NaslovnaPsihologijaDečija psihologijaFaza negativizma kod dece: Ne, neću, neću da jedem, neću da spavam,...

Faza negativizma kod dece: Ne, neću, neću da jedem, neću da spavam, neću da se kupam…

Faza negativizma je normalna i prolazna faza u razvoju deteta. Najčešće se javlja između 2,5- 3 godine. To je buran period poznat još i kao kriza treće godine. U ovoj fazi je detetov negativan stav najizraženiji. Dete na skoro sve odgovara sa ne i neću. Ovu fazu karakteriše veliki stepen otpora i prkosa deteta na zahteve roditelja.

Zašto se javlja?
Dete postaje svesno da je ono biće koje ima svoju volju, te prkosno, negativno ponašanje predstavlja izraz želje za većom samostalnošću. Testira vaš autoritet i ispituje granice.

Kako se manifestuje?
Kod neke dece negativan stav  može da bude slabo, gotovo neprimetno izražen pa roditelji imaju utisak da dete nije ni prošlo kroz ovu fazu dok kod druge dece može da bude  vrlo izražen i da se manifestuje tako što dete iz sveg glasa viče:“Neee“, baca se na pod, besni…

Kako da se roditelj postavi?
U situaciji kada dete počne da besni i viče:“Neee, neću, neću i neću“!, pogrešno je pokušavati da se razgovara sa detetom. Ono tada ne može ni da čuje roditelja. Razgovor ostavite za kasnije, kada se dete smiri. Najbolje je da roditelj ignoriše to besno, negativno  ponašanje, da pošalje poruku:“Nisi mi zanimljiv“. Međutim, važno je da roditelj ne nastavi da ignoriše dete i kada ono prestane sa negativnim ponašanjem. Tada je jako važno da roditelj odreaguje, da na primer kaže:“E, to sa balonom ti je super ideja, ti smišljaš baš zabavne igre sa balonom…“

Već vam je jako dobro poznato da trebate da budete uporni, dosledni  i strpljivi u vaspitanju deteta. Međutim u praksi je to jako teško kada vam dete često odgovara sa ne i neću. Da biste si olakšali,izaberite bitke koje ćete da vodite. U vezi s tim, ukoliko vidite da dete radi nešto što vam se ne dopada, ali što nije štetno  po njegovo zdravlje, što ne ugrožava druge, što nije zakonom zabranjeno, dopustite mu i čuvajte živce za ono što vam je važno. Zažmurite ukoliko dete na primer, neće da se šiša iako je mu je vreme, ako ono voli da bude čupavo i ako njemu ne smeta… ili svako jutro hoće da jede samo jogurt i kiflu, dozvolite mu posle dve nedelje će mu sigurno dosaditi… Sa druge strane, neka pravila mora da poštuje prvenstveno iz zdravstvenih i bezbednosnih razloga i od njih ne odstupajte. Na primer: pre jela ruke mora da pere, ne može da sedi u krilu kod tate kada tata vozi automobil i tako dalje.

Često roditelji pogrešno misle da veoma neposlušnoj, prkosnoj deci treba izricati veoma stroge kazne. Imaju utisak da će surovija , strožija kazna dovesti do veće poslušnosti, da će oni ispasti veći autoriteti u očima deteta. Međutim, to razmišljanje je pogrešno. Isuviše surova kazna obično dovodi do toga da prkosna reakcija deteta bude još veća. Najbolji efekat ima umerena kazna, ni previše stroga, ni previše blaga. I jako je važno da kazna bude uvremenjena, da sledi neposredno nakon lošeg ponašanja deteta. Na primer, ako ste detetu stavili do znanja da je kazna za ružno ponašanje za stolom uskraćivanje crtaća, ta kazna treba da usledi odmah nakon što dete ustane sa stola i sedne ispred televizora. Pogrešno je odložiti kaznu za sutra i sledećeg dana reći:“ Pošto si se juče ružno ponašala za stolom, danas nema crtaća.To ti je za ono od juče.“

Trudite se da zadovoljite detetovu potrebu za samostalnošću u skladu sa njegovim uzrastom. Na primer, dozvolite detetu da se samo obuče, da samo uspe salatu u tanjir, da samo pojede obrok. Dok to radi nemojte da mu pomažete, da ga ispravljate i požurujete. Ukoliko insistira da samo namesti krevet:“A, sam/a ću, nemoj ti, ja ću, a pusti sam/a ću, nemoj da mi pomažeš“, dopustite mu ukoliko to ne ugrožava njegovu bezbednost. Verovatno ćete primetiti da je čaršav naopačke okrenut…ali ne kritikujte i ne ispravljajte jer to negativno utiče na samopouzdanje. Imajte u vidu da detetovo „ne i neću“ predstavljaju protest protiv gušenja njegove samostalnosti. Zato se potrudite da zadovoljite  detetove potrebe za samostalnošću . Time ujedno doprinosite i jačanju detetovog samopouzdanja.

Autorka teksta je psihološkinja Branka Vasilev

ordinacija.tv       Izvor: Moj psiholog

Poslednji tekstovi