženu volimo, to joj se više sviđamo.

Šta je slava? – Sjajna zakrpa na trošnoj odeći pesnika.

Ljubav je kapljica nebeske rose koju nebesa kanuše u blato života da mu zaslade gorkost.

Prezirati ljudski sud nije teško, prezirati vlastiti sud nemoguće je.

Lukavost još nije dokaz pameti. Ima glupana pa čak i ludaka koji su izvanredno lukavi.

Čitanje je najbolje učenje.

Kuda god bacim pogled – svuda bičevi i lanci, sramota zlokobnih zakona, nemoćne suze ropstva; svuda je nepravedna vlast.

Teško je voleti, još teže ne voleti, a najteže je naći voljenog koji te voli.

Navika nam je s neba dana, zamena je sreće ona.

Čitanje je najbolje učenje

ordinacija.tv       Izvor: srednjeskole.edukacija.rs

Prof. dr Stankov: Kako se leči katarakta

0

Katarakta ili siva mrena predstavlja zamućenje očnog sočiva koje dovodi do slabljenja vida. Očno sočivo je deo optičkog aparata oka i da bi vid bio jasan potrebno je da sočivo bude kristalno providno, bez zamagljenja i mrlja,

 Koji su uzroci katarakte?

Katarakta se najčešće javlja kod starijih osoba. Zamućenje sočiva nastaje vremenom kod svih ljudi usled promene metaboličkih procesa.

Sve stare osobe imaju kataraktu, ali u zamućenje sočiva može i ne mora uticati na jasnoću vida. Onima kod kojih je to izraženo kandidati su za operativno lečenje.

Osim ove “staračke” ili ”senilne” katarakte, ona se retko javlja i kod dece kao urođena katarakta.

Ovo oboljenje oka može biti posledica dijabetesa, dugotrajnih infekcija oka kao i visoke kratkovidosti i povrede oka.

Koji su simptomi?

Prvi simptom katarakte je zamućen vid. Osim toga se mogu javiti duple slike, lošiji noćni vid, blede slike, slike prebojene žućkasto.

Kako se leči?

Lečenje katarakte je hirurško. Intervencija se radi u lokalnoj anesteziji. Traje oko dvadesetak minuta i pacijent isti dan odlazi kući.

U toku intervencije zamućeno sočivo se odstranjuje i na njegovo mesto se postavlja veštačko providno sočivo. To novo sočivo je inertno – ono ne izaziva reakciju u oku, a pacijent ga ne oseća.

Katarakta je oboljenje koje narušava kvalitet života i otežava svakodnevne aktivnosti. Kod uznapredovalih oblika katarakte čitanje, vožnja (naročito noćna), kao i različite fizičke aktivnosti obavljaju se sa nesigurnošću ili su onemogućene.

Od izuzetne je važnosti otići na oftalmološki pregled čim se primete prvi simptomi. Nakon postavljanja dijagnoze katarakte potrebno je što pre započeti lečenje jer se na taj način smanjuje verovatnoća komplikacija nakon operativnog lečenja, koje su češće kod uznapredovalog oboljenja.

ordinacija.tv      Izvor: stankovbolnica.com

Poljupci smanjuju stres, krvni pritisak i alergije, jačaju imunitet…

Ljubljenje je obično vođeno glavnim benefitom, užitkom, ali ljubljenje je korisno i za vaše zdravlje.

Poboljšava imunitet

Istraživanje objavljeno u časopisu “Medical Hypotheses” tvrdi da ljubljenje može pojačati imunitet žene za odbranu od citomegalovirusa. On može uzrokovati sljepoću kod djece i druge defekte pri rođenju ako je majka nosilac tokom trudnoće.

Ljubljenje je samo jedna od svakodnevnih navika s nevjerovatnim zdravstvenim prednostima.

Sagorijeva kalorije

Vjerovali ili ne, ljubljenje sagorijeva dvije do šest kalorija u minuti.

Iako nije baš kao da ste na traci za trčanje, za sat vremena ljubljenja potrošićete sigurno pola šake bombona ili pola čaše vina.

Dobro je za oralno zdravlje

Osim što sagorijeva kalorije, ljubljenje je dobro i za oralno zdravlje.

Naime, ljubljenje je jedan od načina na koji možeš dijeliti dobre mikrobiote. Mikrobioti su naziv za normalnu ili fiziološku mikrofloru koju čine mikroorganizmi koji nastanjuju kožu i sluznice čovjeka.

Ako vam oralni mikrobiomi u ustima nisu baš raznoliki i zdravi, razmjena sline s partnerom koji ima zdrave mikrobiome može biti od pomoći i poboljšati zdravlje.

Održava mišiće lica snažnima

Zategnuti trbuh ili tijelo bez celulita sigurno su vam na listi prioriteta što se tiče održavanja zategnutog izgleda.

No, tokom ljubljenja koristi se čak 30 mišića, koji čestim korištenjem mogu pomoći u zatezanju mišića lica, što i nije baš mala stvar.

LJUBLJENJE JE ODLIČNO I ZA OPUŠTANJE

Naučna istraživanja pokazuju da ljubljenje povećava nivo oksitocina, prirodne hemijske tvari u tijelu. Takođe, povećava i endorfin, hormon koji je odgovoran za dobar osjećaj u tijelu. Razmjena sline takođe podstiče lučenje dopamina, pomoću kojeg se razvija osjećaj romantične privrženosti.

Smanjuje stres

Postoji li išta bolje od toga da, kada nakon napornog i stresnog dana dođete kući, poljubite svog partnera?

Osim što tada dolazi do oslobađanja opuštajućeg hormona oksitocina, ljubljenje je takođe povezano sa smanjenjem hormona kortizola, koji se još naziva i hormon stresa. To takođe može povećati i nivo serotonina, što dovodi do osjećaja smirenosti i zadovoljstva.

Može smiriti glavobolju

Zbog povećanog protoka krvi koji podstiče ljubljenje, smanjuju se bolovi, glavobolje i menstrualni grčevi.

Tako se kod ljubljenja i smanjuje stres koji je poznat uzročnik glavobolje.

Smanjuje krvni pritisak

Sigurno vam je poznat onaj osjećaj kada tokom ljubljenja osjetite kako vam srce ubrzano lupa?

Takav povećan broj otkucaja srca uzrokuje širenje krvnih sudova, potrebna količina krvi dolazi u sve organe i tako pomaže smanjenju krvnog pritiska.

Umanjuje i alergijske reakcije

Naučnici su posmatrali pacijente sa dvije vrste alergija – jedne s kožnom alergijom i jedne s nazalnom alergijom – prije i nakon ljubljenja sa partnerima 30 minuta.

Poslije ljubljenja pacijenti su imali manje alergijske reakcije i simptome nego prije ljubljenja, što dokazuje još jednu izvrsnu dobrobit.

ordinacija.tv  

Nakon konzumiranja ove gljive nivo šećera u krvi se snižava za 41%?

0

 Terapija medicinskim gljivama je koncentrisana na održavanje ravnoteže u organizmu i stvaranje prirodne otpornosti na bolesti. Pojačavaju otpornost organizma na viruse, bakterije i gljivična oboljenja, ublažavaju upalne procese, bore se protiv alergije, potpomažu balans šećera u krvi… Coprinus comatus je jedna od takvih lekovitih gljiva. Ova gljiva je dugo proučavana i još uvek se istražuju njena pozitivna dejstva na ljudski organizam. Prva ispitivanja su počela još daleke 1934. godine pošto je bila odomaćena u Evropi. U Evropi je uglavnom napušten njen uzgoj, ali se i dalje uzgaja u Kini. Pogodna staništa za nju su livade, njive, šumski proplanci, parkovi, sva mesta na kojima ima sirovog humusa koji se brzo razgrađuje. Raste od proleća do kasne jeseni po kišovitom vremenu. Spada u red najukusnijih i najkvalitetnijih jestivih gljiva.

  Za koje bolesti se preporučuje

  Coprinus comatus ili beli jarčić sadrži veliki procenat kalijuma, kalcijuma, gvožđa, magnezijuma, bakra, cinka, nijacina i natrijuma u veoma maloj količini. Pored toga, dokazano je da sadrži dvadeset slobodnih amino-kiselina, od kojih su osam esencijalne amino-kiseline koje telo ne može samo da proizvodi pa moraju biti dodatno unete u organizam. Takođe je dokazano da Coprinus pečurke sadrže i proteine i više od 50 odsto polisaharida, koji su s medicinskog aspekta najznačajniji sastojak lekovitih gljiva. Koristi se kao sušena ili u obliku tableta od praha presovane gljive i može se nabaviti u radnjama zdrave hrane.
Gljiva Coprinus comatus smanjuje šećer u krvi kod dijabetesa tipa I i II, koristi se kod arterioskleroze, infarkta, oboljenja krvnih sudova, problema sa srčanim ritmom, problema sa varenjem i hemoroidima, kod zatvora, problema sa crevnom florom, problema sa vezivnim tkivom, kao i kod raznih upala. Preporučena dnevna doza je tri puta po pola grama sušenog praha.

  Lekovita svojstva

  Sušeni prah Coprinusa posebno se koristi kod obolelih od dijabetesa. Ona reguliše nivo šećera u krvi, ima antiupalno dejstvo i, iznad svega, ima sposobnost prevencije dijabetskih kardiovaskularnih oboljenja. Ima zaštitni efekat na Langerhansova ostrvca (ćelije koje produkuju hormone u pankreasu, na primer, insulin). Sat i po nakon konzumiranja Coprinus praha, nivo šećera u krvi je redukovan za 41 odsto. Tri sata kasnije snižava se za 31 odsto. Čak šest sati kasnije krv sadrži i dalje 20 odsto manje šećera. Konzumiranje sušenog praha ove gljive smanjuje mogućnost oboljenja od raka i sarkoma (rak vezivnog tkiva). Coprinus se takođe uspešno koristi u terapijama protiv hemoroida kao i problema sistema za varenje.

ordinacija.tv   Izvor: stil-magazin.com

Najcenjenija ženska biljka: Pomaže kod neplodnosti, mioma, cista, neredovnih ciklusa! (RECEPTI)

0

Žene su se oduvek okretale prirodi kao izvoru zdravlja i lekova. I pažljivim izborom su pronađeni lekovi za bolne i neredovne cikluse, hormonske promene, menopauzu i neugodne simptome koji je prate, ali i za miome, ciste…

Među biljkama koje čuvaju žensko zdravlje najviše se ističu virak (gospin plašt), hajdučka trava, breza, kantarion, žalfija, neven, rusomača i valerijana – neprikosnoveni darovi prirode. Njih bi svaka žena trebalo da ima u kućnoj apoteci. Naravno, ne očekujte rezultate odmah, za sve treba vremena i strpljenja.

  Ove biljke smiruju upale, otoke, imaju snažno antibakterijsko delovanje, koriste se kod neplodnosti, odličan su regulator hormona, lek za policistične jajnike, ublažavaju simptome PMS-a, postporođajne depresije, a pomažu i kod skidanja suvišnih kilograma.

  Koriste se još od antičkog doba, a u srednjem veku smatralo se da mogu da očuvaju nevinost i mladolikost. Švajcarski travar Johan Kincl tvrdio je da se 30 odsto ginekoloških operacija može izbeći upotrebom čaja od gospinog plašta (virka).

Pored spomenutih delovanja na žensko zdravlje, gospin plašt deluje i protiv mioma, cista i endometrioze, olakšava PMS, reguliše ciklus. Koristi se i kod bolnih i obilnih menstruacija, jer sadrži tanine i adstringente koji normalizuju krvarenje. Kupka, vaginalno ispiranje i tamponi sa virkom delotvorni su kod gljivica, bakterijskog vaginitisa i drugih infekcija.

Čaj za plodnost

Pomešajte iste količine gospinog plašta i valerijane, pa kašičicu mešavine prelijte s dva decilitra ključale vode. Zatim ostavite poklopljeno neko vreme da odstoji, ne kraće od pola sata. Procedite i lagano pijte do tri šolje čaja dnevno tokom tri meseca, s pauzama tokom menstruacije.

Virak i malina

Pomešajte po 50 grama virka i lista maline s duplo manje (25 g) matičnjaka. Uzmite jednu do vrha punu supenu kašiku i prelijte s dva decilitra vode koja je tek proključala.

Zatvorite posudu i sačekajte najmanje tridesetak minuta da čajna mešavina odstoji. U jednom danu (24 sata) možete da uzimate najviše tri šolje ovog napitka.

Za policistične jajnike pomešajte iste količine gospinog plašta, hajdučke trave i nevena, pa tri velike kašike ove mešavine prelijte s litrom provrele vode i pustite pola sata poklopljeno da odstoji, pa procedite. Možete da pijete do tri šolje, ali samo nekoliko dana.

Kupka

Priprema: 200 grama suvog ili svežeg gospinog plašta prokuvajte u tri litra vode i ulijte u kadu s pripremljenom vodom. U vodi se opustite najviše deset do dvadeset minuta pre spavanja.

Super ženski čaj

Pomešajte hajdučku travu i gospin plašt u istim količinama. Za jednu šolju čaja prelijte kašičicu mešavine s 2,5 dl provrele vode, poklopite i pustite da odstoji 10-15 minuta, zatim procedite. Po želji se može zasladiti medom. Piti 2-3 šolje dnevno.

Reguliše menstrualni ciklus i ublažava bolove, uključujući i bolove u grudima, leči gljivične infekcije, upalu mokraćnih kanala, belo pranje i upalu jajnika. Deluje protiv cisti na jajnicima, ublažava neugodne simptome PMS-a, menopauze i klimaksa; uravnotežuje hormone, jača matericu te time smanjuje sklonost pobačaju; jača celi reproduktivni sistem.

Nakon šest nedelja napraviti pauzu od četiri nedelje. Ovu čajnu mešavinu ne bi smele da piju trudnice.

ordinacija.tv     24sata.hr

Kako reagovati na dečiji plač

Kada dete plače, roditelji postanu uznemireni, anksiozni posebno kada dete počne da plače bez ijednog očiglednog razloga. Iako je poznato da je novorođenčetov glavni vid komunikacije putem plača, roditelji i dalje gledaju na taj plač kao na nešto što treba da bude “popravljeno”. Kada dete počne da hoda i priča roditelji ponekad od njega očekuju da svoje emocije obradi na isti način kao što to oni rade a ne na onaj način kako je to oduvek malo dete radilo: putem plača.

Zapravo, studije su pokazale da su naši mozgovi biološki predodređeni da imaju instant reakciju na dete koje plače, što nas čini predustretljivijima i spremnim da pomognemo – i to brzo! Dete koje plače okida našu “bori se ili beži” reakciju, povećavajući nam brzinu otkucaja srca i gurajući nas u akciju… čak iako dete nije naše. Što čini da izgleda kao da odrasli moraju da reaguju na dete koje plače. I tu se postavlja pitanje kako je najispravnije reagovati?

Ono što je važno da znate jeste da za mnogu decu plakanje nije odraz tuge nego je način da obrade bilo koju emociju. Ona mogu plakati iz besa, frustracije, straha, uzbuđenja, zbunjenosti, anksioznosti ili čak sreće. Problem je u tome što im takođe može nedostajati verbalnih sposobnosti i samosvesnosti da bi objasnili kako se osećaju. Ovo znači da će pitanje ”Šta nije u redu?“ retko biti korisno u takvim situacijama.

Reći detetu “ne plači” bi bila greška u nekim situacijama. Možete misliti da ćete dete (i vaše srce) poštedeti bola ako mu kažete da prestane da plače, ali kada mu kažete da prestane da plače ono će misliti da ne razumete kako se oseća. Stoga će verovatno poruka koju vam šalje postati glasnija i upornija. Time što mu govorite da prestane, takođe mu govorite da su njegove emocije nevalidne i nevažne. Bez obzira na to koliko se trivijalnim njihov razlog vama čini, vaš neuspeh da shvatite kako se oboje osećate u tom trenutku vas oboje lišava prilike da naučite kako da obradite emocije na pozitivniji i konstruktivniji način.

Cilj roditelja, bez obzira na to koliko se nezgodnim činio, je da podrži razvoj  emocionalne samoregulacije svoje dece, a to je nešto što može da učini samo ako ih tretira sa empatijom i razumevanjem.

Takođe, mnogi roditelji odvraćanje pažnje vide kao krajnji alat u svom emotivnom arsenalu. Mislimo da ćemo, ako detetu odvratimo pažnju od toga zbog čega plače, zaustaviti plakanje. Svi smo mu zanjihali omiljenom igračkom pred uplakanim licem ili mu zapevali omiljenu pesmu. Ono što je tužno u ovim situacijama je to što kada detetu svesno odvraćate pažnju vi zapravo gubite priliku da se sa njim povežete i naučite ga kako da se nosi sa svojim emocijama. Da, ako se vaše dete potuče zbog igračke sa drugim detetom, odvratiti mu pažnju drugom igračkom je u redu, ali ako vaše dete plače zato što ste mu pomogli da obuje cipele i niste mu dopustili da to uradi samo, odvraćanje pažnje će verovatno samo izazvati glasniju i prodorniju reakciju u cilju toga da ih čujete.

Istina je da distrakcija ponekad radi, ali često je samo brzo rešenje. Ona ne pomaže vašem detetu da nauči kako da se nosi sa sličnim emocijama ili situacijama na pozitivniji način u budućnosti.

 Ono što roditelj može da uradi, suočen sa detetom koje plače, jeste da zastane na trenutak da proveri da li je on sam smiren. Ako ste ljuti, pod stresom ili frustrirani, stvari koje ćete reći će samo pridodati stresu koje vaše dete oseća. Zato pokušajte da napravite svoje sistem umirenja i tek onda se obratite svom detetu. Možete mu pokazati razumevanje time što ćete mu staviti do znanja da ste vi u istom timu, da ćete mu pomoći. Tada dete iako kaže da ne želi pomoć, ono, u stvari,  želi da zna da ćete ga podržati kada mu je potrebno. Kada razumete da je detetu nešto teško da uradi, i pokažete da ste razumeli težinu njegovog zadatka, vi time samo potvrđujete da čujete i vidite. Kada validirate dečije osećanje rečima “razumem da si tužan, razočaran, uplašen, srećan” i sl. i kažete mu da je to u redu, vi na taj naj način potkrepljujete ideju da je osećanje deo našeg života, bilo ono negativno ili pozitivno, to je ono što nas čini ljudima.

Često se dešava da je aktivirajući negativni događaj okidač za plač deteta. Roditeljsko razumevanje i priznavanje događaja kao tužnog i frustirajućeg pomaže deci da vide šta je pokrenulo njihove emocije i da shvate šta treba da urade sledeće. Takođe i napustiti neku negativnu situaciju zajedno sa detetom je sasvim u red; vi pokazujete detetu da ponekad moramo da odemo da bismo se smirili. Vaše dete je možda umorno ili bilo izloženo prejakim stimulacijama i jednostavno mu je potrebno vreme u tišini, negujuće mesto pre nego što se vrati nekoj aktivnosti.

Ponekada je samo jedna rečenica dovoljna da se dete smiri “volim te, biće sve u redu” ili jedan zagrljaj. Nije retko da se dešava da kada dete plače zato što je frustrirano njemu zapravo treba jedna od tri stvari : pomoć oko nekog zadatka, pauza od emocionalne situacije ili da uradi zadatak ponovo uz vašu pomoć. Kada ga pitate (ne kada mu naređujete!) šta bi želelo?  osnažujete dete, pomažete mu da se oseća važnim i značajnim.

Neka deca mogu da verbalizuju razglog svog plača ali to dosta zavisi od pitanja koje roditelj ili bilo koji odrasli postavi. Najednostavnije je postaviti pitanje kao što su ova:  “Čujem da plačeš ali ne znam šta ti je potrebno;  Da li možeš da mi pomogneš da shvatim?” Čak iako vaše dete ne može isprva da verbalizuje zbog čega plače, ovo mu daje priliku da vežba.

Na kraju mi želimo da pomognemo našoj deci da razviju veštine za rešavanje problema. Smišljanje rešenja koje će mu pomoći da razume svoje emocije ga uči kako da sagledava situaciju objektivno i da smišlja moguća rešenja.

Tekst prevela i adaptirala:  Sanja Stefanović, dipl.psiholog

ordinacija.tv izvor: decijapsihologija.rs

Kako da nikada više ne pogrešite kada su u pitanju ljubav i romanse

Ako imate utisak da idete iz veze u vezu sa ljudima koji nisu dobri za vas, da nemate sreće u ljubavi jer stalno birate pogrešno, postoji tehnika koja će vam pomoći.

U pitanju je refokusiranje, pristup koji koriste terapeuti za veze kada pokušavaju da prekinu nečiji negativni obrazac ponašanja, kada su u pitanju ljubav i romanse.

Stručnjaci kažu da bi trebalo da preduzmete sledećih pet koraka.

Uvrdite ŠTA vas privlači

Šta je zajedničko svim vašim pogrešnim partnerima ili partnerkama? Privlačnost je stvar ili fizičkog, ili emotivnog, ako je ovo prvo, naravno, biće vam lakše da utvrdite šta vas privlači. Ako je emotivno, možda vam se dopadaju ljudi koji deluju srećnije od vas, koji deluju nepristupačno i bude vašu želju da im se približite, ili oni kojima je potreban neko ko će ih “spasti”.

Ovo su, navodi terapeut dr Set Mejers, neki od najčešćih razloga iz kojih biramo pogrešne partnere. A sledi tehnika koja bi trebalo da nam pomogne da se otarasimo tih osećanja privlačnosti.

“Uzvratite” tim mislima

Kada vas ophrva želja da ipak vidite ili čujete osobu koja nije dobra za vas, odmah te romantične misli “poklopite” realnim, i negativnim. Da, nećete često čuti od terapeuta da bi trebalo imati negativne misli, ali ovo je jedan od retkih slučajeva kada je to preporučljivo.

“Ako osetite privlačnost, odmah recite sebi – ovo NIJE dobro za mene. Ako je u pitanju fizička privlačnost, ponavljajte – spolja je super, ali iznutra je LOŠE. U zavisnosti od vašeg razloga privlačnosti prema pogrešnoj osobi, odabraćete pravu rečenicu. ‘Neću nekoga zbog koga se osećam loše’ je samo jedna od njih,” savetuje dr Mejers.

Zapišite šta osećate

Iznenadilo bi vas koliko je stavljanje misli i osećanja “crno na belo” pročišćavajuće. Kada zapisujemo nešto, svesno organizujemo svoje misli i dolazimo bliže korenu problema. Počnite od toga zašto vas je privukla prva pogrešna osoba. Da li ste u okolini imali sličan primer? Da li vam je samopouzdanje niže nego obično? Da li zaista verujete u vezi, da li verujete da bi ljubav uvek trebalo da pronađe put? Ova pitanja možda deluju “obično”, ali će vas naterati da aktivno preispitate svoja osećanja i utvrdite koja od njih bi trebalo odbaciti.

Postavite sebi pravo pitanje

Da li ja mislim da veza MORA da bude puna frustracija, bez osećaja ispunjenja? Ili samo tražim nešto dobro na pogrešnim mestima? Kada pronađete odgovor na ovo pitanje, lakše, svesnije i razboritije ćete pristupiti odabiru sledećeg partnera.

ordinacija.tv      Izvor: vesti-online.com

Kada je pravo vreme za pranje kose- Nije svejedno da li ćete to uraditi ujutru ili uveče

0

Kosa je jedan od glavnih imperativa svake žene i večni izvor inspiracije… Ali i problema. Kako bi kosa bila što sjajnija i lepša koristimo različite kozmetičke preparate, međutim da li ste se ikada zapitali ima li razlike u tome kada peremo kosu, ujutru ili uveče?

Standardno bi kosu trebalo prati otprilike svaka tri dana, ali to naravno varira od individue i tipa kose. Pranje kose za neke je veliki poduhvat jer iziskuje dosta vremena za stilizovanje ili se zbog gustine sporo suši, no postavlja se još jedno pitanje, a to je u koje doba dana je najbolje prati kosu.

Možda do sada niste o tome razmišljali, ali sad je pravo vreme da obratite pažnju na to kakva vam je kosa ujutru nakon što ste je uveče oprali. Verovatno ćete primetiti da je kosa oprana pre odlaska na spavanje nešto masnija bez obzira na to što ste je osvežili. Vaše teme zapravo nije znatno prljavije, već mu nedostaje volumena i teksture, što može stvoriti neželjeni efekat.

Kada kosu peremo uveče, najčešće odmah nakon toga legnemo u krevet, a u tom slučaju dlaka nema vremena da se i sama osuši i nabuja, pa se još pritiskom na jastuk dodatno ravna, odnosno gubi na volumenu i upravo zato se ujutro budite s beživotnom frizurom na koju morate potrošiti određeno vreme kako bi vratila svoj pravi izgled.

Pri pranju kose u jutarnjim satima ili u rano poslepodne priča će biti drugačija jer će se vlasi slobodno rasporediti i imati dovoljno vremena za ono potpuno i temeljno sušenje bez obzira na to što ste koristili fen za kosu. Ukoliko ipak nemate vremena da ovaj ritual obavite u prepodnevnim časovima, obratite pažnju da nakon večernjeg kupanja ipak pola sata do sat ne prislanjate glavu jastuku.

ordinacija.tv      Izvor: fashon.hr

Faza negativizma kod dece: Ne, neću, neću da jedem, neću da spavam, neću da se kupam…

Faza negativizma je normalna i prolazna faza u razvoju deteta. Najčešće se javlja između 2,5- 3 godine. To je buran period poznat još i kao kriza treće godine. U ovoj fazi je detetov negativan stav najizraženiji. Dete na skoro sve odgovara sa ne i neću. Ovu fazu karakteriše veliki stepen otpora i prkosa deteta na zahteve roditelja.

Zašto se javlja?
Dete postaje svesno da je ono biće koje ima svoju volju, te prkosno, negativno ponašanje predstavlja izraz želje za većom samostalnošću. Testira vaš autoritet i ispituje granice.

Kako se manifestuje?
Kod neke dece negativan stav  može da bude slabo, gotovo neprimetno izražen pa roditelji imaju utisak da dete nije ni prošlo kroz ovu fazu dok kod druge dece može da bude  vrlo izražen i da se manifestuje tako što dete iz sveg glasa viče:“Neee“, baca se na pod, besni…

Kako da se roditelj postavi?
U situaciji kada dete počne da besni i viče:“Neee, neću, neću i neću“!, pogrešno je pokušavati da se razgovara sa detetom. Ono tada ne može ni da čuje roditelja. Razgovor ostavite za kasnije, kada se dete smiri. Najbolje je da roditelj ignoriše to besno, negativno  ponašanje, da pošalje poruku:“Nisi mi zanimljiv“. Međutim, važno je da roditelj ne nastavi da ignoriše dete i kada ono prestane sa negativnim ponašanjem. Tada je jako važno da roditelj odreaguje, da na primer kaže:“E, to sa balonom ti je super ideja, ti smišljaš baš zabavne igre sa balonom…“

Već vam je jako dobro poznato da trebate da budete uporni, dosledni  i strpljivi u vaspitanju deteta. Međutim u praksi je to jako teško kada vam dete često odgovara sa ne i neću. Da biste si olakšali,izaberite bitke koje ćete da vodite. U vezi s tim, ukoliko vidite da dete radi nešto što vam se ne dopada, ali što nije štetno  po njegovo zdravlje, što ne ugrožava druge, što nije zakonom zabranjeno, dopustite mu i čuvajte živce za ono što vam je važno. Zažmurite ukoliko dete na primer, neće da se šiša iako je mu je vreme, ako ono voli da bude čupavo i ako njemu ne smeta… ili svako jutro hoće da jede samo jogurt i kiflu, dozvolite mu posle dve nedelje će mu sigurno dosaditi… Sa druge strane, neka pravila mora da poštuje prvenstveno iz zdravstvenih i bezbednosnih razloga i od njih ne odstupajte. Na primer: pre jela ruke mora da pere, ne može da sedi u krilu kod tate kada tata vozi automobil i tako dalje.

Često roditelji pogrešno misle da veoma neposlušnoj, prkosnoj deci treba izricati veoma stroge kazne. Imaju utisak da će surovija , strožija kazna dovesti do veće poslušnosti, da će oni ispasti veći autoriteti u očima deteta. Međutim, to razmišljanje je pogrešno. Isuviše surova kazna obično dovodi do toga da prkosna reakcija deteta bude još veća. Najbolji efekat ima umerena kazna, ni previše stroga, ni previše blaga. I jako je važno da kazna bude uvremenjena, da sledi neposredno nakon lošeg ponašanja deteta. Na primer, ako ste detetu stavili do znanja da je kazna za ružno ponašanje za stolom uskraćivanje crtaća, ta kazna treba da usledi odmah nakon što dete ustane sa stola i sedne ispred televizora. Pogrešno je odložiti kaznu za sutra i sledećeg dana reći:“ Pošto si se juče ružno ponašala za stolom, danas nema crtaća.To ti je za ono od juče.“

Trudite se da zadovoljite detetovu potrebu za samostalnošću u skladu sa njegovim uzrastom. Na primer, dozvolite detetu da se samo obuče, da samo uspe salatu u tanjir, da samo pojede obrok. Dok to radi nemojte da mu pomažete, da ga ispravljate i požurujete. Ukoliko insistira da samo namesti krevet:“A, sam/a ću, nemoj ti, ja ću, a pusti sam/a ću, nemoj da mi pomažeš“, dopustite mu ukoliko to ne ugrožava njegovu bezbednost. Verovatno ćete primetiti da je čaršav naopačke okrenut…ali ne kritikujte i ne ispravljajte jer to negativno utiče na samopouzdanje. Imajte u vidu da detetovo „ne i neću“ predstavljaju protest protiv gušenja njegove samostalnosti. Zato se potrudite da zadovoljite  detetove potrebe za samostalnošću . Time ujedno doprinosite i jačanju detetovog samopouzdanja.

Autorka teksta je psihološkinja Branka Vasilev

ordinacija.tv       Izvor: Moj psiholog